CHRISTIAN JACQ

Misteriji Ozirisa

DRVO ŽIVOTA

Naklad

a

Iako sve ostane postojano i u vječnom obnavljanju,

to je zato što se tijek Sunca nikada ne prekida. I

ako sve stvari ostanu savršene i jedinstvene, to je

zato što misteriji Abidosa nikada nisu otkriveni.

Jamblique, Misteriji Egipta

CHRISTIAN JACQ

Misteriji Ozirisa

DRVO ŽIVOTA

1

Iker otvori oči.

Nije se mogao pomaknuti. Svezanih stopala i zaglavaka, bio je čvrsto privezan za glavni jarbol jednog velikog broda, koji je plovio umjerenim tempom mirnim morem.

Obala kojom se šetao na kraju jednog radnog dana, pet muškaraca koji su ga napali udarajući ga štapovima, praznina...

Tijelo mu je bilo bolno, glava u vatri.

„Odvežite me!“ preklinjao je.

Jedan bradat, krupan čovjek mu se približio.

„Nisi zadovoljan svojom sudbinom, dječače?“

„Zašto ste me oteli?“

„Zato što ćeš nam biti koristan. Lijepa građevina, zar ne? Zove se Brza, dugačka je stotinu i dvadeset laktova i široka četrdeset*. Upravo mi je to trebalo da ispunim svoj zadatak.“

* 62,40 metara x 20,80 metara

„Kakav zadatak?“

„Zbilja si radoznao! No čekaj samo, mogu ti povjeriti da smo se uputili prema zemlji Pounta.“

„Božanskoj zemlji? To je samo priča za djecu!“

Kapetan se nasmiješio.

„Zar misliš da se ovih stotinu i dvadeset mornara, srca hrabrija od lavljeg, ukrcalo da bi osvojilo legendu? Moja ekipa ne sastoji se od sanjara, već od grubih veseljaka koji će se obogatiti, jako obogatiti.“

‘‘Ne marim ja za bogatstvo! Ja želim samo postati pisarom.“

„Zaboravi palete, pera i papirus. Vidiš, more je jednako opasno i nepobjedivo božanstvo kao i Seth. Kad se iduća oluja obruši na nas, znat ću kako je treba pripitomiti. Trebat će joj samo prinijeti veliku žrtvu kako bi se moglo doći do Pounta. I zato ćemo te baciti u valove. Umirući davljenjem, ti ćeš nas zaštititi.’’

‘‘Zašto... Zašto ja?“

Kapetan je stavio prst na usta.

„Državna tajna“ promrmljao je.“ Čak ni čovjeku, koji živi svoje posljednje sate, ne mogu je otkriti.“

I kako se kapetan udaljavao, Iker je počeo drhtati. Umrijeti u petnaestoj godini, iz nepoznata razloga, nije li to bio vrhunac nepravde? Bijesan, uzalud se pokušavao osloboditi svojih okova.

„Beskorisno maleni, to su čvorovi stručnjaka,“ promatrao ga je jedan izbrazdan četrdesetogodišnjak, koji je bio ulijepljen lukom.

„Ja sam te svezao, a ono što Kornjačino oko napravi, dobro je napravljeno.

„Nemoj se pretvoriti u kriminalca! Bogovi će te kazniti’’

„Ne mogu te više slušati, ubijaš mi apetit.’’

Kornjačino Oko sjeo je na krmu.

Siroče, kojeg je podučavao jedan stari pisar koji ga je zavolio, Iker je pokazao vrlo živahno zanimanje za studij. Zbog njegove upornosti, nesumnjivo bi ga angažirala administracija nekog zamka, gdje bi provodio svoje sretne dane. No, nije više bilo ničega, osim te ogromne vodene širine koja će ga progutati.

Noseći veslo na ramenu, jedan mladi mornar prošao je pored zatvorenika.

„Ti, pomozi mi!“

Čovjek je zastao.

„Što hoćeš?“

„Odveži me, preklinjem te! ‘’

„Kuda ideš, glupane? Bilo bi te glupo utopiti prije vremena, Barem ćeš, umrijevši kad to bude neophodno, biti koristan. A sada, daj nam mira! Ako ne, časti mi Oštrice Noža, odsjeći ću ti jezik.“

Iker se prestao otimati. Njegova je sudbina bila zapečaćena.

Ali zašto on? Prije nego nestane, htio bi barem dobiti odgovor na to pitanje. Državna tajna...

Kako je jedan pisarski šegrt bez novca mogao prijetiti moćnom faraonu Sezostrisu, trećem od imena, koji je vladao Egiptom jednom rukom?

Uistinu, kapetan mu se samo rugao. Njegova banda razbojnika dočepala se prvoga koji je naišao.

Kornjačino Oko dao mu je malo vode da popije.

„Bolje je da ništa ne jedeš. Ne izgledaš kao mornar.’’

„Može li kapetan zaista predvidjeti oluju?“

„U to možeš biti siguran!“

„A ako se ne dogodi nikakva katastrofa? Onda bi me mogli osloboditi!“

Kapetan je udaljio Kornjačino Oko.

„Nemoj se nadati, moj dječače. Tvoja sudbina je da postaneš žrtvom. Prihvati je, uživaj u tom veličanstvenom spektaklu. Što ima ljepše od mora?“

„Moji roditelji će me početi tražiti, a vi ćete svi biti uhićeni!“

„Ti više nemaš roditelja i nitko neće ni primijetiti tvoj nestanak. Već si mrtav.“

2

Nije više bilo ni daška vjetra, a vrućina je postajala sve gorom. Nepokretno ležeći na mostu, većina je mornara drijemala, čak je i kapetan zadrijemao.

Iker je prešao granicu očaja. Skupina razbojnika bila je odlučna u tome da ga pogubi, i što god se dogodilo, nije imao nikakva izlaza. Mladi čovjek je bio užasnut idejom da će ga progutati more, daleko od Egipta, bez i najmanjeg obreda, bez sprovoda.

I osim fizičke smrti, bilo je to ništavilo, kazna namijenjena samo kriminalcima.

Kakvo je zlo počinio da je zaslužio takvu sudbinu?

Iker nije bio ni ubojica ni kradljivac, nije ga se moglo optužiti ni za laž ni za lijenost. Međutim, našao se ovdje, osuđen na najgore.

U daljini, površina se vode bljeskala. Iker je vjerovao da je riječ o jednostavnoj igri odsjaja, no pojava se širila. Plima se povećavala, jednako brzo kao što se i divlja zvijer baca na svoj plijen. U istome trenutku stotine malih oblaka, koji su se pojavili niotkuda, prekrili su nebo i stvorili čvrstu, crnu masu.

Grubo prekinut iz svog drijemeža, kapetan, pun nevjerice, promatrao je to otpuštanje snaga.

„Ništa nije najavljivalo ovu oluju’’, promrmljao je, zaprepašten.

„Probudi se i podijeli zadatke“ zatražio je užurbano od Kornjačina Oka.

„Jedra... Skupite jedra! Svi na svoja mjesta!“

Grmljavina je zatutnjala takvom snagom da je većina mornara ostala ukopana na mjestu.

„Trebalo bi žrtvovati malog“ podsjetio je Oštrica Noža.

„Pobrini se za to“ naredio je kapetan.

Čim je bio odvezan, Iker se počeo boriti. Naravno, nije imao nikakvih izgleda da porazi svog protivnika, no umrijet će časno.

„Radije bih ti prvo prerezao vrat“ najavio je mornar.“ Bit ćeš još uvijek pomalo živ kad te bacim preko ograde, a bog mora zadovoljan.’’

Iker nije mogao svrnuti pogleda s oštrice kremena koji će mu presjeći život.

U trenutku kad je oštrica zasjekla njegovo meso, munja je proparala oblake i preobrazila se u plameni jezik koji je zasuo Oštricu Noža. Mornar se obrušio urlajući.

„Val,“ urlao je Kornjačino Oko ,“ val je čudovištan! ‘’

Jedan vodeni zid valjao se prema čamcu.

Nijedan mornar, a svi su bili iskusni, nije nikada vidio užas sličan ovome. Zgrčeni, svjesni da je svaka njihova kretnja uzaludna, ostali su nepokretni, obješenih ruku, očiju prikovanih za val koji se užasavajućom grmljavinom obrušio na Brzu.

Prsti njegove desne ruke zgrabili su nešto mekano i vlažno.

Pijesak... Da, to mora da je bio pijesak.

Tako, tlo drugog svijeta bilo je jedna pustinja natopljena nezasitnim morem, nesumnjivo nastanjena užasnim bićima koja su proždirala osuđenike.

Da, još je uvijek imao ruku, Iker je možda imao i nogu, dakle oboje. Micali su se, i njegova lijeva ruka. I mladi se čovjek usudio otvoriti oči, a potom i podignuti glavu.

Plaža.

Veličanstvena plaža bijeloga pijeska. Nedaleko, brojno drveće.

Ali zašto je njegovo tijelo bilo tako teško?

Iker je primijetio da je još uvijek bio svezan, oko struka, za dio jarbola. Oslobodio se s mukom i polagano ustao, pitajući se još uvijek je li mrtav ili živ.

Na sve strane plutali su razbacani ostatci Brze. Divovski val otrgnuo je jarbol i Ikera da bi ih odnio do otoka natopljenog suncem, punog bogate vegetacije. Mladi čovjek patio je samo od ogrebotina i udaraca.

Teturajući, obišao je otok. Nekolicina mornara možda je imala istu sreću kao i on. U tom slučaju treba biti spreman na borbu! No, plažaje bila pusta. Čamac i njegovu posadu progutalo je bijesno more.

Samo jedan preživjeli, Iker, žrtva ponuđena proždiratelju.

Mučila ga je glad.

Lutajući prema središtu otoka, primijetio je datuljine palme, smokve, lozu, čak i vrt u kojem su rasli krastavci, pored jednog izvora bistre vode. Iker se nakljukao voćem prije nego je i pomislio da je jedini stanovnik tog komadića zemlje izgubljene usred valova.

Zašto su se domoroci skrivali i kakav je bio njihov odnos prema uljezima?

Trbuha zgrčenog od straha, Iker je istraživao mjesto.

Nikoga.

I ni najmanjeg traga nijednom stanovniku. Njegov jedini pratitelj bilo je njegovo srce. No, dječak od petnaest godina morao je rano iscrpiti svoju zalihu uspomena.

Iscrpljen od preburnih osjećaja, zaspao je u sjeni sikamora.

Poslije buđenja Iker je još jednom istražio područje, bez ikakvih rezultata. Primijetio je da velike ribe nisu oklijevale prići plaži i da su tako postajale lagan plijen. Jednom granom i ostacima užeta, mladić je napravio ribički štap i poslužio se jednim crvom kao mamcem. Tek što je svoje rudimentarno oruđe uronio u vodu, neka vrsta grgeča se uhvatila.

Ovdje preživjeli nije bio osuđen na smrt od gladi.

Trebalo je još upaliti vatru bez uobičajenih sredstava za Egipat, čiji su glavni elementi bili gudalo i lučno oruđe. Srećom, Iker je spazio mali komadić mekanog drveta i jedan drugi, položen i šiljast, koji je zabio u drvo, čvrsto ga stisnuvši koljenima. Pritišćući drvo i snažno okrećući polugu što je brže mogao, uspio je izazvati takvo zagrijavanje da je jedna iskrica frcnula. Nahranio ju je žilicama dobro osušene palme i stavio je pržiti svoju ribu.

Prije nego ju je okusio,trebao je obaviti ono bitno, zahvaliti bogovima koji su mu poštedjeli život.

U trenutku kad je Iker podigao ruke iznad plamena u pokretu molitve, začula se grmljavina, drveće je zatreperilo, a zemlja zadrhtala.

Prestravljen, mladić je poželio pobjeći. Posrnuo je, njegova glava udarila je snažno u deblo jedne smokve.

3

Munje, nebo u plamenu, divovska zmija zlaćane kože i lazuritnih pruga! Ovoga puta, Iker je doista bio mrtav, i čudovišna pojava s drugog svijeta približavala mu se kako bi ga proždrla.

No, gmaz se zaustavio i zadovoljio se promatranjem.

„Zašto si upalio vatru, mali čovječe? ‘’

„Da... da bih ti odao poštovanje! ‘’

„Tko te doveo ovamo? ‘’

„Nitko, val... Čamac, mornari... A onda...’’

„Reci mi svu istinu i odgovaraj bez zamuckivanja. U protivnom, pretvorit ću te u pepeo.’’

„Gusari su me oteli u Egiptu i željeli su me živog baciti u more kako bi ga umirili! No, kapetan nije predvidio divlju oluju. Brod je bio uništen, a ja sam jedini preživjeli.’’

„Bog te spasio od smrti“ potvrdila je zmija.“ Ovo je otok Ka, otok stvaralačke snage, snage svemira. Ništa ne postoji bez nje. No, ovo je područje pogodila jedna zvijezda koja je pala s vrha neba i sve se upalilo. Ja, gospodar božanske zemlje, čudesne zemlje Pounta, nisam mogao spriječiti kraj svijeta. A ti, jesi li ti spasio svoj? ‘’

Opeklina je probudila Ikera.

Vatra se proširila do jednog grma i plamenovi su okrznuli mladića.

Osvrćući se, ustanovio je da nikakva divovska zmija nije vrludala okolicom. Zatim se pobrinuo da pogasi početak požara.

Kakav čudan san... Iker bi se mogao zakleti da reptil nije bio utvara i da je uistinu

govorio, glasom koji nije nalikovao ni na što poznato i kojega će se zauvijek sjećati. Zadnji plamičci su nestali, mladić se uputio prema izvoru.

Na zemlji, dvije škrinje.

Iker protrlja oči.

Škrinje su još uvijek bile ondje. Polako im se približio, kao da su predstavljale prijetnju.

Netko se igrao njegovim živcima. Netko se skrivao u raslinju i mora da je spasio taj plijen s Brze ili neke druge lađe. Netko tko neće oklijevati riješiti se uljeza kako ne bi morao dijeliti svoj plijen.

„Ne moraš me se bojati“ vikao je Iker“ tvoje blago me ne zanima! Umjesto da se borimo, surađujmo da bismo preživjeli! ‘’

Nitko nije odgovarao.

Iker je ponovno istražio otočić, stalno mijenjajući smjer, vraćajući se svojim tragovima, ubrzavajući kretanje ili ga naglo usporavajući. Svih osjeta u stanju stalne pripravnosti, vrebao je i najmanji znak prisutnosti eventualnog neprijatelja.

U čistom strahu. Morao se razuvjeriti, bio je jedini stanovnik otoka.

Ali te škrinje... Sigurno ih nije umislio. Mora da su ostale od prošlog brodoloma i neki ih je val donio ovdje.

Preostalo je samo da ih otvori.

Sadržavale su vreće lana i bočice od fajanse iz kojih se širio ugodan miris. Bez sumnje, skupocjeni parfemi koji su vrijedili čitavo malo bogatstvo.

Iker, je li uistinu izbjegao smrti?

Na otoku se činilo da nije sve tako okrutno kao na brodu s gusarima, a ipak nije bilo nimalo bolje. Međutim, mogao je preživjeti nekoliko mjeseci, možda i nekoliko godina... Ipak, neće li na kraju poludjeti od samoće? A ako izvor presuši, ako ribolov ne uspije? Da bi napravio čvrstu splav, trebalo mu je oruđe. Međutim, ploviti tim nepoznatim morem, na krhkom čamčiću, ne bi li to bilo ravno samoubojstvu?

Mladić nije prestajao razmišljati o zmijinim otkrićima, riječima gospodara čudesne zemlje Pounta. Kako je tako sićušan otok mogao biti božanski otok pun bajkovitih bogatstava, toliko priželjkivanih?

Smiješno! Zlaćani gmaz postojao je samo u njegovom buncanju preživjeloga. Ali zašto spominjati potrebu da spasi svoj svijet?

Budući da je faraon vladao, Egipat nije bio u opasnosti! Egipat, tako dalek, tako nedostupan!

Iker je sanjario o svojoj kolibici, blizu Medamudovog svetišta, misterioznog mjesta na sjeveru Tebe.

Zahvaljujući starom pisaru koji ga je prihvatio, mladić je tek rijetko sudjelovao u poljskim radovima i posvetio se pisanju i čitanju. Ta privilegija izazivala je puno ljubomore kojoj se on rugao, jer mu je učenje hranilo dušu.

Iker je u pijesak plaže upisao hijeroglife koje je poznavao. Činili su jednu rečenicu koja je hvalila zanimanje pisara. Zatim je gledao zalazak sunca, promatrao dugo zvjezdano nebo i zaspao s nadom, pomiješanom sa strahom, da će opet vidjeti divovsku zmiju.

Poželio je pojesti prženu ribu.

Opremljen ribičkim štapom, Iker se zaputio prema plaži. Skamenjen, shvatio je da ju je prekrilo more. Prolazna pojava, nesumnjivo.

Sve jedno je bacio udicu, nekoliko puta, no nijedna riba nije zagrizla. Začuđen, zaronio je

i dugo plivao, a da nije naišao ni na jednu. Izašavši iz mora, Iker je primijetio da je more i dalje raslo.

Gotovo se utopio...

Nepomičan, mladić je vidio val kako doseže njegove listove, zatim koljena, zatim bedra. Takvom brzinom i sam otok Ka će nestati.

Kako ga je uhvatila panika, Iker se uzverao na najvišu palmu, izgulivši si i ruke i noge. Dršćući, ubrzano dišući, povjerovao je da je žrtva novoga sna, kad je ugledao bijelo jedro u nepreglednom plavetnilu.

4

Svom snagom svojih pluća, Iker je zazvao upomoć, frenetično mičući desnom rukom.Uzaludan napor i smiješna gesta...

Čamac ga je izdaleka mimoišao, predaleko da bi ga primijetio.

Ipak, mladić je uporno nastojao. Ako je promatrač imao dobro oko, možda će ga primijetiti. A taj otok koji se vidio, neće li on izazvati radoznalost posade?

Na trenutak, Iker je povjerovao da čamac mijenja smjer i da se približava. No, morao je popustiti i radije je zažmirio.

Ovaj put nije bilo oluje i čudovišnog vala da ga spasi. Voda se digla do njegovih prsa, potom do njegova lica i on se prepustio tom plavom i mlakom omotaču.

Želja za životom ostala je ipak tako snažna da je ponovno otvorio oči. Ovoga puta, nije više bilo sumnje! Čamac se usmjerio prema otoku.

Iker je mahao i vikao.

Bila je to lađa skromnih proporcija, s dvadesetak mornara na palubi. Kako se more doticalo donjeg dijela palme, mladić se brzo spustio i zaplivao prema svojim spasiteljima što je brže mogao.

Snažne ruke povukle su Ikera, koji se našao nasuprot jednog robusnog čovjeka, neprijateljskog izraza lica.

„Ondje ima škrinja koje plutaju! Uspravi se! Ti, tko si ti? ‘’

„Zovem se Iker i jedini sam preživjeli nakon brodoloma. ‘’

‘‘Ime lađe? ‘’

„Brza... Duga stotinu i dvadeset lakata, četrdeset široka, stotinu i dvadeset članova posade. ‘’

‘‘Nikada nisam čuo. Kako se to dogodilo? ‘’

„Jedan ogroman val nas je zapljusnuo! I našao sam se sam, na tom otoku koji upravo nestaje. ‘’

Zbunjeni, mornari su gledali kako more preplavljuje vrhove drveća.

‘‘Da nisam vidio vlastitim očima, nikada ne bih povjerovao“ priznao je kapetan.“ Iz koje ste luke krenuli? ‘’

„Ne znam. ‘’

„Rugaš li mi se, momče? ‘’

„Ne, mene su oteli, uspavali i kad sam se probudio, bio sam vezan za jarbol. Kapetan mije objasnio da sam trebao biti bačen u more kako bih smirio njegov bijes. ‘’

„Zašto to nije učinio? ‘’

„Zato što ga je oluja iznenadila! Jedan me mornar doista pokušao žrtvovati, no val je bio

brži. ‘’

Ustanovivši da je njegov sugovornik skeptičan, Iker je odlučio ništa ne pričati o pojavi zmije i svojim otkrivljenjima.

„Doista čudno, ta tvoja priča... Nijedan drugi preživjeli, jesi li siguran u to? ‘’

„Nijedan. ‘’

„A ove škrinje, što one sadrže? ‘’

„Ne znam“ oprezno je odgovorio Iker, konstatirajući da su bile zatvorene.

„Vidjet ćemo kasnije. Spasio sam ti život, ne zaboravi. Nitko nikada nije vidio lađu koja se zove Brza. Ti kovčezi, ima već dugo da si ih skupio, zar ne? I riješio si se njihovih vlasnika. No stvar je loše ispala, lađa je propala, a ti si se pokazao dovoljno spretnim da se izvučeš sa svojim plijenom. ‘’

„Rekao sam vam istinu! Oteli su me... ‘’

„Dosta, mladiću moj, nisam naivan. Nećeš mi se rugati. U svakom slučaju, nemoj ni pokušavati pružiti otpor. ‘’

Na jedan znak svog kapetana, dva mornara zgrabila su Ikera, svezali mu ruke na leđima i zavezali mu noge u lance.

Luka je vrvjela od ukrcavanja. Spretno manevrirajući, kapetan se lagano smjestio. Iker se još uvijek nije usuđivao vjerovati da je bio zdrav i čitav. Nema sumnje da sudbina, koju su mu namijenili, nije bila nimalo privlačna. Kapetan se približio.

„Da sam na tvoje mjestu, dječače, bio bih diskretan, jako diskretan. Brodolomnik, lopov, možda i ubojica... To je dosta za jednog samog razbojnika, zar ne? ‘’

„Nevin sam. Ja sam žrtva. ‘’

„Naravno, naravno, no činjenice su tvrdoglave i sudac će vrlo brzo donijeti svoj sud. Učini samo jedan krivi korak i nećeš izbjeći smrtnoj kazni. ‘’

„Ali ja si nemam što predbaciti! ‘’

„Ne sa mnom, dječače. Evo što ti predlažem, uzmi ili ostavi, ili ću ja zadržati kovčege, a ti o tome ništa ne znaš, ili ću te odvesti u policijsku postaju i sva moja posada svjedočit će protiv tebe. Biraj, brzo! ‘’

Izbor... Kakva ironija!

„Sačuvajte kovčege. ‘’

„Dobro, prijatelju, razuman si ti! Izgubit ćeš plijen, ali si spasio život. Idući put kad pokušaš izvesti nešto ovakvo, pokušaj to malo bolje organizirati. U svakom slučaju, ne zaboravi, nikada se nismo sreli. ‘’

Kapetan je zavezao Ikeru oči. Dva mornara oslobodila su mu samo noge i pustila ga da siđe na kopno. Zatim su ga prisilili da brzo i dugo hoda, jako dugo.

„Kuda me vodite? ‘’

„Ušuti ili si mrtav! ‘’

Natopljen znojem, Iker je sve teže i teže pratio njihov ritam. Nisu li se nasilnici udaljavali od luke ne bi li ga odveli u neko napušteno područje?

„Dajte mi piti, za ime Boga! ‘’

Nisu mu čak ni odgovorili.

Iker nikada nije vjerovao da toliko može izdržati. U njemu, neka nepoznata snaga odbijala je popustiti iscrpljenosti.

Iznenada, snažno su ga gurnuli u leđa. Srušio se niz obronak, trnje mu je probijalo kožu. Naposlijetku, njegov pad zaustavio se u mekanom pijesku.

Iscrpljen, suhe kože, Iker je umirao od žeđi.

5

Jeli su mu kosu.

Bol je bila takva da je Iker poskočio.

Preplašena, koza se povukla.

„Otimaš joj kruh iz usta“ zavapio je jedan grub pastir.“ Jedna tako lijepa beštija! Mogao si pričekati da bude sita. ‘’

„Odveži me, molim te, i daj mi piti! ‘’

„Da ti dam piti, možda, no da te odvežem... Odakle dolaziš? Nikada te nisam ovdje vidio.’’

„Gusari su me oteli. ‘’

„Gusari, ovdje, usred pustinje? ‘’

„Bio sam na jednoj barci, prisilili su me da siđem i pređem dugačak put. ‘’

Pastir se počešao po glavi.

„Čuo sam i boljih priča! Nisi li ti odbjegli zatvorenik? ‘’

Živci mladog čovjeka su popustili i zadrhtao je. Zar mu nitko nikada neće vjerovati?

„Vidiš, nastavio je pastir, ne izgledaš jako opasno. Ali uz sve te bandite koji se vuku ovuda, bolje je biti oprezan. Evo, popij malo. ‘’

Voda iz čuturice nije bila svježa, no Iker ju je halapljivo gutao.

„Polako, polako! Dat ću ti opet. Odvest ću te glavaru svojeg sela. On će znati što s tobom učiniti. ‘’

Mladi čovjek polagano je slijedio stado koza. Čemu bi poslužilo bježati ako ne dokazu vlastite krivice? Na njemu je bilo da uvjeri vijeće u svoju dobru namjeru.

Čim su spazila stranca, djeca su ga okružila.

„To je sigurno razbojnik!“ uzviknuo je jedan od njih.“ Gledaj, pastir ga je uhvatio, tražit će dobru nagradu! ‘’

Ovaj je podigao svoj štap kako bi preplašio dječurliju, no oni se nisu dali. I uz veliki koncert smijeha i cike pratitelj je stigao pred kuću poglavara.

„Što se ovdje događa? ‘’

„Naišao sam na ovoga mladića u pustinji“ objasnio je pastir.“ Kako je imao vezane ruke na leđima, bio sam nepovjerljiv. Imam pravo na nagradu, zar ne? ‘’

„Vidjet ćemo poslije. Ti, uđi. ‘’

Iker je poslušao.

Grub, poglavar ga je gurnuo u jednu sobicu u kojoj je sjedio mršavi čovjek oboružan kratkom toljagom.

„U pravi čas si stigao, nesretniče! Upravo razgovaram s jednim policajcem. Kako se zoveš?’’

„Iker. ‘’

„Tko ti je svezao ruke? ‘’

„Mornari koji su me pokupili na pustom otoku prije nego što su me ostavili nedaleko odavde da umrem od žeđi. ‘’

„Prestani izmišljati! Vjerojatno si tek sitni lopov koji je mislio da može umaći kazni. Kakvo si nedjelo počinio? ‘’

„Nikakvo, uvjeravam vas! ‘’

„Dobar udarac štapom vratit će ti pamćenje. ‘’

„Saslušajmo ga ipak“ preporučio je policajac.

„Ako imate vremena za gubljenje... No, dobro, sredite to. Ja se moram pobrinuti za svoje žitnice. Prije nego što odvedete ovog malog lopova, dozvolite mi da kažem par riječi, zbog običaja. ‘’

„Naravno. ‘’

Iker se pripremio na udarce kratkom toljagom. Ali, što je drugo mogao reći, osim istine?

„Daj mi više detalja“ zahtijevao je policajac.

„Čemu, kada mi ne vjerujete? ‘’

„Otkud znaš? Obično prepoznam lažljivce. Ako si iskren, nemaš se čega bojati. ‘’

Nesigurnim glasom, Iker je ispričao svoje nevolje,preskačući san tijekom kojeg je vidio veliku zmiju.

Policajac ga je pažljivo slušao.

„Ti si dakle bio jedini preživjeli i taj otok je nestao u valovima? ‘’

„Točno. ‘’

„I tvoji su spasitelji zadržali kovčege? ‘’

„Uistinu. ‘’

„Kako se zvao njihov brod? ‘’

„Ne znam. ‘’

„A njihov kapetan? ‘’

„Ne znam ni to. ‘’

Odgovarajući, Iker je postao svjestan da njegova pripovijest ne zvuči baš uvjerljivo. Nitko razuman ne bi mu povjerovao.

„Odakle potječeš? ‘’

„Iz regije Medamoud. ‘’

„Imaš li ondje obitelj? ‘’

„Ne. Jedan stari pisar me primio pod svoje i naučio me osnovama zanata. ‘’

„Kažeš da znaš čitati i pisati... Dokaži mi. ‘’

Policajac je pokazao zatvoreniku drvenu tablicu i pisaljku koju je umočio u crnu tintu.

„Vezane su mi ruke,“ podsjetio ga je Iker.

„Odvezat ću te, no ne zaboravi da imam toljagu. ‘’

Nesigurnim rukopisom, mladić je napisao,

"Zovem se Iker i nisam počinio nikakvo zlodjelo."

„Savršeno, ocijenio je policajac. Ti, dakle, nisi lažljivac. ‘’

„Vi... Vi mi vjerujete? ‘’

„Zašto bi bilo drukčije? Rekao sam ti, obično dobro razlikujem iskrene ljude od prevaranata. ‘’

„Onda, ja... Ja sam slobodan? ‘’

„Vrati se kući i budi sretan što si izvukao živu glavu. ‘’

„Hoćete li uhvatiti gusare koji su željeli moju smrt? ‘’

„Pobrinut ćemo se za njih, to je sigurno. ‘’

Iker se nije usuđivao izaći iz sobe. Policajac je ponovno započeo govoriti.

„No, mladiću, što čekaš? ‘’

„Pomalo se bojim seljana. ‘’

Policajac je pozvao jednog od besposličara koji su se skupili ispred poglavarove kuće.

„Ti, daj mu hasuru i vode. ‘’

Pristojno opremljen za put, Iker se osjetio jednako izgubljenim kao i na otoku Ka. Je li uistinu bio slobodan, je li se doista smio vratiti u svoje selo?

Policajac ga je gledao kako odlazi.

Ne čekajući povratak poglavara, brzo je napustio mjesto kako bi se našao s drugovima koji su kružili uokolo, tražeći znake prtljage s Brze.

Ništa više nego njemu, nisu pripadali ni pustinjskoj policiji.

6

Točno u podne, žarko ljetno sunce pretvaralo je Istočnu pustinju u pećnicu. Rijetke spodobe, koje su uspjele preživjeti taj pakao, poput škorpija i zmija, sakrile su se ispod pijeska.

Ipak, mala skupina od pet ljudi nastavljala je hodati.

Na čelu je koračala izdužena osoba, koja je svoje podređene nadvisivala za glavu. Robustan, duboko upalih očiju, mesnatih usnica, činio se neosjetljivim na vrućinu. Glave pokrivene turbanom, odjeven u lanenu tuniku do zglobova, napredovao je ujednačenim korakom.

„Ne možemo više“ žalio se jedan od sljedbenika.

Kao i njegovi dmgovi, bio je to jedan od osuđenika zbog krađe. Pod udarom jednog krupnog bradonje, pobjegao je s jedne farme gdje je služio kraj svoje kazne u obliku raznih poslova.

„Nismo još u srcu pustinje“ procijenio je vodič.

„Što još želiš? ‘’

„Zadovolji se da me poslušaš i tvoja budućnost bit će radosna. ‘’

„Ja se vraćam. ‘’

„Policija će te zaustaviti i vratiti u zatvor“ upozorio ga je riđokosi čovjek po imenu Shab, ‘Iskrivljeni’.

‘‘I to je bolje od ovog pakla! U mojoj tamnici davali su mi jesti i piti i nisam morao hodati u beskraj da bih stigao nigdje! ‘’

Bradonja je prezirno pogledao brbljavca.

„Zar si zaboravio tko sam ja? ‘’

„Luđak koji smatra da mu je povjerena sveta misija! ‘’

„Svi bogovi su mi se obratili, to je istina i njihov glas danas je jedan jer samo ja

posjedujem istinu. I svi koji mi se suprotstave, nestat će. ‘’

„Slijedimo te jer si nam obećao bogatstvo! A ovdje ga sigurno nećemo naći. ‘’

„Ja sam Glasnik. Oni koji budu vjerovali u mene postat će bogati i moćni. Ostali će umrijeti.’’

„Tvoje priče me zamaraju. Prevario si nas i odbijaš to priznati, to je sve! ‘’

„Kako se usuđuješ vrijeđati Glasnika? Pokaj se smjesta! ‘’

„Zbogom, siroti luđače. ‘’

Čovjek se vratio.

„Shab, ubij ga,“ mirno je zapovjedio Glasnik.

Riđi se učinio uznemirenim.

„Došao je s nama, on...’’

„Zadavi ga i neka njegov jadni leš posluži kao hrana grabežljivcima. Nakon toga ću vas odvesti do mjesta gdje ćete doživjeti otkrivenje. Tada ćete shvatiti tko sam ja uistinu. ‘’

Zgrbljenom to ne bi bilo prvo ubojstvo. Uvijek je napadao s leđa i u vrat svoje žrtve ubadao čeličnu oštricu kremenog noža. Podjarmljen velikom bradonji od njihova prvog susreta, bio je siguran da će ga vođa bande, koji je govorio riječima oštrim poput noža, odvesti daleko.

Bez žurbe, riđi je uhvatio bjegunca, propisno ga smaknuo i ponovno se priključio skupini.

„Treba li još dugo hodati?“ upitao je.

„Ne boj se“ odgovorio je Glasnik“ i budi zadovoljan da me slijediš. ‘’

Prestravljeni scenom kojoj su prisustvovali, druga dvojica nisu se usudila ispustiti ni najmanji prosvjed. Bili su podređeni svom vođi.

Ni kap znoja nije se cijedila s Glasnikova čela. Nikakav znak umora nije narušavao njegov korak. I odavao je dojam da savršeno zna kamo ide.

Točno u podne, u trenutku kada su mu drugovi bili na izmaku snaga, stao je nepokretan.

„To je ovdje“ izjavio je.“ Dobro pogledajte zemlju. ‘’

Pustinja se promijenila. Tu i tamo bijele pjege.

„Šuga i nevera, Shab. ‘’

Riđi se sagnuo.

„To je sol. ‘’

„Ne, to je pjena boga Setha koji izbija iz dubina soli. Suđena mi je kako bih postao jači i nepokorniji od samog Setha. Taj plamen uništit će hramove i kulture, zbrisat će faraonovu moć kako bih ja zavladao u pravoj vjeri, onoj koju ću propovijedati cijelom zemljom. ‘’

„Žedni smo, podsjetio je jedan od lopova, i to nas neće napojiti! ‘’

„Shab, daj mi je puno. ‘’

Pred začuđenim pogledom trojice sljedbenika, Glasnik je pojeo toliko soli da su mu usta i jezik morali gorjeti!

„Nema boljeg pića“ potvrdio je.

Najmlađi lopov zgrabio je komadić kore i prožvakao je. Ispustio je parajući krik i zavaljao se po zemlji u nadi da će ugasiti opeklinu koja ga je razdirala.

„Nitko osim mene nije u stanju objasniti volju Boga“ precizirao je Glasnik“ i svakog, tko

se pokuša usporediti sa mnom, snaći će ista sudbina. Pravedno je da taj bezvjernik pogine.’’

Nesretnik se još nekoliko puta zgrčio, a zatim se ispružio.

Dva preživjela učenika prostrla su se pred gospodarom.

„Gospodaru“ preklinjao je Shab Iskrivljeni“ mi ne posjedujemo tvoje moći i priznajemo tvoju veličinu... Ali mi smo žedni! Možeš li ublažiti našu patnju? ‘’

„Bog me izabrao kako bih pomogao pravim vjernicima. Kopajte i bit ćete zadovoljni. ‘’

Riđi i njegov pratilac frenetično su kopali. Uskoro su naišli na rubove zdenca. Ohrabreni tim otkrićem, stigli su do suhog kamenog sloja koji su smaknuli u rekordnom vremenu.

I voda se pojavila.

Od pojaseva svojih tunika načinili su uže za koje su privezali tikvicu.

Kada ju je Iskrivljeni izvukao punu, ponudio ju je Glasniku.

„Gospodaru, Vi prvi! ‘’

„Sethova vatra mije dovoljna. ‘’

Shab i njegov drug navlažili su usnice, zatim su pili malim gutljajima prije nego su smočili kosu i vrat.

„Čim se okrijepite“ najavio je Glasnik“ započet ćemo naše osvajanje. Veliki rat će početi.’’

7

Sobek Protektor*, šef osobne straže faraona Sezostrisa, bio je neuobičajeno nervozan. Kako bi osigurao monarhovu sigurnost, koristio je usluge samo šest policajaca. Smatrao ih je puno učinkovitijima od bataljona više manje spremnih vojnika jer tih je šest muškaraca sličilo na divlje zvijeri, neprestano na oprezu i spremnih skočiti na i najmanju opasnost. I Sobek Protektor nije se zadovoljavao izdavanjem zapovijedi, jednako atleta, brz i snažan kao i njegovi podređeni, sudjelovao je u uobičajenim vježbama tijekom kojih nitko nije mogao odoljeti njegovim udarcima.

* Na egipatskom,Scbek khou.

U Memphisu, glavnom gradu, osiguranje monarha postavljalo je tisuću i jedan problem. Ovdje u Abidosu, u nepoznatoj zemlji, trebalo je očekivati dodatne nepredviđene opasnosti.

Tijekom putovanja u čamcu**, nije bilo nijednog incidenta.

** Abydos se nalazi na 485 km južno od Kaira i na 160 km sjeverno od Luoxora(antičke Tebe).

Pri iskrcavanju je samo nekoliko nenaoružanih svećenika dočekalo faraona, koji se smjesta uputio u Ozirisov hram.

Pedesetih godina, visok više od dva metra, kralj je bio div ozbiljna lica“ Treći iz linije Sezostrisa, nosio je ime "Božanstvo promjena". "Božanstvo rođenja", "Onaj koji se preobražava", "Snaga božanske svjetlosti pojavljuje se u slavi" i "Čovjek moćne božice".

Tijekom prvih pet godina vladavine, unatoč neupitnom autoritetu, Sezostris nije uspio vezati uz sebe nekoliko provincijskih glavešina, čije im je bogatsvo dozvoljavalo da drže naoružane snage i da se ponašaju, na svom području, kao istinski vladari.

Sobek Protektor plašio se intervencije njihovih starih junaka. Nije li im Sezostris izgledao kao smetnja koja će, prije ili kasnije, dovesti u pitanje njihovu neovisnost? Dolazak u Abidos, sveto područje ekonomskog značaja, odvijalo se u tajnosti. No može li se sačuvati tajna u palači Memphisa?

Uvjeren u suprotno, policajac je uzalud pokušavao uvjeriti kralja da odustane od puta.

„Ništa za prijaviti? ‘’

„Ništa, šefe“ odgovorili su mu ljudi jedan za drugim.

‘‘Mjesto je pusto i tiho“ dodao je jedan od njih.

„Normalno za područje Ozirisa“ razmišljao je Sobek Protektor.“ Rasporedite se na položajima i zaustavite bez oklijevanja svakoga tko se pokuša približiti. ‘’

„Čak i svećenika? ‘’

„Bez izuzetka. ‘’

"Velika Zemlja" bilo je tradicionalno ime područja rezerviranog za Ozirisa, boga koji je posjedovao tajnu uskrsnuća.

Prvi vladar Egipta, on je bio taj koji je postavio temelje faraonskoj civilizaciji. Ubijen, no pobjednik smrti, vladao je i danas nad "pravednicima glasa" i samo je slavljenje njegovih misterija davalo njegovu nasljedniku, faraonu, nadljudsku dimenziju i sposobnost da ostane u doticaju sa stvaralačkim snagama. Bez izvršavanja oziriških obreda Egipat ne bi preživio.

Nekoliko plodnih polja, gdje su nicali najbolji lukovi zemlje, nekoliko skromnih kuća smještenih uzduž kanala. Pustinja koja je zatvarala dugačku sjenovitu obalu, veliko jezero okruženo drvećem, šuma akacija, mali hram, kapelice, stećci, grobovi prvih faraona i onaj Ozirisa, takvim se predstavljao Abidos, izvan vremena, izvan Povijesti.

Ovdje se nalazio otok Pravednika i vrata neba koja su čuvale zvijezde.

Sezostris je ušao u malu dvoranu u kojoj su ga čekali stalni svećenici. Svi su ustali i naklonili se.

„Hvala ti što si došao tako brzo, Veličanstvo“ rekao je glavešina, starac sporog glasa.

„Tvoje je pismo odavalo veliku nesreću. ‘’

„Moći ćete je i sami vidjeti. ‘’

Kad su glavešina i faraon izašli iz hrama, Sobek Protektor i jedan od potčinjenih htjeli su ih pratiti.

„Nemoguće“ usprotivio se svećenik.“ Mjesto na koje idemo zabranjeno je smrtnicima.’’

„To je vrlo nerazborito! Ako ikada...’’

‘‘Nitko ne može narušavati zakone Abidosa“ presjekao je Sezostris.

Kralj je skinuo zlatne narukvice s ruku i povjerio ih Sobeku. Na svetom tlu Ozirisa trebalo se lišiti bilo kakvog metala.

Izjedan nemirom, policajac je gledao dvojicu muškaraca kako se udaljavaju, kako se kreću duž Jezera Života okruženog šumom, kako zatim kreću putem omeđenim stećcima i kapelicama ne bi li stigli do svete šume Peker, tajnog središta zemlje.

U njezinom središtu akacija.

Drvo koje je, ničući na Ozirisovu grobu, uvjerilo svoje vjernike da je vladar pravednika glasa uskrsnuo.

Sezostris je odmah shvatio veličinu katastrofe, akacija je ugibala.

„Kada se Oziris ponovno rodi“ podsjetio ga je glavešina“ akacija se prekriva lišćem i zemlja je u blagostanju. No Seth, ubojica i smutljivac, stalno ju pokušava osušiti. Dakle, život napušta žive. Ako akacija umre, nasilje, mržnja i razaranje zavladat će zemljom. Svojom prisutnošću u tom drvetu, Oziris je ujedinjavao nebo, zemlju i podzemne svjetove. U njemu se smrt sjedmjavala sa životom i obavijao ih je jedan drugi, svijetao

život.’’

„Jesi li svaki dan njezino podnožje zalijevao vodom i mlijekom?

„Nisam prekršio svojih dužnosti, Veličanstvo. ‘’

„Dakle, neko zlo stvorenje zna manipulirati moćima Setha i koristi ih protiv Ozirisa i Egipta. ‘’

„Tekstovi preciziraju da ta akacija ima svoje korijenje u prvobitnom oceanu i odatle crpi svoju energiju koja je oživljava. Samo čisto zlato može izliječiti drvo. ‘’

„Znate li gdje se nalazi? ‘’

„Ne, Veličanstvo. ‘’

„Otkrit ću. I znam način kako da usporim, ako ne i zaustavim, propadanje akacije. Sagradit ću hram i zgradu za vječnost u Abidosu. Proizvodit će dovoljnu magiju, koja će obuzdati proces i dati nam vremena, nadajmo se, da pribavimo lijek. ‘’

„Veličanstvo, zbor svećenika bit će malobrojan za... ‘’

„Dat ću dovesti obrednike i graditelje koji će se posvetiti samo tom zadatku. Svi će biti obvezni na apsolutnu tajnu. ‘’

Iznenada, jedna hipoteza prošla je glavom kralju.

„Je li se netko pokušao domoći svete vaze? ‘’

Svećenik je problijedio.

„Veličanstvo, dobro znate da je to nemoguće! ‘’

„Provjerimo ipak. ‘’

Sezostris je ustanovio da su vrata Ozirisova groba bila hermetički zatvorena i da je kraljevski pečat netaknut. Samo je on mogao izdati naredbu da se pečat slomi i ući u svetište.

„Čak i da neki luđak pokuša provaliti vrata“ podsjetio ga je glavešina“ ne bi se uspio približiti vazi, a još je manje uzeti u ruke. ‘’

„Abidos nije dovoljno zaštićen“ procijenio je monarh.“ Od sada, vojnici će bdjeti nad gradom. ‘’

„Veličanstvo, nijedan smrtnik ne može... ‘’

„Znam zakone Abidosa, budući da sam im ja zalogom i garancijom. Nijedan smrtnik neće ući na područje Ozirisa, no svi će putevi koji do njega vode biti pod paskom. ‘’

S vrha svetog brežuljka, Sezostris je promtrao sveti prostor u kojem se rješavala sudbina njegove zemlje, njegova naroda i, povrh svega, jedne vizije nadnaravne stvarnosti.

Popevši se na prijestolje, znao je da njegov zadatak neće biti lagan zbog opsežnosti neophodnih reformi. No nije ni zamišljao da će mu glavni protivnik biti nova Ozirisova smrt.

Odlučnim korakom, Sezostris se zaputio u pustinju prema jednom, zelenom pojasu, smještenom između pješčanih dina i granice kultura.

Ravnodušan prema udarima sunca, faraon je vidio.

Vidio je kako se grade dvije zgrade, njegov hram i njegova zgrada vječnosti, koje će usporiti fatalnu propast igrajući ulogu brane protiv sila tame.

Tko je bio odgovoran za tu agresiju, jednako nepredvidljivu kao i odbojnu? Kralju je trebala sva snaga za koju je jedan čovjek bio sposoban da ne popusti očaju i ne prepusti borbu još uvijek nevidljivom neprijatelju.

8

Nakon surovih dana hoda, Iker je imao sreću da ga pokupi karavan koji se vraćao u Tebu kako bi ondje ostavio svoju robu. Gazda se isprva pokazao nepovjerljivim prema tome da primi još jedna beskorisna usta, no kada mu je mladić otkrio da zna čitati, njegov stav se promijenio.

„Imam pločice s obećanjima trgovine. Možeš li ih provjeriti? ‘’

„Pokažite mi ih. ‘’

Nestrpljiv, gazda nije mogao ne postaviti osnovno pitanje,

„Govore li o tome tko je u palači zadužen da me plati? ‘’

„Zaista, i dobili ste dobre cijene. ‘’

„Iskustvo, mladiću moj, iskustvo! Gdje živiš? ‘’

„U Medamoudu. ‘’

„Malo beznačajno mjesto! Što si radio u pustinji? ‘’

„Znate li dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko i Oštrica noža? ‘’

Trgovac je pogladio bradu.

„To mi ništa ne govori... Ime njihova broda? ‘’

„Brza. Stotinu i dvadeset lakata dužine, četrdeset širine. ‘’

„Nikada čuo za nju. Ne pričaš li besmislice? ‘’

„Mora da sam se prevario. ‘’

„Sigurno! Brza... Dobro misliš ako misliš da bih sigurno znao za taj brod da on postoji! Što kažeš da napraviš malo reda u mojim papirima? S poreznicima nikada dovoljno opreza. ‘’

Iker je to učinio na veliko zadovoljstvo svoga domaćina.

I putovanje se odvijalo u ritmu magaraca i zaustavljanja, tijekom kojih je mladić kušao sušenu ribu i luk koji su mu ponudili kao naknadu za posao.

Unatoč pitanjima koja ga nisu prestajala opsjedati, Iker je s olakšanjem dočekao trenutak u kojem je karavana napokon napustila suhi put i ušla u zeleni pojas osvježen palmama. Zaboraviti more, zaboraviti prijeteće planine! U dobro isušenim poljima, seljaci su ubirali povrće.

„Reci, mladiću, bi li radio za mene?“ upitao je trgovac.

„Ne, želio bih naći svog učitelja kako bih nastavio učiti zanat pisara. ‘’

„Ah, razumijem te! Ne zarađuje se puno, ali donosi poštovanje. Onda, mladiću, sretno. ‘’

Iker je osjetio miris zraka i slatku toplinu proljeća. Užurban da stigne u svoje selo, hodao je brzo stazicama, kojima je toliko puta prošao tijekom svog djetinjstva kako bi u osami uronio u čistoću krajolika. Iako se nije mrzio igrati s vršnjacima, Iker je više volio meditirati nad misterijima svijeta i nevidljivih sila.

Selo Medamoud sastojalo se od malih bijelih kućica sagrađenih na jednoj uzvisini i zaklonjenoj od sunca akacijama, palmama i tamarisima. Na ulazu nalazio se zdenac, kojeg je čuvao čuvar što je povjerovao u pojavu sablasti.

„Ti nisi... ti nisi Iker! ‘’

„Ma da, to sam ja. ‘’

„Dakle, Iker... Što ti se dogodilo? ‘’

„Ništa važno. ‘’

Znajući za čuvarevu sklonost brbljanju, Iker se više volio povjeriti profesoru.

„Trebao bi možda ponovno otići. ‘’

„Ponovno otići? Hoću se vratiti kući i nastaviti svoje studije! ‘’

U susretu s osupnutošću mladog čovjeka, čuvar nije inzistirao.

Zaintrigiran, Iker se požurio do nastambe starog pisara koji ga je primio i podučavao. Kako je prolazio, djeca su se prestala igrati lutkama od sifona, a žene koje su nosile hranu sumnjičava su se pogleda ukopale na mjestu.

Vrata su bila zatvorena. Daske su zakrivale prozore.

Iker je kucao jednom i još jednom.

„Ne navaljuj“ preporučila mu je susjeda.“ Stari pisar je mrtav. ‘’

Nebo se sručilo na glavu mladog čovjeka.

„Mrtav... Kako dugo? ‘’

„Tjedan dana. Nakon tvog odlaska, tuga ga je dotukla. ‘’

Iker je sjeo na zemlju i zaplakao.

Otevši ga, gusari su ubili njegova poočima.

„Idi vidjeti glavara“ savjetovala ga je susjeda.“ On će ti reći više. ‘’

Unatoć bolu, Iker je primijetio neprijateljstvo sela. Svi ovdje smatrali su ga odgovornim za smrt njegova gospodara.

Po prvi put mladi je čovjek osjetio razdiruću bol nepravde. No, sve će on objasniti i ta bol će nestati.

Teške glave i srca, Iker je polagako hodao do kuće gospodara, koji je izdavao zapovijedi radnicima što su bili zaduženi za održavanje kanala.

„Zakleo bih se... Naš mali šegrt pisar! To si uistinu ti? Kakvo iznenađenje! Bio sam siguran da te više nećemo vidjeti. ‘’

Ton poglavara, punašnog pedesetogodišnjaka, bio je istodobno ironičan i grizao ga je za srce. Prezrivom gestom, otpustio je radnike.

„Tvoj zaštitnik umro je od tuge, Iker. To je zločin za koji ćeš morati odgovarati pred bogovima. Da mi je moguće, bacio bih te u zatvor. ‘’

„Varate se, nevin sam! Gusari su me oteli, pobjegao sam im samim čudom. ‘’

Poglavar je prasnuo u sijeh.

„Smisli nešto uvjerljivije! Ili još bolje, šuti i idi. ‘’

„Ali.. Ja bih se htio vratiti kući! ‘’

„Govoriš o kući? Njezin vlasnik nije prepravio oporuku u tvoju korist. Zato sam je zaplijenio. Stanovnici sela te preziru, nema ti više mjesta među nama. ‘’

‘‘Morate mi vjerovati, zaista sam bio otet, ja... ‘’

„Dosta! Nadam se da će ti kajanje očistiti dušu. Ako smjesta ne odeš, naredit ću slugama da te istjeraju udarcima batina. Ah... Tvoj je zaštitnik htio da ti predam ovaj kovčežić ako se ikada pojaviš. Još jedna naivna velikodušnost s njegove strane, no bit ću zadovoljan da izvršim njegovu posljednju volju. Napusti Medamoud i ne vraćaj se ni u kom slučaju. ‘’

Stežući kovčežić u naručju, Iker je čekao da se udalji od seoceta kako bi ga otvorio. Primijetio je da je drvena bravica bila provaljena.

Unutra samo mali papirus, zavijen i zapečaćen.

Pečat je, također, bio slomljen i nespretno rekonstruiran.

U nekoliko redaka, stari pisar je proklinjao svog učenika i obećavao mu tisuću kazni. No Iker je dovoljno poznavao rukopis svog profesora da bi ustanovio da je bio jako nespretno oponašan.

U dnu kovčežića bio je tanak sloj gipsa. U sjeni jednog tamarisa, mladić ga je odlomio komadićem drveta.

Pojavila se poruka koja mu je razgalila srce,

Znam da nisi pobjegao poput lopova. Molim se da si zdrav i čitav. Moj je život pri kraju, želim da postaneš dobar pisar. Ako se vratiš u Medamoud, nadam se da će ti taj lopov od poglavara dati testament kojim ti ostavljam svoju kuću i ovaj kovčežić u kojem su moja najljepša pera od trstike.

No, jedan stranac je došao ovamo. Poglavar se jako dobro s njim sporazumio. Osjećam mračne sile kako nadolaze, i upravo zato mi je draže sakriti ovu poruku u skladu s tehnikom kojoj sam te podučio.

Ne zadržavaj se u regiji, otiđi u provinciju Dju - ka, "Uzdignutu planinu*". Bit će to prva etapa tvog putovanja. Neka ti bogovi pomognu stići do kraja Potrage.

Bit ću uvijek s tobom, sine moj, kako bih ti pomogao ispuniti tvoju sudbinu koju još ne poznaješ.

* Današnji Qaou el Kebir.

9

Kada je rizničar Medes ušao u svoje raskošno zdanje u središtu grada Memphisa, dvojica slugu su se užurbala da mu operu noge i ruke, obuju ga u sandale za kuću, da ga namirišu i posluže mu svježe bijelo vino koje je dolazilo iz oaza.

Impozantna osoba, koja je često bivala pozivana na večere u palaču i čak jela za stolom s kraljem, ubrajala se među visoke službenike glavnoga grada. Odjeven u fini prvoklasni lan, provjeravao je inventar hrama koji je dijelio bogatstva nakon što ih je žrtvovao.

Od svojeg imenovanja, Medes je uočio povlastice koje je mogao izvući iz svog privilegiranog položaja. Koristeći na najbolji način usluge računovođa, intenadanata i arhivara, Rizničar je želio malo, ali često. Djelujući uz krajnji oprez, nije ostavljao ni traga svojim malverzacijama i krivotvorio je administrativne dokumente s takvom vještinom da ni najbolje uvježbano oko nije moglo ništa primijetiti.

No, Medes nije bio ni zadovoljan ni sretan.

Ponajprije zato što je stagnirao. Zaista, faraon Sezostris mu je dao važno mjesto, no Rizničar je priželjkivao više. Nitko nije bio sposobniji od njega. Medes je bio najbolji i htio je da mu to priznaju. Ovaj tvrdoglavi kralj ustrajao je u svom nerazumijevanju, trebalo je intervenirati, možda i na brutalan način. Sezostris je imao mnogo neprijatelja, počevši od bogatih provincijskih glavešina s kojima se Medes dobro razumio. Ako faraon počini pogrešku i okomi se na njihove povlastice, njegova vladavina bit će kratka vijeka. Ne žamori li se da su njegovi prethodnici bili ubijeni?

Ujedno, Medes se pitao o pravoj prirodi moći i najboljem načinu da se do nje dođe. Kako bi što bolje preusmjerio određene zalihe namijenjene hramovima, postao je privremeni svećenik. Sudjelujući u obredima, dotaknuo se svetog. Pokazujući svoj entuzijazam za duhovne vježbe, laskajući nadređenima, predstavljajući se velikodušnim donatorom, Medes je bio fasciniran misterijima kojima nije imao pristupa. Samo faraonu i nekolicini stalnih bilo je dozvoljeno da ih promatraju. Nije li kralj tu crpio esenciju svoje moći?

Vrata zakrivenog hrama ostajala su zatvorena Rizničaru. Na to područje, koje je Medes

smatrao jednako bitnim kao i ekonomske poslove, još uvijek nije imao pristupa. A nije bio spreman napustiti svoje svjetovne dužnosti kako bi živio samostanskim životom.

Situacija se činila bezizlaznom, sve dok mu brbljanje jednog dostojanstvenika hrama Hathor u Memphisu nije donijelo kapitalnu informaciju o Zemlji bogova, zemlji Pounta. Kao i svi koji su poznavali tu priču, Medes se zabavljao. Narod i djeca imali su sluha za čudesno i trebalo ih je uistinu zabaviti legendama.

Međutim, prema priči dostojanstvenika, Pount nije bio legenda.

Zemlja bogova uistinu je postojala, krila je čudesne proizvode, među kojima i zlato koje nije bilo nalik nijednom drugom, koje je nekoć u velikoj tajnosti koristio određen broj svetišta. U zamjenu za jedan dragocjen komad pokućstva, brbljavac mu je odao nejasne indikacije o zemljopisnom položaju prije nego je podlegao srčanim smetnjama. To nije bilo dovoljno da bi se poduzela potraga.

„Gospodaru“ najavio je Medesov intendant“ Vaš je posjetitelj stigao. ‘’

„Neka pričeka, moram se odmoriti nekoliko minuta. ‘’

Već neko vrijeme Medes se debljao. Obdaren velikom energijom koja ga nije napuštala u njegovoj pedest i drugoj godini, Medes je previše jeo i pio kako bi smirio svoja nezadovoljstva. Crne kose zalizane uz okruglu lubanju, mjesečastog lica, širokog torza, kratkih nogu i spuštenih stopala, Medes je bio nabijen i zdepast.

Ponekad bi imao dojam da se guši, posebice kad ne bi istoga trena dobivao ono što je želio. Ali njegova je pohlepa bila takva da je uzimao i povrh uobičajenoga kako bi se njegovo napredovanje nastavilo.

I taj sastanak s jednim od izaslanika bit će vjerojatno odlučna etapa.

S ulične strane njegova je kuća bila dobro zaštićena ,prozori od drveta, teška ulazna vrata načinjena od debelih greda i zatvorena velikom bravom, ulaz za poslugu koji je stalno nadgledao jedan stražar. Dva kata, petnaest soba, jedna terasa, jedna loggia koja je gledala na vrt i gdje je bilo organizirano snabdijevanje vodom.

U zaklonu jednog kioska Medes je primio svog posjetitelja, lažnog policajca koji je ispitivao Ikera.

„Nadam se da mi donosiš izvrsne vijesti. ‘’

„Manje više, gospodaru. ‘’

„Imaš li zlato? ‘’

„Da i ne. Napokon, možda... ‘’

Medes je osjetio kako u njemu raste bijes.

„U poslovima volim preciznost. Hajdemo sada po redu. Kada se Brza vratila u luku? ‘’

„Nije se vratila, gospodaru, potopila je sa sobom i ljude i robu. ‘’

„Potonula? Jesi li siguran? ‘’

„Imam samo jedno svjedočanstvo, no činilo se ozbiljnim. ‘’

„Kapetanovo? ‘’

„Ne, jednog mladića kojeg ste mi naredili da otmem u Medamudu i kojeg sam uhvatio u gradiću blizu Koptosa. Znate, onaj dječak bez obitelji koji je tako volio samoću i učenje. ‘’

„Znam, znam. Idealna žrtva da bi se smirila oluja. Poglavar Medamouda pokazao nam je tog mladog naivka i nije požalio. No kako on može biti jedini preživjeli? ‘’

„Ne znam, ali to je činjenica. Ispričao mi je kako je jedan veliki val preplavio Brzu, kako se samim čudom našao na pustom otoku i da ga je pokupio čamac čiji kapetan mu nije

povjerovao ni riječi. Ipak, uzeo je dva kovčega s otoka prije nego je iskrcao svog putnika, kojeg svi smatraju ludim. ‘’

" Je li utopljenik našao Pount?"„pitao se Medes.“ Bi li on mogao ponovno pronaći otok? ‘’

„Prema njegovoj priči, gospodaru, otok je potonuo pod vodom i nestao. ‘’

„Što je bilo u kovčezima? ‘’

„Mirišljava roba. ‘’

„Ništa drugo? ‘’

„Ništa drugo nije spomenuo. ‘’

„A ti si ga pustio da ode! ‘’

„Kako sam mogao učiniti išta drugo, gospodaru? Kao policajac, pravio sam se da uzimam njegov iskaz, gradonačelnik gradića nije u tome vidio ništa neobično, a mi nismo imali nikakva razloga da zadržimo tog brbljavca bolesne glave. ‘’

„I nije ti palo na pamet da ti laže? ‘’

„Vjerovao sam da je iskren. ‘’

„Ja sam sumnjičav prema tome! Je li ti dao ime broda koji ga je spasio? ‘’

„Nije. ‘’

„Taj dječak ti se rugao!“ grmio je Medes.“ Zbunio te pričama za djecu kako bi bolje prikrio istinu. ‘’

„Uvjeravam vas...’’

„Treba ga ponovno pronaći, i to brzo! Sigurno se vratio u Medamoud. Poglavar ga je sigurno potjerao, no možda zna u kojem je smjeru krenuo. Kad ga uhvatiš, natjeraj ga da progovori, a onda ga se riješi. ‘’

„Hoćete reći...’’

„Savršeno si me razumio.’’

„Ali, gospodaru...’’

„Taj goljo nema obitelji, nikoga neće zabrinuti taj novi i konačni nestanak. Sakrij njegov leš, lešinari i grabljivice će se pobrinuti. A tebi ću dobro platiti. Kreni smjesta. ‘’

Rizničar je slabo skrivao svoj bijes. Opremajući brod i skupljajući družinu razbojnika spremnih ploviti u smjeru Pounta, neplanirano je potrošio sve pritom izbjegavajući pozornost vlasti. U skoroj budućnosti neće si moći priuštiti takvu avanturu.

Čim je lažni policajac napustio njegovu zgradu, Medes je pretpostavio kako ekipa koja je primila utopljenika sigurno ne govori njegovim jezikom. U gostionicama luke vjerojatno su izazvali kakav incident, a povrh svega, kapetan će tražiti načina da proda ta dva kovčega. Čak i ako je riječ samo o mirisnim mastima, izvući će malo bogatstvo. Ako taj mali tovar sadrži još vrednije proizvode, trebat će mu bogat i sposoban pregovarač.

Uistinu, taj kapetan, ako uopće postoji, ne može proći neprimijećen.

Tako je Medes pozvao svoju prokletu dušu, Gergoua, okorjelog igrača i omraženog skupljača poreza. On će djelovati zakonito i donijeti mu svoj dug.

10

Na čamcu koji ga je vodio u Memphis, Sezotris je u potpunosti posvijestio užasavajući gubitak koji mu je bio upućen, u trenutku kad se htio okomiti na provincijske glavare odbijajući im i najmanje ustupke.

Otkada je Oziris stvorio Egipat, a sazdao ga od delte i doline Nila, Faraon je vladao

Dvjema zemljama nakon što ih je solidno povezao. I kao "Oganj od pčele" vladao je Sjeverom, a kao "Oganj od Trstike" Jugom. Pčela je proizvodila med, biljno zlato neophodno za izlječenje, trstiku se koristilo na stotinu načina i u formi papirusa postala je podloga hijeroglifima, "riječima Boga". Tako su se u osobi Faraona, kojeg je štitio Horus, gospodar neba i Ozirisov sin zadužen da bdije nad svojim ocem, ujedinjavale sve stvaralačke snage. I na njemu je bilo da okupi raspršene dijelove zemlje.

Sezostris je imao točno šest nepodnošljivih protivnika, šest provincijskih gospodara koji su se smatrali autonomnima i koji su prezirali monarha, smještenog u Memphisu. Srećom, nisu razmišljali o tome da se ujedine, jer je svaki žestoko držao do svoje neovisnosti. Zbog takve situacije, Egipat je siromašio. Zadržati status quo značilo je izbjeći ozbiljne sukobe, no takva je situacija vodila kraljevstvo u propast.

Čudna stvar, pet od tih šest plemića neprijateljski raspoloženih prema faraonu nalazilo se na čelu provincija nedaleko Abidosa. Nije li jedan od njih uspio iskoristiti Sethovu sposobnost uništenja protiv Ozirisove akacije? Ako se ta pretpostavka pokaže točnom, Sezostris će povesti bitku bez milosti, kako bi istodobno ponovno ozelenio drvo i kako bi spasio Egipat.

Trebalo je početi s prikupljanjem obavijesti o tih šest moćnika kako bi identificirao krivca. Zatim, trebalo je djelotvorno napasti, ne dozvoljavajući neprijatelju da se oporavi. Ali, kome povjeriti taj tako osjetljiv zadatak? Dvor u Memphisu bio je prepun laskavaca, nadobudnih spletkara, kukavica i lažljivaca. Samo se Sobek Protektor prihvatio zadatka dušom i tijelom, bez brige za osobne dobrobiti.

Sezostris je, dakle, odlučio upotrijebiti slabašne snage kojima je raspolagao i svakako se poslužiti svojom intuicijom.

Što se tiče potrage za zlatom koje je moglo izliječiti akaciju, ona će biti još žešća. Legenda je govorila da zeleno zlato Pounta posjeduje iznimne kvalitete, no nitko više nije znao gdje je bila smještena Božanska zemlja. I je li još uvijek proizvodila dragocjeni metal? Ostajali su pustinjski rudnici Istoka, pod nadzorom nekih provincijskih šefova i oni nubijski, izvan dosega.

Tamo se tek zadatak činio neizvedivim. Sezostris nije imao načina da poduzme jednu takvu potragu. Rješenje se, dakle, nametalo samo, trebalo je stvoriti način.

Prioritet je bio dati novu energiju drvu života.

Tako je faraon počeo zamišljati planove jednog hrama i zdanja vječnosti, posvećenih Abidosu.

U poljima se naporno radilo. Proljetne žetve su bile obilne i ništa nije smjelo biti izgubljeno.

Na dan hoda od Medamouda, Iker se predstavio intendantu velikog područja kako bi mu ponudio svoje pisarske usluge.

„Dolaziš u pravi čas, moj mladiću. Imam dosta vreća koje treba prebrajati i pribilježiti. Uostalom, napravit ćeš mi inventuru. ‘’

Tjedan dan posla u perspektivi, s dobrom plaćom, hrana, mreža za spavanje, tikvica i par sandala.

Radeći, mladić je psovao poglavara Medamouda, tog bandita koji je uništio testament starog pisara kako bi otuđio kuću namijenjenu njegovom učeniku! Tako je pogazio posljednju volju preminulog otvarajući kovčežić, ukravši pera i napisavši lažni tekst s naznakama protiv Ikera.

Kako netko može biti tako zao? Iker je otkrivao jedan okrutan svijet u kojem su laž i pokvarenost slavile. No jedna ogromna radost brisala je njegove nedaće, njegov profesor znao je da on nije pobjegao, zadržao je povjerenje u njega. Ipak, kakva čudna poruka! O

kakvoj Potrazi, o kakvoj sudbini je govorio?

Iznenada, taj stari gospodar učinio mu se jednako misterioznim kao i divovska zmija otoka Kaa.

Iker je bio želio uložiti žalbu protiv gospodara Medamouda i dati ga osuditi. No tko bi mu vjerovao? U odsutnosti testamenta, mladić nije imao nikakva prava na profesorovo zdanje. U Medamoudu bi pronašao samo one koji ga optužuju i predbacuju mu što je napustio selo bez riječi.

Kada je završio zadatak, Iker se požurio nastaviti svojim putem.

„Činiš mi se jako savjesnim, mladiću moj. Ne bi li želio stabilniji posao? ‘’

„Trenutačno ne bih. ‘’

„Mlad si, no ne zaboravi se negdje smjestiti. Evo ti nešto što će ti dostajati nekoliko dana.’’

Kruh, sušeno meso, češnjak i smokve. Intendant se pokazao velikodušnim.

„Kamo namjeravaš ići? ‘’

„U smjeru Uzdignute planine. ‘’

„Samo da te upozorim, gospodar tog područja nije baš na dobrom glasu. ‘’

Zidići su razdvajali parcele i zadržavali vodu onoliko dugo koliko je bilo potrebno. Naučena zanata, seljaci su najbolje što su umjeli navodnjavali svoja polja. Blagostanje se neprestano udvostručavalo i nije bilo ni dana slavlja za lijenčine.

Ulazeći u provinciju božice zmija Uadjet, "Zelenousne", Iker je došao do začuđujuće spoznaje“ u imenu Dju - ka, "Uzdignuta planina", bilo je isto ime Ka kao i u "otoku Ka", području zmije zauvijek progutane u snu. Nije li to slučajnost ili doista znak sudbine o kojoj je govorio stari pisar?

Ka, "visok, uzdignut"... Prema kojem se misterioznom cilju mladić trebao uspeti? I što je zaista bio Ka, ta tajanstvena energija koja se upisivala, u hijeroglifima, s dvije uzdignute ruke?

Izgubljen u svojim mislima, Iker se zaletio u jednog čovjeka naoružanog štapom.

„Ola, mladiću! Gledaj ispred sebe! ‘’

„Oprostite, ali... Vi ste policajac koji me ispitivao nedaleko Koptosa! ‘’

„To sam uistinu ja. Jedva sam te pronašao. ‘’

„Što želite od mene? ‘’

„Tvoj iskaz bio je nepotpun, htio bih više detalja. ‘’

„Sve sam vam rekao. Onaj koga bi trebalo uhititi je glavar Medamuda. ‘’

„Iz kojeg razloga? ‘’

„To je jedan lopov. Uništio je testament u moju korist. ‘’

„Možeš li to dokazati? ‘’

„Na nesreću, ne. ‘’

„Vratimo se radije na tvoje svjedočanstvo i dva kovčega napunjena dragocjenom robom. Ti si detaljno istražio njihov sadržaj. Opiši mi ga u detalje. ‘’

„Mirisni proizvodi, mislim. ‘’

„Hajde, mladiću moj, to nije dovoljno. Znaš ti više. ‘’

„Uvjeravam vas da ne znam. ‘’

„Ako se ne urazumiš, riskiraš ozbiljne nevolje. ‘’

Lažni policajac je štapom snažno udario Ikera po nogama.

Mladić je pao prema naprijed, a njegov ga je napadač pritisnuo prema zemlji.

„A sada, istina! ‘’

„Rekao sam vam! ‘’

„Ime broda koji te spasio? ‘’

„Ne znam. ‘’

Desetak udaraca štapom po ramenima izazvali su Ikerove bolne uzvike.

„Ime broda i kapetanovo? ‘’

„Ne znam. ‘’

„Uistinu si nerazuman, mladiću. Ja hoću te informacije i imat ću ih. U protivnom, ubit ću te. ‘’

„Kunem vam se da ništa ne znam! ‘’

Lažni policajac udario je ponovno, no nije dobio nikakva odgovora. Uistinu je dječarac govorio istinu i ništa više od njega nije mogao saznati.

Njegov vrat, njegova leđa i rebra bila su u krvi. Nakon nove serije udaraca, Iker se onesvijestio.

Njegov napadač odvukao je tijelo prema žbunu papirusa, uz rub kanala.

U agoniji, Iker će ispustiti dušu.

Kada podlegne ranama, lažni policajac neće biti sasvim kriv za njegovu smrt. U susretu s potencijalnim sucima, ovdje dolje kao i s onu stranu, tako je bolje.

11

Ponajprije, bila je to nepodnošljiva bol. Zatim olakšanje, s osjećajem svježine kakvo Iker nikada do tada nije osjetio. Iznenada, leđa su ga prestala boljeti i on je otvorio oči kako bi saznao u koji ga je svijet njegov napadač gurnuo.

„Probudio se!“ uzviknula je jedna mlada djevojka.

„Jesi li sigurna?“ upitao je muški glas, hrapav.

„Gleda nas, oče! ‘’

„S obzirom na stanje u kojem je bio, nije trebao preživjeti. ‘’

Iker se pokušao uspraviti, no žestoka bol prikovala ga je za mrežu.

„Ne miči se!“ zahtijevala je mlada djevojka.“ Imaš sreće, znaš. Ja sam te otkrila u šikari papirusa posvećenoj božici Hathor. Obično se zadovoljim prinoseći žrtvu, no kako ju je kriješteći nadlijetalo desetak ptica, usudila sam se pogledati. Njihovo ponašanje bilo je tako nenormalno da sam htjela biti sigurna. Upozorila sam oca, a seljaci su te donijeli. Već tri dana mažem te najboljim našim melemom. Sastoji se od lužine, bijelog ulja, masti vodenkonja, krokodila, soma i cipala, muškog tamjana i meda. Glavni liječnik provincije mi je čak dao pastile s ekstraktom mirte da ublaži tvoje bolove. Bila sam jedina koja je vjerovala da tvoje rane nisu smrtonosne. ‘’

Bila je tamnokosa, lijepa, jako živahna. Njezin se otac, seljak, robustan, činio iskreno neprijateljskim.

„Što ti se dogodilo, mladiću? ‘’

„Jedan me čovjek napao kako bi me orobio. ‘’

„Što si to tako dragocjeno imao? ‘’

„Mrežu, tikvicu i sandale... ‘’

„To je sve? A odakle dolaziš? ‘’

„Siroče sam i iznajmljujem se kao pisar početnik. ‘’

„Skupo me koštaš, mladiću, skupo. ‘’

Seljak se udaljio.

„Ne brini se nikako“ preporučila je djevojka.“ Iako je grub i netrpeljiv, moj otac je pošten čovjek. Ja se zovem Mali Cvijetak. A ti? ‘’

„Iker.’’

„Ovakav sada, nisi baš lijep prizor! No kada tvoje rane zarastu, mora da nisi loš mladić. ‘’

„Misliš da ću ponovno moći hodati? ‘’

„Za manje od tjedan dana zajedno ćemo prošetati prirodom. ‘’

Mali Cvijetak nije se isprazno hvalila. Zahvaljujući djelovanju melema, sredstvima za ublažavanje bolova i brojnim masažama, Iker se držao na nogama. Samim čudom, nijedna kost nije bila slomljena, a tragovi udaraca počeli su nestajati.

Ipak, nije bilo šetnji prirodom jer je seljak imao druge planove.

„Jači si nego što se čini“ zaključio je.“ I u velikim si dugovima jer je liječenje stajalo cijelo bogatstvo. ‘’

„Kako vam se mogu odužiti? ‘’

„Na svojem imanju ne trebam pisara. Zauzvrat, treba mi poljoprivredni radnik. ‘’

„Bojim se da to neću znati raditi.

„Na tebi je da izabereš, ili ćeš mi platiti radom ili ćeš provesti nekoliko godina u zatvoru. Poglavar naše provincije ne voli varalice. Mogu te angažirati u ekipi seljaka pod vođstvom jednog predvodnika. Boravit ćeš u jednoj kućici i raspolagati komadićem zemlje na kojem ćeš uzgajati povrće. No prije nego se pokažem velikodušnim, zahtijevam istinu. Tko si ti zapravo i zašto su te napali?

Pitajući se nije li upao u novu klopku i nije li taj seljak od iste sorte kao i poglavar Medamouda, Iker se pokazao opreznim.

„Ponavljam vam, ja sam pisar početnik i dolazim iz tebanskog područja. Moj cilj bio je da postanem javni pisar i da idem od sela do sela kako bih ispravljao protestna pisma žrtava administracije. Čovjek koji me napao ukrao mije sve što sam imao. ‘’

Seljak se činio uvjerenim.

„Vrati prvo svoje dugove. Ako ti zanimanje bude odgovaralo, ostat ćeš. Ako ne, otići ćeš. ‘’

Predvodnik je bio simpatičan, no nije se pobrinuo za onoga tko je posljednji došao. Iker je morao prvo počistiti dvorište seoskog imanja, zatim održavati čistim dvorište za perad, natkriveni peradarnik koji su držali drveni stupici u obliku stabljike lotosa. Tamo su rasle sive guske bijelih glava, prepelice, patke i kokoši. Nadglednik za hranu donosio je velike košare pune sjemenja koje je istresao u korita, a životinje su napajane vodom koja se dovodila iz kanala.

Trećeg dana, Iker je bio prisiljen interevenirati.

„Mislim da postoji mala pogreška“ rekao je nosaču košara, neobrijanom klipanu.

„Pogreška u čemu?

„Prvoga dana, ti si istresao sadržaj šest košara. Drugoga, samo pet. A danas nisu napunjene do vrha. ‘’

„Smeta li ti to?’’

„Ja bdijem nad peradarnikom. Životinje trebaju biti pravilno nahranjene.’’

„Malo više ili manje... Hoćeš li da podijelimo razliku? ‘’

„Hoću da doneseš šest košara ispunjenih do vrha. ‘’

Klipan je shvatio da se Iker ne šali i da bi svaka nagodba bila nemoguća.

„Hoćeš li o tome govoriti gazdi? ‘’

„Ako ispraviš svoju pogrešku, naravno da neću. ‘’

Iker si nije stvorio prijatelja, ali peradarnik mu je glasno pokazao zahvalnost.

„Jesi li zadovoljan svojim novim poslom?“ upitao ga je Mali Cvijetak dok je Iker milovao jednu veličanstvenu gusku, gotovo pripitomljenu.

„Trudim se najbolje što mogu.’’

‘‘Nije ti više slabo? ‘’

‘‘Zahvaljujući tvojoj brizi, oporavio sam se. Ti si mi spasila život, uvijek ću ti biti zahvalan.’’

‘‘Nisi bio baš na samrti, a božica Hathor te spasila od propasti. Ja sam samo ubrzala tvoje izlječenje. ‘’

Mali Cvijetak je izgledala zbunjeno.

‘‘Otac mi je zabranio da te posjećujem. ‘’

„Je li nezadovoljan sa mnom? ‘’

„Naprotiv, no intrigiraš ga jer nisi poput ostalih. Naredio mi je da se udam za nekog pravog seljaka kako bih mu rodila lijepu djecu i kako bismo se dobro brinuli o imanju. ‘’

„Kad imaš sreće imati jednog časnog i hrabrog oca, treba ga slušati. ‘’

„Govoriš kao starac! Reci, Iker, ne bi li ti htio postati pravim seljakom? ‘’

„Imam još dosta duga za vraćanje, no moj pravi zanat je pisarski. ‘’

„Moram ići. Ako nas moj otac iznenadi, istući će me. ‘’

„Nikada nisam vidio tako lijep peradarnik, mladiću moj!“ ustanovio je seljak.“ Volim ljude koji si znaju dati truda. Ali ti se ne družiš sa svojim drugovima, čini se. ‘’

„Više volim biti sam sa životinjama. ‘’

„Eh, dobro, i to će se promijeniti! Ima dosta ječma za žetvu, a ti ćeš naučiti rukovati srpom. ‘’

Iker nije ni pomislio da se suprotstavi.

Neprekidno si je postavljao ista pitanja, znajući da ovdje neće naći ni djelić odgovora. Da bi nastavio svoj put, trebao je najprije riješiti taj dug, dakle raditi bez predaha do izmaka snaga, što je brže mogao, i povratiti svoju slobodu.

Mladi čovjek našao se u skupini grubih i iskusnih žetelaca koji su, očito zabavljajući se, promatrali pridošlicu.

„Ne boj se umora, mali, rekao je jedan od njih, velika su polja! Godina je dobra i lijepa, zemlja bogata, ništa nam ne nedostaje, a janjetina je bolja nego igdje drugdje. No treba je zaslužiti. Hajde, budi čvrste ruke i nemoj da kasnimo zbog tebe. Ne znam nikoga tko je umro od previše rada. ‘’

Iker je brzo preplanuo. Ono što mu je pomagalo bila je glazba jednog flautiste. Varirao je ritam, no sve melodije završavao je s ozbiljnošću.

„Lice ti je nateklo“ primijetio je jedan od drugova“ predugo si glavu držao spuštenu. Idi vidi flautista, osvježit će te. ‘’

Osjećajući se loše, Iker ga je rado poslušao. Svježa voda na obrazima i sljepoočicama, zatim i nekoliko gutljaja vratili su mladiću čvrstoću.

„Zadatak je težak“ potvrdio je glazbenik“ zato za vas sviram ka. Tako ni tebi ni tvojim drugovima neće nedostajati energije.

„Što je to ka?“ upitao je Iker.

‘‘To je ono što nam omogućuje da živimo, da postojimo i da preživimo. Oziris je izmislio glazbu kako bi harmonija ispunila naša srca. Ona slavi trenutak u kojem žanjemo ječam i žito, taj sveti čin koji dolazi iz njegova duha, samog Ozirisa.

Iker je upijao riječi glazbenika.

„Gdje si to naučio? ‘’

„U glavnom hramu provincije. Učitelj glazbe naučio me svirati flautu, a ja ću to podučiti svog nasljednika. Bez nje, bez magije koju prenosi, žetva bi bila samo iscrpljujući rad, a Ozirisov duh napustio bi zrelo klasje. ‘’

„Oziris... On je taj koji posjeduje tajnu života? ‘’

„Na posao, Iker!“ zahtijevao je šef ekipe.

Flautist je ponovno zasvirao.

Iker je nastavio raditi srpom, no imao je osjećaj da mu svaki pokret, umjesto da ga iscrpljuje, da je snagu. Je li to bila ka, rađajuća energija dobro obavljena posla?

12

Suprotno ostalim žeteocima, koji nisu bili zaduženi da skupljaju klasje, taj novi zadatak dali su Ikeru. Mladić je vezao klasje i trpao ih u vreće koje mu je donosio jedan dječarac.

„Moramo li ovako još dugo?“ žalio se.“ Za naše selo već je dosta! ‘’

„Ima i drugih sela“ podsjetio ga je Iker“ a žetva neće svugdje biti obilna. Zato ne treba misliti samo na sebe. ‘’

Kolega ga je neraspoloženo pogledao.

„Ti nisi gazdin pomoćnik? ‘’

„Ja sam na strani dobro obavljena posla. ‘’

Seljak je slegnuo ramenima i pripremio novu vreću.

„Stanka za ručak!“ najavio je predvodnik.

U sjeni jedne kolibice od trstike, ukusna jela bila su posložena na jednoj hasuri, pogače od povrća, zlaćani i hruskavi kruščići, češnjak u ulju, trave, guščje mlijeko, sušena riba, marinirana govedina, smokve, šipak i svježe pivo.

Iker je umirao od gladi, no klipan mu nije dozvolio da sjedne.

„Ovdje više nema mjesta Idi drugdje. ‘’

„Ali to je moja ekipa! Ostale ne poznajem. ‘’

„Mi te nećemo. Uhode preziremo. ‘’

„Ja, uhoda? ‘’

„Objasnio sam drugovima da si me tužio gazdi kako ne donosim dosta sjemenja u

peradarnik. ‘’

„To je laž. ‘’

„Budući da se uvijek držiš po strani, nastavi s tim i dalje. Ne smetaj nas dok jedemo. Ako budeš inzistirao, istući ćemo te. ‘’

Iker se nije želio tući.

„Evo ti malo vode i komadić kruha,“ dozvolio mu je klipan trijumfirajući.“ Pokušaj nam ne usporiti rad nakon takve gozbe. U protivnom, tužit ćemo te gazdi. ‘’

Protjerani se udaljio i pojeo nekoliko zalogaja koji nisu dostajali da mu daju neophodnu snagu za rad.

Kako je utonuo u misli, krici užasa su mu proparali uši.

Iskočivši iz svojeg zaklona, kraljevska kobra skočila je usred gostiju. Svi su ustali u jednom skoku.

„Potjerajte ju u smjeru Ikera!“ vikao je klipan.

Tapkajući nogama, bacajući zemlju, poljoprivredni radnici uspjeli su u svom naumu.

Iker se nije micao.

Kobra je imala daleko veće oči nego što je bilo normalno, šare su joj bile zlatne i kretala se fascinatnom elegancijom.

Hipnotiziran, mladić je sanjario o zmiji Ka.

„To je božica žetve!“ uzviknuo je seljak.“ Pustimo je da ide i ne činimo joj nikakva zla. U protivnom, žetva će biti upropaštena. ‘’

Iker se sagnuo i položio pred kobru ostatak svog komadića kruha. Zatim je podigao ruke u znaku obožavanja.

Nastupila je duboka tišina.

Između mladića i zmije bilo je manje od tri koraka. I jedno i drugo bili su nepokretni poput kipova, no kobra ne bi oklijevala udariti.

Slijed vremena bio je prekinut.

I čudo se dogodilo, kao u vremena Ozirisa kada trnje nije bolo, kada divlje zvijeri nisu ugrizale. Zadovoljivši se gestom klanjanja, gmaz je nestao u obližnjem polju. Nije bilo bolje naznake koja bi najavila kvalitetu i kvantitetu žetve.

„Mali i ja ti se ispričavamo“ rekao je klipan, jako posramljen.“ Nismo mogli znati da si štićenik bogova. Nadamo se da nisi jako ljut i da ćeš pristati podijeliti s nama obrok. A i normalno je da postaneš šefom naše ekipe. Tako ćemo i mi biti zaštićeni.

Želuca u petama, Iker se nije dao moliti.

„Kao šefu ekipe, rekao je predvodnik Ikeru, dozvoljeno ti je voditi magarce do gumna. Iskrcaj vreće u tišini, pusti obrednike da obave svoje i ne postavljaj pitanja. ‘’

„Postoji, dakle, ceremonija? ‘’

„Ne postavljaj pitanja. ‘’

Ne čelu petorice magaraca koji su put poznavali bolje od njega, Iker se uputio prema gumnu smještenom pored jednog priručnog mlina, sačinjenog od suhog granja. Četveronošci su se zaustavili, a da mladić nije morao upotrijebiti štap.

Ondje su se nalazila dva pisara, koja su brojala vreće. Jedan dio bio je namijenjen seljacima i njihovim obiteljima, drugi provincijskim pekarama. Kad je njihov posao bio gotov, povukli su se.

Ostalo je samo devet šefova ekipa, sedam hvalitelja i tri obrednika, među kojima i flautist.

„Gumno se čini četvrtasto“ izjavio je“ ali u stvarnosti je okruglo. U njemu se skriva hijeroglif koji znači "prvi put", trenutak u kojem se pokazalo stvaranje. Neka je božica žetve slavljena.’’

Dvojica njegovih kolega napravila su od drveta mali žrtvenik, na koji su položili vrč mlijeka, kruh i kolače.

„Oplakujemo od smrti dobrog pastira Ozirisa“ nastavio je flautist.“ Sjeme se povuklo u zemlju i mi smo povjerovali da je zauvijek mrtvo. Kako je žetva bila obilna, možemo se radovati! Žito i ječam klijaju na leđima Ozirisa, on potpomaže bogatstvo prirode, nikada se ne umara i nikada ne žali. Neka šefovi ekipa polože na gumno sadržaj svojih vreća.’’

Iker je bio tako sretan što sudjeluje u obredu da nije ni osjetio težinu svog tereta.

„Neka dovedu magarce“ naredio je flautist“ i neka ih poredaju u krug. ‘’

„Neka ih se odgurne“ protestirao je jedan drugi obrednik“ neka ne udaraju moga oca! Sethovi magarci ne trebaju gnječiti Ozirisovo sjeme. ‘’

‘‘Misterij treba dovršiti“ potvrdio je flautist.

Magarci su se okretali i okretali, jednako obuzeti kao i ljudi koji su promatrali scenu.

Ne shvaćajući u potpunosti značenje, Iker je osjećao da prisustvuje iznimno važnom činu. Postavio bi bio stotinu pitanja, no poštovao je tišinu.

„Neka sjeme bude pročišćeno“ molio je flautist.

Druga dva obrednika izvela su magarce s gumna i tada je bio red na hvaliteljima da počnu djelovati.

Kad je njihov zadatak bio završen, napunili su vreće i natovarili ih na magareća leđa.

„Neka Sethovi sljedbenici odvedu Ozirisa na nebo, odakle će on rasprostrijeti svoje dobre čini na zemlju, naredio je flautist.

Organizirana je procesija, koja se uputila prema žitnicama.

„Neka šefovi ekipa rastovare magarce, neka se uspnu do vrha žitnice i ondje neka istresu sadržaj. ‘’

"Tako"„zaključio je Iker“ "žitnicu usvaja nebo gdje živi Oziris sadržan u sjemenu."

Obuzet čudnim obredom kojem je prisustvovao, mladić je korak po korak sišao stubištem kako bi ugravirao u svoje pamćenje svaku sekundu te avanture. Dodir njegovih bosih stopala s vapnenim stubama učinio je taj obred, koji mu je nudio novu stvarnost, još intenzivnijim.

Flautist, druga dva obrednika, šefovi ekipa i sedam hvalitelja prostrli su se pred divom očiju upalih u duplje, teških kapaka i izbočenih jagodica. Njegov pogled bio je tako oštar da je izazvao grčeve u Ikera. Ravna i fina nosa, zaobljenih usta, širokog torza, taj ozbiljni čovjek imao je velike uši, sposobne da uhvate i najmanje strujanje svemira.

Nosio je lanenu košulju s jednom naramenicom preko lijevog ramena i četvrtastu pregaču, na kojoj se pojavljivao grafon kako ubija neprijatelje Egipta.

Flautistova šaka prisilila je Ikera da se ispruži po zemlji.

„Obožavaj faraona, biće koje nam daje život. ‘’

13

Sezostris je podigao prema nebu dar žita i ječma koji je dolazio bogovima. Zatim je gravirao stubište koje je vodilo prema najvišoj žitnici i jednim ugarkom upalio posudu sa

žeravicom, u kojoj su bile kuglice tamjana.

Izvršavajući taj obred, kralj se zadubio u pogled mladića kojeg je susreo. Nije vidio sličnog.

Uvijek jednako pažljiv, Iker je slušao faraona.

„Oziris umrije i oživi. Nudi se da bi nahranio svoj narod. Otac i majka ljudi, proizvodi sjeme tajnom snagom koja je u njemu kako bi dao stvorenjima izglede da prežive. Svi žive od njegova daha i mesa, on je došao s otoka plamena kako bi se utjelovio u žitu. Jedemo tijelo Ozirisa, izdržat ćemo zahvaljujući biljnom zlatu. ‘’

Mali Cvijetak predstavio je kralju lutku načinjenu od klasja. Sačinjena u mnogobrojnim primjercima, ta zaručnica žita bit će izložena na fasadi svake kuće do sljedeće žetve.

Zatim je flautist donio veliku i lijepu košaru načinjenu od savitljive trstike, obojenu žutom, plavom i crvenom bojom. Dno je bilo pojačano dvjema daskama, postavljenim u obliku križa.

„Evo košare tajni, Veličanstvo. Ono što je bilo raspršeno ovdje je skupljeno. ‘’

Tresući se od emocija, vlasnik imanja pojavio se i pao ničice.

„Veličanstvo, moja najljepša krava upravo se otelila! Čudo se dogodilo još jednom! ‘’

Svi se učesnici ceremonije premjestiše do staje.

Flautist je izgovorio magične formule pospješujući okot, dok je šef goveda pomagao životinji, koja mu je lizala ruku.

Boreći se protiv patnje, krava je ispružila vrat i izravnala stražnji dio. Govedar joj je milovao bokove kako bije smirio.

„Riječ se nalazi u bikova“ podsjetio je faraon“ a intuicija prepoznavanja u krava. Neka se s njima postupa s najvećim poštovanjem. ‘’

Siguran glas umirio je majku.

I pojavila se glava malog vola, kojeg je šef goveda lagano izvukao istodobno sa stražnjim nogama. Pjegav, smeđih očiju, bio je veličanstven.

Sef goveda polegao ga je pored majke koja ga je dugo lizala.

Svatko je čekao njezinu odluku.

Dubokim i odlučnim pogledom krava je pogledala Ikera.

„Priđi i ponesi pjegavog volića“ zahtijevao je flautist.

Pomalo nespretno, Iker je nježno uzeo malo biće, koje nije pokazivalo ni traga zabrinutosti.

„Novo sunce se pojavilo“ zaključio je faraon.“ Neka nam svečanost kraja žetve bude u radosti. ‘’

Za Sobeka Protektora i njegove ljude nije bilo upitno smiju li se opustiti i otići, bez obzira na sve, i upustiti u radosti. Zbog svoga zdravstvenog stanja, Uaka, šef provincije Kobre, nije mogao prisustvovati obredu u društvu kralja. No nije li to bila spretna taktika koja bi mu omogućila da spere svu odgovornost u slučaju atentata?

Zaputiti se tako na neprijateljski teritorij činilo se kao ludost. Ipak, Sezostris je tako odlučio, a šef njegove osobne straže morao se prilagoditi. Srećom, dvor u Memfisu nije ništa znao o stvarnim monarhovim planovima.

„Što si saznao o Ouakhi?“ upitao je Sezostris.

„Smatraju ga dobrim službenikom, kojeg mali ljudi vole i nikada se nije otvoreno izjasnio protiv vas. Njegova najveća briga, u slici svojih prethodnika, je dovršenje zdanja

vječnosti.’’

„Raspolaže li on nekom vojskom? ‘’

„Ne, samo dosta reduciranom snagom reda, ne računajući pustinjsku policiju koja nadgleda ceste koje vode u oazu Dakleh i Kargeh. Ova provincija s njom započinje i osigurava sigurnost karavana. ‘’

„Jesi li se raspitao o mladiću kojeg sam ti pokazao? ‘’

„Zove se Iker. To je poljoprivredni radnik kojeg su nedavno angažirali. ‘’

„Ne gubi ga iz vida. ‘’

Sobek se uspravio.

„Ako ga smatrate opasnim, Veličanstvo, zašto ga ne uhitite? ‘’

„Nije on prijetnja. ‘’

„Ali onda... ‘’

„Zadovolji se time da ga promatraš, a da on to ne zna. ‘’

Načet strahom, šef provincije Uakha primio je faraona na pragu svojeg nevjerojatnog zdanja vječnosti, koje je arhitektonski podsjećalo na vremena velikih piramida. Ogromni grob uspinjao se prema vrhu strme obale, natapajući se snagom Uzdignute planine. Njezini dijelovi bili su međusobno povezani stubištima.

Hramu dočeka slijedio je dugački ulaz koji je vodio u prvo dvorište, zatim rampa koja je završavala portikom sa stupovima koji se otvarao prema drugom dvorištu, zatvorenom visokim zidovima. Zatim je slijedila neka vrst svetišta koje je zaklanjalo sobu uskrsnuća. Na kraju prolaza, u osi, nalazila se niša za Ka, točka dodira između ovoga svijeta i onostranosti.

„Prekrasan spomenik gotovo dostojan jednoga kralja“ ustanovio je Sezostris.

„Svjestan sam toga, Veličanstvo, ali nemojte u tome vidjeti nikakve provokacije. Takva je bila lokalna tradicija koja će se sa mnom ugasiti. ‘’

„Zašto? ‘’

„Zato što će vaša vladavina biti velika i jer ste odlučili ukinuti neovisnost poglavara provincija. ‘’

„Odakle vam takvo uvjerenje? ‘’

„Iz vaše prisutnosti ovdje. ‘’

„I da je to istina, što bi ti rekao o tome? ‘’

„Odobravam vas bez zadrške, jer je ta anarhija i predugo trajala. U ovom trenutku, gubici su minimalni, no vrijeme je da se čvrsto ponovno uspostavi vlast Maata. Samo ujedinjenjem provincija i održavanjem jedinstva pod jednom nepokolebljivom rukom, vratit ćete blagostanje Egiptu. Dozvoljavate li mi da sjednem na tu kamenu klupu?’’

Sezostris je klimnuo.

„Sretan sam što sam živio dosta dugo da vidim taj trenutak,“ priznao je stari Ouakha.“ Slab kralj iskomadao bi moć i uništio zemlju. ‘’

„Neki poglavari provincija ne dijele tvoje mišljenje. ‘’

„Znam, Veličanstvo. S petoricom među njima sukob će biti žestok, možda i opasan. Ipak, nemojte odustati. Velike obitelji nisu u pravu kada si prisvajaju funkcije nasljednim principom zaboravljajući da kvaliteta čovjeka i sposobnosti trebaju biti važnije od rođenja. Sustav je postao tako krut da ga treba slomiti. Vi vladate i nitko drugi. ‘’

Neproziran, monarh nije pokazao nikakva znaka zadovoljstva.

„Vaši protivnici su bogati, arogantni i odlučni“ nastavio je Ouakha.“ Možete računati da ću vas ja, moja policija i narod moje provincije podržati u vašim namjerama. ‘’

„Rat je objavljen“ najavio je Sezostris.

„Tko nas napada? ‘’

„Biće sposobno da upravlja snagama Setha i koje je odlučilo iznova usmrtiti Ozirisa. ‘’

Oukhakino lice se smrknulo.

„I vi pretpostavljate, Veličanstvo, da je riječ o nekom od neprijateljskih poglavara provincije. ‘’

„To je pretpostavka koju ne mogu odbaciti. ‘’

„Kako je naše vrijeme moglo dati takvo čudovište? Djelujući na taj način, uništit će sve napore koji su učinjeni od vremena bogova i uroniti nas u mrak! ‘’

„Zato moram, stvarajući Egipat složnim i jakim, saznati tko je to. ‘’

„Nemam nikakvih saznanja o jednom takvom demonu“ precizirao je Ouakha.

„Što znaš o Pountu? ‘’

„To je lijepa legenda, Veličanstvo. Ima već dosta dugo, pomorci bi otkrili lokaciju te čudesne zemlje i donijeli bi zlato. ‘’

„Na području koje ti kontroliraš nema nikakva znaka? ‘’

„Nikakva. ‘’

„Jesi li zadovoljan svojim klesarima, Oukha? ‘’

„Njihova djela govore za njih, Veličanstvo. ‘’

„Trebat ću neke majstore tijekom dugog razdoblja, i radit će potajno. ‘’

Sezostris će saznati je li poglavar provincije Ouakha zaista njegov saveznik.

„Vama su na raspolaganju, Veličanstvo. ‘’

14

Porezni inspektor i ubirač poreza Gergou bio je težak čovjek, alkoholičar rijetko pijan i ljubitelj žena koje je smatrao predmetima namijenjenima užitku. Razveden već treći puta, zadovoljavao se mučenjem svojih žena, tako prestrašenih njegovim nasiljem da se nisu usudile žaliti. Što se tiče njegove jedine kćeri, koja je pobjegla majci, ona se zaklinjala da tu zvijer nikada više ne želi vidjeti.

Susrevši Rizničara Medesa, Gergou si je otvorio novu sudbinu. Postati desna ruka te važne osobe, činiti sve pod okriljem službenih funkcija, davalo mu je poleta. Od sada je mogao, u potpunoj nekažnjivosti, provoditi svoju prirođenu okrutnost na žrtvama koje su mu predavali i na onima koje je odabirao.

Ne samo da je posao bio dobro plaćen, već su se najavljivale i lijepe promocije. Kako se Medes bude snažno penjao u hijerarhiji, Gergou će ga slijediti.

Mornar po vokaciji, i sam je držao kormilo financijskog broda. Ne tako svoj što se tiče kopnenih putova, dobro se znojio. Praznovjeran, putovao je samo uz dobrih desetak amajlija. Stigavši u Koptos, Gergou je odahnuo. Pustinja ga je pritiskala i, kao i njegov gazda, slabo je podnosio vrućinu. No ovdje će, u ovom gradu, pronaći trag dvaju kovčega koje je Medes želio. Njegov lovački instinkt rijetko ga je varao i gonio je dosta divljih životinja da bi osjetio kako banda nepoštenih mornara nije daleko.

Sa svojom ekipom policajaca naoružanih kratkim toljagama, Gergou nije odavao finoću.

Obišao je gostionice i ispitao svakog gazdu.

Šesti je bio onaj pravi.

„Istina“ priznao je vlasnik“ nekoliko brbljavaca se hvalilo da je ščepalo neočekivano blago i opijali su se do jutra. ‘’

„Jesu li spominjali vrstu tog bogatstva?“ upitao je Gergou.

„Pergami i dragocjene mirisne masti, po onome što sam ja čuo. ‘’

„Kojeg porijekla? ‘’

„Nisu o tome pričali. ‘’

„I kuda su otišli, ti brbljavci? ‘’

„Najuzbuđeniji, kojeg su nazivali "kapetanom", otišao je na imanje svojih roditelja, u južnom dijelu grada. Bili su smireni čekajući rezultate prodaje. Više stvarno ne znam. ‘’

„To je već dovoljno, gostioničaru. Pod uvjetom, naravno, da nisi lagao. ‘’

„Naravno da nisam! Ne bi li mi to pribavilo nevolje, u svakom slučaju? ‘’

„Naprotiv“ potvrdio je Gergou gurmanskim smiješkom.“ Ako prihvatiš ući u moju mrežu informatora, čak ćeš izvući i lijepu korist. ‘’

„To imanje u južnom dijelu grada, reći ću vam pobliže gdje je smješteno. ‘’

Kapetan je nepomično gledao dva kovčega iz kojih je dolazio još uvijek sladak miris.

Svaki puta kad ih je pokušao otvoriti, postale bi tako užarene da je morao odustati. Njegovi suučesnici postajali su nestrpljivi, no nijedan nije želio preuzeti rizik da bude žrtvom prokletstva. Posjedovali su sigurno čitavo bogatstvo, no kako ga prodati?

Trebalo se udaljiti iz Koptosa i pozabaviti se time u većem gradu kako bi prošli neprimijećeno i otići možda do Memphisa. Najteže je bilo to što moraju podijeliti. Na trenutak, kapetan je trebao nosače. Zatim, bit će drugačije.

Zvuk borbe ga je upozorio. Vani su se tukli. Morao je izaći, no nije mogao napustiti kovčege.

Nekoliko divljih krikova su se stopili, a zatim, poslije nekoliko sekundi, nastupila je tišina.

Gergou je nahrupio u prostoriju.

„Ah! Evo nesumnjivo slavnog kapetana i vođe lopova! I nije sam... S dva kovčega koje traži poreznik! ‘’

„Poreznik! Ali... ‘’

„Jesi li prijavio svoje bogatstvo poreznicima? ‘‘

„Ne još, ali...’’

„Jedan od tvojih ljudi je mrtav, a ostali su uhapšeni. Suprotstavljajući se grubim udarcima snagama reda, počinili su ozbiljan prekršaj, teško kažnjiv. Ni oni ni ti nećete više vidjeti mora. ‘’

„Ja se nisam tukao! ‘’

„Samo kukavice bježe od svojih odgovornosti“ dočekao je Gergou.

„Ovi kovčezi nisu moji! Uzmite ih i pustite me. ‘’

„Kako si došao do njih? ‘’

„Slučajno! Primio sam jednog brodolomnika na jednom pustom otoku. ‘’

„Gdje se nalazi? ‘’

„Vidio sam kako se utapa u valovima. ‘’

Gergou je ošamario kapetana.

„Ne podnosim da mi se rugaju. Progovorit ćeš, brzo. ‘’

Udario je mornara s užitkom.

Slomljenog nosa i kostiju, lica u krvi, kapetan je ispričao događaje kako su se dogodili. Uvjeren u iskrenost svojeg sugovornika, Gergou je bio oduševljen.

„Što ima u kovčezima? ‘’

„Nisam ih uspio otvoriti! Kada pokušam, opečem se. ‘’

Gergou nije ni pokušao. Prevelika smjelost nije bila njegova jača strana, a i nisu ga plaćali da bi riskirao. Ta stvar činila mu se sve čudnijom te se vratio Medesu da razmrsi klupko.

Jedan domaći sluga donio je Medesu i njegovom posjetitelju svježe pivo.

„Dječak, je li progovorio?“ upitao je Rizničar nestrpljivo.

„On uistinu ništa ne zna“ potvrdio je lažni policajac“ i samo je ponovio svoju čudnu priču. Bojim se da je dječak bio tako prestrašen brodolomom da je izgubio razum. ‘’

„Jesi li ga se riješio? ‘’

„Vaše naredbe su izvršene. ‘’

„Bilo bi dobro da odeš iz regije. Našao sam ti odlično mjesto daleko odavde, u Fajoumu. Malo posla, zgodna kuća, dobra primanja. Mjesto ti je osigurano na jednom brodu. ‘’

Lažni policajac se naklonio i udaljio.

Ojađen, Medes je u jednom potezu popio dvije čaše piva. Nije sumnjao da je ispitivanje dobro obavljeno i da je mali pisar izgubio razum. Ostala su samo dva kovčega, ako uopće postoje.

Odgovor nije kasnio.

Sutradan uvečer, Gergou crvenkast i veseo u licu, predstavio se portiru Medesove zgrade, koji ga je smjesta primio.

„Zadatak izvršen, gospodaru! ‘’

„Gdje su kovčezi? ‘’

„U jednom dobrom skloništu, pod dobrom paskom. Činili su mi se upadljivima da bi ih donio ovamo. ‘’

„Odlična ideja! Ekipa? ‘’

„Nećete ih čuti da pričaju. Ti kriminalci istrunut će u zatvoru. ‘’

„Što ti je rekao kapetan? ‘’

„Nisam ga štedio, možete mi vjerovati! Ali taj jadni tip je poludio. Dječak i sakupljeni kovčezi na pustom otoku, vaš čamac koji ga je slijedio za oluje, taj otok koji je nestao u moru i jedini preživjeli taj dječak. To je sve što sam iz njega mogao izvući. ‘’

Medes nije krio svoje razočarenje.

„Čini se da je to istina, Gergou. Izgubili smo Brzu i njezinu posadu, a more nije željelo malog pisara kao žrtvu. Ta ekspedicija, u koju sam uložio toliko napora i strpljenja, završila je propašću. ‘’

„Zaboravljate kovčege! Dosad ih nitko nije otvorio. ‘’

„Kako možeš biti siguran? ‘’

„Prokletstvo ih štiti. ‘’

„Mi. Mi ćemo ih otvoriti! ‘’

Dvojica muškaraca vratila su se bez oklijevanja napuštenom plijenu, koji su čuvali Gergouovi žbiri.

Medes je ostao uvjeren da zemlja Punt uistinu postoji, a ovi iznenađujući događaji samo su ga učvrstili u tom uvjerenju. Ne dokazuje li val, koji je uništio njegov čamac i ubio njegovu posadu, da se zemlja bogova zna braniti kako bi zaštitila svoje bogatstvo?

U svoj svojoj veličini, dva kovčega sadržavala su istinsko bogatstvo.

„Čudno je to“ razmišljao je Gergou“ ništa više ne miriše. ‘’

A do tog trenutka se iz njih izvijao miris nevjerojatne miline.

„Otvori ih. ‘’

Gergou je uzmaknuo.

„Čini se da peku. ‘’

„Daj mi svoj nož. ‘’

Zlovoljno, Medes je uspio ugurati oštricu među dvije daske.

„Vidiš, ništa se ne događa. ‘’

Pomalo razuvjeren, Georgu je nastavio posao. U unutrašnjosti kovčega bilo je samo blato koje je isparavalo smrad.

15

Nakon ubitačnog dana, večer je bila božanski slatka. S krajem žetve, ritam seoskih poslova se usporavao i svi su si čestitali na iznimnoj obilnosti berbe, koju su bez sumnje dugovali faraonovoj prisutnosti. Kako je bio njihov vođa, stanovnici provincije postali su gorljivi sljedbenici Sezostrisa.

Posljednji odsjaji sumraka brzo su se gubili, ustupajući mjesto mirisnoj noći. Životinje i ljudi bili su gladni i vesele večere organizirale su se oko kuhinja na otvorenom.

Sam, udaljen, sjedeći na granici koja je označavala kraj jednog polja, Iker nije imao teka. Nitko ovdje nije poznavao Kornjačino Oko i Oštricu Noža. Opisujući lažnog policajca koji ga je pokušao ubiti, ponadao se da će ga netko prepoznati. No taj ubojica nije obitavao u ovom području, a kad se dogodilo zlodjelo nad Ikerom, on je pobjegao.

Postavljanje pitanja nikuda nije vodilo. Tako se mladić zatvarao u svoju šutnju.

Trebao je napustiti tu zemlju kako bi nastavio svoju potragu, ali kuda bi otišao? A vraćanje duga će mu oduzeti još puno vremena.

Jedini trenutak svjetlosti u tom očaju bio je obred koji su slavili u prisutnosti faraona. Nikada se mladić nije mogao nadati da će susresti monarha. Kao i drugi, jedva ga se usuđivao pogledati.

„Ako ništa ne budeš jeo“ mrmljala je umilnim glasom Mali Cvijetak“ oslabit ćeš. ‘’

„I što onda? ‘’

„Mlad si, Iker, i nadasve vrijedan! Zašto ne prihvatiš svoje stanje, uvjeriš mog oca i naslijediš ga? ‘’

„Jer ostaje previše pitanja bez odgovora. ‘’

„Zaboravi ih! ‘’

„Nemoguće. ‘’

„Kompliciraš si život ni za što, uvjeravam te! ‘’

„Slavljenički ritual na otvorenom nije bio tako jednostavan. ‘’

„To su stari seljački običaji, ne muči se njima! ‘’

„Zašto je faraon počastio taj misterij svojom prisutnošću? ‘’

„Jer se želi uvjeriti u podršku poglavara naše provincije! Kao što je i rekao, naš kralj nije kakav bilo slabić koji će dozvoliti diobu moći. Uskoro, suprotstavit će se lokalnim tiranima koji su odlučni u svom neposluhu. Mi, barem mi, bit ćemo mirni. Oslobodi se svoje prošlosti, Iker, i misli samo na svoju budućnost. Ja postojim, ovo imanje, ova polja, ova tu sjemeništa postoje, kao i ona tamo. Ako ih želiš, sve ti može pripasti. ‘’

„Ne zaboravi da ti je otac zabranio da me posjećuješ. ‘’

Mali Cvijetak se nasmiješio.

„Otkad si bio određen da pridržiš malog volića, simbol rađajućeg sunca, to se promijenilo. Više nitko se ovdje ne usuđuje izraziti ni najmanju kritiku na tvoj račun. Ovu noć možemo provesti zajedno. ‘’

Bila se malo previše našminkala, no njezin šarm nikada nije bio tako očaravajući.

„Moram razmisliti. ‘’

„A kad razmisliš... Poslije? ‘’

„Prezirat ćeš me, Mali Cvijetku, i imat ćeš pravo! Tvoje riječi su me dirnule, priznajem, i moram uistinu razmisliti. ‘’

Grub po svom običaju, gazda je pozvao Ikera.

„Volar je bolestan. Odvedi volove na kanal kako bi se napojili i okupali. ‘’

Na imanju se spremao banket koji je označavao kraj žetve. Posvuda na selu bit će to veliko slavlje, po kojem će slijediti nekoliko dana odmora. Ta mirna sreća, nije li to bilo Sezostrisovo djelo, njega koji je napuštao provinciju nakon što je slavio obred u glavnom hramu?

Na ideju da se osvježe goveda se nisu dala moliti. I sama su krenula dobrim smjerom, mladić se zadovoljio samo da ih prati.

Njihovo omiljeno mjesto bilo je okruženo starim vrbama koje su bacale ugodnu sjenu. Svako bi govedo, kad je na njega došao red, mirno se spustilo nagibom i kušalo vodu kanala s očiglednim zadovoljstvom.

Iker je sjeo na klupicu.

Noćas nije spavao, razmišljajući o tome da provede miran život pored Malog Cvijetka. No prizori koje je vidio, sebe kao dobrog oca obitelji i vlasnika skromnog imanje, nju kao savršenu ženu i brižnu majku, dobre žetve, dobra stada, sjemeništa dobro napunjena, nisu mu davala nikakve radosti.

Iker nije mogao lagati sebi, iskupljenja koja je proživio nisu se mogla izbrisati. Shvatiti njihovo značenje bio je njegov primarni cilj.

Čudan vjetar se uskovitlao, činilo se kao da dolazi istodobno iz svih smjerova prostora.

Volovi su se ukopali.

I Iker ju je vidio.

Jednu ženu iznimne ljepote, zlatne kose i vrlo glatke kože kako izlazi iz žbunja. Iz njezine duge bijele haljine izbijala je zasljepljujuća svjetlost.

Na trenutak, jedan trenutak, pogledi su im se sreli.

To je bila ona, nijedna druga neće ga moći smiriti.

„Čudno izgledaš“ rekao je klipan Ikeru.“ Odakle dolaziš, s tim govedima? ‘’

„S kanala omeđenog vrbama. ‘’

„Ah, razumijem! I ti, i ti isto vjeruješ da si vidio božicu. Nisi prvi, budi uvjeren! Igre sjene i svjetla ocrtavaju tijelo jedne veličanstvene žene koju govedari opisuju puni entuzijazma. Na nesreću, to je tek privid. ‘’

Klipan je poprimio nestašan izgled.

„Mali Cvijetak, ona, ona je stvarna! Po pričanju, zaljubljena je u tebe. To je ozbiljno? ‘’

„Ogovaranja su otrov kojim se nitko ne bi trebao hraniti. ‘’

„Još jedna pametna beskorisna izreka! Na dobrom si putu, Iker. O Malom Cvijetku svi sanjaju! Gazdina kći, jesi li svjestan toga? Hajdemo pripraviti banket. Pričaju da će ove godine biti sjajan. ‘’

Nekoliko paviljona od trstike postavljeni su kako bi goste zaštitili od sunca, a djeca nisu prestajala izluđivati kuhare, koji su im na kraju davali komadiće kolača.

Ravnodušan prema takvoj vrevi, Iker je vratio goveda u staju.

Kada je izašao, požurio se do Malog Cvijetka.

„Jesi li razmislio? ‘’

„Ne smatram se sposobnim da te usrećim. ‘’

„Varaš se, Iker! ‘’

„Pridaješ mi previše važnosti, Mali Cvijetku. ‘’

„Nisi kao drugi, i ti si taj koga hoću. ‘’

Ljutita, okrenula mu je leđa i pridružila se svojem ocu koji je nadgledao pripravljanje jela.

Prije nego ljudi posjednu, trebalo je odati počast bogovima.

Tako je jedno dvadesetak nositelja darova ukrasilo oltar hranom posvećenom hramu i namijenjenom nevidljivim moćima koje su predsjedale banketom. Glava ukrašenih crnim perikama, odjevene u haljine koje su otkrivale, prekrivene mrežom plavih perli, narukvica na rukama i zaglavcima nogu, svećenice su bile ljepše jedna od druge.

No posljednja ih je sve zasjenila.

Njezina elegancija bila je takva da je zarobila one najniže. Plemenita koraka, lica tako finih crta da nisu našla premca, tankih bokova, činilo se da dolazi iz svijeta u kojem je vladalo savršenstvo. Božanski red oblikovao je njezinu ljepotu, ocrtao luk njezinih trepavica i učinio joj oči sjajnima poput jutarnje zvijezde.

Mirno i polako, kao da je sama u hramu, mlada svećenica položila je na oltar rascvjetali cvijet lotosa.

Tako je miris onostranosti zavladao ljudskih veseljem.

Zatim se povukla takvom milošću da je natkrilila pomoćnice.

Kad je prošla pored njega, Iker se morao osvjedočiti, ona je uistinu bila uzvišena žena koja mu se ukazala u vrbiku.

16

„Kako se osjećaš?“ upitao je Mali Cvijetak Ikera, ispruženog na svojoj prostirci, vlažnog obloga položenog na čelo.

„Zatvori vrata, molim te, i najmanji tračak svjetla mi je nepodnošljiv.

Mlada djevojka promijenila je oblog.

„Želiš li da te izmasiram? ‘’

„Nije neophodno. ‘’

„Ta smetnja čini se zbilja ozbiljnom. ‘’

„Da, jest... ‘’

„Ne znaš lagati, Iker! Promatrala sam te. Gotovo ništa nisi jeo. Nije to problem s probavom koji te prikovao za krevet. ‘’

„Nije bitno. ‘’

„Naprotiv, jako je bitno! Zašto si u takvom stanju? ‘’

„Ne znam. ‘’

„Ja znam! Misliš da te nisam vidjela kako je gledaš užarenim očima? ‘’

„O kome govoriš? ‘’

„O onoj svećenici koju su svi muškarci, a pogotovo ti, proždirali pogledom! Zbilja si u stanju istodobno se razboljeti i zaljubiti. ‘’

„Ne razumiješ, Mali Cvijetku. ‘’

„Razumijem i te kako dobro, naprotiv! Nisi u pravu kada se zatvaraš u najneprihvatljivije snove. Ta djevojka je svećenica koja živi u hramu i izlazi samo da bi slavila obrede. Nikada je više nećeš vidjeti. ‘’

Iker se uspravio.

„U kojem hramu?

„Osim toga, ne zanima te ona! Nitko je ne poznaje, zamisli, i tako je i bolje. Hoćeš li se na kraju probuditi i primijetiti mene, jer ja nisam san? ‘’

„Pusti me, molim te. ‘’

Iker je želio duboko ukopati u svoju svijest taj čarobni trenutak u kojem je mlada svećenica obratila pažnju na njega. Trebao joj se obratiti, upitati je za ime, učiniti pokret, čak i smiješan, kako bi je zadržao.

„To je prvi put da dolazi ovamo? ‘’

„Prvi i posljednji. ‘’

„Sigurno znaš kako se zove, Mali Cvijetku. ‘’

„Žao mije što te moram razočarati. ‘’

„Netko ju je sigurno pozvao, netko tko bi mi mogao pričati o njoj! ‘’

„Ne nadaj se tome. A sad, ustani i idi raditi. Ta priča s probavnim smetnjama ne može trajati u vječnost. Imaš dug za vraćanje, sjeti se. ‘’

Živjeti a da je ne vidi, nije imalo nikakva smisla.

Avaj! Kao što je i utvrdila seljakova kći, nitko nije znao imena lijepe svećenice. Bila je tek uzvišeno ukazanje tijekom jednog rituala i nije bilo drugog načina do li zaboraviti je. No Iker ju je volio i nijedna druga žena neće ga privući. Kakve god bile prepreke, mora je ponovno pronaći.

„Evo najtežeg trenutka u godini“ najavio mu je klipan.“ Pisari računovođe dolaze provjeriti točan broj životinja koji broji svako stado. Nema ni govora o varanju, u protivnom slijede udarci štapom i velika globa. Štoviše, treba tim njuškama pokazati gostoprimstvo. ‘’

Pisari su sjeli u zaklon jednog baldahina, a poreznik je dobio jastuk. Iker je mrzio njegovu aroganciju i njegovo zadovoljno lice.

Goveda, krave, magarci, ovce i svinje počele su defilirati bez puno žurbe.

Iker se smjestio diskretno uza posljednjeg pisara kako bi vidio kako on radi.

U nekoliko navrata, poreznik, koji ništa nije bilježio i zadovoljavao se promatranjem, zatražio je svježe pivo. Kad je brojanje završeno, pozvao je vlasnika imanja.

„Provjerio sam procjene svojih kolega“ najavio je hladno.“ Na 700 posuda meda, 70 duguješ porezniku, na 70.000 vreća žita, 7.000.’’

„Porez se povećao, a nitko me nije upozorio! ‘’

„Ja to upravo činim. ‘’

„Žalit ću se na provincijskom sudu! ‘’

„To je tvoje pravo, no zapamti da tamo zasjedaju stručnjaci. Higijensko stanje tvojih životinja ne čini mi se zadovoljavajućim. Ako odbiješ platiti, veterinarske službe naplatit će ti tešku kaznu. ‘’

„Ne slušajte tog lopova!“ upleo se Iker zgrabivši papirus koji je otrgnuo pisaru.“ Pogledajte radije ovaj dokument, prema naredbi ovog bandita, njegovi podređeni upisuju lažne brojke! Povećavaju broj glava stoke kako bi povećali porez. ‘’

Trzaj je potresao gornju usnicu poreznika, iznenađenog i nespremnog.

Među seljacima bijes je rastao.

„Uhapsite tog drznika!“ naredio je službenik.“ Zar ne razumijete da vam laže kako bi vas okrenuo protiv vlasti? Ako se usudite napasti mene, svi ćete u zatvor. ‘’

Nekoliko trenutaka, situacija se zaledila.

„Bez gluposti, mladići“ preporučio je klipan.“ Promatrač ima pravo. A osim toga to je stvar između gazde i njega. Nas se to ne tiče. ‘’

„Riješite se tog nitkova!“ naredio je službenik četvorici policajaca naoružanih batinama.

Iker je dao petama vjetra.

Budući da je dobro poznavao mjesto, imao je izgleda umaknuti im.

Uz pomoć klipana, sretnog da se riješi teškog suparnika, policajci su pretražili kuće, zaklone i trstike, staje, prošli poljima, istražili šumice.

Delikvent je nestao.

„Neće daleko“ najavio je promatrač.

„Barem da ne napusti provinciju“ potvrdio je vlasnik imanja.

„Ti, ništa nećeš izgubiti čekanjem! ‘’

„A ti, što bi ti učinio?“ rugao se seljak savijajući papirus.

„Jedva da i znaš čitati. ‘’

„Dovoljno da mogu zaključiti da si uistinu lopov. A moje osoblje me neće napustiti. ‘’

„Priznajmo, priznajmo... Hajde, zaboravimo tu priču. Riječ je samo o pogrešci u pisanju koju ću smjesta popraviti. ‘’

„Zaboravi i ti nepravedno povećanje mojih nameta. ‘’

„Imaš puno sreće, ja sam čovjek pun razumijevanja. No nemoj previše tražiti! ‘’

Policija je odlučila nadgledati okolicu imanja još dva dana te da će onda primiti vijesti ili neke svjedoke.

Vraćajući se kući, Mali Cvijetak sanjala je o mladom čovjeku visoka čela i zelenih očiju, tako intenzivnih, koji joj je pobjegao. U dnu njezine duše gorjela je vatra čija joj se snaga nije sviđala, ali koja će je na kraju pripitomiti. Drukčiji od ostalih mladića koji su joj udvarali, Iker je imao pristalost i odlučnost vođe. Njegova žena trebala bi ga gurati da osvoji i druge dijelove zemlje, da poveća njihovo područje i prihvati se novih zadataka. Njihov uspjeh bio bi zadivljujući.

No njezin miljenik bio je tek prijestupnik u bijegu.

Mali Cvijetak zatvorila je vrata svoje sobe, u koju nitko, čak ni njezin otac, nije smio ući. U velikim košarama brižno je slagala svoje haljine, svoje perike i svoje ogrtače. Dobar dio tih oprava služio je da je učini elegantnom. I u svojoj kupaonici imala je dva kovčežića od alabastera, u kojima je čuvala svoje kozmetičke pripravke.

Kriknula je kada ga je otkrila.

„Iker! Što radiš ovdje? ‘’

„Nije li ovo najbolje sklonište? ‘’

„Policija te traži, ona... ‘’

„Nisam ništa loše učinio, naprotiv. ‘’

„Ne možeš se boriti protiv poreznika. ‘’

„Naravno da mogu! Imamo dokaz da se bavi malverzacijama, i bit će osuđen. ‘’

„Nije to tako jednostavno, Iker.

„Pozovi svoga oca i razradimo taktiku. Bit ću glavni svjedok. ‘’

„Ponavljam ti, nije to tako jednostavno. ‘’

„Objasni mi, Mali Cvijetku! ‘’

„Sve je moguće, pod uvjetom da prihvatiš da me oženiš. ‘’

„Ne znam lagati, i sama si se uvjerila. I nisam zaljubljen u tebe. ‘’

„I što onda? Najvažnije je da bismo bili dobar par i da bismo se obogatili. ‘’

„Nesreća bi nas snašla, budi sigurna. ‘’

„Tvoje odbijanje je definitivno? ‘’

„Da, Mali Cvijetku. ‘’

„Ne znaš što gubiš. ‘’

„Oprosti mi, imam drugih zahtjeva. ‘’

„Ta svećenica u koju si tako glupo zatreskan! ‘’

„Želim da se taj promatrač osudi. Bez pravde, ovaj život nema smisla. Prihvaćaš li da odeš potražiti oca? ‘’

Mali Cvijetak je razmislila.

„Dogovoreno. ‘’

Iker ju je nježno poljubio u čelo.

„Nijedan pokvareni službenik neće se više usuditi dirnuti u vas, vidjet ćeš. ‘’

Mladić nije morao dugo čekati.

„Možeš doći, Iker“ pozvao ga je Mali Cvijetak.

Kad je izašao iz sobe, trojica policajaca su se bacila na njega i svezala mu ruke za leđima.

Skupljena u naručju svoga oca, Mali Cvijetak je gledala mimo njega.

„Što se mene tiče, sve je sređeno“ izjavio je seljak.“ Moja kći je dobro postupila kad je obavijestila policiju da se skrivaš ovdje i da joj prijetiš. Nakon svega, ti si tek jedna prezadužena i drska hulja. Zaslužuješ primjerenu kaznu i nitko te neće žaliti. ‘’

„Zbogom, Mali Cvijetku. Sada ti više ništa ne dugujem. ‘’

17

Osuda je bila bez prava žalbe, godina dana prisilnog rada za uvredu dostojanstvenika u službi, nasilje prema policiji i pokušaj bijega.

Sudski činovnik predsjedao je sudom kojeg su činili poglavari provincija, i nije se zanimao za Ikerova objašnjenja. Optužujuća svjedočanstva promatrača, pisara, vlasnika imanja, njegove kćeri i klipana donijela su presudu porote.

Tijekom dugog puta, koji je vodio u sinajske rudnike bakra, Iker nije pretrpio nikakvu grubost. Nije mu nedostajalo ni vode ni hrane i uživao je simpatiju pustinjske policije, koja mu nije tajila kakva okrutna iskušenja slijede.

„Srećom za tebe“ rekao mu je njihov vođa“ mlad si i dobra zdravlja. Istrošen organizam ne bi izdržao ni godinu dana. ‘’

„Nisam ni za što kriv! Samo sam razotkrio jednog pokvarenog poreznika. ‘’

„Znamo, mladiću. Mi samo slušamo naređenja. Da te pustimo da pobjegneš u pustinji navukli bismo si ozbiljne nevolje. A ti ne bi imao nikakve šanse da se izvučeš. Bolje je da odslužiš svoju kaznu, makar je i nepravedna. ‘’

Konvoj je bio pod zaštitom Sopodua, "Šiljastog", sokola oštrog kljuna koji je vladao gorućim samoćama Istoka. Sakriven u jednom kamenu u obliku trokuta, na sliku zalazeće trake sunca s visine neba, bog je čuvao svoje vjernike od pohoda pješčanih razbojnika, pljačkaša bez vjere i zakona koji su napadali karavane i ubijali trgovce.

Fasciniran pustinjom, Iker je zaboravio imanje i njegove stanovnike. Oslobođen svakog ogorčenja, često je viđao lice lijepe svećenice kako se pojavljuje. Kad bi otvorila oči i pogledala ga, postajao je snažan do te mjere da je mogao pomicati planine i nije osjećao nikakav umor! Čim bi nestala, osjećao se praznim, pokošenim, gotovo nesposobnim za nastavak. Želja da je ponovno vidi bila je tako snažna da je povjerovao. Da, prijeći će i ovu novu prepreku i otići u potragu za tom nepristupačnom ženom.

U Tmini*, pustinjskoj vrtači okruženoj močvarama grubih padina skrivali su se rudnici bakra koji su bili iskorištavani još za prvih dinastija. Konvoji magaraca donosili su uobičajeno , namirnice, odjeću i oruđe. Zbog težine posla, tehničari su često bili otimani. Što se tiče osuđenika, morali su se prilagoditi ili umrijeti. Nekoliko kriminalaca, koje su nadgledali budni stražari, nije imalo vremena za lijenost. Morali su kopati i osigurati iskopine i galerije kako bi olakšali zadatak specijalistima.

*Trideset kilometara sjeverno od Elatha (Edoma).

Zgrade, kuće, skladišta, zatvor, bili su sagrađeni od suhog kamena. Sama zgrada bila je od klesanog kamena, kao i svetište posvećeno Minu, gospodaru života, zaštitniku karijera i rudara, vjesniku grmljavine i oluja koje su ispunjavale cisterne. Zahvaljujući njemu, radnicima zaduženim za vađenje bakra iz utrobe planine nije nedostajala voda.

Po dolasku konvoja, odgovorni za iskopavanje, jedan zdepast, preplanuo čovjek promukla glasa, činio se iznenađenim.

„Gdje su osuđenici? ‘’

„Samo je jedan“ odgovorio je stražar.“ Ovaj mladić. ! ‘’

„Je li to neka šala? ‘’

„Za njega nije. ‘’

„Kakav zločin je počinio? ‘’

„Raskrinkao je nepoštenje jednog perceptora provincije Cobra. ‘’

„Ali... to nije zločin!’’

„Jedan seljak, njegova kći i njihovi bližnji svjedočili su protiv njega. Presuda, godina dana ovdje. ‘’

„To je previše! Zašto se nije žalio? ‘’

„Nije bilo vremena. Zapravo, činilo se da svi jedva čekaju da ga se riješe. ‘’

Zdepasti se počešao po zatiljku.

„Ne sviđa mi se to... Uopće! Imaš li službene papire?’’

„Evo ih. Ostavljamo ti dječaka i idemo. Idući put, pokušat ćemo ti dovesti pravog lopova. ‘’

Dok su se policajci okrepljivali, zdepasti je pogledao osuđenika.

„Tvoje ime? ‘’

„Iker. ‘’

„Godine? ‘’

„Šesnaest godina. ‘’

„Seljak? ‘’

„Ne, naučnik pisar. Napali su me, opljačkali, zatim... ‘’

„Tvoja priča me ne zanima i ti ne bi trebao biti ovdje. No tako je kako je i nitko ne može ništa promijeniti. ‘’

Trapavac se okrenuo oko Ikera.

„Hajdemo vidjeti... Prevelik si da bi se uvukao u crijevo, a nemaš dovoljno mišića da bi radio na iskopavanju. Stavit ću te u ekipu koja se brine o pećima. Ne mogu ništa bolje, mladiću. ‘’

„Zahvaljujem vam. ‘’

„Pokušaj izdržati sudbinu i nemoj hodati previše uspravno. ‘’

Dva nadglednika odvela su Ikera u jednu kolibicu od suhog kamenja. Na podu bijahu samo dvije hasure.

„Čekaj ovdje. ‘’

Mjesto nije bilo veselo, a planina iskreno neprijateljska. Osjećao se tako daleko od Egipta da mu se činio nedohvatljivim. Ipak, Iker se odbio prepustiti očaju. Izaći će iz tog zatvora i ponovno pronaći mladu svećenicu.

Jedan čovjek od nekakvih dvadesetak godina, četvrtastog lica, gustih trepavica i okrugla trbuha, ušao je u kolibicu.

„Ti si novi? ‘’

„Zovem se Iker. ‘’

„Ja sam Sekari. U istoj smo ekipi. Čini se da si nezadovoljan? ‘’

„Zapravo jesam. ‘’

„Ja također. Bolje je ne govoriti o prošlosti i baviti se sadasnjošću. Naš gazda, to je Poprečna njuška. Zao i zloban čovjek. Povratnik i već je deset godina ovdje! Nijedan

nadglednik ga se ne usuđuje napasti. Pazi da mu se ne zamjeriš. Što se tiče obroka, upozoravam te, mršav i ne baš zasitan. No ti si dobro uletio. Kuharu sam drag i dobivam dodatne obroke. Kako se činiš simpatičnim, uputit ću te u igru, ali uz dva uvjeta. Ponajprije, držat ćeš jezik za zubima, a zatim, radit ćeš dio mog posla.’’

„Razumijem. ‘’

Sekari se sagnuo i iskopao zemlju u najtamnijem kutu prostorije da bi iz nje izvadio mali ćup od alabastera, s kojeg je skinuo čep od tkanine. U dlan svoje ruke isuo je tablete te ponudi Ikeru.

„Progutaj ovo. ‘’

„Što je to? ‘’

„Mješavina sjemenki rogača i kopra. Taj lijek pomoći će ti da izbjegneš dijareju i druge probavne smetnje. Neki su od toga i umrli. ‘’

Iker je progutao, a Sekari izvadi drugo blago.

„Nije dovoljno zaštiti tijelo, treba se pobrinuti i za dušu. U protivnom, shrvat će te tuga i izgubit ćeš vitalnost. Da bi bio smiren, nosi ovo oko vrata. ‘’

Sekar je ponudio Ikeru uzicu na kojoj je bio niz sićušnih amajlija od crvenog ahata koje su predstavljale sokola, Horusovu pticu i pavijane, životinju Totha, zaštitnika pisara.

Mladić ju je dugo trljao u rukama.

„Dobro, trebalo bi krenuti. U protivnom, bit ćemo kažnjeni. ‘’

Široka Njuška bio je neka vrsta rutavog čudovišta koje se nije ustručavalo temperature peći, koja je varirala od 700 do 1.000 stupnjeva, u koje su bacane smjese bakra.

Od prvog trenutka novi mu se pridošlica nije svidio.

„Ovdje, dječače, nitko nije nevin. Drži se pravila jer ću te samljeti. I nitko mi to neće predbaciti. Jedna usta manje za hraniti, bit će to dobra vijest. ‘’

Iker je izdržao pogled Široke Njuške.

„Jači si od mene, ali te se ne bojim. ‘’

„Počni slagati poluge. Vidjet ćemo kasnije. ‘’

I dok je ljuštura ostajala na površini, topljeni bakar taložio se na dnu peći i izlijevao u kalupe iz kojih se izvlačio sirovi metal, pretopljen u jednoj posudici za metal, a zatim izliven u kalupe prije neko je ohlađen udarcima čekića. Metal je zatim bio preoblikovan u poluge, popisan i označen brojem za prijevoz u Egipat.

Mjesec dana kasnije, Iker je nastavio sa slaganjem poluga.

Široka Njuška nije mu ništa prigovorio.

„Čudno je to“ razmišljao je Sekari kušajući smokvu.“ Obično nije tako miran. ‘’

„Slušam ga i šutim. To mora da mu je dovoljno. O osim toga, ti si mi dao učinkovite amajlije. ‘’

„Tim bolje za tebe, no budi oprezan. ‘’

„Jesi li čuo da se priča o dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko i Oštrica Noža? ‘’

Sekari je razmislio.

„Ne, to mi ništa ne govori. ‘’

„Možeš li se raspitati kod ostalih zatvorenika? ‘’

„Ako želiš. Ta dva tipa su tvoji prijatelji? ‘’

„Izgubio sam ih iz vida, a volio bih znati odakle potječu. I htio bih također vidjeti lažnog policajca koji me pokušao ubiti. ‘’

„Lažni policajac! Jesi li siguran da...’’

Iker je opisao svog napadača.

„Dobro, pobrinut ću se za to. No ništa ti ne obećavam.’’

Sekarovi pokušaji ostali su bez rezultata. Nitko od osuđenika nije mu mogao dati ni najmanje obavijesti.

Nadilazeći svoje razočaranje, Iker je sa žarom izvršavao svoj zadatak, zapravo ne baš tako težak.

„Dobar posao“ priznao mu je Široka Njuška, gotovo prijateljski.“ Zaslužuješ i bolje od toga. Barem će ti tvoj boravak ovdje koristiti. Znat ćeš sve o bakru, počevši od peći. Sutra ćemo je zajedno čistiti. To je sveta privilegija, znaš. Tebi to dozvoljavam jer se znaš držati na svom mjestu. To je rijetka kvaliteta koja zaslužuje nagradu.

Svojim teškim korakom, Široka Njuška se udaljio. Nije više podnosio tog mladića, koji je, zapravo, bio njuškalo kojeg je policija dovela da bi saznala kako funkcionira hijerarhija zarobljenika.

A glavni i odgovorni bio je on, Široka Njuška!

Ovaj Iker će ga odati i bit će poslan u rudničke galerije. Samo je jedno rješenje, uroniti mu glavu u jednoj peći i praviti se da je to bila tek nesreća.

Sunce se diglo.

Sekari se protegnuo i zijevnuo.

„Danas pomažem kuharu. A ti? ‘’

„Čistim peći sa Širokom Njuškom, odgovorio je Iker. ‘’

„Stvarno si mu drag! Reklo bi se da te izabrao za svog nasljednika. ‘’

Izlazeći iz njihove kolibice, Iker i Sekari požurili su se do odgovornog za eksploataciju i do odreda pustinjske policije.

„Vas dvojica, Široka Njuška i tri druga osuđenika, premješteni ste. ‘’

„Gdje to?“ zapitao je Sekari.

„U rudnike tirkiza božice Hathor. ‘’

„Zašto? ‘’

„Naređenje odozgo. ‘’

„Ali dobro smo se ponašali, nismo bili kažnjavani, mi...

„Rudnici tirkiza hitno trebaju radnike. Budite disciplinirani i vrijedno radite, u protivnom vratit ćemo vas ovdje. U tom slučaju, obećavam vam da ćete se lijepo provesti. ‘’

18

Sve putove kopnenog prilaza Adibosu čuvali su vojnici i nisu nikoga puštali. Za ulazak u posvećeno područje Ozirisa ostalo je samo pristanište, koje je bilo pod strogom paskom. I upravo tu je pristala jedna mala flota, koju je predvodio faraon.

Pod njegovim pogledom, mornari su istovarivali blokove kamena, temelje stupova i pločice za popločavanje. Zatim je sišla ekipa zanatlija iz provincije Cobra, u kojoj su bili glavni majstor, skulptori i drvodjelje. Svi su položili zakletvu da će u tajnosti držati svoj rad. Znali su da neće vidjeti svoje bližnje prije kraja posla.

Glavni svećenik Abidosa nagnuo se prema monarhu.

„Akacija? ‘’

„Njezino stanje je isto, Veličanstvo. ‘’

„Došao sam izgraditi hram, zdanje vječnosti i grad“ najavio je Sezostris.“ Na južnoj strani grada bit će izgrađeno jezgro Ouah souta, "Onog koji strpljivo podnosi premještanja". Svakog dana dobivat ćete zalihe mesa, ribe i povrća. Mesari i kuhari ondje će stanovati, svećenicima i obrtnicima ništa neće nedostajati.

„Kako vidite svoju ulogu, Veličanstvo? ‘’

„Prema mojem posljednjem dekretu, nijedan obrednik Abidosa ne može biti premješten drugdje. Nijedan od njih neće se baviti poljoprivrednim radovima, nijedna institucija nema pravo uzeti ni prst teritorija Ozirisova. Dvije vrste svećenika imaju pristup, stalni i privremeni. Kada se jedna skupina privremenih povuče kako bi oslobodila mjesto drugoj, morat će obaviti svoj zadatak do savršenstva, pod prijetnjom kazni. Stalni će biti Ćelavi, zaduženi za obrede Kuće Života, Sluga Ka, koji će obožavati i podržavati duhovnu energiju, Onaj koji lijeva vino na stolove darova, Onaj koji bdije nad integritetom velikog tijela Ozirisa, Onaj čija je misija tajna i koji vidi tajne, sedam glazbenika koji će opjevati božansku dušu, naposlijetku, Onaj koji nosi zlatnu paletu na kojoj su ispisane formule znanja. Tebi ih povjeravam. ‘’

Kralj je dao dragocjeni predmet starcu.

„Pokazat ću se dostojnim vašeg povjerenja, Veličanstvo. Kada ćete imenovati nositelje drugih funkcija? ‘’

„Izaberi najstručnije obrednike. No prije nego što odemo dalje, moram znati je li nam naklonjen duh mjesta. ‘’

Sezostris se sam zaputio u pustinju.

Unatoč opetovanim upozorenjima, Sobeku Protektoru bilo je zabranjeno da ga prati.

Od početka vremena nad Abidosom je bdjelo jedno misteriozno božanstvo, "Onaj koji u glavi ima bića Zapada*". Prošavši s onu stranu tmina, obilazio bi područja živih kad bi se otvorila vrata nevidljivog.

* Khenty-Imenloyou.

Bez njegova odobrenja, faraonov pothvat bio je osuđen na propast.

Ostao je nepokretan na točnom mjestu na kojem će biti izgrađeno svetište njegova hrama. Ovdje, zemlja je bila u specifičnoj suglasnosti s nebom.

Čitava priroda je šutjela.

Ni ptičjeg pjeva, ni daška vjetra.

Odjednom, iskrsavajući niotkuda, pojavio se.

Crni šakal, visoko na nogama, ogromnog repa i velikih uspravnih ušiju.

Nepovjerljiv, držao se na dobroj udaljenosti od uljeza. Jako brzo, Sezostris je otkrio njegove zahtjeve. Utjelovljenje Prvoga Zapadnih tjeralo ga je da otkrije svoje namjere.

„Moram zaustaviti propadanje akacije“ najavio je vladar.“ Da bih to uspio, sagradit ću hram gdje će svakoga dana biti slavljen obred koji će podržavati vitalnost ovog mjesta. No neće biti učinkoviti bez prisutnosti zdanja vječnosti, u kojem će se odvijati misteriji smrti i uskrsnuća. Obrtnici neće napraviti to zdanje zbog moje vlastite slave, već da bi Oziris ostao zaključni kamen egipatske civilizacije. Pročitaj planove djela u mom srcu i označi ih pečatom svoje moći. Bez nje, neće zaživjeti. ‘’

Šakal je sjeo na stražnje noge, podigao glavu prema suncu i zapjevao recitativ, tako intenzivan i dubok da je zatitrao dušu svega živog na Velikoj zemlji Adiosa.

Glasnik i njegovi sljedbenici popeli su se na vapnenačku zaravan koja je slijedila nizu kamenih brežuljaka prošaranih vrhovima. Ovdje i ondje, otok neočekivanog zelenila gdje su se odmarali nekoliko sati prije nego su nastavili prema pustinji.

Potčinjeni svojem vođi koji nije znao za umor i sumnju, ljudi su jedva koračali.

Nisu se više čak ni pitali koliko će preživjeti u toj užarenoj peći.

„Nećemo ih naći“ potvrdio je Shab Iskrivljeni.“ Bolje je odustati, gospodaru. ‘’

„Zar sam te već razočarao? ‘’

„Nikada, ali kako vjerovati u tu legendu? ‘’

„Jesi li već vidio leševe koje su rastrgala pustinjska čudovišta? ‘’

„Ne. ‘’

„Ja jesam. I tog dana shvatio sam da ta stvorenja posjeduju snagu koju mi trebamo. S njom, bit ćemo nepobjedivi. ‘’

„Ne bi li bila bolja dobro istrenirana policija? ‘’

„Čak i ako sva vojska može biti pobijeđena, ova koju ću ja okupiti bit će drukčija. ‘’

„Osim poštovanja prema vama, u ovom trenutku to je samo hrpa ušljivaca! ‘’

„Vjeruješ li da bi ti obični ušljivci bili još uvijek na životu da nisu čuli moje riječi? ‘’

„To, treba priznati... To što se još uvijek drže na nogama, uistinu je nevjerojatno. ‘’

Bilo ih je tek dvadesetak, no prihvatili su slijediti Glasnika nakon što im je obećao blago nakon svih borbi. Prijestupnici i osuđenici, radovali su se što će tako izbjeći kaznu.

Svaki put kad bi jedan od njih htio odustati ili se pobuniti, Glasnik bi mu se približio i ohrabrio ga pogledom. Nekoliko riječi, izgovorenih smirenim i tihim glasom, vraćali su zabludjelog na pravi put. Put koji je, međutim, vodio prema dubinama pustinje bez kraja.

Tek po smiraju dana čovjek na čelu kolone vjerovao je da je opazio sedju, čudovište s glavom zmije i tijelom lava.

„Momci, haluciniram! I ako nije sama, vidjet će što ću s tim užasom! ‘’

Potrčao je u smjeru zvijeri kako bi joj razbio glavu štapom. Istog trena glava zmije se izmaknula, a oštrice lava zarile su se u prsa napadača.

„Dakle, ipak postoji“ promrmljao je Shab, užasnut.

Pojavili su se seref, s glavom sokola i tijelom lava, i abu, ogroman ovan s rogom nosoroga na njušci.

Dva člana ekspedicije pokušala su pobjeći, no dva čudovišta su ih zgrabila i izmasakrirala.

U crvenkastoj svjetlosti koja je obgrlila pustinju ukazao se sha, Sethova životinja, jedan četveronožac s glavom sličnom onoj okapija. Čak i ako se činio manje strašnim od ostale trojice, njegove crvenkaste oči ukočile su preživjele.

„Što nam je činiti?“ upitao je Shab, čiji zubi su cvokotali.

Glasnik je podigao ruke.

„Sva božanstva me nadahnjuju, ona zla kao i ona dobra“ govorio je“ Svjetlo dana i snaga tmina nastanjuju moj duh. Govore samo meni i ja sam njihov jedini tumač. Onaj tko me ne posluša, poginut će, a onaj tko me posluša, bit će nagrađen. Od tih višestrukih moći, načinit ću samo jednu i bit ću njezin jedini širitelj. Čitava zemlja će se podložiti, bit će to samo jednom i bit će samo jedan gospodar. ‘’

Samo Shab Iskrivljeni se nije približio prostoru u pijesku kako bi izbjegao da ga

raskomadaju grabežljivci. Međutim, nije vjerovao u ono što je vidio.

Glasnik se približio trima čudovištima ubojicama, ispružio je polagano ruke prema kandžama, kljunu i rogu i namazao se krvlju žrtava.

Zatim je otkinuo užarene oči Sethove životinje i položio ih na svoje.

Pješčana oluja se podigla, prisiljavajući Shaba da se baci na tlo. Jednako kratka i divlja, ustupilaje mjesto ledenom vjetru.

Glasnik je sjao na jednu stijenu.

Više nije bilo ni najmanjeg traga čudovištima.

„Gospodaru... To je bio samo košmar? ‘’

„Naravno, prijatelju. Takva stvorenja postoje samo u mašti slabih. ‘’

„A ipak ima mrtvih, raskomadanih! ‘’

„Žrtve divlje zvijeri koju je naša prisutnost razjarila. Sada znam ono što sam htio znati i obavit ćemo naš prvi zadatak.

Shab je bio plijenom jednog od tih tako čestih pustinjskih čuda. No zašto su Glasnikove oči postale krvavo crvene?

19

Prije nego što je krenuo za sinajske rudnike tirkiza, smještene jugozapadno od onih bakra, Sekari je pripremio jedan lijek sačinjen ok kumina, meda, slatkog piva, vapnenca i jedne biljke nazvane "pavijanova dlaka". Nakon što je samljeo i filtrirao sastojke, dobio je piće neophodno da bi sačuvao snagu i odbio brojne gmazove koji su lutali pustinjom. Dodatni i neophodni oprez, natopiti cijelo tijelo sokom luka kako bi se odbile zmije i škorpije. Tako je razvijao prednosti svih pet osjetila, prednost koju ne treba zanemariti u neprijateljskom okruženju.

Samo je Poprečna Njuška odbio sve mjere opreza, no smrdio je tako strašno da ga se čak ni divlja svinja ne bi usudila ugristi.

„Poznaješ tajne bilja, Sekari?“ čudio se Iker.

„Prije nego što sam počinio strašne gluposti, bio sam vrtlar i čuvar ptica. Poglecaj ovdje, na moj vrat, to je ožiljak jednog čira koji mi je napravla velika motka na čije su krajeve bile obješene posude s vodom. Koliko sam je samo tisuća puta nosio! Moja specijalnost, bio je lov ptica u vrt. Jako ih volim, te beštije, no ima ih koje sve unište! Ako nešto ne učiniš, nećeš pojesti nijednu voćku. Dakle, svojom zamkom i konopcem hvatao bih ih kako bih im dao do znanja da se moraju ići hraniti negdje drugdje. Osim pataka koje su završavale na roštilju ili kao ragu, ostale sam puštao. Čak sam naučio razgovarati s njima! S nekima, bilo je dovoljno da oponašam njihov pjev kako bi izbjegavale povrtnjak. ‘’

„Što znače tvoje... strašne gluposti? ‘’

Sekari je oklijevao.

„Znaš, u mom se zanatu ne može sve prijaviti porezniku, jer u tom slučaju ne uspiješ. Bio je jedan pisar kontrolor koji se zainteresirao za mene, veliki tip jako ružan s nosom punim bradavica. Jedan lažnjak za kojeg su svi vjerovali da je nepodmitljiv, dok je on lagao kad bi zinuo! Ukratko, kada je napao moj teritorij, postavio sam zamku. S obzirom na spretnost tog imbecila, zapleo se u konopac i umalo se ugušio. Nitko nije žalio za njim, no pravda je ipak smatrala da sam ja kriv. Kako je sve izgledalo kao nesreća, nisam osuđen na smrt, no još dugo neću izaći iz rudnika. ‘’

„Zaista nas poreznici ne ostavljaju na miru! Ne nadaš li se pomilovanju zbog dobrog ponašanja?

„Zato sam se pritajio. Diskretan i uslužan, to je moj moto. Tako da sam nadređenima drag.’’

„Poznaješ li rudnike tirkiza? ‘’

„Ne, no čini se da je posao tamo lakši nego u rudnicima bakra. ‘’

„Zašto nas šalju tamo? ‘’

„Nemam pojma. Ako želiš savjet, budi oprezan s Poprečnom Njuškom. ‘’

„Čini se prijateljskim u odnosu na mene“ usprotivio se Iker.

„Upravo to je sumnjivo. Taj tip je ubojica, čak i da nije bio osuđen za pljačku, tučnjavu i ranjavanje. Uvjeren sam da te mrzi i samo se pretvara. ‘’

Iker je protrljao svoje amajalije i nije olako shvatio ovo upozorenje. Uostalom, zaboravivši svoj prvi dojam, primirio se.

To je bio on, naučnik pisar, koji je nosio trokutasti kamen Sopodua, prekirven platnom. Nije bilo naznake pješčanim trkačima u području, no bolje je bilo imati zaštitu bogova.

„Stižemo“ najavio je jedan policajac.

Mjesto je bilo grandiozno. Niz planina, u beskraj, a saharska rijeka obrubljivala je plato udaljen od udubina kojima je dominirao. Nekoliko trnovitih žbunova, raskomadane stijene, žuto i crno pješčano kamenje, crvenkasti brežuljci, snažan vjetar koji je oživljavao ovaj istodobno neprijateljski i privlačan krajolik.

Sastavljena od policajaca, prebačenih zatvorenika, magaraca nosača i hrane, karavana je krenula uzvojitom stazicom koja je dopuštala pristup zaravni.

Na rubu jednog puta za procesiju, omeđenog stećcima, koji je vodio prema hramu, čvrst pedesetogodišnjak ih je dočekao.

„Zovem se Hororur i zapovjednik sam ekspedicijoskog korpusa koji je ovamo poslao faraon Sezostris. Zbog klimatskih uvjeta, moja misija je posebno teška i treba mi još rudara. Zato su vas zahtijevali. U četvrtom smo mjesecu vruće sezone, sasvim nepogodne za vađenje tirkiza koji ne podnosi ovu temepraturu. Gubi svoju plavo zelenu boju, tako intenzivnu. Međutim, faraon mi je naredio da mu donesem najljepše kamenje koje je ikada otkriveno i mi moramo uspjeti. Svakoga dana štujemo Hatora, vladara ovog mjesta, kako bi on vodio naše ruke. Danas je odmor. Sutra u zoru, na posao. ‘’

Nastambe su se nalazile istočno od hrama. Slobodni ljudi koji su radili na lokalitetu u zamjenu za dobru plaću gledali su uznemireno te prijestupnike koje su im nametali. A izgled Poprečne Njuške nikoga nije umirivao.

Nekoliko kolibica od suhog kamena preobrazile su se u ćelije, čija su vrata trebala biti ponovno zatvorena i čuvana.

Na hasurama pogače nadjevene slanutkom, datulje i voda.

„Vidio sam i gore“ priznao je Sekari bacajući se na hranu.

Strogo okružena, skupina zatvorenika javila se Horouru.

Bez riječi, hodao je ispred njih u hramu sastavljenom od niza stupova čiji su oltari bili pokriveni darovima. Oporavljen, Iker je imao osjećaj da je promijenio svijet ušavši na ovo sveto mjesto, gdje su vladali tišina i miris tamjana.

Horour ih je poveo do velikog dvorišta zakriljenog s bočnih strana cisternama i bazenima za pročišćavanje.

„Nalazite se pred svetištem Hatore, naše zaštitnice. Neka ona usmjeri našu potragu i ponudi nam savršen kamen. ‘’

Na jednom oltaru, Horour je položio alabasterni vrč s vinom, ogrlicu, dva glazbala,

sistruma i kipić mačke.,

„Kada je božica ljuta i želi protjerati ljude, uzima oblik lavice. U pustinji, masakrira izgubljene. Kad se Udaljena približi zemlji koju bogovi vole, preobražava se u mačku, slatku i umiljatu. Ona drži tirkiz, simbol sreće i obnavljanja, sposoban za trijumf nad nesrećom i staračkom nemoći. Taj kamen prenosi energiju na djecu svjetla i porađa veselje. Hatohor, ti si ta koja dozvoljavaš suncu da se pojavi i uskrsavaš naš svijet svakog jutra. Neka tvoje zračenje prodre i u naša srca. ‘’

Iker je doživio svaku rečenicu kao otkrovenje. Osjećao se dobro u tom svetištu tako da se lice lijepe svećenice ponovno pojavilo. Bila je ondje, sasvim pored njega i dijelila je njegove osjećaje.

Kratka ceremonija završila je prebrzo i svi su izašli iz hrama. Horour je poveo osuđenike u podnožje grube strme litice.

‘‘Mjesto je opasno“ otkrio je on.“ Zato je namijenjeno vama. Kad smo joj predstavili kipić Mina, povukla se. Drugim riječima, kamenolom je plodan no odbija nam dati svoje plodove. Pokušamo li izdubiti galeriju uvrijedili bismo je, a ona bi se osvetila ubijajući rudare. Oprez bi se sastojao u tome da pričekamo da nam planina sama da odobrenje da je istražimo. Kao što sam vam već rekao, u žurbi smo. ‘’

„Zašto ne kopati drugdje?“ upitao Sekari.

„Jer sam uvjeren da se jedinstven, nepomućen tirkiz skriva ovdje. Na vama je da izaberete, ili ćete riskirati ili ćete biti poslani u rudnike bakra. Ako uspijete, bit ćete oslobođeni. ‘’

‘ Slobodan!’ ,riječ je intenzivno odzvonila u Ikerovoj glavi.

„Odbijam“ najavio je Poprečna Njuška.“ Radije se vraćam svojim pećima. Ako se profesionalci ustručavaju, to je zato što zadatak nema izgleda. ‘’

Ostali zatvorenici su mu odobravali.

„Ja“ zaustio je Iker“ ja ću se prihvatiti iskušenja. ‘’

„Ti si lud!“ protestirao je Sekari.“ Nisi li čuo gazdu? I sam bog Min je odustao! ‘’

„Dajte mi neophodno oruđe. ‘’

„Ikeru, budi razuman, srljaš u katastrofu! Nikada jedan sam čovjek ne može uspjeti. ‘’

„Ne ideš li i ti sa mnom? Između gnjilenja u jednom rudniku bakra gdje su ti šanse za preživljavanje mininmalne i brzog dobivanja slobode, ti oklijevaš? ‘’

Nesiguran, Sekari je razmišljao o njegovim riječima.

„Dakle, ako je tako... Ali ti ideš prvi. ‘’

„Dogovoreno. ‘’

„Drugi doborovoljci?“ upitao je Horour.

„Nitko drugi“ odgovorio je Poiprečna Njuška, oduševljen što se oslobodio njuškala.

Horour je kleknuo na zemlju i podigao ruke prema planini u znak obožavanja.

„Galerija koju iskopate nosit će ime "Onoga koji da je napredak rudarima i dozvoljava savršenstvo Hathora". Neka živući kamen primi s naklonošcu udar oruđa, neka zna da planinu otvaramo zbog svjetlosti i ne zbog nas samih. ‘’

Vođa ekspedicije dao je dvojici dobrovoljaca krampove i

čekiće od kremena i dolerita.

„Gdje počinjemo?“ upita Sekari.

Harour je pokazao točno mjesto i pjev oruđa razbio je tišinu planine.

20

Njuškalo je mogao biti zadovoljan sobom. Nakon što je deset godina gusario putevima i Sueskim kanalom te opljačkao nebrojene karavane, upravo je pobijedio svog glavnog takmaca bez borbe. Vođa neprijateljske bande nepromišljeno je poginuo u brodolomu jedne bujice, a njegovi su ljudi bili nesposobni složiti se oko toga tko će biti njegov nasljednik. Tako su se radije stavili pod vođstvo Njuškala kako bi složili najstrašniju bandu pustinjskih lopova regije. Od sada, njihova učinkovitost povećavat će se i nijedan trgovac im neće izbjeći.

Ponekad su uzimali sve, a ponekad su se zadovoljavali uzimati jedan dio dobara tjerajući žrtve da se zakunu kako se neće žaliti, pod prijetnjom odmazde. Nisu prezali od silovanja žena, koje su također podređivali zakonu šutnje.

„Plijen na vidiku“ najavio je osmatrač.

„Lijepa karavana?“ upitao je Njuškalo, privučen.

„Ne izgleda tako. ‘’

„Što je onda? ‘’

„Dvadesetak dobričina.’’

„Policajci? ‘’

„Po njihovu izgledu, sigurno nisu! Mora da su se ti tipovi izgubili u ovom kraju. Skupina jadnika bez i najmanjeg interesa. ‘’

„Mogli bismo ih nekoliko uloviti, a ostale posmicati. ‘’

„Treba vidjeti.’’

Naočitost vođe te loše družine impresionirala je pustinjske lopove. Hodajući nekoliko koraka ispred njih, njegov pogled bio je pogled divlje zvijeri agresivnih očiju.

Posramljen što je pokazao strah, Njuškalo se obratio jednom velikom veseljaku.

„Tko si ti, prijatelju? ‘’

„Glasnik. ‘’

„A što navješćuješ? ‘’

„Da se neprijatelji faraona trebaju pokloniti mojoj volji kako bismo srušili tog tiranina. ‘’

Njuškalo je položio svoje ruke na bokove.

„Ma nemoj! A zašto bi ti trebalo pomoći? ‘’

„Jer sam ja jedini tumač moći. I samo ja mogu pobijediti. ‘’

„Ti si skrenuo s uma, prijetlju, ali me zabavljaš! ‘’

„U tom slučaju, zašto tvoj glas drhti? ‘’

„Tvoja drskost me ne zadivljuje! ‘’

„Ako želiš poživjeti, podvrgni se smjesta Glasniku. ‘’

Njuškalo je prasnuo u smijeh.

„Dosta brbljanja! Pregledat ću vas jednog po jednog. One najjače, njih ću uzeti. Ostali će se osušiti u pustinji. ‘’

Glasnik je ispružio lijevu ruku.

„Posljednji put, podastri se. ‘’

I kad se Njuškalo spremio udariti, Glasnikova ruka se preobrazila u kandže, a njegov nos u kljun grabežljivca.

„To je sokol čovjek!“ uzviknuo je jedan pustinjski lopov.“ Sve će nas uništiti! ‘’

Njegovi pomoćnici prostrli su se u pijesak, ruku podignutih na glave. Ostajući strogo nepomični, izbjegli su možda bijesu čudovišta.

Ledeni vjetar natjerao ih je da zadrhte.

Jedan od njih, međutim, usudio se podignuti glavu i pogledati.

Vidio je Njuškalov leš, presječena grla.

„Tko me odbija poslušati?“ upitao je Glasnik blagim glasom.

Pustinjski lopovi prostrli su se pred novim gospodarom.

„To je ovdje“ zaključio je Sekari sav u znoju“ potporni stupovi su podignuti! Sada imamo male izglede da se izvučemo iz ovoga. ‘’

Ulazeći sve dublje u galeriju koju je upravo otkrio, Iker nije ni sanjao da se njen svod riskira srušti, Bez intervenicje njegova druga, dva istraživača bila bi mrtva zatrpana.

„Imamo sreće“ procijenio je Sekari.“ Kopamo tek nekoliko dana i naišli smo na ovaj prolaz u srcu stijene! Kao da nas je čekao. ‘’

„Nekoliko dodatnih stupova, čini mi se, neće biti na odmet. ‘’

„Imaš pravo, prije nego nastavimo, položit ćemo ih. ‘’

Horour je začuđeno gledao, još jednom, kako dva luđaka izlaze živa.

„Lijep pronalazak, šefe!“ vikao je Sekari.

„Tirkizi? ‘’

„Ne još, već galerija koja sigurno vodi prema blagu! ‘’

Vijest je brzo obišla područje božice Hator, gdje su Poprečnoj Njušci i ostalim neposlušnicima dani manji zadaci prije povratka u rudnike bakra. Njihovom ogorčenju pridružila se ljubomora.

Od početka njihove opasne pustolovine, Iker i Sekari nisu se više družili sa svojim kolegama. I dobivali su bolje obroke.

I kako je sunce zalazilo, Horour je sjeo nasuprot njih.

„Nijednom ni drugom ne nedostaje hrabrosti. ‘’

„Ja ‘’, protestirao je Sekari“ skoro sam iscrpio svoje zalihe! Ne mislite li da smo dovoljno učinili? ‘’

„Treba mi najljepši od svih tirkiza. Dok ga ne otkrijete, vaš zadatak neće biti obavljen. ‘’

„Mogu li vam postaviti pitanje?“ upitao je Iker.

„Slušam te. ‘’

„Poznajete li dva mornara imenom Kornjačino Oko i Oštrica Noža? Jeste li čuli priče o njihovu brodu, Brza? ‘’

„Moje područje je pustinja, a ne pomorstvo. Pokušajte se odmoriti. Nakon sutrašnjega dana vratit ćete se u utrobu planine. ‘’

Karavana se zaustavila uz rub jedine saharske rijeke kojom je još tekla voda. Pod paskom policajaca, trgovci su rasteretili svoje magarce koji su se požurili piti.

„Još tri dana hoda“ procijenio je vodič“ i stići ćemo do ruba Delte. Ondje ima kanala, drveća i trave. Bit ćemo zadovoljni da se konačno izvučemo iz ovih užarenih samoća!

Ovaj put, putovanje mi se čini uistinu dugim. ‘’

„Smatraj se sretnim što si ostao živ“ odgovorio je policijski narednik.“ Mjesto je sve opasnije. ‘’

„Napadi pustinjskih lopova? ‘’

„Zadnji je bio pravi masakr. ‘’

„Zašto faraon ne nastupi odlučnije? ‘’

„Treba vjerovati kako ima i drugih briga. No ja sam ipak ovdje s dvanaestak eksperimentalnih patrolnih policajaca. ‘’

„Hajdemo potražiti rezervne vrčeve. Zaslužili smo obilan objed. ‘’

Svaki vodič poznavao je mjesta gdje, pod magijskom zaštitom malih stećaka i amajlija, bijahu skrivene redovito obnavljane zalihe. Služile su kao postaja umornim putnicima koji su loše izračunali količinu neophodnih namirnica za svoj put.

Stećak je bio slomljen, a amajlije premještene.

„Tko se to usudio učiniti?“ zaprepastio se narednik.“ Ti barbari više ništa ne poštuju! ‘’

Vodič je primijetio da je hrana nestala.

„Smjesta ću poslati izvještaj koji će podići prašinu!“ obećao je dočasnik.“ Ovaj put, vojska će očistiti područje. ‘’

Graja je uzbunila dvojicu muškaraca.

„Napadaju karavanu! ‘’

Vodič je pokušao pobjeći, ali dva su ga pustinjska lopova uhvatila i razbila mu lubanju udarcima štapa.

Poručnik se suprotstavio neprijatelju, ali je ubrzo pao brojčano nadjačan.

Iznenađen što nije ubijen, odveden je pred jednog čovjeka abnormalne visine i mršavog, crvenih očiju.

„Koliko već godina obilaziš pustinju?“ upitao ga je Glasnik.

„Više od deset godina. ‘’

„Onda poznaješ čitav kraj. Ako želiš izbjeći mučenje, pokaži mi glavna nalazišta faraona i opiši ih u detalje. ‘’

„Zašto? ‘’

„Zadovolji se odgovorom. Preciznim, svakako. ‘’

Policajac je opisao male utvrdice, obavezne etape karavana, rudnike bakra i one tirkiza.

„Tirkiz“ ponovio je Glasnik čudnim glasom.“ Štiti li ga kakvo božanstvo? ‘’

„Božica Hathor. ‘’

„Je li uvijek blagonaklona? ‘’

„Ne kad se preobrazi u zastrašujuću lavicu koja trči Nubijom i proždire pobunjenike. Zahvaljujući tirkizu, može je se smiriti. ‘’

„Je li mjesto iskopavanja nadgledano? ‘’

„Stalno ga čuvaju policajci. ‘’

„Ne trebaš mi više, hrabri vojniče, budući da nisi čovjek koji bi izdao svoju zemlju. ‘’

Glasnik je okrenuo leđa poručniku, kojeg je Shab eliminirao.

21

Iker se gušio, kašljao, no nastavljao je kopati galeriju koja je vodila prema srcu planine. Nakon što su učvrstili potporne stupove, Sekari se iscrpljen, zadovoljio promatrati svog druga u nesreći.

„To nikuda ne vodi, Iker. Pod prijetnjom da se kockamo sa srećom, završit ćemo mrtvi. ‘’

„Ovdje, stijena je jako čvrsta. Teško je napredovati. ‘’

„Još uvijek ni najmanjeg tirkiza! ‘’

Bijesan, Sekari je udario stijenu udarcem krampa.

„Ondje, gledaj... Naišao si na žilu! ‘’

Plavo zeleni odsjaj.

Sekari je približio baklju svoje lampe, brižljivo pripremljenu kako se ne bi dimila.

Mlakost komandanta Horoura nije predskazivala ništa dobro.

„To je osrednje kamenje, procijenio je on. Njihova boja je tamna, bez života. Nije ih moguće odnijeti na dvor. ‘’

„I sami ste rekli da sezona nije povoljna za iskopavanje“ podsjetio ga je Iker.

„Dan odmora, a onda ćete nastaviti. Znam da se kraljica tirkiza skriva u ovoj planini i treba mi. To je cijena vaše slobode. ‘’

Svladavajući svaje razočaranje, Iker i Sekari ponovno su se dali na posao. I naučnik pisar imao je volje za dvojicu.

„Imam ideju“ najavio je.

„Hajde! Nije li to slučajno neka ludost? ‘’

„A da kopamo noću? Pustit ćemo mjesečevo svjetlo da prodre u galeriju i vidjeti zidove. Uvjeren sam da stijena ne diše istim ritmom kao i danju. ‘’

„A mi, kad ćemo mi spavati? ‘’

„Pokušajmo. ‘’

Sekari je slegnuo ramenima.

Ustvari, atmosfera je doista bila drukčija. Dvojica prijatelja imala su dojam da ulaze u svetište u kojem djeluju misteriozne sile. Kad su se pribrali, nastavili su polagano kako bi stigli do dna galerije.

Sekarijeva se lampa ugasila.

„Samo je još to trebalo! Idem potražiti drugu. ‘’

„Pričekaj malo. ‘’

„U mraku smo! ‘’

„Ne baš. ‘’

„Ah... imaš pravo! ‘’

Iz zida je isijavla plava svjetlost, istodobno intenzivna i blaga.

„Trebali bismo ga možda izvaditi najbrže što možemo“ predložio je Sekari.

„Daj mi mali kramp.’’

Oprezno, Iker je izdubio stijenu oko svjetlosti.

Pojavio se veličanstven tirkiz čiji je odsjaj oduševio pronalazače.

A mladi čovjek u njemu je promatrao svoje lice. U središtu kamena, gledala ga je lijepa svećenica, nasmiješena.

„Odličan posao“ priznao je komandant Horour.“ Nikada još nisam vidio tirkiz ove kvalitete. ‘’

„Onda... slobodni smo?“ upitao je Iker.

„Dana riječ se ne gazi. Krenut ćete prema dolini Nila sa sljedećom karavanom. ‘’

„Trebaju nam dokumenti za administraciju. ‘’

„Evo ih. ‘’

Mladić je stegnuo na prsa drvenu pločicu koja mu je osiguravala budućnost.

„Zar podvig poput našeg ne zaslužuje vino? ‘’

Horour se činio kao da razmišlja.

„Puno tražiš... No razmislit ću o tome. ‘’

Sekari je uzastopce isprazbio tri čaše, zatim si dao vremena da uživa jedući za četvoricu.

„Šteta što u mjestu nema žena! Da ih ima, bila bi to apsolutna sreća. Uskoro ćemo provesti vesele noći. Imaš li djevojku, Iker? ‘’

„U potrazi sam za jednom ženom. ‘’

„Samo jednom! Gdje siju sreo? ‘’

„Najprije pored jednog kanala, pod vrbom. ‘’

„Ah, božica koja se ukazuje govedarima! To je stara legenda koja ima svoga šarma. Noja govorim o pravoj ženi. ‘’

„Ona postoji. ‘’

„Kako to, postoji. ‘’

„Sreo sam je i drugi put. ‘’

„Opet pod vrbom? ‘’

„Ne, za vrijeme slavlja, na selu. I upravo sam je vidio i treći put, u srcu tirkiza. ‘’

Sekari je iskapio još jednu čašu vina.

„Puno si radio, Iker, malo spavao i sve te emocije su te iscrpile. Nekoliko sati sna i opet će sve biti u redu. ‘’

„Ne znam njezino ime, no znam da je svećenica. ‘’

„Ah... Lijepa ili ozbiljna? ‘’

„Ne postoji ljepša žena na svijetu. ‘’

„Ti izgledaš zbilja zaljubljen! Nadam se da se tvoja svećenica ne pojavljuje u Krugu Abidosa. ‘’

„O čemu je riječ, Sekari? ‘’

„To je izraz koji se upotrebljava među vrtlarima da bi označio inicirane koji se zadržavaju u hramu. ‘’

„To nije u njezinom slučaju, budući da je sudjelovala u svečanosti kao nositeljica darova.’’

„Tim bolje za tebe! No nadam se da to nije njezino zadnje pojavljivanje prije nego se pridružila svojim kolegicama. ‘’

„Zašto "Zlatni krug" i zašto Abidos? ‘’

„E, sad me puno pitaš! Abidos je najmisterioznije mjesto u Egiptu, gdje Oziris uskrsava kako bi zemlja nastavila živjeti u skladu, kao što svi znaju. Ostalo, to se ne tiče ljudi

poput nas. ‘’

„Vjeruješ li da je moguće prodrijeti u taj Krug? ‘’

„Iskreno rečeno, nije mi stalo! A ni tebi, na kraju krajeva. ‘’

„Kako to možeš reći? ‘’

„Jer imaš puno važnije zadatke! Ne tražiš li trag dvojice mornara koji su uzrok tvojih nesreća? ‘’

„Dva mornara, jedan brod, jednog lažnog policajca koji me pokušao ubiti“ promrmljao je Iker.“ A zatim i zemlju Pounta... ‘’

„Ah, ne, nemoj da te legenda zavede! Jesi li svjestan da si postao najveći otkrivatelj tirkiza i da će to možda biti rečeno i faraonu osobno? ‘’

„Zaboravljaš da je komandant ekspedicijskog tijela Horour. A njega će smatrati autorom ovog podviga. ‘’

„Tu sigurno imaš pravo“ priznao je Sekari.“ Dobro, no mi smo slobodni! ‘’

„Hoćeš li mi pomoći u mojoj potrazi? ‘’

Vrtlar se činio dirnutim.

„Znaš, ja sam miran čovjek koji teži tek mirnom životu, daleko od sukoba. Metež nije moja jača strana. ‘’

„Razumijem. Dakle, naši putevi se razdvajaju. ‘’

Pijan, Sekari je zapao u dubok san čim se ispružio na svojoj hasuri. Ne uspijevajući zaspati, Iker je izašao iz kolibice i promatrao zvijezde. Zašto ga je sudbina vodila tako? Kuda ide?

Misao na mladu svećenicu smirivala ga je i istodobno izlagala patnji. Ako je zaista bilo nemoguće doći do nje, nikada neće upoznati sreću. Ali zašto očajavati, kad se sada može ponovno baviti svojim zanatom i svojom Potragom? Nije li otkriće tirkiza ohrabrujući znak? Riskirajući, shvaćajući tajnu planine, Iker je stigao na cilj. Nastavi li tako, otkrit će put svojih napadača i naposlijetku saznati zašto su ga izabrali za žrtvu. I uvjeravao se da će ga božica Hathor voditi sve do one koju voli.

Ikeru se učinilo da čuje prigušen krik, koji je dolazio od mjesta gdje je završavao glavni put prilaza zaravni. Ondje se nalazila stalna vojnička straža.

Mladić je krenuo u tom smjeru, no njegov mu je instinkt naredio da sakrije svoju prisutnost.

Nekoliko silueta šćućurilo se iza stijena.

Sve se odigralo tako brzo i tiho da se situacija činila normalnom.

No Iker se nije prevario, uljezi su oskvrnuli teritorij božice nakon što su svladali vojnu stražu.

Čela snažno natopljenog znojem, želio se uputiti prema kući Horoura.

Ostale siluete su mu prepriječile put.

I jedan krik prolomio se kroz mirnu noć.

„U napad!“ urlao je Shab Iskrivljeni“ i sve poubijajte! ‘’

22

Nakon što su potisnuli sve straže zadužene za nadgledanje zaravni, napadači su projurili poput vala.

Pod smirenim pogledom Glasnika koji čak nije trebao ni intervenirati, Shab Iskrivljeni i

pustinjski lopovi izmasakrirali su policajce i rudare.

I dok je komandant Horour pokušavao organizirati nešto što bi sličilo na otpor, Poprečna Njuška mu je slomio vrat.

„Udarite jako, prijatelji, s vama sam!“ urlao je on na namjeru napadača.

Napušten, Iker se želio baciti u bitku kad se našao prikovan za tlo.

„Pravi se mrtav“ naredio mu je Sekari“ dolaze ovuda.

Krvavih toljaga u rukama, nekoliko ubojica prošlo je pored njih dvojice, a da nisu na njih obratili ni najmanju pozornost.

„Treba što prije pobjeći odavde! ‘’

„To si ti, Sekari? ‘’

„Zar sam se toliko promijenio? Saberi se! ‘’

„Treba se boriti, treba... ‘’

„Nemamo nikakvih izgleda. ‘’

Kao pijan, Iker je dozvolio Sekariju da ga odvuče.

„Tvoje ime?“ zahtijevao je Glasnik.

„Poprečna Njuška. ‘’

„Zašto si nam pomogao? ‘’

„Bio sam osuđen na doživotnu robiju u rudnicima bakra. Ovamo su me premjestili kako bih tražio kralja tirkiza. ‘’

„Jesi li uspio? ‘’

„Ja, ne. No jedan policijski doušnik, zvan Iker, izvadio ga je iz utrobe planine. ‘’

‘‘Gdje se nalazi to čudo? ‘’

‘‘Vjerojatno u kući zapovjednika Horoura, kojeg sam ubio svojim rukama! Bit će mi zadovoljstvo da se riješim svojih tamničara. I nametnut ću im najgoru od svih kazni, onu koju su namijenili samo kriminalcima, spalit ću njihove leševe. ‘’

Glasnik se složio kao vođa.

Dok su Poprečna Njuška i Shab Iskrivljeni palili lomače, njihov vođa je ušao u Horourovo zdanje. Nije mu trebalo dugo da se dočepa alabastemog kovčežića u kojem se skrivao prelijepi trikiz.

Dok se njegova skupina gostila, ponosan na svoju prvu pobjedu, Glasnik je predstavio dragocjeni kamen na mjesečevu svjetlu da se napuni energijom.

Tako je taj tirkiz postao odlučujuće oružje na putu njegove potrage.

„Tko ste vi zapravo?“ zazvao ga je Poprečna Njuška, lagano pripit.

„Onaj koji će ti dozvoliti da ubiješ onoliko Egipćana koliko možeš. ‘’

„Onda ste vi general! ‘’

„Puno više od toga. Ja sam Glasnik, koji će proširiti svoj kult i svoju novu vjeru na čitavu zemlju. ‘’

„Što će to men’ donijeti? ‘’

„Moji učenici ostvarit će slavu i bogatstvo. ‘’

„Za slavu ne marim. Bogatstvo, to me već zanima.’’

„Pripada ti polovica sačuvanih tirkiza u trezoru ovih iskopina. ‘’

Poprečna Njuška je zaslinio.

„Vi ste veličanstven gazda! Ja nemam sposobnosti za vođu. S obzirom na to, slijedit ću vas. No pokušajte ne oslabiti. ‘’

‘‘Budi bez brige. ‘’

„Ono što me brine, to je što nisam uspio identificirati Ikerov leš. No njegove mrcine gore tako dobro da se više nikoga ne može prepoznati. Niste pili s nama? ‘’

„Netko treba sačuvati i bistru glavu. ‘’

Teturajući, Poprečna Njuška otišao je pod svjetlom baklji ondje gdje su gorjela tijela policajaca i rudara kako bi se priključio razularenoj hordi pobjednika.

Ni Sekari ni Iker nisu vjerovali da su sposobni trčati tako dugo. Kada su ostali bez daha, sjeli su na ravno kamenje.

„Ne treba stajati“ preporučio je Iker.“ Ti divljaci sigurno će nas pokušati uhvatiti. ‘’

„Tko su oni, po tvom mišljenju? ‘’

„Vjerojatno pustinjski trkači. Obično napadaju karavane. ‘’

„Poprečna Njuška im je pomogao! ‘’

„Normalno, Ikeru. On je loš čovjek. ‘’

Ponovno su krenuli i tako hodali do iznemoglosti. Žeđ im je palila grlo.

„Kako pronaći mjesto na kojem se nalaze bunari?“ upitao je Iker.

„Nemam pojma. ‘’

„Pogledajmo istini u oči, Sekari. Izgleda da ćemo teško preživjeti. ‘’

„Tvoja istina mi se nimalo ne sviđa. ‘’

„Nema sumnje, bolje bi bilo da smo poginuli u borbi. ‘’

„Ne, budući da smo živi! Protrljaj svoje amajlije jednu o drugu i prisloni ih na grlo. ‘’

Iker ga je poslušao i osjećaj žeđi se prigušio.

„Sada ja. ‘’

Manje opterećeni, nastavili su se udaljavati od mjesta masakra.

Usred dana, pijesak je postao tako vreo da im je pekao stopala. Iskopali su jednu rupu u koju su se utekli, pokrivši pregačom glavu kako bi se zaštitili od sunca.

Kada se temperatura spustila, ponovno su krenuli.

Žeđ je bila tako intenzivna daju čak ni amajlije više nisu mogle ublažiti.

Njima nasuprot, nalazila se planina zlaćanih odsjaja.

„Nećemo imati snage da svladamo i tu prepreku“ ustanovio je Sekari.

„Miče se. ‘’

„Što to govoriš? ‘’

„Planina se miče, Sekari. ‘’

„Fatamorgana... Samo fatamorgana. ‘’

„Napreduje s nama. ‘’

Pažljiv, Sekari nije mogao ne dati za pravo svom sudrugu.

„Ludimo, jadni moj Ikeru! ‘’

Stijene su se odvojile od vrhunca, kotrljale duž zida I stropoštale gromoglasno na zemlju.

„To je potres!“ uzvikuo je Sekari, ne znajući u kojem smjeru pobjeći.

„Promatraj boju planine“ preporučio je Iker, nemirno.

Redom kako su se stijene lomile, pojavljivala se plavo zelena boja.

„To je Hathor, ona nas štiti. Ne mičimo se odavde i štujmo je. ’‘

Ne tako uvjeren u ispravnost mišljenja svojeg sudruga, Sekari je ipak kleknuo i zazvao božicu s neba.

Na dva prsta od njegovog lijevog stopala otvorila se pukotina.

„Mjesto stvarno nije sigurno! ‘’

„Promatraj božičino djelo. ‘’

Čitava planina postala je tirkizna, a uznemirujuća buka se prigušila.

Kad se zemlja prestala micati, Sekari je bacio pogled na pukotinu, a ono što je otkrio zabezeknulo ga je .

„Reklo bi se... voda! ‘’

Uronio je ruku i izvukao je vlažnu.

„Voda, Iker, spašeni smo! ‘’

„Pijmo malim gutljajima. ‘’

Po prvi puta u svom životu, ta tekućina se Sekariju učinila jednako ukusnom kao i vino. Dvojica prijatelja su se poprskala, oprala i ugasila žeđ.

„Nema nam druge“ žalio se Sekari.“ Ako se udaljimo od ovoga izvora, izgubljeni smo. Štoviše, postajem stvarno gladan. ‘’

„Hathor nas štiti“ podsjetio ga je Iker.“ Provedimo noć ovdje i čekajmo na neki drugi znak. ‘’

„Reci mi odmah ako si u zaštiti svih božica! ‘’

„Kao i ti, ja sam tek izgubljeni gladni u ovoj pustinji. No ovaj svijet, nije li on misteriozniji nego što se čini? Da znamo čitati određene poruke, možda bismo i otkrili smisao. ‘’

„No dobro, hajdemo spavati. ‘’

I dok je Sekari sanjao ogromnu goveđu pečenicu začinjenu finim travama i kriglu svježeg piva, Iker ga je protresao.

„Što se događa?... Je li se planina pokrenula? ‘’

„Sunce se upravo diže. Na put, Sekari. Treba krenuti naprijed prije nego što bude kasno. ‘’

„Kako na put? Ja se ne mičem od ovog izvora! ‘’

„Ne dajmo našem vodiču da čeka. ‘’

Vrtlar se dignuo jednim skokom i pogledao oko sebe.

„Ne vidim nikoga! ‘’

„Ondje gore, na nebu. ‘’

Jedan sokol opisivao je široke kružnice iznad dvojice muškaraca.

„Rugaš mi se, Iker? ‘’

‘‘Moj stari učitelj me je naučio da ime Hathor znači Zdanje Horusa* . A utjelovljenje Horusa je upravo ovaj sokol kojeg nam božica šalje kako bi nas vodio. ‘’

* Hator je transkripcija egipatskog Hout Hor. Hout znači zdanje, područje, hram .

„Pustinja ti je sasvim sigurno pomutila um! ‘’

„Hajde, slijedimo ga. ‘’

„Ali...izvor? ‘’

„Pokazat će nam druge. ‘’

„Draže mi je ostati ovdje. ‘’

„Je li ti draže vidjeti i pustinjske razbojnike? ‘’

Argument je učinio svoje. Protestirajući, Sekari je krenuo za Ikerom.

„Tvoj sokol ne bavi se nama, već svojim budućim plijenom. Vidi, udaljava se i napušta nas!’’

No sokol se vratio.

Malo bi se udaljio, a zatim se vraćao nad svoje štićenike.

Nakon nekoliko sati hoda, ponovno su osjetili goruću žeđ.

„Sokol staje!“ kriknuo je Sekari zapevši za jedan kamen.

„A ti, ti si upravo naišao na mali stećak. Ako budemo kopali… ? ‘’

U podnožju skromnog spomenika, dvije stakleneke sadržavale su suho voće. Nešto dalje, izvor vode.

„Nije gozba“ procijenio je Sekari“ ali bit će dovoljno. ‘’

23

Evo, već dugo dvojica putnika više nisu brojala dane. Slijedili su sokola koji ih je, nakon što ih je vodio prema istoku, zauzeo smjer prema jugu. Svaki puta kada bi se grabežljivac primirio, Iker i Sekari su pronalazili bilo vodu bilo hranu bilo oboje. I nisu putem naišli ni na jednog pustinjskog razbojnika.

Zatim je pustinja postajala sve manje i manje suhom, prošarana trnovitim žbunjem i patuljastim tamarisom.

Jednim moćnim zamahom krila, sokol se popeo prema suncu i nestao u zasljepljujućem podnevnom svjetlu.

„Naš vodič nas napušta“ žalio je Sekari.

„Pogledaj ondje, drugi ga slijedi. ‘’

Na vrhu jednog brežuljka, jedna lijepa bijela gazela s rogovima u obliku lire.

„Jedan pripovjedač me naučio da je to životinja Isisa i da dozvoljava izgubljenome da ponovno pronađe svoj put.“ naznačio je vrtlar.

Gazela je krenula snažnim galopom.

„To je, na nesreću, tek legenda! ‘’

„Ne budi tako siguran“ usprotivio se Iker.

„Nisi li vidio kako je krenula? ‘’

„Slijedimo njezine tragove u pijesku. Možda nas čeka malo dalje. ‘’

Iker se nije prevario.

Zračni četveronožac zabavljao se nestajanjem i pojavljivanjem, nudeći predstavu čudnovatih skokova i ludih trka, a da nije dugo ostavljao u neizvjesnosti dvojicu ljudi za koje se brinula.

Krajolik se promijenio, pustinja se povukla, vegetacija je postala obilnija.

„Ako je moja intuicija u pravu“ preskazivao je Sekari“ približavamo se zaravni koja dominira Nilom. Kako te udubine i izbočine izgledaju lijepo! Ovdje biljke niču i nakon najmanje kiše. Uskoro ćemo vidjeti balanite i akacije. Jesi li svjestan da smo preživjeli pustinju?! ‘’

„Zahvaljujući Hathor, sokolu i gazeli“ podsjetio je Iker.

„Vratit ću se svojim vrtovima. A ti, da zaboraviš prošlost? ‘’

„Ne samo da je neću zaboraviti, nego ne smijem zanemariti novi zadatak, opet pronaći kralja tirkiza. On mi je omogućio da ponovno vidim ženu koju volim. Nema sumnje da će mi taj kamen iznova pomoći. ‘’

„Pustinjski razbojnici su ga sigurno ukrali, Iker! Ako na nesreću i naiđeš na njih, ubit će te. Lijepe žene, ima ih na tisuće! ‘’

Naučnik pisar se sledio, zatim je prisilio Sekarija da čučne.

„Dvadesetak ljudi s lukovima i psima... Idu prema nama. ‘’

„Sigurno lovci. ‘’

Još uvijek nesvjesna opasnosti, gazela je brstila nježnu travu.

Iker se ustao i mahao rukama.

„Odlazi, brzo odlazi!

Jedva je životinja pobjegla kad se začuo lavež.

Jedna strelica prozviždala je pored Ikerovog uha i jedna naredna je pala, suha.

„Ne miči se ili si gotov! ‘’

Spreman, strijelac se nije šalio.

Uskoro su mu se pridružili kolege I jedan čopor nervoznih lovačkih pasa. Sekari čak nije ni pokušao pobjeći.

„Pošteni smo ljudi!“ potvrdio je.

„Prije bi se reklo pustinjski razbojnici koji love našu divljač, prosudio je jedan loše obrijan časnik, poprsja prekrivenog ožiljcima, uspomenama na neposlušnu divljač. U provinciji Oryx*, to je kažnjiv prekršaj. A kako ste nas vi napali, bili smo prisiljeni vratiti. Legitimna obrana. No dajem vam malu prednost, trčite što brže možete. Možda ćemo vas promašiti.

* XVI provincija Visokog Egipta čije je arheološko nalazište najpoznatije u Beni Hasanu.

„Nećemo trčati“ odlučio je Iker.“ Pobjegli smo razbojnicima koji su razrušili područje tirkiza i ne pada nam na pamet da nas ubiju udarci još okrutnijih barbara. ‘’

Činilo se da je nekoliko lovaca dirnuto.

‘‘Mi nismo barbari“ protestirao je jedan od njih“ već vojnici pustinjske policije u službi poglavara provincije Khnoum Hotep. Naša uloga sastoji se u tome da štitimo puteve karavanama i donosimo mu divljač. Ti, tko si ti? ‘’

„Iker, naučnik pisar. A moj drug je vrtlar Sekari. ‘’

„Gluposti!“ presjekao je časnik.“ Vi ste špijuni i lopovi. Ako se odbijete udaljiti, zaklat ću vas ovdje i sada. ‘’

„Tvoji podređeni optužit će te za zločin. ‘’

Časnik je izvukao bodež iz korica, no jedan vojnik mu se ispriječio.

„Nemate pravo tako postupiti. Na poglavaru provincije je da odluči. Mi ćemo biti zadovoljni ako sprovedemo tu dvojicu. ‘’

Kada su četiri nosača položila stolac na visok nagnut naslon, u kojem je bio smješten Khnoum Hotep, ispustili su uzdah olakšanja. Korpulentan, mišićav, veliki izjelica, poglavar bogate provincije Oryx bio je težak. Kako je posjedovao tri stolca za nošenje, bočnih strana ukrašenih cvjetovima lotosa i kako se stalno micao, vožnja nije bila lagana.

Čim je spustio nogu na tlo, njegova tri lovačka psa, jedan izuzetno živ mužjak i dvije punašne ženke, požurile su se prema njemu.

„Evo, već se više od jednog jutra nismo vidjeli, ljubavi moje! ‘’

Mužjak se uspravio i položio svoje šape na gospodareva ramena. Ljubomorne, ženke su lajale. Duga milovanja su ih umirila.

„Jesu li pravilno hranjeni?“ upitao je Khnoum Hotep svog nosača suncobrana.

„Oh, da, gospodaru! ‘’

„Ne lažeš, nadam se? ‘’

„Naravno da ne! Uostalom ništa nisu propustili.“

„Večeras, jest će divljeg zeca u umaku, kao i ja. Ne maziti pse, znači vrijeđati bogove. ‘’

Na ideju gozbe, a tri psa izvrsno su poznavala izraz divlji zec u umaku, pustili su slinu. Zatim su slijedili gospodara dok je ulazio u luksuznu palaču svoje prijestolnice, mjesto rođenja Keopsa, graditelja najveće piramide zaravni Gize.

Nakon toga su pregledali jedno od bogatih poljoprivrednih područja, gdje su seljaci teško radili, no i uživali prihode. Khnoum Hotep volio je sjesti u naslonjač visoka naslona. Sastavljen od dvije drvene ploče spojene na vrhu i fiksirane u sjedalu, mogao je podnijeti bez škripanja masu najbogatijeg čovjeka provincije.

Zahvaljujući svojim kvalitetama upravitelja, njegovi potčinjeni znali su za nevjerojatnu milost. I nije bilo u pitanju da se jedan faraon, zvao se on i Sezostris, uplete u njegove poslove. U slučaju da monarh smješten u Memfisu pokuša državni udar, morao bi biti spreman na snažnu oporbu.

Jedan sluga donio je široku pliticu, a drugi bakreni vrč s izduženim kljunom. Ovaj posljednji izlio je vodu na ruke Khnoum Hotepa, koji se dugo prao nekoliko puta na dan biljnim sapunom.

Zatim mu je ponuđena najdraža mirisna mast, kuhana u aromatiziranom vinu. Širio se sladak miris koji je rastjerivao komarce.

I bez da dobije naredbu, njegov peharnik mu je donio prekrasnu kupu prekrivenu zlatnim lišćem, čiji su ukrasi predstavljali stabljike lotosa. Sadržavala je najdraže piće gospodara mjesta, dragocjenu mješavinu triju vina koja je davala snagu.

„Žao mi je što vas moram razočarati, gospodaru, no zapovjednik pustinjskih patrola želi vas vidjeti što prije. ‘’

„Neka dođe. ‘’

Časnik se naklonio.

„Uhvatio sam dvije opasne osobe. Lovili su na vašem području i napali nas. Bez moje intervencije, moji ljudi su ih uhvatili. Kako želite da ih uklonim, gospodaru? ‘’

„Jesu li oni pustinjski razbojnici? ‘’

„Teško je reći, ja...’’

„Za profesionalca tvojeg iskustva, evo jedne zaista nejasne prosudbe! Dovedi ih k meni.’’

„Nije neophodno, oni...’’

„Ja odlučujem o tome je li neophodno.’’

Ruku svezanih na leđima, Iker i Sekari predstavljeni su poglavaru provincije Oryx.

„Ja dajem kruha izgladnjelima, vode prežednjelima, odjeću golima, čamac onima koji ga ne posjeduju“ izrekao je snažan vladar“ no kriminalce okrutno kažnjavam. ‘’

„Gospodaru“ izjavio je Iker ozbiljno“ nismo razbojnici već žrtve. ‘’

„To nije mišljenje časnika koji vas je doveo. ‘’

„Dao sam jednoj gazeli da pobjegne jer je bila nositeljica poruka božice koja nam je spasila život. ‘’

„Ovaj je klipan ili lud ili laže!“ uzviknuo je zapovjednik.

„Odveži zatvorenike i povuci se“ naredio je Khnoum Hotep

„Gospodaru, vaša sigurnost... ‘’

„Pobrinut ću se i sam. ‘’

Sekari nije puno lagao, Iker je ostao iskren.

„Sada, moji veseljaci, istinu! Na mojem ste području i ja želim sve znati. ‘’

„Bili smo zaposleni u rudnicima tirkiza božice Hathor“ otkrio je Iker.

„Kao profesionalci ili kao osuđenici? ‘’

„Kao osuđenici prebačeni iz rudnika bakra. ‘’

„Dakle, uistinu ste kriminalci! ‘’

„Ja sam bio osuđen na godinu dana prisilnog rada jer sam se suprotstavio jednom nepoštenom porezniku. ‘’

„A ti?“ upitao je Khnoum Hotep Sekarija.

„Ja također, godpodaru, mucao je vrtlar. ‘’

„Varate se ako mislite da sam naivan! ‘’

„Moj prijatelj i ja bili smo zaduženi za ispitivanje planine kako bismo otkrili kraljevski tirkiz“ nastavio je Iker bez smetenosti.“ Kako smo taj opasan zadatak dobro obavili, oslobodili su nas. ‘’

„A ti imaš dokaz za ono što govoriš, naravno? ‘’

„Evo ga, gospodaru.’’

Iker je izvadio iz svoje pregače Horourovu drvenu tablicu, koja je njega i Sekarija proglašavala slobodnim ljudima, opranim od njihovih pogrešaka.

Khnoum Hotep ju je pozorno pročitao, zagrizao je, pokušao je zagrepsti.

„Čini mi se autentičnom.

Gospodar provincije čuo je govoriti o tom Horouru, Sezostrisovom vjernom službeniku, renomiranom specijalistu pustinjskih područja. Kako su dokazi govorili, ovaj ponosan i odlučan mladić nije lagao.

„Kraljevski trikiz, što se s njim dogodilo? ‘’

„Jedna naoružana banda napala je područje božice i pomogao joj je jedan zatvorenik, Poprečna Njuška. Ubio je Horoura, policajci i rudari su izmasakrirani, a njihovi leševi spaljeni. Mi smo bez sumnje jedini preživjeli. ‘’

„Iker se želio boriti“ upao je Sekari“ ali to bi bilo ravno samoubojstvu! Zato smo

pobjegli.’’

„I prešli ste pustinju bez vode i hrane? ‘’

Iker nije sakrio ništa od slijeda čuda koja su im omogućila da prežive.

Iskrenost mladića bila je tako očigledna da Khnoum Hotep nije posumnjao u njegovu priču, tim više što su božanstva često intervenirala u pustinji.

Po prvi puta, pustinjski trkači usudili su se napasti rudnike tirkiza koji bijahu pod faraonovom zaštitom.

No poglavaru provincije nije padalo na pamet da uznemiruje Sezostrisa. Drugi će ga obavijestiti da je njegov autoritet poražen do temelja. Tako će monarh, oslabljen, biti okupiran važnijim zadacima od sukoba s velikim dostojanstvenicima, neprijateljski raspoloženima prema njegovom širenju moći.

„Što znate raditi, jedan i drugi? ‘’

„Ja sam vrtlar.“ odgovorio je Sekari.

„A ja naučnik pisar. ‘’

„Moja provincija je bogata jer se ovdje puno radi“ precizirao je Khnoum Hotep. Jedan vrtlar više neće biti beskoristan. Ali nemam potrebe za dodatnim pisarom. ‘’

24

„Ali zato“ nastavio je Khnoum Hotep“ treba mi više vojnika da bi moja policija mogla odbiti bilo kojeg napadača. Budući da si mlad i dobra zdravlja, naći ćemo ti mjesto. ‘’

„Želim biti pisar, gospodaru, a ne vojnik. ‘’

„Dobro me slušaj, mali. Bogovi su mi podarili misiju,, načiniti od ove provincije najprosperitetniju u zemlji. Ovdje udovicama ništa ne nedostaje, mlade djevojke su poštovane. Svatko se bavi svojim poslom, nitko ne prosi. Slabi nisu nemoćni u odnosu na velike, nema nikakva sukoba između bogatih i skromnih. Zašto? Zato što sam ja stup tog predjela, bez obzira na poteškoće. Zbog lošeg prihoda, sam sam nadoknadio štetu poljodjelcima i ukinuo porezne zaostatke. Što se više oporezuje, to se smanjuje inicijativa. Ni varalice ni korumpirani službenici nemaju pravo boravka na mom području. No ništa nije krhkije od te sreće! Danas se stvara opasnost koja se zove Sezostris. Prije ili kasnije, pokušat će se dokopati moje provincije. Ili si sa mnom ili protiv mene. Ako želiš iskoristiti moju dobrodošlicu, postani jednim od mojih vojnika. Ono što naučiš nećeš požaliti. ‘’

Khnoum Hotep se i sam začudio što je izložio toliko argumenata da bi uvjerio tog mladog neznanca! Obično se zadovoljavao izdavanjem naredbi i nije podnosio suprotstavljanje.

„Imam povjerenja u vas, gospodaru. ‘’

Još jednom, Rizničar Medes pokazao se velikodušnim darivateljem. Veliki svećenik Ptahova hrama toplo mu je zahvalio, ne sumnjajući da dar dolazi od pronevjere prehrambenih namirnica. No Medes se sudari s hermetički zatvorenim vratima zakrivenog hrama. I trebalo mu je dosta da prizna da ne može kupiti one koji su imali ključeve.

Što učiniti kako bi napokon upoznao tajnu svetišta? Visoki dostojanstvenik ostavio je tu brigu za kasnije jer je prijestolnica žamorila od glasina u kojima je i on imao svojeg interesa. Sezostris je odlučio ozbiljno poduzeti ponovno osvajanje provincija, počinjući od Cobre nad kojom je vladao stari Ouakha.

A priori, mornar nije imao nikakvih izgleda da uspije, međutim, taj pothvat nije trebalo olako shvatiti jer se snažna Sezostrisova osobnost neće povući pred preprekom.

Tako je Medesovo bogatstvo ovisilo o, u velikoj mjeri, njegovim odličnim vezama s

poglavarima provincije koje je informirao, preko posredničkih osoba, o onome što se događalo na dvoru. Osim njegove osuđene duše, Gergoua, nitko nije znao tko je zapravo Medes i ono što nije prestajao izazivati u sjeni.

Već neko vrijeme imao je velikih poteškoća s provjerom kontradiktornih glasina. Očito je Sezostris ponovno preuzeo dobar dio dvorjana i i sad podržavao tu konfuziju kako bi bolje napredovao putem koji sije odredio.

Ako monarh uspije pokrenuti jednu pravu zabunu, neće li ona odnijeti i Medesa?

Samo jednim rješenjem moguće je izbjeći tu katastrofu, spriječiti njezina autora.

No ubojstvo kralja ne može se improvizirati, pogotovo kada ga štiti jedan tako učinkovit policajac kao što je Sobek, koji je podozriv prema cijelom svijetu, posebice u vladareve bližnje. Tako Medes nije smio počiniti ni najmanji neoprez.

Računati na slučaj bilo je utopistično. Na njemu je da razradi strategiju koja bi mu omogućila da sigurno udari.

Učitelj je udario Ikera po nogama i ovaj je teško pao na leđa.

„Ne paziš dovoljno, dječače! Ustani i pokušaj me udariti u trbuh.’’

Pokušaj je završio bolnim neuspjehom i mladić se ponovno našao na zemlji, s plavim modricama.

„Imat ću posla... No uz dobru volju, na kraju ćeš se znati boriti. ‘’

Iker je stegnuo zube i opet krenuo u napad, znajući da će mu trebati tjedni, odnosno mjeseci, prije nego što dostigne mlade regrute koji su mu se rugali.

Ponajprije, ne žaliti se na sudbinu koja ga je dovela ovamo, i izvući maksimum pouke iz te situacije, zatim, promatrati neprekidno najratobornije i oponašati ih.

Umjesto da ga oslabi, činjenica da nema ni prijatelja ni saveznika udvostručila je njegovu snagu. Ne mogavši računati nego na sebe, Iker je iz svoje samoće crpio snagu da se koncentrira na taj novi zanat i, ponajprije, na sebe.

Od udarca na bok do nogu, primio je mnoge udarce popravljajući svoje pogreške. Shvatio je da je brzina bila važnija od surovosti i da je bilo moguće okrenuti protiv napadača njegovu vlastitu snagu.

Učitelj nije bio brbljaviji od Ikera. Škrt na objašnjenjima i komentarima, trebalo mu je stotinu puta ponoviti pravi pokret, bez obzira na bol i umor. A kako njegov učenik nikada nije protestirao, tretirao ga je još oštrije nego njegove drugove.

„Sutra je“ najavio je“ izlučni krug pred završnu utrku. Borit ćete se golim rukama. Samo oni koji odnesu dvije pobjede bit će primljeni. ‘’

Prvi Ikerov neprijatelj bio je veći i snažniji od njega.

„Dođi, dobričino, da te sredim! ‘’

Iker je prignuo koljeno k zemlji.

„Ah, priznaješ poraz i bez borbe! Ne čudi me to. Samo su mladići naše provincije sposobni biti dobrim ratnicima. ‘’

„Ipak, nije tako. ‘’

„Što se usuđuješ reći? ‘’

Snagator se požurio, šaka isturenih prema naprijed. Iker se pomaknuo, ispružio nogu kakao bi ovaj pao, prevrnuo ga na leđa i primio ga za vrat desnom rukom.

Kada je pobijeđeni pao na zemlju lijevom rukom, učitelj je naredio Ikeru da popusti stisak.

Drugi neprijatelj nije bio tako glup. Napao je nenadano i uspio provući desnu ruku ispod desnog Ikerova boka pokušavajući ga podići. No mladić se dobro držao, odmaknuo se, prošao straga, iza borca s neočekivanom živošću i zgrabio ga za zglobove. Pobijeđeni se stropoštao ničice, dok ga je pobjednik polegao na tlo daveći ga.

„Dvije pobjede, dobro je. Idi piti i jesti. ‘’

Jedno pedesetak mladih policajaca je krenulo. Iako je učitelj govorio o trci izdržljivosti, neki su krenuli prebrzo, željni da zabljesnu svoje drugove. Iker se vukao, no iskoristio je iskustvo strašnog hodanja pustinjom. Bez da se naprezao, pretekao je svoje suparnike jednog po jednog, iznenađen i sam svojom izdržljivošću.

Sutradan je počeo još zahtjevniji test.

„Najbolji među vama trebaju pretrčati stotine kilometara u osam sati*, najavio je učitelj. Većina poruka kreće brodom, no policijski službenici ponekad su prisiljeni koristiti i kopnene putove. Želim, dakle, dobro pripremljene ljude. ‘’

* Na suvremenim stazama, predviđenima za takmičenja, atletičari mogu pretrčati tu udaljenost za manje od šest sati. Račun koji se odnosi na drevne epohe vodi računa o poteškoćama terena i konstatacijama, na primjer, koje se odnose na Keniju

Trčeći sve bržim i bržim ritmom, Iker nije prestajao sanjati o uzvišenom licu koje je promatrao u kraljevskom tirkizu. Kako mu jedan tako začuđujući znak ne bi dao povjerenje? Ponovno će je pronaći, nju, i one koji su ga osudili na smrt.

Kada je primijetio, u posljednjem trenutku, komadić oštrih kremena razbacanih stazom, refleksivno se htio baciti u stranu, spustio se niz uzvisinu i završio svoju trku na deblu tamarisa. Napola iznemogao, izbjegao je najgore jer duboke rane u stopalima učinile bi ga nepokretnim za jedno dugo razdoblje.

Nakon što je došao k sebi, Iker je malo pomalo prešao udaljenost koja ga je odvajala od čovjeka na čelu, jednog policijskog sina koji ga je mrzio i nije mu se prestajao rugati pred drugovima.

U trenutku kad ga je pretjecao, ovaj drugi pokušao ga je izbaciti iz ravnoteže udarcem ramenom. Iker ga je izbjegao.

„Za kremene, neću ništa reći učitelju. Sredit ćemo to između nas, u vojarni. ‘’

„Najbolji na štapu su Nubijci“ otkrio je učitelj.“ Od jednoga od njih naučio sam tehnike kojima vas podučavam. Vi ćete ih prakticirati u bitci tijekom koje se nećete suzdržavati. Trebaju mi dva dobrovoljca. ‘’

„Ja“ reče Iker znajući da izaziva reakciju policijskog sina.

Uistinu, ovaj je skočio zgrabiti priliku.

Dva protivnika bila su istog rasta i iste snage no, po svom običaju, Ikeru je nedostajalo živahnosti. Pustio je ovog drugoga da vjeruje, bijesan, kako se boji njegovih udaraca i doveo ga do toga da se iscrpio u nizu udaraca i neučinkovitih napada.

Svojim krutim i laganim štapom, Iker je udario jedan jedini put, posred čela.

Ovaj drugi se samo stropoštao.

Učitelj ga je pregledao.

„Kada se probudi, imat će ozbiljnu glavobolju. ‘’

„Trebao sam udariti jače. ‘’

„Više te ne prepoznajem, Iker. ‘’

„Ne podnosim kukavice. ‘’

Učitelj je promatrao svog učenika krajičkom oka.

„Nemaš ništa za dodati? ‘’

„Stvar je sređena. ‘’

„Tako mije draže, Iker. Ono što se događa između vojnika uopće me ne zanima, sve dok su disciplinirani, sposobni i hrabri. Još uvijek ti nedostaje iskustvo skoka. ‘’

U početku, zategnuti konopac između dva kolčića nije bio previsok. No podigao se toliko da je izgledao nepremostivom. I trebalo mu je toliko tehnike koliko i volje da bi se primirio i ne posustao pred preprekom. U toj se igri Iker također pokazao najboljim.

Jedna lijepa brineta četredsetih godina približila se učitelju.

„Gospa Techat! Što nam dobra donosite? ‘’

„Sira i povrća. Reci mi, kako se zove onaj mladić? ‘’

„Iker. ‘’

„Da lije porijeklom iz naše regije? ‘’

„Ne, ali je izvrstan regrut. Sigurno ću od njega učiniti časnika. ‘’

Poslovna žena, Rizničarka provincije, zagonetno se nasmiješila. Iz njezine perspektive, taj Iker je zasluživao najbolje.

25

Kad je prvi kamen Sezostrisova svetišta bio postavljen, na kraju obreda utemeljenja koji je vodio monarh osobno, jedna od grana akacije je zazelenjela.

Nijedna druga, na nesreću, nije ju oponašala. Međutim, nada je uskrsnula i put je bio utvrđen, izgraditi novi hram I novo zdanje vječnosti kako bi se izborili protiv tmina koje su prijetile da ispune Ozirisovo područje.

Sezostris je provjerio kvalitetu materijala i porazgovarao je sa svakim od obrtnika. Trebalo je raditi najbrže što se moglo, međutim, ne na štetu snage djela.

I od početka gradilišta, nova skupina obrednika, koju je imenovao nositelj zlatne zdjelice za krv, također se dala na posao.

Ćelavi svećenik čuvao je posvećene arhive Kuće Života, gdje nitko nije mogao ući bez odobrenja. Onaj koji je bio zadužen za bdijenje nad integritetom velikog Ozirisova tijela nije se pokazao manje budnim i provjeravao je nekoliko puta dnevno pečate postavljene na vrata božanskog groba. Što se tiče obrednika koji je gledao tajne, on je slavio, u ime faraona, uobičajene obrede u društvu nositelja zdjelice za krv. Zahvaljujući magiji Riječi, veza s nevidljivim je održana. Obožavajući pretke i bića svjetlosti, Sluga Ka učinkovito je doprinosio njegovom osnažnjivanju, a onaj koji je dnevno lijevao libaciju svježe vode na stolove s darovima činio je aktivnima suptilne tvari sakrivene u materiji kako bi se božanstva njima hranila i štitila Abidos.

Svi su potpuno bili svjesni važnosti svoga zadatka. Oni, stalni, organizirali su posao privremenih, dostojno poredanih snagama reda. Svatko je bio ispitan, njihove su izjave bile provjerene. I na najmanju pogrešku jedan je privremeni svećenik bio isključen s područja Ozirisa. Ozbiljnost situacije nije dozvoljavala ni najmanju beskrupuloznost. Ista strogost odnosila se i na sedam svećenica glazbenica, različita porijekla budući da su se dodirivale, jedna najvišeg dvorskog roda i jedna kći seoskog porijekla. Jedna od njih bila je tako lijepa i tako pristala da čak ni stari nositelj zdjelice za krv nije ostao imun na njezin šarm. Tko ne bi poželio biti ocem jedne tako mlade žene, tako blještave da je njezin pogled nudio radost i nadu? Bez ikakve sumnje, jednog dana bit će inicirana u velike misterije i neće više morati obavljati dužnosti nositeljice darova za vrijeme slavnih slavlja u vanjskom svijetu. No, da bi se došlo do stupnja stalnog obrednika, pogotovo u Abidosu, trebalo je poznavati sve stupnjeve hijerarhije i proći sve etape koje su vodile do zatvorenog hrama. Takva su bila Pravila od pamtivijeka, a takva su i ostala.

Potpuno posvećen svojoj dužnosti, razveseljen misijom koju mu je povjerio faraon i doista odlučan u borbi protiv tmina do posljednjeg daha, stari svećenik nije primjećivao neočekivanu opasnost.

Jedan od stalnih, jedan veliki dugonja nezahvalna lica i isturena nosa, nije bio zadovoljan svojom sudbinom. Smatrali su ga za osobu zaljubljenu u spiritualnost, iluziju koja ga je uljuljuškala i samog prije nego se otkrila njegova prava priroda, želja za moći. Ne ona jednog značajnog kralja i ona tisuću i jedne prepreke,već okultna moć prakticirana u sjeni.

Kako su godine prolazile, shvatio je svu važnost Abidosa i misterija Ozirisa. Čak je i faraonska egzistenicja o njima ovisila. Nad tim područjem je trebalo zavladati, jer je ono skrivalo tajne života i smrti.

Potomak jedne škole geometara i matematičara, hladan kao zimski vjetar, predvidio je da treba naslijediti najstarijeg člana i najvišeg svećenika. Međutim, Sezostrisov upad i reorganizacija kolegija obrednika narušili su njegove planove.

Krajnje razočaranje, nositelj zlatne zdjelice povjerio mu je samo dužnost koju je smatrao nižom, doista udaljenu od one kojoj se nadao. Pripadao je vrhu hijerarhije, no želio je više.

Taj prokleti Sezostris bio je odgovoran za to razočaranje i za njegovu gorčinu, svakim danom sve intenzivniju. Ali kako ga se osloboditi i postići ono što mu je bilo suđeno?

Za Glasnikovu trupu, koja je narasala na više od dvije stotine ljudi, prelazak močvarne zone bio je posebno iskušenje, zbog vlažne vrućine i neprestanih napada insekata. Dva čovjeka su umrla nakon ujeda zmija, jednog drugog odnio je krokodil. Ipak ništa nije načelo odlučnost najvišeg vodiča koji nikada nije oklijevao oko smjera kojim je trebalo krenuti.

Valjalo se zaputiti u šumu stabala, napola naplavljenih, i hodati kroz blato. No tako su izbjegavali Sezostrisove vojnike i gozbovali su svaku večer kušajući prženu ribu.

Unatoč slaboj volji Shaba Iskrivljenog i Poprečne Njuške, Glasnik im je zabranio pljačku rijetkih ribarskih sela pored kojih su prolazili.

„Neće to tako dugo biti“ protestirao je Poprečna Njuška.

„Plijen bi bio smiješan, a mi ne smijemo ostaviti nikakva traga. Napad na područje Hathor bio je tek priprema. Uskoro, udarit ćemo još snažnije. ‘’

„Može li se znati kamo idemo? ‘’

„Preko Kraljevskog Zida. To je razlog zbog kojeg treba biti tako oprezan i prolaziti kroz područja koja slove kao neprohodna. ‘’

„Vi ipak ne računate napasti egipatske utvrde! ‘’

Svi su čuli govoriti o obrambenom sustavu koji je postavio prvi Sezostris kako bi utvrdio sjeveroistočnu granicu i odbio pokušaje napada. Povezani međusobno optičkim signalima, brojna stražarska i kontrolna mjesta zaklanjala su strijelce kojima je odobreno da pucaju na svakoga tko pokuša prići silom.

„Još je prerano“ procijenio je Glasnik“ no naš će trenutak doći. Kraljevski Zidovi daju Egiptu lažni osjećaj sigurnosti. ‘’

„Ipak“ pripomenuo je Shab Iskrivljeni“ drže ih pravi vojnici i... ‘’

„Imaj i dalje povjerenja u mene i sve će biti dobro. Prvi nam je cilj prijeći granicu bez prepreka. Potom ćemo uspostaviti kontakt s našim novim saveznicima. ‘’

„O kome govorite, gospodaru? ‘’

„O Azijatima i beduinima koji žive u uskom području uz zemlju Kanaa i koje proganja

egipatska administracija. Neprestano ponižavani, oni sanjanju samo o tome da se pobune protiv krvave agresije. Samo čekaju vođu, mene, Glasnika. ‘’

Shab Iskrivljeni bio je fasciniran. Čak i da Poprečna Njuška smatra svog vođu luđakom, smatrao ga je sposobnim organizirati lijep niz pljački koje će te partizane učiniti bogatima. Još je trebalo, naime, prijeći Kraljevske Zidine, a da ih ne uhvate. Upravo u to bjegunac iz rudnika bakra nije vjerovao.

Poprečna Njuška se varao.

Bez nestrpljenja, Glasnik je poslao nekoliko izviđača da otkriju najmanje nadgledan prolaz.

Nakon dobro obavljenog zadatka, nekoliko je dana promatrao ponašanje vojnika i egipatskih graničara. Usred jedne noći bez mjesečine, probudio je svoje vjernike i naredio im da ga slijede.

U savršenoj tišini, hodali su u pozadini jedne tvrđave koju nije nadgledala nikakva straža.

„Gazda“ zamijetivši nešto, reče Poprečna Njuška“ evo nekoga! ‘’

„Kad imaš sreće pronaći nekoga poput njega“ odobrio je Shab Iskrivljeni“ ne treba ga pustiti. ‘’

„Dobar plijen, ali nije li prevelik gurman? ‘’

„Ruga se. Slažeš li se da treba uzeti maksimu za dvojicu, kao direktne pridruženike Glasnika, a ostalo pustiti? ‘’

„Odgovara mi. Ako netko bude prigovarao, prebit ću ga. Daj primjer, ništa takvog! No, reci onda... Gazda, on, što on traži? ‘’

„Svoju opsesiju, to jest vladavinu apsolutne i definitivne istine čiji je jedini posjednik i koju treba nametnuti čitavom čovječanstvu. Ili ćemo se podrediti ili umrijeti. A njegov glavni neprijatelj je faraon jer odbija taj dogmatizam. ‘’

„Ti si čudnovato upućen, Iskrivljeni! ‘’

‘‘Kako sam morao slušati Glasnika, samo ponavljam ono što je rekao. ‘’

„Ja, baš me briga! Važno je da je on dobar ratni vođa i da nameće svoju novu vjeru mačem i krvlju. Što više Egipćana ubijemo, bit ćemo bogatiji. ‘’

Kada je Glasnik susreo prve Azijate, vlasnike stada, predstavio se smjesta kao odlučni neprijatelj Sezostrisa i privukao veliku pažnju vođa klanova. Prihvatio je obvezatnu igru dugih govorancija koje nisu vodile nikamo, no postigao je što je želio, razgovarati s njihovim vrhovnim svećenikom, jednim starim, slijepim Beduinom bijele brade čija mržnja prema Egipćanima nije prestajala rasti. Vodio je napade na slabo zaštićene karavane i dao pogubiti Kanaane osumnjičene za šurovanje s neprijateljem.

Jedva da je Glasnik ušao u sumornu sobu, gdje je starac obitavao zakopan u jedan naslonjač, a bradati se ekstatično nasmiješio.

„Napokon, evo i tebe! Već dugo ti se nadam... Ja, ja sam sposoban samo još za ubode kukaca. Ali ti, ti ćeš pokrenuti munje i gromove! Treba stati na kraj vladavini Maata i njegova sina, faraona.

„Što mi ti preporučuješ? ‘’

„Frontalni rat izgubljen je unaprijed. S nekoliko vjernika spremnih da daju život za našu stvar, posij strah na egipatskom teritoriju. Neka točne operacije donesu što više žrtava i prošire paniku među stanovništvom. Sezostris će biti odgovoran i njegovo prijestolje će se raspasti.

„Ja sam Glasnik i zahtijevam apsolutnu poslušnost boraca koje ćeš mi ti staviti na

raspolaganje.

„Tvoja je! No trebat će ti i mnogi drugi. Daj da ti dotaknem ruke. ‘’

Glasnik se približio.

„Čudno je to... Zakleo bih se da su sokolove kandže! Takav si kakvim sam te sanjao, divlji, neukrotiv, neuništiv! ‘’

„Da si imao sredstava, bi li započeo osvajanje? ‘’

„Bez oklijevanja, od Sichema*. Ondje je samo jedan mali egipatski garnizon. Stanovništvo je lako pridobiti, pobjeda spektakularna.

* Današnji Naplouse

„Bit će dakle Sichem. ‘’

„Pozovi moje sluge i zatraži ih da me prenesu na prag kuće. Neka se svi partizani naoružane vojske okupe. ‘’

Začuđujućom snagom za čovjeka njegovih godina, slijepac je propovijedao apsolutni rat protiv Egipta i predstavio Glasnika istodobno kao svog nasljednika i jedinog vođu sposobnog da povede njegove partizane do pobjede.

Zatim je, u zadnjem grču mržnje, umro.

26

Gradić Sichem spavao je na suncu, a egipatski garnizon obavljao je mlako svoje dnevne dužnosti među kojima je vježba zauzimala slabo mjesto.

Nakon dvanaestak godina provedenih u tom izgubljenom kutku komandant više nije obraćao pažnju na neprestani promet lokalnog stanovništva. Najodgovorniji za velike obitelji, koje su brojale nevjerojatan broj djece, bili su dio njih. Malo se kralo, malo se ubijalo, sređivali su se računi udarcima po leđima i bez narušavanja javnog reda i mira. U toj točci, zapovjednik se pokazivao kao tvrdoglav, prihvaćajući da ništa ne zna, ništa nije želio vidjeti.

Na području poreza, jednako je odustajao.

Kanaanci su lagali toliko da se više nije mogla razlikovati istina od laži. A on nije raspolagao dostatnim brojem provjeravatelja. Zadovoljavao se, dakle, minimalnim daćama na urodom koji sumu dobrovoljno davali. Svaki puta, ista komedija, njegovi službenici su se žalili na vrućinu, hladnoću, insekte, vjetar, suhoću, oluju i stotinu drugih nevolja koje su ih svodile na bijedu. Časnik nije čak više ni slušao taj razgovor, tako dosadan da bi uspavao i onoga s najupornijom nesanicom.

Svakoga dana molio se bogu Minu, čija je kapelica bila sagrađena na sjeveru kasarne, kako bi mu ovaj dozvolio da se što prije vrati u Egipat.

Sanjao je o tome da ponovno vidi svoje rodno selo u Delti, da se odmori u plamenjaku koji se prostirao duž kanala u kojem se kupao tijekom vruće sezone i da se može brinuti za svoju staru majku koju već dugo nije vidio.

Uporno je pisao u Memfis kako bi izvijestio o svojoj promjeni, no vojna hijerarhija činilo se da ga je zaboravila. Trpeći strpljivo svoju sudbinu, časnik je vodio miran život u kojem je jaka piva, često osrednje kvalitete, zauzimala prvo mjesto.

„Karavana sa sjevera je stigla, upozorio je njegov pomoćnik. ‘’

„Nije bilo incidenata? ‘’

„Još uvijek nisam obavio inspekciju. ‘’

„Zaboravi. ‘’

„Ali pravila... ‘’

„Kaanani će to obaviti umjesto nas. Oni se dobro razumiju sa sirijskim karavanama. ‘’

„Krivotvorit će popise namirnica, varati na količini proizvoda i... ‘’

„Kao i obično“ podsjetio je zapovjednik.“ Čini se da si zaljubljen u neku strankinju? ‘’

„Posjećujemo se, istina je. ‘’

„Zgodna? ‘’

„Privlačna i jako obdarena. ‘’

„Nemoj je oženiti. Ovdašnje djevojke više slušaju svoj klan nego svog muža, kojeg na kraju uvijek proždru. ‘’

„Jedan od naših muškaraca mi je dao znak o kretanjima na južnom ulazu u grad. ‘’

Zapovjednik se odmah trgnuo iz svoje omamljenosti.

„Šališ se? ‘’

„Ni to nisam provjerio.’’

„O tome se pobrini odmah! Ugovor je ugovor. Ako su ga Kanaanci zaboravili, podsjetit ću ih. ‘’

Dva sata kasnije, pomoćnik se nije vratio.

Obuzet lošim predosjećajem, zaovjednik je naredio garnizonu da uzme oružje i da ga slijedi. S vremena na vrijeme, demonstracija sile bila je korisna. I ako je mjesno stanovništvo izazvalo i najmanji nemir svojim nadređenima, znat će tko drži vlast u Sichemu.

Na južnom ulazu, više od tri stotine ljudi okupljenih u kompaktnu masu.

Egipatski časnik bio je iznenađen, većina njih bila mu je nepoznata.

Sigurno se sa svojom mršavom vojskom nije mogao suprotstaviti takvoj svjetini, tim više što su njegovim vojnicima, ne baš pripremljenima za jedan takav sukob, cvokotali zubi.

„Vođo“ predložio mu je jedan od njih“ možda je bolje da se povučemo. ‘’

‘‘Mi utjelovljujemo red i zakon u Sichemu i neće ih jedna četica stranaca dovesti u pitanje.’’

Jedna mlada žena se približila.

„Želiš li vijesti o svom pomoćniku, zapovjedniče? ‘’

„Tko si ti? ‘’

„Žena koju je on obeščastio i uprljao. Mislio je da sam zauvijek obavezna šutjeti, no ni ti ni on niste predvidjeli dolazak Glasnika! Zahvaljujući njemu, Kanaanci će srušiti Egipat. ‘’

„Smjesta oslobodi mog pomoćnika! ‘’

Žena se gorko divlje nasmijala.

„Kako ti želiš, zapovjedniče. ‘’

Poprečna Njuška je bacio tri vreće pred noge egipatskog časnika.

„Evo što je ostalo od tog nasilnika.

Drhtavih ruku, zapovjednik je otvorio vreće. Prva je sadržavala glavu njegova pomoćnika, druga ruke, treća njegovo spolovilo.

Skočio je jedan čovjek visoka rasta, pomno obrijane brade i čudnih crvenih očiju.

„Položi oružje i naredi svojim ljudima da me slušaju“ zapovjednio je blagim glasom.

„Za koga se ti smatraš? ‘’

„Ja sam Glasnik i moraš mi se podrediti, kao i svi stanovnici Sichema. ‘’

„Ti si taj koji se treba potčiniti zakonskom predstavniku vlasti! Ako si ti začetnik ovoga zločina, bit ćeš pogubljen, kao i ostali. ‘’

„Nerazuman si, zapovjedniče. Ako pokrenem neprijateljstvo, tvoja šačica strašljivaca neće dugo izdržati. ‘’

„Slijedi me bez pogovora. U protivnom... ‘’

„Nudim ti posljednju šansu, Egipćaninu. Ili ćeš me poslušati ili ćeš doista umrijeti. ‘’

Sljedbenici Glasnika spremili su se na napad.

Bio je to Poprečna Njuška koji je rasporio utrobu dočasnika prije nego što ga je Shab Iskrivljeni dokrajčio, obuzet histerijom koja mu je izobličila lice. Svi vojnici dali su se u bijeg kako bi izbjegli onome što bi slijedilo.

Stanovništvo Sichema priznalo je svog novog gospodara koji ga je obratio na vjeru čija je jedina garancija i tumač bio on. Kako se njegov program sastojao od rušenja faraona i proširenja teritorija Kanaana, ovi su s entuzijazmom prihvatili novu ideologiju.

U jednom velikom koncertu deranja, vojarna i hram Mina bili su sravnjeni. Odsad, nijedan hram više neće biti podignut u slavu božanstva i više nijedno božanstvo neće biti predstavljeno u bilo kojem materijalu. Samo će se gravirati riječi Glasnika kako bi se svatko inicirao neprestano ih ponavljajući.

Pobjednik i njegovi poručnici smjestili su se u zdanju gospodara, kamenovanog jer je surađivao s Egipćanima.

„Zahtijevam polovicu zemlje“ izjavio je Poprečna Njuška.

„Dobro, no to je odista malo“ procijenio je Glasnik“ ostavljajući svog sugovornika zaprepaštenog. Nakon tolikih patnji u rudnicima bakra, ne zaslužuješ li više? ‘’

„Gledajući tako... Što predlažete? ‘’

„Moramo obrazovati mlade borce, spremne umrijeti za našu stvar nanoseći duboke rane Egiptu. Želiš li se pozabaviti time? ‘’

„Vjere mi Poprečne Njuške, to mi se sviđa! No ne treba se šaliti. Čak i na treningu, ne želim primati udarce. ‘’

„Upravo tako sam i mislio. Samo savršeno naoružana elita bit će poslana na zadatak. Sa Shabom, pripremit ćemo one kojima ćemo to povjeriti. I svakog jutra objasnit ću družini svojih vjernika razloge naše borbe. ‘’

Shab Iskrivljeni bio je sve ponosniji što je bio postavljen tako blizu te pobjede. Jednostavne riječi Glasnika ispunjavale su ga i činile od njega najuvjerenijeg govornika.

Tako je ovdje, u Sichemu, velika pustolovina počela poprimati obrise.

27

Dvor u Memfisu bio je uzbuđen. Prema upornim glasinama, Sezostris, od povratka u prijestolnicu, nije oklijevao uništiti visoke dostojanstvenike koji su činili Kraljevu Kuću, istinsko simboličko tijelo monarha. Njihova funkcija nije se svodila na onu običnih ministara, uspoređena sa sunčevim zrakama, njihova uloga sastojala se precizno u prenošenju i oživljavanju dekreta Faraona, zemaljskog izraza stvaralačke svjetlosti.

Dakle, u tom području kao i u mnogim drugima, Sezostris je provodio jednu duboku reformu smanjujući broj odgovornih koji su pripadali Kraljevskoj Kući i u tajnosti vijećali o tom najvišem dvoru u kojem se odlučivalo o budućnosti zemlje.

I svatko se pitao, zabrinuo i sa zavišću, hoće li biti jednim od sretnih izabranika. Nekoliko

starih dvorjana osvježili su žestinu ambicioznih, podsjećajući ih na ogromnu težinu koju su nosila ramena zvaničnika.

Iščekujući imenovanja, Medes je lupkao nogama. Hoće li zadržati svoje mjesto? Hoće li biti smijenjen, ili još gore, protjeran u neki provincijski gradić? Bio je siguran da nije počinio nijedne pogreške i da, prema tome, nije trebao biti predmetom nijednog prigovora. No hoće li kralj znati cijeniti njegove istinske vrijednosti?

Kada su dva policajca Sobeka Čuvara zatražila da ga vide, Medes je osjetio kako propada. Kakav predznak može nositi na put taj prokleti pas čuvar? Gergou... Gergou se pokazao prebrbljavim! Ta gamad neće preživjeti svoju nesavjesnost jer će ga Medes optužiti za tisuću prekršaja.

„Vodimo vas u palaču“ najavio je jedan od zbira.

„Zašto? ‘’

„Naš šef će vam reći. ‘’

Nije se bilo korisno protiviti. Medes nije smio pokazati ništa od svojih strahova, jer se može žaliti da je nevin i uspjeti uvjeriti monarha.

Oči u oči sa Sobekom, hrabrost ga je napustila. Nijedna rečenica koju je bio pripremio nije prešla preko njegovih usta.

„Njegovo Veličanstvo mi je naredilo da vas obavijestim kako više niste zaduženi za Riznicu. ‘’

Medes je već čuo kako se zatvaraju vrata njegove ćelije.

„Sada ste zaduženi za sekretarijat Kraljevske Kuće. Pod tim naslovom, upisivat ćete kraljevske dekrete i bdjeti nad njihovim izvršenjem na cijelom teritoriju. ‘’

Tijekom jednog dugog trenutka, Medes je povjerovao da se izgubio u snu. On, u središtu moći! Naravno, neće se vratiti u temeljni krug čiji je Faraon bio središte, ali će oko njega kružiti. Smješten upravo iznad glavnih likova kraljevsta, bit će prvi koji zna njihove istinske namjere. Na njemu je da najbolje iskoristi tu novu situaciju.

Bilo ih je tek četvorica u primaćoj Sali kraljevske palače u Memfisu, Sobek Protektor, Sehotep*, Senankh i general Nesmontou. Tihi, nisu se usudili ni pogledati ni misliti da ih je kralj uistinu izabrao kako bi oformili taj suženi savjet. Nitko nije sanjao o častima, već o poteškoćama koje ih čekaju, znajući da Sezostris neće dopustiti ni neuspjeh ni izgovor.

Kada se faraon pojavio, simbol Jednoga koji je dovodio mnoštvo u sklad, ustali su i naklonili se. Zahvaljujući svojoj kapi**, misao monarha prelazila je nebo poput božanskog sokola, prihvaćala sunčevu energiju i slavila najmisterioznije pričešće, ono Raa i Ozirisa, svojom pregačom, koju je nosio u ime akacije, kralj je svjedočio svoje poznavanje velikih misterija, svojim narukvicama od masivnog zlata o svojoj simboličkoj pripadnosti božanskim sferama.

* Njegovo potpuno ime bilo je Sehotep ib Ra, "Onaj koji da je puninu srcu Božanskom svjetlošću".

** Frizura nemes.

Faraon je polagano sjeo na prijestolje.

„Naša glavna funkcija sastoji se u ostvarenju vladavine Maata na ovoj zemlji, podsjetio je. Bez pravičnosti i pravde, čovjek za čovjeka postaje divljak, a naše društvo nenastanjivo. Naše srce treba se pokazati opreznim, naš jezik treba sjeći, a naše usne oblikovati istinu. Dolazi nam da slijedimo djelo Božje i Bog vam da je svaki dan iznova da započinjemo stvaranje, da osnivamo iznova ovu zemlju kao hram. Nitko od vas ne smije se ponašati poput osrednjih ljudi, nitko od vas ne smije oslabiti kraljevsko umijeće. ‘’

Monarhov pogled zaustavio se na Sehotepu, elegantnom, plemenitom tridesetogodišnjaku, finih crta lica oživljenih očima koje su svijetlile inteligencijom. Nasljednik jedne bogate obitelji, iskusan pisar, brza duha do toga da je ponekad bio nervozan. Zaista ga dvorjani nisu cijenili.

„Imenujem te Jedinstvenim Drugom, Nositeljem kraljevskog pečata i Nadglednikom svih Faraonskih poslova. Bdjet ćeš nad tajnama hrama i prosperitetom stoke. Budi ispravan i pravičan poput Thota. Hoćeš li obavljati svoje zadatke bez neuspjeha? ‘’

„Zaklinjem se“ zakleo se Sehotep dirnutim glasom.

Sezostris se zatim obratio jednom četrdesetogodišnjaku punih obraza i izbočena trbuha. Taj izgled uživatelja u životu, ljubitelja profinjene kuhinje, skrivao je stručnjaka za javne financije stroga karaktera, kojeg su se jednako ustručavali i bojali. Imajući tek ograničen smisao za diplomaciju, često se sukobljavao s laskavcima i dokoličarima.

„Ti, Senankh, tebe imenujem ministrom Ekonomije, Velikim Rizničarem kraljevstva, na čelu Dvostruke Bijele Kuće. Ti ćeš bdjeti nad pravednom raspodjelom bogatstava kako nitko ne bi patio od gladi. ‘’

„Zaklinjem se, Veličanstvo. ‘’

Smatran preozbiljnim i preautoritarnim, stari general Nesmontou se već proslavio za vrijeme vladavine Amenemhata I. Nezainteresiran za časti, živeći jednostavnošću čovjeka trupe u glavnoj vojarni Memfisa, poznavao je samo jedan ideal, braniti egipatski teritorij pod bilo koju cijenu.

„Ti, Nesmontou, tebe imenujem glavom naših oružanih snaga. ‘’

Stari se časnik, čija je iskrenost često bila predmetom diskusija, pokazao dostojnim svoje reputacije.

„Razumije se, Veličanstvo, da ću slušati skrupulozno Vaše naredbe, no trebam li Vas podsjetiti da policije provincijskih vođa, jednom kada se ujedine, mogu sačiniti vojsku jaču od naše? I ne govorim ni o nedostatnosti naše opreme ni o starosti našeg stanovništva. ‘’

„O tim dvjema stvarima napravi bez odlaganja precizan izvještaj kako bismo mogli izbrisati te nedostatke. Što se ostalog tiče, svjestan sam ozbiljnosti situacije i sigurno ću djelovati. ‘’

„Možete računati na moju apsolutnu odanost, Veličanstvo. ‘’

Sobek Protektor rado bi se bio povukao s tog vijećanja za koje je smatrao da mu ondje nije mjesto, no vladar ga je ozbiljno pogledao.

„Tebe, Sobek, imenujem šefom svih policija kraljevstva. Na tebi je da se pobrineš da vlada sigurnost bez slabosti i pretjerivanja, da jamčiš slobodan prolaz osoba i dobara, da bdiješ nad poštovanjem pravila plovidbe i da zaustaviš sve izazivače nemira. ‘’

„Zaklinjem se“ uvjerljiv je bio Sobek“ no mogu li tražiti Vaše Veličanstvo uslugu da me ne zatvori u svoj ured? Rado bih nastavio osiguravati Vašu zaštitu sa svojom malom ekipom. ‘’

„Pronađi sam načina da pomiriš svoje dužnosti. ‘’

„Računajte na mene, Veličanstvo! ‘’

„Faraonska institucija je vitalna funkcija“ nastavio je Sezostris.“ Iako nema ni sina ni brata da bi je obnovili, onaj koji je izvršava mora uspostaviti konstrukcije svog prethodnika i ustoličiti svoje vlastito ime vladavine. Samo slabić nema neprijatelja, a borba Maata protiv isefeta, nasilnosti, laži i bezakonja, nikada se neće prekinuti. No danas, ona kreće novim smjerom jer neki naši protivnici, a svakako su oni odlučni uništiti monarhiju i sam Egipat, nevidljivi. ‘’

„Bojite li se za svoj život, Veličanstvo?“ zabrinuo se Sehotep.

„To nije najvažnije. Ako i nestanem, bogovi će naglasiti moj uspjeh. Abidos je u opasnosti. Napadnut od snaga tmine, Ozirisova akacija propada. Zahvaljujući novim zdanjima koja će isijavati obnavljajuću energiju, nadam se da ću barem zaustaviti taj proces. No ne znam začetnika i, dok on ne bude otkriven, možemo se bojati najgoreg. Tko se usuđuje manipulirati snagom Setha i tako dovesti u opasnost Ozirisovo uskrsnuće? ‘’

‘‘Za mene“ upao je general Nesmontou“ nema ni najmanje sumnje. To je sigurno jedan od vođa provincije koji odbija priznati vašu punu i potpunu vlast. Radije nego da se podredi i izgubi svoje privilegije, jedan od tih zločinaca odlučio se prihvatiti politike najgoreg. ‘’

„Jedan Egipćanin, može li on biti dovoljno lud da poželi uništiti svoju vlastitu zemlju?“ upitao je Senankh.

„Jedan moćnik poput Khnoum Hotepa neće prezati ni pred čim da sačuva svoju nasljednu vlast! I nije jedini. ‘’

„Jamčim za Ouakhu, vođu provincije Cobra“ potvrdio je Sezostris, na veliko iznenađenje starog generala.

„Uz sve dužno poštovanje, Veličanstvo, ali nije li vas prevario? ‘’

„Njegova iskrenost ne može se dovesti u pitanje. Ouakha želi postati vjernim slugom. ‘’

„Preostaje pet ostalih pobunjenika još strasnijih od njega! ‘’

„Sobek je zadužen da ih ispita. Ja ću ih pokušati uvjeriti. ‘’

„Ne želim biti pesimist, Veličanstvo, ali što ste predvidjeli u slučaju neuspjeha? ‘’

„Milom ili silom, Egipat se mora ujediniti. ‘’

„Od danas, pripremat ću svoje ljude za sukob.’’

„Ništa nije strašnije od građanskog rata“ usprotivio se Sehotep.

„Pokrenut ću ga samo u slučaju krajnje nužde“ uvjerljiv je bio vladar.“ Jedna se druga misija treba izvršiti, otkriti zlato sposobno da izliječi akaciju. ‘’

„Tražite ga kod vođa provincije!“ uzviknuo je general Nesmontou.“ Oni kontroliraju pustinjske putove koji vode u rudnike i skupljaju bogatstva. S takvim bogatstvima, mogu masno platiti vojnike i plaćenike. ‘’

„Vjerojatno imaš pravo“ žalio je monarh“ no ipak povjeravam Senankhu dužnost da istraži riznicu svakog hrama. Možda će otkriti ono što trebamo. ‘’

Faraon je ustao.

Sada, svatko je poznavao širinu svog zadatka.

Sobekje otvorio vrata oda je za primanja i naletio najednog čovjeka, vidljivo uzbuđenog.

„Loše vijesti, šefe. Pustinjski policajac koji mi je donio ovo izvješće je ozbiljan čovjek. ‘’

Nakon što je pročitao kratak i zastrašujući tekst, Sobek je procijenio da mora zamoliti faraona da produži sastanak svog suženog vijeća.

28

„Prema ovom izvješću, Veličanstvo“ izjavio je Sobek očajan“ rudnici tirkiza božice Hathor su napadnuti, a rudari pogubljeni. Pustinjska policija koja je patrolirala područjem pronašla je spaljene leševe. ‘’

Svi članovi Kraljevske kuće bili su šokirani. Sezostris se činio još ozbiljnijim nego obično.

„Tko je mogao počiniti tako strašan zločin?“ upitao je Sehotep.

„Pustinjski trkači“ procijenio je general Nesmontou.“ Kako se svaki vođa provincije brine samo za vlastitu sigurnost, oni su ojačali! ‘’

„Obično napadaju samo karavane“ usprotivio se Sobek.“ I dovoljno su kukavice da bi znali kako će im rušenje kraljevskog područja navući najgore nevolje! ‘’

„Zaboravljaš li da su neuhvatljivi? Ta tragedija je od iznimne važnosti. Dokazuje da su se klanovi udružili i da se sprema opća pobuna. ‘’

„U tom slučaju“ nastavio je Sezostris“ neće se zadržati na tome. Neka mi najhitnije dostave izvješća koja se tiču Kraljevskih Zidina i garnizona u Kanaanu. ‘’

Senankh je taj zadatak povjerio Mendesu, koji je dokazao nevjerojatnu učinkovitost.

Po ispitivanju dokumenata, monarh je primijetio da je jedan jedini lokalitet ostao šutjeti, Sichem.

„Mala osrednja trupa kojom zapovijeda jedan degradirani časnik, koji se ne prestaje žaliti,“ rekao je general Nesmontou.

„U slučaju ofenzive dovoljno brojnih i odlučnih Beduina neće izdržati šok. Prema svakoj vjerojatnosti, treba se bojati ustanka u regiji i napada na naše granične postaje. ‘’

„Neka budu u stanju pripravnosti“ naredio je Sezostris.“ Ti, generale, mobiliziraj smjesta cjelinu naših regimenti. Čim budu u pokretu, krenut ćemo za Sichem. ‘’

Poprečna Njuška predao se zadatku vesela srca. Njegov novi zanat učitelja budućih terorista odgovarao mu je toliko da nije ni računao sate intenzivnog treninga čija nijedna bitka nije bila simulirana. Svakoga dana, nekoliko mladih ljudi je umiralo. Nesposobni u očima Poprečne Njuške, uvijek još zahtjevnijeg i gorljivijeg. Glasnik je želio komandose koji neće ustuknuti ni pred kakvom opasnošću.

Njegova uobičajena propovijed, kojoj su obavezno prisustvovali svi stanovnici Sichema, osim žena zatvorenih u svojim kućama, razgaljivala je duhove. Glasnik im nije skrivao neophodnost divlje borbe, no to je bila cijena potpune pobjede. Što se tiče hrabrih koji su padali u borbi, oni idu direktno u raj u kojem će veličanstvene žene zadovoljiti njihove željice dok će vino curiti u potocima.

Shab Iskrivljeni skupljao je mlakonje i slao ih Poprečnoj Njušci, kojima su služili kao mete za strijelce i bacače koplja. Opijen tim neočekivanim životom, desna ruka Glasnika nije mogao prikriti svoju zabrinutost.

„Gospodaru, bojim se da naš sadašnji uspjeh ne bude kratkog daha. Ne mislite li da će faraon na kraju ipak reagirati? ‘’

„Naravno. ‘’

„Ne bismo li trebali biti...manje vidljivi? ‘’

„Ne za sada, jer je priroda i širina reakcije ono što me zanima. Pokazat će mi pravi karakter Sezostrisa i dati orijentaciju mojoj strategiji. Egipćani tako poštuju život drugoga da će se ponijeti kao strašljivci. Moji vjernici, oni znaju da treba ispitati bezbožnike i da se pravi Bog nameće oružjem. ‘’

Glasnik je posjetio najsiromašnije obitelji Sichema kako bi im objasnio da je jedinstveni krivac za njihovu nesreću bio faraon. I upravo zato mu trebaju povjeriti svoju djecu, čak i u najranijoj dobi, kako bi ih preobrazio u vojnike prave vjere.

Na kraju jedne završne vježbe borbe rukama, Iker je, zahvaljujući svojoj brzini, pobijedio dva puno jača protivnika. S desetoricom svojih drugova postao je policajac provincije Oryx, u službi Khnoum Hotepa.

„Zadužen si za nadgledanje plovnih puteva“ najavio mu je učitelj. GospaTechat je tvoja

nadređena. Nemoj misliti da će biti blaža jer je žena. Ako ju je vođa naše provincije imenovao Rizničarkom i kontrolorkom poreza, to je zbog njezine čvrstine. Čak joj je povjerio pasku nad svojim osobnim dobrima, protivno mišljenju svojih savjetnika! Da budem iskren, mladiću, ne, nije te moglo gore zadesiti. Ne vjeruj toj lavici, ona samo sanja o proždiranju muškaraca. ‘’

Učitelj je odveo svog učenika do plovnog puta gdje ga je primio jedan odbojan predradnik.

„Nije li valjda taj mladac onaj koji će osiguravati našu sigurnost?“ ironizirao je.

„Ne vjeruj izgledu i ne svađaj se s njim. ‘’

Predradnik je proučavao Ikera još pažljivije.

„Da taj čuvar ne dolazi od našeg učitelja policije, smijao bih se. Slijedi me, mladiću, pokazat ću ti tvoje mjesto. Samo jedan savjet, nikoga ne puštaj ući na put prije nego me upozoriš. ‘’

Iker je otkrio jedan novi svijet u kojem su zanatlije oblikovale različite dijelove broda. Pred njegovim očima rađali su se jarbol od borovine, kormilo, pramčana stativa, trup broda, spremište za visaljke i klupe veslača. Začuđujućim umijećem, profesionalci su skupljali pravi drveni mozaik sačinjen od malih dasaka, dok su njihovi kolege proizvodili čvrstu užad i platnena jedra.

Fasciniran, mladić je slijedio pokrete s izuzetnom pozornošću i ponavljao ih u svom duhu.

Grubo je vraćen u stvarnost kad ga je jedan krupni ljudina okrznuo kako bi si priskrbio prolaz.

„Tko ste vi?“ upitao je Iker hvatajući ga za ruku.

„Idem vidjeti svog brata, jednog od drvodjelja. ‘’

„Moram upozoriti predradnika. ‘’

„Za koga se ti smatraš? Ne treba mi nikakvo odobrenje! ‘’

„Ja imam naredbe. ‘’

„Hoćeš li se tući sa mnom? ‘’

„Ako treba. ‘’

„S čitavom ekipom, pobijedit ću te! ‘’

Ljudina je dignuo ruku da pozove zanatlije u pomoć, no gotovo odmah ju je spustio i povukao se kao da je ugledao čudovište.

Iker se okrenuo i ugledao gospu Techat, jako elegantnu u svojoj zelenoj haljini.

„Odlazi“ naredila je nesretniku, koji je bez riječi otišao.

Techat se okrenula oko mladog policajca, nepokretnog kao kip.

„Cijenim one kojima njihova dužnost dolazi prije koristi, odnosno sigurnosti. Odlično si se ponio tijekom svoje policijske obuke, čini se. Jesi li porijeklom iz časničke obitelji. ‘’

„Siroče sam. ‘’

„I želiš postati vojnikom? ‘’

„Želim postati pisar. ‘’

„Znaš li čitati, pisati i računati? ‘’

„Zapravo znam. ‘’

„Ako želiš da ti pomognem, moraš mi više reći. ‘’

„Ukrali su mi moj život i želim znati zašto. ‘’

Gospa Techat činila se zaintrigiranom.

„Tko ti želi nauditi? ‘’

Iker je iskušao svoju priliku.

„Dva mornara, Kornjačino Oko i Oštrica Noža. Njihova lađa zove se Brza. ‘’

Nastupila je duga tišina.

„Opiši mi to Kornjačino Oko. ‘’

Mladić je pristao.

„Imam dojam da mi taj lik nije nepoznat, no blijedo ga se sjećam. Morala bih krenuti u potragu koja će nesumnjivo dugo trajati. ‘’

Iker je pomislio da sanja. Napokon nada! No nepovjerenje ga je obuzelo.

„Zašto biste mi pomogli? ‘’

„Jer mi se sviđaš. Oh, nemoj se brinuti, mladiću! Volim samo muškarce svojih godina, pod uvjetom da ne ometaju moj rad praveći se da su sposobniji od mene. Ti, Iker, ti nisi nalik ni na koga. Neka nepoznata vatra te pokreće, neka vatra tako moćna da zavidnici samo sanjaju da ti ju ukradu. To je vjerojatno uzrok tvojih nevolja. ‘’

Ostajući na oprezu, mladić joj nije sasvim povjerovao.

„Ja ću se pobrinuti za tvoju preobrazbu“ najavila je gospa Techat.“ Od sutra, bit ćeš pomoćnik čuvara provincijske arhive. Mnogobrojni dokumenti čekaju na klasifikaciju, tu ćeš možda pronaći svoju sreću. ‘’

29

Medesovi ukućani bili su uzbuđeni. Prema pesimističnim glasinama, bivši Rizničar palače smijenjen je sa svoje funkcije i prebačen u malo mjesto na Jugu u kojem će završiti svoju karijeru u posvemašnjoj ravnodušnosti. Lijepo zdanje Memfisa bit će prodano, a ukućani raspršeni.

Od početka jutra, Medesova supruga, žrtva napada tjeskobe, nije prestajala gnjaviti svoju frizerku i šminkericu.

„Jesi li napokon pronašla zdjelicu pet masti? ‘’

„Ne još“ odgovorila je frizerka.

„Taj nemar je nepodnošljiv! ‘’

„Niste li ju vi stavili u svoj kovčežić od slonovače? ‘’

Preuzbuđena, gospodarica kuće morala se dati uvjeriti. Bez i najmanje isprike, dala si je natopiti kosu tom čudotvornom pomadom sastavljenom od masti lava, krokodila, zmije, kozoroga i vodenkonja.

„Dobro ju umasiraj u moje vlasište“ naredila je.“ Smjesta ćeš umasirati i ricinusovo ulje. Tako nikada neću imati sijedu kosu. ‘’

Nakon Medesove propasti, njegova žena neće više moći kupovati skupe ali neophodne kozmetičke preparate. Razvesti se? Nemoguće, on je bio taj koji posjeduje bogatstvo. Optužujući ga za preljub, dao bi joj polovicu. Trebali bi joj u svakom slučaju solidni dokazi, pod prijetnjom da bude optužena i ne primi nikakvu dodatnu rentu.

„Našminkaj me malo bolje!“ vrisnula je.“ Još uvijek se vidi crvenilo na mojim obrazima i vratu. ‘’

Šminkerica je nanijela sloj pudera na bazi mahuna i sjemena bilja, meda i bjelokosti,

specijalnu mješavinu koja je brisala tragove godina.

Kada je Medes ušao u sobu svoje supruge, ustuknuo je.

„Kako se osjećaš, draga moja? ‘’

Ustala je jednim skokom, udaljavajući svoje sluškinje.

„Ti...Mi... Jesmo li smijenjeni? ‘’

„Smijenjeni? Naprotiv, dobio sam važno promaknuće! U svojoj mudrosti, faraon je znao prepoznati moje zasluge. ‘’

Medes je jedva uspio stišati izljev poljubaca koji su ga prekrili.

„Osjećala sam, znala sam, ti si najbolji, najveći, naj... ‘’

„Teške dužnosti me čekaju, draga.

„Hoćemo li biti još bogatiji? ‘’

„To je sigurno. ‘’

„Koji zadatak ti je povjerio faraon? ‘’

„Stalni tajnik velikog vijeća. ‘’

„Onda ćeš znati za mnoge tajne? ‘’

„Naravno, no zakleo sam se na šutnju. ‘’

„Čak i prema meni? ‘’

„Čak i prema tebi. ‘’

Državne stvari nisu nimalo očaravale suprugu velikog dostojanstvenika, čije joj je bogatstvo omogućavalo da utaži sve svoje hirove. Nije li to bilo najvažnije?

I dok se izvrsna vijest širila svim katovima kuće i četvrti, Medes se povukao u svoj ured, a nekoliko minuta kasnije primio je Gergoua.

Ovaj potonji je žvakao dvije tabletice sastavljene od mirisnog bilja i grožđa tenebrinte. Dezinficirala je usta i davala ugodan dah.

„Čestitke na vašem imenovanju. Imat ćemo sada još malo slobodnije ruke, zar ne? ‘’

Medes je odmotao jedan papirus.

„To je žalba protiv tebe. ‘’

„Žalba! Ali tko? ‘’

„Jedna od tvojih bivših žena koju si udario u stanju pijanosti. ‘’

„Moguće... ‘’

„Sigurno! Imala je svjedoka. Provalio si kod nje, prijetio joj i ošamario. ‘’

„To nije tako ozbiljno. ‘’

„U Egiptu jest. ‘’

„Taj svjedok... Tko je to? ‘’

„Njezina sobarica, jedna mlada djevojka iz provincije. ‘’

„Možda bismo mogli... ‘’

„Pobrinuo sam se za to“ otkrio je Medes.“ Otišla je nazad u svoju rupu s velikom odštetom, a tvoja je žena primila nekoliko novih komada namještaja uz ispriku s tvoje strane koju sam sam napisao. Tužba je poništena. ‘’

Gregou se stropoštao u nisku stolicu.

„Dugujem vam najmanje kriglu finog piva, gazda! ‘’

„Zaboravi svoja stara osvajanja i suzdrži mržnju prema ženama, Gergou. Jedan glavni inspektor sjemenja mora biti poštovan. ‘’

„Ja, glavni inspektor... ‘’

„Senankh, meni hijerarhijski nadređeni, potpisao je tvoje unapređenje. ‘’

„Od sutra, krećem u lov! Donijet ću vam bogatstvo cijedeći do zadnje kapi svoje službenike. ‘’

„Naravno da nećeš. ‘’

Gergou je razjapio usta.

„Ali imam zvaničnu moć, ja... ‘’

„Ti i ja promijenit ćemo opseg. Tijekom nekoliko godina dobro smo radili, ali skromno. Naš novi status dozvoljava nam da se nadamo boljem. Međutim, bit ćemo daleko izloženiji i trebat ćemo udvostručiti oprez. ‘’

„Ne slijedim vas baš dobro,“ priznao je Gergou opipavajući istodobno svoje amajlije kako bi se osigurao i prosvijetlio si duh.

Medes je nervozno šetao sobom.

„Sada sam prvi kojeg informiraju o donijetim odlukama na najvišoj razini Egipta. Dolaze mi na prijepis i objavu dekreti koje je donio Faraon. Svaki krivi korak, svaka nespretna izdaja odat će me istog trena kao krivca. Upravljanje za osobni račun postaje dakle dosta teško, jer kralj i njegovi savjetnici izbliza će nadgledati moje poteze i djela. ‘’

„Onda... To unaprijeđen]e je katastrofa! ‘’

„Ne, ako ga znam koristiti kako treba. Zahvaljujući tebi, koji u svojem djelovanju ostaješ slobodan, nastavit ću održavati naše prijateljske mreže i utjecaje. U srcu visoke administracije, stvorit ću ostale. ‘’

„A naš novi brod neophodan da bi došli do Pounta i donijeli zlato? ‘’

„Ne sanjajmo o tome za sada. Sezostris je donio čudnu naredbu, staviti u pogon inventar svih hramskih riznica kako bi se saznalo stvarno bogatstvo. ‘’

„Zašto, čudna? ‘’

„Jer kralj ima već te informacije! Uvjeren sam da traži nešto drugo, ali što? Kako ćeš ti biti priključen zadatku, pokušaj više saznati. Istom tom prilikom posjetit ćeš najinteresantnija svetišta. I to nije sve... Faraon je izdao dekret o općoj mobilizaciji. ‘’

„Odlučio je, dakle, napasti vođe provincija! ‘’

„Nije tako, Gergou. Došlo je do incidenata na granici u zemlji Kanaan, čiju ni širinu ni ozbiljnost ne znam. ‘’

„Da bi se potakla jedna takva reakcija, nije da nije ništa! ‘’

„To je i moje mišljenje. Još uvijek ne znam da li će sam general Nesmontou biti na čelu trupa ili će se sam Faraon pobrinuti za to. ‘’

„Drugačije rečeno, Sezostris bi mogao poginuti u borbi i u Memfisu će doći do državnog udara!

‘Pripremimo se na bilo koji tijek stvari tog reda“ složio se Medes.’’Četiri dostojanstvenika, koji čine malo vijeće Faraona, smatraju se nepodmitljivima u svojoj odlučnoj vjernosti. No i oni su samo ljudi. Posjećujući ih, otkrit ću njihove slabe točke i znat ću ih iskoristiti. Što se tiče samog monarha, on je zaštićen na poseban način već samim svojim znanjem tajni zakrivenog hrama. Bez njega, svako preuzimanje vlasti bilo

bi iluzorno i osuđeno na neuspjeh. A ja ne znam kako probiti taj neprobojni zid. ‘’

„Doći ćete do toga, budite sigurni! ‘’

„U međuvremenu, Gergou, bez nepodopština! Moraš postati častan čovjek i uzor za svoje podređene. ‘’

Prozvani se podrugljivo nasmiješio.

„Ako me i jedan od njih pokuša oponašati, razbit ću mu glavu! ‘’

Dvojica saveznika su prasnula u smijeh. Zatim je Gergou iznenada postao ozbiljan.

„A da se zadovoljimo postignutim rezultatima? Naš račun nije zanemariv. Rizik izgleda opijajuće, no ipak ostaje rizikom. Zemlje Pount se sigurno udaljila. ‘’

„Ne više nego što misliš“ usprotivio se Medes.“ Ti, jedan izvrstan mornar koji se zabavlja samo za oluje, kako možeš odustati? Tek smo na početku putovanja, Gergou. A zatim, nalik si meni. Voliš moć zbog moći, snagu zbog snage. ‘’

Dotični se složio.

„Egipatski mudraci osuđuju lakomost i ambiciju“ nastavio je Medes.“ U krivu su. To su nezanemarivi poticatelji, zahvaljujući kojima prekoračujemo sve granice. A događaji koje predosjećam učvršćuju me u tom uvjerenju. ‘’

„Jedno pitanje me muči. Prije nego vam ga postavim, dajte mi piti nešto žestoko. ‘’

Gergou je ispraznio u suho grlo dvije kupe datuljina alkohola.

„Zašto činimo zlo, Medes? ‘’

„Zato jer nas fascinira. I što je to zlo? ‘’

„Suprotstavljanje Maatu, ispravnosti i svjetlu. ‘’

„Ponavljaš gluposti starih mudraca. Vjeruješ li da ćeš se, zahvaljujući njima, obogatiti i prigrabiti položaj koji želiš? ‘’

„Još sam žedan. ‘’

Medes je sanjao da bi trebao s vremena na vrijeme podržati klimav moral svoje proklete duše. Gergou se varao, ne, još uvijek ne čine zlo, jer im još uvijek nedostaje oslonac ili pouzdanik u unutrašnjosti hrama.

30

U jednom danu, Iker je obavio više posla nego dva službenika u jednom tjednu i takav stav izazvao je ne jednu ljubomoru. Bez zaštite gospe Techat, mladić bi imao mnogobrojne nevolje. Njegov hijerarhijski nadređeni odlučio je zakomplicirati zadatak do maksimuma, no Iker se nije uzbuđivao. Sitničav i tvrdoglav, slagao je dokumente s nadom da će pronaći imena Kornjačina Oka, Oštrice Noža i Brze.

No njegov rad ostajao je bez rezultata.

Kada ga je gazdarica pozvala, pomoćnik arhivara ipak se nije činio obeshrabrenim.

„Nikakva rezultata, Iker? ‘’

„Nikakva. S vaše strane, također ništa? ‘’

„Ništa više“ žalila se gospa Techat.

„Ipak, nisam izmislio te ljude i taj brod! ‘’

„Nimalo ne sumnjam u tvoje riječi, Iker, no sjeti se što sam ti rekla, istrage mogu potrajati.’’

„Vaša sjećanja nisu ništa preciznija? ‘’

„Na nesreću ne, no gotovo sam sigurna da je taj Kornjačino Oko prošao kroz našu provinciju. Trebaš promijeniti ideje, mladiću moj! Slavit ćemo slavlje božice Pakhet i ti ćeš me slijediti kao nosač suncobrana. ‘’

Pakhet, "Ona koja grebe", bila je ženka geparda i predsjedavala je u jednoj spilji koju su štovale svećenice, u većini slučajeva supruge provincijskih plemića.

Na brodu Techat koji je vodio u sveti grad božice*, Iker je okusio čistoću zraka i slatkoću prigušenog vjetra. Ploviti Nilom bilo je čarobno. Nekoliko je trenutaka mladić mislio kako bi mogao prekinuti svoje putovanje i smjestiti se u toj provinciji kako bi tu proveo mirne dane. No pitanja bez odgovora iznova su ga uzbudila, ostavljajući ga u stanju žednoga, za kojeg je piće bilo od vitalne važnosti. Ne, događajima koji su ga opteretili nije nedostajalo značenja. Na njemu je bilo da ih protumači i da pronikne tajnu svoje sudbine.

* Speos Artemidos, nedaleko Beni-Hassana.

Brod je pristao na solidnoj udaljenosti od veličanstvenog ebanovca čije su grane skrivale ulaz u svetu spilju.

„U svakom slučaju ne diraj to drvo“ preporučila je gospa Techat.“ U njemu se najčešće skriva ženka geparda u kojoj se utjelovljuje božica. Skače na svakog svjetovnjaka koji ne poznaje formule pripitomljavanja. ‘’

„Kako ih se može naučiti? ‘’

„Doista si znatiželjan! ‘’

„Recite mi barem koja je Pakhetina uloga. ‘’

‘ Zasigurno’, mislila je gospa Techat, ‘ovaj mladić nije izdjeljan od istog drveta kao većina stvorenja.’

„Ta božica gospodari razarajućim vatrama i može se preobraziti u zmiju koja se baca na neprijatelja sunca kako bi ga spriječila da mu naškodi. Kada ju vide, prekasno je. No njezina funkcija ne svodi se samo na pobjedonosne borbe u korist svjetla. Svojom magijom, ona favorizira povratak proizvoda koji nudi bogatstvo čitavoj zemlji. ‘’

„Na koji način? ‘’

„Ne misliš li da ideš predaleko, Iker? ‘’

„Ići ću onoliko daleko koliko mi dozvolite. ‘’

„Recimo da je saveznik Ozirisa i nemoj me više pitati. Zadovolji se promatranjem i budi tiho. ‘’

Ili je gospa Techat znala i šutjela ili nije znala i samo je glumila. Za Ikera, u bilo kojem slučaju, rezultat je bio isti. Uznemirena, neće mu dati više ni najmanja objašnjenja.

Mladić je štitio svoju gospodaricu suncobranom načinjenim od jedne dugačke drške i lanenog četvrtastog platna.

Jedna starija svećenica izašla je iz spilje.

„Neka vrata neba budu otključana kako bi se božanska moć pojavila u svojoj slavi. ‘’

Izašle su zatim četiri druge svećenice, koje su se poklonile pred prvom. Kosa im je bila počešljana unazad i činila je čudnu frizuru navodeći na sanjanje o bijeloj Faraonovoj kruni. Nosile su kratku pregaču koju su pridržavale naramenice što su im pokrivale grudi.

„Tako dolaze četiri vjetra s neba“ otkrivala je glavna.“ Neka budu zagospodareni kako bi bogatstvo zemlje bilo osigurano. Evo sjevernog vjetra, svježeg i živahnog. ‘’

Prva mlada djevojka započela je spor i svečan ples. Ljepota njezinih pokreta fascinirala je Ikera.

„Evo istočnog vjetra, otvaratelja nebeskih vrata, onog koji stvara savršen put za

božansku svjetlost i da je pristup raju drugoga svijeta. ‘’

Druga plesačica nije bila ništa manje graciozna od prve. Bez oklijevanja, zavladala je ritmom.

„Evo zapadnog vjetra koji dolazi iz središta Jednoga, prije stvaranja Drugoga. Iskrsava s onu stranu smrti. ‘’

Treća plesačica nadmašila je svoje kolegice. Kako ju je obuzela duhovna poruka koju je simbolizirala, razvila je dramatičniju i zahtjevniju koreografiju. Neke figure podsjećale su na borbu protiv smrti i volju daju se suzbije.

„Evo napokon južnog vjetra koji donosi obnoviteljsku vodu i omogućuje rast životu. ‘’

Ponajprije je Iker povjerovao da se vara, obuzet začuđujućom sličnošću.

Zatim se svom pažnjom koncentrirao na lice mlade svećenice, čiji su pokreti bilo neviđene gracioznosti. Iz njezinog bića isijavala je svjetlost koja je predstavljala uskrsnuli život koji je nudio južni vjetar.

Ona.

Bila je to uistinu ona, prepoznao ju je unatoč njezinom kostimu i neobičnoj frizuri.

„Drži suncobran kako treba“ žalila se gospa Techat“ na suncu sam! ‘’

Iker se uspravio, ne prestajući promatrati voljenu ženu u plesu koji se činio užasno kratkim.

Četiri vjetra bila su nepomična. Gospodarica ceremonije ukrasila je čela svećenica cvijetom lotosa.

„Tako se otkrivaju božanske riječi sakrivene u prirodi. Neka ovi cvjetovi, čiji slatkasti miris oživljava svjetlo, budu jamstvo čuda uskrsnuća. ‘’

Iz svakog lotosa izbilo je zasljepljujuće svjetlo.

Zatim se pet svećenica popelo na jedan brod, koji se udaljio sa svetog područja Pakhet gdje se organizirao banket u čast supruga visokih dostojanstvenika. Iker i ostali sluge ručali su sa strane.

„Izgledaš uzbuđeno“ primijetila je gospa Techat.

„Ne, napokon, da... Taj obred je tako uznemirujući! ‘’

„Jesi li osjetljiv na ljepotu plesačica? ‘’

„Tko ne bi bio? Ona koja je utjelovljivala južni vjetar dosegla je savršenstvo. Znate li tko je ona i kako se zove? ‘’

„Nemam ideje. Te svećenice došle su iz Abidosa kako bi slavile obrede božice Pakhet. Potom se vraćaju u svoj hram. ‘’

„Niste je nikada prije vidjeli? ‘’

„Ne, mora da je nova. Zaboravi je, u svakom slučaju. ‘’

„Zato što pripada Zlatnom krugu Abidosa? ‘’

Gospa Techat se namrštila.

„Tko ti je o tome govorio? ‘’

„Jedan vrtlar. ‘’

„Riječ je tek o poetskom izrazu, Iker. Nemoj mu pridavati važnosti. I ponavljam ti, zaboravi tu mladu ženu. Ona odrasta u jednom svijetu koji ti nikada nećeš upoznati. Ako cijeniš plesačice, postoje i zavodljivije od nje, koje su dostupne. ‘’

U rekordnom vremenu, Iker je složio arhive provincije Oryx, no nije pronašao ni najmanji trag dvojici mornara i njihovom brodu. Techat mu je, dakle, povjerila drugo mjesto kako bi se bavio nečim.

Sa svoje strane, isto razočaranje, nikakav informator nije mu mogao dobaviti povjerljive obavijesti. Trebalo je iščupati iz srca tog mladog izuzetnog čovjeka ideju o osveti i uvjeriti ga da se usidri u toj regiji, u kojoj će postati pisarom visoka ranga.

Skupljala je argumente promatrajući sve s visine svoje terase, novi mjesec koji je označavao trijumf Ozirisa, kad je na zvuk glasa poskočila.

„Mogu li razgovarati s vama, gospo Techat? Budite uvjereni, ne želim vam nikakva zla! U svakom slučaju, ne okrečite se. Ako me pokušate vidjeti, ubit ću vas. ‘’

„Što.. Što želiš? ‘’

„Što se tiče dvojice mornara i njihova broda, možda imam trag. On ide provincijom velikih svećenika Thota. Pustite Ikera na taj put. ‘’

„Tko si ti da mi se usuđuješ davati naredbe? ‘’

„Saveznik. ‘’

„Lažeš! Istinu, ili ću te dati uhapsiti. ‘’

„Ako vam je kažem, bacit ćete me u zatvor. ‘’

„Predlažem ti nagodbu, istinu za slobodu. ‘’

„Imam Vašu riječ? ‘’

„Imaš. ‘’

„Djelujem po naredbi faraona Sezostrisa. Štiteći Ikera, jako ste mu pomogli. Sada mu treba dopustiti da nastavi svoju potragu. ‘’

„Neka Iker zaboravi svoju prošlost i neka živi sretno. ‘’

„Ako ga uspijete uvjeriti, zašto ne? No budite pošteni prema njemu i recite mu o ovom tragu. ‘’

„Moramo razgovarati o tvojoj budućnosti“ rekla je gospa Techat Ikeru.“ Što misliš o tome da se smjestiš ovdje i nastaviš svoje studije kao pisar? ‘’

„Vaša ponuda je velikodušna, no moram je odbiti. Budući da niste dobili nikakvu informaciju, ići ću tražiti drugdje. ‘’

„A ako te to lutanje nikuda ne odvede? ‘’

„Ukrali su mi život, želim ga pronaći i shvatiti svoju sudbinu, bez obzira na cijenu. ‘’

„Taj život, možeš ga definitivno izgubiti. ‘’

„Ostati nepokretan vodilo bi me smrti još brže. ‘’

„Budući da te ne mogu uvjeriti, pomoći ću ti posljednji put. ‘’

„Tjerate me? ‘’

„Krenut ćeš u provinciju Lievre.

„To znači... Da imate znak? ‘’

„Tako mršav da ti ne mogu dati druge informacije. Otiđi tamo i snađi se. ‘’

„Gospodar Khnoum Hotep, hoće li me pustiti? ‘’

„Za taj ću se detalj ja pobrinuti. Bit ćeš nositelj službenog dokumenta namijenjenog gospodaru Djehoutyu. Predstavljam te kao naučnika pisara željnog usavršavanja. Kako ovdje nemamo mjesta za tebe, tražim njegovu pomoć. Nadajmo se da će te prihvatiti.

Ako budeš imao tu sreću, budi što je moguće diskretniji vodeći svoju istragu. Djehouty nije ugodan čovjek, ne smiješ mu se ni na koji način zamjeriti. ‘’

„Kako da vam zahvalim, gospo Techat?

„Rado bih te zadržala, Iker, no provincija Oryx je premalena za tebe. Evo mog posljednjeg dara, štitit će te. ‘’

Dala je mladom čovjeku predmet u obliku mlađaka.

„Ovaj talisman izrađen je od roga jednog vodenkonja. Moj otac, veliki mag koji danas otišao, ugravirao je grifona i hijeroglifski natpis. Možeš li ga pročitati?

„‘Ja sam junak koji odsijeca neprijateljske glave, i muške i ženske.’ ‘’

„Svake večeri, prije nego zaspiš, stavi ga na trbuh. Odagnat će od tebe snage uništenja. ‘’

31

Glasnikova propovijed izazvala je još više veselja no obično. U ime jedinog Boga, čije je zapovijedi prenosio, svi gradovi Kanaana trebaju se ujediniti kako bi krenuli u napad na Egipat, ubili Faraona, istrijebili tiranine i preuzeli moć. Zatim će pobjednici nametnuti svoje vjerovanje svim narodima, ako je potrebno i silom.

„Probudili ste zaspale“ izjavio je Shab Iskrivljeni.“ Uskoro će ustrojiti sjajnu vojsku, koja će zavladati svijetom! ‘’

„Nisam tako siguran“ tvrdio je Glasnik, lomeći entuzijazam svojom čvrstom rukom.

„Ali ti ljudi vjeruju u Vas, slijedit će Vas i u smrt! ‘’

„Ne sumnjam u to, ali oni nemaju oružja i nisu pravi vojnici. ‘’

„Strahujete li od... poraza? ‘’

„Sve će ovisiti o opsegu egipatske reakcije. ‘’

„Do sada, nje čak ni nema! ‘’

„Ne budi naivan, moj prijatelju. Ako si Faraon da je vremena, to je nesumnjivo zato da još jače udari. ‘’

„Ali onda... Stanovništvo Sichema bit će izmasakrirano! ‘’

„Nije li to predvidljiva sudbina jednog mamca? Ti prvi vjernici i nemaju druge funkcije. Nestat će dostojanstveno, sigurni da će stići u raj koji sam im obećao. Važni su profesionalci koje obučava Poprečna Njuška. Oni trebaju izbjeći pritisku i ustoličiti se u sjeni, a potom djelovati u trenutku koji ja izaberem. ‘’

Dva su muškarca krenula u vježbenički logor iz kojeg su izvlačili leš jednog adolescenta prekrhke lubanje. Udarajući bez zadrške, Poprečna Njuška nije prestajao pooštravati pripremu svojih komandosa.

„Zadovoljan?“ upitao je Glasnik.

„Ne još. Većina ovih dječaraca su uistinu nježni! Ne mislim da ih neću uspjeti osposobiti, ali to će potrajati. ‘’

„Bojim se da nemamo puno vremena. ‘’

„U slučaju napada, vidjet ćemo njihove sposobnosti na licu mjesta! ‘’

„Ne, Poprečna Njuško. Ti i tvoji najbolji ljudi napustit ćete regiju i pobjeći na sigurno mjesto, na dva dana hoda na sjevero istoku Imeta, u Delati. Zona je nenastanjena i tamo ćete me čekati.

„Što znači takva zbrka? ‘’

„Već si razočaran, Poprečna Njuško? ‘’

„Ne zato! ‘’

„Onda i dalje imaj povjerenja u mene. ‘’

Užarenih pluća od trčanja, jedan promatrač se ukopao na dostojnom odstojanju od Glasnika.

„Gospodaru, dolaze! Egipatski vojnici, stotine vojnika! ‘’

„Smiri se, junače moj. Nisam li to predvidio? Upozori naše partizane, neka se pokrenu za obranu Sichema. Bog će biti na našoj strani. ‘’

Glasnik je sakupio vođe odjela na veliku trgu i podsjetio ih na strategiju koju će slijediti. Svatko bi se trebao boriti do smrti. Pobjednici ili pobijeđeni, njegovi vjernici upoznat će vječnu sreću.

Zapovjednici utvrda, koje su tvorile Kraljevske Zidine, zahvaljivali su bogovima što su još uvijek živi. Kad ih je Faraon osobno ujedinio, podnijeli su prigovore i njegov hladni bijes, još strašniji od vikanja. Okvalificirani kao nesposobni i beskorisni jer nisu ni predvidjeli ni spriječili pobunu Sichema, vidjeli su se barem osuđenima na prisilan rad u nekoj od oaza.

Sezostris je donio drugu odluku, zadržati ih na njihovom mjestu ne tolerirajući više ni najmanju pogrešku. I ta žaoka, duboko zabijena u duše karijernih vojnika uspavanih u svojoj iluziji sigurnosti, nije ostala bez učinka. Izašavši iz svoje omamljenosti, časnici su se angažirali u preuzimanju nadzora u odnosu na prošlu godinu, u stimuliranju svojih ljudi i preuzimanju zadatka prve obrane od napada.

Čvrstoća i autoritet Sezostrisa djelovali su kao melem. Služiti jednog takvog kralja poticalo je entuzijazam.

Problemi na crti utvrda sanirani su, a monarh je preuzeo vođstvo svoje vojske u pravcu Sichema.

„Još uvijek nikakve vijesti o tom gradu?“ upitao je generala Nesmontoua.

„Nikakve, Veličanstvo. Naprotiv, s ostalim aglomeracijama u regiji korespondiramo normalno, što dokazuje da je pobuna ograničena opsega. ‘’

„Pojava jednog tumora ne govori uvijek o njegovoj ozbiljnosti“ pripomenuo je vladar.“ Pošalji dvanaestak promatrača, neka promatraju grad sa svih strana. ‘’

Izvještaji su se slagali, kanaanski su promatrači bili raspoređeni na četiri najhitnije točke.

„Grad je lijep i lijepo održavan“ zaključio je general Nesmontou.“ Naš mali garnizon je vjerojatno izbrisan. No zašto izazivači nevolja nisu pokušali proširiti svoj utjecaj? ‘’

„Iz jednostavnog razloga, htjeli su najprije saznati kako će Faraon reagirati. Prije nego preuzmeš Sichem, blokirat ćeš sve ceste, putove i staze koji u njega vode. Zahtijevam da nitko ne pobjegne. Kada naše snage budu na mjestu, napast ćemo. ‘’

Kada ih je Glasnik uvjerio da će im Božja pomoć dozvoliti da odbiju napadača, stanovnici Sichema navalili su urlajući na Sezostrisovo pješaštvo. Ponajprije iznenađeni agresivnošću protivnika, naoružanih poljoprivrednim alatkama, ono se ne oklijevajući sabralo. Pod zapovjedništvom generala Nesmontoua, Kanaanci su brzo slomljeni.

Pobjeda je došla tako brzo da Sezostris nije imao potrebe osobno intervenirati. No gubitak tridesetak vojnika govorio je o silovitosti napada. Čak su i žene i adolescenti radije ginuli nego se predavali.

Kad je grad osvojen, kuće su pretražene jedna po jedna. Nikakva traga zalihama oružja.

„Jesi li uhvatio njihova vođu?“ upitao je kralj Nesmontoua.

„Još ne, Veličanstvo. ‘’

„Treba pomno ispitati preživjele. ‘’

„Polovica stanovništva je poginula. Ostali su samo starci, bolesni, djeca i žene. One govore kako su se njihovi muževi željeli osloboditi egipatske tiranije uz pomoć jednoga Boga. ‘’

„Kako ga zovu?

„Glasnikov Bog. Otkrio je istinu stanovništvu Sichema i svi su ga slijedili. ‘’

„On je, dakle, začetnik ove katastrofe! Skupi sve svjedoke koji će to potvrditi. ‘’

„Trebamo li sravniti grad? ‘’

„Postavit ću na mjesto magijsko rješenje, neophodno da bi se izbjegao povratak takvih zabluda. Jedan novi garnizon osigurat će seljake koji će se nastaniti ovdje od sljedećeg mjeseca. Štoviše, generale, ti ćeš ići u provjeru po svim gradovima Kanaana. Želim da njihovi stanovnici vide našu vojsku i da shvate kako će ona djelovati bez oklijevanja protiv neprijatelja Egipta. ‘’

Na nekoliko mjesta, posebice pored srušenog hrama čija će rekonstrukcija početi bez odgađanja, Sezostris je zakopao crvene pločice na kojima su bili upisani tekstovi gnušanja prema silama tmine i Kanaancima. Ako još jednom prekrše mir, bit će prokleti.

I kralj se upitao, nije li taj Glasnik bio luđak željan divljaštva ili je uistinu predstavljao opasnost?

Sada je Glasnik znao.

Sezostris nije bio jedan od onih mlakih i neodlučnih monarha, koji su dozvoljavali da ga događaji zateknu pa da ne zna koju odluku donijeti. Ovaj Faraon nije prezao od upotrebe sile i ne treba računati ni na kakav strah s njegove strane.

Borba za konačnu pobjedu bit će još silovitija. No boriti se prsa o prsa pokazalo se nemogućim. Čak i okupljeni, što je u bližoj budućnosti bilo gotovo nemoguće, kanaanska plemena i beduini neće sastaviti vojsku, dovoljno brojnu da se sukobi sa Sezostrisom.

Jedina učinkovita metoda bit će, dakle, terorizam.

Sijući strah u egipatskom društvu, spajajući protiv njega protivnike, pobunjenike i razaratelje svih vrsta, naposlijetku će ga zatrovati i zdrobiti.

Poprečna Njuška i njegovi komandosi pobjegli su prema jugu prije nego je neprijatelj postavio svoje barikade. Glasnik, Shab Iskrivljeni i trojica iskusnih muškaraca izabrali su stazu prema istoku, izrazito vijugavu, koja se penjala uz brežuljke koje je palilo sunce.

„Kamo idemo?“ ispitivao je Shab, uznemiren idejom o novom pješačenju kroz pustinju.

„Preobratiti beduinska plemena. Zatim ćemo se priključiti Poprečnoj Njušci. ‘’

Na kraju dana mala se skupina zaustavila u dnu jedne pukotine. Glasnik se popeo na vrh humka kako bi iscrtao put kojim je trebalo krenuti.

„Ne miči se više“ naredio je hrapavim glasom. Pokušaš li pobjeći, ubit ćemo te. ‘’

Dvadesetak pustinjskih policajaca s psima.

Naoružani lukovima i toljagama, pojavili su se niotkuda.

Čak i koristeći svoje moći, Glasnik nije uspijevao pobijediti sve te profesionalce navikle na teškoće. Pogotovo ne velike pse, koji se nisu bojali pustinjskih demona.

„Sam si? ‘’

„Da, sam sam, potvrdio je on dovoljno snažnim glasom da bi ga njegovi drugovi čuli.“ I kao što vidite, nemam nikakva oružja. Ja sam samo obični Beduin u potrazi za kozama koje su pobjegle. ‘’

„Ne dolaziš li kojim slučajem iz Sichema? ‘’

„Ne, živim ovdje. Daleko od grada sa svojim stadom. Onamo idem samo da bih prodao sir i mlijeko. ‘’

„Dobro, slijedi nas. Provjerit ćemo sve to. ‘’

Jedan policajac čvrsto je užetom stegao Glasnikove zaglavke, a drugo mu je uže prebacio oko vrata kako bi ga mogao vući poput neposlušne životinje.

„Nikog drugog na vidjelu?“ upitao je šef odjela.

„Pronašli smo samo njega“ odgovorio je jedan od ljudi.

32

Gospa Techat darovala je Ikeru putovanje brodom do Khemenoua, "Grada Osmorice*", prijestolnice provincije Lievre. Dok je on promatrao rijeku fasciniran njezinom veličanstvenošću, osjećao je kako ga pritišće uporan pogled.

* Ondje je predsjedao Ogodoade, zajednica osam božanstava podijeljena na četiri para.

Okrenuvši se, ugledao je čovjeka visoka rastom, više mršava, autoritativna pogleda.

„Staješ li u Khemenou“ upitao ga je suhim glasom“ ili nastavljaš prema jugu? ‘’

„Zašto bih Vam odgovorio? ‘’

„Zato što se nalaziš na mom području. ‘’

„Jeste li Vi vođa provincije? ‘’

„Ja sam njegova desna ruka, general Sepi i bdijem nad poštivanjem zakona. Svakog stranca u sumnjivoj situaciji odmah protjerujemo. Ili ćeš otkriti svoje namjere ili briši. ‘’

„Zovem se Iker i dolazim iz provincije Oryx s preporukom gospe Techat kako bi mi se dalo odobrenje da kod vas nastavim svoj pisarski studij. ‘’

„Gospa Techat... Zar nije umrla? ‘’

„Doista je živa, uvjeravam vas! ‘’

„Opiši mi je. ‘’

Iker je poslušao. Lice generala Sepija ostalo je nepromijenjeno.

„Ta preporuka...Pokaži mi je. ‘’

„Adresirana je na gospodara Dejhoutyja osobno! ‘’

„Zaista si neposlušan, mladiću! Imaš li što za priznati? ‘’

„Naučio sam nemati povjerenja u neznance. Što mi dokazuje da ste doista general? ‘’

„Neposlušan i nepovjerljiv... To su zapravo kvalitete. ‘’

Brod je pristao.

Dvadesetak vojnika provjeravalo je putnike, podvrgnute dugom ispitivanju. Jedan stražar uputio se prema Sepiju i pozdravio ga.

„Drago mi je da Vas ponovno vidim, moj generale. Ne usuđujem Vas se pitati... ‘’

„Moja majka je mrtva. Imao sam sreće biti uz nju u njezinim posljednjim trenucima i srediti pogreb. Bila je časna žena i znam da će joj Ozirisov sud biti naklon. ‘’

Iker se nije usudio udaljiti.

„Ovaj mladić, je li on s Vama? ‘’

„Vodim ga u prijestolnicu. Stavi svoje stvari na leđa jednog magarca, Ikeru. ‘’

Naučnik pisar je poslušao. Životinja nije riskirala da bude preopterećena.

General Sepi koračao je dobrim korakom.

„Ako si porijeklom iz provincije Oryx, zašto je napuštaš? ‘’

„Gospodar Khnoum Hotep ne treba nove pisare. A rođen sam u Medamoudu. ‘’

„Uistinu u Medamoudu? ‘’

„Uistinu. ‘’

„Zašto si otišao od svoje obitelji? ‘’

„Ja sam siroče. Stari pisar, koji me podučavao osnovama zanata, preminuo je. ‘’

„I ti si iskušao svoju sreću u provinciji Oryx... Zašto? ‘’

„Slučaj. ‘’

„Slučaj“ ponovio je general skeptično.“ Ne tražiš li slučajno nekoga? ‘’

„Ovamo dolazim samo da bih postao dobrim pisarom. ‘’

„Činiš mi se tako odlučnim da mora da te pokreće neka vatra posebne vrste. To što mi nisi odmah rekao svu istinu, to razumijem, no moraš mi objasniti kako želiš ostvariti karijeru u ovoj provinciji. ‘’

„Kad mogu vidjeti gospodara Djehoutyja? ‘’

„Govorit ću mu o tebi i on će odlučiti. Jesi li strpljiv, Iker? ‘’

„Samo kada je neophodno. ‘’

Vođa prestižne provincije Livere, Djehouty* zaboravio je bio svoje godine. Vrhovnik misterija Thota, svećenika božice Maat, pripadao je jednoj vrlo staroj obitelji čije porijeklo seže do vremena piramida. Nakon što je upoznao vladavinu faraona Amenemhata II i Sezostrisa II, sada je morao podnositi Sezostrisa, trećeg od imena, o kojem su mu savjetnici i doušnici govorili samo najgore. Zašto monarh ne ostane zatvoren u svojoj palači u Memfisu, u kojoj mu njegovi dvorjani ne bi prestajali laskati? Ako zaista planira smanjiti privilegije vođa provincije, građanski rat bit će neizbježan.

* Njegovo puno ime bilo je Djehouty Hotep, "Thot est en plenitude".

Ali što faraon predbacuje svojim tako savjesnim službenicima kao što su Khnoum Hotep ili on sam? Njihova područja dobro su vođena, njihova stada brojna i dobra zdravlja, njihove radionice prosperitetne. Raspolagali su i dobro opremljenim policijama, no nije li mršava faraonova vojska bila nesposobna jamčiti sigurnost provincijama?

Ništa ne bi trebalo mijenjati, to je sve! I Djehouty je imao dovoljno autoriteta da uvjeri svoje kolege.

Jedno od njegovih sitnih zadovoljstava sastojalo se u tome da svaki dan mijenja nosiljke zbog svojih stalnih putovanja. Imao ih je tri, široke i udobne, opskrbljene suncobranom, u kojima se gotovo mogao ispružiti. Nekoliko ekipa od osmorice muškaraca radili su naizmjenično, pjevajući doborovoljno stari refren, ‘Nosači su zadovoljni kada je nosiljka puna. Kada je gazda prisutan, smrt se udaljava, Sokaris obnavlja život, vladar dubina i pokojnici uskrsavaju.’

Obrijane glave, Djehouty je smatrao pitanjem časti nenošenje perike, što ga nije sprečavalo da ostane koketan. Odijevao se dobrovoljno u elegantan plašt istkan velikom brižljivošću i u dugačku pregaču koja mu je pokrivala noge.

Ostati uređenim značilo je usporiti starenje.

Nakon što je saslušao pozitivna izvješća svojih napoličara, dostojanstvenik si je odlučio dozvoliti šetnju prirodom. No u trenutku kada je izlazio iz palače, primijetio je svog

prijatelja, generala Sepija.

Jednostavna izmjena pogleda bila mu je dovoljna da shvati da je ovaj posljednji doživio bolno iskušenje.

„Nitko ne može dijeliti tvoju bol. Znam da ne očekuješ od mene umirujuće riječi. Ako se želiš odmoriti prije nego mi podneseš izvješće... ‘’

„Unatoč smrti majke, pobrinuo sam se za svoj zadatak. Novosti nisu nikako vesele. ‘’

„Je li Sezostris odlučio iskušati snagu? ‘’

„Ne znam, jer su moji kontakti s dvorom ostali nijemi. ‘’

„Drugim riječima, Faraon je preuzeo stvari u svoje ruke! Loš znak, jako loš znak... Što još?’’

„Grad Sichem se pobunio, njegovo stanovništvo izmasakriralo je egipatski garnizon. ‘’

„Je li kralj reagirao? ‘’

„Na najbrutalniji način, naredio je generalu Nesmontouu da povede masivni napad. Sichem je ponovno pod egiptaskom vlašću. ‘’

Tako, monarh nije oklijevao upotrijebiti silu! To je bila jasna poruka za vođe provincija koji ga odbiju poslušati. Djehouty je okrenuo leđa nosiljci.

„Dođi, hajdemo popiti vina pod mojom lozom. Sichem, rekao si, Sichem s kojim održavamo trgovačke veze, zar ne? ‘’

Sepi je potvrdio klimanjem glave.

„Ratoboran kao što jest, taj kralj će me optužiti da sam suučesnik pobunjenika! Stavi smjesta našu policiju u stanje pripravnosti. ‘’

„Egipćane ubijaju drugi Egipćani... Kakva katastrofa nam se sprema! ‘’

„Znam, Sepi, no Sezostris nam ne ostavlja izbora. Piši Khnoum Hotepu i ostalim vođama provincija da je sukob neizbježan. ‘’

„Mislit će da pokušavate manipulirati kako biste ostvarili savez koji oni ne žele ni pod koju cijenu. ‘’

„Imaš pravo. Onda, nemoj pisati, svatko neka bude za sebe! ‘’

Vino je bilo odlično, no Djehouty ga je smatrao osrednjim.

„Jedan stranac bi Vas želio vidjeti“ najavio je general.

„Ne Kanaanac iz Sichema, nadam se? ‘’

„Ne, jedan mladić koji dolazi iz provincije Oryx s jednim pismom preporuke od gospe Techat. ‘’

„To joj nije običaj! Obično preporučuje samo sebe. Pošalji ga, ne primam posjete danas. ‘’

„Dozvolit ću si da inzistiram. ‘’

Djehouty je bio zaintrigiran.

„Što je tako izuzetno u njemu, tvojem štićeniku? ‘’

„Htio bih da to utvrdite sami. ‘’

General nije bio pripovjedač i nikada nije zagovarao privilegije. ‘’

„Dovedi mi tog maldića.

Čim je vidio Ikera, Djehouty je shvatio zanimanje koje je izazvao kod Sepija. Unatoč svojoj očiglednoj skromnosti, mladi posjetitelj gorio je jednom tako žestokom vatrom da

je ni najveći vodopad ne bi mogao ugasiti.

Pismo preporuke gospe Techat bilo je slavljeničko.

„U trenutačnim okolnostima“ izjavio je Djehouty“ više mi trebaju policajci nego pisari. ‘’

„Ali, gospodaru, ja sam ovamo došao kako bih postao pisarom. Gdje bolje mogu naučiti zanat nego u provinciji Thota? ‘’

„Čemu takva ambicija? ‘’

„Jer sam uvjeren da se tajna života skriva u formulama spoznaje. Dakle, samo dubokom praksom hijeroglifa moći ću proniknuti u nju. ‘’

„Nisi li pretenciozan? ‘’

„Spreman sam raditi noći i danju. ‘’

„Dokaži to počevši bez kašnjenja. Moj intendant pobrinut će se za tebe, spavat ćeš u četvrti naučnika pisara. Pokušaj se ne isticati, užasavam se smutljivaca. Ako profesor ne bude zadovoljan tobom, bit ćeš protjeran s mojeg teritorija. ‘’

Iker se povukao.

„Tvrdoglav, hrabar, neovisan... Nisi se prevario, Sepi. Ovaj mladić nije običan. ‘’

„Kao i ja, primijetili ste da ne posjeduje samo dobar karakter. ‘’

„Misliš li da je sposoban ući u hram? ‘’

„Neka se dokaže. ‘’

33

Očekujući bijes Khnoum Hotepa, gospa Techat pustila je da oluja prođe.

„Zašto ste dozvolili tom maladiću da ode? ‘’

„Što je u njemu tako osobito, gospodaru? ‘’

„Napravili smo od njega odličnog policajca, a treba mi dobrih vojnika kako bi sačuvao svoju nezavisnost. ‘’

„Nema sumnje, ali Iker je htio postati pisarom. ‘’

„Neće se pisari boriti protiv Sezostrisovih vojnika! ‘’

„On sam ne bi donio pobjedu. ‘’

Mrzovoljan, Khnoum Hotep je prekrižio ruke.

„Ponavljam svoje pitanje, zašto ste ga pustili da ode? ‘’

„Jer mi se činio posebno nadarenim za svoje buduće zanimanje i jer mu provincija Oryx nije mogla pružiti odgovarajuću naobrazbu. Ona boga Thota, naprotiv, ponudit će mu ono što želi. Niste li mu i Vi sami, gospodaru, priznali da ne trebate novih pisara? ‘’

„Možda, možda... No ja sam taj koji odlučuje i nitko drugi! ‘’

Gospa Techat se nasmiješila.

„Da se ja nisam pobrinula za taj mali osobi problem,gospodaru, Vi biste bili preopterećeni poslom. A znate, kao i ja, da je Iker trebao ići za svojom sudbinom. ‘’

„A Vi znate da ta sudbina prolazi provincijom Lievre? ‘’

„Samo intuicija. ‘’

„Taj mladić je čudan. Čini se da je odlučan do te mjere da ništa ne smije narušiti njegov cilj. Želio bih ga bolje upoznati. ‘’

„Možda ćemo ga ponovno vidjeti. ‘’

Nakon što su podijelili solidan doručak, za vrijeme kojega se Iker držao po strani, naučnici pisari vratili su se u učionicu u kojoj su sjedili na prostiračima.

Kada je profesor ušao, Iker je istodobno bio razočaran i ogorčen, general Sepi! Vođa provincije Lievre iskoristio ga je šaljući ga u kasarnu u kojoj se obučavaju policajci.

Mladić je ustao.

„Oprostite, ja nemam ovdje što tražiti. ‘’

„Ne želiš li postati pisarom?“ upitao je Sepi.

„Upravo to je moja namjera. ‘’

„Dakle, sjedi. ‘’

„Ali Vi ste general i...

‘‘... i zadužen za glavnu školu pisara provincije Lievre. Ili me se sluša do zadnjeg slova ili se sreća ide potražiti negdje drugdje. Oni koji rade pod mojim vodstvom, moraju biti rigorozni i disciplinirani. Zahtijevam točnost i savršeno držanje. I najmanji nemar kažnjava se isključenjem. Počnimo odavanjem počasti našem božanskom gospodaru, Thotu, i pretku svih pisara, mudrom Imhotepu. ‘’

Sepi je objesio visak na glavnu gredu učionice.

„Gledajte ga pažljivo, naučnici, jer je to simbol Thota, nepokretan u središtu ravnoteže. Odbija zlo, važe riječi, nudi mir znalcima i uskrsava ono što je bilo zaboravljeno. ‘’

Iz košare od papirusa obložene platnom, general Sepi je izvadio materijal koji su upotrebljavali pisari, paletu od sikomora, cilindrični etui ispunjen perima od trstike i kistovima, torbu koja je sadržavala papirus, drugu s pigmentima, malo pomagalo u obliku malja koje je služilo za poliranje, glačalo potrebno da bi se obavljale korekcije na papirusu, kupice s tintom, crvene i crne boje, drvene pločice i strugalicu.

„Kako se zove paleta? ‘’

„"Vidjeti i Čuti*"„odgovorio je jedan naučnik.

* Maa Sedjem.

„Točno“ odobravao je Sepi.“ Ne zaboravite da je paleta jedna od inkarnacija Thota. Samo ona će vam omogućiti da , upoznate riječi Božje* i da prodrete u njihovo značenje. Zahvaljujući njegovoj paleti upisano je trajanje života Raa, božanskog svjetla i kraljevstva Horusa, zaštitnika Faraona. Rukovati paletom je ozbiljan i sveti čin. I jednako tako treba mu prethoditi obred. ‘’

Hijeroglif je jezički izraz koji znači "posvećene rezbarije". *

General je položio na tlo kip sjedećeg babuna, duboka i meditativna pogleda. Utjelovljenje Thota inspiriralo je primljenog pisara. Zatim je profesor vodom ispunio kupicu.

„Za tebe, majstore svetog jezika, izlijevam energiju koja će oživjeti duh i ruku. Evo vode za tintarnicu za tvoj Ka, Imhotepe. ‘’

Nakon dugog trenutka tišine, profesor je ispravio položaj nekolicine naučnika koje je procijenio premlakima ili prerigidnima. Zatim im je predstavio pera od trstike i fino izrađene kistove, dugačke dvadeset i pet centimetara.

„Zna li ijedan od vas najbolji materijal za njihovu izradu? ‘’

„Stabljika koja je izrasla u slanoj močvari“ odgovorio je jedan učenik.

„Nije li štitarica** bolja?“ predložio je Iker.

** Prema istraživanjima J. C. Goyona o biljci heden.

„Zašto?“ upitao je Sepi.

„Zato što je biljka otporna i odbija kukce. ‘’

„Nećete odmah pisati na papirusu“ odgovorio je Sepi“ već na drvenim pločicama prevučenima finim slojem stvrdnutog gipsa. Moći ćete izbrisati svoje pogreške i izjednačiti lako tu površinu. Kada taj sloj bude uništen, preći ćete na novi. Vaši najveći neprijatelji su lijenost, površnost i nedisciplina. Napravit će vas glupima i zaustaviti vas u napretku. Znajte slušati savjete onih koji znaju više od vas i koji svaki dan žestoko rade. Ako niste spremni, napustite smjesta ovu školu.

Ošamućen strogošću učitelja, dvojica naučnika su izašla.

„Thot je razdvojio jezike“ nastavio je Sepi.“ Razlikujući riječi izgovorene od zgode do zgode, izvrnuo je ljudske misli koje su se okrenule od istine i pravog puta. Tijekom zlatnog doba bogovi su govorili istim jezikom, danas se sučeljavaju ljudi koji su razdvojeni od božanskog i ne razumiju se. No Thot nam je prenio riječi moći koje će vas naučiti da protumačite i upišete u drvo, kožu, papirus i kamen. Isto tako trebate poštovati temeljno pravilo, ne stavljajte jednu riječ na mjesto druge, ne miješajte jednu stvar s drugom. Ovdje ćete naučiti pismo Kuće Života, sačinjeno od znakova koji su isto tako elementi spoznaje, simboli zaduženi za magiju i misterije. O ispravnom pismu ovisi zračenje duha. Ako vjerujete da hijeroglifi nisu ništa drugo do crteža i zvukova, nikada ih nećete razumijeti. Uistinu, oni sadrže tajnu prirodu bića i stvari, najsuptilnije esencije. Sveti jezik je kozmička snaga, on je taj koji stvara svijet. Samo Faraon, prvi među pisarima, sposoban je njime gospodariti. Zato njegovo prvo ime, Peraa, znači "Veliki Hram". Hijeroglifima nisu potrebni ljudi, oni djeluju sami po sebi. Tako da trebate biti puni poštovanja prema tekstovima koje otkrivate i koje prenosite jer su oni daleko važniji od vaše male osobe. ‘’

Iker je bio fasciniran.

Sve to on je predosjetio, no general Sepi je to formulirao s takvom preciznošću da se nekoliko vrata otvorilo prema raznolikim putovima.

„Ne postajete pisarima zbog svoje vlastite slave“ precizirao je podučavatelj“ već da biste produžili djelo Thotovo. On je izračunao nebo, izbrojao zvijezde, uspostavio hramove, godine, godišnja doba i mjesece. Dah života počiva u njegovom dlanu, njegov lakat je temelj svake mjere. On koji nije žrtva ni nereda ni nepravilnosti uspostavlja plan hramova. Thotov nauk ne sastoji se od uzaludnog spekuliranja jer ga hrani previše tehnike i znanja. Kroz njegove riječi naučit ćete procijeniti površinu jednog polja ili sagraditi zgradu kao da pravedno dijelite hranu. Ono što je gore kao i ono što je dolje, ono što je dolje kao i ono što je gore, Thot dvaput veći podučit će vas da ne razdvajate nebo od zemlje. ‘’

„Mi, dakle, trebamo samo prepisati gotove formule!“ protestirao je jedan naučnik.“ Nije li to priznanje naše slabosti? ‘’

„Ako želiš biti jak“ odgovorio je Sepi“ budi zanatlija riječi. Istinska moć je u oblikovanju jer dobro upotrijebljene riječi učinkovitije su od bilo kojeg oružja. Neki pisari su samo prepisivači, no ne treba ih prezirati. Drugi, jako rijetki, prodiru u sferu stvaranja. ‘’

„Koje kvalitete se zahtijevaju od njih?“ upitao je Iker.

„Slušanje, razumijevanje i djelovanje pogreškama. Ti i tvoji drugovi, još ste daleko od toga! Uzmite svoje pločice i svoja pera, izdiktirat ću vam Knjigu Kemita i ispravit ćemo vaše pogreške. Što znači taj pojam? ‘’

‘‘Kemit je jedna riječ koja se tvori od korijena kem“ izjavio je Iker“ i znači ili "crna zemlja", drugim riječima zemlja Egipta oplođena blatom, ili "ono što je dovršeno, zgotovljeno".

„Oba značenja treba uzeti u obzir“ dodao je Sepi.“ Ta knjiga zatvara, naime, kompletno učenje namjeri naučnicima pisarima i za cilj ima učiniti njihov duh plodnim. Pripremite svoj pisaći materijal. ‘’

Iker je napunio vodom dvije školjke u kojima je rastopio svoj kruh namočen u tintu.

Profesor je diktirao poglavlja Knjige Kemita.

‘Početak je želio život, jedinstvo i vječno širenje Gospodara. Zatim se bavio neophodnom "pravednošću glasa" nasuprot božanstvima i dušama Heliopolisa, svetog garda Raa. Od Montoua, boga bika tebanske provincije, zatražio je njegovu snagu i pomoć, od Ptaha, radost i visoku starost.

"Neka te napisano učini sretnim" bio je zavjet koji su polagano pisali pod uvjetom da slušaju učitelja, poštuju svoje starije, ne budu brbljavi, izabiru preciznost u svim stvarima I čitaju korisne tekstove, poznaju one koji sadržavaju svjetlost…’

Jedna rečenica navela je Ikera da poskoči, "Može li dobar pisar biti spašen mirisom Punta" i nije bio daleko od toga da uhvati ritam diktata.

Po završetku dva sata napora i pažnje, naučnici su bili umorni. Neki su imali grčeve, druge su boljela leđa.

General Sepi je polagano prolazio kroz redove.

„Žalosno“ zaključio je.“ Nijedan među vama nije uspio napisati ispravno sve riječi. Vaša glava se ljulja, vaši prsti oklijevaju. Sutra ujutro, počet ćemo ponovno. Oni koji su počinili previše pogrešaka bit će prebačeni u drugu školu. ‘’

Iker je polako pospremio stvari. Kada je razred bio prazan, učenik se približio profesoru.

„Mogu li postaviti pitanje? ‘’

„Samo jedno, žurim se. ‘’

„Ova knjiga govori o "mirisu Pounta". To je izmišljena zemlja, zar ne? ‘’

„Po tvom mišljenju? ‘’

„Zašto bi jedan budući pisar prepisivao sanje? I zašto bi ga miris izmišljene zemlje spasio?’’

„Rekao sam samo jedno pitanje, Iker. Pridruži se svojim drugovima. ‘’

Njihov doček nije bio nimalo topao. Svi su bili rođeni u provinciji Lievre i prisutnost tog stranca u klasi generala Sepija, kojemu je tako teško pristupiti, iritirala je ne jednog od njih.

Jedan mali smeđokosi agresivnih očiju otvorio je neprijateljstvo.

„Odakle ti dolaziš? ‘’

„Tu sam, to je bitno“ odgovorio je Iker.

„Tko te preporučio? ‘’

„Zar je bitno? Svatko neka dokaže svoje sposobnosti. Oči u oči s iskušenjem, sami smo. ‘’

„Budući da to tako shvaćaš, bit ćeš još osamljeniji od ostalih! ‘’

Skupina naučnika udaljila se od uljeza dobacujući mu poglede pune mržnje. Najradije bi ga izmlatili kako bi mu dali lekciju, no general Sepi bi ih ozbiljno kaznio.

Iker je objedovao po strani, ponovno čitajući svoju kopiju Knjige Kemita. Riječ "Pount" nije ga prestajala proganjati. Bilo je to upravo zbog te misteriozne zemlje da je trebao umrijeti.

34

„Pripremite svoj materijal“ naredio je suho general Sepi.

Iker je smjesta primijetio širinu katastrofe.

Zamijenili su njegovu pločicu jednom drugom, toliko korištenom da je bila gotovo neupotrebljiva. Njegova pera i kistovi bili su slomljeni. Njegovi kruščići tinte tvrdi kao kamenje.

Ništa dobra iz toga neće izaći. Mladić je ustao.

„Moj materijal je uništen. ‘’

Zabavljeni i zadovoljni, pogledi su se uputili prema njemu.

„Znaš li krivca?“ upitao je Sepi.

„Znam ga. ‘’

Žamor je prostrujao redovima naučnika pisara.

„Optužba je ozbiljan čin“ podsjetio ga je general.“ Jesi li siguran? ‘’

„Siguran sam. ‘’

„Dakle, reci nam njegovo ime. ‘’

„Kriv sam ja. Bio sam naivan vjerujući da se nitko ne bi usudio učiniti nešto tako jadno. Gledam razmjere svoje gluposti, no prekasno je. ‘’

Spuštene glave i teška koraka, Iker se uputio prema vratima pod zluradim pogledom pobjednika.

„Je li ikad prekasno popraviti pogrešku?“ upitao je general.“ Evo torbe koja sadrži sav pribor profesionalnog pisara. Povjeravam ti ga, Iker. Ako tvoja budnost još jednom oslabi, ne moraš više kročiti amo. ‘’

Naučnik je primio taj neprocjenjivi dar s obožavanjem.

Uzalud je tražio riječi zahvale kako bi izrazio svoju zahvalnost.

„Idi sjedi na mjesto“ zahtijevao je učitelj“ i brzo se pripremi. ‘’

Iker je zaboravio svoje neprijatelje i koncentrirao se na nove predmete lijepe kvalitete koje mu je general upravo darovao. Bez drhatanja, uspio je dobiti prekrasnu crnu tintu.

„Napišite te Maksime mudrog Ptah Hotepa“ rekao je profesor,

Neka tvoje srce ne bude hvalisavo zbog toga što te poznajem. Prihvati savjet od neznalice kao i od mudraca, jer ne dostiži se granice umjetnosti. I ne postoji umjetnik koji dostiže savršenstvo. Jedna savršena riječ skrivenija je od zelenog kamena, Nalazimo je ipak u slugu koji rade u mlinu. *

* Ptah Hotep, Maksima I (vidjeti Ch. Jacq, Poučavanje mudrog Egipćanina Ptah Hotepa, str. 45’‘46).

Tekst nije bio lagan, prigode za pogrešku brojne, no Ikerova ruka žurila je vješto. Prianjao je na svaku riječ čuvajući u duhu i smisao cijele rečenice.

Kada je Sepi ušutio, Iker nije imao nikakav osjećaj umora. Rado bi bio nastavio još dugo.

General je pregledao pločice. Svatko je suzdržavao dah.

„Polovica vas ne zaslužuje studirati u mojem razredu. Nastavit će svoje naukovanje s drugim učiteljima. Ostali imaju još puno za raditi i sigurno neću zadržati sve. Samo jedan učenik je učinio samo dvije pogreške, Iker. On će, dakle, biti zadužen za primjerno održavanje ovog mjesta koje će čistiti svaki dan. Povjeravam mu ključeve. ‘’

Ostali naučnici nisu bili nezadovoljni tom odlukom, nije li to bilo poniženje nametnuto strancu? Oni se nikada nisu spuštali do domaćinskih zadataka. No Iker je smatrao tu funkciju čašću, a ne poniženjem. I bio je sav sretan što je zadužen za inventar pločica kojima se posvetio svojom uobičajenom žestinom.

Kakva sreća biti u dodiru s tim pisarskim pomagalima! Razvrstao ih je prema materijalu pridodajući im broj, pločice od sirove gline koje su trebale čvrsto pero, pločice od sikomora i srdobice četvrtastog oblika, sastavljene od nekoliko dijelova koje su povezivali zglobovi, pločice od vapnenca čija je površina bila brižljivo izravnata.

Ne vidjeti nijednog svog sudruga čitavog dana bila je istinska sreća. Nadao se da će mu general Sepi, sada već udaljen od ideje da bi Iker mogao biti policajcem, nastaviti nametati obilje posla kako bi ta situacija potrajala.

Noć je već pala kad je Iker izašao iz skladišta kako bi se vratio u blagovaonicu gdje je večerao koricu tikvice i svježeg sira. Maksime Ptah Hotepa tako su se duboko ugravirale u njegov duh da ga nisu prestajale očaravati, kao nadnebeska glazba.

Tračak svjetla prošao je kroz vrata njegove sobe.

Međutim, nije ostavio upaljenu svjetiljku! Uznemiren, lagano je gurnuo vrata i otkrio pljačku.

Prostirka poderana, pregača u ritama, kovčeg s rubljem u tisućama komadića, sredstva za higijenu u mrvicama, sandale razbacane, zidovi išarani... Zgađen, na rubu suza, zapitao se kako si mladi čovjek može osigurati elementarni životni prostor?

Budući da je trebalo ostati ovdje, zaspao je, slomljen.

Kada se probudio, mrzovoljan, Iker se upitao može li biti korisno ostati u takvoj jednoj klimi prepunoj mržnje, u kojoj su se udarci mogli samo udvostručavati. Što će još izmisliti njegovi sudrugovi kako bi ga obeshrabrili? Sam protiv svih, bila je to neudobna pozicija za dugo održanje.

Naučnik pisar čistio je razred nakon predavanja, a zatim je predstavio svoju žalbu generalu Sepiju.

Ispred vrata, paket.

‘ Još jedan čin zlobe ‘, pomislio je Iker, koji je oklijevao odvezati uže.

Dvije košulje i dvije nove pregače, par sandala, sredstva za higijenu, čvrsta prostirka... Sreća se okrenula! Je li jedan od njegovih neprijatelja imao grižnju savjesti? Ili je profitirao od pomoći zaštitnika koji želi ostati u sjeni?

Bio je to elegantni Iker koji je primio svog profesora u dvorani čistoj kako netaknuti papirus.

Njegovi drugovi bili su začuđeni, kako se snašao i dobio ovu odjeću! Po njegovom smirenom licu moglo se zaključiti da nije pretrpio nikakvu štetu!

„Evo drugih Maksima Ptah Hotepa“ rekao je general Sepi.“ Iz ove škole morali bi izaći nekoliki papirusi koji će sadržavati potpunu verziju tog velikog djela,

Kada dobro slušamo, riječ je dobra.

Onaj tko sluša gospodar je svega profitabilnog.

Slušati je korisno onome tko sluša.

Slušati je najbolje od svega, (tako) se rađa savršena ljubav*.

* Maksima 39.

Iznenada, Iker je imao osjećaj da više ne prepisuje, već da piše. Nije se zadovoljio prenošenjem već izgovorenih rečenica, sudjelovao je u njihovom značenju. Oblikom

svojih slova, posebnošću crteža, davao je misli mudraca još nepoznatu boju.

Bio je to besraman čin, naravno. Međutim, po prvi put, naučnik je osjećao moć pisanja.

Kada je predavanje završeno, Iker je počistio učionicu.

Izlazeći, požurio se ka skupini svojih drugova, koju je nahuškao mali smeđokosi agresivna pogleda.

„Odustanite od pripreme još jednog udarca“ preporučio im je Iker dobro odmjerenim glasom.“ Ovaj put, neću ostati pasivan. ‘’

„Misliš li da te se bojimo? Nas je deset, a ti si sasvim sam! ‘’

„Mrzim nasilje. No ako ustrajete u svojim rušilačkim namjerama, bit ću vas prisiljen ispraviti. ‘’

„Pokušaj! ‘’

Bijesan, mali smeđokosi pokušao je udariti Ikera stisnutom šakom.

Da nije ni razumio što mu se događa, bio je odbačen u zrak i pao je teško na leđa. Dotrčavši u pomoć, njegov vjerni poručnik doživio je istu sudbinu. A kada im se i treći, najrobusniji iz družine, pridružio u poniženju, ostali su ustuknuli.

Iz pogleda koji im je Iker uputio, svi su shvatili da može biti i nasilniji.

„Sigurno je pohađao policijsku obuku!“ uzviknuo je jedan mršavko.“ Taj mladac sposoban nam je polomiti kosti. Pustimo ga na miru da se stvarno ne razbjesni. ‘’

Čak ni mali smeđokosi nije inzistirao.

Kada se primirena skupina udaljila, Iker je zahvalio svojoj sreći. Da su došli na ideju da ga napadnu svi zajedno, bio bi smlavljen. A zahvalio je i vođi provincije Khnoum Hotepu što ga je prisilio da postane mirovni ratnik.

Na putu do blagovaonice, naučnik je prisustvovao letu ibisa tako veličanstvenog da je ostao nepomično stajati kako bi ga promatrao.

Ptica Thota počela je opisivati velike krugove iznad Ikera, kao da mu želi objasniti da se obraća upravo njemu. Zatim se uputila prema Nilu, vratila se prema mladiću i ponovo krenula smjerom rijeke.

Iker ju je slijedio. U nekoliko navrata, ibis je ponovio isti odlazak i dolazak. Profitirajući od njegovog iskusnog vođenja, naučnik pisar prešao je u rekordnom vremenu udaljenost koja ga je odvajala od Nila. Zadržao se nekoliko trenutaka na vrhu štita koji je cupkao tu i tamo svojim šiljatim kljunom, zatim se uputio prema nebu.

Bez sumnje, glasnik boga pisara odveo ga je do tog mjesta kako bi mu nešto otkrio.

Zaputiti se u tu biljnu zbrku nije bilo bezopasno. Ondje su se mogli skrivati krokodil ili zmija. Jednako tako istraživač će tapkati na mjestu prije nego što razmakne trstiku i uđe u papirus.

Kretanja su ga prikovala na mjestu.

Bila je jedna beba u košari!

Zaboravljajući na opasnost, Iker je nastavio što je brže mogao i pao na... magarca! Sivac ranjen u kopito, savijen u iščekivanju smrti.

Polako, da ga ne uznemiri, Iker ga je oslobodio bodljikavog granja čijim je bio zarobljenikom. Nesretnik je imao tek kožu na kostima, njegove slabine su se jasno vidjele.

„Uzet ću te u ruke“ najavio mu je Iker“ i brinut ću se za tebe. ‘’

Njegove velike smeđe oči bijahu ispunjene užasom. Magarac očigledno nije zadržao

lijepe uspomene na prve kontakte s ljudskom vrstom.

Kako bi ga umirio, Iker je sjeo pored njega i učinio prvi pokušaj da ga pomiluje. Ranjenik je zadrhtao od straha, uvjeren da će ga udariti. Dodir blage i osjećajne ruke iznenadio ga je i smirio. Malo po malo, mladi pisar zadobio je njegovo povjerenje.

„Treba izaći odavde i nahraniti te. ‘’

Sivko doista nije bio težak. Iker se bojao divlje reakcije, naprotiv, njegov štićenik se prepustio, osjećajući se napokon sigurnim.

Naglo, kada je njegov spasitelj krenuo putem prema civilizaciji, magarac se uznemirio i pokrenuo. Razlog njegova straha nije bilo teško pogoditi, seljak naoružan vilama dolazio je prema njima velikim koracima.

„Ostavi to čudovište u močvari“ vikao je“ i neka ga proždru krokodili! ‘’

„Gdje vidiš čudovište? To je tek ranjeni i izgladnjeli magarac. ‘’

„Nisi ga dobro pogledao! ‘’

„Vjerujem da jesam i ustanovio sam da su ga maltretirali. Ako si ti kriv, bit ćeš osuđen. ‘’

„Kriv što sam se riješio nesretnog stvorenja? Naprotiv, čestitat će mi. ‘’

„Zašto ga tako optužuješ? ‘’

„Pokazat ću ti. ‘’

„Ne, ne približavaj se! ‘’

„Gledaj mu njušku! Gledaj znak! ‘’

Iker je primijetio nekoliko riđastih dlaka.

„To životinja je Sethovo stvorenje, ona donosi nesreću! ‘’

„Thotov ibis me doveo do mjesta na kojem si ti ostavio ovog magarca nakon što si ga udario. Vjeruješ li da bog pisara nije u stanju razlikovati zlo? ‘’

„Ali zadatak... Riđasti su Sethova stvorenja! ‘’

„Ovo ovdje možda ima njegovu snagu, ali ga je pročistio Thotov ibis. ‘’

„Tko si ti? ‘’

„Naučnik pisar iz razreda generala Sepija. ‘’

Seljakov ton se promijenio.

„Dobro, možda se možemo dogovoriti. Taj magarac je moje vlasništvo, no dajem ti ga pod uvjetom da ne podneseš tužbu protiv mene. ‘’

„Puno tražiš. ‘’

„Slušaj, vjerovao sam da dobro činim i sud bi me sigurno oslobodio! Kako sam mogao predvidjeti intervenciju boga Thota? ‘’

„Dogovor zaključen, prijatelju. ‘’

Sretan što se tako dobro izvukao, seljak je nestao. Gotovo odmah magarac se iznova opustio. U trenutku kada se blagi vjetar dignuo sa sjevera, sivac je zainteresirano njuškao zrak. Napokon se u njegovim očima pojavila radoznalost prema svijetu koji ga je okruživao. Pogleda ispunjenog beskrajnom ljubavlju za svog spasioca, brzo se probudio.

„Tvoje ime se nameće, procijenio je Iker. Zvat ćeš se Sjeverni Vjetar. ‘’

35

Skriveni u Delti, na dva dana hoda od sjeveroistoka grada Imeta, Poprečna Njuška i njegovi učenici živjeli su od lova i ribolova. Častili su se svakog dana i njihov vođa

koristio je to kako bi još pojačao treninge. U jednom takvom okružju bilo je lako organizirati zasjede i zamisliti parade. Dva regruta izgubila su život, no radilo se o manje više zadovoljavajućem minimumu. To je dokazivalo da je posao donosio svoje plodove i da će komandosi uskoro biti spremni na djelovanje.

Postati vođom najljepše nade pljačkaša ikada viđene u zemlji Egipta, to je bio cilj Poprečne Njuške. Nametnuo bi toliko patnji svojim neprijateljima da će oni na kraju završiti izgovarajući njegovo ime s užasom.

„Promatrač nam signalizira uljeze, šefe! ‘’

„Nemoguće... Dobro ćemo se zabaviti! Svi na svoja mjesta. ‘’

Razumljivo, taj događaj bio je očekivan. I trupa Poprečne Njuške bila se pripremila na eliminaciju onih koji su smetali.

„Koliko je radoznalih? ‘’

„Četiri muškarca. ‘’

„Prelagano! Pobrinut ćemo se za njih dvojicu po dvojicu. ‘’

Bio je to dobar dan za Shaba Iskrivljenog, jer ga je Poprečna Njuška prepoznao upravo prije nego je zamahnuo šakom.

Sa svojim pomoćnikom, iskočio je iz trstike kao divlji.

„Zdravo, druže! Dobro putovanje? ‘’

„Prestrašio si me, glupane! ‘’

„No... Gdje je veliki gazda? ‘’

„Jedna patrola pustinjske policije ga je zaustavila i odvela u Sichem. ‘’

„Zašto ih niste uništili? ‘’

„Bilo ih je previše. A osim toga Glasnik nam je naredio da bježimo. ‘’

„Za tipa poput njega“ , žalio je Poprečna Njuška,“ žalostan završetak karijere. ‘’

„Što to govoriš? Krenut ćemo na Sichem i osloboditi ga. ‘’

„Haluciniraš, Iskrivljeni! Vjeruješ li da će Egipćani učiniti pogrešku i pustiti nas u grad bez nadzora? Bit će tamo prava regimenta u pripravnosti, a mi nismo u formi.

„Nisu li tvoji učenici dobro obučeni? ‘’

„Za točne operacije, a ne za frontalni šok. ‘’

„Nećemo napasti vojarnu, već zatvor. ‘’

„Ponajprije, bit će dobro čuvana i ništa ne dokazuje da ćemo uspjeti osloboditi Glasnika. Zatim, sigurno ćemo stići prekasno. ‘’

„Zašto? ‘’

„Zato što će biti pogubljen. Misliš li da će Faraon s nježnošću postupati prema pokretaču pobune? ‘’

Shab je iskrivio lice.

„Tvoj Glasnik, on je već mrtav. Vratiti se u Sichem bilo bi jednako samoubojstvu, Iskrivljeni. ‘’

„Onda, što predlažeš? ‘’

„Prihvatimo neminovnost i pozabavimo se našom vlastitom budućnošću. S ovom ekipom, bit će nam bolje nego pustinjskim trkačima. ‘’

„Nema sumnje, nema sumnje, ali Glasnik... ‘’

„Zaboravi ga Sada trune u pećima pakla. ‘’

„A ako mu daju šansu? ‘’

„Kakvu šansu?“ začudio se Poprečna Njuška.

„Da pobjegne. Znaš i sam da on nije običan čovjek. Njegove moći omogućit će mu da pobjegne neprijateljima. ‘’

„Unatoč njima bio je zarobljen! ‘’

„A ako je tako htio? ‘’

„U kojoj namjeri? ‘’

„Da nam dokaže da ga nitko ne može uhvatiti! ‘’

„Misliš da je on bog, tvoj Glasnik! ‘’

„Posjeduje moć pustinjskih demona i znat će je iskoristiti. ‘’

„Priče, sve to... Mi, mi smo slobodni, istinski živi i spremni uzdrmati Egipćane. ‘’

„Ostanimo ovdje do nove mjesečine“ predložio je Shab Iskrivljeni.“ Ako Glasnik ne bude stigao do tada, otići ćemo. ‘’

„Dobro, pristao je Poprečna Njuška. Iskoristit ćemo to da se obilno najedemo čekajući da dobro popijemo. Na farmama i u selima trebale bi biti lijepe pričuve vina i piva. Djevojke, za njih ćemo se pobrinuti na kraju. ‘’

U jednoj ćeliji zemljanog poda, dvanaestak ljudi, svi ležeći, osim Glasnika. Sakriven u tkanini svoje tunike, kralj tirkiza udaljavao je nesreću. U stvari, čim su ga bacili u tu smrdljivu tamnicu, budućnost se bila rasvijetlila jer mu je jedan od zatvorenika sličio poput brata. Gotovo jednako visok kao i on, ispijena lica, istog stasa. Samo je brada mogla rasti još nekoliko dana. Ta odgoda, Glasnik je bio siguran da ju je postigao jer su egipatski policajci ispitivali tako temeljito građane prije nego su okupili pastire isprepadane na rubovima grada i skupljene ovdje.

„Vi me ne poznajete“ izjavio je on“ no ja, ja vas poznajem. ‘’

Upitni pogledi podigli su se prema njemu.

„Vi ste hrabri radnici, iskorištavani od strane jednog okupatora tako okrutnog da ste se prestali boriti protiv njega. Ja, ja sam vam došao pomoći. ‘’

„Misliš li da si sposoban srušiti zidove ovoga zatvora?“ ironizirao je vlasnik stada ovaca.

„Sposoban sam, no ne tako kako ti zamišljaš. ‘’

„Kako ćeš nastaviti? ‘’

„Jeste li čuli govoriti o Glasniku? ‘’

Samo jedan pastir je reagirao.

„Nije li to čarobnjak povezan s pustinjskim demonima? ‘’

„Upravo. ‘’

„Zašto bi nas došao osloboditi? ‘’

„Neće doći. ‘’

„Onda ti pričaš koještarije! ‘’

„Neće doći jer je ovdje. ‘’

Glasnik je položio ruku na rame velikog glupaka.

„Evo vašeg spasitelja. ‘’

„On? Ali on jedva zna govoriti! ‘’

„Do sada, niste ga prepoznali i to vam je bila najozbiljnija pogreška. U manje od tjedan dana bit će sposoban sravniti protivnika sa zemljom i osloboditi nas. ‘’

Pastiri su slegnuli ramenima i svatko se zavukao u jedan kut. Glasnik se prihvatio obrazovanja svog zamjenika navodeći ga da ponavlja nekoliko jednostavnih rečenica koje su stanovnici Sichema čuli tisuća puta. Presretan što se tako o njemu vodi briga i što je izbjegao tešku klimu zatvora, glupak je pokazao najbolju volju.

Jedan tjedan je upravo prošao. Vrata ćelije su se treskom otvorila.

„Izlazite svi, ispitivat će vas“ najavio je egipatski policajac.

„Slušat ćemo samo Glasnika“ izjavio je jedan pastir, koji je pristao igrati igru.

Policajac je ostao zabezeknut.

„Ponovi! ‘’

„Glasnik je naš vođa! On je taj i samo on koji nam govori što da radimo. ‘’

„Gdje je taj famozni vođa? ‘’

„Ovdje je, među nama. ‘’

Zatvorenici su se razmakli kako bi pustili da se pojavi zamjenik kojeg je Glasnik zamotao u svoj turban i obukao u svoju tuniku.

Policajac je položio vrh svoje toljage na grudi čudne osobe.

„Ti si taj Glasnik? ‘’

„To sam ja. ‘’

„I ti si taj koji je pokrenuo pobunu u Sichemu? ‘’

„Bog me izabrao da sravnim sa zemljom ugnjetavače naroda i ja sam ga vodio pobjedi.

„Dobro onda! Predstavit ćemo te generalu Nesmontou, moj veseljače. ‘’

„Nijedan neprijatelj neće me uspjeti pobijediti jer ja sam saveznik pustinjskih demona. ‘’

„Vežite ga“ naredio je policajac svojim kolegama.

„Mi, mi smo pastiri“ promrmljao je“ i ništa ne razumijemo u cijeloj toj priči. Naše životinje nas čekaju. Ako se o njima brzo ne pobrinemo, izgubit ćemo sve. ‘’

Sin seljaka, policajac je bio osjetljiv na taj argument.

„Dobro, ispitat ćemo vas. Zatim ćemo vidjeti. ‘’

Slijedeći predviđeni plan, pastiri su podastrli svu svoju nevinost. Jedan za drugim, bili su oslobođeni. Policija je bila presretna što je razriješila glavni dio kako bi se pobrinula za krupnu ribu.

General Nesmontou promatrao je sumnjičavo čovjeka s turbanom.

„Ti si, dakle, revoltirani koji je naredio masakr egipatskog garnizona u Sichemu? ‘’

„Ja sam Glasnik. Bog me izabrao da sravnim sa zemljom ugnjetavače naroda i... ‘’

‘‘... I ti ćeš ga povesti prema pobjedi, znam. Već dvadeseti put to ponavljaš. Tko stoji iza tebe? Azijati, Libijci ili samo Kanaenci? ‘’

„Bog me izabrao da... ‘’

General je ošamario svojeg zatvorenika.

„Ponekad žalim što mi faraon zabranjuje mučenje. Jasno te pitam, jasno mi odgovori, djeluješ li sam ili imaš zapovjednika? ‘’

„Bog me izabrao... ‘’

„Dosta! Odvedite ga i nastavite ga ispitivati. Kada bude žedan, možda će progovoriti. ‘’

Zahvaljujući Glasnikovom podučavanju, glupak je bio uvjeren da se može suprotstaviti Egipćanima. Nitko drugi nije uspio iz njega izvući druge riječi osim rečenica koje su sastavljene tako da ugledaju nepokolebljive.

„Dobro da smo uhvatili ovog luđaka kriminalca“ procijenio je bojovni pomoćnik generala.

„Zadnja provjera mi se čini neophodnom, provedite ga ulicama grada.

Od svojih prvih koraka, patrola kojoj je povjerena misija vjerovala je da zatvorenik nije bio ništa drugo do li varalice jer se na njegov prolaz nitko nije pojavio.

Iznenada, jedna žena je zavikala.

„To je on, prepoznajem ga! ‘’

Jedan starac se pomolio.

„Glasnik se vratio! ‘’

U nekoliko sekundi, skupila se čitava gomila. Policajci su se probijali grubo i vodili svog zatvorenika u kasarnu.

„Nema više nikakve sumnje, moj generale“ izjavio je jedan oficir.“ Ovaj luđak uistinu je Glasnik. Ako želimo izbjeći nove probleme, trebamo što prije pokazati njegov leš stanovništvu. ‘’

„Daj mu da popije otrov“ naredio je Nesmontou.

Dok je general pisao jedno dugo izvješće o namjerama faraona, glupak je bezbrižno krenuo prema smrti. Nije li mu Glasnik obećao da će biti primljen u veličanstvenu palaču, nastanjenu prekrasnim pitomim bićima koja će zadovoljiti sve njegove želje dok će mu sluge nuditi najbolja vina?

36

Iker nije stvorio nikakvu vezu sa svojim suučenicima i posvetio se samo svojem poslu. Uvečer se zadovoljavao juhom od leće i kuhanim grahom, začinjenim lukom i koricama kruha premazanim češnjakom, prije nego što bi upalio nekoliko svjetiljaka koje su gorjele na ricinusovo ulje. Jeftin, korišten kao mast za najsiromašnije, služio je svakako kao gorivo za rasvjetu.

Naučnik pisar nije prestajao prepisivati klasične tekstove kako bi ih urezao u svoje pamćenje, izvježbao ruku i dosegao brz i čitljiv rukopis. Ocrtavajući misao, činio ju je tako živom da je upotrebljavao različite obrise. Hijeroglifi su bili daleko više od slijeda sličica, u njima su odzvanjale stvaralačke čini božanstava kako bi dali svakoj svojoj riječi potpunu učinkovitost.

Može li se pišući produžiti život i učiniti blistavim? Postupno, kako je njegov duh usvajao znakove, kako se pretvarao u njih i kroz njih, Iker je postajao sve uvjereniji i uvjereniji. Ostati običnim pisarom kojem se povjeravaju administrativni zadaci nije ga zanimalo, želio je prodrijeti u misterij tog jezika, istodobno apstraktnog i konkretnog, koji je stvorio egipatsku civilizaciju.

Radeći s tolikim žarom, mladić je izbjegavao misliti o njoj. No od povratka na jednu rečenicu, njezino lice se ponovno pojavilo i odvelo ga u luđačku nadu. Nikada je neće vidjeti, barem dok mu njegove pisarske sposobnosti ne otvore vrata Abidosa. Možda će biti drugih svečanosti i drugih obreda koje će ona počastiti svojom prisutnošću!

Ne, neće odustati. Za nju je kretao u osvajanje gramatike, leksika, ispravnog vladanja hijeroglifima koji, svojim rasporedom na drvetu, papirusu ili kamenu, isijavaju harmoniju koju su poznavali samo majstori pisma.

Iker je često odlazio vidjeti svojeg magarca, udobno smještenog na jednoj stelji koja se svaki dan mijenjala. Solidnog apetita, Sjeverni Vjetar je rastao na očigled i njegova rana uskoro će biti tek ružna uspomena.

Od njihove prve šetnje po prirodi, sivac je bio taj koji je uzeo vođstvo i ponovno pronašao svoj put bez i najmanje pogreške. U njegovim očima upravo intenzivna radost.

„Dobro je imati pravog prijatelja“ povjerio mu je Iker.“ Tebi sve mogu reći. ‘’

Naučnik pisar ispričao je svoju priču Sjevernom Vjetru, a da ništa nije izostavio. Velike uši su se uspravile, pažljivo.

„To što me ta banda pretencioznih piskarala ne voli, to mi je svejedno. Samo mi daju više snage! Kada vidim te mozgove tako utopljene u samima sebi da ne poštuju ni drugoga ni svete znakove, imam samo želju da slijedim vlastitu sudbinu ne mareći za njihovo mišljenje. Ono što karakterizira te glupane, to je njihova sterilnost koja ih čini zavidnima i ljubomornima. Oni koji im ne nalikuju, njih pokušavaju uništiti. Ti i ja, mi smo uistinu braća. Zajedno, učinit ćemo čuda. ‘’

Magarac je polizao ruku svojeg spasitelja, koji mu je zahvalio dugim milovanjima prije nego se vratio u svoju sobu.

Kao i svake večeri, položio je na svoj trbuh magičnu bjelokost koju mu je darovala gospa Techat kako bi udaljio zle duhove. Ujutro, čim bi se probudio, sakrio bi je na svoje dvije amajlije, koje su predstavljale sokola i babuna, kako bi je napunio energijom.

„Sutra“ najavio je general Sepi desetorici učenika koji su bili pozvani da postanu elitnim pisarima“ dan odmora. ‘’

Kao i obično, Iker je posljednji izašao iz razreda.

„Generale, molio bih Vas jednu uslugu. ‘’

„Dozvoljavam ti da tijekom odmora ne čistiš učionicu. ‘’

„Dozvolite mi da se poslužim arhivama provincije. ‘’

„Ne bi li se više volio zabavljati ili odmoriti? ‘’

„Prije ili kasnije, susrest ću se s takvim tipom dokumenta. Želio bih početi što prije. ‘’

„Koju vrstu arhive? ‘’

„O, pomalo sve! Ne bih se želio zatvoriti u jednu specijalnost. ‘’

„Napisat ću ti propusnicu. ‘’

Mladić je sakrio svoje uzbuđenje.

„Koje dokumente bi želio vidjeti? ‘’

„Sve što se odnosi na brodove, na posade i trgovačke ekspedicije. ‘’

„Od kojeg datuma? ‘’

„Recimo... Zadnje tri godine. ‘’

Predstojnik ga je odveo u jednu prostranu odaju od cigli. Na policama su bili brižljivo poslagani papirusi i pločice.

„Ne podnosim nered. Na i najmanji nemar, zamolit ću tvog profesora da poništi propusnicu. ‘’

„Doslovno ću poštovati Vaš red“ obećao je Iker.

On, tako nestrpljiv, pokazao se metodičnim. Broj sati neophodnih za istragu nije ga preplašio, upravo suprotno. U jednoj takvoj hrpi dokumenata, sigurno će otkriti trag.

Provincija Lievre posjedovala je brojne brodove, no nijedan se nije zvao Brza. Kada ga je

razočaranje prošlo, Iker se ponadao da su dva mornara, kojima je znao imena, pripadala drugim posadama, ubilježenima od strane administracije. No nikakva traga Oštrici Noža i Kornjačinom Oku.

Što se tiče različitih trgovačkih ekspedicija, nijedna nije imala zemlju Punt za svoje odredište.

Samo dobro zdravlje Sjevernog Vjetra koji je naočigled rastao i bogatsvo predavanja koje je držao general Sepi nisu mu dali da se prepusti pesimizmu.

Kada je izašao iz učionice koju je netom počistio do najmanjeg kutka, Iker se požurio do tri mlade djevojke, jednako elegantne kao i podrugljive. Laganih haljina, narukvica na zaglavcima kao i nožnim člancima, bisernih ogrlica, pozlaćenih dijadema ukrašenih plavcima... Istinske princeze koje su ponosno pokazivale svoje bogatstvo!

„Jesi li to doista ti, pisar Iker?“ upitala je najveća, laskavim glasom.

„Ja sam tek naučnik. ‘’

„Čini se da previše radiš“ šuštala je najmlađa, nestašna pogleda.

„Iz moje perspektive, nikada se ne radi dovoljno. Ima toliko velikih tekstova za proučavanje! ‘’

„Nije li to malo dosadno, dugoročno gledano? ‘’

„Naprotiv! Što više vježbam hijeroglife, to više otkrivam čuda. ‘’

„A mi, kako ti se mi činimo? ‘’

Iker je pocrvenio do ušiju.

„Ali ja.. Kako procijeniti...? Oprostite, moram se pobrinuti za svog magarca. ‘’

„Nismo li ljepše od te životinje?“ upitala je ona koja još nije izustila riječi.

„Moje isprike, stvarno se žurim. ‘’

Bježeći, Iker je uspio izbjeći te tri gracije koje su tako sličile jedna na drugu, Njihova razlika u godinama mora da je bila minimalna i bilo je teško razlikovati ih na prvi pogled. No njihova ljepota bila je previše umjetna, njihov izgled previše uglađen, i naučnik je stvorio samo jedno mišljenje, one ga neće zaokupljati.

Ta želja nije bila uslišana.

Istu večer, najmlađa je pokucala na vrata Ikerove sobe.

„Smetam li ti, Ikeru? ‘’

„Ne.. .Napokon, ako... Ne možete ovamo ući jer... ‘’

„Jer je tu već druga djevojka? ‘’

„Ne, naravno da nije! ‘’

„Hajde, dozvoli da ti ponudim ono što sam pripremila. ‘’

I bila je pretjerano našminkana, previše zelenog sjenila na očima, previše crvenog ruža na usnama, previše mirisa. Položila je na stol dva jela.

„Prvo sadrži tijesto s voćem jujubira“ objasnila je.“ Moja sluškinja ga je samljela kako bi dobila fino brašno, a ja sam sama dodala med prije nego sam kolač ispekla u pećnici. Drugo, biljni sir spremljen s mlijekom naše najljepše krave. Pretpostavljam da do sada nisi jeo tako finu hranu. Ako budeš dobar sa mnom, ništa ti neće nedostajati. ‘’

„Ne mogu prihvatiti. ‘’

„Zašto? ‘’

„Vi ste sigurno jako važni, a ja sam tek naučnik pisar. ‘’

„Zašto ne bi i ti postao netko važan? Moja pomoć će ti biti dobrodošla, vjeruj mi! ‘’

„Radije bih se snašao sam. ‘’

„Hajde, ne budi tvrdoglav Usudi se reći da ti se ne sviđam... ‘’

Iker ju je pogledao ravno u oči.

„Ne sviđate mi se. ‘’

„Voliš riskirati, Iker. Zar zaista ne znaš tko sam? ‘’

„Tko god da jeste, odbijam vašu velikodušnost. ‘’

„Je li tvoje srce već zauzeto? ‘’

„To se tiče samo mene. ‘’

„Zaboravi je! Kako se usuđuje uspoređivati s kćerkom Djehoutyja, gospodara provincije Lievre! Moje sestre i ja, mi biramo muškarce s kojima ćemo uživati. Ti si jedan od izabranih sretnika. ‘’

Počela je lagano spuštati sa svog ramena jednu od naramenica svoje haljine.

„Smjesta izađite!“ zahtijevao je Iker.

„Nemoj me ponižavati, skupo ćeš to platiti! ‘’

„Prestanite tu nezdravu igru i pustite me na miru. ‘’

„To je tvoja zadnja riječ? ‘’

„Savršeno ste me shvatili. ‘’

Popravila je svoju naramenicu bacajući pogled pun mržnje na naučnika pisara, koji je skupljao dva jela.

„Ne zaboravite ono što Vam pripada. ‘’

„Ovo su tvoji posljednji sati u ovoj provinciji, mali drzniče! ‘’

Nakon što je nahranio svog magarca, Iker se vratio u reflektorij. Tek sa zadnjom žličicom juhe shvatio je da je čudna. Popio je puno vode kako bi se riješio tog neugodnog okusa i osjetio nešto nalik na pijanstvo. I voda mu se činila nepitkom.

Naučnik pisar želio je razgovarati s kuharom, no ovaj je nestao.

I iznenada, počelo mu se vrtjeti u glavi. Obuzet vrtoglavicom, Iker se srušio i nije se mogao ustati.

Pogled mu se zamaglio, ali je ipak razlikovao siluete triju Djehoutyjevih kćeri.

Najmlađa se nagnula nad svojom žrtvom.

„Budi uvjeren, nećeš umrijeti od otrova. Dale smo ti samo jedno obično uspavljujuće sredstvo kako bi nam bio podložan. Sada, ćemo te napiti datuljinim alkoholom. Tvoja odjeća i tvoja koža već su natopljeni. Samo jednog potpuno pijanog piskarala otkrit će osoblje refektorija. Zabavno, zar ne? ‘’

Iker se pokušao usprotiviti, no njegove nerazgovjetne riječi su se sudarale.

„Lijepo spavaj, mali drzniče koji si nas se usudio odbiti! Kada se probudiš, bit ćemo osvećene. A ti, ti ćeš sve izgubiti. ‘’

„Sličiš na iskrivljeno kormilo“ rekao je general Sepi Ikeru“ na kapelicu bez svoga boga, na praznu kuću! Učimo plesati majmune, oblačimo pse, uspijevamo čak uhvatiti pticu za krila, ali ti... Kako te obučiti? Tvoje srce je nemirno, tvoje uši gluhe! Ti, jedan učenik mojeg razreda, pijan si i uprljao si odjeću pisara. ‘’

„Žrtva sam zavjere“ izjavio je optuženi, čiji je duh još bio zamagljen.

Generalov bijes se, čini se, smirio.

„A tko su zavjerenici? ‘’

„Ljudi koju su iskoristili moje povjerenje. ‘’

„Imenuj ih. ‘’

„Ja sam jedini odgovoran, trebao sam biti oprezniji. Drogirali su moju hranu i dali mi piti na silu. ‘’

„Tko to "oni"? ‘’

„Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. A ako mi i povjerujete, ništa nećete moći poduzeti da kaznite krivce. Njihov jedini cilj bio je da me unize u Vašim očima. Što zaslužuje jedan naučnik pisar kojeg uhvate pijana, osim da bude protjeran iz Vaše škole, pa čak i iz provincije koja ga je primila? ‘’

„Činjenice su činjenice, Iker. A tvoja objašnjenja su previše zamagljena da bi im se vjerovalo. Ako želiš dokazati svoju nevinost, trebaš reći tko su tvoji protivnici i organizirati suočavanje. ‘’

„Ničemu ne bi vodilo, generale. ‘’

„Onda, samo znak s neba može promijeniti moju oduku. ‘’

Sepi je pozvao dva vojnika koji će ispratiti Ikera na južnu granicu provincije Lievre. Profesor je žalio što se odvaja od svog najboljeg učenika, no pogreška je bila preozbiljna.

„Ondje, moj generale, gledajte!“ uzviknuo je vojnik povlačeći se.

Kameleon bijelog trbuha upravo je ušao u sobu. Podigao je svoje čudne oči prema Sepiju, koji je izgovorio odmah formulu za pripitomljavanje. Nakon kratka oklijevanja, životinja se povukla.

„Kameleon je jedna od manifestacija Anubisa“ precizirao je Ikeru.“ Čini se da uživaš iznimnu zaštitu. ‘’

„Nećete... Nećete me izbaciti? ‘’

„Tko bi bio dovoljno lud da zanemari intervenciju Anubisa? ‘’

„Vjerujete li, generale, da ću jednog dana pripadati krugu Abidosa? ‘’

Sepi se ukočio. Iker je imao osjećaj da promatra kip

ispitivačka pogleda.

„Tko ti je govorio o tom Krugu? ‘’

„To je više pjesnička sloboda, zar ne? ‘’

„Odgovori na moje pitanje! ‘’

„Jedan vrtlar. Naši putovi su se isprepleli, a zatim razdvojili. ‘’

„Pjesnici nas znaju navesti na sanjarenje, mladiću moj. Ali ti, ti radiš da bi postao pisar i bavio se realnim. ‘’

37

Oči u oči s Djehoutyjem, skupljen u svom naslonjaču visoka naslona, njegove tri kćeri izgarale su od nestrpljenja.

„Možemo li napokon razgovarati s tobom?“ upitala je najstarija.

„Trenutak, završavam proučavanje jednog spisa. ‘’

Vođa provincije uzeo je sve potrebno vrijeme kako bi ponovno složio jedan dugačak

papirus.

„Što vam se dogodilo, drage moje? ‘’

„Oče, uvrijeđene smo i pozivamo se na našeg najvišeg suca! ‘’

„Želiš razgovarati o božici Maat? ‘’

„Ne, o tebi! Odvratna djela su počinjena na tvojem teritoriju i krivac je ostao nekažnjen.’’

Djehouty se činio impresioniran.

„To je ozbiljno, zapravo. Znate li više o tome? ‘’

Mlađa je divlje upala.

„Pisar Iker ukrao je alkohol od datulja i napio se. To je nedostojno i neopisivo ponašanje! A jutros, vidjeli smo tog mangupa kako ponovno ulazi u školu generala Sepija, kao da se ništa nije dogodilo! Moraš smjesta intervenirati, oče, i protjerati Ikera iz naše provincije. ‘’

Djehouty je pogledao svoje kćeri ozbiljnošću obojenom ironijom.

„Budite uvjerene, drage moje, izvukao sam tu stvar na čistac. ‘’

„Što... Što želiš reći? ‘’

„Taj nesretni mladić bio je žrtvom jednog lošeg postupka, no zaštita boga Anubisa, koji se pojavio u obliku kameleona, dozvolila nam je da shvatimo da je doista govorio istinu. ‘’

„Je li optužio nekoga?“ upitala je starija, zabrinuta.

„Ne, i to je dodatni dokaz njegove velikodušnosti. Ti i tvoje sestre, imate li kakve sumnje?’’

„Mi? Ali kako.. Ne, naravno da ne! ‘’

„Sumnjao sam. Znajte da Ikera smatram budućim pisarom velike kvalitete i da neću dozvoliti bilo kakav napad na njega. Tko god bio autor, bit će ozbiljno kažnjen. Jesmo li se razumjeli, drage moje? ‘’

Tri Djehoutyjeve kćeri klimnule su glavom potvrdno i izašle iz prijemne odaje u koju je ušao jedan jako mršavi čovjek, nosač kožne torbe koja se činila preteškom za njegovu slabu konstituciju.

„Ah, doktor Goua! Već neko vrijeme Vam se nadam. ‘’

„Vi ste vođa provincije“ vratio je prigovor građanin svojim uobičajenim zajedljivim glasom“ no ja ne njegujem samo Vas. Između napada reumatizma, upala uha i čireva, ne znam više kuda pogledati. Vjerovati je da su se svi bolesnici jutros složili! Trebalo bi da moji mladi suradnici budu malo stručniji i da više prionu poslu. Dobro.. Od čega patite danas? ‘’

„Teška probava i... ‘’

„Dosta sam čuo. Previše jedete, previše pijete, previše radite i ne spavate dovoljno. A zatim, tu su i Vaše godine, koje odbijate priznati. U sukobu s takvom tvrdoglavošću, medicina je nemoćna. Beskorisno se nadati promjeni Vaših navika. Vi ste najgori od svih mojih pacijenata, no ipak sam Vas obvezan izliječiti. ‘’

Svaki pregled počinjao je istim razgovorom. Djehouty se dobro čuvao da ne upadne u riječ doktoru Goui, čiji se tretman uvijek pokazivao dostojnim dijagnoze.

Iz svoje torbe izvadio je jednu posudu u obliku ljudskog lika, koljenima na zemlji, kako nosi vrč na ramenu i pridržava ga lijevom rukom. Napisan terapeutskom rukom, natpis je govorio, "Dosta mi je sve podnositi."

„Evo laksativne mješavine sastavljene od kvasca, ricinusova ulja i nekoliko drugih sastojaka koje ne morate poznavati. Vaš će Vas trbuh pustiti na miru, zaboravit ćete svoj probavni trakt i vjerovat ćete da ste dobra zdravlja. Fatalna pogreška, no što ja tu mogu? Vidjet ćemo se poslije podne. ‘’

Neumoran kao mrav, Goua se otišao pobrinuti za drugog pacijenta.

A sada je bio red na generalu Sepiju da se pojavi pred vođom provincije.

„Vaše zdravlje, gospodaru? ‘’

„Ima i goreg, no vjerujem da je vrijeme oporavka došlo. ‘’

„Moji obrednici su spremni“ izjavio je Sepi.“ Voda iz Abidosa Vam je na raspolaganju. ‘’

„Treba ti pisar pomoćni, zašto ne Iker? ‘’

General je sumnjao.

„Nije li malo prerano? ‘’

„Je li ikada prerano za obuku onoga kome su bogovi ucrtali put? ‘’

„Htio bih imati više vremena da ga pripremim, ... ‘’

„Ako je on doista onakav kakvim ga smatramo“ odsjekao je Djehouty“ živjeti takav ritam će ga još više probuditi u sebi. Ako smo se prevarili, bit će to samo hvalisavac više koji će slomiti zube na svojim vlastitim iluzijama… ‘’

Sepi je poželio bolje zaštiti svog najboljeg učenika, no mogao se samo pokoriti.

Iker još uvijek nije imao ni najmanjeg kontakta sa svojim drugovima koji su bili ljubomorni na njega i njegove izvrsne rezultate. Nitko nije sumnjao da je stranac najbriljantniji u razredu, daleko ispred drugoga. Ne samo da je prodirao u značenje teških tekstova drskom lakoćom, no još je uspijevao i u bilo kojoj vježbi zaobići sve teškoće. I general Sepi mu je upravo povjerio redakciju jednog dekreta, koji se odnosio na načine zemljomjerstva nakon povlačenja voda vodostaja.

Drugim riječima, Iker je bio imenovan pisarom provincije Lievre i neće biti dugo da će napustiti školu kako bi zauzeo svoje prvo mjesto.

Nakon svoje nezgode, mladić je ispitivao kuhara prije svakog obroka. Ovaj posljednji, znajući da ga se smatra odgovornim za novi incident, kušao je sva jela.

„Večeras“ upozorio ga je Sepi“ večerat ćeš kasnije. Tvoj materijal je spreman? ‘’

„Nikada se ne odvajam od njega. ‘’

„Onda me slijedi. ‘’

Iker je osjetio da ne treba postavljati pitanje. General je izgledao kao vojnik spreman napustiti bitku nesigurna kraja.

Na orijentalnoj obali Nila, na vrhu jednoga brežuljka, bili su izdubljeni grobovi gospodara provincije Lievre. Sjedne strane dominirala je rijeka, s druge pustinja u kojoj se udubljivala staza što je vijugala između dvije litice.

Osvijetljeno brojnim bakljama, čuvano od dva vojnika, zdanje vječnosti pripremljeno za Djehoutyja bilo je impresivno, sa svojim dubokim portikom koji su pridržavala dva stupa s kapitelima u obliku palminog lišća, njegova velika pravokutna soba i njegova krajnja kapela.

Iker je ostao nepokretan na pragu.

„Naredio sam te da me slijediš“ podsjetio ga je Sepi.

Stegnuta grla i oklijevajuća koraka, mladić je ušao u grobnicu.

Djehouty je stajao ispred kapelice u dnu. Odjeven u običnu pregaču kako se nekoć nosila, činio se još većim i širim nego obično.

Iznenada, nastupila je sjena.

Dva obrednika, noseći vrčeve. Smjestili su se s obje strane vođe provincije. Posljednja upaljena svjetiljka bila je ona koju je držao general Sepi.

„Izgovori svoje formule“ zatražio je od Ikera.“ Kroz tvoj glas, postat će stvarnost. ‘’

Mladi pisar pročitao je prekrasno pozlaćen papirus.

„Neka voda života očisti Gospodara, neka sakupi svoje energije i neka osvježi njegovo srce. ‘’

Dva obrednika podigla su vrčeve iznad Djehoutyjeve glave.

Iker je očekivao da će poteći voda, no bio je zaslijepljen zrakama svjetlosti koje su omotale tijelo starog čovjeka.

Prisiljen da zatvori oči, Iker je vjerovao da je žrtva iluzije.

Ipak, prisilio se da ih otvori, uz rizik da oslijepi.

Blijeda svjetlost odijevala je sada Djehoutyja, koji se činio pomlađenim nekoliko godina.

„Ti koji si želio upoznati Zlatni krug Abidosa“ rekao je general Sepi“ gledaj ga kako djeluje. ‘’

38

Iker nije oka sklopio te noći.

Svi detalji čudne ceremonije urezali su mu se u pamćenje i uzalud je pokušavao shvatiti značenje izuzetnih riječi koje je izgovorio general Sepi.

Međutim, trebao je pronaći trag onih koji su ga htjeli ubiti i otkriti razlog njihovih djela, isto je tako trebao prodrijeti u misterij Zlatnog kruga Abidosa i ponovno vidjeti uzvišenu svećenicu u koju je svakim danom bio sve zaljubljeniji.

Previše zadataka, previše teških zadataka i nemogućih misija za jednog samog čovjeka, koji je uz to i bez bogatstva... No ne i za Ikera! Naravno, sumnja, dakle očaj, pokušali su ga tisuću ijedan put preplaviti. Na njemu je bilo da zadrži njihove napade i da ureže svoj put, tamo gdje on nije postojao.

Iskušenja i poteškoće učvršćivale su njegovu odlučnost. Ako se pokaže da ih nije u stanju prevladati, bit će to dokaz njegove nedostojnosti. Tada će njegov život biti beskoristan.

„Pisara Ikera traže u palači vođe provincije“ najavio je glas jednog glasnika.

Pozvani se odjenuo na brzinu, uzeo svoj materijal i stavio ga u jednu od torbi koje je sada Sjeverni Vjetar mogao nositi, a da se ne umori.

Djehouty se već smjestio u svoju najudobniju nosiljku.

„Hajdemo“ naredio je.

Iker je očekivao da će biti uključen u kohortu pisara koji će slijediti svog gospodara kako bi bilježili njegove izjave.

No bio je sam i, na nekoliko trenutaka, zgrabila ga je panika. Kako će on, početnik, uspjeti zamijeniti nekoliko profesionalaca? Budući da mu nisu ostavljali izbora, neće posustati.

Djehouty se kretao duž kanala koji je prolazio kroz provinciju, promatrao zelene i močvarne zone rezervirane za divljač, zatim je pretrčao dio poljoprivredne zemlje, u kojoj je susreo seljake, vrtlare, uzgajivače vinove loze i pastire. Posjetio je potom ateliere gnčara, stolara i tkalca, zatim je razgovarao s trgovcima i zlatarima kojima je preporučio

da bdiju nad kvalitetom svojih proizvoda, u padu ovih posljednjih tjedana.

Djehoutyjeva energija bila je iznenađujuća. Poznavajući svakog svog službenika, koristio je uvijek pravu riječ i davao samo konstruktivne primjedbe. Nijednog trenutka vođa provincije nije odavao ni najmanjeg znaka umora.

Njegov pisar pokazao se na visini, iako je njegovo zapešće bilo bolno od zapisivanja svih razgovora.

Naposlijetku, Djehouty se vratio u svoju palaču gdje se osvježio svježim pivom, koje su jednako tako ponudili i Ikeru čiji je rad već procijenio.

„Ne snalaziš se loše“ pripomenuo je.“ Napisat ćeš zaključak koji će mi poslužiti da provjerim ostvaruju li predložene smjernice odgovarajuće rezultate. Rasprava je važna, no samo se djela računaju. ‘’

„Je li obred djelo? ‘’

„To je čak najuzvišenije djelo, budući da doziva u sadašnjost ono što su bogovi učinili prvi puta. ‘’

„Ono što Vam se dogodilo jučer uvečer, gospodaru... ‘’

„To je bila neka vrsta regeneracije, neophodne za čovjeka mojih godina opterećenog svim tim teškim odgovornostima. Jesi li svjestan bogatstva ove provincije i koliko je neophodno raditi zdušno da bi se ono očuvalo? Nitko ovdje ne uzmiče pred svojim zadatkom. A ako netko vara, vrlo brzo ga otkrijem. Tu lijepu ravnotežu može uništiti jedan čovjek, faraon Sezostris. On je naš neprijatelj, Ikeru. ‘’

Mladi pisar bio je na mukama. Vođa provincije nije govorio bez veze... Je li mu tako otkrivao ime onoga koji je želio njegovu smrt?

Djehouty se mogao pokazati zadovoljnim bogatstvom svoje poljoprivrede, no manjak informacija s dvora u Memfisu izazivao je u njemu tjeskobu. Ta izolacija, ne pokazuje li ona da kralj sumnja u njegovo suučesništvo s pobunjenicima u Sichemu? U tom slučaju, trebat će uzeti svoju hodočasničku palicu i sazvati druge vođe provincija kako bi odbio neminovan faraonov napad.

To nije bilo i mišljenje generala Sepija. On nije vjerovao u taj savez zbog okolnosti koje će, iz njegove perspektive, dovesti do teškog poraza, predvidivog za cijelu konfederaciju. Bolje je bilo pregovarati izravno sa Sezostrisom i pokušati ga uvjeriti u Djehoutyjevo gledište.

Ovaj posljednji je oklijevao.

I njegova izgovaranja, tako netipična za njegov karakter, činila su ga iritantnim.

Jedan crni ibis stao je nedaleko Ikera i uporno ga promatrao. Zatim je učinio nekoliko koraka prije nego je stao i ucrtao znak svojih kandža na tlu. Svojim kljunom ugravirao je vrh trokuta prije nego je poletio.

„Što misliš o tome?“ upitao je Djehouty.

„Naučio sam da možemo s punim povjerenjem piti vodu koju pije ibis, koji nam prenosi iskonsko svjetlo iscrtavajući znakove. Evo jednog od njih, gospodaru, trokut, prvi izraz stvaralačke misli. Drugim riječima, napravite i Vi sami nešto veliko i Vaše brige bit će riješene. ‘’

„Tvoj profesor te dobro podučio. To bi, zapravo, moglo biti rješenje. ‘’

U Djehoutyjevom duhu upravo se rađao nevjerojatan projekt. Ako ga uspije realizirati, čak i Sezostris će biti zadivljen.

„General Sepi mije govorio o Zlatnom krugu Abidosa“ napredovao je Iker.“ Volio bih... ‘’

„General Sepi je otišao u misiju neograničena trajanja. A ti, ti ćeš imati puno posla. Od večeras, stanovat ćeš u palači u kojoj je za tebe rezerviran ured. Sakupit ćeš izvješća koja se odnose na snage i slabosti moje provincije i izvući ćeš najvažnije elemente. Želim znati na što smo spremni u slučaju sukoba. ‘’

Sjedeći na jednoj stolici od trstike, Poprečna Njuška proždirao je but gazele dok je Shab Iskrivljeni dangubio promatrajući cvat papirusa kako pleše na vjetru.

„Dosta smo čekali, Iskrivljeni. Vrijeme je da krenemo. ‘’

Shabu je ponestalo argumenata. Ovaj je put čak i on znao da se Glasnik više neće vratiti. Lišen jednog takvog vođe, ponovno je postao osrednji lopov bez budućnosti.

„Oformili smo dobru ekipu“ procijenio je Poprečna Njuška“ nitko nam neće odcljeti. Pred nama su bogati gradovi Delte! Zaboravi prošlost, prijatelju, i krenimo na put prema budućnosti. ‘’

Krik patnje ispunio je vlažni zrak močvare.

„Promatrač... Promatrač je napadnut! ‘’

Ratnici, koje je obučio Poprečna Njuška, dograbili su svoje oružje i krenuli kako bi okružili i slomili neprijatelja. Pojava Glasnika skamenila ih je na mjestu.

„Koji od mojih vjernika bi se usudio sukobiti sa mnom? ‘’

„Vi... Pobjegli ste im!“ uzviknuo je Shab, očaran.

„Onda“ pitao je Poprečna Njuška“ Onda... Zar ste srušili zidine zatvora? ‘’

„Još bolje, naši neprijatelj i vjeruju da su pogubili Glasnika. Za Egipćane više ne postojim. Imamo dakle još jednu prednost! Možemo djelovati u sjeni a da nitko ne posumnja odakle dolaze udarci. ‘’

Shab Iskrivljeni upijao je riječi svojeg vođe.

„Ne treba li nastaviti širiti pobunu u Kanaanu, gospodaru? ‘’

„Faraon Sezostris reagirao je s najvećom snagom i učvrstio cjelinu svoje regije svojom vojskom. Novi garnizon u Sichemu sastavljen je od pravih vojnika koji će se žestoko oduprijeti svakom pokušaju zavođenja. Prolazeći kroz utvrde i sela, postao sam svjestan kukavičluka stanovnika. To su ovce nesposobne da se pobune protiv okupatora i dati život kako bi nametnuli vladavinu pravog Bega. Osloniti se na njih bilo bi smiješno. ‘’

„Ja, mene to ne iznenađuje“ izjavio je Poprečna Njuška.

„Ti komedijaši, nikada im nisam vjerovao! Mi, mi nismo kukavice. ‘’

„Sigurno imate novi plan“ nastavio je Shab, uznemiren.

„Avantura u Sichemu bila je jako korisna“ potvrdio je Glasnik.

„Onda“ upao je Poprečna Njuška“ počinjemo s farmom ili s gradom? ‘’

„Izaberi bolje rješenje. ‘’

„Osamljena farma, s malo ljudi. Treba pobijediti, A što se tiče plijena... ‘’

„Ti ćeš zadržati sve. Shab, pet ljudi i ja osobno smjestit ćemo se u Memfisu. ‘’

„Memfis... Ali grad je pun policajaca! ‘’

„Nećemo tamo počiniti nikakva zlodjela. Naprotiv, stopit ćemo se sa stanovništvom kao pošteni trgovci kako bi prikupili što je moguće više informacija. Moram bolje upoznati tog faraona i njegovo okružje kako bih ga mogao pobijediti. Tako ćemo si za cilj odrediti da steknemo saveznika unutar same palače. ‘’

„Nemoguće!“ procijenio je Poprečna Njuška.

„Nema drugog rješenja, moj prijatelju. Ti, zahvaljujući svojim napadima, ti ćeš se obogatiti i osigurati mi neophodnu pomoć kada je budem tražio. I nikada nećeš ni pomisliti da me izdaš, zar ne? ‘’

Glasnikov pogled bio je strašniji od pogleda pustinjskog demona.

Poprečna Njuška znao je da čovjek s turbanom čita njegove namjere i nije imao nikakva načina da ga iskoristi.

Glasnik mu je položio ruku na rame, a on je imao dojam da su mu se kandže grabežljivice žarile u meso.

„Ti imaš samo svoju malu sudbinu kradljivca, a ja ti nudim položaj ubojice koji će terorizirati cijelu zemlju. Prestani se ponašati kao jadni lopov i shvati da vježba najviše moći počiva na dva temelja, nasilju i korupciji. Ti ćeš biti prvi, Shab drugi. Bogatstvo će ti nagraditi, moj vjerni prijatelju, i imat ćeš sve što želiš. No moraš biti strpljiv, udarati samo pod maskom i napredovati dobro sračunatim koracima. ‘’

Po prvi puta, Poprečna Njuška je bio uvjeren Glasnikovim govorom. Taj čovjek bio je istinski ratni vođa koji je znao razviti i nametnuti strategiju. Njega slušati značilo je snagu, a ne slabost.

„Što se mene tiče, u redu je“ odlučio je Poprečna Njuška.

39

Pod kritičkim okom Velikog Rizničara Senankha specijalisti su dijelili upute osoblju zaduženom za čišćenje kanala i učvršćivanje brana zbog buduće poplave.

S obzirom na opseg zadatka, seljaci su se uzbudili zbog naporna posla, koji se sastojao od stavljanja nanosa zemlje na vrh nasipa, čišćenja vodenih putova i bazena te zatvaranja pukotina. Snažna lipanjska vrućina činila je rad napornim, no svatko je bio svjestan svoje važnosti. Sve je trebalo biti spremno kako bi primilo ogromnu količinu vode koja će služiti, do sljedeće poplave, navodnjavanju polja i vrtova. Jedne su ekipe slagale rezerve suhog drveta za zimu, druge su još ispunjavale staklenke suhim voćem, prehrambenom namirnicom neophodnom za prve dane poplave u tijeku koje se Nilom neće moći ploviti. Prisiljena živjeti neovisno, neka sela trebala su se pobrinuti za prehranjivanje svojih stanovnika.

Naizgled, sve je dobro išlo. No Senankh je čekao ključnu informaciju iz južne provincije, koju mu ju je trebao donijeti vojni časnik. Odmah se lice veseljaka namrštilo. Dok se trudio kušati solidan doručak, nije imao više ni najmanja teka.

Korakom opreznijim nego obično, vratio se u Ministarstvo radova Faraona, gdje je njegov kolega Sehotep prekinuo svoje savjetovanje kako bi ga bez odgode primio.

Senankh mu je najavio lošu vijest.

„Trebamo li upozoriti Njegovo Veličanstvo ili mu je bolje sakriti istinu? ‘’

„U pravu si kada postavljaš to pitanje“ procijenio je Sehotep. Ako obavijestimo kralja, neće ostati pasivan i sigurno će poduzeti neumjerene rizike. No mi smo članovi savjeta i šutjeti bi značilo počiniti strašnu pogrešku. ‘’

„Ja sam istog mišljenja. ‘’

Dva ministra su, dakle, zatražila da budu primljena. Senankh je uzeo riječ.

„Nekoliko promatranja to potvrđuju, Veličanstvo, ciklame puštaju korijenje u dubinu kako bi se opskrbile vodom. Taj fenomen ne ostavlja mjesta nikakvoj sumnji, vodostaj će biti jako nizak. Drugim riječima, nakon tri osrednje godine koje nam nisu dozvolile da upotpunimo svoje rezerve žitarica, prijeti nam glad. ‘’

„Ta katastrofa ne događa se slučajno“ prosudio je Sezostris.“ Ozirisova se akacija u

Abidosu suši, gospodar vodostaja nam tako da je do znanja svoje nezadovoljstvo. Moram se vratiti u Elefantinu kako bih štovao i ponovno uspostavio sklad. ‘’

Upravo to je bila odluka koje su se bojali dvojica ministara.

„Veličanstvo“ podsjetio je Senankh“ područje nije sigurno. Vođa ove provincije jedan je odlučni protivnik koji raspolaže policijom čija je žestina na glasu. Osim toga, da biste stigli u Elefantinu, morate proći nekoliko neprijateljskih predjela. Nema nikakve sumnje da će Vaš brod biti napadnut. ‘’

„Misliš li da podcjenjujem te opasnosti? Ipak, daleko je ozbiljnija opasnost glad. Kakvi god da su rizici, moram ih preuzeti. ‘’

„U tom slučaju, Veličanstvo“ predložio je Sehotep“ treba mobilizirati naše trupe. ‘’

„Ne treba ih nikako povući iz zemlje Kanaan. Samo jaka prisutnost policije održat će mir koji smo uspostavili. Zadovoljit ću se flotom sačinjenom od lakih brodica. Neka bude spremna krenuti što prije. ‘’

General Nesmontou bio je sam izabrao dvadeset brodova i njihovu posadu, no ta ekspedicija nije mu se ni najmanje sviđala i nije se libio to reći vladaru, koji ga je pažljivo saslušao.

„Priznajmo, Veličanstvo, neka Vaš novi saveznik Ouakha nije licemjer i neka ostane neutralan. To nije razlog da zaboravite petoricu ostalih! Osim toga, tu su i trojica, Khnpum Hotep, Djehouty i Oukh. Uzalud im hotep, "mir" u njihovu imenu, oni samo sanjaju o tome da povećaju svoju policiju. Srećom, tako su vezani uz svoje obiteljske privilegije da su se nesposobni ujediniti. Za pretpostaviti je da ćete svladati tu prepreku požurite li se Oup Ouaoutu, vođi provincije Asiout. Jedan pravi ratnik neće oklijevati da se baci u jednu mučeničku ofenzivu! Ako, nekim čudom, uspijemo doći do Elefantine, ostat će najgore, Sarenpout, sa svojim naoružanim snažnim bandama Nubijaca koji su više žestoki nego divlji. Nadam se da sam bio jasan, Veličanstvo. ‘’

„Ne bi mogao više, generale. Moje brodice, jesu li spremne? ‘’

„Ali, Veličanstvo... ‘’

„U svakom životu dođe trenutak kad jedno ljudsko biće, bez obzira na svoj položaj, treba dokazati svoju pravu vrijednost. Za mene, taj trenutak je stigao i svatko to zna. Ili ću spasiti Egipat od gladi ili nisam dostojan da njime upravljam. ‘’

‘‘Ipak trebate znati da nemate nikakvih izgleda i da će ta ekspedicija završiti katastrofom.’’

„Ako nam sjeverni vjetar bude naklonjen i naši mornari spremni, profitirat ćemo jednu ne malu privilegiju, brzinu. ‘’

„Izabrao sam najbolje. A strah od smrti učinit će ih još učinkovitijima. ‘’

Kako su naredbe bile naredbe, stari general nije postavio više nijedno pitanje. I pod njegovom komandom, nitko nije ustuknuo.

Medes je patio od dijareje koju nisu izazvale ni vrućina ni hrana, već strah da će vidjeti kako se pojavljuju brodice loših namjera. Na ideju da će ga probosti strelica ili rasporiti mač, njegova crijeva su popuštala. I nije ga ni prisutnost Protektora Sobeka razuvjeravala. Unatoč svojim sposobnostima, što on može učiniti suočen s masivnim napadom vođa provincije?

Medes je zamišljao drugačije svoje prvo službeno sudjelovanje u jednom kraljevskom putovanju, trebalo mu je međutim pokazati držanje, a da se ne uputi nijedna kritika povodom te lude avanture u kojoj će poginuti sva vlada Egipta.

„Ne ide?“ upitao ga je Sehotep, Nositelj kraljevskog pečata, sa zlobnim smiješkom.

„Ide, ide, no ovo teško vrijeme izokreće mi želudac. ‘

„U mom slučaju, oluja će uskoro izbiti. ‘’

„Onda treba pristati. Naši čamci nisu dovoljno robusni da izdrže bijes Nila. ‘’

„To je sigurno. Popijte malo mlakog piva i pojedite grožđa, to će Vam smiriti grčeve. ‘’

U trenutku kad je flota pristupala prvoj opasnoj zoni, nebo se otvorilo. Munje su ga cijepale, grmljavina je tutnjala neuobičajenom žestinom. Sve je bilo spremno za pristajanje uz rub kraljevskoga broda.

„Nastavimo“ naredio je Sezostris.

„Veličanstvo“ prigovorio je Nesmontou“ bilo bi to prerizično! ‘’

„To nam je jedina šansa da savladamo prepreku. Mornari koje si izabrao, nisu li najbolji? ‘’

Zaslijepljen, Medes je primijetio da glavna lađa ostaje u sredini rijeke i suočava se s olujom dok je ostale slijede.

Na rubu nesvjestice, pobjegao je u svoju kabinu kako ne bi prisustvovao utapanju.

Bijesni valovi tresli su trup broda, jarboli su se savijali do točke sloma, spremišta za sisaljke su bila otrgnuta. Dva mornara pala su u vodu, nitko ih nije mogao spasiti.

Sezostris osobno upravljao je kormilom. Jako spretno, izuzetne koncentracije, suočio se bez slabosti sa Sethovim bijesom.

Kada je svjetlost probila guste crne oblake, Nil se počeo smirivati i kralj je ponovno povjerio šipku kapetanu.

„Želeći nas uništiti“ razmišljao je Sezostris“ Seth nam je pomogao. Prinesite mu dar. ‘’

Monarh je upalio jednu baklju na kojoj je zapalio komadić pečene zemlje koja je predstavljala mužjaka Oriksa probodenog nožem. U srcu pustinje, začuđujući četveronožac bio je sposoban oduprijeti se i najžešćim vrućinama. Nije li prenio dio te osobine i na kralja?

„Prošli smo“ zaključio je general Nesmontou.“ Evo trojice vođa provincija u situaciji u kojoj ne mogu intervenirati! ‘’

Taj lijepi optimizam bio je kratka trajanja.

„Sada“ najavio je“ tu su Assiout i onaj ratnik Oup ouaout. Treba predvidjeti žesloku borbu. ‘’

Noć je pala kad se flota približila drugoj opasnoj zoni. Nakon nekoliko dana neprekidne plovidbe, organizmi su bili iscrpljeni. I nitko se ne bi usudio riskirati ploviti u tmini, pogotovo u tom razdoblju, kad su hirovi rijeke mogli biti jednako strašni kao i nosorozi.

„Predlažem dva dana odmora kako bismo pripremili suočavanje“ predložio je Nesmontou.

„Nastavit ćemo“ odlučio je Sezostris.

Stari general se zagrcnuo.

‘‘Ako se osvijetlimo neophodnim brojem baklji, Assioutova policija lako će nas primijetiti!’’

„Zato će baklje ostati ugašene. ‘’

„Ali, Veličanstvo, to... ‘’

„Znam, Nesmontou. Iskušati sudbinu je jedino rješenje. ‘’

Na pramcu prve lađe, Sezostris je dao upute o brzini i smjeru. I te noći mladog mjeseca,

zadatak se posebno zaoštrio. Faraon nije počinio nijedne pogreške, nijedno božanstvo nije se usprotivilo njegovoj akciji i flota je klizila na mirnoj vodi.

Nesmontou nije bio ponosan što služi čovjeka takva karaktera kao što je bio Sezostris. Međutim, monarhova reputacija nije prestajala rasti među vojnicima i mornarima. Čega su se imali bojati kad im je zapovijedao vođa koji se i sam uključio u akciju?

Ipak, spektakl koji su promatrali putnici činio ih je sumornima.

Približivši se Elefantini, čamci su bili ispucali. Ljudi i životinje patili su od nesnosne vrućine, a sunce je spalilo kulture. Magarci su nastavljad raditi, noseći vreće žitarica od jednog sela do drugog dok su seljaci dovršavali vršidbu. Svaki korak, svaki pokret iziskivao je strašne napore.

„Veličanstvo“ zaključio je Nesmontou“ primijetili su nas. ‘’

General je pokazao jednog Nubijca, koji je sjedio na vrhu palme i živo gestikulirao prema kolegi koji je bio smješten malo dalje od njega. Od drveta do drveta, obavijest o dolasku nepoznatog broda širila se brzo do vođe provincije Sarenpout.

„Ne bi li bilo razborito zaustaviti se i razraditi strategiju?“ upitao je Nesmontou.

„Nastavit ćemo. ‘’

Vjetar se spustio, veslači su sporo napredovali, srce vojnika jako je tuklo. Požuriti se na lokalnu policiju, brojnu i dobro naoružanu, nije bio zadovoljstvo. Bez čuda, bitka je bila unaprijed izgubljena.

Nakon razdoblja relativnog mira tijekom kojeg se njegovo zdravlje povratilo, Medes je osjetio iznova bolne grčeve u abdomenu. Policija Sarenpouta bila je na glasu zbog svoje okrutnosti.

A ako se neizbježan poraz Sezostrisa, nesvjesnog superiornosti njegova neprijatelja, pretvori u pobjedu Medesa? Trebao bi skočiti na obalu u pogodnom trenutku, predati se vojnicima Sarenpouta, odati se olakšanju, otkriti tajne dvora u Memfisu i predložiti savez.

Tankih živaca, Sobek se pripremao braniti svog kralja po cijenu vlastita života. Prije nego mu se uspio približiti, neprijatelj će podnijeti takve gubitke da će možda na kraju ustuknuti. U svakom slučaju, trebalo bi vjerovati.

Sehotep se činio tako napetim kao gost pozvan na banket tako prestižan da nije smio izostati ni pod kakvim izgovorom.

Tko je mogao zamisliti da će ga izjedati strah?

„Evo ih, Veličanstvo“ najavio je general Nesmontou ozbiljna lica.

Vođa provincije Sarenpout nije olako shvatio prijetnju budući da su se svi njegovi brodovi rasprostrli po Nilu.

„Nisam znao da ih ima toliko“ žalio je stari general.

„Njegova provincija je najprostranija u Gornjem Egiptu. Ne uživa li Sarenpout najbolje u svojim bogatstvima? Evo napokon još jednog odličnog službenika koji nije shvatio bitno, dobro dozrijevanje nije dovoljno da održi vitalnu vezu između neba i zemlje, čije je jamstvo Faraon. ‘’

„Ako treba, Veličanstvo, borit ćemo se. No je li masakr doista potreban? ‘’

40

Faraon Sezostris gledao je kako se približava brod vođe provincije Sarenpout, koji je stajao na pramcu. Široka lica, niska čela, otvorenih očiju, izbočenih jagodica. Zatvorenih usta i naglašene brade, gospodar mjesta imao je muskulaturu čovjeka od akcije, neukrotivog i energičnog. Na grudima, amajlija u obliku magičnog čvora ukrašena

lancem bisera.

Bez oklijevanja, popeo se na kraljevsku lađu.

„Veličanstvo“ izjavio je iritiranim glasom“ žalim što nisam bio službeno obaviješten o Vašem posjetu. Budući da ste osobno krenuli, pretpostavljam da je motiv ovog putovanja od najveće važnosti. Zato Vas pozivam da me slijedite u moju palaču, gdje ćemo razgovarati skriveni od nepoželjnih ušiju. ‘’

Kralj je prihvatio.

Sarenpout se vratio na svoj brod, a pratnja se uputila smjerom prema glavnom pristaništu Elefantine.

„Odbijte“ savjetovao je general Nesmontou.“ Na zemlji vas je nemoguće braniti. Nema nikakve sumnje, to je trik. ‘’

Sezostris je šutio do pristajanja.

„Neka me nitko ne slijedi“ naredio je kralj silazeći s mostića.

Okružen policajcima Sarenpouta koje je premašivao za dobru glavu, monarha su na pragu palače dočekala dva psa vođe provincije, jedan crni mužjak, izdužen, fine glave i dugačkih šapa i jedna ženka daleko manja, doista okrugla, istaknutih dojki.

„Zove se Gazelle“ precizirao je Sarenpout“ i štiti ju Dobri Sudrug. Bdije nad njom kao da mu je majka.

Dobri Sudrug približio se kralju i liznuo mu ruku. Kada je uspostavljeno povjerenje, Gazelle se protrljala uz vladarev list.

„Rijetko se moja dva psa pokazuju tako prijaznima prema strancu“ čudio se Sarenpout.

„Nisam stranac, već faraon Visokog i Niskog Egipta. ‘’

Kratak trenutak, Sarenpout je izdržao kraljev pogled.

„Uđite, Veličanstvo. ‘’

Slijedeći dva psa koji su pokazivali put, Sezostris je ušao u raskošnu palaču i došao do primaće oda je s dva stupa oslikana cvjetnim motivima, gdje se već nalazio Ouakha, vođa provincije Kobra.

Starac se ustao i poklonio.

„Ako nisam uništio Vašu flotu“ objasnio je Sarenpout“ to je zbog intervencije ovog ovdje prisutnog mog prijatelja. Uvjeren je da želite izbjeći katastrofu. Tako me zamolio da se ne suprotstavim Vašem pokušaju da savladate vodostaj. ‘’

„Upravo to je moja namjera, Sarenpout. ‘’

„Dozvolite mi da budem iskren, Veličanstvo. Taj se argument čini dosta neuvjerljivim! U stvari, vi ste ovdje kako biste nametnuli svoj jaram u mojoj provinciji. ‘’

„Sa samo dvadeset lakih brodica?

Sarenpout je bio zbunjen.

„To je malo, slažem se, ali... ‘’

„Počnimo s bitnim, s Maat, vječnim pravilom života. Ona je ta koja stvara red u svijetu, ona stvara godišnja doba, ona je pravednica i pravda, stvara dobru vladavinu i skladnu ekonomiju. Zahvaljujući Maat, naši običaji dozvoljavaju božanskim snagama da ostanu na našoj zemlji. Onaj tko želi štovati Maat treba slijediti put ispravnosti u misli, u riječima i djelima. Jesi li ti od tih, Sarenpout? ‘’

„Kako možete i sumnjati, Veličanstvo? ‘’

„U tom slučaju, zaklinješ li se na Faraonov život da si nevin u zločinu počinjenom protiv Ozirisove akacije u Abidosu? ‘’

Začuđenost vođe provincije nije se činila hinjenom.

„Što... Što se događa ondje? ‘’

„Nevolja se obrušila na ovu zemlju, akacija kopni. Isto tako i životna tekućina koju širi Oziris riskira da nam učini nažao i osudi cijelu zemlju na glad. Ovdje se, u Elefantini, rađa tajni izvor Nila. Ovdje počiva jedan od oblika Ozirisa. Upravo ovdje njegov je mir bio uzburkan kako bi spriječio rijeku da se razlije onima kojima je potrebno. ‘’

Rezoniranje monarha potreslo je Sarenpouta, koji ga je međutim odbio prihvatiti.

„Nemoguće, Veličanstvo! Nitko se ne bi usudio pristupiti području Biggeha, nikakva ljudska prisutnost ondje nije dozvoljena. Moji policajci čuvaju stražu, njihova budnost nije bila iznenađena. ‘’

„Uvjeren sam u suprotno i moja je zadaća ponovno uspostaviti protok energije, koji bijaše prekinut. Dozvoli mi slobodan pristup otoku. ‘’

„Čuvari s onog svijeta će Vas ošinuti gromom! ‘’

„Riskirat ću. ‘’

Shvativši da ovaj kralj, koji je fizički podsjećao na diva, neće ustuknuti, Sarenpout je prihvatio krenuti s njim i Ouakhom za Biggeh.

Nakon što su plovili duž otoka Seneh, nasuprot kojeg su se širili kamenolomi granita, vođa provincije ostao je nepomičan na pragu prvog vodopada, stjenovitog kaosa neprohodnog u to doba godine. Odatle je kretala stazica zaštićena zidom od cigle. Povezivala je pristaništa smještena na sjevernom i južnom dijelu vodopada.

„Ništa učinkovitije od te barijere za kontrolu robe koja dolazi iz Nubije“ izjavio je Sarenpout ponosno. Porezi koje ubiru moji carinici doprinose bogatstvu provincije. ‘’

Vidjevši da je vladar bio previše koncentriran na svoj zadatak da bi se bavio materijalnim detaljima, blagoglagoljiv plemić, pomalo umoran, povukao se u tišinu.

Jedna lagana brodica prešla je kratku udaljenost koja je razdvajala čamac zabranjenog otoka.

„Veličanstvo, mogu li Vas još jednom, zadnji put, odgovoriti od tog nauma? ‘’

„Ne vidim tvoje vojnike. ‘’

„Nadgledaju stazicu, carinska mjesta... ‘’

„No ne i sam Biggeh. ‘’

„Tko bi se usudio stupiti na taj sveti Ozirisov teritorij? ‘’

„Ipak su napali akaciju u Abidosu. ‘’

Brodica je pristala.

Čudna tišina opijala je sveto mjesto. Ni pjeva ptica, čak ni daška vjetra. Kralj se uputio u biljni labirint sačinjen od akacija, čičimaka i tamarisa.

„Ako nam Sezostris uspije ponuditi obilan vodostaj koji nam je neophodan, postat ću njegov vjeran sluga“ zakleo se Sarenpout.

„Podsjetit ću te na tvoje obećanje“ rekao je Ouakha.

Zaklonjeni lišćem, tri stotine šezdeset i pet stolova darova, koliko i dana u godini, bili su raspoređeni oko jedne stijene. U unutrašnjosti, spilja zvana "Ona koja zaklanja svog gospodara", odnosno Ozirisa.

Na svakom stolu darovi, bokali puni mlijeka. U sve dane dragocjena je tekućina, koja dolazi od zvijezda, bila obnavljana moćnim snagama koje su djelovale izvan ljudskog pogleda.

Pet tih bokala, simbolizirajući pet zadnjih dana u godini posebno posvećenih Isisu i Ozirisu, bilo je razbijeno.

Sezostris je shvatio zašto je vodostaj bio katastrofalan.

Netko je oskvrnuo sveto mjesto, energija više nije cirkulirala.

Tražeći neki znak kako bi otkrio krivca, kralj je otkrio komadić tkanine, materijala strogo zabranjenog egipatskim svećenicima koji su nosili samo lin. Onaj tko je došao ovamo nije znao za obredne navike ili im se upravo rugao.

Šuštanje češnjaka uznemirivalo je mir mjesta. Jedan sokol ijedan grabežljivac smjestili su se na vrhu stijene i promatrali uljeza.

„Vaš sam sluga. Osvijetlite mi put koji trebam slijediti.

Sokol je odletio, grabežljivac je ostao nepomičan.

„Milost s tobom, božanska majko. Ono što treba biti ispunjeno, bit će. ‘’

Sarenpout nije vjerovao svojim očima. Faraon je još uvijek bio živ!

„Sada“ izjavio je Sezostris“ poznajem korijen zla.

„Jeste li ga u stanju iskorijeniti, Veličanstvo?

„Usuđuješ li se misliti da je božica napustila faraona? Gledaj u daljinu, Sarenpout, i budi pažljiv na njezin glas. ‘’

Ponajprije, bila je to tek svjetla točka na horizontu, kao fatamorgana. Zatim je postaja gušća dok nije poprimila oblik barke. I krhka lađica napredovala je prema svetom otoku. Uz rub, umorni veslač i jedna mlada žena neusporedive elegancije. Čak ni Sarenpout, koji je imao za ljubavnice Nubijke, ljepote bez premca, bio je začuđen.

S kojeg svijeta je dolazilo to priviđenje savršenih oblika, radosna lica, tako svijetlog pogleda da je uzdizao dušu?

Mlada svećenica bila je odjevena u dugačku bijelu haljinu, koju je pridržavao crveni pojas obrubljen uzduž i poprijeko žutim, zelenim i crvenim trakama. Duga perika ostavljala joj je uši otkrivenima. Na zaglavcima zlatne narukvice i ažurni kamen. Oko vrata skarabej od crvenog ahata protkan zlatom.

„Tko je ona?“ upitao je Sarenpout, smiren.

„Svećenica iz Abidosa čija mi je pomoć neophodna“ odgovorio je monarh. U jednom obredu namijenjenom hvatanju naklonjenih vodostaju, ona utjelovljuje južni vjetar. ‘’

Na krmi, jedna prenosiva harfa, smotani i zapečaćeni papirus i kipić Hapy, androginog genija rijeke.

„Pripremite darove“ naredio je Sezostris dvojici vođa provincije prije nego je iznova nestao u biljnom labirintu, ovaj put u pratnji svećenice.

Nasuprot svežini Nila, ostali su nepomični. Sa stijene su ih promatrali grabežljivac i sokol.

„Isis je ponovno pronašao Ozisrisa“ potvrdio je faraon. ‘’Zadnja prepreka se diže, voće je dozorilo, kanali mogu biti otvoreni i ispunjeni novom vodom. Neka izvori Nila budu darežljivi, neka sokol štiti kraljevsku instituciju i neka grabežljivac bude majka koja pobjeđuje smrt. ‘’

Mlada djevojka zasvirala je harfu s četiri žice. Između kovčega i prstena, komadić Sikomora imao je oblik magičnog čvora Izisa. Glava božice Maat ukrašavala je njezin gornji dio, bdijući da instrument, tako težak za rukovanje, zvuči smirujuće i harmonično.

„Neka Faraon pojede Maatin kruh i popije svoj rose“ pjevala je blagim glasom u polaganom ritmu.

U pećini, tlo se pomaknulo.

Pojavila se ogromna zmija koja je načinila krug i progutala svoj rep.

„Ciklus prošle godine je gotov“ rekao je vladar“ i daje rođenje novom. Proždirući samo sebe, vrijeme potpomaže vječnost. Neka zmija izvora Nila bude hraniteljica Dvije Zemlje. ‘’

Sokol i grabežljivac poletjeli su i načinili velike zaštitničke krugove oko monarha i svećenice, koja je slomila pečat papirusa, odmotala ga i ušla u pećinu.

Stavila ga je u zlatnu vazu. Bez ikakvih natpisa, dokument se u nekoliko trenutaka razgradio.

Mlada žena dala je vazu kralju.

„Pijem riječi moći, ispisane u tajni vodostaja, kako bi se utjelovile u mojem glasu i raširile svoju energiju. ‘’

U prisutnosti Sarenpouta, Ouakhe, provincijskih plemića i gomile koja se skupila i iščekivala, Sezostris je prinio veliki dar rađajućem vodostaju.

Bacio je u rijeku kipić Hapy, natopljen moći tajnih izvora, zapečaćeni papirus, cvijeće, voće, kruh i kolače.

U visini neba, Sothis je sjao. U svim hramovima Egipta svjetiljke su bile upaljene.

Sumnje više nije bila dozvoljena, vidjevši dinamizam Nila kako se penjao, vodostaj će biti obilan.

„Hapy, ti čiji je voda odsjaj nebeske tekućine, budi iznova naš otac i majka. Neka samo vrhovi zemlje ostanu izranjati, kao i prvoga jutra svijeta, kada si izišla iz Nouna, oceana energije, kako bi dala život ovoj zemlji. ‘’

Krici radosti pozdravili su tu uzvišenu deklaraciju Sezostrisa, koji je stao na čelo procesije u smjeru hrama Elefantine gdje su, već nekoliko dana, izgovarane riječi moći namijenjene ojačavanju vodostaja.

„Uspio je“ zaključi Sarenpout.“ Ovaj kralj je istinski faraon. ‘’

„A ti“ podsjetio je Ouakha“ ti moraš održati svoje obećanje. Kao i moja, tvoja će provincija odsad biti u službi Sezostrisa. ‘’

41

Unatoč grubim uvjetima rada, mladi se seljak nije žalio. Uz pomoć svoje supruge i trojice hrabrih seljaka, držao je mali dio zemlje dovoljno prosperitetan da bi ih prehranio, dozvolio im kupnju namještaja i odjeće i čak navijestio proširenje. U godinu dana ili dvije, najmit će i izgraditi novu kuću. A ako uspije podići cijenu močvarnog zemljišta koje se nalazilo uz njegovo polje, primit će i pomoć države.

Izgladnio, poljodjelac je ušao u kolibicu od trstike, gdje je njegova žena obično odlagala košaru s njegovim objedom.

Ovaj put, ništa.

Uzalud je gledao i gledao, ni najmanje košarice!

Isprva nezadovoljan, zatim zabrinut, izašao je iz kolibice i naletio na dlakavo čudovište koje ga je divlje gurnulo prema natrag.

„Bez žurbe, prijatelju! Moramo razgovarati. ‘’

Seljak je pokušao dograbiti vile, no udarac nogom u rebra teško ga je srušio. Presječena

daha, htio se podići. Šaka Poprečne Njuške ukopala ga je na mjestu.

„Smiri se, prijatelju. U protivnom, moji će ljudi u biti jednoga od tvojih zaposlenika. Za početak, samo za početak... ‘’

„Moja žena... Gdje je moja žena?

„U dobrim rukama, možeš mi vjerovati! No sve dok ja ne izdam naredbu, neće je ni taknuti. ‘’

„Što želiš?

„Tvoje je imanje previše izolirano, treba mu zaštita. Ja ti nudim tu zaštitu. Nećeš više morati strahovati od pljačkaša i radit ćeš u miru. Kad kažem "nudim ti", to je gotovo istina, za svaki napor koji iziskuje plaću, uzet ću samo deset posto tvojih prihoda. Seljak se pobunio. ‘’

„To će udvostručiti težinu poreza koji je već ionako nepodnošljiv! ‘’

„Sigurnost nema cijene, moj prijatelju. ‘’

„Odbijam. ‘’

„Kako želiš, no to je teška pogreška. Tvoji će zaposlenici biti zaklani, tvoja žena silovana i spaljena. A ti, pridružit ćeš joj se na lomači sa svojom djecom. Lako ćeš shvatiti da moja reputacija tako zahtijeva. ‘’

„Ne činite to, molim Vas!

„Znaš, dobri čovječe“ rekao mu je Poprečna Njuška podižući ga“ mogu se pokazati jako dobrim, no strpljenje nije moja najveća vrlina. Ili ćeš me doslovno slušati ili smjesta krećem u akciju. ‘’

Slomljen, seljak je popustio.

„Evo, napokon si razuman! Moji ljudi i ja, smjestit ćemo se nekoliko dana ovdje da bismo vidjeli kako radiš i kojim rezultatima se točno mogu nadati od naše suradnje. Tako mi nećeš imati potrebu lagati. Nakon mojeg odlaska, neprestano ćemo nadgledati tvoje imanje. Ako se nespretno i pomisliš obratiti policiji, ni ti ni tvoji bližnji nećete preživjeti taj glupi postupak. Vaša agonija bit će jako duga, a ona tvoje žene posebno žestoka. ‘’

Poprečna Njuška potapšao je seljaka po ramenu.

„Sada, kako bismo zapečatili naš ugovor, idemo piti i jesti! ‘’

Nakon što je pomišljao da izmasakrira svoje žrtve i uništi njihovu nastambu, Poprečna Njuška je imao još bolju ideju, iznuđivanje i ucjenu. Ostavljajući iza sebe leševe i ruševine, na kraju bi privukao pozornost vlasti, no uzimajući bogatstva od onih koje je "štitio", prisiljenih na šutnju, ostat će u sjeni umnožavajući odlične poslove.

Uskoro, Glasnik će biti ponosan na njega.

Memfis je oduševio Shaba Iskrivljenog. Luka, tržnica, daščare, popularne četvrti, brujeće ulice pune Egipćana i stranaca, sve ga je fasciniralo! Dani su mu se činili prekratkima, trebao je mjesece, ako ne i godine, da otkrije tisuću i jednu privlačnost prijestolnice koja je bila u stalnom pokretu i nije znala za odmor.

Glasnik, on, činio se ravnodušnim na zbrku. Uvukao se u narod kao fantom kojeg nitko nije primjećivao. Zahvaljujući svojoj moći zavođenja, nije kasnio s pronalaženjem skromnog boravišta povezanog s trgovinom koja je bila zatvorena već nekoliko tjedana.

„Postat ćemo časni trgovci“ rekao je Glasnik svojoj maloj trupi“ i navesti susjedstvo da nas cijeni. Pomiješajte se sa stanovnicima Memfisa, nađite ljubavnice, posjećujte gostionice. ‘’

Takav plan bio je daleko od toga da se ne svidi zainteresiranima, koji su čistili lokale i

ukrašavali ih hasurama, košarama i policama.

Glasnik je poveo Shaba prema luci.

Iznenada, krici sreće proširili su se čitavim gradom i ulice su se ispunile glasnom gomilom koja je zapjevala u slavu Sezostrisa.

Glasnik se obratio jednom postarijem čovjeku, malo smirenijem od svojih sugrađana.

„Što se događa? ‘’

„Bojali smo se premalog vodostaja, no faraon se pobratimio s genijem Nila. Egipat će imati obilnu vodu, strah od gladi je nestao. ‘’

Drhteći od sreće, prolaznik se pridružio slavljenicima.

„Loša vijest“ prepoznao je Glasnik.“ Nisam mislio da bi se Sezostris usudio kročiti na sveto tlo Biggeha i upustiti se do skrivenih izvora Nila. ‘’

„Vi... Vi ste bili ondje?“ začudio se Iskrivljeni.

„Pet stolova darova posljednjih dana godine bili su oskvrnuti, kruženje energije bilo je prekinuto. No ovaj monarh imao je hrabrosti prijeći barijere i uspostaviti red na mjestu nereda. To je opaki protivnik kojeg neće biti lako pobijediti. Naša pobjeda time će biti samo ljepša. ‘’

Shab Iskrivljeni se preplašio. Strah od tog čovjeka koji nije bio jedan od mnogih zbog višestrukih moći. Ništa, čak ni najsvetije, nije ga zaustavljalo.

Kako je savršeno poznavao Memfis, Glasnik se bez oklijevanja upustio u slijed uličica smještenih iza luke i na kraju je pokucao četiri puta na mala vrata jedne trošne kuće.

Vrata su se otvorila.

Kako bi ušli u jednu prostranu odaju zemljanog poda, Glasnik i njegov učenik morali su sagnuti glavu.

Trojica bradonja naklonila su se pred učiteljem.

„Hvala Bogu, gospodaru“ rekao je jedan od njih“ živi ste i zdravi! ‘’

„Ništa me neće spriječiti da ispunim svoj zadatak. Imajte povjerenja u mene i pobi jedit ćemo. ‘’

Svi su sjeli i Glasnik je počeo s molitvom.

Njihov diskurs bio je reprezentativan, obrađivao je iste teme s krajnjom upornošću, Bog mu je govorio, bio je jedini njegov tumač, nevjernici će biti podređeni silom, krivovjerci pogubljeni, žene više ne smiju uživati nepodnošljive slobode koje im je davao Egipat. Izvor svih zala, faraon i kraljevsko umijeće oživotvorenja Maae. Kad napokon budu uništeni, Glasnikova doktrina izbrisat će granice. Čitava zemlja bite će samo jedna, kojom će upravljati istinska vjera.

„Obrijte se“ naredio je Glasnik svojim vjernicima“ obucite se na memfiški način, stopite se s gradom. Ostale upute će slijediti. ‘’

Fasciniran govorom svog učitelja, Shab Iskrivljeni pričekao je da izađe iz kuće kako bi ga upitao.

„Gospodaru, ti ljudi, nisu li to Kanaanci iz Sichema? ‘’

„Uistinu. ‘’

„Jeste li odlučili da ih vratite u Memfis? ‘’

„Ove ovdje, i mnoge druge. ‘’

„Niste, dakle, odustali od toga da oslobodite Kanaan! ‘’

„Nikada ne odustajem, no treba se znati prilagoditi. Nagrist ćemo egipatsko društvo iznutra, a da i ne posumnja. I upravo će nam Memfis, tolerantan i šaren, i sam dati otrov kojim ćemo ga ubiti. Trebat će nam beskrajno vremena i strpljenja, moj vjerni prijatelju, i morat ćemo isto tako koristiti oružje. ‘’

Shab Iskrivljeni nije bio na kraju s iznenađenjima.

U jednoj drugoj uličici, trijem lijepog jednokatnog zdanja.

Glasnik se obratio čuvaru na nepoznatom jeziku.

Čuvar mu je dozvolio prolaz, isto tako i Shabu.

Dvojicu posjetitelja primila je jedna topla i brbljava osoba čije su oble forme odavale ljubav prema dobroj hrani.

„Napokon Vas evo, gospodaru! Počeo sam se brinuti. ‘’

„Nevažne neprilike. ‘’

„Prijeđimo u salon. Moj kuhar priprema kolače koji bi oduševili i najzahtjevnije palače. ‘’

Shab Iskrivljeni nije se dao moliti, no Glasnik nije ni taknuo slastice.

„Gdje smo stigli?“ upitao je ozbiljnim glasom tako da je atmosfera postala ledena.

„Stvari napreduju, gospodaru. ‘’

„Jesi li siguran u to, moj prijatelju? ‘’

„Znate, nije lako! No prva ekspedicija uskoro će krenuti. ‘’

„Neću tolerirati nikakav incident“ precizirao je Glasnik.

„Možete računati na mene, gospodaru! ‘’

„Koje si polazište izabrao? ‘’

„Mali gradić Kahoun. Ima veliku važnost u očima faraona Sezostrisa. Imam ondje dobre veze, naši ljudi ubacit će se ondje bez problema. ‘’

„Nadam se da se ne varaš.

„Volim si dati više vremena nego što je predviđeno, gospodaru, i ne počiniti nijednu pogrešku. Vidjet ćete, Kahoun je uistinu dobro mjesto. Taj kralj je jedan lukav čovjek koji se zna dobro pripremiti i nema nikakva povjerenja u dvor u Memfisu. ‘’

Glasnik se čudno nasmiješio.

Da, taj je put bio dobar. Njegova mreža dobro je funkcionirala.

Napetost je popustila, njegov domaćin je to iskoristio da proguta jedan ogroman kolač koji je bio natopljen sokom od korube. Shab ga je oponašao.

„Pretpostavljam da je faraon čvrsto stegnuo svoje okruženje“ nastavio je Glasnik.

„Na žalost da, gospodaru. Prema glasinama koje mi se čine vjerodostojnima, Kraljevska Kuća sada je samo ograničeno vijeće sačinjeno od provjerenih. ‘’

„Znaš li njihova imena?

„Previše je govorkanja...Pretpostavlja se čak da je kralj odlučio slomiti vrat vođa provincije koji su mu neprijateljski, noja u to ne vjerujem. Takav postupak izazvao bi građanski rat. ‘’

„Imaš li vezu u palači? ‘’

„Gospodaru, to je jako delikatno i... ‘’

„Treba mi. ‘’

„Dobro, dobro... Pobrinut ću se za to. ‘’

„Mogu li računati s tobom, moj vjerni prijatelju? ‘’

„O da, bez ikakve sumnje! ‘’

„Do skora. ‘’

Shab Iskrivljeni progutao je i posljednji kolač. Slastice njihova domaćina bile su neusporedive, no ovaj posljednji nije ga se uopće dojmio. Na sigurnoj udaljenosti od lijepog i tako diskretnog zdanja, osjetio se obveznim da povjeri svoje dojmove svom učitelju.

„Taj čovjek mi se ne sviđa. Jeste li sigurni da Vam ne laže? ‘’

„Taj bogati pregovarač je porijeklom iz Biblosa, velike libanonske luke, i rođeni je lažljivac. Njegov zanat sastoji se u varanju svojih klijenata, optužujući svoje suparnike i izvlačenju maksimuma dobiti i iz najmanje transakcije. No meni, i samo meni, govori istinu. Jednom, samo jednom, pokušao me prevariti i na svojoj koži nosi uspomenu na to. Kad su se sokolove kandže zabile u njegove grudi kako bi mu iščupale srce, na vrijeme je došao sebi. Ljudi Biblosa jako su nam korisni, moj hrabri prijatelju. Zahvaljujući njima, dovest ću u Egipat brojne borce za našu stvar. ‘’

Shab Iskrivljeni bio je kao gromom ošinut.

Tako je Glasnik manipulirao mnogim mrežama i poznavao Memfis kao džep svoje vunene tunike!

Unatoč vrućini, nijednog traga znoja na njegovu čelu. I kada je Shab ispraznio vrč svježeg piva, Glasnik nije popio ni kapi i samo je promrmljao formule koje Iskrivljeni nije razumio.

42

Iker je savio nogu na koju je sjeo, a druguje ispravio ispred sebe. To je bio jedan od položaja pisara kad bi htio konzultirati papirus. Mladić je imao toliko posla da je rijetko napuštao svoj ured, smješten u lijevom krilu palače vođe provincije.

Iker je sve htio osobno provjeriti. Nije se zadovoljavao pripremljenim sažecima ostalih pisara kako bi mu olakšali zadatak i vraćao se neprekidno originalnim dokumentima.

Gotovo svaki put čestitao je sam sebi! Detalji su bili propušteni, brojevi slabo prepisani, tehnike pristupa nemarne. Ustanovljavajući istinu što češće je mogao, mladić je spoznavao uznemirujući stvarnost, nekolicina službenika je krivotvorila činjenice kakao bi uvjerila Djehoutyja da je provincija bila bogatija i moćnija od Egipta.

Stvarnost se nije činila tako sjajnom. Policija je brojala previše plaćenika, pustinjska policija previše veterana, neke zemlje bile su slabo iskorištene, a više seoskih imanja slabo je održavano. U slučaju sukoba, Djehouty je riskirao da mu nedostaje oružja. Tako su se sinteze izvješća, koje je Iker provjeravao sljedećih dana pokazale uglavnom pesimističnima.

„Trebao bi doći vidjeti“ savjetovao mu je jedan kolega.

„Nemam vremena. ‘’

„Nađi ga. Takav spektakl, to se ne propušta. ‘’

Znatiželjan, Iker je izašao iz palače. Pisari, stražari, kuhari, spremačice i svi ostali članovi osoblja trčali su prema Nilu.

Na jednom travnatom otoku usred rijeke pedesetak je ždralova, pepeljastog perja i finih nogu, graciozno plesalo. Trčkarajući tamo amo činili su se kao da uzlijeću, zatim se odmaraju, ponekad se okrećući oko sebe, ponekad čineći neku vrst kruga sa svojim partnerima. Kao i svi, Iker se divio tom neočekivanom baletu, pozdravljenom kricima

radosti od strane stanovnika provincije.

„Odličan predznak“ komentirao je njegov susjed, pisar na naukovanju.“ Znači da je faraon Sezostris uspio pokrenuti dobar vodostaj. Ne ponavljaj, no to je dokaz da je on veliki kralj. ‘’

Zamišljen, Iker je otišao nahraniti svog magarca, dobro smještenog u sjeni jedne nadstrešnice.

„Situacija postaje delikatna,“ povjerio je Sjevernom Vjetru. ‘’Ako stanovništvo stane na stranu faraona, pozicija Djehoutyja postat će neodrživa. A uspjeh Sezostrisa je tako očigledan da nitko to ne može zanemariti. ‘’

Magarac je mirno jeo, kao da ga ta vijest ne uznemiruje.

Vrativši se u svoj ured, Iker je ponovno vidio lice mlade svećenice. Nekoliko puta na dan i uvijek u snovima, nametala mu se s rastućom snagom. Umjesto da se izgube, crte njezina lica postajale su sve preciznije, kao da se nalazi pored njega.

Kada će je ponovno sresti? Možda tijekom neke ceremonije u kojoj će sudjelovati, no kako će to znati? A ako pripada Zlatnom Krugu Abidosa, ne bi li se trebao vratiti do svetog grada, nepristupačnog laiku poput njega?

Njegova ljubav, činilo se, bila je osuđena na neuspjeh, no ipak neće odustati prije nego porazgovara s njom. Ona mora saznati osjećaje koje u njemu budi, čak i ako se osjećao nesposobnim izraziti njihovu snagu.

Unatoč zagonetnoj aluziji generala Sepija, Zlatni krug Abidosa nije izgubio ništa od svoje tajanstvenosti. Je li trebalo razumjeti da se njegovo djelovanje sastojalo u regeneriranju staraca poput Djehoutyja, natapajući ih svjetlošću? Bića su, dakle, znala upravljati tom energijom u izuzetnim okolnostima.

Vođa provincije sjedio je i listao Ikerove bilješke.

„Gospodaru, to su tek zabilješke. ‘’

„Čine mi se dovoljno jasnima, moja administracija nije mi prestajala laskati i moje oružane snage nisu sposobne izdržati sukob šireg raspona. ‘’

Iker se nije sakrio iza svojeg kista.

„To je točno. ‘’

„Odličan posao, mladiću moj. Na kraju, ples ždralova dolazi u pravi trenutak. Zahvaljujući njemu, svi znaju da će Sezostris ozelenjeti zemlju i oploditi voćke. Dvije Zemlje se raduju, sretna vremena su najavljena budući da se istinski učitelj ukazao. Zbog njega poplava dolazi na vrijeme, dani su plodni, noć broji lijepe sate. Faraon je stvaralačka snaga, njegova usta izražavaju obilje, on stvara ono što treba biti, život svom narodu. Sat poslije sata, bez odmora, ostvaruje jedno misteriozno djelo koje tka istovremeno prirodu i društvo. On je vladar široka srca, ako djeluje u pravednosti, njegova zemlja napreduje. ‘’

„Sve to, znači li da... Priznajete autoritet kralja Sezostrisa i da mu Vaša provincija postaje vjernim slugom? ‘’

„Ne bih mogao bolje reći, Ikeru. ‘’

„Dakle, neće biti rata? ‘’

„Uistinu. ‘’

„Radujem se, gospodaru, ali.. ‘’

„Ali ti si iznenađen jednom tako brzom odlukom, zar ne? To je zato što ne cijeniš u pravoj vrijednosti nadnaravni čin onoga što je učinio Sezostris. Kako je uspio zagospodariti

navodnjavanjem? Preuzimajući Thotovu funkciju, Boga znanja i zaštitnika pisara. Kralj je dokazao da zna sve o znacima moći i da je sposoban snabdjeti novu vodu svom narodu. Znaj da je hraniteljska bujica izlijevanje Ozirisa. Ona izbija iz njegova tajanstvena tijela, to je njegov znoj, njegova limfa, njegove tekućine. Kada voda mladog vodostaja ispuni prvi vrč darova, kralj može potvrditi, "Oziris je ponovno pronađen." No ne bi uspio bez pomoći Izis, koja se pojavljuje kao zvijezda Sothis na nebu, nakon sedamdeset dana nevidljivosti. Primordialni par je reformiran, prva energija oplođuje Dvije Zemlje. Bez nje, ništa ne bi raslo. Sjeme je matrica u kojoj se sjedinjuju elementi kojima nas snabdijeva onostranost. Znaj Ikeru, čitava priroda je otkrovenje natprirodnog. Budući da Sezostris pripada liniji kraljeva koji prenose taj misterij, preostaje mi samo da se poklonim pred njim i poslušam. Ne, trebam učiniti i još više! ‘’

Djehouty je ustao.

„Na nama je red da dokažemo Sezostrisu za što smo sposobni. Znaš li što je zapravo Ka, Iker? ‘’

„Genij zaštitnik koji se rađa s čovjekom i ne napušta ga, pod uvjetom da ne prakticira učenje mudraca. ‘’

„Ka je energija koja podržava svaki oblik života. Nakon svoje smrti, pravednik glasa* prelazi u svoj Ka, naslijeđen od predaka. Svi darovi su namijenjeni Kau, nikada pojedincu. Jedan od najljepših simbola Ka je jedan živući kip, koji se ritualno oživljava. Zato ćemo sagraditi kolosalni kip kraljevskog Kaa i ponuditi ga faraonu. Zadužujemo te za nadzor gradilišta. ‘’

* Maa kherou.

„Lakat Boga mjeri kamen“ izjavio je kipar.“ On je taj koji polaže uže na zemlju, smješta hramove u pravilnost, zaklanja pod svojom sjenom svaku svetu konstrukciju u kojoj se njegovo srce smješta po svojoj volji. I njegova ljubav pokreće radionice. ‘’

Pjesma drvenih čekića i škara dizala se u kamenolomu u kojem se klesao kolos, podržavatelj Kaa. Kamenolomci su pripremili najbolje ležajeve od kamena koje su si isklesali a da ga nisu oštetili, što se tiče provincijskih kipara, nudili su ponašanje umjetnika iniciranih u misterij. Zbog impresivnih dimenzija kolosa“ trinaest katova visine** i šezdeset tona“ smještaj tog kamenoloma predstavljao je ozbiljne probleme.

** Približno 6.50 metara.

Vući divovski kip do Nila trajalo bi najmanje tri sata, pod uvjetom da prihvaćena tehnika bude učinkovita, zatim bi se koristio transportni brod za prijenos i nova vuča vodila bi remek djelo do njegovog odredišta, Thotova hrama. Dugačak i težak put Iker je studirao i ponovno studirao kako bi izbjegao bilo kakovo neugodno iznenađenje. Izabrati neki drugi kamenolom, bliži prijestolnici, olakšalo bi zadatak, no Djehouty je odredio adekvatan materijal i neće prihvatiti drugi.

„Bit će to najveće slavlje ikad organizirano u mojoj provinciji, procijenio je Djehouty. Vino i pivo teći će u potocima, stanovništvo će biti u veselju! I kroz tisuće godina, pričat će se o ovom kolosu. Moji kipari stvaraju istinsko čudo u kojem se ujedinjuju snaga i profinjenost. Kada ga Sezostris vidi, bit će opčinjen. ‘’

„Ne želim biti čangrizalo, upao je Iker, no poteškoće oko transporta ni izdaleka nisu riješene. ‘’

„Koliko si ljudi predvidio? ‘’

„Trebat će više od četiri stotine. Rasporediti ih tako da tvore koherentnu ekipu je pravi problem. ‘’

„I manje od polovice će biti dovoljno“ presjekao je Djehouty.“ Svatko od sretnih izabranika imat će snagu tisuće. ‘’

„Vaši vojnici mi ne olakšavaju zadatak. Nijedan časnik ne prepušta mi zapovijedanje. ‘’

„Izaberi samo vojnike! Trebaju ti također najsnažniji mladi. I ne zaboravi svećenike. ‘’

„Svećenici, ali.. ‘’

„Prijenos ovog kolosa nije profani zadatak, Ikeru! Tijekom čitavog puta, obrednici trebaju recitirati formule zaštite. Učini da svi rade zajedno i postat ćeš poštovana osoba. Imaj samo jednu ideju u glavi, neuspjeh zabranjen. ‘’

Iker je bio zadovoljan što je pohađao trening trkača u vojsci jer nije prestajao ići tamo i amo danima tijekom kojih je izabirao stotinu sedamdeset i dva čovjeka* među nebrojenim dobrovoljcima.

* Detalji o prijenosu kolosa izvučeni su iz prikaza i tekstova groba Djehouty Hotepa u El Berchehu.

Ako je računica mladog pisara bila točna, idealan broj da bi se u određenom ritmu dovukao div.

Kad je ogromna skulptura bila dovršena, Iker je ujedinio ekipu i podijelio je u četiri dijela. Jedan vanjski dio brojio je mlade ljude porijeklom sa zapada, drugi s istoka. Unutrašnji dijelovi bili su sačinjeni od vojnika i svećenika.

Div je bio smješten na jednim saonicama i čvrsto pričvršćen užadi, koje su četiri odjela pokušavala spržiti, u atmosferi slavlja. S tehničarima, Iker se uvjerio da je sve bilo u redu, no nije bez zabrinutosti dao znak za polazak.

Na blatnjavom putu, predradnici su lijevali vodu.

„Povucite!“ naredio je Iker.

Polako, saonice su krenule. Dobro navlaženo, klizište je olakšavalo napor stotine i sedamdeset i dva čovjeka, ponosnih što ispunjavaju jedan takav zadatak. "Zapad slavi", pjevali su mladi Zapada, "naša srca su sretna kada vide spomenike svojeg gospodara."

Dobar ritam, ni prespor ni prebrz, bio je usvojen. Vojnici su mahali palminim granama kako bi osvježili one koji su vukli.

Kako ga je Iker već stotinu puta pregledo, puteljakje bio savršeno poravnat. Nije trebalo strahovati od nekog lošeg iznenađenja.

Njegov pogled išao je od svake točke fiksacije užeta do svakog člana ekipe, zatim se vraćao do diva, savršeno stabilnog.

Iznenada, pisar je osjetio mučninu.

Taj lijepi sklad činio se da je došao do točke loma, a on nije znao zašto. Očigledno, ništa nenormalno. No njegov instinkt nije ga varao.

Zabrinut, trčao je na sve strane, u potrazi za opasnošću. Tek je podižući glavu shvatio.

Pogled diva se promijenio! Njegove kamene oči izražavale su duboko nezadovoljstvo.

„Brzo“ uzviknuo je“ tamjana! ‘’

Bez imalo sumnje, kip Kaa zahtijevao je obrede. Srećom, jedan od svećenika koji su slijedili ekspediciju nosio je tamjan.

Iker je skočio na noge diva i ispružio ruke u znak obožavanja. Svećenik je otvorio posudicu s tamjanom, odakle se izvio mirisni dim koji je dostigao usta, uši i oči kipa. Smola smrdljike, senter, "oganj koji da je božanske karakteristike", zamirisao je kamen dok je mladi pisar stajao u molitvi, gledajući put i moleći da se otvori.

Mirisanje tamjanom trajalo je do Nila.

Prijenos se dovršio bez incidenta i kraj puta odvio se u neopisivom raspoloženju. Nijedan

stanovnik provincije nije želio propustiti događaj i, kao što je obećao Djehouv, ogroman banket na otvorenom okrunio je uspjeh.

Kada je div bio smješten ispred fasade hrama, vođa provincije čestitao je iscrpljenom Ikeru.

„Zadatak izvršen, mladi pisaru! No ne zaboravi da svaki hijeroglif, svaki znak i svaki kip, bez obzira na svoju veličinu, osvjetljava jedan aspekt misterija stvaranja. Danas, to je kraljevski Ka kojem smo odali počast. Odmorit ćeš se kasnije jer sada moraš redigirati jednako podrobno izvješće.

43

Zajedno s onima povodom vodostaja, slavlja rođenja diva značila su, za stanovništvo, dva tjedna dopusta u tijeku kojeg se pilo, jelo, pjevalo, plesalo i slavilo božanstva. Uživajući popularnost bez premca, vođa provincije Djehouty provodio je nekoliko sati dnevno u svom zdanju vječnosti čija će jedna strana, uskoro dovršena, biti posvećena jednoj izuzetnoj sceni koja će predstavljati prijenos diva. Iker je bdio nad točnošću teksta hijeroglifa.

Bez imalo sumnje, mladom pisaru su bile namijenjene najviše funkcije i već sada je bio predmetom snažnih ljubomora. Već su se neko vrijeme iskusni službenici žalili zbog naklonosti vođe provincije prema tom usamljenom mladiću, koji se nije vezivao ni uz koga i koji se zatvarao u strastveni rad. Ipak, nitko ga se još nije usuđivao napasti, sjedne strane zbog Djehoutyjeve zaštite, a s druge zbog informacija koje je Iker prikupio o jednima i drugima. Uspostavljajući račun odnosa snaga i slabosti u provinciji, nije li primijetio nedostatke svojih kolega? Jedna njegova riječ i past će zabrane. Tako je bilo bolje laskati mu, no na koji način? Iker je išao od svojeg ureda do sobe, od sobe do ureda i nije prisustvovao nijednom primanju. A kada se šetao sa svojim magarcem, njegov odbojan izgled odvraćao je bilo koga od toga da ga smeta.

Čak i tijekom trenutaka opuštanja, mladić je sanjao o svom poslu. Imenovan na čelo jednog tijela tehničara daleko starijih od njega, znao je da i najmanji krivi korak može biti fatalan. Međutim, njegovo zahtijevanje nepogrešivosti bilo je tek obrana, hranila ga je kao neka unutrašnja vatra koja je osvjetljavala njegov put.

Noću je sanjao o njoj.

Svi njegovi napori bili su zbog nje. Jednoga dana, vidjet će je ponovno i ne može se ponašati kao neznalica ili nesposobnjaković. Ako mu je sudbina nametnula to iskušenje, nije li to zato da bi se sam suočio i pokazao svoje sposobnosti postajući elitnim pisarom? Možda to neće biti dovoljno u očima one koju voli... Treba joj ponuditi najbolje od sebe kako bi joj dokazao da živi samo za nju.

Imao je i košmare, s licima ubojica, čudovištima, pitanjima bez odgovora i potrebom da se osveti onima koji su mu promijenili život. Ostati u neznanju i pasivnosti bilo je nepodnošljivo.

Jedna luda hipoteza iskrsnula je usred ružnih snova. Jedna tako odvratna hipoteza da ju je mladić počeo odbijati. No vraćala se, uporna, a Iker ju nije uspio ugušiti. Učinila ga je mračnim i opskurnim, usamljujući ga još i više.

Srećom, njegov magarac naslućivao je i najmanja stanja njegove duše i slušao je ispovijesti svog prijatelja ne umarajući se. Kada bi Iker postavio pitanje, Sjeverni Vjetar odgovarao je "ne" uspravljajući lijevo uho, "da" desno.

U tog vjernog druga mladi pisar je mogao imati potpuno povjerenje. Zato je formulirao pretpostavku koja ga je izjedala.

I Sjeverni Vjetar uspravio je desno uho.

Doktor Goua bio je shrvan.

„Dva tjedna banketa i Vaša jetra je uništenija od jetre guske koju tovimo! S medicinskog stajališta, to je istinsko samoubojstvo. ‘’

Djehouty je slegnuo ramenima.

‘‘Osjećam se savršeno dobro. ‘’

‘‘Nema nikakva lijeka za liječenje nesavjesnosti. Ako ne uzmete dvadeset pilula dnevno, koje bi vratile red u Vaše jetrene funkcije, ne odgovaram ni za što. ‘’

Doktor je nijemo zatvorio svoju kožnu torbu i napustio primaću odaju, gdje su se gužvali odgovorni za brane i navodnjavanje čija su izvješća bila optimistična.

Nakon njih je slijedio Iker, čija je ozbiljnost iznenadila dvorjane koji su okruživali Djehoutyja.

„Svi izađite“ naredio je vođa provincije.

Nepomičan, mladi pisar je netremice promatrao Djehoutyja.

„Što se događa, mladiću moj? ‘’

„Zahtijevam istinu. ‘’

Vođa provincije se smjestio u svoj naslonjač i postavio ruke na bokove, ispuštajući dubok uzdah.

„Istinu! Jesi li dovoljno velika srca da bi je primio? Znaš li samo što je to istinsko srce, ono koje služi kao kapelica božanskom? Sve je stvoreno od srca, ono da je znanje, ono misli i začinje. Zato mora biti široko, veliko, slobodno se kretati, no isto tako treba biti blago. A ti, Ikeru, ti se pokazuješ prestrogim s drugima kao i sa samim sobom! Ako te srce muči, ono je teško i ne može više primiti Maat. Duhovna energija ne kruži više i tvoja savjest se gubi.’’

„Gospodaru, moje naukovanje za pisara naučilo me da ne miješam jednu stvar s drugom i da pokušam ostati razboritim u svim okolnostima. Dakle, uvjeren sam da vaša velikodušnost nije besplatna. Imate dug prema meni, zar ne? ‘’

„Tvoja mašta te zasljepljuje, moj mladiću. Prepoznao sam tvoju vrijednost, to je sve. I samo tvoja vrijednost ti je dozvolila da uspiješ. ‘’

„Ne mislim tako, gospodaru. Siguran sam da znate puno o ljudima koji su me željeli ubiti i da me želite zaštititi čineći od mene jednog od najvažnijih pisara svoje provincije. Sada, želim sve znati. Zašto su me izabrali za pokajničku žrtvu, tko je odgovoran, jesam li još uvijek igračka nekog demona skrivenog u tminama, gdje se nalazi zemlja Pount čiji miris spašava dobrog pisara? ‘’

„Postavljaš previše pitanja, zar ne misliš? ‘’

„Ne, ne mislim. ‘’

Očajan, Djehouty je zgrabio naslone svojeg naslonjača.

„Koji imperativ me obvezuje da ti odgovorim? ‘’

„Ljubav prema istini. ‘’

„A ako je ta istina opasnija od neznanja? ‘’

„Gotovo sam izgubio život i želim znati zašto i zbog koga. ‘’

„Ne bi li radije zaboravio te tragične događaje i više volio miran život u tijeku kojeg bi zadovoljio sve tvoje težnje prema pisanju i čitanju? ‘’

„Živjeti a ne razumjeti, živjeti u tmini, nije li to najgora kazna? ‘’

„To ovisi o stvorenjima, moj mladiću! Većina bi cijenila neznanje i ne bi željela nikako iz njega izaći. ‘’

„To nije moj slučaj. ‘’

„To je upravo i moj dojam! Posljednji put, Ikeru, nemoj prerevno pokušavati otkriti ono što treba ostati skriveno. ‘’

Sada je Iker znao da je njegova pretpostavka ispravna. Njegov uporan pogled lomio je i zadnje obrane vođe provincije.

„Kako želiš, mladiću moj, no riskiraš da požališ. Što se tiče zemlje Pount, ne mogu ti dati nikakvu obavijest. Naprotiv, čuo sam govoriti o dva mornara koji se zovu Kornjačino Oko I Oštrica Noža. ‘’

Iker je poskočio.

„Vi... Vi ste ih angažirali? ‘’

„Ne, jednostavno su prošli glavnom lukom moje provincije. Njihov brod je ostao u luci nekoliko dana. ‘’

„U arhivama nema nikakvoga traga o tom boravku!“ protestirao je mladić.

„Dokument je bio uništen. ‘’

„Zašto, gospodaru? ‘’

„Da bi se izbjegle fantazmagorije.

„Fantazmagorije... Ali koje? Pretpostavljam da ste Vi bili začetnik te makinacije? ‘’

„Dosta, Iker!“ grmio je Djehouty.“ Ne razumiješ li da sam ja tvoj zaštitnik? Vidjeti kako razbijaš glavu o vlastitu sudbinu bilo mi je nepodnošljivo. ‘’

„Morate mi sve reći, gospodaru. ‘’

„Ne znaš čemu se izlažeš. ‘’

„Zahvaljujući Vama, sve ću saznati. ‘’

Djehouty je ponovno očajno uzdahnuo.

„Ta dva mornara pripadaju posadi koja uživa specijalne povlastice. Želiš li ih zaista upoznati? ‘’

„Treba li Vam čupati riječi? ‘’

„Nisam bio Sezostrisov komandos. Dakle, taj brod je bio pod zaštitom kraljevskog pečata i kapetan me zamolio da mu dam pristup radi popravka. Odbijajući ga, izazivao sam sukob. Dajući mu je, postajao sam vazal monarha čiju sam suverenost dovodio u pitanje. Odlučio sam, dakle, da taj brod i njegova posada ne posto je. A zatim si ti došao, s tvojim pitanjima i tvojom neobičnom osobnošću. Ne nalikuješ na ostale pisare, Iker. U tebi gori vatra čiju prirodu još ne poznaješ. Zato sam te pokušao otrgnuti od tvoje prošlosti. ‘’

„Gdje su ti mornari? ‘’

„Otišli su za grad Kahoun, kojem Sezostris pridaje osobitu važnost. Tamo se čuvaju Državne arhive. ‘’

„Ispitujući ih, dobit ću odgovore na svoja pitanja! ‘’

„Otići tamo, znači izazivati faraona. ‘’

„Zašto me želio ubiti? ‘’

„Ne znam, mladiću moj, no znam da nitko ne napada jednog istinskog kralja bez rizika. ‘’

„Istina je važnija od mog života. Pomozite mi još jedan put i pošaljite me u Kahoun. U bilo kojem gradu Egipta, pisar koji dolazi iz provincije Taj će biti dobro primljen. ‘’

„Tražiš da te pošaljem u smrt, Ikeru. ‘’

„Prema Vama, moja zahvalnost nema granica. Ako ostanem ovdje začepivši oči i uši, postat ću uskoro loš sluga. ‘’

„Stavljaš ogromnu odgovornost na moja leđa. ‘’

„Jedini odgovorni sam ja. Nagovorio sam Vas da podignete jedro i da me pustite slijediti svoj put. Zahvaljujući Vama, ojačao sam i sposoban sam se suočiti s tim novim iskušenjem.’’

44

Na otoku Elefantine, faraon Sezostris i njegovi bližnji naočili su obredu kojeg je slavio vođa provincije Sarenpout u čast jednog jako štovanog mudraca, Heka iba. Jedna nova statua uzvišene osobe, koja je živjela pod VI dinastijom, bila je upravo postavljena u kapelici njezinog groba. Dozvoljavala je svojem Ka da ostane prisutan na zemlji i inspirira misli njezinih nasljednika.

Nijedan incident nije nagrdio dobar doček koji je vladao među svitom kralja i policajcima Sarepouta. Međutim, Sobek Protektor ostao je nervozan i zabrinut. Kao i mladi Sehotep, koji vječito u stanju pripravnosti, sumnjao je u iskrenost njihova domaćina i bojao se da ne postavlja zamku monarhu. Što se tiče generala Nesmountoua, borio bi se do smrti da spasi život svog vladara.

Shodno protokolu, Medes se držao pozadi i bio je što je moguće diskretniji. Spreman da zabilježi zvanične izjave faraona, promatrao je dostojanstvenike provincije i postavljao im pitanja o njihovim funkcijama. Prijateljski, pomirljiv, stvarao je nova prijateljstva.

„Veličanstvo“ izjavio je Sarenpout“ volio bih Vam pokazati svoje zdanje vječnosti. Vama, i samo Vama. ‘’

Sobek i Nesmontou ugrizli su usne kako ne bi ispustili znak odbijanja zasnovanom na elementarnom oprezu. Ono čega su se bojali upravo se događalo, Sarenpout je otkrivao svoje prave namjere. U blizini njegovog groba, njegovi pomoćnici ubit će Sezostrisa.

„Slijedim te“ rekao je kralj.

Ojađeni, Sobek i Nesmontou pitali su se kako da interveniraju.

‘‘Mogu li biti Vaš veslač?“ predložio je elegantno Sehotep.

„Uzalud“ odvratio je Sarenpout“ veslat ću sam. Vježba me drži u formi. ‘’

Inzistiranje bi ponizilo vođu provincije. Nije li očekivao provokaciju kako bi dao naredbu svojim policajcima da napadnu?

Sobek je shvatio da Sezostris računa da će sam izaći na kraj s ovim lošim korakom. Unatoč svojoj kolosalnoj snazi, nije li riskirao da podlegne pod brojčanom premoći?

Vođena snažno do strane Sarenpouta, lijepa barka od sikomora krenula je u smjeru litice zapadne obale, u kojoj su bili isklesani grobovi vođa provincije Elefantine od vremena piramida. Da bi došli do njih, trebalo je posuditi ljestve i dosta uspravne rampe, kojima je bio omeđen zid.

Barka je pristala blago i dva čovjeka uspela su se polako, u tišini. Moćno sunce juga nije smetalo nijednom ni drugom.

Kada su stigli do Sarenpoutova zdanja vječnosti, vratili su se kako bi otkrili zadivljujući krajolik, sastavljen od rijeke bljeskajuće plave boje, svijetleće zelenih palmi, smeđeg pijeska i bijelih kuća.

„Volim ovo mjesto više nego ijedno drugo“ priznao je Sarenpout.“ Ovdje se nadam pobijediti smrt i provesti život u vječnosti. Jedan od mojih predaka, koji je nosio isto ime kao i ja, dao je ugravirati ove rečenice, ‘Bio sam ispunjen radošću kada sam dosegao nebo, moja glava doticala je nebeski svod, doticao sam trbuh zvijezda, bivajući i sam

zvijezdom i plesao sam kao planete.’ Nije li to jedina poželjna sudbina? Dođite, Veličanstvo. Dođite vidjeti jedno od najljepših područja. ‘’

Sezostris je otkrio jedan grob isklesan u pješčanom kamenu, čije se dno uspinjalo i strop spuštao kako bi se sastali u jednoj nevidljivoj točki, s onu stranu završne kapele. U prvoj odaji, grandioznih i svečanih šest stupova. Jedno stepenište vodilo je do prolaza koji je vodio do kultne sobe u kojoj se otvarala niša koja je sadržavala kip Ka Sarenpouta.

Napredujući po toj osi koja je nalikovala na traku svjetlosti, Sezostris se divio šestorici kipova vođa provincije u Ozirisu.

„To je moja glavna namjera, Veličanstvo, postati vjernik boga uskrsnuća. Treba li Vam jasniji dokaz moje nedužnosti? Nikada ne bih pokušao napasti Ozirisovu akaciju. A ono što ste postigli pokazuje da ste vlasnik mudrosti koja ovoj zemlji tako treba. Kad bih se suprotstavio, bio bih kriminalac. Jednako tako me možete smatrati odanim slugom koji Vas nikada ne bi izdao. ‘’

Ponosan i odlučan, Dobar Drug hodao je uspravne glave. S njegove desne strane, jedva slijedeći ritam, gazela je vukla svoj debeli trbuh i svoje obješene dojke. No ženka ni pod kakvim izgovorom ne bi propustila tu veliku gozbu i, visoke glave, nije se dala udaljiti.

Dva psa ostala su nepomična pred jednim stećkom, na kojem je bilo ugravirano Sezostrisovo ime.

„Obožavajte faraona do svoje najveće dubine“ izjavio je Sehotepe.“ Pridružite njegov sjaj svojim mislima, propovijedajte poštovanje koje mu treba iskazati. On je taj koji da je život. Pokazuje se velikodušnim prema onima koji slijede njegov put. Kao nositelj Kraljevskog pečata, potvrđujem pripadnost ove provincije Dvostrukoj Kruni. ‘’

Sarenpout, čije lice je ukrasio širok osmijeh, naklonio se pred Sezostrisom.

Po prvi put, general Nesmontou se opustio. I sam Sobek, na svoje veliko čuđenje, osjetio je nešto nalik na sigurnost. Kralj je upravo odnio novu pobjedu, a da nije prolio ni kapi krvi.

„Moram se vratiti na otočić Biggeh kako bih se uvjerio da kruženje energije više ništa ne ometa“ najavio je monarh Sarenpoutu.“ Pripremi slavlje tijekom kojeg ću najaviti radove uljepšavanja velikog hrama Elefantine. ‘’

Nasuprot pećine izvora Nila, mlada svećenica vidjela je faraona kako izlazi.

„Za tebe, došao je čas da kreneš dalje. Pristaješ li? ‘’

„Spremna sam, Veličanstvo. ‘’

„Trebat će ti sva hrabrost i sva snaga koju jedno ljudsko biće može imati. Jesi li sigurna da taj zadatak ne prelazi tvoje snage? ‘’

„Učinit ću najbolje što mogu. ‘’

Mornar je pokazao mladoj ženi ureusa od masivnog zlata, ukrašenog ažurnim kamenom, tirkizom i crvenim ahatom. Ta ženka kobra uspravila se pred faraonom kako bi projicirala tako moćan plamen da je razbila tminu udaljavajući neprijatelje Maat.

„Dotakni ovaj simbol, ispuni se magijom i metni ga na ruku da te vodi. ‘’

Kobra je bila goruća.

Osjetila je kako energija prelazi u njezinu krv i da je joj novu snagu.

Kralj je ušao u pećinu, a mlada je svećenica ponovno bila sama. Kada je došla k sebi, okusila je tišinu svetog otočića bez straha pred onim što dolazi. Od svog djetinjstva, željela je upoznati misterije hrama i znala je da će put biti jednako dugačak kao i težak. No svako svladano iskušenje rađalo je ogromnu radost, koja je njezine korake nosila sve dalje i dalje u sve širi krajolik. I ništa nije narušilo taj put, osim pojave jednog mladog

pisara za kojeg je saznala da se zove Iker. To mora da je bio običan sastanak, no ona ga nije mogla zaboraviti, kao da je riječ o bližnjem, gotovo nekom intimnom, dok ga nikada više neće vidjeti.

Sedam svećenica odjevenih u duge crvene haljine, držeći tamburine činilo je krug oko mlade žene.

Zatim se približila njihova lavna. Nosila je periku u obliku grabežljivca i ogrlicu vodilju, simbol rađanja duha.

Mlada žena je zadrhtala.

Samo kraljica Egipta, vladarica Dvije Zemlje, ona koja vidi Horus i Steha ujedinjene u biću Faraona, mogla je nositi tu obrednu frizuru. Hijeroglifski znak grabežljivca značio je istodobno "majku" i "smrt" jer je prolazio kroz inicijacijsku smrt da bi ponovno pronašao nebesku majku čije je kraljica bila utjelovljenje.

„Neka sedam Hathora zarobe lošu sudbinu“ naredila je.

Obrednice su razvile crvenu zastavu kojom su omotale mladu svećenicu.

„Trenutak novog rođenja je došao“ najavila je kraljica.“ Ti si bila uvedena u službu čiste svećenice*, zatim glazbenice koja širi ljubav**. Danas, pristupajući novom misteriju, postaješ Probuđenica***. Obožavateljice zdanja boga Ptaha, Stare Žene grada Cusaea i Hatohr zdanja Atoum, glavnog stvaratelja, tvoji su preci. Žive u iniciranima ovdje prisutnima i dat će ti da čuješ nebesku glazbu, zvijezde, sunce i mjesec. ‘’

* Ouabet. **Merout. *** Oureshout.

Začuo se blag i dubok pjev, kojemu su ritam udarali tamburini i dva sistruma kojima je upravljala kraljica. U svojoj ulozi, obrednice su izgovarale sedam stvarateljskih riječi koje je izgovorila božica Neith u trenutku rođenja svjetlosti, koja je izbila iz nje same nakon prvobitne vode. Muškarac i žena, prethodnici svih pojavnosti, inaugurirali su proces svih rađanja oblikujući božanstva.

„Ja sam sve ono što je bilo, sve što jest i sve što će biti“ rekla je kraljica“ i nijedan smrtnik nikada nije podigao moj veo, tkaninu koja štiti tijelo Ozirisa. Na upućenima je da ga tkaju. Tako ćeš i ti biti odvedena u Zdanje Akacije gdje se duše Hathor i Ozirisa ujedinjuju u tvom srcu. Na tom svetom otočiću Biggeha, uzet će oblik pećine Hapy u kojoj se nebeska voda pridružuje zemaljskoj. Prijeđi taj prostor, neka tvoj život hrani svježa voda zvijezda i vatre znanja. ‘’

Nakon što je razodjevena, mlada žena ušla je u pećinu gdje je promatrala plamen. Zatim je pretrčala put konstelacija, ušla kroz nebeska vrata, okupala su u jezeru svjetlosti i iznova se rodila ujutro s prvim zrakama uzdižućeg sunca.

Jedna svećenica ju je smjestila na postolje koje je simboliziralo Maat i hladila ju perom noja, drugim izrazom iste stvarnosti, kako bi joj ponudila dobar vjetar koji će je odvesti do grada sreće.

Zatim je bila ponovno odjevena u crvenu haljinu, ukrasila je svoj vrat i prsa širokom ogrlicom od bisera, koja je označavala renesansu nakon prelaska područja tmine gdje je sile razaranja nisu uspjele zadržati.

Kraljica joj je dala pisarsku pločicu i kist za pisanje, a zatim joj je položila sedmokraku zvijezdu na glavu.

„Ti koja si sada jedna Hathor, moraš također postati jedna Sechat jer ti je data posebna uloga. Nećeš se zadovoljiti da živiš svoju inicijaciju u sebi i da okusiš mir u unutrašnjosti hrama u pratnji tvojih Sestara. Grozna iskušenja te čekaju i morat ćeš upoznati riječi moći kako bi se mogla suprotstaviti vidljivim i nevidljivim neprijateljima. Pomoći ćemo ti koliko možemo, ali samo ćeš ti moći odnijeti pobjedu. ‘’

45

Iker je krenuo prije zore, pazeći da nikoga ne probudi u palači koja je još spavala. Uvečer, predao je Djehoutyju sve dosjee kojima se bavio, ostajući gluh na njegova zadnja upozorenja.

Mladi pisar ukrcao se na prvi brod u smjeru Sjevera. Podigao je sidro s uzdižućim suncem i zaigrao sa strujom, jednako brzom kao i hirovitom. Kapetan, iskusni brkajlija, izvanredno je upravljao kormilom. Uz rub, dvanaestak putnika, jedan vol, guske i Sjeverni Vjetar.

„Kuda ideš, mladiću moj?“ upitao je kapetan.

„U Kahoun. ‘’

„Dvadesetak sati plovidbe, brojna stajanja, jedna noć odmora ako ne bude incidenata... Koliko predlažeš? ‘’

‘‘Dva para sandala dobre kvalitete, komad lana i papirus srednje veličine. ‘’

„Dobor plaćaš, dakle! Sin bogate obitelji? ‘’

„Ne, obični pisar iz provincije Kievre, u službi gospodara Djehoutyja. ‘’

„Veliki, jako cijenjen plemić. Zašto ideš u Kahoum? ‘’

Njegova pitanja počela su umarati Ikera, koji je pokušao međutim prijateljski odgovarati.

„Iz službenih razloga. ‘’

„Povjerljiv zadatak? ‘’

„Ako želite. ‘’

„Kahoun je čudno mjesto. Ne poznajem ga, no čini se da je dobro zaštićen i da je neophodna dozvola da bi se tamo boravilo. Ti mora da nisi bilo tko.

„Običan pisar, rekao sam vam. ‘’

Ne podnoseći više to ispitivanje, Iker se smjestio u putnu mrežu i pravio se da spava.

Kapetan je razgovarao s drugim putnikom. Očigledno je bio nepopravljivi brbljavac.

Kao što je najavljeno, zaustavljanja su bila brojna. Netko je silazio, netko se ukrcavao, razgovori su se vodili, grickali su se kolači, luk i sušena riba, pilo se blago pivo i puštalo se ritmu dobrohotne rijeke da vas ponese. Iker je slušao jednim uhom rastreseno obiteljske priče, odnose procesa i kućne svađe.

Novo zaustavljanje zaintrigiralo je Sjeverni Vjetar, čije su se uši uspravile.

Nije to bilo selo, već jedan mali nasad palmi nastao jarcima navodnjavanja. Iz njega su izašla dva loše obrijana muškarca, mišićavih ruku poput veslača.

Veslači, koji su nalikovali članovima posade koja je željela ubiti Ikera. Stajali su na krmi.

Tako mu je kapetan postavio zamku! Rugao mu se postavljajući pitanja na koja je znao odgovore. Ova dva razbojnika dokrajčit će posao.

Iker se približio brkajliji koji se činilo da je zadrijemao.

„Ne nadgledate rijeku? ‘’

„Dobar mornar spava samo jednim okom. ‘’

„Iskrcajte me što prije možete. ‘’

„Još smo daleko od Kahouna! ‘’

„Predomislio sam se.

„Ne znaš što želiš, mladiću. Kuda stvarno želiš ići? ‘’

„Iskrcajte me. ‘’

„Nemam trenutačno predviđeno stajalište. Ako budeš inzistirao, trebat će dodatak. ‘’

„Dobro sam Vam platio, zar ne? ‘’

„Naravno, ali... ‘’

„Jedna nova mreža bit će dovoljna? ‘’

„Ako je doista nova... ‘’

Iker mu je dao jednu od dvije putne mreže. Zadovoljan, kapetan je započeo pristajanje.

Čim je prolaz bio položen, Iker i Sjeverni Vjetar su se iskrcali. Mladi pisar je bio uvjeren da će ga dva veslača slijediti.

Varao se.

Brod se udaljio.

„Morat ćemo hodati više nego što smo mislili“ rekao je Iker Sjevernom Vjetru.“ Barem nas nitko neće slijediti. ‘’

Magarac je odobravao, Iker je osjetio olakšanje.

„Ta dva tipa izgledala su uistinu mutno. Nakon svega što mi se dogodilo, tko ne bi bio oprezan? ‘’

Iker je provjerio da ništa ne manjka u njegovom pisarskom materijalu dok je magarac sređivao smrčiku. Zatim su nastavili prema sjeveru, idući stazicom koja se kretala duž nasada.

„Toliko je pitanja koja me opsjedaju! U Kahounu ću možda dobiti odgovore. No zašto mi odbijaju govoriti o zemlji Pount? Djehouty mi je povjerio samo dio istine. Kao da i on sam ne zna onoliko koliko ja mislim da zna. A onaj koji me želio ubiti, to je faraon osobno! Što sam mu skrivio? Ja sam ništa, ne prijetim njegovoj moći ni na koji način. Ipak, okomio se upravo na mene. Da sam bio razuman, pobjegao bih i dao se zaboraviti. No nemoguće je odustati od istine, bez obzira na razloge. I želim je ponovno vidjeti. Ako se i želim boriti, to je zbog nje. ‘’

Sjeverni Vjetar je odlučio o vremenu odmora i birao zasjenjena mjesta na kojima su odspavali prije nego bi nastavili. Dva druga sretala su samo seljake, neke odbojne, druge ljubazne. Na jednom seoskom imanju Iker je ispravio nekoliko pisama namjere administraciji s kojom je vlasnik bio u sukobu. U zamjenu, dobio je hranu.

Prilazeći bogatoj i raskošnoj provinciji Fayoum, magarac je počeo revati.

Nema sumnje, osjećao je opasnost.

Na vrhu brežuljka, šakal. Visoko na nogama, fine glave, fiksirao je uljeze koji su se usudili zaputiti na njegovo područje. Uspravnog vrata, ispuštao je čudne krikove koje je Sjeverni Vjetar pažljivo slušao. Čvrstim korakom, uputio se prema grabežljivcu.

Iker je shvatio da su dvije životinje razgovarale. Nije li šakal bio utjelovljenje Anubisa, koji je poznavao sve putove na ovom i onom drugom svijetu?

Usmjerujući se prema brzom koraku njihovog vodiča koji je, međutim, pazio da ih ne izgubi, dva druga stigla su nadomak Ra hentya, "Usta kanala", mjesta označenog velikim nasipom i branom koja je regulirala dotok vode u Fayoum jednog rukavca Nila. Zahvaljujući radovima inženjera Sezostrisa II, površina obradive zemlje bila je povećana, a navodnjavanje kontrolirano.

Nekolicina policajaca prepriječila su put putnicima.

„Zabranjena policijska zona“ objasnio je časnik.“ Tko si i odakle dolaziš?

„Zovem se Iker. Pisar sam grada Thot. ‘’

Časnik se ružno nasmiješio.

„Vidi, vidi! S obzirom na tvoje godine, to je vjerojatno. A ja, ja sam zapovjedni general kraljevske vojske. Moja specijalnost, otkrivanje lažljivaca. Među nama, mogao si i bolje smisliti. ‘’

„To je istina. Pokazat ću vam dokument koji će Vas uvjeriti. ‘’

U trenutku kada je Iker otvarao jednu od torbi koje je nosio njegov magarac, lukovi policajaca su se napeli i vrh časnikovog kratkog mača ubo je njegova rebra.

„Ne miči se! Hoćeš uzeti oružje, ha? Nitko ne ide ovim putem, osim snaga sigurnosti. Tko ti ga je pokazao? ‘’

„Nećete mi vjerovati! ‘’

„Ipak reci. ‘’

„Šakal. ‘’

„Imaš pravo, ne vjerujem ti. Ti si vjerojatno poslanik neke bande koja računa na krađu u ovom području. ‘’

„Pogledajte i sami u moje putne torbe! U njima je samo pisarski materijal. Pažljivo njime rukujte. ‘’

Nepovjerljiv, časnik je prekopao prtljagu osumnjičenog.

Bio je razočaran što nije otkrio oružje.

„Lukav si ti! A taj slavni dokument? ‘’

„To je smotani i zapečaćeni papirus, namijenjen gradonačelniku Kahouna. Pečat je Djehoutyjev, vođe provincije Lievre. ‘’

„Ako ga slomim, gradonačelnik će me optužiti za prekapanje službene pošte. A ako ga ostavim netaknutog, obvezan sam ti vjerovati na riječ. Još jedno spretno lukavstvo, veseljače moj! Prihvaćam okladu, taj dokument je mamac. Ali ja ne padam na to! Ljude tvoga kova dobro poznajem. ‘’

„Prestanimo tu komediju i odvedite me gradonačelniku Kahouma. ‘’

„Misliš li da on gubi svoje vrijeme na primanje delikvenata? ‘’

„Vidjet ćete da sam pisar! ‘’

„Taj pribor, kome si ga ukrao? ‘’

„Dao mi ga je general Sepi. ‘’

„Ne poznajem ga. U svakom slučaju, izmislit ćeš bilo koje ime! Zašto ne i generala? ‘’

„Varate se. Sve što Vam govorim je točno. ‘’

„Ono što ja želim znati je djeluješ li ti sam ili imaš suučesnike. ‘’

Iker je počeo gubiti svoj mir, a drugi je to osjetio.

„Bez nepromišljenih pokreta, veseljače moj! U protivnom, zarit ću ti mač u tijelo, a svi moji podređeni svjedočit će u moju korist. ‘’

Bili su prebrojni da bi ih Iker savladao, a nije trčao dovoljno brzo da bi pobjegao strelicama.

„Neka gradonačelnik slomi pečat i pročita ovo pismo preporuke. Shvatit ćete onda svoju pogrešku. ‘’

„Prijetnje, sada! Provest ćeš dosta vremena u zatvoru. ‘’

„Nemate me pravo zatvoriti. ‘’

„Misliš... Stavite mu drvene okove. ‘’

Trojica policajaca bacili su se na mladog pisara i oborili ga na tlo. Kad su ga ponovno ustali, imao je ruke svezane na leđima.

„Što ćete učiniti s mojim magarcem? ‘’

„Lijepa životinja, zdrava i snažna! Iskoristit ću je. ‘’

„A moj pribor? ‘’

„Zamijenit ćemo ga za odjeću. ‘’

„Vi ste lopov! ‘’

„Ne izvrći riječi, mladiću! Lopov si ti. Meni će čestitati što sam te spriječio na vrijeme. Kada budeš nekoliko mjeseci u jednoj smrdljivoj tamnici s lopovima svoje vrste, imat ćeš mekšu kralježnicu. Zatim, nekoliko godina prisilnog rada vratit će ti osjećaj za napor i dobro vladanje. Odvedite ga, da ga više ne vidim. ‘’

Iker se nije obratio ni riječju žbirima koji su ga vodili u zatvor izvan grada. Bacili su ga u ćeliju koju su zauzimala trojica kradljivaca peradi, jedan mlađi i dvojica starijih.

„Što si ti učinio?“ upitao ga je mladić.

„Ništa. ‘’

„Ja isto. A koliko si gusaka ukrao? ‘’

„Nijednu. ‘’

„Opusti se, možeš govoriti. Mi smo na tvojoj strani. ‘’

„Koliko si već ovdje? ‘’

„Nekoliko tjedana. Čekamo da se sudac pozabavi nama. Na nesreću, nije mek. Riskiraš da dosta dobiješ, ako nisi ovdje prvi put. Kada priznaš i praviš se da se kaješ, postaje malo popustljiviji. Ako nisi navikao, odvest će te. ‘’

„Ja sam pisar i nikoga nisam okrao. ‘’

Jedan starac je otvorio oči.

„Pisar u zatvoru? Onda, ti mora da si veliki kriminalac! Ispričaj nam. ‘’

Umoran, Iker je sjeo u kut prostorije.

„Pustimo ga na miru“ preporučio je mladić.

Iker je sve izgubio, no odbijao je popustiti očaju. Nije li pao u novu zamku? Ne, budući da ga je vodio Anubisov šakal. Radilo se samo o nesporazumu. Čak i ako bude trebalo vremena da se on razriješi, mladi pisar će uspjeti u tome.

46

Vrata ćelije su se otvorila s bukom.

„Ti“ rekao je jedan policajac Ikeru“ ustani i slijedi nas. ‘’

„Kuda me vodite? ‘’

„Uskoro ćeš vidjeti. ‘’

Tri stražara vodila su ga izvan zatvora, no, na njegovo veliko iznenađenje, nisu mu stavili drvene okove.

„Jesam li slobodan? ‘’

„Mi imamo zadatak da te odvedemo vlastima. Ako pokušaš pobjeći, zatući ćemo te. ‘’

Nada u bolji ishod gubila se. Ta vlast njemu je značila tešku osudu, bez sumnje nekoliko godina prisilnog rada u rudnicima bakra ili nekoj oazi u Zapadnoj pustinji.

Jedan protiv trojice, bilo je izgubljeno. Još su se policajci trebali udaljiti kako bi Iker mogao nešto učiniti. Ali, bili su to pravi profesionalci koji mu nisu ostavljali nikakvih izgleda.

Iker je otkrio grad Kahoum, četverokut od 390 metara sa 420, opasan zidom visokim šest metara i širokim tri. Glavna prilazna vrata nalazila su se u sjeveroistočnom dijelu. Četvorica vojnika stajala su na straži.

„Dovodimo vam zatvorenika. ‘’

„Pobrinut ćemo se“ potvrdio je jedan časnik, koji je pozvao dvojicu svojih ljudi.

Vojnici, robusniji od policajaca, bili su naoružani kopljima. Ako su njima dobro rukovali, mladi čovjek ne bi daleko stigao. Tako je Iker odustao.

Kvator je krenuo širokom ulicom iz koje su kretale ulice razdvajajući dvije glavne četvrti. Od prvog koraka, primjećivalo se da je cjelina bila brižljivo iskockana i odgovarala preciznom planu. Na tom čudnom mjestu, gdje je vladao mir neuobičajen za jedan egipatski gradić, Iker se osjetio ugodno.

Malo daščara, lijepe bijele kuće, primjerna čistoća, mladić bi volio otkriti kutke Kahouma, no vojnici su ga prisiljavali da se požuri.

„Požurimo, vođa ne voli čekanje. ‘’

Impozantna građevina vođe grada bila je izgrađena na akropoli s koje je dominirala aglomeracijom.

Iako ogromna vila od sedamdeset soba nije pokrivala manje od 2700 m2, ulazilo se kroz uska vrata. S jedne i druge strane, u dvije stražarnice stajali su čuvari.

„Evo zatvorenika kojeg vođa želi vidjeti“ najavio je časnik.

„Trenutak, javit ću intendantu. ‘’

Slijeva je popločena staza vodila do kuhinja, u štale i radionice. Intendant, vojnik i Iker slijedili su onu desnu stazu, koja je završavala u predsoblju. Odatle je kretao hodnik okrenut ka zatvorenom dvorištu, na jugu, kroz portik gdje se gospodar kuće volio osvježavati. Ostavljajući krilo privatnog područja koje je obuhvaćalo sobe za spavanje i odaje s vodom, intendant je poveo goste do primaće odaje s dva reda stupova.

Pognute glave, administrator hrama doline kralja Sezostrisa II primio je ozbiljnu pritužbu. Dirnut, intendant je načinio polukrug.

„Priđi“ naredio mu je gazda, čovjek malen rastom, uskog čela i gustih trepavica.

„Evo zatvorenika kojeg... ‘’

„Znam“ presjekao je suho gradonačelnik.“ Iziđite svi odavde i ostavite me samog s njim.’’

„Ovaj razbojnik može biti opasan“ upao je časnik“ i... ‘’

„Šuti i slušaj. ‘’

Iker je ostao sam nasuprot dostojanstvenika, čiji crni pogled nije obećavao ništa dobro.

„Zoveš se Iker? ‘’

„To je uistinu moje ime. ‘’

„Odakle si? ‘’

„Iz Medamouda. ‘’

„A odakle dolaziš? ‘’

„Iz grada Thota.

„Prepoznaješ li ovo? ‘’

Gradonačelnik je pokazao mladiću njegov pisarski pribor, rasprostrt na jednom niskom stoliću.

„Ti predmeti mi pripadaju. ‘’

„Gdje si ih kupio? ‘’

„General Sepi mi ih je darovao. Imao sam sreću biti njegovim učenikom te zatim primiti čast pisara. Vođa provincije dao mi je prvu službu. ‘’

Gradonačelnik je pročitao papirus koji su mu donijeli policajci i čiji je pečat slomio.

„Nadgledanje mojega grada je zadovoljavajuće, no intelekt nije prva kvaliteta koju zahtijevam od snaga reda. Policija nije shvatila tko si. Jedan tako mlad pisar, kojega toliko hvali vođa provincije koji nije sklon pohvalama, zaslužuje pažnju. Onda, zašto želiš raditi u Kahounu? ‘’

„Zato da bih pokušao pristupiti pisarskoj eliti. ‘’

Gradonačelnikov pogled postao je blaži.

„Moj mladiću, nisi mogao bolje izabrati! Ovaj grad izgradili su geometri i obrednici izučeni u misterijima. Jednako tako su izgradili piramidu, zatim je to mjesto postalo administrativnim središtem prvog reda. Moram upravljati zemljom, karijerama, žitnicama, radionicama, sudjelovati na popisima, bdjeti nad razvojem poslova u Fayoumu, provjeravati trgovinu i dnevne troškove, osigurati da svećenici, zanatlije, pisari, vrtlari i vojnici korektno rade svoj posao... Taj iscrpljujući zadatak ne ostavlja mi više vremena da se posvetim svojoj strasti, pisanju. Znaj da je sve već rečeno i da nitko, čak ni kralj, nije sposoban izmisliti nešto novo. Ah, kad bih samo mogao izustiti iznenađujuće riječi, uobličiti neizgovorene izraze! Svaka godina teža je od prethodne, pravda nije dovoljno pravedna, a djelovanje božanstava ostaje misteriozno. Čak se ni vlast ne poštuje dovoljno. Ako želiš moje mišljenje, sve ide naopako. Tko to primjećuje, tko poduzima neophodne mjere, tko se ususđuje protjerati zlo, tko uistinu pomaže siromašnima, tko se bori protiv licemjerja i laži? ‘’

„Nije li to uloga Faraona?“ nastavio je sramežljivo Iker.

Uzbuđenje gradonačelnika je splasnulo.

„Naravno, naravno... Sjeti se da je bitno pisanje. Pisci ne grade ni hramove ni grobove, oni nemaju drugih nasljednika do svojih tekstova koji ih nadživljavaju i osiguravaju im ugled, stoljeće za stoljećem. Tvoja djeca, to su tvoji kistovi i tvoje pločice. Tvoja piramida, tvoja knjiga. Ja, ja rasipam svoj talent na beskrajne administrativne zadatke. ‘’

„Hoćete li mi dati službu? ‘’

„Upozoravam te, bit ćeš u društvu visoko kvalificiranih pisara koji preziru amaterizam. Tražit će od mene da te otpustim ako tvoje poznavanje tehnika ne bude dovoljno. Želim vjerovati da vođa provincije Djehouty nije o tebi pričao previše laskavo. Dobro... No dobro, treba mi netko u administraciji žitnica. ‘’

Iker je prikrio svoje razočaranje. To sigurno nije bio posao kojemu se nadao.

„Puno sam radio u arhivama i... ‘’

„Osoblje arhiva je potpuno i sasvim sam njime zadovoljan. General Sepi te naučio upravljati žitnicom? ‘’

„To je disciplina kojom sam se bavio i zahvalan sam Vam na povjerenju. ‘’

„Samo se stvarnost računa, mladiću moj! Ili si sposoban ili nisi. U prvom slučaju, Kahoun će za tebe biti raj, u drugom, brzo ćeš se vratiti odakle si došao. ‘’

„Želio bih ispuniti Vaša očekivanja, no postoji jedna stvar od koje neću odstupiti. ‘’

„Koja? ‘’

„Moj magarac. On je moj drug, želim ga ponovno pronaći. ‘’

„S tvojom plaćom, kupit ćeš drugoga! ‘’

„Ne razumijete. Sjeverni Vjetar je jedinstven. Spasio sam ga, on me savjetuje. ‘’

„Magarac... Te savjetuje? ‘’

„Zna odgovoriti na moja pitanja. S njim ću uspjeti. Bez njega ću propasti. ‘’

„Znaš li barem gdje je? ‘’

„Vjerojatno nedaleko zatvora u kojem sam bio zatočen. ‘’

„Evo pisma koje će ti dozvoliti da ga uzmeš zakonski. Moj intendant će ti pokazati mjesto tvog smještaja. ‘’

Iker se poklonio s poštovanjem.

„Je li ti general Sepi govorio o velikim pisarima koji su prodrli u tajnu stvaranja? ‘’

„Slušanje, razumijevanje i upravljanje vatrama, nisu li to kvalitete neophodne da se to uspije? ‘’

„Imao si izvrsnog profesora! No treba te i opremiti. ‘’

„Zar mi nećete vratiti moj pribor? ‘’

„Naravno da hoću! Govorim o drugoj opremi, onoj koja je sastavljena od neophodnih formulara da bi prošao kroz vrata, dobio lađu kao promatrač ili izbjegao zamke koje zarobljavaju duše loših putnika. Bez toga nauka bit ćeš tek obični pisar. ‘’

„Gdje to mogu dobiti? ‘’

„Na tebi je da se snađeš, mladiću moj! Vrijeme škole je jedna stvar, ono vještine druga. Ne kaže li se da najbolji umjetnici proizvode sami svoje oruđe? ‘’

Smeten, Iker je napustio Kahoun da bi se vratio u zatvor.

Zašto je gradonačelnik izgovorio tako zagonetne riječi? Zašto mu je otkrio postojanje jednog nedostupnog znanja? Kao i general Sepi i vođa provincije Djehouty, skrivao se iza maske. To novo iskušenje nije obeshrabrilo mladića, baš naprotiv, ako su mu stvarno dodavali štapove, dohvatit će ih kako se ne bi utopio u rijeci. A ako je riječ tek o iluzijama, razbit će ih.

Na pragu zatvora časnik je spavao, ruku opuštenih sa strane.

Iker ga je potapšao po ramenu, a policajac je poskočio.

„Što hoćeš? ‘’

„Tražim svog magarca. ‘’

„Nije li to jedan div glave tvrđe od granita i neukrotivog pogleda? ‘’

„Opis mi se čini dobrim. ‘’

„No dobro, pogledaj što mi je učinio! A ranio je i tri druga policajca na dužnosti, revući i grizući! ‘’

„To je normalno, sluša samo mene. Pusti ga. ‘’

„Prekasno. ‘’

„Kako, prekasno?“ upitao je Iker, stegnuta grla.

„Šef je odlučio riješiti se te divlje zvijeri. Trebalo je deset ljudi da ga vežu. ‘’

„Kuda su ga odveli? ‘’

„Na pustopoljinu, iza zatvora. ‘’

Iker je trčao što je brže mogao.

Sjeverni Vjetar spavao je na boku, bodljikavom žicom svezanih šapa. Jedan obrednik dizao je obredni nož.

„Stanite!“ viknuo je mladi pisar.

Svi su se okrenuli, a magarac je ispustio njak nade.

„Ta životinja je opasna“ potvrdio je obrednik.“ Treba iz njega istjerati sumnjive sile. ‘’

„To je moj magarac. ‘’

„Imaš li dokument koji to potvrđuje?“ ironizirao je časnik.

„Hoće li Vam biti dovoljan onaj koji je potpisao gradonačelnik Kahouma? ‘’

Časnik je bio prisiljen pokloniti se.

Iker je istrgnuo nož iz ruku obrednika i oslobodio svog druga.

Svjestan da mu je mladić spasio život po drugi put, Sjeverni Vjetar mu je liznuo ruke.

„Dođi, Sjeverni Vjetre. Imam ti puno toga za ispričati. ‘’

47

Duhovno središte Egipta, Abyidos, utonuo je u sumornost. Izoliran od ostatka zemlje budnim stražarima koji su provjeravali ekstremnom ozbiljnošću privremene svećenike, teritorij Ozirisa činio se zauvijek lišen blagog svjetla koje je, nekoć, oživljavalo njegove svete građevine.

Ipak, kolegij stalnih svećenika koje je imenovao faraon nije popuštao svojoj nevolji i ispunjavao je svoje dužnosti bez oklijevanja. Unatoč težini godina i srcu čiji je glas postajao sve slabiji i slabiji, stari vrhovnik, nositelj zlatne palete, svakog bi jutra dolazio do bolesne akacije.

Proces degradacije bio je zaustavljen, no nikakav znak poboljšanja nije se pokazivao. Oziris, je li još uvijek obitavao u drvetu? Hoće li on i dalje ujedinjavati nebo, zemlju i podzemni svijet? Hoće li i dalje puštati svoje korijenje u ocean prvotne energije?

Na sva ta pitanja starac nije mogao odgovoriti. Do te drame, njegov život bio je život mirnog obrednika, jedino zabavljenog slavljenjem misterija i njihovim prenošenjem. Ništa ga nije pripremilo za tu tragediju pred kojom se osjećao razoružanim.

Međutim, od Sezostrisova otvaranja velikog gradilišta, jedna grančica drveta je ponovno ozelenjela i nije se osušila. Hvatajući se za tu sitnu nadu, nositelj zlatne palete svaki dan je lijevao vodu i mlijeko u podnožju akacije. Zatim je oklijevajucim korakom stigao do mjesta gdje su graditelji, tajno, gradili hram i Sezostrisovo zdanje vječnosti.

Toga dana, put mu je bio još teži nego obično. Hladan vjetar ledio mu je kosti, pijesak pekao oči. Majstor djela došao mu je u susret i ponudio mu ruku.

„Ne biste li se trebali odmoriti? ‘’

„U ova teška vremena, nitko ne smije misliti na sebe. Jeste li primili meso, ribu i povrće?’’

„Radnicima ništa ne nedostaje, namirnice nam stižu točno na vrijeme. Kuhari koji su nam na raspolaganju pripravljaju odlična jela. ‘’

„Vaš glas nije tako vedar kao Vaše riječi. Na kakve ste poteškoće naišli? ‘’

„Niz incidenata“ otkrio je majstor.“ Oruđe se lomi, kamen loše isklesan u kamenolomu, površne pukotine, bolesti... Reklo bi se da neka nenaklona sila pokušava usporiti ritam rada. ‘’

„Kako se borite s tim poteškoćama? ‘’

„Jutarnjim obredom i jedinstvom ekipe. Suočeni s takvom situacijom, svatko mora moći računati na druge. Bilo bi nepravedno optužiti bilo koga za prikrivanje nesposobnosti. Naprotiv, moramo ostati ujedinjeni, pod zaštitom kralja, jer ovo gradilište zahtijeva deset puta više napora nego što se mislilo. Budite bez brige, dobro se držimo. ‘’

„Ako popustite, Abydos će biti osuđen na smrt. Njegov nestanak povući će za sobom Egipat. ‘’

„Posao će biti završen na vrijeme. ‘’

Nositelj zlatne palete vratio se polako prema hramu i provjerio je li obrednik, čije je djelo bilo tajna, dobro pospremio božansko zdanje. Provjerio je jednako tako, je li onaj koji je bio zadužen za dnevnu libaciju na stolove darova ispunio svoj zadatak, isto kao i poslužitelj Kaa, zadužena za slavljenje kulta predaka čija je pomoć bila neophodnija nego ikad prije.

U jednome je trenutku pomislio da mu je srce prestalo kucati i bio je prisiljen sjesti. Kad je povratio dah, nastavio je svoj pregled vrativši se na Ozirisov grob koji je čuvao svećenik, bdijući nad cjelovitošću božjeg tijela.

„Pečati, jesu li na mjestu? ‘’

„Jesu. ‘’

„Pokaži mi ih. ‘’

Vrhovnik ih je izbliza pregledao i nije konstatirao ništa nenormalno.

„Je li se netko pokušao približiti grobu? ‘’

„Nitko. ‘’

„Nikakva incidenta, čak ni najmanjeg za prijaviti? ‘’

„Nikakva. ‘’

S jednim takvim čuvarom, nositelj zlatne palete nije imao razloga za brigu. Nepomirljiv, strog, ne bi otvorio vrata tog svetog mjesta među svima osim na naredbu onoga koji je upravljao obredima misterija Abydosa.

Na starcu je ostalo da ispita Ćelavog, koji je konzultirao arhive u biblioteci Kuće Života. Ne prestajući upotrebljavati drevne rituale, iz njih je izvlačio riječi pune moći, integrirane u godišnji obred.

Vrhovnik je volio to mjesto, prožeto skladnim vibracijama koje su okruživale misli mudraca, zaspale na papirusu. Ondje je lebdio prijatan miris koji je mirisao prošlost i sretna vremena.

„Beskorisno vas je moliti da smanjite svoje aktivnosti“ prigovarao je Ćelavi, čija se razdražljivost nije smanjila s godinama.

„Uistinu beskorisno. Jesi li primio posjetitelje u nekoliko zadnjih dana? ‘’

„Nijednog. Osim Vas, nisam pustio nikoga. Kad radim, pogotovo na predmetima tako teškim kao što je navigacija svetom barkom, ne volim da mi smetaju. Vjerujem da rezultat mojih istraživanja neće biti beskoristan jer određene nejasne točke mogu biti razjašnjene.’’

Izvoditi bez prekida rituale, glavna oruđa percepcije nevidljivog, bilo je konstantno

zaduženje bratstva u Abydosu. Bio je to ujedno najbolji način borbe protiv kletvi.

Nastupila je posljednja etapa opjevavanja vrhovnika u svetištu sedam svećenica zaduženih da opjevaju božansku dušu. Glazbom, pjesmom i plesom obnavljale su sklad koji je povezivao nebeske moći s njihovim zemaljskim manifestacijama. Slavljenjem ženskih obreda, održavale su Ozirisa daleko od smrti. Bez njih, Abydos nikada ne bi postojao.

Najmlađa od njih sedam pošla je u susret nositelju zlatne palete. Bila je to ujsdinjena radost s ozbiljnošću. Od svog povratka u Elephantinu, gdje ju je osobno kraljica Egipta unaprijedila u stupanj Probuđene, činila se još zanosnijom.

„Treba li ti štogod?“ upitao ju je on.

„Svježi tamjan i dodatni stol za darove, vrhovniče. Primite me za ruku i dođite sjesti u hladovinu. ‘’

Starac nije odbio. Težak umor koji ga je pritiskao od buđenja nije popuštao.

„Kako osjećaš obred koji si nedavno doživjela? ‘’

„Kao otvorena vrata u jedan novi svijet. Druge stvarnosti i druge boje su se pojavile. Krajolici su bili ondje, sasvim blizu, a ja ih nisam vidjela. Mi, ljudi, nismo li mi prepreka svjetlosti? Znam isto tako da bih trebala oploditi tako iznimne darove. Kraljica mi nije prešutjela težinu iskušenja koja me čekaju na putu inicijacije. ‘’

„Božanstva su tako htjela, Bog ih je odobrio. Nikada nećeš biti svećenica poput ostalih. Ponekad, željet ćeš im nalikovati, no ne zatvaraj se u tu iluziju. ‘’

„Biste li mi dali još neka objašnjenja? ‘’

Goruća bol probila je grudi vrhovnika. Oči su mu se izvrnule, pao je na bok.

Bez panike, mlada svećenica pomogla mu je da legne. Iako izvan njene profesije, primila je dovoljno medicinskog znanja da je mogla prepoznati srčani udar.

„Idem potražiti vodu i jastuk. ‘’

„Ne... Ostani, ovo su moji posljednji trenuci... Želim sačuvati u uspomeni tvoje lice prije nego se suočim s čuvarima drugog svijeta. Tvoja misija... Tvoja misija je najveća i najpogibeljnija od svega što možeš zamisliti. Imam povjerenja u tebe, toliko povjerenja...

Starac je stegnuo ruke mlade žene i ispustio dug uzdah.

Ćelavi je pustio kapljice lužine u magnetiziranoj vodi, zatim se sagnuo pred isklesanim kamenom. Obrednik je izlio na ruke malo te vode. Pročišćen, Ćelavi je zatim pročistio poslužitelja Kaa, koji je ponudio tijelu pokojnog vrhovnika mlijeko, vino, kruh i datulje.

Mumificiran i osušen uvečer, nositelj zlatne palete sada je pripadao krugu pravednih predaka. Bratstvo je znalo da ih neće napustiti, pod uvjetom da se slavi uspomena na njega.

Poslužitelj Kaa donio je tamjan u obliku ruke i podigao poklopac kako bi se miris tamjana popeo do raja, gdje su se uskrsnuli hranili najfinijim miomirisima. Zatim je podigao prednju nogu bika, alabasterni predmet koji je simbolizirao pobjedničku moć. Nakon toga su svećenice glasno nabrojale namirnice posložene na stolu za darivanja i predstavile pretku bale platna. Ceremonija je završila čitanjem formula preobražaja u svjetlo, koji je dušu činio sposobnom za putovanje u svemir.

Među petoricom stalnih svećenika koji su činili vrh hijerarhije u Abydosu, samo se jedan nije uspio koncentrirati tijekom obreda. Nije mislio na preminulog, već na sebe i neizbježnu promociju koja će se, ovaj puta, desiti njemu sretnom. Mjesto nositelja zlatne palete i vrhovnika nije moglo pripasti nikome drugom. Kako je svoju ulogu izvršio do savršenstva, nitko nije primijetio da se njegove misli nisu usmjerile prema starcu čiji ga

nestanak nije nimalo rastužio. Napokon, mjesto je bilo slobodno!

Njegovi kolege osjetili su toliko poštovanja prema njegovu ozbiljnu karakteru i obožavanja za njegovu znanost da će biti imenovan bez i najmanje rasprave. Na čelu najslavnije inicijacijske zajednice Egipta, kako će djelovati? Čudno, još nije o tome mislio! Važno je bilo da okupira svoju glavu brojnim prednostima koje će mu donijeti.

„Majstor velikih misterija je došao“ najavila je mlada svećenica.

Taj očekivani posjet nije smetao budućem vrhovniku. Snažna ličnost sudjelovala je u slavljenju ozirijskih misterija, no nije stanovao u Abydosu. Bio je snažno na strani stalnih oko izbora budućeg velikog svećenika.

Faraon Sezostris skupio se dugo pored sarkofaga pokojnika. Čitao je formule uskrsnuća, izvađene iz Tekstova Piramida, Tekstova Sarkofaga i tajnog obreda Abydosa. Zatim je okupio u hramu pet svećenika i sedam svećenica.

„Nema potrebe da se naglašava važnost vaše uloge. U normalnim vremenima, već je neophodna, u sadašnjim okolnostima, postaje od presudne važnosti. Preda mnom su mnoge bitke koje moram povesti i moja snaga počiva na obredima koje vi ovdje slavite kako bi Ozirisa i njegovu akaciju održali na životu. Ako ne uspijete, faraonska institucija će nestati, a zajedno s njom i Dvije Zemlje. Barbarstvo, korupcija, fanatizam i nasilje će zavladati, veze između neba i zemlje bit će prekinute, božanstva će napustiti zemlju, a možda čak i svijet ljudi. Prebrojni ste da biste živjeli u tajnosti. Vaša zadaća sastoji se u očuvanju izvan dosega zla, niskosti i kvarljivih suza jednog čovječanstva koje plače nad vlastitom osrednjošću. Nismo sigurni da ćemo izaći kao pobjednici iz strašne bitke u kojoj se nalazimo, no borit ćemo se do kraja, bez ustupaka neprijatelju. Neka Maat bude naša vodilja, neka nas vodi i štiti. ‘’

Kraljeve riječi malo su potresle budućeg vrhovnika, no previše je očekivao od glavne odluke da bi se istinski zainteresirao.

„Svećenik koji je nosio zlatnu paletu i upravljao ovim bratstvom pod mojim redom bio je ispravan čovjek. Prije nego se pojavi pred božanskim sudom, moramo dati o njemu svoju ocjenu. Ima li netko od vas nešto protiv toga? ‘’

Tišina je zavladala skupom.

„Budući da je tako, obredi će se slaviti do kraja. Neka ovaj pravednik bude prepoznat kao takav i na zemlji i na nebu i neka otputuje zauvijek u vječnost. ‘’

Budući vrhovnik sve teže je i teže kontrolirao svoje nestrpljenje.

Napokon, monarh je načeo glavno pitanje.

„Sadašnja hijerarhija će nastaviti svoj rad s istom upornošću. Što se tiče zlatne palete, na kojoj su upisane formule znanja, odlučio sam je zadržati u biću Faraona. ‘’

Kandidat za vrhovnu funkciju mislio je da je slabo čuo. Sezostris nije tražio mišljenje članova bratstva, nije nikoga imenovao...

Pravi košmar!

„Smatram da sam tako stalno povezan s Abydosom“ dodao je kralj. Ćelavi će biti moj predstavnik u mojoj odsutnosti, no neće ništa poduzimati bez mojeg eksplicitnog odobrenja. Primat će redovito moje naputke i stalno će me izvještavati i o najmanjim događajima. Na prvu pogrešku, ma i najmanju, krivac će biti isključen iz bratstva. Mi smo u ratu, a neprijatelj je strašniji od tisuće vojnika. Greška, nepažnja ili bilo koja druga vrsta nemara otkrit će izdaju i bit će tako i sankcionirane. Sada, proslavimo banket u čast našeg Brata kojeg će lijepa božica Zapada primiti u svoje okrilje. ‘’

Unatoč svojem zgrčenom stomaku, razočarani je jeo hranu posvećenu i pokazao je zavidno držanje. Nitko nije mogao primijetiti njegov bijes, istodobno prema Sezostrisu,

Abydosu, drugim svećenicima i svećenicama koji se čak nisu potrudili pohvaliti njegove zasluge.

Osveta mu nije bila dovoljna, trebao je također postići svoj cilj. Kako bi stigao do njega, nametao se imperativ, postati bogatim. Trebao je kupiti savjesti i nametnuti se kao središnja osoba svetog grada tkajući svoju mrežu u tami. No kako steći bogatstvo, a da se ne otkrije? Poteškoća se činila nepremostivom.

„Činiš se žalosnim ‘’, primijetila je jedna od svećenica.

„Tko ne bi bio? Izgubiti vrhovnika takvog značaja je teško iskušenje. ‘’

„Zajedno ćemo to prebroditi. A trebaju nam i tvoja mudrost i tvoje iskustvo. ‘’

„Možete računati na mene. ‘’

48

„Ja sam glavni inspektor žitnica Gergou, kojeg je postavio Veliki Rizničar Senankh. Pokaži mi svoje pozicije. ‘’

Odgovorni za žitnice seoceta Rascvjetani Humak bio je sasvim iznenađen posjetom jedne tako ugledne osobe.

„U jeku smo rada, i... ‘’

„Ili ćeš smjesta poslušati ili ću pozvati policiju. ‘’

„Dođite, molim vas! ‘’

Sa Senankhom, Gergou je već pregledao žitnice nekolicine velikih gradova. Znao se držati, biti diskretnim i punim poštovanja, promatrati doslovno znakove koje mu je davao gazda koji ga je smatrao savršenim službenikom. Čim je Senankh bio zadržan u palači, Gergou je zgrabio priliku kako bi se iskazao interesirajući se za mala iskorištavanja. Ondje se razmahao iskorištavajući povlastice svog zadatka. Odgovorni ga je odveo do dvorišta žitnica sela kojeg je okruživao zid.

„Ovaj zid nije dovoljno visok“ primijetio je Gergou.“ Lopovi će lako proći. ‘’

„Svi se poznajemo, ovdje, nema tu lopova! ‘’

Gurnuo je vrata koja su gledala na dvorište.

„Nema ključanice? ‘’

„Nije neophodno. ‘’

„Zalihe žita trebaju biti osigurane. Ovdje nije tako. ‘’

„Uvjeravam Vas da... ‘’

„Pravila su pravila. ‘’

Zbunjen, odgovorni je ušao u dvorište odakle je kretalo stubište koje se penjalo na jednu terasu na kojoj su se nalazili otvori tri kovčežića za sjeme smješteni uz zid podnožja. Gotovo u razini zemlje, okomiti prostori kojima su upravljali kako bi se sakupile žitarice.

„Stubište nije pravilno“ procijenio je Gergou.“ Nedovoljan broj stuba, rad vrlo loše kvalitete. ‘’

„Nisam poznavao ta pravila. ‘’

„Sada znaš. ‘’

Gergou je otvorio spremište u zemlji.

„Drvo je potrošeno. Ovaj komad je trebao već odavno biti zamijenjen. ‘’

„Savršeno funkcionira, uvjeravam Vas! ‘’

„Imena vlasnika polja trebala su biti ugravirana na zidu. ‘’

„Pogledajte, ondje! ‘’

„Gotovo su izbrisana. Nije li riječ o pokušaju porezne prevare? ‘’

„Naravno da ne, inspektore! Agenti administracije savršeno znaju te vlasnike i nitko nikada nije imao problema. ‘’

Gergou se uspinjao stubama oprezno, kao da je bilo opasno.

„Ova terasa je jako preuska. Rizici nesreće pri radu su znatni. Malo mariš za zdravlje poljoprivrednih radnika. ‘’

„Naprotiv, inspektore! U ovom selu, jako se dobro postupa s njima. ‘’

Gergou je pogledao u unutrašnjost žitnice.

„Potreban je ozbiljni popust. Sanitarno stanje čini mi se jadnim. ‘’

„Pario sam i prebojao prije punjenja, ja... ‘’

„Tvoj slučaj je posebno ozbiljan. Nisam još otkrio toliko nepoštivanja na jednom istom mjestu. Po mom mišljenju, nalaže se trenutačno zatvaranje. ‘’

Čovjek je problijedio.

„Ne razumijem, inspektore, ja... ‘’

„Postoji alternativa. Ako pristaneš da mi odmah platiš veliko obeštećenje, mogao bi eventualno izbjeći zatvor. ‘’

„Tako jako? ‘’

„To nesumnjivo nije najbolje rješenje jer sve jedno moram poslati nadređenom izvješće. Možda postoji druga mogućnost, no jedva se usuđujem progovoriti. ‘’

„Recite ipak. ‘’

„Smanjit ću obeštećenje na polovicu, neću napisati izvješće pod uvjetom da mi direktno daš ono što tražim i da držiš jezik za zubima. ‘’

Trenutak premišljanja bio je kratak.

„Dobro.. Ako je time stvar riješena. ‘’

„Jest. No ako budeš brbljao, bit će moja riječ protiv tvoje. Optužit ću te za pokušaj korupcije, ići ćeš u zatvor i sve ćeš izgubiti. ‘’

„Šutjet ću. ‘’

„Ti si jedan inteligentan čovjek. Zahvaljujući meni, izbjegao si najgore. ‘’

Gergou nikada neće moći dostatno zahvaliti svom zaštitniku, Medesu, što mu je priskrbio takvo mjesto. Svaka kontrola žitnica skromnih dimenzija dozvoljavala mu je da se obogati bez straha od i najmanje žalbe odgovornih koje je ucjenjivao. Povrh svega, pokazivao se savršeno marljivim redigirajući izvješća koja je zahtijevao njegov nadređeni.

U lice sa Senankhom, Gergou se pravio vrlim, toliko privrženim općem interesu da mu je bilo teško naći vremena da bi se bavio sobom.

„Krećemo na zadatak“ najavio mu je Veliki Rizničar.

„U koju regiju? ‘’

„Abydos. ‘’

„To je grad zabranjen svjetovnjacima! ‘’

„Faraonova naredba. ‘’

„Sumnja li Njegovo Veličanstvo na malverzaciju? ‘’

„Trebamo provjeriti sve glavne gradove bez ikakve prednosti, taj kao i sve druge. Neka tvoja prtljaga bude spremna sutra ujutro. ‘’

Gergou se pitao. Ne raspolaže li faraon detaljnim inventarom bogatstva svakog hrama? Razmislivši, bilo je to malo vjerojatno. Neke provincije ostale su neovisne, Sezostris je zapravo kontrolirao tek Deltu, područje Memfisa i sjevera Visokog Egipta. Naređujući ova inspekcijska putovanja, htio se dakle uvjeriti u istinsku količinu dobara koju će upotrijebiti da bi učvrstio svoju vlast.

Jer kako sumnjati u stvarni Sezostrisov cilj? Napasti pobunjene provincije, smaknuti njihove vođe i zavladati čitavom zemljom!

Ostajući u Senankhovoj sjeni, Gergou će napabirčiti maksimum korisnih informacija, kako za Medesa tako i za njegovu vlastitu karijeru. A ako namjere Sezostrisa budu toliko drugačije od onih koje je pretpostavljao, on će to znati.

Iako je Senankh naznačio svoje ime i naslove, službenik zadužen za osiguranje pristaništa pretresao ga je do kraja, jednako kao i Gegroua. Naredbe sigurnosti bile su tako stroge da su se čak i najviši dostojanstvenici morali pokoriti.

„Stražari će vas otpratiti. Nikada ne smijete ići sami. U slučaju neposluha, strijelci imaju naredbu da pucaju.

„Moram se vratiti u hram kako bih se susreo s vrhovnikom“ izjavio je Senankh.“ Moj pomoćnik, Gergou dogovorit će se s intendantom grada faraona Sezostrisa. ‘’

‘‘Dat ću ga obavijestiti. Strpite se ovdje. ‘’

Senankh i Gergou sjeli su na taburee, u sjeni jednog sikomora.

Jedan vojnik donio im je vode.

‘‘Mjesto nije jako gostoljubivo“ procijenio je Gergou.“ Riznice i tajne Abydosa zaista su dobro čuvane! Na čemu rade njegovi svećenici? ‘’

„Proučavaju nebo, medicinu, magiju i sve znanosti koje je bog Thot otkrio. Njihova glavna zadaća, barem onoliko koliko se tiče vrha hijerarhije, sastoji se u slavljenju misterija Ozirisa. Ako obred ne bude pravilno obavljen, zavladat će nered. ‘’

„Ne čini li Vam se čudnim taj raspored snaga i ta sitničava praksa? ‘’

‘‘Abydos je najsvetiji grad u Egiptu, Gergou. On doista zaslužuje neko poštovanje. ‘’

„Zar se božanstvo nije u mogućnosti braniti samo? A osim toga, tko bi se od svjetovnjaka usudio narušiti Ozirisovo područje? ‘’

„Nisu li ljudi sposobni za najgore? ‘’

„U svakom slučaju, drago mi je da ću vidjeti hram. ‘’

„Nemoj se zavaravati, imat ćeš pristup samo administrativnim zgradama. Zadovolji se pitanjem jesu li zalihe hrane dovoljne, primi jadikovke i obećaj da će neophodno biti učinjeno bez odgađanja. ‘’

„A Vi, Vi ćete ga ići vidjeti, taj hram? ‘’

„Moj zadatak je tajan, Gergou. ‘’

Ćelavi je primio Velikog Rizničara Senankha u sporednom dijelu Ozirisova hrama, u koji su se svećenici dolazili napojiti vodom izlažući svoje dnevne poteškoće, koje je trebalo riješiti na najbolji mogući način kako ništa ne bi proturječilo dobrom odvijanju obreda.

Senankh nije otkrio gotovo ništa o Abydosu u kojem je vladala teška atmosfera, gotovo bolna. I nije to bilo lice ćelavog koje ga je razveselilo.

„Faraon Sezostris mi je povjerio jedan delikatan, no neophodna zadatak. ‘’

„Zašto nije osobno došao? ‘’

„Jer hitne stvari zahtijevaju njegovu prisutnost drugdje. Kao član Kraljevske Kuće, ja sam opunomoćen da djelujem u njegovo ime. ‘’

„Imate li pismo koje je on potpisao? ‘’

„Nemate povjerenja u mene? ‘’

„Nikakva povjerenja, zapravo. ‘’

„Evo dokumenta. ‘’

Ćelavi ga je dugo proučavao.

„To je uistinu kraljevski pečat i rukopis Njegova veličanstva. Što želite? ‘’

„Znati od čega se precizno sastoji blago hrama. ‘’

„Državna tajna. ‘’

„Ja sam predstavnik Države i dužni ste mi tu informaciju, koju ću direktno prenijeti kralju i samo njemu. ‘’

„Neka sam dođe. Tako nikakva pogreška neće biti moguća. ‘’

„Ne razumijemo se. Primio sam naređenje, moram ga izvršiti. Vi, Vi nemate izbora, morate me poslušati. ‘’

„Poslušat ću samo Njegovo Veličanstvo. ‘’

„Podsjećam Vas da me on šalje. ‘’

„Zahtijevam potvrdu. ‘’

Senankh je promijenio ton.

„Vrijeđate me i vrijeđate Kraljevsku Kuću! ‘’

„Draže mi je i to nego neoprez. Veliki Rizničar poput Vas nema što tražiti ovdje. Nikakva dvorska intriga ne smije narušiti mir ovoga mjesta. Samo faraon ima sposobnost osvijetliti ovu situaciju. Sada me ispričajte. Nemam vremena za gubljenje na isprazne diskusije. ‘’

Kada je ostao sam, Senankh se nasmiješio.

Šaljući ga u Abydos, Sezostris je želio staviti Ćelavog na kušnju. Hoće li se novi vrhovnik ponijeti kao vjerni faraonov sluga ili će ga vlast opiti toliko da ga navede da povjeruje kako može sve obavijati sam, bez savjetovanja s kraljem?

Na to pitanje, jasan odgovor, ćelavi neće popustiti nikakvom pritisku, bez obzira odakle dolazi. Kao što je obećao monarhu, samo on će moći donositi velike odluke.

Srećom, ovaj zadatak se privodio kraju. Ostao je Gergouov.

Gergoua su odveli u administrativnu zgradu gdje je mali broj službenika, koje je brižljivo izabrao kralj sam, bdio nad dobrobiti štićenika Ouah sout, "Izdržavatelja premještaja", grada koji su stvorili graditelji hrama i Sezostrisova zdanja vječnosti.

Na tim ozbiljnim mjestima gdje nitko nije dizao glas, Gergou se nije najbolje osjećao. Kako je bio daleko od živosti Memfisa!

Glavni intendant nije izgledao ugodno.

„Što želite? ‘’

„Pomoćnik sam Velikog Rizničara Senankha. ‘’

„Znam. ‘’

„Ja, ja se brinem za žitnice. ‘’

„Ove u Abydosu su dobro napunjene. ‘’

„Tim bolje, tim bolje... No moja misija nije to. ‘’

„Slušam Vas. ‘’

„Evo, vrlo je jednostavno i ne tako delikatno, moram se uvjeriti da u ovom mjestu nikome ništa ne nedostaje. ‘’

„Što se tiče Ouah souta i bratstva graditelja, nema problema. Ako zalihe budu kasnile, smjesta ću Vas upozoriti. Što se tiče kolegija stalnih i privremenih svećenika, ne mogu se zakleti. Zamolit ću dakle odgovornog da se pobrine za vas. ‘’

Čudno, Georgou je počeo osjećati radost mjesta. Nikada još nije osjetio tako čudne osjećaje, kao da se distancira od samog sebe, kao da nasilje i korupcija nisu bile najbolje rješenje u svim okolnostima. Georgou se iznenadio u sanjarenju na neki manje brutalan svijet gdje neka bića neće biti ni ubojice, ni lopovi, ni lakomci.

Iziritiran što se uhvatio u tim lijepim mislima, stresao se kao mokar pas. Mora da su moćni magijski obrednici nastavali ovo mjesto kako bi ga natopili svojim umirujućim idealom! Od sada, Georgou će se čuvati Abydosa. Ipak, interesirat će se za tajne, čak i bez velike nade da će u njih prodrijeti.

Svećenik koji je ušao u sobu čudno je izgledao. Bio je istinski ružan i više leden.

Na prvi pogled, Georgou je osjetio da je ta oštrica noža bila lišena svake osjećajnosti. No u isto je vrijeme, unatoč mogućnosti jedne takve hipoteze, primijetio da imaju nešto zajedničko.

„Rekli su mi da se zovete Georgou i da Vas je poslalo Ministarstvo ekonomije kako biste provjerili da nam ništa ne nedostaje. ‘’

„Niste bolje mogli sažeti moj zadatak. Uz Vašu pomoć, nadam se da ću ga dobro obaviti.’’

Otkrivajući tu prostodušnu ličnost, vidljivo zaljubljenu u tjelesna zadovoljstva, svećenik je poželio da ga suho pošalje natrag i da zatraži drugog sugovornika.

No neki čudan kontakt se uspostavljao. Bez ikakve sumnje, taj Georgou učinio je korupciju i niskost pravilom svojeg života.

U sat kada je svećenik činio plan osvete za uvredu koju su mu upravo nanijeli tražeći način da se obogati, nije li taj susret bio znak providnosti?

Međutim, trebalo je biti opreznim i ne popustiti opasnom zanosu. Trebalo je vremena i nekoliko posjeta prije nego započne sa savezništvom.

„Naišli smo zapravo na nekoliko materijalnih poteškoća“ otkrio je svećenik.“ Mogle bi dovesti u pitanje obavljanje naših svetih zadataka. ‘’

„Ovdje sam da ih riješim i da Vam osiguram savršen duhovni mir“ potvrdio je Georgou svečano.

Nakon nekog vremena promišljanja koje ništa nije promijenilo od njegova prva dojma, Ćelavi je izabrao da prenese kralju svoju odluku, čvrsto na zahtjev monarha.

Da, trebalo je ponovno dati snage i žestine Zlatnom krugu Abydosa. Da, Veliki Rizničar Senankh bio je dostojan da mu pripadne.

49

Iker je protrljao oči.

„To je doista ovdje?“ upitao je gradonačelnikova intendanta, koji ga je upravo doveo do jedne velebne kuće u istočnoj četvrti Kahouna gdje su se nalazile najveće zgrade.

„Heremsaf, tvoj nadređeni, prihvatio je da te smjesti kod sebe. Budi oprezan, nema ugodan karakter. ‘’

Taj grad nije nalikovao ni na jedan drugi. Smještena na desetak hektara, četvrt je bila odijeljena zidom od sirove cigle od zapadne četvrti koja je zauzimala tek četiri, prošarana tucetom paralelnih uličica. Široka devet metara, jedna velika ulica presijecala je grad od sjevera prema jugu. Očigledno, plan je zamislio i izveo neki arhitekt koji je mrzio zbrku.

Intendant je pokucao.

Čovjek koji je otvorio nije izgledao poput šaljivca.

Njegovo četvrtasto lice bilo je ukrašeno elegantnim brkom skrojenim do savršenstva.

„Evo Ikera, preporučenog pisara za žitnice. On... ‘’

„Znam što treba raditi i što je meni činiti, intendante. ‘’

Ovaj posljednji se izmaknuo dok je Heremsaf pokazivao prstom prema Sjevernom Vjetru.“ Što je to? ‘’

„Moj magarac, on... ‘’

„Još uvijek znam razlikovati magarca od čovjeka, čak i ako je ponekada sličnost vrlo velika. Čemu služi?

„Sjeverni Vjetar nosi moj pisarski pribor. ‘’

„Odakle ti? ‘’

„Dao mi ga je general Sepi, moj učitelj iz provincije... ‘’

„Znam tko je general Sepi i u kojoj provinciji podučava. Kad te isključio iz svog razreda i zbog čega? ‘’

„Nisam isključen! Kako sam bio njegovim najboljim učenikom, gospodar Djehouty mi je povjerio jedan težak posao. ‘’

„Čak i najoprezniji počine pogreške. U čemu se sastojao? ‘’

„Načiniti inventar prednosti i nedostataka provincije. Detaljno sam ispitao izvješća drugih pisara i sastavio kritički osvrt Djehoutyju. ‘’

Heremsaf je slegnuo ramenima.

„Dosta si mlad da bi ti povjerili jedan tako delikatan zadatak. ‘’

„Uvjeravam vas... ‘’

„Znam posao, a ne ti. Ustvari, dali su ti stare arhive da ih sortiraš. Trebao si naučiti slušati jer slušanje je najbolje od svega. Kad se dobro sluša, dobro se i govori. ‘’

„Onaj koga Bog voli“ dovršio je Iker“ je onaj koji čuje.’’

„Znaš Maksime Ptah Hotepa! Tim bolje. Ne zaboravi svakako ovu, neznalica ne sluša. On smatra znanje neznanjem i živi od onoga od čega se umire. A sada, istina, zašto želiš raditi u Kahounu? ‘’

„Zato što se ovdje obučavaju najbolji pisari u kraljevstvu. ‘’

„A ti želiš postati jednim od njih! Ne znaš sigurno da je pohlepa jedna od najgorih mana, neizlječivo zlo, izvor svih zala. ‘’

„Zar je želja za napretkom u svojem zvanju pohlepa? ‘’

„Vidjet ćemo na terenu. Jesi li siguran da si mi sve rekao? ‘’

„Za sada, da. ‘’

„Imaš sreće, imam jedno mjesto u staji. No, prihvaćam samo radišne i disciplinirane magarce. Isti zahtjev odnosi se i na tebe. Moj kuhar pripremit će ti obrok. Zauzvrat, moja domaćica neće se brinuti za tvoju sobu i tvoju kupaonicu. Dobro ih održavaj jer ću te u protivnom istjerati. Ova kuća mora ostati primjerom čistoće. U slučaju problema, bez ikakvih neumjerenih pokušaja. Javit ćeš se meni i slijediti moje upute. Brzo se smjesti, polazimo za jedan sat. ‘’

Kad je otkrio svoj novi smještaj, Iker je zaboravio oporost svog domaćina. Soba je bila prostrana, svjetla, opremljena dvjema prvoklasnim hasurama, jednim niskim krevetom s uzglavljem i jastukom, tankim lanenim plahtama za ljeto, debelima za zimu, kovčezima za stvari i dvjema uljanicama!

Još uvijek zaslijepljen, Iker je poveo svog magarca u staju smještenu iza kuće, nedaleko od kuhinje na svježem zraku. Tamo također nije bio razočaran. Sjeverni Vjetar raspolagao je ogromnim prostorom samo za sebe, obilnom krmom i dobro napunjenim vedrom vode.

„Imam osjećaj da treba zaslužiti ovoliku sreću. ‘’

Magarac je uspravio desno uho.

„Pij i jedi do iznemoglosti, Sjeverni Vjetre, no nemoj se zadržavati. Siguran sam da naš gazda ne tolerira ni najmanje kašnjenje. ‘’

Iker se nije varao. Heremsaf ih je već čekao na pragu svojeg zdanja.

„Hoće li taj magarac moći podnijeti težinu mog pribora? ‘’

„Što misliš, Sjeverni Vjetre?“ upitao je Iker.

Životinja se složila.

„Ako dobro razumijem“ čudio se Heremsaf“ on je taj koji odlučuje! ‘’

„On je moj jedini prijatelj. ‘’

Stisnutih usta, Heremsaf je natovario svoju paletu, svoje pločice za pisanje i svoje kistove ujedan od torbaka.

„Na put. ‘’

Čitav grad bio je plijenom studiozne atmosfere. Čak i čistači koji su održavali glavnu cestu i sporedne uličice nisu bili izuzetak od tog pravila.

„Neka situacija bude jasna“ precizirao je Heremsaf.“ Faraon me je imenovao intendantom piramide Sezostrisa II I hrama Anubisa. Moram se pobrinuti za isporuke krigli piva, kruha, mesa, žitarica, masti, mirisa, provjeriti račune, posao zaposlenih, raspodjelu hrane, ne zaboravivši voditi dnevni zapisnik. Taj iscrpljujući posao ne ostavlja mi slobodna vremena. Stoga, onaj tko radi pod mojim naredbama mora dokazati svoju sposobnost. Ovdje amaterima nije mjesto. ‘’

Zona silosa impresionirala je mladog pisara. Njihov broj i njihova veličina pokazivali su da se stanovnici Kahouna nisu trebali bojati gladi! Zasigurno, gradić je dobro koristio kraljevske privilegije.

„Na tebi je red“ rekao je Heremsaf, mršteći se.

Iker je izvadio svoj pisarski pribor. Na jednoj je pločici zapisao broj izoliranih silosa, zatim se zanimao za one koji su bili spojeni i čija je veličina varirala od dva do osam metara visine. Zatim je provjerio unutrašnjost, prekontrolirao kvalitetu cigle, čvrstoću svodova i nepropusnost, neophodnu da bi se izbjegao žitni kukolj.

Kada je sunce počelo padati, Iker se pridružio svom pretpostavljenom.

„Treba mi nekoliko dana da bih ustvrdio da ti silosi nemaju pogreške. Moram srediti

svoje bilješke i produbiti svoju istragu. ‘’

Heremsaf nije ništa komentirao.

„Vraćam se u Anubisov hram. Vrati se kući, gdje će ti poslužiti večeru. Budi ovdje sutra prvog sata dana. ‘’

Poklopci koji su služili za zatvaranje otvora za punjenje na vrhu silosa bili su ispravni, no pojedina vrata otvora, na fasadi, slabo su nalijegala u svoja ležišta. Iker je napravio skice i, u jednom preciznom izvješću, naznačio rizike. Riječ je, međutim, tek o detaljima u pogledu glavne anomalije. Zadubljen u misli, mladić se pitao kako to opisati s najvećom točnošću, kad ga je netko potapšao po ramenu.

„To si ti, novi pisar žitnica?“ upitao ga je jedan krupan dežmekast pedesetogodišnjak.

„Ja sam samo Heremsafov pomoćnik. ‘’

„Heremsaf je jedan gnjavator. On mrzi čitavo čovječanstvo i sviđa mu se raditi probleme svojim bližnjima. ‘’

„Nemam se zašto žaliti na svog gazdu. ‘’

„Doći će i to brzo! Čime se baviš? ‘’

„Brinem se za dobro stanje silosa. ‘’

„Gubiš vrijeme. Nema problema. ‘’

„Kako možeš biti siguran?

„Zato jer sam se i ja bavio tom provjerom prošle godine. Nikakva problema, kažem ti.’’

„Nisam tako siguran kao ti. ‘’

„Što govoriš, prijatelju? Ja sam iskusni i priznati pisar. Nitko ne sumnja u moju riječ. ‘’

„U tom slučaju, zašto si napustio svoje mjesto? ‘’

„Vidi, vidi, stvarno si drzak! Želim vidjeti tvoje izvješće. ‘’

„Ne dolazi u obzir. Namijenjeno je Heremsafu i samo njemu. ‘’

„Hajde ,hajde! Među kolegama, bez tajni. ‘’

„Žao mi je, nemoguće. ‘’

„Reci mi barem jesi li ustanovio štogod nenormalno! ‘’

„To se tiče samo mog nadređenog. ‘’

„Prestanimo se vrtjeti u krugu! U Kahounu se mirno živi i ne volimo lukavce. Jesam li bio dovoljno jasan? ‘’

„Manje više. ‘’

„Zbilja tražiš neprilike? ‘’

„Tražim samo da radim u miru. ‘’

„Ako tako nastaviš, nikada to nećeš naći! Dobro me slušaj, ovi silosi su u savršenom stanju i ne predstavljaju nikakvu anomaliju budući da sam se ja za to pobrinuo. Je li to jasno? ‘’

„Prozirno. ‘’

„No dobro! Među profesionalcima dobre volje, sve se može srediti. ‘’

„Jedini detalj koji ne znam je tvoje ime. No lako ću ga otkriti i saznat ću tko je odgovoran za ozbiljne propuste koje ću opisati u svom izvješću. ‘’

„Činiš glupu pogrešku i... ‘’

„Nitko me neće spriječiti da izvršim svoj zadatak. ‘’

Heremsaf je zavio papirus koji je upravo pročitao.

„Da ješ ozbiljne optužbe, Ikeru. ‘’

„Osnovane su. Dva silosa su sagrađena od cigle slabije kvalitete i trebaju biti srušeni. Moj prethodnik je sakrio prevarantsku operaciju nauštrb sigurnosti i općeg interesa. ‘’

„Jesi li doista siguran? ‘’

„Sve sam provjerio. I ne govorim o prijetnjama koje mi je izrekao taj razbojnik! U svakom slučaju, nije me briga. No postoji li mjesto na ovoj zemlji gdje vladaju istina i pravda, samo jedno mjesto gdje možemo imati povjerenja u drugoga? ‘’

„Loše pitanje i lažan problem“ procijenio je Heremsaf.“ Poznaješ li tajne božanske knjige, umijeće obreda, formule koje omogućavaju pravednim dušama da kruže svemirom? Ne, naravno da ne! Onda, umjesto da su uzrujavaš kao neznalica, spremi se. ‘’

„Da se spremim... Gradonačelnik me je već zaposlio. Kako da nastavim brinući se za žitnicu? ‘’

„Svi putovi vode u središte ako je srce pravedno. Samo jedno pitanje zaslužuje biti postavljeno, jesi li običan čovjek ili tragač za duhom? ‘’

50

Sezostris i njegovo suženo vijeće upravo su slušali prijedlog dekreta koje je redigirao Medes, koji im nije bio od velike pomoći. Pokušao je ostati vjeran monarhovoj zamisli sve izbjegavajući okrznuti vođe provincije Ouakhu i Sarenpouta, sada već deklarirane podanike faraona.

„Ima li netko primjedbi ili želi iznijeti neke ispravke? ‘’

Nijedan od članova Kraljevske Kuće nije zatražio riječ.

„Ovi dekreti su, dakle, usvojeni. Neka ih se proširi po cijeloj zemlji. ‘’

„Kako nastaviti, Veličanstvo? ‘’

„Vratiti ih u Memfis i koristiti službu tekliča. ‘’

Strah je zgrčio Medesov stomak.

„Ako vođe provincije presretnu moj brod, ja... ‘’

„Putovat ćeš trgovačkim brodom koji je unajmio Sarenpout i stići ćeš do prijestolnice bez poteškoća. ‘’

Tijekom većeg dijela puta Medes je jeo samo kruh i pio vodu. U svakom slučaju, bojao se napada neprijateljske policije ili detaljne kontrole njihovih predstavnika.

No sudbina se pokazala naklonjenom, kao što je Sezostris i predvidio.

Medes se požurio da stigne u svoj ured, gdje je susreo svoje glavne suradnike kako bi im dao naredbe da ubrzano djeluju. I najmanje kašnjenje bit će sankcionirano. Biti državnim službenikom nije bilo jamstvo doživotnog zaposlenja. Trebalo se pokazati dostojnim te privilegije i neprekidno se brinuti o svojim dužnostima.

Gorljivi radnik, Medes je brzo otkrivao lijenost i kažnjavao je bez oklijevanja. Te večeri, kao i obično, posljednji je napustio mjesto administracije i iskoristio to da baci pogled na radove koji su bili u tijeku. Tako je naišao na nedovoljno savijen papirus i mrlje tinte na novim pločicama. Od sutra, krivci će morati potražiti drugo zaposlenje. U nekoliko mjeseci, tajnik Kraljevske Kuće okupit će najbolju ekipu pisara u Memfisu, dokazujući Sezostrisu pravi opseg svoje vrijednosti. Kako bi faraon mogao ne imati povjerenja u jednog tako vrijednog dužnosnika?

Medes se nije vratio kući.

Osiguravajući se da ga nitko ne slijedi, uputio se prema luci i udubio se u labirint uličica gdje je bilo lako primijetiti potencijalnog radoznalka.

Zbog njegovog imenovanja i inventure hramova koju je zahtijevao Sezostris, naplata Medesova djela bila je neznatna. Lišeno nezakonitih opskrba, njegovo tajanstveno bogatstvo je stagniralo. Zahvaljujući svom instinktu, nije oklijevao otkriti jedan put, nesumnjivo ne tako raskošan, no jednako rizičan, budući da je ovisio o lukavom i nečasnom posredniku. Medes ga je trebao pokrenuti bez da naruši svoj ugled.

Njegova bogata nastamba na jedna kat skrivala se u skromnoj četvrti. Pod ulaznim trijemom, jedan stražar.

„Želim smjesta vidjeti tvog gazdu. ‘’

„Nije ovdje. ‘’

„Za mene jest. Idi mu pokazati ovo. ‘’

Medes je povjerio stražaru komadić cedrovine na kojem je bio ugraviran hijeroglif stabla.

Njegovo čekanje nije dugo trajalo. Uz duboko klanjanje, vratar mu je dozvolio ulaz u zgradu.

Odjeven u dugačku nakićenu haljinu, namirisan do pretjerivanja, nalikujući teškoj amfori, vlasnik je krenuo ususret svom gostu.

„Moj dragi prijatelju, kakva ogromna radost što Vas mogu primiti u svom skromnom domu! Uđite, uđite, molim Vas! ‘’

Libanonski pregovaratelj krenuo je ispred Medesa u salon pretrpan egzotičnim namještajem. Na niskim stolićima, slatko i ušećereno piće.

„Prezalogajio sam nešto prije večere. Hoćete li mi se pridružiti? ‘’

„Žurim se. ‘’

„Dobro, dobro... Želite razgovarati o poslovima? ‘’

„Točno. ‘’

Libanonac nije cijenio tu žurbu, no da bi se ustoličio u Egiptu, morao se navići.

„Kad će isporuka biti obavljena?“ upitao je Medes.

„Naš brod stiže sljedeći tjedan. Nadam se da su sve potrebne autorizacije izdane. ‘’

„Pobrinut ću se za to. Roba? ‘’

„Prvoklasni cedar. ‘’

Egiptu je nedostajala određena vrsta drveta, koji je stoga trebao biti uvezen. Najbolji se ugovarao po povišenoj cijeni. Evo kakao je Medes dugo proučavao službu u nadi da će je iskoristiti za najbolje. Još je trebalo pokrenuti pregovarača koji je dijelio njegovo mišljenje i koji bi bio sposoban pothvat privesti kraju.

„Kako se organizira tvoja prodaja?

„Najbolje, gospodaru, najbolje! Imam nekoliko sigurnih kontakata u regiji i predlažem da se drvo proda je po polovici zvaničnog tečaja i plaća unaprijed. Kako nikada nije postojao i ne pojavljuje se ni u kakvim popisima, ni trgovac ni kupac ne moraju se brinuti. Vaši sunarodnjaci vole lijepe materijale i ne oklijevaju se njima snabdjeti, čak i ilegalno, kako bi ih iskoristili za građenje svojih vila ili ih povjerili zanatlijama koji od njih izrađuju fini namještaj. ‘’

„Ako ovaj prvi posao bude imao uspjeha, slijedit će ga mnogi drugi. ‘’

„Budite uvjereni! Ja imam najbolju ekipu profesionalaca, koji su jednako posvećeni i diskretni. ‘’

„Jesi li svjestan da bez mene ne bi bio moguć uspjeh? ‘’

„Vi ste konstruktor tog poduhvata, ja to dobro znam. Imate svu moju zahvalnost i... ‘’

„Tri četvrtine prihoda, jedna četvrtina za tebe. ‘’

Libanončevo srce je zastalo. Samo duge godine iskustva dozvolile su mu da zadrži osmijeh izvana, dok je zapravo želio zadaviti lopova.

„Obično, gospodaru, ja... ‘’

„Ova situacija je izuzetna i ti mi sve duguješ. Zahvaljujući meni, egipatsko tržište ti je otvoreno i postat ćeš bogat. Kako si mi simpatičan, mislim da sam i više nego razuman. ‘’

„Zahvalan sam vam“ izjavio je Libanonac toplo.

„Nikada nikome nemoj govoriti o meni. Ako učiniš ijedan krivi korak, dat ću te zatvoriti zbog prevare. I tvoja riječ neće ništa vrijediti u odnosu na moju. ‘’

„Računajte na moju šutnju. ‘’

„Volim poslovati s pametnim ljudima. Do skora, da proslavimo naš prvi uspjeh. ‘’

Medes nije imao nimalo povjerenja u Libanonca i nadgledao je svaku fazu operacije koju bi blokirao čim bi krenula po zlu. Međutim, pregovarač je bio tako izjedan izgledom dobitka da će možda biti ozbiljnim partnerom.

Gergou je bio pijan.

Čekajući Medesa nije prestajao ispijati pehare jakog piva koje je tražio od jednog nevoljkog peharnika, užurbanog unatoč svemu da udovolji zahtjevima ovog prostaka, kojeg je njegov gazda tako cijenio.

Kada je stigao, Gergou se ustao i pokušao uspraviti.

„Možda sam malo previše popio, no još uvijek sam pri sebi. ‘’

„Sjedi. ‘’

Gergou je uočio jedan naslonjač i uspio ga je ne promašiti.

„Imam dobre vijesti. Zadovoljio sam velikog rizničara Senankha koji nije baš lagan čovjek, unatoč izgledu. Mislim da je čak posebno nepovjerljiv i držim se svojeg mjesta kako ne bih pobudio sumnje. ‘’

„A što je sa ženama?

„Obraćam se sada samo profesionalkama“ potvrdio je glavni inspektor žitnica. Tako nema ni najmanjeg straha od žalbi. ‘’

„Nastavi. Ne želim nikakav skandal koji bi implicirao dame iz visokog društva. Koje se Senankhove slabosti po tvom mišljenju? ‘’

„Gastronomija. Ne podnosi ni osrednja jela ni osrednja vina. ‘’

„To nije dovoljno da bi ga se iskvarilo. Previše se brineš za sebe, a premalo za drugog, Gergou. Trebam više informacija. A te dobre vijesti? ‘’

Gergou je imao sladostrasan osmijeh.

„Senankh me poveo u Abydos. On je zadužen za riznicu hrama, a ja za uvjete života svećenika. ‘’

Medes se zagrijao.

„Jesu li ti dozvolili da uđeš u hram? ‘’

„Ne, samo u jednu administrativnu zgradu. Ipak, nisam gubio vrijeme, Ponajprije, konstatirao sam da mjesto čuva vojska. ‘’

„Zašto? ‘’

„Nemam pojma, to je čudno. Postavljanjem pitanja privukao bih pažnju. ‘’

Medes je prasnuo.

„Ući na sveti teritorij Abydosa i ništa bitno ne saznati! Na trenutke, Gergou, pitam se jesi li dostojan mojeg prijateljstva. ‘’

„Nisam dovršio. Zatim sam se susreo sa svećenikom s kojim se nadam ostati u vezi. Smiješan čovjek koji bi Vas mogao zanimati. ‘’

„Na koji način? ‘’

„Naši pogledi su se ukrstili na čudan način. Taj tip je možda velik učenjak, no imao sam dojam da nije zadovoljan svojom sudbinom i da bi je volio popraviti. ‘’

„Nije li ti se samo učinilo? ‘’

„Kvarljive nanjušim. ‘’

„Svećenik iz Abydosa.... Nemoguće! ‘’

„Vidjet ćemo. Ako me pozove da ponovno razgovaramo, znat ću više. ‘’

Medes je počeo sanjariti, imati saveznika u unutrašnjosti Abydosa, duhovnog središta Egipta, moći ga manipulirati, saznati tajne zatvorenog hrama, koristiti ih na svoju korist! Ne, bila je to fatamorgana.

„Znaš li ime i funkciju tog svećenika? ‘’

„Ne još, no predstavio se kao moj privilegirani sugovornik kako bi me uvjerio u dobrobit svojih kolega. Naš razgovor trebao je biti banalan. Ipak, osjetio sam da je išao drugačije. ‘’

„Je li izgovorio riječi koje potvrđuju taj dojam? ‘‘

„Ne, ali... ‘’

„Tvoja mašta te zasljepljuje, Gergou. Abydos nije mjesto poput drugih. Nemoj se nadati da ćeš tamo naći obične ljude. ‘’

„Moj njuh me rijetko vara, budite uvjereni! ‘’

„Ovaj put imaš krivo. ‘’

„A ako sam u pravu? ‘’

„Ponavljam ti, nemoguće. ‘’

51

Sehotep je polagano razodijevao mladu ženu koju je susreo sinoć, nakon jedne službene večere. Nisu se prestajali gledati i na kraju obroka obećali su si da će se vidjeti nasamo. Kako su Nositelj kraljevskog pečata i lijepa brineta imali iste namjere, nisu se bavili beskorisnim sitnicama.

Međutim, ona je bila donekle zaručena, no kako odoljeti šarmu tog rasnog dostojanstvenika, prodornih inteligentnih očiju i želji? Nikakav običaj nije obvezivao djevojke da se udaju nevine, a i bilo je bolje imati neko iskustvo kako bi se zadovoljio budući suprug.

Što se tiče Sehotepa, nije se mogao odreći žene već nekoliko dana. Živjeti bez njihove magije, njihove senzualnosti, tih pokreta koji su pripadali samo njima, bilo mu je

nepodnošljivo. Nikada se neće oženiti, jer je bilo previše zavodljivih duša za otkrivanje i previše delikatnih tijela za osvajanje. Unaoč upozorenjima Sobeka, uvjerenog moralista, ostajao je čovjekom svih žena.

Kako se atmosfera prilično opustila u Elefantini od zbora vođa provincije Sarenpouta i Sezostrisa, Nositelj kraljevskog pečata iznova je sanjao o zadovoljstvima, istodobno onima koje bi davao i primao. Kao Vrhovnik svih faraonovih poslova, upravo je nadgledao plan povećanja hrama u Khnoumu na otoku Elefantine i, od sutra, osiguravao dobro sanitarno stanje Sarenpoutovih stada, koji je, kao vjeran vazal, prihvaćao tu provjeru bez negodovanja.

Sehotep se bojao nesreće koja bi upropastila večer, no nijedan službenik nije se pojavio. Tako se on pobrinuo, delikatno isto kao i poletno, o veličanstvenom krajoliku za istraživanje. Udubine, doline i brežuljci njegova nova osvajanja imali su čime razveseliti i najblaziranijeg pustolova.

Njegov tajnik imao je dobar osjećaj za čekanje tako da je završio svoje putovanje prije nego ga je uznemirio. Donio mu je redigirano pismo pisano kodiranim načinom koji su samo on i faraon znali dešifrirati.

Sadržaj je opravdavao trenutni sastanak suženog vijeća.

„Potpuni mir, Veličanstvo“ izjavio je Sobek Protektor“ no nisam obustavio nijednu sigurnosnu mjeru. ‘’

„Bez prepuštanja blaženom optimizmu“ dodao je general Nesmontou“ moram priznati da Sarenpoutovo ponašanje ne predstavlja nikakvu anomaliju. Njegova policija je trenutačno pod mojom kontrolom i ne mogu se požaliti na incidente. Taj zbor mi se čini odlučnim. ‘’

„On to, na žalost, nije“ odgovorio je Sezostris.“ Tekst dekreta stigao je do svih vođa provincije i sada imamo njihove odgovore. ‘’

Sehotep je uzeo riječ.

„Oup ouaout, vođa jednog dijela provincije Mogranja i Zmije s rogovima, izustio je agresivan govor kakao bi reafirmirao svoju neovisnost. Oukh, koji vlada na drugom kraju te iste provincije, oponašao ga je . Djehouty, na čelu provincije Lievre, najavljuje veliko iznenađenje koje će začuditi Njegovo Veličanstvo. ‘’

„Drugim riječima, nepredviđeni napad“ komentirao je general Nesmontou.

„Što se tiče Khnoum Hotepa, vođe provincije Oryx, on potvrđuje jasno i glasno moć svoje obitelji, koja će nastaviti djelovati na neotuđivom teritoriju. ‘’

„Ta četiri moćnika žele, dakle, rat“ zaključio je general.“ S policijom Sarepouta i Ouakhe, imamo male izglede da ih pobijedimo. ‘’

„Prerano je da angažiramo te trupe u bitci“ procijenio je Sezostris.“ Njihovo olakšanje je preuranjeno. A ni mi ne možemo ostati nepokretni. ‘’

Nesmontou se bojao novog državnog udara koji bi, ovaj put, bio fatalan za kralja.

„Veličanstvo, preporučam Vam najveći oprez. Vođe provincija koji su Vam neprijateljski upravo učvršćuju svoj položaj. Sukobiti se s njima s manjim snagama od njihovih završilo bi katastrofom. ‘’

„Odgovorni za slabljenje akacije je jedan od njih četvorice, Oup ouaout, Oukh, Djehouty ili Khnoum Hotep!“ podsjetio je Sehotep.“ Koju god metodu upotrijebili, treba ga eliminirati. ‘’

„Ujedinjujući provincije“ izjavio je Sezostris“ sastavit ćemo ono što je bilo razdvojeno i sudjelovat ćemo u Ozirisovskom misteriju. Dok je Egipat podijeljen, Oziris ne vlada i proces uskrsnuća se prekida. Smrt ispunjava nebo i zemlju. Zato ćemo napustiti Assouan

i krenuti prema sjeveru. ‘’

„S kojom vojskom?“ uznemirio se Nesmontou.

„S flotilom koja nam je omogućila da osvojimo Assouan bez ijedne kapi krvi. ‘’

„Veličanstvo, situacija je potpuno drugačija! Sarenpout je bio izoliran, dok naša četiri protivnika zajedno nastavljaju istu regiju. Njihova reakcija teži uostalom dokazati da su se ujedinili. Oup ouaout je na glasu po svom agresivnom i neukrotivom karakteru. Neće oklijevati ni trenutak da pokrene svoju policiju protiv nas.

„Polazak sutra ujutro“ naredio je kralj.

U zgradi Kanaanaca koji su došli iz grada Sichema, Glasnik je dugo propovijedao pobunu protiv faraona i rušenje Egipta. Fascinirani, učenici su upijali njegove riječi koje su tako željeli čuti. Budući teroristi imali su potrebu za ohrabrenjima od strane njihova vođe jer njihova je integracija u egipatsko društvo tekla teže nego su predvidjeli. Pronaći posao nije bilo tako teško, no kontakti sa stanovništvom, pogotovo sa ženama, su im se gadili. Mrzili su njihovu slobodu, njihovu iskrenost i njihov utjecaj. Te ženke trebale su se zatvoriti u kući i slušati svoje muževe. A osim toga lik Faraona ostajao je jako popularan. Od njega se očekivala pravda i blagostanje. Dakle, Sezostris je upravo pokrenuo savršen vodostaj koji je za dugo udaljavao perspektivu gladi, a njegova nova administracija uživala je ugled poštenja i strogosti.

Odatle se lako padalo u obeshrabrenje, stanje duše koje Glasnik nije poznavao.

„Ne bi li bilo boje da se vratimo kućama“ predložio je jedan od Kanaanaca na kraju njegove propovijedi“ podignemo našu zemlju i napadnemo Deltu? ‘’

Glasnik mu je govorio blago, kao da se obraća slabom duhu.

„Ja sam i sam razmišljao o tom rješenju. No odnijeti brzu i potpunu vojnu pobjedu sada je nemoguće. Okupatorska egipatska vojska ugušila bi u krvi svaki pokušaj pobune. Trebamo se dakle boriti iznutra, naučiti živjeti ovdje, upoznati protivnika, njegove navike i njegove slabe točke. To će biti dugotrajno i teško, no ja ću vam pomoći, tebi i tvojim drugovima. ‘’

Zgrada Libanonca nije bila jako udaljena od one Kanaanaca, no Glasnik je krenuo skrivenim putem koji ga je od nje udaljavao.

„Razdvojimo se“ rekao je Shabu Iskrivljenom.“ Daj mi prednost i sakrij se. ‘’

„Ako nas slijede, nisam ništa primijetio. ‘’

„Pratitelj je spretan. ‘’

„Da ga ubijem?

„Zadovolji se promatranjem i uvjeri se da je sam. ‘’

Shab je bio zdvojan. Tko bi se tome mogao nadati?

Postojali su nepropusni zidovi između različitih Glasnikovih mreža, koje je samo on poznavao u potpunosti. Što se tiče njihovih članova, oni su bili, bez izuzetka, ljuti protivnici Egipta. Nijedan izdajica nije se mogao uvući među njih.

Iskrivljeni se skupio pod jednom strehom i pravio se da spava.

Iz jedne je uličice vidio kako se pojavljuje Kanaanac koji se želio vratiti kući, onaj isti iako ga je Glasnik utješio! Čovjek je potrčao, vratio se istim putem, zatim je krenuo najužom uličicom. Nitko nije bio s njim.

Shab ga je slijedio.

Vidljivo, Kanaanac je izgubio Glasnika. Oklijevajući, nije više znao koji smjer da odabere. Ojađen, skrenuo je lijevo.

Shab je začuo čudnu buku, sličnu strujanju zraka po sokolovim perima kada se obrušava na žrtvu. Izašavši niotkud, Glasnik je postavio svoju ruku na glavu Kanaanca, koji je bolno kriknuo, kao da se grabljive kandže zarivaju u njegovo meso.

„Da li mene tražiš? ‘’

„Ne. ne, gospodaru... Šetao sam! ‘’

„Beskorisno je lagati. Zašto si me slijedio? ‘’

„Uvjeravam Vas, ja... ‘’

„Ako ne progovoriš, iskopat ću ti oko. Bol je nepodnošljiva. Zatim, iskopat ću drugo, još gore. ‘’

Prestravljen, Kanaanac je priznao.

„Želio sam znati tko su Vam saveznici i s kim se sastajete. ‘’

„Po čijim naredbama? ‘’

„Ničijim, gospodaru, ničijim! Ne razumijem zašto ne želite oformiti kanaansku vojsku. Tako sam posumnjao da ste u službi Egipta s namjerom da slomite naš pokret otpora. ‘’

„Nisi li prije ti u službi faraona? ‘’

„Kunem Vam se da nisam! ‘’

„To je tvoja posljednja šansa za istinu. ‘’

Kandža je napala oko, krik je bio nepodnošljiv.

„Ne, ne faraonov, već šefa mog klana, u Sichemu, koji Vas se htio riješiti! ‘’

Posljednji krik, kratak i intenzivan, sledio je krv Shaba Iskrivljenog.

Kanaanac se srušio na tlo.

Libanonac se polako uspinjao stubištem koje je vodilo na terasu njegove zgrade kojom su strujali slasni miomirisi. Slijedili su ga Glasnik i Shab. Nepovjerljiv, ovaj posljednji htio je posjetiti sve odaje.

„Htio bih se smjestiti ovdje po zalasku sunca“ otkrio je Libanonac.“ Pogled je veličanstven, imate dojam da vladate Memfisom. ‘’

U stvari, pogled je dominirao bijelim kućama i sezao sve do hrama, tih zgrada lažnih bogova koje će Glasnik dati srušiti. Neće od njih ostati nijedan kamen, kipovi će biti smrvljeni i spaljeni. Nijedan svećenik neće izbjeći kazni. Nikakva traga drevne duhovnosti neće preostati.

„Nismo ovdje da bismo se divili prijestolnici neprijatelja“ izjavio je Glasnik.“ Imaš li vijesti o Sezostrisu? ‘’

„Kontradiktorne glasine. Jedni pretendiraju da je zatvorenik vođe provincije Sarenpouta u Elefantini, drugi da se dočepao juga Egipta po cijenu strašne bitke. No nitko ne zna za kraljeve planove, pod pretpostavkom da je još uvijek živ. ‘’

„Jest“ potvrdio je Glasnik.“ Zašto tvoja mreža glasnika nije učinkovitija? ‘’

Libanonac je progutao jedan kolač kako bi smirio svoj strah.

„Zato što još nije dovoljno razvijena, pogotovo na Jugu. Trebat će mi dosta vremena i obećavam vam da... ‘’

„Uzmi ga, vrijeme, no nemoj me razočarati. ‘’

Ne baš uvjeren pomirljivim tonom Glasnika, Libanonac mu nije ništa sakrio o svojim poteškoćama koje je susretao, objasnio mu je način na koji regrutira svoje potkazivače i kako ih implantira u stanovništvo. Glavna prepreka bila je sporost, ponekad i odsustvo

sredstava komunikacije zbog povratnog sukoba među određenim vođama provincija i faraona Sezostrisa. Nije bilo rijetko da Khnoum Hotep blokira brodove i potražuje njihov sadržaj. Osim toga, a i nije to bio tek detalj, Libanončevi agenti trebali su se zbližiti s lokalnim običajima i govoriti savršeno jezik prije nego bi se približili vojnicima i službenicima koji su im davali dragocjene informacije.

Glasnik je pažljivo slušao.

„Dobro radiš, moj prijatelju. Nastavi tako. Strpljivost je kapitalno oružje. ‘’

„U poslovima sam s jednim čudnim čovjekom“ dodao je Libanonac.“ Znam samo da je on utjecajan visoki službenik koji želi zaraditi dosta novca. Moram se još raspitati o njemu i nadam se, kroz svojeg posrednika, da ću ostvariti kontakt s dostojanstvenikom kraljevske palače. ‘’

„To je jedna od najtežih staza za trasiranje“ precizirao je Glasnik.“ Budi iznimno oprezan. Kako se zove... Taj poslovni čovjek? ‘’

„Nije mi rekao. A da je i rekao, lagao bi mi.

Glasnik je zažmirio i pokušao vidjeti lice tog čudnog pregovarača prodirući u Libanončevo sjećanje.

„Put mi se čini zanimljivim, zaključio je. Identificiraj ga ne poduzimajući rizike. U čemu se sastoji vaš sporazum? ‘’

„Trgovina dragocjenim drvetom. Otvara mi trgovinu Memfisa, no njegovi uvjeti su na rubu prihvatljivosti. Neću skoro ništa zaraditi. ‘’

„Od tog "gotovo ništa" ne zaboravi dati mojoj mreži dio koji treba. ‘’

„Upravo to je i bila moja namjera, gospodaru! ‘’

„Ekspedicija za Kahoun se organizira? ‘’

„I za to će trebati vremena, puno vremena. Uspjeh zahtijeva brojne suradnike i nijedna karika lanca ne smije popustiti. Međutim, jedna izvrsna vijest, moj prvi agent je stigao u Kahoun, tamo našao zaposlenje i počeo promatrati način na koji funkcioniraju službe sigurnosti. ‘’

„Netko kompetentan? ‘’

„Kompetentan i neprimjetan, gospodaru! Ne treba zahtijevati nemoguće, no to je dobar početak. ‘’

52

Iker je prisustvovao rušenju žitnice izgrađene u žurbi i neprikladnim materijalom. Odgovoran za to kažnjivo djelo nije mu više prijetio jer je bio osuđen na dugu zatvorsku kaznu. Izgradnja novog silosa počet će sutradan, prema nacrtima mladog pisara koje je odobrio gradonačelnik.

U malom svijetu dostojanstvenika Kahouna, Ikerova je reputacija sjajno napredovala. Ponajprije preziran od strane svojih kolega, sada je postao opasan konkurent, sposoban da se postavi kao kandidat za glavno mjesto. Nakon što je uspio otpetljati jednako brzo mračnu rabotu oko žitnica, čime je dokazao izvrsno poznavanje tehnike, taj se stranac obrazovan u gradu Thota pokazao dostojnim svoga ugleda. Međutim, taj prebrzi uspjeh izgledao je šokantno i riskirao je poljuljati hijerarhiju.

Ravnodušan prema brbljanju i nezakonitim saborima, Iker se nije povezivao ni sa kime. Prijateljstvo Sjevernog Vjetra bilo mu je dovoljno i nije osjećao nikakve potrebe da se upušta u brbljarije sa svojim kolegama, tim više što mu je Heremsaf upravo povjerio novi zadatak, posebno osjetljiv, boriti se protiv glodavaca čije bi množenje izazvalo nepodnošljivu štetu.

Mladi pisar bio je odlučio koristiti znatna sredstva, dimljenje kuća, začepljivanje galerija i intervenciju iskusnih mačaka, a da ne zaboravi nekoliko domaćih kobri koje su se hranile miševima.

Iker se brinuo za cjelinu zgrada i zdanja u Kahounu, od velikih vila istočne četvrti do skromnih građevina u zapadnoj četvrti. Najmanje su sadržavale tri odaje i nisu prelazile šezdeset četvornih metara, no bile su udobne za život.

Kada je završio svoje nadgledanje u najsiromašnijoj četvrti, Iker je primijetio jednu lijepu brinetu kakao kleči i koja kamenom melje sjeme žita, vadeći ga iz jedne vreće koju je stezala koljenima. Njeni pokreti bili su pravilni koliko i učinkoviti.

„Izgledaš umorno“ rekla mu je.“ Hoćeš li popiti svježe pivo? ‘’

„Ne želim prekidati tvoj posao. ‘’

„Završila sam. ‘’

Golih prsa, malih i okruglih, nosila je samo kratku pregaču. Ustajući graciozno, ušla je u kuhinju i donijela jedan vrhom napunjen pehar.

„Jako si lijepa. ‘’

„Zovem se Bina. A ti? ‘’

„Ja sam pisar Iker. ‘’

Pogledala ga je s poštovanjem.

„Ja ne znam ni čitati ni pisati. ‘’

„Zašto ne naučiš? ‘’

„Moram raditi za život. A osim toga ne bi me primili u školu, tim više što nisam odavde. ‘’

„Odakle si? ‘’

„Iz Azije. Moja majka je umrla ondje, moj otac bio je zaposlen u jednoj karavani. Umro je prošle godine, nedaleko od grada. Ja, ja sam imala sreće da dobijem posao kuharice. Kako znam ispeći kruh i pivo, pa čak i kolače, zadržali su me. Nije loše plaćeno i jedem koliko mogu. ‘’

Bila je spontana, nasmiješena i znala je upotrijebiti svoj šarm.

„Sigurno ćeš pronaći dobra muža i zasnovati svoje ognjište. ‘’

„O, nije me briga za mladiće! Mnoge zanima samo... Na kraju, razumiješ. Ti, barem, izgledaš ozbiljno. ‘’

„Čak i ako ostaneš sama, trebala bi znati čitati i pisati. ‘’

„Za djevojku mojeg položaja to je nemoguće. ‘’

„Ni najmanje! Želiš li? ‘’

„Ne bi mi smetalo, to je sigurno. ‘’

„Razgovarat ću o tome sa svojim gazdom. ‘’

„Stvarno si ljubazan... Jako ljubazan.

Bina je poljubila pisara u oba obraza.

„Oprosti mi, Ikeru, no moj dan još nije gotov. ‘’

„Do skora“ promrmljao je Iker s polaskanim osmjehom.

„Odličan posao“ potvrdio je Heremsaf.“ Stanovnici Kahouna su oduševljeni. Da budem iskren, nisam bio uvjeren da ćeš tako brzo doći do rezultata. ‘’

„Svakako treba zahvaliti mačkama, pravi profesionalci. ‘’

„Preskroman si! Bez pažljivog proučavanja svojeg područja, ne bi uspio. ‘’

„Kad smo kod toga, promatrao sam nešto i htio bih da mi to potvrdite. Nije li mjera izgradnje Kahouna osam laktova, jedan od svetih brojeva Thota? I sam grad je podijeljen na četverokute od deset laktova i njegov plan, kao i onaj kuća, nije slučajan*. Proizlazi, naime, iz pravila proporcija utemeljenih na izoselskom trokutu gdje odnos baze i visine jest Osam podijeljeno sa Pet. ‘’

* Kahoun je bio zapravo izgrađena prema božanskim proporcijama Zlatnog Broja.

Heremsaf je zainteresirano promatrao mladića.

„Gotovo je tako, zapravo. Tko te uputio u to? ‘’

„Nitko. Samo sam pokušao shvatiti ono što vidim. ‘’

„Dakle, stvarno si istraživačka duha. Vrijeme žitnica je gotovo, povjeravam ti novu misiju, inventar starih skladišta. Ustanovit ćeš liste predmeta koji se ondje nalaze, zatim ćeš nastaviti s distribucijom onih koji su još upotrebljivi prije nego rehabilitiraš ta mjesta. ‘’

„Trebam li raditi sam? ‘’

„Nije li to tvoj običaj? ‘’

„Radit ću što brže mogu, no zgrade su velike. ‘’

„Treba mi netko jednako uredan kao ti i tko zna raditi ne gubeći vrijeme. Ništa ne treba promaknuti tvojem oku. Razumiješ me dobro, ništa. ‘’

„Razumijem. Mogu li vas zamoliti uslugu? ‘’

Heremsafov pogled postao je sumnjičav.

„Čime si nezadovoljan? ‘’

„Nije riječ ni o meni ni o Sjevernom Vjetru. Sreo sam jednu mladu ženu i.. ‘’

Heremsaf je uzdignuo ruke prema nebu.

„A to ne, ne to! Ti si u usponu, otkrivaš mnoge finese zanata i već se želiš oženiti! ‘’

„Ni najmanje. ‘’

„Nisi li mi rekao... Da si počinio veliku glupost? ‘’

„Razgovarao sam s jednom služavkom koja bi željela naučiti čitati i pisati. ‘’

Heremsaf se namrštio.

„U čemu je problem? ‘’

„To je jedna strankinja, sramežljiva, koja treba preporuku. ‘’

„Kako se zove? ‘’

„Bina. ‘’

Heremsaf je eksplodirao.

„A ne, ne ona! Budi oprezan s tom ženom koju gotovo nitko ne poznaje. Ona nalikuje na duboku vodu koja skriva tisuću i jednu opasnost. Svakako joj se nemoj približavati! ‘’

„Ona radi ovdje, ona... ‘’

„Samo iz čovječnosti gradonačelnik ju nije poslao natrag u rodnu Aziju. Naređujem ti, ne približavaj joj se. Duša je iste prirode kao i ptica, tijelo nalikuje na ribu*. Kvari se od glave, a tvoja je bolesna, moj mladiću! Nije li jedan od tvojih ciljeva pisati? Zar si zaboravio jedinu literaturu dostojnu poštovanja i koja pomaže da se shvati Maat, pravednika svemira i ispravnost bića? Reći Maat, činiti Maat, znači izbaciti glupe strasti i

nepromišljeno ponašanje. Tvoje kvalitete, tvoj unutrašnji život, tvoj zanat i tvoje ponašanje trebaju biti u skladu. Ako vjeruješ da možeš biti dobar pisar i nedostojan pojedinac, izaći ćeš iz područja Maata jer sklad je obvezan put prema spoznaji. Svakako ju ne miješaj sa znanjem! Možeš učiti godinama, a da ništa nikada ne spoznaš. Jer spoznaja je svjetlo, a njezin pravi cilj je proučavanje tajni. No tko bi na to mogao pretendirati bez inicijacije? Sada me ostavi. Moram pročitati još tucet izvješća. ‘’

* Duša, ba, piše se s jednom pticom, tijelo, khet, s jednom ribom.

Iker nije shvatio razlog Heremsafova bijesa. Što je bilo tako prijeteće u toj mladoj djevojci koja je samo željela učiti? Nije bila ni bogata ni iz dobre obitelji, bila je siroče i strankinja i to su bili dovoljni nedostaci! Zašto ih pojačavati odbijajući joj svaku mogućnost da poboljša svoj položaj?

Čak i ako se Heremsaf varao u pogledu Bine, ipak je izgovorio bitne riječi.

Iker se ispružio na hasuru i položio je na svoj trbuh magičnu slonovaču koja je štitila njegov san.

Lijepo lice Azijatkinje nestalo je da bi se pojavilo lice mlade svećenice.

Iker je zaboravio na umor, Binu, Heremsafa. Ona koju je volio bila je tako lijepa da je brisala sva iskušenja i patnje.

Pored nje, zavodljiva Azijatkinja nije imala nikakva šarma.

Iker je znao da je ona bila sreća, no nedostupna. Nedostupna kao plaćeni ubojice faraona čiji trag još nije bio otkrio. No doista se ovdje, osjećao je, krio glavni ključ.

Puštajući se da utone u san, mladić je sanjao da mu ona blago pruža ruku i da hodaju osunčanim krajolikom.

Još jedan sat bilo je nemoguće približiti se arhivama. Iker je trebao zatražiti posebnu autorizaciju od Heremsafa, koji je izričito zahtijevao da sazna motive ti znatiželje. Pisar se zadovoljio, dakle, obavljanjem novog zadatka, ne gubeći iz vida svoj cilj. Ako njegovi protivnici računaju na vrijeme koje bi trebalo istrošiti njegovu odlučnost, varaju se. Iker je htio neupitne dokaze. I kada ih dobije, djelovat će.

Na putu do starih skladišta susreo je Binu, koja je na glavi nosila košaru punu pogača.

„Jesi li učinio štogod za mene? ‘’

„Razgovarao sam sa svojim pretpostavljenim. Pokazao se potpuno neprijateljski raspoloženim prema mom prijedlogu. ‘’

„Mora da je težak čovjek. Izgleda da si ti najradišniji pisar u Kahounu. ‘’

Iker se nasmiješio.

„Želim samo dobro naučiti svoj zanat. ‘’

„Onda“ ustanovila je očajno iskrivljenih usta“ nikada neću znati ni čitati ni pisati. ‘’

„Ne vjeruj u to! Heremsaf neće uvijek biti moj pretpostavljeni, naći ću nekoga blažeg. Daj mi malo vremena. ‘’

Položila je svoju košaru i polako se okrenula oko Ikera.

„A da me naučiš, kradomice? ‘’

„Dobio sam zabranu da te posjećujem. U nekom trenutku, iznenadili bi nas i otkrili. ‘’

„Riskirajmo! ‘’

„Za tebe, posljedice bi bile katastrofalne. Gradonačelnik bi te protjerao iz Kahouna, možda bi morala napustiti Egipat. ‘’

„Ja bih te rado ponovno vidjela. Ti ne? ‘’

„Ma da, naravno, ali... ‘’

„Ti ipak imaš pravo proći pored kuće u kojoj radim! Naći ću mirno mjesto na kojemu nas nitko neće smetati i javit ću ti. ‘’

Do skora, Iker.

Tvrdoglava, udaljila se nakon što je ponovno na glavu stavila košaru pogača.

Pregledati mnoštvo predmeta odloženih u prostranim napuštenim zgradama nije bio siguran posao. Iker je počeo otvaranjem prozora kako bi dobio dovoljno svjetla. Zatim dugim je dugim dimljenjem dezinficirao lokalitete i, naoružan svojim priborom koji je nosio Sjeverni Vjetar, pisar se dao na mjerenje, bilježenje i opisivanje.

Poljoprivredno oruđe kao što su motika, grablje, srp, lopata, oruđe za zidanje, mlinovi od cigle, stolarske sjekire, brončani sudovi, kameni i keramički, noževi, škare, košare, vaze i čak i drvene igračke... Bio je tu predstavljen velik dio svakodnevnog života Kahouna. Dobar dio predmeta zasluživao je da bude popravljen i ponovno iskorišten.

Kako je tekla posljednja trećina dana, Iker je otkrio nož slomljene oštrice.

Duboko izrezbareni u drvetu bili su nespretni no ipak čitljivi znakovi.

Činili su jednu riječ, "Brza."

Par dugih sekundi, mladi pisar ostao je nijem. Bilo da je pripadao ili ne Oštrici Noža, ovaj trag mogao je dolaziti samo s broda koji je odveo Ikera u zemlju Pounta.

53

„Veličanstvo, prolazimo nadomak grada Assiouta“ najavio je general Nesmontou ozbiljno.“ Još uvijek je vrijeme da se povučemo. ‘’

Trinaesta provincija Visokog Egipta, čiji amblem je bio mogranj nad kojim je bila zmija s rogovima, bio je pod zaštitom šakala koji je vodio putnike kroz opasna prostranstva pustinje, koja je graničila s obrađenom zemljom. Ovdje se dolina skupljala, čineći pravu blokadu. Onaj tko je želio vladati Egiptom morao je nadzirati stratešku poziciju, kojom su dominirali grobovi plemića na litici. Assiout je bio trgovačko središte, do te mjere da je bio završetak staza karavana koji su dolazili iz oaza Dakleha i Khargeha. Carineći ih i preko razumljive mjere, lokalni gospodar Oup ouaout mogao je plaćati policiju.

„Faraonova osoba mora biti sigurna“ procijenio je Nositelj pečata, Sehotep.“ Tražim, dakle, njegovo odobrenje da započnem s pregovorima. ‘’

Brojni brodovi okruživali su kraljevsku flotilu. Jedni su priječili prolaz, drugi su sprečavali prolaz puta, treći su pokušavali pristati.

Na pramcu svog broda, Sezostris je bio počešljan na nemes, jako drevnu frizuru koja je dozvoljavala Faraonovoj misli da probije prostor. Na njegovim grudima, grudni ukras čudnih figura.

Sobek Protektor se približio.

„To sliči na hapšenje, Veličanstvo! ‘’

„Ako ovaj pobunjenik od Oup ouaouta pruži ruku na kralja“ obećao je Nesmontou“ razbit ću mu lubanju! ‘’

„Sam ću sići na tlo“ odlučio je Sezostris.“ Ako se ne vratim i ako vas napadnu, pokušajte izaći iz te zasjede. ‘’

Policajci raspoređeni na obali promatrali su začuđeno diva koji je silazio s lađe.

Po nagonu, neki su se poklonili. Redovi su se razmaknuli kako bi mu oslobodili put. Nijedan od časnika koji su primili naredbu da zaustave Sezostrisa i odvedu ga u palaču vođe provincije nije se usudio intervenirati.

Oup ouaout rasporedio je sve svoje snage. Kralj je ustanovio da ni moćna i odlučna vojska ne bi sa sigurnošću odnijela pobjedu.

Čudno, imao se dojam da je Sezostris stao na čelo te dobro hranjene i opremljene policije čiji su ga članovi zbunjeno slijedili. Stanovništvo provincije prisustvovalo je čudnoj predstavi i nije gubilo iz vida nepoželjnog gosta čija glava je izvirala iz oceana vojnika.

Iznenada, Sezostris je stao.

„Ti, ondje, dođi pored mene. ‘’

Kralj je pokazao jednog mršavog govedara, tako mršavog da su mu se vidjela rebra. Čupave kose, odjeven u jednu istrošenu pregaču, naslanjao se na čvorovit štap.

Nesretnik je pogledao iz sebe. Jedan vojnik ga je potapšao po ramenu.

„Tebe zovu, čovječe! Hajde, kreni. ‘’

Oklijevajući, govedar je krenuo.

„Koračaj sa mnom“ naredio mu je kralj.

Govedar je proživio toliko teških trenutaka u baruštini da mu se ovo iskušenje nije činilo nepremostivim. Bez sumnje taj div bio je velika osoba, no, kad se ne jede dovoljno i kad je svako jutro nosilo dodatnu poteškoću, kakve je to veze imalo?

Na pragu palače, čovjek izvinuta nosa, jako ravan, držao je žezlo u desnoj ruci i dugačak štap u lijevoj. Iza njega, jedan svećenik dizao je znak na kojem se nalazio drveni kip šakala Oup ouaouta od ebanovine, "Otvarača putova", čije je ime vođa provincije uzeo.

„Nisam oduševljen što vas vidim“ rekao je Sezostrisu.“ Čuo sam za pokoravanje dvije kukavice, no nemojte misliti ni na trenutak da će to povući i moje. Bog koji me štiti poznaje tajne nebeskih i zemaljskih putova. Zahvaljujući njemu, moja regija je moćna. Tko se tome suprotstavi podnijet će strašan poraz. Vladajte na Sjeveru, no ne miješajte se na mojem teritoriju. ++

„Nisi dostojan da vladaš“ izjavio je Faraon.

„Kako se usuđujete... ‘’

Kralj je gurnuo pred sebe mršavog govedara.

„Ti, kako se usuđuješ dozvoliti da ijedan stanovnik tvoje provincije pogiba u takvoj bijedi? Tvojoj policiji ništa ne nedostaje, tvoji seljaci umiru od gladi. Ti koji se smatraš tako jakim, do te mjere da poričeš Faraona, izdao si Maat i prezireš stanovništvo za čiju bi se blagodat trebao brinuti. Tko bi pristao da se bori i umire za jednog tako jadnog vođu? Ostaje ti samo jedno rješenje, popraviti zlo koje si počinio, uz odobrenje gospodara Dviju Zemalja.’’

„Neka moj šakal zaštitnik uništi napadača!“ viknuo je vođa provincije.

Stjegonoša se uputio prema Sezostrisu.

Svatko je povjerovao da se otvaraju usta grabežljivca.

Monarh je dotaknuo svoj prsni ukras na kojem je bio prikazan grifon kako svladava sile kaosa i neprijatelje Egipta. Nositelj dvostruke krune, simbolizirao je vladavinu faraona nad dvjema zemljama, onom Sjevera i onom Juga.

Na zaprepaštenje generala, šakalova glava se poklonila.

Oup ouaout, Otvaratelj putova, upravo je priznao Sezostrisa kao svog vladara.

Policajci su pustili da oružje padne na zemlju.

Shvaćajući da ga više nijedan vojnik neće poslušati, vođa provincije ispustio je svoje

žezlo i svoj poglavarski štap.

„Istina je da sam koristio bogatstva svoje provincije kako bih opremio policiju, no bojao sam se napada. ‘’

„Kako faraon može napasti vlastitu zemlju? Ja sam istodobno jedinstvo i mnoštvo. Prvo ne ometa drugo, drugo ne bi moglo postojati bez prvog. Kada je to zajedništvo bude uspostavljeno, nijedan govedar neće ginuti u očaju. ‘’

„Poštedite me sramote osude i ubijte me na mjestu. ‘’

„Zašto bi se lišio vjernog sluge kraljevstva? ‘’

Oup ouaout je kleknuo pred kralja, zatim je podigao ruke u znak obožavanja.

„Pred stanovnicima svoje provincije“ konstatirao je Sezostris“ obećao si mi poslušnost, a zadana se riječ ne povlači. Zadržat ću te na čelu ovog područja kojeg ćeš ti učiniti prosperitetnim, prema naredbama Velikog Rizničara Senakha. Što se tiče tvoje policije, bit će smješteni pod komandu generala Nesmontoua. Od sada, tvoja jedina briga bit će dobrobit tvojih službenika. Ustani i primi simbole svog položaja.

‘‘Dugo nam živio Sezostris!“ uzviknuo je jedan od policajaca, kojeg su uskoro slijedili ostali kolege.

I usred koncerta odobravanja kralj i vođa provincije ušli su u palaču.

„Nikada, Veličanstvo, ne bih pomislio da ćete dokazati svoju moć nad šakalom Oup ouaoutom! ‘’

„Zaboravljaš da je on dio moći koje sudjeluju u misterijima Ozirisa koje slavi faraon. Ti, koji si se smjestio pod moju zaštitu a da ne znaš njenu pravu prirodu, jesi li ti zločinac koji pokušava uništiti akaciju velikog boga? ‘’

Vođa provincije bio je tako smeten da Sezostris nije posumnjao u njegovu iskrenost.

„Veličanstvo, neka ime onoga tko bi počinio takav zločin bude uništeno! Naime, ja želim da moje prebivalište moje ostane u zdanju vječnosti gdje ću, zahvaljujući obredima, postati jedan Oziris. Znam da akacija simbolizira uskrsnuće kojem se nadaju svi pravednici. Vašim imenom i imenom mojih predaka koji bi me prokleli zbog laži, kunem se da nisam kriv! ‘’

Nakon velikog banketa organiziranog u čast povratka iz provincije Oup ouaouta u krilu Sezostrisova Egipta, atmosfera je bila tako opuštena da su se mnogi bojali krvavog sukoba. Pozvan uz nekoliko siromašnih seljaka, mršavi govedar kušao je jela o kojima se nije usuđivao ni sanjati.

‘‘U kakvim si odnosima sa svojim bližnjima, vođom provincije Oukhom?“ upitao je faraon svog novog slugu.

‘‘Odurnim, Veličanstvo. Dijelimo jedno područje koje nosi isto ime, "Onaj od mogranja i zmije s rogovima", no nismo se uspjeli sporazumjeti o ujedinjenju naših službenika i policije. Svatko ljubomorno bdije nad svojim područjem i mnogo smo se puta sukobili. ‘’

„Je li on sposoban razumjeti ono što si ti shvatio? ‘’

„Sigurno ne, Veličanstvo! Oukh je ponosan i tvrdoglav. Da budem iskren, ne bih htio da se moji policajci nađu u sukobu s njegovima. Bilo bi mrtvih, puno mrtvih! ‘’

„Pokušat ću ga izbjeći, no moram nastaviti s ujedinjenjem zemlje. Naša razjedinjenost je dozvolila mračnoj sili da napadne Ozirisovu akaciju. Kad sve provincije budu opet živjele u skladu, naši izgledi da odbijemo tmine znatno će biti veći. ‘’

Oup ouaout je pognuo glavu.

„Nijedan razgovor ne bi me mogao uvjeriti u osnovanost Vašeg postupka, Veličanstvo.

Samo zato što poznajete misteriozne putove koje je otkrio šakal, Vi ste uspjeli. Kao i ja, Oukh se smatra jačim i jako je privržen svojim stečevinama. ‘’

„Jedno od Faraonovih imena je "Onaj koji pčelari"„podsjetio je Sezostris.“ Treba se sjetiti da je svaki pojedinac važan i igra svoju ulogu u proizvodnji biljnog zlata, no isto tako košnica je važnija od pčele. Bez nje, bez Velikog Zdanja* u kojem svaki Egipćanin nalazi svoje mjesto, ni duh ni tijelo ne bi mogli živjeti. ‘’

* Od egipatskog izraza,per aa, "Veliko zdanje", "Veliki hram", dolazi riječ faraon.

General Nesmontou bio je zaslijepljen. Oup ouaoutovi policajci su ga slušali do detalja, kao da im je oduvijek bio šef. Ni pokreta nediscipline, nijednog protivljenja. Dobri profesionalci, željni dobre zapovijedi i željni da daju satisfakciju.

Pridružujući se suženom savjetu koji se održavao na kraljevom brodu, stari vojnik se upitao da li se ludo hodočašće koje je vladar želio bližilo svom kraju.

„Ne bi li trebalo propovijedati novu pokornost Oupouaouta?“ predložio je Sehotep.“ Svjestan sam da je to Medesov zadatak i da se on vratio u Memfis, no mi mu možemo poslati glasnike nadajući se da će barem jedan stići do prave luke. ‘’

„Beskorisno“ procijenio je Sezostris.“ Nijedan od triju vođa provincija s kojima se još moramo sukobiti neće znati za taj događaj. ‘’

„Dijelim kraljevo mišljenje“ odobrio je Nesmontou.“ Oukh je zvijer, Djehouty granit, a Khnoum Hotep uobraženko koji neće odustati ni od jedne povlastice! S tom trojicom je nemoguće diskutirati. ‘’

„Nema sumnje da su ipak zatečeni kraljevim uspjehom“ prigovorio je Sehotep.’’Pregovori nisu nužno osuđeni na neuspjeh. ‘’

„Naša sljedeća etapa je sasvim blizu“ podsjetio je Sezostris,“ budući da je riječ o drugoj polovici provincije Mogranja i Zmije s rogovima. Ne gubimo vrijeme na uzaludne brbljarije. ‘’

„Želite li masivan napad?“ upitao je Nesmontou.

„Nastavit ćemo primjenjivati moju metodu“ odlučio je faraon.

54

Sa sedmokrakom zvijezdom na glavi, odjevena u dugačku haljinu koja je imitirala panterinu kožu postavljenu zvijezdama s pet krakova upisanim u unutrašnjost kruga, mlada svećenica upisivala je riječi moći koje je izgovarala kraljica Egipta, koja je došla predsjedati bratstvom sedmorice Hathora.

Njezino pismo bilo je fino i precizno, a njezin tekst procijenili su dostojnim da uđe u riznicu ženske zajednice. Taj "drugi način da se kaže", prema posvećenom izričaju, bit će prenijet budućim generacijama kako bi obogatio njihovu misao.

Tako će zoterijska tradicija ostati živom i s nakon onih koji su ju smislili u jednom trenutku milosti.

Kada su inicirani napustili hram slijedeći kraljicu, zbrkane misli uzvitlale su se u duhu mlade svećenice. Zašto joj je vladarica predskazala da će morati napustiti svoje svetište kako bi se dala u pogibeljnu bitku? Zašto joj je pokojni vrhovnik muškog bratstva govorio, on također, o strašnim neprijateljima s kojima će se morati sukobiti?

Od svoje mladosti, fascinirala ju je samo unutrašnjost hrama. Pored misterija koje je skrivao, vanjski svijet činio joj se blijedim. I od učenja hijeroglifa kojima ju je podučavala jedna znalačka svećenica, udubila se s čuđenjem u igru stvaralačkih snaga koju su otkrivale majke slova. Ispisujući imena božanstava, otkrivala je tajnu prirodu, kao onu božice Hathor koja je značila "hram Horusa", sveto mjesto na kojem je sijalo sjajno svjetlo inicijacije. Osim toga, u prvom dijelu imena, Hat, bila je uključena naznaka

stvaralačkog i hraniteljskog Glagola. Sedmorica Hathora točno su hranila svjetlo Glagolom u svim oblicima, ritualnom riječi do glazbe.

Svaki dio stupnjevanja bio je jedno teško iskušenje, jednako fizičko kao i duhovno, no mlada svećenica se nije bojala ni napora ni intenzivnog rada potrebnog za napredak na tom putu. Nisu li to bili neiscrpni izvori radosti?

Po prvi puta, bila je uznemirena. I ta uznemirenost nije nestajala ni u njenom snu ni u uobičajenim aktivnostima.

Svakog jutra i svake večeri, žensko sestrinstvo izvodilo je glazbu kako bi podržalo bujnost Ozirisove akacije čije stanje se nije popravljalo. Ponekad, mlada je žena osjećala poteškoće u koncentriranju, zbog tog nepoznatog osjećaja koji nije uspijevala ugušiti.

Vratila se na gradilište Sezostrisova zdanja vječnosti gdje se jedan klesar kamena upravo bio ranio zbog neispravnog alata. Manja nezgoda, naravno, no koja je još otežala klimu jer zanatalija je bio stručnjak i osjećao se poniženim.

Ona je dezinficirala ranu s tinkturom kalendule, a zatim je stavila melem od meda koji je obložila lanenim zavojem.

„Nesreće se umnožavaju“ žalio se majstor djela.“ Sve sam oprezniji, no bez velikog uspjeha. Radovi su usporeni i neki smatraju da je gradilište ukleto. Ne biste li Vi mogli nešto učiniti da ih razuvjerite? ‘’

„Još danas ću razgovarati s nadređenima. ‘’

Kako je mlada žena trebala dostaviti kopiju svog teksta Ćelavom koji će ga smjestiti u arhive Kuće Života, zatražila je pomoć.

„To gradilište me brine. ‘’

„Mene također“ priznao je.“ Najbolje rješenje bilo bi ponavljanje obreda crvene vrpce koje zarobljava zle sile. ‘’

‘‘A ako to ne bude dovoljno? ‘’

„Imamo i druga sredstva u pričuvi i borit ćemo se do kraja. Otprati me do akacije. ‘’

Nosio je vrč vode, a ona vrč mlijeka. Jedno za drugim, lagano su izlili tekućine u podnožju bolesnog drveta. Samo se grančica koja je ponovno ozelenjela činila u dobrom zdravlju, no duboka žalost isijavala je iz tog mjesta gdje je nekoć vladala radost.

„Intenzivirajmo naša istraživanja“ potvrdio je Ćelavi.“ Od sutra, pridruži mi se u biblioteci. Istražujući stare tekstove, otkrit ćemo možda korisne indikacije. ‘’

Svećenica se razveselila tom zadatku koji će joj okupirati duh. No vraćajući se na mjesto stanovanja ženskog sestrinstva, ista zabrinutost iznova ju je pritisnula.

„Kraljica te želi vidjeti“ upozorila ju je jedna od Sestara.

Vladarica i mlada svećenica hodale su alejom koja je graničila s kapelom i stećcima posvećenima Ozirisu.

„Što te muči? ‘’

„Nisam bolesna, Veličanstvo. Jednostavno sam malo umorna i... ‘’

„Meni ništa ne možeš sakriti. Koje te pitanje opsjeda? ‘’

„Pitam se jesam li dovoljno jaka da nastavim ovaj put. ‘’

„Nije li to tvoja najdraža želja? ‘’

„Naravno, Veličanstvo, no slabosti su takve da bi mogle postati preprekama. ‘’

„Te slabosti dio su prepreka koje treba pobijediti i koje ti, ni u kom slučaju, ne trebaju služiti kao alibi. ‘’

„Nije li opasno sve što me udaljava od hrama? ‘’

„Naš Red te ne obvezuje da živiš u samostanu. Većina svećenica i svećenika se žene, ostali izabiru celibat. ‘’

„Brak s bićem koje nije dio hrama, ne bi li to bila pogreška? ‘’

„Ne postoji strog zakon. Na tebi je da izabereš ono što hrani vatru spoznaje i izbjegavaš ono što ju slabi. Naravno, nikada ne varaj samu sebe i ne pokušavaj lagati. U protivnom, izgubit ćeš se u pustinji bez kraja i vrata hrama će se zatvoriti. ‘’

Kada je kraljica napustila Abydos, mlada svećenica je iznova mislila na mladića kojeg je nakratko susrela i kojeg nesumnjivo nikada više neće vidjeti. Daleko od toga da joj je bio ravnodušan, on je u njoj probudio čudan osjećaj koje je, polako, poprimao znatnije razmjere. Ne bi trebala misliti na njega, no nije ga uspijevala protjerati iz svog duha. Možda će, s vremenom, lice mladića izblijediti?

Stigavši u Abydos, Gergou je ustanovio da nadgledanje nije popustilo. Nekoliko vojnika popelo se na rub njegova broda, zatražilo njegov radni nalog i provjerilo tovar s iznimnom brižnošću.

„Mirisne masti, bale lana, sandale, sve je to namijenjeno kolegiju svećenika“ precizirao je Gergou.“ Evo detaljne liste koja nosi pečat Velikog Rizničara Senankha. ‘’

„Moramo provjeriti da proizvodi odgovaraju toj listi“ izjavio je suho jedan časnik.

„Zar nemate povjerenja u Velikog Rizničara i njegovog zvaničnog predstavnika? ‘’

„Upute su upute. ‘’

‘ Neću, prolazeći ovim pristaništem, uspjeti uvesti niti jedan krijumčareni predmet ‘, shvatio je Gergou.

I bilo je previše vojnika i policajaca da bi se sve moglo kupiti. Trebao je strpljivo čekati kraj inspekcije i, kao i za svoje prve posjete, izdržati pretres tijela.

„Krećete li odmah?“ upitao je časnik.

„Ne, moram vidjeti jednog svećenika kako bih mu predao ovu listu, saznati je li dovoljna i preuzeti narudžbu njegovih novih zahtjeva. ‘’

„Pričekajte na stražarnici. Doći će Vas potražiti. ‘’

Nije još taj put Gergou otkrio Abydos. Nadgledan od strane dvojice stražara s kojim se nije usudio ni započeti razgovor, zadrijemao je.

Ako ne susretne istog svećenika, ovo putovanje bit će beskorisno. Kako Gergou nije znao ništa o funkcioniranju bratstva, bojao se da mu ne pošalje drugog odgovornog jako različitog od prethodnog.

U tom slučaju, ne treba se ničemu nadati i razočaranje će biti gorko. Jer, ako je jedno mjesto bilo ovako dobro čuvano, mora da je skrivalo raskošna bogatstva! Gergou sije predbacio što o tome nije razmišljao ranije, nije li Abydos duhovno središte Egipta, sveto mjesto između svih u kojemu je faraon crpio esenciju svoje moći? Sezostris nije zahtijevao takav raspored snaga bez nekog veliko razloga. Ovdje se događalo nešto važno i vražja Medesova duša računala je da će to otkriti, pod uvjetom da ga sreća i dalje posluži.

„Slijedite nas“ naredio je jedan drugi časnik, kojeg su pratila četvorica strijelaca.

Vodili su Gergoua u isti ured kao i u prethodnoj posjeti.

Nervozan, stalno se motao. Napokon, vrata su se otvorila.

Bio je to isti svećenik!

„Drago mi je da Vas ponovno vidim“ rekao je Gergou smiješeći se.

„Meni također. ‘’

„Evo liste proizvoda koje ste tražili. Odgovara li vam? ‘’

Svećenik ju je pažljivo pročitao.

„Vi ste precizan čovjek na kojeg se može računati. ‘’

„Prema naredbama, Abydosu ništa ne smije nedostajati. Što će Vam trebati sljedećih tjedana? ‘’

„Imam jednu novu listu za vas. ‘’

Svećenik je dao pločicu svom sugovorniku.

U njegovom pogledu bilo je isto svjetlo koje se tako sviđalo Gergouu.

„Možemo li mirno razgovarati u ovoj sobi?“ upitao je tihim glasom.

„Želite reći... Zaklonjeni od indiskretnih ušiju? Mislim da možemo. Čemu to pitanje? ‘’

Zgrčen, Gergou je trebao izbjeći krivi korak koji bi natjerao u bijeg njegov plijen.

„Pored naših službenih odnosa, moglo bi biti i drugih. ‘’

„Koje prirode? ‘’

Prva pobjeda! Svećenik se činio zainteresiranim.

„Moje zaduženje glavnog inspektora za žitnicu dozvoljava mi da prekoračim legalne ovlasti i da upotpunim svoju plaću. Treba biti diskretan i oprezan, naravno, no bila bi šteta oštetiti ambiciju. Abydos nije samo duhovno središte, to je također gradić koji treba ostati prosperitetnim kako bi omogućio bratstvu da djeluje u potpunom miru. Zašto bi naznaka profita bila isključena? Zašto jedan svećenik, kako god da je odan Ozirisu, ne bi smio postati bogatim? ‘’

Nastupila je duga tišina nakon njegovih izjava i tih pitanja.

Svećenik je promatrao Gergoua ekstremno pažljivo.

„Što se tiče privremenih“ izjavio je napokon“ nikakve zabrane. Situacija stalnih, poput mene, je drugačija budući da ne izlazimo iz Abydosa. ‘’

„Ja, naprotiv, mogu doći i otići. Ako postanemo prijatelji, Vaše buduće perspektive radikalno će se promijeniti. ‘’

„Što točno predlažete? ‘’

„Uvjeren sam da Abydos skriva bogatstva. ‘’

„Svatko to zna. ‘’

„Naravno, no koja? Vi, Vi ih poznajete. ‘’

„Zavjetovan sam na šutnju. ‘’

„Tajna, to se kupuje. I jednako tako sam uvjeren da vi imate dosta toga na prodaju. ‘’

„Kako ste mogli pomisliti da bih izdao svoju hijerarhiju? ‘’

„Tko Vam govori o izdaji? Abydos me zanima do najvišeg stupnja, a Vi, Vi se želite obogatiti. Riječ je, dakle, o lijepom udruživanju interesa. Pomozite mi, a ja ću pomoći Vama. Što ima jednostavnije? ‘’

„Ništa kompliciranije i opasnije! Ponajprije, za koga i s kim radite? Sumnjam da je Vaš istinski gospodar Veliki Rizničar Senankh, jedan od vjernika faraona Sezostrisa. ‘’

„Vaše sumnje su opravdane. ‘’

„Dakle, tko? ‘’

„Malo je prerano da Vam to otkrijem. Moramo se upoznati, dati dokaze jedan drugome i postići uzajamno povjerenje. Doći ću Vas službeno vidjeti i nastavit ćemo našu malu razmjenu roba. Razmislite o načinima da se obogatite bez napuštanja Abydosa i vidjet ćemo jesu li naši planovi ostvarivi. ‘’

55

Iker je čistio svoju sobu u trenutku kada mu se ukazala vizija.

Ona.

Ona mu je govorila, no on nije čuo riječi koje je izgovarala. Zatim je nestala jednako naglo kao što se pojavila.

Taj bljesak ostavio je mladića zatečenim nekoliko dugih minuta. Što je ona značila ako ne to da se sjeća njegova postojanja i da su se njihove misli mogle susresti? Međutim, bez sumnje bio je to tek san najavi i autoritativni Heremsafov glas potrudio se dozvati Ikera u stvarnost.

„Kada završiš te kućne poslove, pridruži mi se u uredu. ‘’

Mladić je brižno dovršio svoje pospremanje. Kako nije primio nikakav prigovor od svoga dolaska, trebao je vjerovati da je gospodar kuće zadovoljan.

Iker je krenuo besprijekorno bijelim hodnikom i pokucao na vrata od sikomora.

„Uđi i zatvori za sobom. ‘’

Soba je bila prostrana, prozori su puštali tek toliko svjetla koliko je trebalo za rad, a besprijekoran red vladao je na policama. Heremsafovo lice ostalo je odbojno kao i obično.

„Pripremi se za selidbu, mladiću moj. ‘’

„Vi... Smatrate da nisam dovoljno obrazovan? ‘’

‘‘Naprotiv, ti služiš za primjer.Tvoja zrelost i tvoja ozbiljnost ne prestaju me iznenađivati.’’

„U tom slučaju... ‘’

„Govorim o promaknuću. Gradonačelnik je posebno zadovoljan tvojim radom i daje ti mjesto u pisarskoj eliti. Zato ćeš dobiti službeni smještaj i domaćina. Zauzvrat, tvoje odgovornosti i tvoj posao će se povećati. ‘’

„Na koje sam mjesto raspoređen? ‘’

„Za sada, završit ćeš inventar koji si briljantno započeo. Zatim ćeš nastaviti sam na redistribuciji iskoristivih predmeta. A onda ćeš se pobrinuti za popravak tih mjesta. Ekipa radnika bit će ti stavljena na raspolaganje i organizirat ćeš radove po vlastitom nahođenju. Naravno, gradonačelnik zahtijeva brze rezultate. Međutim, dajem ti dan odmora. ‘’

Iker i Sjeverni Vjetar obilazili su Akhoun kakao bi otkrili svaki aspekt tog grada izgrađenog prema božanskim proporcijama. Bedem je davao dojam sigurnosti, tim više potvrđene redovitim ophodima gradske policije.Zahvaljujući učinkovitim cestogradnjama, glavna arterija i ulice bile su primjerno čiste. Od najveće od svih vila, ona gradonačelnikova, do najskromnije dvije stotine kuća u istočnoj četvrti, Kahoun se mogao pohvaliti svojom koketerijom, nijedne uništene fasade, nijedne žaluzine oštećene boje, nijednih urušenih vrata, dobro održavani vrtovi, kanalizacija u savršenom stanju. Nikome nije nedostajala voda, a poštivanje pravila higijene bilo je strogo.

Grad se ponosio svojim svetim imenom, "Sezostris je zadovoljan".

Organizacija rada nije bila ništa manje dolična. Osoblje hramova pokazivalo se točnim u

izvršavanju svojih obrednih zadataka, pekari i pivari primali su neophodne količine žitarica za proizvodnju kruha i piva, proizvođači mesa prošli su veterinarsku kontrolu, putujući frizer držao je salon na otvorenom, proizvođači sandala i košara proizvode su izlagali na tržnicama, pored prodavača voća i povrća. U Kahounu nikome ništa nije nedostajalo.

Iker se zaustavio pred stolom na kojem su se proizvodile drvene igračke. Lutke s perikama i oblikovanim udovima, nilski konj, krokodil, majmun, svinja... Sve je uspjelo! Jedan predmet privukao je njegovu pažnju, brod izvrsne kakvoće.

Zakleli bi se da je to bila maketa Brze

„Vaše igračke su sjajne“ rekao je zanatliji.

„Roditelji ih vole jednako kao i djeca. Jesi li ti već otac obitelji? ‘’

„Ne još, no volio bih darovati ovaj rad. ‘’

„To je jedino što nisam sam proizveo i ujedno je najskuplje. Malo remek djelo! ‘’

„Tko je autor? ‘’

„Jedan stolar u mirovini. Najbolji u Kahounu, prema mišljenju svojih kolega. Nazvali su ga Rabot, toliko se identificirao sa svojim oruđem. ‘’

„Ako još uvijek živi ovdje, volio bih mu čestitati. ‘’

„To je lako, stanuje u maloj kućici istočne četvrti. ‘’

Trgovac je dao Ikeru precizne upute.

„Kako želiš da ti platim, u naturi ili u satima rada? Pisar sam i mogu redigirati bilo koji tip dokumenta? ‘’

„To bi mi dobro došlo, upravo trebam pisati članovima obitelji koji žive u Delti. Deset pisama, da li ti to odgovara? ‘’

„Ovaj brod je tako uspio da ti dajem dvanaest. ‘’

Jedna sluškinja mela je prag kuće s lijepim ulazom.

„Mogu li vidjeti Rabota?“ upitao je Iker.

„Rabot je bolestan. ‘’

„Jako mi je važno. ‘’

„Nećeš ga uznemiriti? ‘’

„Pisar sam i volio bih mu čestitati na njegovom umjetničkom talentu. ‘’

Sluškinja je slegnula ramenima.

„Dobro, skini sandale, operi noge, obriši ih i ništa nemoj uprljati. Ipak neću dva puta dnevno pospremati. ‘’

Iker se pokorio uputama i ušao u zgradu čija je prva soba bila rezervirana za kult predaka.

Rabot je bio u drugoj, koja je izgledala kao atelier, s trupcima drveta, alata i obrtničkim stolom. No starac više nije radio. Raščupane kose, pognutih leđa, nadutog trbuha, sjedio je na stolici visokog naslona i držao štap za zaglavlje kojim se naslanjao na bradu. Čvrsto je gledao pilu i sjekiricu kratke drške, neophodnu za rad s daskama.

„Ja sam pisar Iker i volio bih razgovarati s Vama. ‘’

„Bolje je zaboraviti prošlost, mladiću. Ja, koji sam bio najagilniji i najneumomiji na gradilištima, pogledaj što sam postao! Ne usuđujem se ni izaći. Starost je velika nesreća. ‘’

„Još uvijek izrađujete makete, kao ovu broda.

Rabot je bacio rastresen pogled.

„Dokolica nemoćnika. Gotovo ga se sramim. ‘’

„U krivu ste, veličanstven je. ‘’

„Gdje si ga našao? ‘’

„Kod trgovca igračkama. ‘’

‘‘Na to sam se sveo. Moja mirovina dostaje mi za prehranu, no ni moja glava ni moje ruke ne prihvaćaju taj poraz. ‘’

„Jeste li radili na brodskom gradilištu? ‘’

Ikerovo pitanje razljutilo je starca.

„Kako se usuđuješ sumnjati? Za svakog vrijednog stolara to je obvezan put! ‘’

„Onda ste sudjelovali u izgradnji dosta brodova. ‘’

„Malih, velikih, trgovačkih... Kada bi se pojavila nepremostiva poteškoća, zvali su mene.’’

Iker mu je pokazao maketu.

„Ovaj smanjeni model, je li napravljen prema uzoru broda kojeg ste i Vi radili? ‘’

Rabot je opipao predmet.

„Naravno! Pređivna građevina namijenjena moru, a ne samo Nilu. Bio je tako čvrst da je mogao odolijevati olujama. ‘’

„Sjećate li se imena? ‘’

„Brza. ‘’

Mladi pisar je suzdržao svoje veselje. Napokon, ozbiljan trag!

„Brza“ ponovio je Rabot.“ Bio je to moj posljednji važan posao. ‘’

„Jeste li susreli kapetana i posadu? ‘’

Starac je odmahnuo glavom.

„Znate li barem njihova imena? ‘’

„Ni najmanje i to me ni ne zanima. Ono što sam ja želio, bio je pramac takve snage koji će prkositi svakom iskušenju. ‘’

„Znate li što se dogodilo s brodom? ‘’

„Ne znam. ‘’

„Nisu vam govorili o njegovoj destinaciji, zemlji Pounta? ‘’

„Ona postoji samo u mašti pripovjedača, mladiću moj. Čak ni Brzaju nije mogla doseći.’’

„Tko joj je bio vlasnik? ‘’

Starac je bio začuđen.

„Faraon, naravno! Kome bi takav brod mogao pripadati? ‘’

„Kornjačino Oko i Oštrica Noža, jesu li Vam ta imena poznata? ‘’

„Nikada nisam susreo te ljude. Ne žive ni u Kahounu ni u okolici. No reci mi, mladiću, čemu sva ta pitanja? ‘’

„Poznavao sam mornare Brze i želio bih znati što se s njima dogodilo. ‘’

„Trebaš samo potražiti u arhivama. Sjećam se jednog detalja, moj posljednji posao,

nisam ga dovršio na brodogradilištu, već ovdje. Bio je to kovčeg od akacije, lijep i čvrst. Kupac je dao vrlo precizne upute i ja sam se držao njegovih zahtjeva. Predmet takve kvalitete mogao je biti namijenjen samo hramu! Ipak, kad ga je čovjek došao potražiti, otkrio mi je da mu kovčeg treba za dugo putovanje. Pomislio sam na Brzu, no nema sumnje da sam bio u krivu. ‘’

„Tko je bio taj čovjek? ‘’

„Neznanac u prolazu. Kako je platio unaprijed i dobro, nisam tražio daljnje informacije.’’

„Biste li ga prepoznali? ‘’

„Ne, vid mi slabi svakog dana. Bio je visok, mislim. ‘’

„Bolje je da ne govorite nikome o našem razgovoru“ predložio je Iker.

„Zašto? ‘’

„Pretpostavite da je Brza bila umiješana u...

„Ne želim ništa pretpostavljati i ne želim ništa više čuti! Sumnjao sam da tvoja pitanja nisu bezazlena. Star sam i želim umrijeti mirno. Idi iz moje kuće i ne vraćaj se više. Od sada naći ćeš zatvorena vrata. ‘’

Iker nije inzistirao, ali si je obećao da će iznova ispitati stolara. Još puno toga mu je morao reći.

Agent Libanonca slijedio je Ikera kako bi saznao hoće li pokušati kontaktirati starog prebrbljavog zanatliju. A priori, nikakve opasnosti, jer tko bi mladom pisaru dao trag? No trebalo je biti siguran, Iker ne ide Rabotu u posjet iz čiste pristojnosti.

Iako jako nevjerojatno, ta slučajnost ipak je bila razmotrena.

Tako je Libanončev agent znao što mu je činiti.

56

„Nil je prazan“ zaključio je general Nesmontou u nevjerici.

Nedaleko od Kiša, prijestolnice četrnaeste provincije Visokog Egipta, Sezostrisova flotila očekivala je ratni napad. No borbene lađe lokalnog vođe, Oukha, bile su i dalje u pristaništu, a faraon se iskrcao bez i najmanjeg protivljenja.

„To zaista mora da je zamka“ procijenio je Sehotep. Pustite me da krenem prvi, Veličanstvo. ‘’

Na pristaništu nijednog jedinog policajca. Mjesto se činilo napuštenim.

„Ideja Nositelja pečata je odlična“ odobrio je Sobek Protektor.“ Dat ću mu pratnju. ‘’

„Tko će poštovati kralja kukavicu? Slijedite me. ‘’

Sezostris je hodao na čelu. Sobek nije prestajao istraživati okolicu, pokušavajući otkriti odakle će doći napad. Do ulaza u grad, ništa se nije dogodilo. Na ulicama ni žive duše. Vrata i žaluzine bile su zatvorene.

„Kakva nesreća se srušila na ovaj grad?“ upitao se Sehotep, pun tjeskobe.

Naposlijetku, kralj je primijetio prve stanovnike.

Prostrti, glave na koljenima, činili su se satrveni očajem, nesposobni da djeluju.

Nedaleko od palače, na tlu je bilo razasuto oružje. Policajci su napustili lukove, strijele, koplja i mačeve.

Sjedeći ispred glavnih vrata, jedan časnik bio je ničice polegnut.

„Što se događa ovdje?“ upitao je Sobek. Vojnik je podignuo glavu crvenih očiju od plača.

„Naš vođa upravo je umro. ‘’

„Pobuna protiv njega? ‘’

„Ne, naravno da ne! Tko bi se usudio pobuniti protiv .,gospodara Oukha? Mrtav je jer je sveta zmija njegove provincije mrtva, zato jer je sveti vrč razbijen, zato jer su polja suha, zato jer su stada bolesna... I sve to zato što naš simbol zaštitnika ne ispunjava više svoju funkciju. ‘’

Sezostris se uputio prema hramu, posvećenom Hathor.

Civili i vojnici okupljeni izvana, vrebajući znak nade.

„Obožavajte faraona!“ viknuo je Nesmontou.“ Samo on će učiniti kraj vašim nedaćama.’’

Svi su se okrenuli prema kolosu. Jedan svećenik potrčao je prema njemu i naklonio se.

„Veličanstvo, naša pobuna upravo je ozbiljno kažnjena! Poštedite naše živote, molim vas.’’

„Nitko se ne mora ničega bojati. ‘’

Smiješak se pojavio na usnama nekolicine stanovnika Kiša. Ako ih Faraon prihvati štititi, zlo će biti udaljeno.

„Moram Vam pokazati katastrofu, Veličanstvo. ‘’

Sezostris je slijedio svećenika u unutrašnjost hrama. U jednoj kapelici bio je sačuvan najsvetiji predmet provincije, papirus iz kojeg su izvirivala dva pera uokvirujući solarni disk okružen uresima.

Jedan pogled bio je dovoljan da se naslute razmjeri katastrofe.

Papirus je izgubio svježinu, disk je izgubio sav sjaj, kobrine oči nisu više sjajile. U tom simbolu koji je nosio ime oukha, isto kao i vođa provincije, energija je bila gotovo ugašena.

„Sve ćemo izgubiti“ prorokovao je svećenik.“ Ovo mjesto je prokleto! ‘’

„Smiri se“ naredio je kralj.

Samo su dva pera još uvijek zadržala izgled snage. Utjelovljenje svijetlog zraka koji kruži svemirom i oplođuje sjemenke života, a one nude krajnju mogućnost preživljavanja.

„Rak nagriza akaciju, a ovdje su metastaze,“ konstatirao je kralj.“ Koncentrirajte vaše misli na sunčev disk, živite svaku riječ koju vam izgovorim, oživite moć komunicirajući Riječ. ‘’

Sehotep, Nesmontou i Sobek ujedinili su se u kraljevoj riječi kako bi oblikovali biće spoznaje.

Sezostrisov glas se podigao, recitirajući himnu uzdižućem suncu.

„Pojavi se u regiji svjetla, osvijetli tirkiz Dvije Zemlje. Protjeraj tmine, rodi svaki dan. dođi na glas onoga koji izgovara tvoje ime. Jedinstven i ostani jedinstven, ujedini se sa svojim simbolom. On oda je tvoju prirodu, a da te ne izdaje. Stvori ono što je dolje kao i ono što je gore. Živući plamenu u unutrašnjosti tvog oka, budi graditeljem, prodri u svetište. ‘’

Malo po malo, papirus je zazelenio. Zatim su se kobrine oči zacrvenjele kao žeravica. Naposlijetku, disk je ponovno pronašao svoj sjaj, osvjetljujući kapelu.

„Idi potraži svećenike“ naredio je monarh generalu Nesmontou.

Kada su vidjeli kako simbol uskrsava, obrednici su se naklonili pred kraljem i počeli pjevati hvalospjeve.

„Bez tričarija“ presjekao je Sezostris.“ Obredi nisu pravilno slavljeni i morali ste platiti visoku cijenu. Umjesto da se klanjate sami sebi, ispunjavajte sa strogošću službe zore,

podneva i zalaska. Na najmanji znak uzbune, obavijestite me. Od sada, ova provincija pripada Faraonu. ‘’

Od svog izlaska iz hrama, Sezostrisa je pozdravilo stanovništvo. Iznenada, veselje se prekinulo i dangube su se udaljile.

Pojavilo se tridesetak policajaca držeći na uzici velike pse. Činili su elitno tijelo policije pokojnog Oukha i njihov zapovjednik nije se činio vođen najboljim namjerama.

„Mi, mi nismo spremni pognuti glavu! Ova provincija bila je nezavisna i to će i ostati. ‘’

„Prestani pričati gluposti“ upao je Nesmontou.“ Njegovo Veličanstvo upravo ju je spasilo od uništenja. Od sada, slušat će ga. ‘’

„Nema potrebe za vanjskom vlašću“ bio je tvrdoglav zapovjednik. ‘’Proglašavam se novim vođom provincije i protjerujem sve uljeze s mog teritorija. ‘’

„Pobuniti se protiv Faraona vodi u smrt“ podsjetio je Sezostris.“ Rado bih zaboravio tvoje prolazno ludilo, no odmah se pokori. ‘’

„Ako učinite samo ijedan korak, pustit ću pse. ‘’

„Nemojte riskirati“ preporučio je Sehotep monarhu. ‘’Nismo dovoljno brojni da bi im se oduprli. Vratimo se u hram. ‘’

Sezostris je krenuo naprijed.

Zapovjednik i njegovi policajci pustili su velike pse, koji su nasrnuli na kralja.

Sobek je htio skočiti pred kralja, suhim pokretom, no ovaj ga je zaustavio.

Na manje od metra od svog plijena psi su se pokolebali, okrenuli se u krugu, pokazali svoje zube, ispustili bijesne glasove, a zatim se umirili. Činili su još samo miran pasji čopor čiji je vođa tražio milovanje prije nego je legao do kraljevih nogu.

„Ove životinje znaju tko sam. Ti, nedostojan zapovjednik, ne zaslužuješ da im daješ naredbe. ‘’

Lud, časnik je pokušao pobjeći. Dva njegova potčinjena razbili su mu lubanju jednim udarcem toljage.

Dok su uzvici ponovno kretali, Sezostris je razmišljao o nastavku borbe. O sudbini akacije ovisila je ona čitavog Egipta i trebalo je očekivati nove katastrofe.

Jedno je bilo sigurno, Oukh nije bio onaj koji je bacio prokletstvo na Ozrisovo drvo. Ostala su još samo dva sumnjivca, Djehouty, šef provincije Divljeg Zeca i Khnoum Hotep.

Jedna mala soba za kult predaka, skromna primaća sala, spavaća soba, toaleti, soba s vodom, kuhinja, podrum i terasa, službena zgrada koju je Iker dobio nije nalikovala na palaču, no bila je ugodna za život. Izbijeljena vapnom u novije vrijeme, bila je uglavnom namještena. Srećom, štala sasvim blizu zaklanjala je samo staru magaricu s kojom se Sjeverni Vjetar odmah složio.

Vidjevši malo dobara koje je imao, Iker se brzo smjestio. U trenutku kad je dovršavao svoje smještanje, jedan siromašak se pokazao na njegovim vratima.

Duge kose, slabo obrijan, pomalo pogrbljen, mršav, jedva ga se vidjelo.

„Ja sam domaćin koji Vam je službeno povjeren, dva sata dva puta tjedno.’’

U trenu, Iker je poželio poslati ga i snaći se sam. No ta osoba nije mu bila nepoznata.

‘‘Ne, nevjerojatno... To si ti, Sekari? ‘’

„Eh... da, to sam ja. ‘’

„Ne prepoznaješ me? ‘’

Jadnik se nije usudio pogledati svoga gazdu.

„Iker... Dobro si odjeven! ‘’

„Što ti se dogodilo? ‘’

„Uobičajene nevolje. Sada je bolje. Hoćeš li me zaposliti? ‘’

„Da budem iskren, to me malo smeta! ‘’

„Općina plaća. Uz desetak kuća za čišćenje, trgovinu i bavljenje sitnicama ovdje i ondje, dobro se snalazim. ‘’

„Gdje stanuješ? ‘’

„U jednoj vrtnoj kućici, održavam ju i imam pravo uzgajati povrće. ‘’

„Uđi i popijmo nešto. ‘’

Dva stara druga podsjetila su se na pustolovine u rudnicima Sinaja, no Iker nije pričao u detalje ono što mu se dogodilo od njihova rastanka.

„Evo te u eliti pisara“ konstatirao je Sekari“ s lijepom karijerom u perspektivi. ‘’

„Ne vjeruj prividima. ‘’

„Imaš li problema? ‘’

„Razgovarat ćemo opet kasnije. Organiziraj se kako ti odgovara, ova kuća je i tvoja. Oprosti mi, brojni zadaci me čekaju. ‘’

Samo se žestoko radeći Iker uspio smiriti. Sada je imao dokaz da je njegov košmar uistinu bio stvaran, da je Brzu sagradila ekipa obrtnika iz Kahouna i da taj brod može pripadati samo faraonu Sezostrisu.

Nitko nije želio vjerovati u postojanje misteriozne zemlje Pount, no mladić je dobro znao da je to bilo odredište broda na kojem je on trebao poginuti.

Iker je ponovno svratio Rabotu. Ovaj put, reći će mu sve.

Vrata kuće bila su zatvorena. Pisar je pokucao, nitko nije odgovorio. Susjeda ga je zazvala.

„Što želiš? ‘’

„Želio bih vidjeti Rabota. ‘’

„Nema šanse, moj jadni mladiću. Umro je sinoć. Jesi li dio obitelji? ‘’

„Ne, no poznavali smo se i trebao sam ga upitati za neke savjete. ‘’

„Taj stari jadnik neće više pričati ni sa kim! Na kraju, pričao je koješta. ‘’

„Od čega je umro? ‘’

„Od starosti, zaboga! Patio je od srca, pluća, porebrice... Sve je bilo istrošeno. Neka se ne žali, nije patio. ‘’

„Jeste li ga posjećivali? ‘’

„Što je manje moguće, kao i drugi susjedi. Zamarao nas je svojim pričama o stolarstvu i ljutio se. Kad ga niste pažljivo slušali, postajao je stvarno naprasit. ‘’

„Je li ga posjetila policija, netom prije smrti? ‘’

„Policija! Ma što je učinio? ‘’

„Ništa, ništa... To je samo pitanje. ‘’

Susjeda ga je pogledala kao da se razumiju.

„Onda, samo tako, starac je bio u poslovima. Ti nisi od policije? ‘’

„Ne, bio sam samo prijatelj. ‘’

„Malo si mlad da bi bio Rabotov prijatelj! ‘’

Iker se počeo povlačiti. Volio bi ući u zgradu i pretražiti je, ali čemu? Pisar nije vjerovao u prirodnu smrt. A ubojice su sigurno izbrisale svaki kompromitirajući trag.

Tko može djelovati, a da ne bude kažnjen, ako ne policajci koji slušaju naredbe s vrha i sigurni da ih nitko nikada neće uznemirivati? Gradonačelnik mora da je u tijeku. Iznad gradonačelnika, ministar. Iznad ministra, zaštitnik Kahouna, kralj Sezostris.

Iker je želio istinu i pravdu. Zahvaljujući dršci noža imao je dokaz o postojanju Brze. Dakle, njegov glavni svjedok je nestao, a vlasti će mu odgovoriti da taj skromni predmet nije dovoljan da se otvori istraga.

Arhive Kahouna, ondje, i samo ondje nalaze se odlučujući dokumenti.

Na ulazu u zgradu, dva stražara pripadala su općinskoj policiji.

„Ime i služba? ‘’

„Iker, pisar. ‘’

„Pismeno odobrenje da uđeš u zgradu? ‘’

„Želio bih samo vidjeti Konzervatora. ‘’

„Trenutak. ‘’

Visoki dostojanstvenik prihvatio je primiti Ikera, čiji ugled nije prestajaloa rasti. Rezerviran i svadljiv, Konzervator se međutim pokazao ljubaznim.

„Što želiš, Iker? ‘’

„To je dosta delikatno. Riječ je o zadatku... Recimo, diskretnom. ‘’

„Mogu razumjeti, no trebaju mi precizne upute. ‘’

„Moj nadređeni, Heremsaf, poslao me da konzultiram arhive koje se tiču brodogradilišta. Jako bih želio provjeriti jedan detalj. ‘’

„Zašto ne dođe sam? ‘’

„Upravo radi diskrecije. Moja prisutnost ovdje nikoga neće zaintrigirati, dok njegova...’’

Konzervator se činio uvjerenim. To sigurno nije bio prvi put da se suočio sa slučajem u kojem je bilo važno ne ostaviti nikakva traga.

„Razumijem, razumijem... No radije bih vidio riječ koju je potpisao Heremsaf. ‘’

„To možda nije neophodno i... ‘’

„Za moje osobne arhive jest. Vrati se s pismom i olakšat ću ti zadatak. ‘’

„Čemu se rugaš, Iker, i što to skrivaš?“ ispitivao je Heremsaf, žrtva hladnog bijesa.“ Konzervator Državnih arhiva upozorio me da si se usudio koristiti moje ime za ilegalni pregled! Ti, ti u koga imam povjerenja! ‘’

„Hoćete li mi dati pravilno odobrenje? ‘’

Heremsafov pogled postao je prodoran.

„Ne misliš li da je vrijeme da mi napokon povjeriš istinu? ‘’

„Vraćam Vam pitanjem. ‘’

„Ideš predaleko, Iker. Nisam ja pokušao ući u arhive! ‘’

„Upravo ste mi Vi naredili da klasificiram predmete skupljene u starim skladištima inzistirajući da ništa ne promakne mojoj budnosti. ‘’

„Naravno, i onda? ‘’

„Ne mislite li o dršci jednog noža na kojoj je upisano ime broda? ‘’

Heremsaf je bio iznenađen.

„Glavno brodogradilište regije, nije li ono smješteno pod Vašom odgovornošću?“ nastavio je Iker.

„Tu, tu se varaš! Gospodar Fayouma se bavi time. ‘’

„Za dršku noža se ne varam? ‘’

„Što točno tražiš? ‘’

„Maat, naravno. ‘’

„Nećeš ju pronaći lažući Konzervatoru! ‘’

„Ako si nemate ništa za predbaciti, dozvolite mi da pretražim arhive. ‘’

„Nije to tako jednostavno i nemam sve ovlasti! Postoje neki odjeljci u koje samo gradonačelnik da je pristup. Slušaj, Ikeru, u punom si usponu, no nemaš puno prijatelja. Tvoja strogost i tvoje sposobnosti idu u tvoju korist, ali izvrsnost rada ipak nije dovoljna da zajamči briljantnu karijeru. Moja podrška ti je neophodna i ja ti ju dajem jer vjerujem u tvoju budućnost. Rado ću zaboraviti ovaj trenutak izgubljenosti, pod uvjetom da se ne ponovi. Jesmo li se razumjeli? ‘’

„Ne, nismo se razumjeli. Ja ne želim briljantnu karijeru, samo istinu i pravdu. Koliko god me koštalo, neću odustati od te potrage. Odbijam misliti da je sve pokvareno u ovoj zemlji. Da jest, značilo bi to da ju je Maat napustio. U tom slučaju, čemu i dalje živjeti? ‘’

Bez da mu je rečeno, Iker je napustio Heremsafov ured.

Upućujući ga na gradonačelnika, sigurno suučesnika stolarevih ubojica, njegov pretpostavljeni pokazao je svoju krivicu. Ali zašto ga je Heremsaf uputio na trag drške noža? Ponašajući se tako, pomogao mu je. Odbijajući mu odobrenje da pretraži arhive, spriječavao ga je u napretku. Kako objasniti tako kontradiktorno ponašanje? Nema sumnje da Heremsaf, vjeran gradonačelniku, nije znao za postojanje skromnog predmeta koji je otkrivao ime Brze.

Iker je bio svrgnut sa svih funkcija i protjeran iz Kahouna.

Međutim, vratit će se i uspjet će dobiti dokumente koji su mu trebali. Svjestan da je njegov zadatak izgledao nemogućim, hodao je nasumce.

„Izgledaš zabrinuto“ promrmljao je slatki Binin glas.

„Poteškoće mog zanata. ‘’

„Nisi me čak ni primijetio! Ne bi li se trebao malo opustiti? ‘’

„Nisam se voljan zabavljati. ‘’

„Hajde, razgovarajmo. Pronašla sam mirno mjesto, jednu praznu kuću upravo iza one u kojoj radim. Pridruži mi se večeras nakon zalaska sunca. Razgovor će ti goditi. ‘’

57

Nedaleko prijestolnice provincije Divljeg Zeca, seljaci su postajali blagi i očaravajući. Sve je ovdje podsjećalo na mir, odmor i meditaciju.

Na rudu kraljevske lađe, razmišljalo se samo o sukobu s strašnim Djehoutyem. Vijesti koje je upravo primio general Nesmontou nisu bile nimalo vesele.

„Vođa provincije raspolaže malom, dobro plaćenom vojskom koja je sačinjena od profesionalaca naviklih na rat,“ otkrio je faraonu.“ Osim toga, Djehouty je na glasu kao vrstan strateg. ‘’

„U tom slučaju“ procijenio je Sehotep“ neće biti neprijateljski nastrojen prema pregovaranju! Kada Djehouty sazna da su se povezale ne beznačajne provincije, shvatiti će da je oružana borba beskorisna. Predlažem sebe, dakle, za veleposlanika. ‘’

„Nastavit ćemo primjenjivati moju metodu“ odsjekao je Sezostris.

Trojica prisutnih članova Kraljevske Kuće, general Nesmontou, Nositelj pečata Sehotep i Sobek Protektor, bili su istog mišljenja, monarh nije bio svjestan opasnosti. Djehouty nije bio beznačajan i neće predati vojsku bez razarajuće borbe.

Ipak, faraonova vedrina činila se nepokolebljivom. Nije li nalikovao na jednog od onih genijalnih umjetnika sposobnih da u pravom trenutku izvedu pravi pokret? Kako ne prepustiti svoje povjerenje tom divu koji nije, od svojeg uspona na tron živih, učinio nijedan krivi korak?

Khemenou, "grad Ogdoada", bratstvo osam snažnih stvarateljica, bio je istodobno prijestolnica provincije Divljeg Zeca i privilegirani grad Thota. Gospodar hijeroglifa, "riječi Gospodnjih", nudio je svojim učenicima mogućnost da dosegnu spoznaju. Otkrivajući se mjesečevom oštricom, najvidljivijim simbolom smrti i uskrsnuća, ustrajao je na neophodnosti odrješitih akcija, van svake mlakosti i kompromisa. Ibisov kljun, ptice Thota, nije tražio, on je pronalazio.

Izvršavati pravednu vladavinu u zemlji bez kontrole te provincije bilo je iluzorno. Danas, Sezostirs je bio nadomak svog cilja.

„Veličanstvo“ upao je Sobek“ dozvolite mi da Vas pratim.

„Neće biti potrebno. ‘’

Na rijeci nijedne ratne lađe. Na pristaništu nijednog

vojnika.

„Nevjerojatno“ promrmljao je Sehotep.“ Vođa provincije Djehouty, je li nam i on učinio uslugu da umre? ‘’

Pristajanje se odvijalo u miru, kao da ništa ne suprotstavlja pridošlice odgovornima u luci Khemenou.

Na kraju mostića, jedan mršavi čovjek ozbiljna lica.

Odmotao je papirus prekriven hijeroglifima posloženim u stupce. Samo jedna figura, no rijetko predstavljena, Oziris koji sjedi, počešljanu svoju frizuru uskrsnuća, držeći žezlo Moći 0 ključ života... Na tronu, simbol milijuna godina. Oko njega, krugovi vatre koji ne dozvoljavaju svjetovnjacima da se približe*.

* Takva je figura prikazana na njegovom drvenom sarkofagu koji sadrži tekst Knjige dvaju puteva.

„Generale Sepi... Srećom, stigao si u Aziju zdrav i čitav. ‘’

„Zadatak nije bio lagan, Veličanstvo, no iskoristio sam kronični nered plemena i klanova.’’

„Upravo nakon tvog povratka u Zlatni krug Abydosa, bilo bi šteta da smo te izgubili.

„Zahvaljujući toj inicijaciji, život i smrt tako su različiti da se iskušenja više ne doživljavaju na isti način. ‘’

Pod začuđenim pogledom mornara kraljevske flotile, faraon i njegov duhovni brat pali su jedno drugom u zagrljaj.

„Tvoji zaključci, Sepi? ‘’

„Azija je pod kontrolom. Naše trupe postavljene u Sichemu ugušile su želju za pobunom Kanaanaca. Postupili smo u skladu s pravednošću i stjerali ih u red. Neki još uvijek čeznu

za čudnom osobom, Glasnikom, no njegov nestanak čini se da je poveo za sobom njegove vjernike. Međutim, ne treba biti naivan i ne treba popuštati sa stražom. Čitava zona mora ostati pod budnom paskom. Svakako, naša vojna prisutnost treba se i dalje održati i biti pojačana. Bojim se bujanja gradskog otpora, sposobnog da stvori žarišne točke. ‘’

„Tvoje mišljenje mi je dragocjeno, Sepi. Što ima u toj provinciji? ‘’

„Vratio sam se tek jučer. Djehouty mi se čini promijenjenim! Veseo je, opušten, sretan što je živ. ‘’

„Je li izdao naredbu da me se napadne? ‘’

„Ne baš. Povjerio mi je da je pripremio za Vas iznenađenje i tražio je da Vas primi, sam, bez oružja i bez vojnika. ‘’

„Hoćeš li ga uspjeti uvjeriti da izbjegne krvavi sukob? ‘’

„Nisam uvjeren, Veličanstvo. Otkada me Djehouty angažirao, nisam prestao, malim koracima, pokušavati ga navesti da shvati apsurdnost svojeg položaja. Uzalud je vjerovati da sam uspio. ‘’

„Koga će poslušati policajci? ‘’

„Njega, ne mene. ‘’

„No dobro, hajdemo vidjeti to iznenađenje. ‘’

Na putu koji je vodio prema Djehoutyjevoj palači, policajci i mladi iz provincije činili su počasni red, mašući palmama.

Jednako začuđen kao i Sezostris, general Sepi vodio je monarha do primaće sale.

Luksuzno odjevene i našminkane s umijećem, tri Djehoutyjeve kćeri ukrasile su se najljepšim smiješkom sve se klanjajući faraonu.

Zamotan u svoj ogrtač koji mu je sezao sve do zglobova, njihov otac teško je ustao.

„Neka mi Vaše Veličanstvo oprosti, žrtva sam bolnog reumatizma i još uvijek mi je hladno. No ostaje mi dosta zdravija da odam počast u ime svoje provincije kralju Visokog i Niskog Egipta. ‘’

Tri nosiljke prenijele su faraona, vođu provincije i generala Sepija do velikog Thotovog hrama. Na fasadi se nalazio kolos.

„Evo ovdje inkarnacije vašeg Ka, Veličanstvo“ izjavio je Djehouty“ Vi mu trebate dati posljednje svjetlo koje će ga učiniti vječno živim. ‘’

Sepi je ponudi Sezostrisu toljagu koja je dolazila iz Abyodsa i bila posvećena slavljenjem misterija Ozirisa. Kralj ju je podigao, dodirujući oči, nos, uši i usta kolosa. Sa svakim njegovim pokretom, svjetlosna zraka izbila je s kraja toljage. Kamen su potresle vibracije i svatko je osjetio da jedan djelić kraljevskog Kaa je od sada bio prisutan u gradu Thota.

Banket je bio raskošan, jela izuzetne finoće, usluga bez pogreške, orkestar dostojan Memfisa, mlade plesačice sposobne da izvedu i najzahtjevnije figure. Najljepša je izmijenila saučesničke poglede s Nositeljem pečata Sehotepom, jako osjetljivim na njezin šarm. Od sve odjeće, umjetnica je nosila samo pojas od perli.

No Djehouty je primijetio da se faraon nije razveselio.

„Uistinu bih volio dobro živjeti, veličanstvo, i ponosan sam na blagostanje ove provincije. No to me ne sprečava da budem lucidan. Regulirajući savršen vodostaj, pokazali ste da ste samo Vi dostojni vladati ujedinjenim Egiptom. Moja vjernost Vam je na raspolaganju, Vaš sam sluga. Naredite, poslušat ću. ‘’

„Znaš li za zlo koje nas pogađa? ‘’

„Ne, Veličanstvo. ‘’

Pogled generala Sepija potvrdio je da Djehouty ne laže.

„Sveto Ozirisovo drvo je ozbiljno bolesno“ otkrio je kralj.

„Drvo života? ‘’

„Upravo to, Djehouty. ‘’

Presječena apetita, vođa provincije odgurnuo je svoj alabasterni tanjur.

„Što se događa? ‘’

„Prokletvsto. ‘’

„Znate li mu stati na kraj? ‘’

„Vodim tu bitku u svakom trenutku. Sada dok razgovaramo, degradacija je zaustavljena. No na koliko? Izgradnja hrama i zdanja vječnosti proizvest će energiju koju ne treba zanemariti i uvjeren sam, da će jedan iznova ujedinjen Egipat pomoći u borbi. Možeš li mi se zakleti da si nevin i da nisi sudjelovao ni u kakvoj zavjeri o uništenju akacije? ‘’

Kao da umire od hladnoće, Djehouty je stegnuo krajeve svog ogrtača.

„Ako sam kriv, neka moje ime bude uništeno, moja obitelj poništena, moj grob srušen, moj leš spaljen! Ove riječi izgovorene su u prisutnosti Faraona, garancije Maata. ‘‘

Djehoutyjev glas drhtao je od emocija.

„Znam da ne lažeš“ rekao je Sezostris.

„Ova provincija Vam pripada, isto kao i njezina bogatstva i njezina policija. Spasite Egipat, Veličanstvo, spasite njegov narod, sačuvajte mu misterij uskrsnuća! ‘’

Po vladarevu držanju, Djehouty je znao da je dobro poklonio svoje povjerenje. Ako postoji čovjek, sam, sposoban da ozdravi drvo života, bio je to ovaj ovdje.

Jedan gost zatražio je riječ.

„Ja sam obrednik koje je pomagao jednom mladom pisaru tijekom postavljanja diva i to nije bio lak zadatak! Zove se Iker i napustio je provinciju. Nema razloga da se zaboravi njegova hrabrost i predlažem da popijemo u njegovo zdravlje. Bez njega, ne bismo uspjeli dovesti taj divovski kip do velikog hrama. ‘’

Djehouty je odobrio i zdravica je bila u Ikerovo zdravlje. U sveopćem veselju, slijedile su mnoge druge.

Na suženo vijeće, Sezostris je pozvao Djehoutyja i generala Sepija.

„Vaša prisutnost nije počasna“ precizirao je kralj.“ Ovdje se odlučuje i djeluje. Od Elefantine, ponovno sam osvojio provincije koje su mi bile neprijateljske, bez ijedne prolivene kapi krvi. Samo je ostala još jedna i moram izvući zaključak, Khnoum Hotep, vođa provincije Oryx je kriminalac koji je napao drvo života. ‘’

„Oryx je Sethova životinja, ubojice Ozirisa“ podsjetio je Sehotep.“ Po onom što znamo o Khnoum Hotepu, neće posustati ni pred čim da sačuva svoj teritorij. ‘’

„On pripada jednoj vrlo staroj obitelji“ precizirao je Djehouty“ i jako mu je stalo do njegove samostalnosti. Iz principa, zatvoren je prema bilo kakvom pregovaranju. Osim toga, njegova policija je sigurno najbolja u državi. Slijedi intenzivnu i redovitu obuku, raspolaže prvoklasnim naoružanjem i sluša samo svog gospodara na kojeg nitko nema nikakav utjecaj. Moram biti iskren, čak ni uspjeh koje je postiglo Njegovo Veličanstvo neće ga impresionirati. Kada se osjeti da je sam protiv svih, to će ga samo još osnažiti. A kakao je rođeni vođa, njegovi će se boriti za njega udvostručenom energijom. ‘’

„U tim uvjetima“ procijenio je general Nesmontou“ predlažem masivan napad. ‘’

„Slaviti ujedinjenje nad hrpom leševa Egipćana nije baš najbolje rješenje“ predbacio je Djehouty.

„Bojim se da ne postoji drugo“ inzistirao je Nesmontou.

„Faraon nije mogao pustiti da se Khnoum Hotep podruguje i kompromitira snagu zdanja koje je gradio. ‘’

Teška srca, svi su shvatili da se trebalo pripremiti za sukob čija će žestina ostaviti neizbrisive tragove.

„Kako ovo nije sukob sa stranom zemljom“ analizirao je Nesmontou“ ne trebamo slati objavu rata Khnoum Hotepu. Iz moje perspektive, to je policijska operacija namijenjena ponovnoj uspostavi reda na području Egipta. Bilo bi, dakle, logično da napadnemo iznenada. ‘’

Ni general Sepi ni drugi učesnici vijeća nisu imali primjedbi.

„Neka se poduzmu potrebne mjere“ naredio je vladar.“ Tijekom banketa, govorili su o jednom pisaru, Ikeru. Da li se on školovao ovdje? ‘’

„Bio je zapravo moj učenik“ prepoznao je Sepi.“ Najbolji u klasi, i nadaleko. ‘’

„Zato sam mu jako brzo povjerio odgovornosti“ dodao je Djehouty.“ Organizirao je na sjajan način transport diva i nije se libio da stane na čelo lokalne administracije. ‘’

„Zašto je otišao?“ upitao je Sezostris.

Djehouty je ustao.

„Nisam dostojan da prisustvujem ovom vijeću, Veličanstvo, jer sam počinio ozbiljnu pogrešku prema Vama. ‘’

„Objasni i pusti mene da prosudim. ‘’

Stari, vođa provincije je ponovno sjeo.

„Iker je napaćen mladić koji ne prestaje postavljati pitanja, nakon strašnih iskušenja iz kojih njegov duh nije izašao netaknut. Tražio je mornare Kornjačino Oko i Oštricu Noža, koji su pristali u Khemenou. Jedna epizoda zabilježena u mojim arhivama. Njihov brod je imao kraljevski pečat koji sam odbio priznati. Za mene, Veličanstvo, ti ljudi nisu mogli pripadati nego Vašoj mornarici i nisam to skrio Ikeru. ‘’

‘‘Zbog Vas“ primijetio je Sehotpe“ taj pisar misli da mu je Njegovo Veličanstvo neprijatelj!’’

„Sigurno. ‘’

„Želi li osvetu? ‘’

„To je sigurno. Pokušao sam ga uvjeriti da zaboravi prošlost i da ostane u mojoj službi, no njegova je odlučnost nepokolebljiva. Taj mladić je jednako inteligentan kao i hrabar i mogao bi postati strašnim protivnikom jer je, zbog mene, uvjeren da je faraon odgovoran za njegove nesreće. ‘’

„Što mu se točno dogodilo? ‘’

„Ne znam. Nema sumnje da je pitanje života. ‘’

„Gdje bi mogao biti Iker? ‘’

„U Kahounu, u pokušaju da nađe tragove i dokaze koji bi mu dozvolili da otkrije istinu.’’

„Jednako se zanima za Zlatni krug Abydosa“ precizirao je general Sepi“ i učinkovito ga je otkrio, bez razumijevanja prirode, tijekom jednog obreda obnavljanja koji su obavljali na Djehoutyju. ‘’

„Taj mladić je vjerojatno suučesnik kriminalca koji je napao Ozirisovu akaciju“ sugerirao

je Sobek. Ima li veze s Khnoum Hotepom? ‘’

„Dolazio je iz njegove provincije gdje je radio za njega“ otkrio je Djehouty.

58

Slabašna Ikerova prtljaga nije bila spremna. Nakon njegove žestoke prepirke s Hermsafom, očekivao je da bude kažnjen svakog trenutka.

Tako nije bio iznenađen kad je vidio kako se pojavljuje jedan ćelavi pisar, kojeg su slali s lošim vijestima. Slijedit će ga nekolicina policajaca koji će odvesti Ikera van Kahouna, uz zabranu da se vrati.

„Spreman sam“ rekao je Ćelavac.

„Ja također. Jesi li sam? ‘’

„Danas jesam, zbog preopterećenosti poslom u vijećnici. Sutra, jedan kolega će mi pomoći. ‘’

„Dakle u milosti sam do sutra! ‘’

Ćelavac se namrštio.

„Čak i da nas je deset, ne možemo dovršiti ni u tjedan dana! Nisu ti mogli dati tako kratku odgodu, to mora da je pogreška. S obzirom na rad koji nas čeka, trebat će nam barem mjesec dana i to bez odmora! ‘’

„O kojem poslu pričaš? ‘’

„Ali... Onom koji su ti povjerili, inventura namještaja namijenjenog skladištima i opisu svakog predmeta. ‘’

„Nisi me došao.. .Protjerati? ‘’

„Tebe protjerati, tebe, Ikeru!? No otkud ti to? Ah, znam! Jedan od pomoćnika gradonačelnika se neslano našalio s tobom. Treba priznati da te se osoblje velikog gazde pomalo boji, pa čak i jako. Budi na oprezu s tom klikom, zna se pokazati strašnom. Srećom, uživaš Heremsafovu podršku. ‘’

Iker je imao osjećaj da se gubi.

Ni gradonačelnik ni Heremsaf nisu ga, dakle, odlučili protjerati. Što su igrali, jedan i drugi, ili bolje rečeno, jedan protiv drugoga?

Nesposoban odgovoriti na ta pitanja, Iker se koncentrirao na svoj zadatak, uz Ćelavcevu pomoć, ne tako naviklog na takav ritam. Zaustavili su se nekoliko puta kako bi popili vode, jeli svježi luk, obrisali si čelo ili zadovoljili prirodne potrebe. I on nije prestajao brbljati.

Iker je rastreseno slušao jednim uhom njegove priče o obitelji, užasavajuće banalne. Zatim je to bila litanija brbljanja na račun općinskih djelatnika, počevši od nesigurnih i dvosmislenih govorkanja.

I dok je sunce zalazilo, Ćelavac je pospremio svoj pribor.

„Evo ga, dan je konačno gotov! Jedan savjet, Ikeru, radi puno manje, u protivnom svalit ćeš si na leđa sav posao. Neki, i ne najmanji, bit će premoreni, dakle poniženi. Budi sporiji i brzo ćeš napredovati. ‘’

Iker se vratio kući. Sekarija nije bilo ondje, no sve je pospremio. Mladi pisar nahranio je Sjevernog Vjetra, zatim se uputio na sastanak dogovoren s Binom. Iako ništa točno nije očekivao, odgovaralo je njegovoj sadašnjoj situaciji da ne odbacuje svog jedinog saveznika.

Nikoga u okolici.

Bez buke je ušao u napuštenu kuću.

„Bina, jesi li tu? ‘’

„U prostoriji na kraju“ odgovorio je sočan glas mlade Azijatkinje.

Iker je koračao po ostacima žbuke. Pronašao ju je u tami i sjeo pored nje.

„Onda, što je? ‘’

„Razmirice u mišljenjima s mojim pretpostavljenim. ‘’

„Sigurna sam da je ozbiljnije. ‘’

„Zašto to misliš? ‘’

„Jer si se promijenio.Tvoja muka je tako duboka da bi je i najneosjetljivije biće primijetilo. Jednostavni poslovni problem ne bi tako uznemirio. ‘’

„Nisi u krivu, Bina. ‘’

„I ti, i ti si također žrtva neke nepravde, zar ne? Tiranija nikoga ne štedi u ovoj zemlji, čak ni one koji misle da su na sigurnom. ‘’

„Tiranija! Koga optužuješ? ‘’

„Ja, ja sam samo sluškinja koja je došla iz Azije. Preziru me, ne dozvoljavaju mi da naučim čitati i pisati. Ti, ti si obrazovan i već si na važnom mjestu. No jednako smo nesretni jer je budućnost dovršena zbog Sezostrisa koji guši zemlju svojom šakom. Taj kralj je loš čovjek. Mojem narodu koji je molio za malo slobode i pravde, odgovorio je poslavši svoju vojsku. Mrtvi, ranjeni, silovane žene, pretučena djeca, čitava sela uništena do bijede dok su se faraonovi vojnici zabavljali i opijali. Sezostris prezire ljude, on poznaje samo silu i nasilje. Prema glasinama, trenutačno vodi žestok građanski rat protiv provincija koje su se usudile posumnjati u njegovu svemoć. Ta divlja zvijer ne oklijeva proliti egipatsku krv. ‘’

Iker je mislio na Khnoum Hotepa i Djehoutyja, dvojicu vođa provincija koji su mu pomogli. Građanski rat i osvajanje čitavog Egipta od strane monarha sposobnog na sve kako bi nametnuo svoju vlast, nije li to bio ključ misterija? Ipak, mladić nije predstavljao prepreku na Sezostrisovom putu!

„Ako je taj kralj tvoj neprijatelj, on je i moj“ povjerio je Bini.“ Naredio je moju smrt. ‘’

„Iz kojeg razloga? ‘’

„Još ne znam, ali otkrit ću. Želim dokaze svoje krivice i tražit ću pravdu. ‘’

„Sanjaš otvorenih očiju, moj jadni Ikeru! Jedini način djelovanja je da se ujedine potlačeni i da se bori protiv tog despota. ‘’

„Zaboravljaš njegovu vojsku i policiju. ‘’

„Naravno da ne, no postoje druga sredstva, osim frontalnog sukoba, da se borimo s njim.’’

„Na što misliš? ‘’

„Na tebe, Ikeru. ‘’

„Objasni, Bina. ‘’

„Ti si briljantan pisar, cijeni te gradonačelnik Kahouna, najdražeg tiraninova grada. Prestani se ponašati kao pobunjeni adolescent koji traga za prikazom. Moli za oprost, vrati se na svoje mjesto i uspni se. ‘’

„Lijepa karijera neće zamijeniti istinu! ‘’

„Tu istinu, ti ju već znaš, Sezostris želi tvoju smrt. To je rušitelj i ubojica koji će zgaziti

tisuće života. Postoji samo jedno rješenje, postani pisar visokog položaja kako bi te predstavili njemu. ‘’

„Zbog čega? ‘’

„Da ga ubiješ“ promrmljala je Bina.

Šokiran, Iker je zamislio scenu.

„Nemoguće! Bit će zaštićen, neću imati vremena djelovati. ‘’

„Jedan pothvat takvog značaja potanko se priprema. Nije u pitanju da preuzmeš nerazumne rizike i da ne uspiješ. Treba se riješiti zaštite koju uživa to čudovište koje ćeš udariti kada bude sigurno. ‘’

„Ti vidiš nas dvoje, tebe i mene, ujedinjene u tom suludom pothvatu? ‘’

„Ti si sam, ja imam saveznike. ‘’

„Koga? ‘’

„Potlačene, kao nas, lišene slobode i spremne žrtvovati svoj život kako bi se riješili tog tiranina i vratili sreću narodu. Nema ljepše sudbine, Ikeru, a bit ćeš privilegirani instrument. ‘’

Približila mu se i zatim, osjećajući da je žrtva unutarnje oluje, nije tražila druge geste.

„To je ludost, Bina! ‘’

„Nema sumnje, no kako se ponašaju razumni ljudi? Pogibaju glave, zatvaraju oči, usta i uši, u nadi da će samo njihovi susjedi stradati! Sezostris je to dobro shvatio, kako je lako vladati kukavicama! Ako ti pripadaš toj rasi, Ikeru, nema smisla da se viđamo. ‘’

Po povratku kući, Ikeru je grlo bilo tako suho da je popio najmanje litru vode. Nesposoban da ponovno pronađe mir, dohvatio je držak noža na kojem je pisalo ime Brze. Kad bi imalo dugačko i oštro sječivo, bilo bi to užasavajuće oružje!

Želja za osvetom bila je razumljiva, oslobađanje Egipta neumoljivog tlačitelja postao je najplemenitijim od svih ideala.

Iker je zaboravljao vlastitu sudbinu kako bi se bavio onom svoje zemlje i nesretnika koji su podnosili Sezostrisov jaram. Ako ga uspije ubiti, nova era će nastupiti. Ipak, nije li ubojstvo bilo više nego što on može? Postavši pisarom, mladić je želio izbjeći nasilje i biti zaklonjen. Ubijanje ga je užasavalo.

Udaljivši se, Iker će zaboraviti demone koji su ga mučili. Zahvaljujući svojem znanju, dobit će dobro mjesto upravitelja na poljoprivrednom dobru i izgradit će si novu egzistenciju.

Kako bi krenuo u zoru, mladić je pripremio svoju prtljagu. U trenutku kad je stavljao svoje kistove u etui, ona se pojavila.

Njezino lice bilo je jednako svijetlo i ozbiljno. U njezinim očima, Iker je pročitao poruku, ‘ Nemoj bježati. Ostani u Egiptu i bori se kakao bi Maat bio ispunjen.’

Lijepa svećenica izgubila se u titravoj svjetlosti uljanice.

Na rubu živaca, pisar je otišao spavati. Prije nego se dočepao svog kreveta, potražio je talisman kako bi ga položio na svoj trbuh i uživao u mirnom snu.

Nije mogao pronaći magičnu bjelokost. Bezuspješno, Iker je pretražio kuću od terase do podruma.

Ukrali su mu dragocjeni predmet.

Mučen krajnjim košmarom, pisar se probudio u skoku, ne znajući više gdje je. Polako je prepoznao prostor i poduzeo novu pretragu, bez ikakva uspjeha.

Hrkanje ga je zaintrigiralo.

Na pragu, savijenih nogu i ruku koje su mu služile umjesto jastuka, Sekari je spavao stisnutih šaka.

Iker ga je protresao.

„Što je?... A, to si ti! ‘’

„Jesi li tu već dugo? ‘’

„Ne baš... Moja večer i noć bile su velo naporne, ako znaš što hoću reći. Prava harpija koja me nije htjela pustiti! Kako je znala mjesto moje kolibice, nisam mogao pobjeći. Moja jedina šansa bila je da joj pobjegnem ovdje. Ako želiš da odem... ‘’

„Ne, vrati se. Bolje ćeš spavati unutra. ‘’

Sekari je zijevnuo i protegao se.

„Reci, dakle, ne izgledaš svježe poput mene! ‘’

„Opljačkali su me. ‘’

„Što su ti ukrali? ‘’

„Bjelokost zaštitnicu do koje sam jako držao. ‘’

„Ima puno ljubitelja, to se skupo prodaje. ‘’

„Oprosti mi, Sekari, loše sam spavao i ja... ‘’

„Oklijevaš me pitati jesam li ja lopov? Ne, ne bih se usudio ponovno pojaviti pred tobom. No imaš pravo što nikome ne vjeruješ. Po mom mišljenju, tu kuću bi trebalo bolje paziti, jedna dobra brava neće škoditi. A osim toga, pokušat ću saznati da li je netko ponudio tu bjelokost na tržištu. Kakvog je oblika? ‘’

Iker mu je dao detaljan opis.

„Nikakve sumnje?“ upitao je Skeari.

„Nikakve. ‘’

„Nadajmo se da će moje velike uši primiti kakvu obavijest. Jesi li siguran da ti nitko ne želi nauditi? ‘’

„A da uzmemo bogat doručak? ‘’

„Bojao sam se da je tvoja kuhinja još uvijek prazna. Idem potražiti neophodno. ‘’

Dok se Sekari udaljavao, Iker je razmišljao o njegovom savjetu, nemati povjerenja ni u koga.

59

Mir i ležernost Libanonca bili su tek privid. Kako bi ga sačuvao, progutao je dva puta više kolača nego obično. Jednoga dana, morat će malo smršaviti.

Iz Kahouna, dobra vijest, kao što je predviđeno u slučaju potrebe, njegov agent je eliminirao starog prebrbljavog zanatliju. Zauzvrat, trgovačka operacija koja mu je trebala dati ključnu poziciju u visokom memfiškom društvu kasnila je, jako kasnila, zbog osrednjih posrednika koje će bez oklijevanja zamijeniti.

Prekrasan tovar cedrova drveta, koji je dolazio iz Libanona, sretno je stigao u luku Memfisa. Ostalo je za vidjeti hoće li se carinici pozabaviti njime ili ne.

Libanonac se namirisao po treći put tog jutra. Kroz neko vrijeme, znat će je li njegov egipatski sugovornik saveznik ili neprijatelj.

Ako se pokaže da je to zamka, njegova sudbina je zapečaćena, prisilni radovi u

beskonačnost. Ta perspektiva ga je užasavala. Gotovo je s luksuzom, lijepom vilom, dobrom hranom! Ne bi podnio takvo iskušenje.

Libanonac se smirio razmišljajući kako ga njegov njuh nikada nije iznevjerio. Taj Egipćanin bio je pokvaren do srži i sanja samo o tome kako će se obogatiti.

Iznova se uznemirio konstatirajući da su njegova istraživanja kako bi otkrio njegov identitet kasnila.

Njegov vratar najavio mu je posjet.

Libanonac je progutao kolač od datulja, prekriven medom, a onda je sišao s terase.

Čovjek je bio jedan od najboljih uhoda. Kao prodavač vode, neprestano se kretao lijepim četvrtima Memfisa. Ljubazan, lako se povezivao i znao je ljude navesti da govore. Odličan fizionomist, promatrao je, po naređenju Libanonca, Egipćanina koji je izašao iz svoje zgrade nakon njihova trgovačkog dogovora.

„Jesi li ga uspio prepoznati? ‘’

„Mislim da jesam, gospodaru. ‘’

Pred smlavljenim izgledom svog agenta, Libanonac se pobojao katastrofe.

„To je krupna riba, jako krupna riba. ‘’

„Jesi li siguran u sebe? ‘’

„Sasvim siguran. Poznajem jednog prodavača koji radi za palaču i često sam mu punio tikvicu. Jučer, bio je zadužen da odnese kraljevski dekret u predgrađa. U trenutku kada sam mu lijevao, trojica muškaraca izašla su iz službene zgrade. ‘Gle ‘, rekao mi je, ‘onaj u sredini, to je moj gazda! On redigira dekrete i administrativne poreze po naredbi kralja. ‘ Ta osoba, prepoznao sam ju bez problema. To je onaj kojeg ste me zamolili da slijedim. ‘’

Libanoncu je bilo zlo.

Prevelika riba, zapravo! On, grešnik, bio je upao u mrežu Sezostrisova suradnika. Nije mu preostajalo drugo do li da bježi prije nego se pojavi policija.

„Znaš li... Njegovo ime? ‘’

„Zove se Medes. Reklo bi se da je radnik, ambiciozna, bez srca i neukrotiv u svojoj osobi. Oženjen, dvoje djece. Ostvario je svoju karijeru u financijama prije nego je imenovan na to mjesto prvog reda. Istražit ću još, no oprezno. Jedan dostojanstvenik tog kalibra ne približava se lako. ‘’

Vratar je opat upao.

„Još jedan posjetitelj, gospodaru. Tvrdi da je hitno i važno. ‘’

„Policajac? ‘’

„Sigurno ne! Jedan čovjek izrezbarenog lica, raščupane kose, koji se teško izražava. ‘’

Libanoncu je bilo lakše. Taj veseljak mogao je biti samo kapetan broda koji je prenosio tovare dragocjenog drveta.

„Neka dođe. Ti“ naredio je prodavaču vode“ izađi straga. ‘’

Nepoznavanje među članovima njegove mreže bio je imperativ preživljavanja.

Pehar soka od rogača, zašećerenog i svježeg, bio je pred njim. Za nekoliko trenutaka, znat će.

Kapetan je izgledao onakvim kakav jest, iskusan mornar, koji nije baš najbolje bio na kopnu i težak za razgovor.

„Gotovo je. ‘’

„Što to znači kapetane? ‘’

„No... Da je gotovo. ‘’

„Je li tovar istovaren ili ga je uhvatila carinska policija? ‘’

„No... da i ne. ‘’

Libanonac je htio zadaviti mornara.

„Što da i što ne? ‘’

„Ne, carina, nismo ju vidjeli. Da, tovar je istovaren i položen na predviđeno mjesto.’’

Medes je pokazao vrataru komadić cedra na kojem je bio ugraviran hijeroglif drveta. Domaćin se poklonio i uveo posjetitelja u salon pretrpan egzotičnim namještajem. Na niskim stolićima, prava izložba kolača i amfora vina. U zraku je lebdio zagušljiv miris.

Crvenih obraza i sjajnih očiju, Libanonac je se pokazao u entuzijastičnom raspoloženju.

„Dragi prijatelju, jako dragi prijatelju! Imam sjajnu vijest! ‘’

„To je bio naš zadnji dogovoreni sastanak“ uzvrati Medes.

„Ako posao nije zaključen, nećemo se više vidjeti. ‘’

„Upravo to, jest! ‘’

„Polovično ili sasvim? ‘’

„Sasvim. Vi ste ispunili Vaš dio ugovora, a ja svoj. Roba je na sigurnom. ‘’

„Na kojem mjestu? ‘’

„A da probate remek djela koja je pripremio moj slastičar? I jedva Vam se usudim predstaviti vina koja Vam imam zadovoljstvo ponuditi, najbolja su iz Delte. ‘’

„Ovdje sam radi poslova. ‘’

„U krivu ste, uvjeravam vas. ‘’

„Nemojte da gubim vrijeme. Gdje se nalazi to skladište? ‘’

Libanonac je sjeo i nalio si pehar bijelog vina iz Imaoua, čiji je raskošan miris dražio nosnice.

„Evo, već dugo nismo više djeca. Prva etapa naše suradnje je dovršena, čestitam si što smo igrali pošteno, jedan kao i drugi. Vi imate listu kupaca, a ja mjesto skladišta. Pošteno, pošteno, zar ne mislite? ‘’

„Nisi u poziciji da prijetiš. Kroz neko vrijeme, otkrit ću je. ‘’

„To je sigurno. No bez mene, nikada ne biste došli do mreže koja vodi od Libanona do Memfisa. Dakle, zašto da se sukobljavamo umjesto da slijedimo tako dobro započetu suradnju? A osim toga, imam novi prijedlog za Vas. Ja sam trgovac, a ne Vi. Ne znam točno Vašu funkciju, no sigurno pripadate visokoj administraciji budući da ste uspjeli izbjeći carinsku kontrolu. Prodati to drvo najboljim bogatašima, pregovarati postupno, postići najbolje cijene...Taj dio posla ne treba Vas zanimati.Čak postoji rizik da se kompromitirate. Ja, ja sam navikao na tu vrstu poslova. Ostanite tako u sjeni. ‘’

„Ideja mi se sviđa. Pretpostavljam da nije besplatna. ‘’

Libanonac je podigao pogled prema nebu.

„Avaj! ništa na ovom okrutnom svijetu nije. ‘’

„Tražiš novu preraspodjelu dobara, zar ne? ‘’

„Molim ju. ‘’

„Koliko? ‘’

„Pola pola. Meni brige, Vama mir. ‘’

„Zaboravljaš na moje intervencije kod vlasti! ‘’

„Ni najmanje! Bez Vas, ja ne postojim. ‘’

Medes je razmišljao.

„Dvije trećine za mene, jedna za tebe. ‘’

‘‘Ne zanemarujte moje troškove. Ne razmišljate o velikom broju posrednika koji su mi nužni! Iskreno rečeno, moj čisti rezultat nema ništa izvanredno. No veliko mi je zadovoljstvo surađivati s vama i uvjeren sam da ćemo napredovati. ‘’

„Drugi projekti? ‘’

„Nije nemoguće. ‘’

Prema svojim uhodama, Medes je znao da su se Libanončeve ekipe ponijele sjajno. Imao je, dakle, sreću da radi s velikim profesionalcem, a takva sreća se plaća.

„Dogovoreno, pola pola. ‘’

„Nećete biti razočarani. Malo vina? ‘’

„Zapečatimo naš dogovor. ‘’

Ljubitelj dobrih vina, Medes je morao priznati da se njegov domaćin nije hvalio.

„Želite li zauvijek zadržati svoju anonimnost?“ upitao je Libanonac, usrdan.

„I za tebe kao i za mene, to je bolje. Koliko ti treba vremena da iskrcaš robu? ‘’

„Čim mi date listu kupaca, moji će trgovci krenuti na teren. ‘’

„Imaš li čime zabilježiti? ‘’

Libanonac ga je cijenio, Medes neće ostaviti iza sebe nikakav dokument pisan njegovom rukom. Pod diktatom, pregovarač je uzeo imena i adrese petnaest dostojanstvenika Memfisa.

„Za oko mjesec dana“ najavio je Libanonac“ moći ćemo imati drugu isporuku. ‘’

„Neka bude pet tjedana, za punog mjeseca. Donijet ću novu listu. ‘’

Libanonac se zavalio na mekane jastuke. Upravo je zaključio jedan od najisplativijih poslova u svojoj karijeri, a to je bio tek početak! Život na egipatski način počeo mu se sviđati.

„Ne opuštaj se“ preporučivao mu je jedan ozbiljan glas.

Libanonac je ustao jednim skokom.

„Vi! Ali... Kako ste ušli? ‘’

„Zar misliš da me jedna obična vrata mogu zaustaviti?“ upitao je Glasnik, čiji je fini osmijeh nagonio na drhtanje.“ Jesi li dobio rezultate kojima smo se nadali? ‘’

„I preko onoga čemu smo se nadali, gospodaru, doista preko! ‘’

„Bez hvalisanja, prijatelju moj. ‘’

„Čovjek koji je upravo izašao od mene zove se Medes. Zadužen je od strane faraona Sezostrisa da redigira službene dekrete. To je, dakle, jedna od najvažnijih osoba na dvoru i držim ga u šaci! Njegova pozicija, iako sjajna, nije mu dovoljna. Želi se i obogatiti. I on je taj, moj partner u trgovini cedrom i borom. ‘’

„Odličan posao“ priznao je Glasnik.

„Medes ne zna da sam ga prepoznao“ nastavio je Libanonac.“ Naravno, vodio je o meni temeljitu istragu i sigurno je zaključio da su moje trgovačke mreže bez premca. Isto tako mi je dao prvu listu klijenata koje trebam zadovoljiti. ‘’

„Usput, nisi zaboravio povećati svoj dio. ‘’

„Nije li to normalno, gospodaru? ‘’

„Ne mogu te kriviti. Tvoj doprinos našoj stvari isto toliko će se povećati. ‘’

„Nemojte sumnjati u to! ‘’

„Moraš zadobiti Medesovo povjerenje“ potvrdio je Glasnik.“ Takav uspjeh implicira više dobrih poslova koji će ga zadovoljiti.’’

„Računajte na mene, poznajem svoj zanat. Medes će se obogatiti i to brzo. ‘’

„A incident u Kahounu? ‘’

„Brbljavac neće više pričati. ‘’

„Je li ga policija ispitivala? ‘’

„Ne, gospodaru. No stolar Rabot počeo je trabunjati sa susjedima i posjetiteljima. Naš agent procijenio je da su brbljarije postale opasne i primijenio je upute sigurnosti. ‘’

„Savršeno, prijatelju. Nastavi implantirati svoju mrežu i nastavi sa svojim naporima.’’

„Budite uvjereni, gospodaru! ‘’

„Čuvaj liniju. Previše jela šteti razmišljanju, previše pića oprezu. ‘’

60

„Inventura je završena“ najavio je Iker.

„U tjedan dana? Radio si dan i noć!“ začudio se Heremsaf.

Pregledavajući svitak papirusa prekrivenog brzim no čitljivim pismom, nije mu trebalo dugo da utvrdi izuzetnu kvalitetu dovršenog rada.

„Ćelavac se žali da je pao s nogu zbog dodatnih sati“ izjavio je Heremsaf.

„Žalim ga. Zato sam mu savjetovao da čuva sobu dok ja slažem sam posljednje detalje. Zar se gradonačelniku ne žuri? ‘’

„Naravno, naravno, no ni on ni ja nismo ti dali tako kratak rok! ‘’

„Mislim da sam shvatio... ‘’

‘‘Čestitke, mladiću moj. Upravo si učinio veliku uslugu općini. Sada trebamo razmisliti o novom zadatku. Što bi najviše volio?“ Heremsaf je znao odgovor, "Arhive? "

Vrlo smiren, Iker se činio kao da razmišlja.

„Želio bih biti zaposlen u Anubisovom hramu. ‘’

„Onog kojem sam ja intendant? ‘’

„Zahvaljujući Vašim brojnim obvezama, mogao bih biti koristan. ‘’

Na trenutak, Heremsaf se pitao ne ruga li mu se mladić.

No njegov glas je bio ponizan, riječi odmjerene i ponašanje puno poštovanja.

„Jesi li konačno postao razumnim, Ikeru? Ponavljam ti, pod uvjetom da zaboraviš prošlost i njezine obmane, otvorena ti je briljantna karijera. Sa svoje strane, ne sjećam se više naše prepirke. ‘’

„Zahvalan sam Vam. ‘’

Heremsaf je još uvijek sumnjao u Ikerovu iskrenost, međutim njegov podređeni činio mu

se uvjerljivim.

‘‘Anubisov hram,to nije loša ideja...Tim više što knjižnica zahtijeva ozbiljnu reorganizaciju. Zatvorena je prošli mjesec, a njezin službenik nema neophodna znanja da bi razvrstao i rasporedio stare rukopise prema njihovoj važnosti. ‘’

„Moja ljubav prema knjigama bit će zadovoljena“ potvrdio je pisar.

Izgrađen na jugu Kahouna, nedaleko bedema, Anubisov hram bio je skromne veličine. Drukčije je bilo s njegovom knižnicom, sjajnom institucijom koju su posjećivali gradski eruditi. Pripravnik se nije uvrijedio zbog Ikerova imenovanja, naprotiv, laknulo mu je kada je vidio da su mu napokon dodijelili visoko pozicioniranog pisara, pobrinut će se za potrebe koje će mu povjeriti njegov novi gazda.

Iker je bio oduševljen kvalitetom i kvantitetom papirusa, književni tekstovi, pravne knjige, medicinski i matematički zapisi, veterinarski detalji. Većina zapisa potjecala je iz doba piramida. Jako malo ih je bilo prepisano u nekoliko primjeraka i to je bila prva Ikerova odluka.

Provoditi sate oživljavajući te hijeroglife kako bi ih prenio budućim generacijama dat će mu istinsku sreću. Pažljiva i precizna, njegova ruka teći će prvoklasnim papirusom kojeg su mu dali. Bez sumnje gradonačelnik i Heremsaf, pod pretpostavkom da su suučesnici, bit će oduševljeni što su ga ovako zaokupirali.

Nedaleko knjižnice, jedan lončar, sa svojim priborom i pećnicom. Nije se zadovoljavao, kao većina njegovih kolega, proizvodnjom običnog posuđa, već je proizvodio vaze i pehare velike ljepote.

„Kome su namijenjeni?“ upitao ga je Iker.

„Hramu Kahouna i regije. ‘’

„Zašto si se smjestio ovdje? ‘’

„Zato što je Anubis gospodar lončareve peći. On koji predsjeda kaovima svega živog drži istinsku moć, utjelovljenu u žezlu Abyodsa. Noću oblikuje pun mjesec kako se inicirani ne bi prestao obnavljati. Svojim srebrnim diskom osvjetljava pravednike. I upravo Anubis oblikuje sunce, taj zlatni kamen čije zrake omogućavaju energiji da kruži. Njegove tajne čuvaju se u jednom kovčežiću od akacije koji nijedan svjetovnjak ne može otvoriti.

„Nalazi li se i on u Abydosu? ‘’

„Abydos je sveta zemlja bez premca. ‘’

„Jesi li išao onamo?’’

„Anubis mi je otkrio ono što sam trebao saznati. Samo on je vodič i njegova odluka je bez premca. ‘’

„Dakle, vidio si ga! ‘’

„Vidim sunce i mjesec, djelo njegovih ruku i ja ga produžavam. To je moja uloga. Na svakom je da otkrije svoju. ‘’

Lončar je okrenuo Ikeru leđa i posvetio se čišćenju svoje peći prije nego ju je upalio.

Zamišljen, mladi pisar vratio se objedovati kod kuće, gdje je Sekari jeo prepelice.

„Postavio sam čvrstu bravu od sikomora i učvrstio ulazna vrata“ najavio je.“ Na tržnici sam počeo govoriti o tvojoj bjelokosti i nisam dobio nikakve informacije. Kradljivac je oprezan, pričekat će prije nego proda. ‘’

„A ako je zadrži za sebe? ‘’

„Na kraju će se ipak pohvaliti što ima takvo blago! Da jedemo?

Iker je uzeo malo tu i tamo.

„Nije dobro? ‘’

„Odlično je, ali nisam baš gladan. ‘’

„Zašto se tako mučiš? Prema onome što čujem o tebi, tu i tamo, već imaš sjajnu reputaciju! Lijepa karijera pisara u Kahounu, to daleko vodi. ‘’

„Nisam tako siguran. ‘’

„Svatko treba sređivati svoje račune, no ne bi li trebalo podvući crtu pod lošim danima kako bi se bolje uživalo u dobrima? ‘’

„Postoji točka s koje nema povratka, Sekari, i ja sam je prešao. ‘’

„Ako ti mogu pomoći... ‘’

„Ne vjerujem. ‘’

„U svakom slučaju, moram popraviti svoj način pripravljanja prepelica. Malo su suhe. U kuhinji još nisam još ekspert. A ako se zbilja želiš suočiti s neprijateljima, treba biti sit. ‘’

Vraćajući se u knjižnicu Anubisova hrama kako bi prepisao traktat oftalmologije, Iker je razmišljao o lončarevim riječima. Otvarale su mu jedna druga vrata stvarnosti, koju je toliko bića podnosilo bez da je tražilo sakriveno značenje. Dešifrirati hijeroglife nije bilo dovoljno, doslovno značenje znači tek prvu etapu. U tim znakovima, nositeljima moći, skrivaju se funkcije stvaranja. Slijediti taj put do njegova izvora, nije li to podrazumijevalo put u Abydos?

Ipak, obećana se uloga Ikeru činila znatno drugačijom. Čemu služi Abydos ako zemljom vlada tiranin? Budući da je toga bio svjestan, mladi pisar nije mogao zabiti glavu u pijesak i nastaviti taj licemjerni život.

Jedan muškarac razgovarao je s lončarem.

Ponajprije, Iker ga je pogledao ne vidjevši ga i gotovo je prošao pored njega.

Zatim mu se sjećanje vratilo. Skeptičan, Iker se vratio i, ovaj put, pogledao muškarca.

Nemoguće da se vara, bio je to uistinu lažni policajac koji ga je ispitivao, nedaleko Coptosa i ostavio ga da umre zbog jednog komadića papirusa, u provinciji Zmije, nakon što ga je izudarao!

„Hej, ti! Tko si ti? ‘’

Ubojica se okrenuo.

U njegovim očima potpuna nevjerica, uskoro pomiješana s panikom koja mu je dala petama vjetra. Iker je potrčao za njim, iskušavajući svoju izdržljivost. Nije predvidio da će se bjegunac popeti uz fasadu jedne kuće poput mačke. S terase, pokušao ga je ubiti bacajući cigle. Kada se i sam trebao popeti, zločinac je nestao.

Kuća je bila prazna. Sekari je vjerojatno provodio noć u jednom od svojih osvajanja, no ostavio je svježeg kruha, salatu od krastavaca i kašicu od boba.

Još uvijek u šoku, Iker se najeo.

Prisutnost tog ubojice u Kahounu, je li ona značila da ga je slijedio mjesecima? Ne, budući da je bio izbezumljen što ga vidi! Bez ikakve sumnje, vjerovao je da je mrtav. No, što je radio u tom gradu?

Možda lončar zna više.

Iker se smjesta vrati u četvrt Anubisova hrama. Kako je zanatlija bio napustio svoju radionicu, pisar je ispitao njegove susjede ne bi li saznao gdje stanuje, na selu izvan Kahouna. Zahvaljujući preciznim uputama, Iker se nije izgubio.

Lončar je pekao svinjsku polovicu.

„Poznaješ li čovjeka s kojim si razgovarao i kojeg sam ja slijedio? ‘’

„Vidio sam ga prvi put. ‘’

„Što te pitao? ‘’

„Želio je da mu govorim o gradu, njegovim običajima, utjecajnim osobama. ‘’

„Što si mu odgovorio? ‘’

„Da ne volimo previše znatiželjnika. Dao se zatim u široka objašnjenja. I ti si stigao. Sada bih volio na miru jesti. ‘’

Iker je ponovno krenuo prema gradu idući stazicom koja je vodila pored kanala punog pijanaca. Zrak je bio blag, priroda mirna.

Napad lažnog policajca zatekao ga je nespremnog. Napadač je prebacio kožnu vrpcu oko vrata i divlje ga stegnuo.

Nije mogao kliznuti prste između vrpce i kože. Iker je pokušao izbaciti ubojicu iz ravnoteže udarcem nogom, no ovaj je to izbjegao. Navikao na borbu prsa o prsa, spriječio je posljednji pokušaj svoje žrtve koja ga je pokušavala zgrabiti za kosu.

Bez daha, vrata u vatri, Iker je umirao. Njegova posljednja misao bila je na mladu svećenicu.

Iznenada, bol više nije bila tako živa. Povjerovao je da može opet disati i pao na koljena. Polako, prinio je ruke svom otečenom vratu.

Buka. Buka koju je proizveo ronilac ili neki teški predmet bačen u vodu.

Još uvijek zamagljena pogleda, Iker je jedva uspijevao shvatiti da je još uvijek doista živ. Duge minute bile su potrebne prije nego je ustao i razabrao svoje okruženje.

Stazica... Da, bila je to stazica kojom je krenuo. Do njegovih nogu, kožna vrpca.

Ni traga više od lažnog policajca kojeg mora da je pisarev spasilac ubio, a zatim bacio u kanal.

Ali tko ga je tako štitio? Bez te intervencije, Iker ne bi preživio.

Teturajući, vratio se kući.

Sekari je spavao na pragu. Pored njega, prazna krigla piva. Želeći ga prekoračiti, Iker mu je okrznuo rame.

„Ah, to si ti! Čudno izgledaš. No, reci, tvoj vrat... Reklo bi se krv! Čudno izgledaš. ‘’

„Nezgoda. ‘’

Iker si je sam stavio zavoj natopljen uljem i medom.

„Kako ti se dogodila ta nezgoda? ‘’

„Kao bilo koja nezgoda. Oprosti mi, spava mi se. ‘’

Za Ikera, nikakve sumnje, ubojicu je poslao faraon kako bi ga se diskretno i bez ikakve kazne riješio. Obaviješten o prisutnosti mladog pisara u Kahounu bilo od strane gradonačelnika, bilo Heremsafa, monarh nije mogao tolerirati postojanje tog optuživača odlučnog da dokaže njegovu besramnost.

Sekari mu je predložio svježe mlijeko i topli kolač nadjeven bobom.

„Prije nego si se probudio, imao sam vremena lutati kroz četvrt. Čini se da su pronašli leš nekog neznanca, izvan zidina, u kanalu u kojem su se beštije počele skupljati. ‘’

Iker nije reagirao.

„Bilo bi bolje da sakriješ svoju ranu maramom, zar ne misliš? Pravit ćeš se da imaš

anginu. ‘’

Pisar je poslušao Sekarijev savjet i otišao u knjižnicu.

Lončar nije radio na svom kotaču, a peć je bila ugašena.

Iker je ispitao susjedstvo. Jedan pekar mu je rekao da se zanatlija vratio kući, na Sjever i da će novi lončar uskoro zauzeti njegovo mjesto.

Taj dodatni događaj učvrstio je Ikera u njegovim uvjerenjima.

„Jesi li sigurna da te nisu slijedili? ‘’

„Poduzela sam sve mjere“ potvrdila je Bina.“ A ti, Ikeru? ‘’

„Znam da ne smijem imati povjerenja ni u koga. ‘’

„Čak ni u mene? ‘’

„To, to je drugo, ti si mi saveznik. ‘’

Mlada Azijatkinja poželjela je poskočiti.

„Onda, pristaješ mi pomoći? ‘’

„Tiranin mi ne ostavlja izbora. Jedan od njegovih špijuna pokušao me ukloniti. I jedan od tvojih prijatelja me spasio, zar ne? ‘’

„Da, naravno“ odgovorila je Bina užurbano.“ Vidiš, bdijemo nad tobom. ‘’

Azijatkinja je bila uznemirena. Nije znala tko je napao Ikera, a još manje tko ga je obranio.

„Promijenio sam svoju odluku“ izjavio je mladić“ i imam iznenađenje za tebe. ‘’

Pokazao joj je dršku noža na kojoj je bilo naznačeno ime Brze. Ovaj put, imao je dugu oštricu s dvostrukim sječivom.

„Evo oružja kojim ću ubiti faraona Sezostrisa, krvožedno čudovište koje tlači moju zemlju.’’

61

„Spreman sam“ najavio je kralju general Nesmontou. Čim mi date naredbu, napast ćemo rijekom i pustinjom. Policajci Khnoum Hotepa bit će iznenađeni, a efekt iznenađenja osigurat će nam brzu pobjedu. ‘’

„Ne budimo preveliki optimisti“ preporučio je Sehotep.“ Dogodi li se i najmanja pogreška, znat će nas dočekati! U slučaju velikih gubitaka, morat ćemo se boriti i u povlačenju. ‘’

„Zato treba napasti bez oklijevanja“ inzistirao je Nesmontou.“ Svaki dan koji prođe dovodi operaciju u opasnost. ‘’

„Svjestan sam toga“ priznao je Sezostris“ ali ipak moram pričekati dolazak Velikog Rizničara Senankha. Informacije koje će on donijeti mogu promijeniti tijek događaja. ‘’

Monarh je ustao, naznačavajući tako kraj suženog savjetovanja. Nitko nije imao drskosti uzeti riječ poslije njega i stari general vratio se u svoju četvrt gunđajući. U prvoj prilici, pokušat će uvjeriti Sezostrisa da se vrati na svoju odluku i intervenira što prije.

Sukladno svojim navikama, Nesmontou je izabrao smještaj u sobi u vojarni kako bi bio u dodiru sa svojim ljudima. Imajući uvijek napeto uho, volio je čuti kritike i proteste manje više u rukavicama, kako bi popravio nedostatke. Prema njemu, vojni život nije trebao trpiti nijednu pogrešku koja bi mogla narušiti moral trupa. Dobro nahranjen vojnik, dobro smješten, dobro plaćen i koji poštuje hijerarhiju bio je moćni pobjednik.

Ulazeći u časničku blagovaonicu, Nesmontou je odmah osjetio da je atmosfera bila

napeta. Njegov poljski pomoćnik mu je pristupio.

„Moj generale, pivo nedostaje i sušena riba nije bila dostavljena. ‘’

„Jesi li ispitao intendanta? ‘’

„Tu je problem, nestao je. ‘’

„Je li to odgovorni, kojega je imenovao vođa provincije Djehouty? ‘’

„Potvrdno. ‘’

„Upozori smjesta Djehoutyja i neka ga da potražiti. Upitaj ga također da nam da bez odgode dostaviti namirnice koje nedostaju. Ah... Posljednja naredba, neka časnici ne jedu ništa od hrane koju je dostavio taj intendant. ‘’

„Bojite se da... ‘’

„Od jednog dezertera može se sve očekivati. ‘’

Nakon jednog obroka u tijeku kojeg je kušao prženog grgeča, govedinu, modri patlidžan u maslinovu ulju, kozji sir i neke slatkiše, sve zaliveno crvenim vinom koje je datiralo iz godine Sezostrisa III, Khnoum Hotep se vratio u svoje grandiozno zdanje vječnosti čiji je svaki detalj provjeravao.

Jedan talentirani slikar dovršavao je višebojnu pticu koja je sjedila na grani akacije. Licem u lice s tim remek djelom, korpulentni vođa provincije bio je dirnut do suza. Elegancija crteža, blještava toplina boja, emanirajuća radost te rajske vizije su ga fascinirali. Jednako fascinirani kao i on, njegova tri psa sjela su na stražnjicu kako bi promatrala posljednje čudo koje je stvorio slikar.

Khnoum Hotep bi rado proveo poslijepodne u gledanju tog genija kako radi, međutim, šef njegove policije, nakon duga oklijevanja, usudio ga se uznemiriti.

„Gospodaru, mislim da trebate čuti jednog putnika kojeg smo zaustavili. ‘’

„Ne smetaj mi, ispitaj ga sam. ‘’

„Već jesam, no njegove izjave tiču se Vas direktno. ‘’

Zaintrigiran, Khnoum Hotep slijedio je vojnika do stražarnice u kojoj su držali sumnjivca.

„Tko si ti i odakle dolaziš? ‘’

„Bio sam intendant u glavnoj vojarni provincije Divljeg Zeca i došao sam Vas upozoriti.’’

Oči Khnoum Hotepa zabljesnule su bijesom.

„Smatraš li me idiotom? ‘’

„Morate mi vjerovati, gospodaru! Faraon Sezostris je osvojio opet sve provincije koje su mu bile neprijateljske, osim Vaše. Čak se i Djehouty priklonio. ‘’

„Djehouty? To je šala! ‘’

„Kunem Vam se da nije. ‘’

Khnoum Hotep je sjeo na jedan tabure koji je trebao popustiti pod njegovom težinom i pogledao intendanta ravno u oči.

„Ne lažem Vam, gospodaru! Sezostris se nalazi u Khemenou sa svojim štabom i Djehputy je postao njegovim vazalom. ‘’

„Tko je zapovjedni general? ‘’

„Nesmontou. ‘’

„Taj stari nitkov... Odvratan poput kobre! A Djehoutyjeva policija? ‘’

„Sluša ga, kao i ona ostalih provincija sada podvrgnutih faraonu. Najvažnije je da Vas je

Sezostris odlučio napasti. ‘’

„Napasti, mene? ‘’

„To je istina, uvjeravam Vas! ‘’

Khnoum Hotep je ustao, udario tabure i slomio ga u nekoliko komada. Vojnici su se postavili uz zid, bojeći se da će poslužiti kao olakšanje za patnju. Pjeneći se kao bijesni bik, vođa provincije vratio se pješice do svoje palače, odbacivši svoju nosiljku nosačima.

Smatrajući da je njegov gazda žrtva decenijskog bijesa, gospa Techat je ostavila za kasnije prezentaciju administrativnih dosijea koje mu je htjela pokazati.

„To mi napraviti! Željeti preuzeti moj teritorij! Taj kralj je izgubio glavu, vratit ću ga razumu. ‘’

„Po mom mišljenju, Sezostris slijedi precizan plan s neumoljivom odlučnošću. ‘’

Samo bi se gospa Techat usudila obratiti tako Khnoum Hotepu, koji se pravio da ignorira tu primjedbu i otišao je do primaće dvorane, u kojoj je vladala ugodna svježina.

Njegov peharnik donio mu je smjesta pivo i pobjegao bez buke. Techat je ostala stajati u kutu sobe. Zavaljen u naslonjač njegovih dimenzija, vođa provincije milovao je svoje dvije kujice smještene na njegovim koljenima dok je mužjak bdio, ležeći pored njegovih nogu.

„Precizan plan, kažete. A kuda vodi? ‘’

„Vladavini nad cijelim Egiptom, potčinjavajući pobunjene koji, danas, nemaju više nijednog saveznika. Sezostris je eliminirao jednog po jednog svoje protivnike, znajući da su nesposobni ujediniti se. ‘’

„Ako vjeruje da ću se prostrijeti pred njim, teško se vara! ‘’

„To bi ipak bilo najbolje rješenje“ procijenila je gospa Techat.“ Kralj je u nadmoćnijoj poziciji. ‘’

„Mogao je biti da me je napao iznenada! Sada, kad sam informiran, u istoj smo poziciji i moja borba nije unaprijed izgubljena. ‘’

„Mislite li na broj mrtvih? ‘’

„Ova provincija pripada mojoj obitelji već generacijama i neću je ustupiti nikada bilo kome! Dosta brbljarija, gospo Techat. Pripremit ću lijepo primanje napadaču. Mrtvi, bit će ih mnogo, pogotovo s njegove strane. I taj faraon reagirat će kao svi koji su se pokušali dočepati mojih dobara, odustat će. ‘’

Iako je pozorno saslušao Nesmontouove argumente, faraon je ostao nepokolebljiv. Očajan, general je međutim nastavio voditi svoju napadačku regimentu. Kada mu je stigla loša vijest, smjesta ju je priopćio Sezsotrisu.

„Dezerter je primijećen kad je prešao granicu ove provincije kako bi ušao u Pryx. Situacija je jasna, upozorio je Khnoum Hotepa o našim namjerama. Ne možemo, dakle, više računati na učinak iznenađenja. Što više budemo kasnili s napadom, to će neprijatelj ojačati svoju obranu, i tim više će bitka biti gruba i nesigurna. U slučaju poraza, vaša prednost bit će uništena, a vođe provincije ponovno će postati neovisni. Oprostite mi na iskrenosti, Veličanstvo, no ideja katastrofe mi je nepodnošljiva! ‘’

„Kakvu vrstu zamke priprema Khnoum Hotep? ‘’

„Klasičnu i zloslutnu. ‘’

„Onda, generale, prilagodi se i uberi plodove. ‘’

Ta misija razveselila je Nesmontoua. Umjesto brutalnog napada, bit će to taktičko sučeljavanje. U tim okolnostima, njegovo iskustvo bit će odlučno.

Senankh je iscrpljen stigao u Khemenou sa svojom pratnjom. Veliki Rizničar smršavio je, no nije se opravio dok nije predao kralju rezultate svoje plovidbe.

Na njegovo mračno lice, tako rijetko kod tog velikog radnika vesela izraza, Sezostris je shvatio da su bili katastrofalni.

„Dao sam dostaviti Ćelavom ogledne primjerke zlata iz trezora hramova, Veličanstvo. Nijedan nije izliječio akaciju. ‘’

Sezostris je već znao da se za zlato koje su koristili za posljednje i daleke proslave misterija Ozirisa, u Abydosu, otkrilo da je, i ono također, neučinkovito. Demagnetizirano, ispražnjeno od energije, shrvano prokletstvom, bilo je tek inertni metal.

Demonsko biće koje se hvatalo u duhovnom srcu Egipta pokrenulo je najodurniju od svih ofenziva.

Kralj se ponadao da će Senankh pronaći spasiteljsko zlato i da će moći najaviti svojim novim vazalima ozdravljenje akacije. Tada bi se i oni sa svoje strane angažirali bez primisli i, suočen s tako moćnom vojskom, Khnoum Hotep možda bi i popustio.

‘‘Dodajem“ nastavio je Veliki Rizničar“ da su zlatne rezerve hramova niske. Neki ne posjeduju više od unce. Zbog vođa provincija, rudnici se više ne iskorištavaju. Moguće je da je neki od njih akumulirao znatne zalihe za svoju osobnu upotrebu. ‘’

„Khnoum Hotep? ‘’

„To je ime koje se često pojavljuje u optužbama, no nemam nikakav dokaz.’’

Faraon je opet sazvao svoje vijeće, čiji su novi članovi bili Djehouty i general Sepi. Nesmontou je čekao objavu rata, u dobroj i primjerenoj formi, pobunjeniku Khnoum Hotepu.

„Naša neposredna budućnost počiva na kvaliteti tvoje riječi, Djehouty. ‘’

„Imam samo jednu, Veličanstvo. Priznao sam Vas kao kralja Visokog i Niskog Egipta, provincija Divljeg Zeca je od sada pod Vašom vlašću. ‘’

„Sukob s Khnoum Hotepom čini se neizbježnim. Prije nego počne, moram obaviti jedan sveti zadatak, a generali Sepi i Nesmontou trebaju me pratiti. Zato te zadužujem za zapovijedanje trupama smještenima u Khemenouu. ‘’

Nesmontou je jedva suzdržavao veliku bol. Povjeriti svoje ljude bivšem protivniku? Prava ludost!

„Koje su Vaše naredbe?“ upitao je Djehouty.

„Čekajući moj povratak, raspolagat ćeš trupama na granici provincije kakao bi odbio eventualni napad, u koji uopće ne vjerujem. U slučaju agresije, zadovolji se da odbiješ Khnoum Hotepa. ‘’

„Bit će kako vi želite. ‘’

Monarhov pogled prešao je po drugim članovima vijeća.

„Smjesta krećemo u Abydos. ‘’

62

Ćelavac i faraon uputili su se prema akaciji.

„Vaše upute su slijeđene do zadnjeg slova, Veličanstvo. ‘’

„Što su predložile tvoje kolege? ‘’

„Tako su pogubljeni da su se zatvorili u svoje dužnosti. Ne razmjenjujemo više ništa osim banalnosti, svatko se ograđuje tišinom. ‘’

Ujedinjujući u svom misteriju nebo, zemlju i podzemni svijet, veliko drvo nastavljalo se

boriti protiv propadanja. U njemu Oziris je ostajao prisutnim, no koliko će još akacija uspijevati puštati svoje korijene u primarni ocean kakao bi crpila energiju neophodnu za preživljavanje?

„Jesi li otkrio lijekove u drevnim tekstovima? ‘’

„Na žalost, ne, Veličanstvo. Danas sam se bavio svojim istraživanjima, ali ne očajavam. ‘’

Svjež povjetarac puhao je svetim drvetom. Malo pomalo, vrata onostranosti su se zatvarala.

Dok ga je pratio Sobek Protektor, Sezostris je posjetio gradilište koje je usprkos brojnim nedaćama nastavljalo napredovati. Zahvaljujući intervenciji svećenica Hathora, nesreće su se prorijedile i oruđe se više nije lomilo. Majstor djela upoznao je teške dane, no njegova odlučnost i ona zanatlija ostajale su nedirnute. Imali su svijest o tome da sudjeluju u istinskom ratu protiv sila tmine i svaki im se postavljeni kamen činio kao pobjeda.

Prisutnost faraona dala je još više srca njihovu djelu.

Sigurni u njegovu neporecivu podršku, graditelji su se zakleli da neće pokleknuti pred neprijateljem.

„Pripremi Zlatni krug Abydosa“ naredio je Sezostris Ćelavcu.

U jednoj od dvorana Ozirisova hrama, četiri stola darova bila su položena u kao glavne točke. Hijeroglifski znak stola darova čitao se hotep i značio je "mir, obilje, vedrinu", naznake koje karakteriziraju misiju Zlatnog kruga Abydosa čiji su se članovi, u teška vremena, pitali o vlastitoj sposobnosti da ga ispune.

Faraon i kraljica predsjedali su istokom. Nasuprot njih, na zapadu, Ćelavac i general Sepi. U septentrionatu, nostelj pečata Sehotep i general Nesmontou. U sredini, Veliki Rizničar Senankh.

„Zbog zadatka koji mu je povjeren, jedan od nas je odsutan“ izjavio je monarh.“ Naravno, bit će obaviješten o našim odlukama. ‘’

Svi članovi Zlatnog kruga bili su inicirani u velike misterije Ozirisa. Među njima su se stvorile neuništive veze. Zakleti na apsolutnu tajnu, kao i njihovi prethodnici, zavjetovali su svoj život veličini u sreći Egipta koja je počivala točno na pravilnom prenošenju ozirisovske inicijacije.

Ovdje su se suočavali sa smrću. Ovdje, kao što je to potvrđivao tekst ugraviran u kraljevske piramide Drevnog Carstva, ubijali su smrt. Zlatni krug Abydosa održavao je nadnaravnu dimenziju Dvije Zemlje u kojima je živio narod Spoznaje*.

* Dugujem taj sjajni izraz jednoj od mojih čitateljica, gđi. Ingrid. A..Zahvaljujem joj.

„Ako se akacija ugasi“ podsjetio je Sezostris“ misteriji se više neće slaviti. Sok koji cirkulira velikim tijelom Egipta će presahnuti, brak između neba u zemlje bit će raskinut. Zato trebamo bez odmora tražiti uzrok tog zla, čiji je autor vjerojatno vođa provincije Khnoum Hotep. ‘’

„Još uvijek sumnjate, Veličanstvo?“ upitao je general Nesmontou.

„Nevinost ostalih je doista dokazana, ostaje samo on! Želim iz njegovih usta čuti motive zbog kojih je počinio tako gnjusno zlodjelo. Treba započeti bitku i uhvatiti ga živog. U ovom tragičnom i opasnom razdoblju, jedinstvo zemlje je neophodno više no ikada. Naša podjela nas je dosta oslabila, a to je jedan od razloga koji su dozvolili zloj sili da dohvati Ozirisovo drvo, njega čije se kozmičko tijelo sastoji od jedinstva svih nebeskih provincija i ujedinjenih zemlja. ‘’

„Riječi moći izgovorene u Abydosu primaju još uvijek povoljan odjek od strane božanstava“ potvrdio je Ćelavac“ I ovaj kolegij stalnih svećenika izvršava svoje dužnosti

redovito i strogo. ‘’

„A ako je jedan od svećenika suučesnik?“ proslijedio je Senankh.

„To je hipoteza koju ne možemo isključiti“ žalio je Ćelavac“ no nijedna indicija ju ne potvrđuje. ‘’

„Oprostite na pitanju, Veličanstvo“ rekao je Sehotep ozbiljno“ no ono treba biti postavljeno, ako vi umrete u tijeku sukoba s Khnoum Hotepom, tko će Vas naslijediti? ‘’

„Kraljica će osigurati vladavinu i oni od nas koji prežive odredit će novog monarha. Bitno je da pronađemo način da izliječimo akaciju. Do sada, potraga za zlatom je propala. Isto tako intezivirat ćemo naše potrage. ‘’

„Istražiti pustinju, doseći plovne putove i donijeti spasiteljski metal... Trebat će puno vremena“ procijenio je general Sepi.“ I ne govorim o opasnostima putovanja. ‘’

„Svatko među nama morat će ispuniti svoj nadljudski zadatak“ precizirao je Sezostris.“ Kakvi god bili rizici, kakve god bile poteškoće, zakunimo se da nećemo odustati. ‘’

Svi su položili zakletvu.

„Došao je trenutak da unaprijedimo našu učenicu na putu misterija“ izjavila je kraljica. ‘’Naravno, nije još uvijek spremna prekoračiti krajnja vrata i bit će jednako opasno kao i beskorisno da se žurimo s njezinom obukom. Međutim, ona treba pokušati prekoračiti novu etapu u smjeru Zlatnog kruga. ‘’

Mlada svećenica naklonila se pred faraonom.

„Slijedi me. ‘’

U srcu noći, ušli su u jednu kapelicu koju su osvjetljavale baklje. U središtu, relikvijar u obliku četiri lava okrenuta na leđa. Smješteno u malom izdubljenom spomeniku, koplje čiji je vrh bio prekriven štitnikom.

„Evo obožavanog stupa koji se pojavio u porijeklu života“ otkrio je monarh.“ U njemu se uspravlja Oziris, pobjednik ništavila. On, Riječ i Duh, bio je napadnut, ubijen i odsječeni su mu duhovi. No prenoseći inicijaciju nekolicini bića, dozvolio im je da sakupe raspršene dijelove stvarnosti i da uskrsnu kozmičko biće iz kojeg se, svakoga jutra, ponovno rađa Egipat. Nema važnije znanosti od ove i ti trebaš zagospodariti njezinim višestrukim aspektima. Hoćeš li biti sposobna vidjeti ono što je skriveno? ‘’

Svećenica je promatrala relikvijar, znajući da ne može ostati pasivna. Na trenutak, sanjala je da skine veo kako bi otkrila vrh koplja, međutim instinkt joj je zabranio da izvrši takvo svetogrđe.

Lavovima se trebalo obratiti, toj četvorici čuvara posramljenog pogleda.

Suočila se sa zvijerima, jednom po jednom. Otvorili su joj vrata prostira i vremena i naveli ju da putuje ogromnim prostorima, nastanjenim kapelicama, brežuljcima, poljima prekrivenima zlatnim žitom, kanalima i vilinskim vrtovima. Zatim su se pojavila dva puta, jedan vodeni i drugi zemljani. Na njihovom kraju, vatreni krug u središtu kojeg je stajala zapečaćena vaza.

Krajolici su izblijedjeli i mlada žena razabrala je novi relikvijarij.

„Vidjela si tajnu“ objavio je kralj.“ Želiš li nastaviti tim putem? ‘’

„Želim, Veličanstvo. ‘’

„Ako ti bogovi dozvole, jednoga dana ćeš doseći zapečaćenu vazu i u njoj otkriti sadržaj, upoznat ćeš jednoga dana radost koja nije od ovoga svijeta. Do tada, vrebaju te strašna iskušenja. Bit će zahtjevnija i okrutnija od onih koja se nameću iniciranima koji su ti prethodili jer nikada nismo upoznali sličnu opasnost. Još uvijek je vrijeme, možeš odustati. Budi doista svjesna svoje odluke. Unatoč tvojoj mladosti, ponašaj se zrelo i ne

precjenjuj svoje snage. Vodeni put poništava zemlju, zemljani put ga proždire, vatreni krug je neuništiv. Ako se upustiš u tu avanturu, bit ćeš sama u najgorim trenucima, izjedana tjeskobom i sumnjom. ‘’

„Nije li ljudska sreća prolazna, Veličanstvo? Govorili ste o radosti koja nije od ovoga svijeta. To je ono što tražim. Ako me moje mane sprečavaju daju živim, bit ću jedini krivac.’’

„Evo oružja s kojim ćeš uspjeti odbiti neke pokušaje zle sudbine. ‘’

Sezostris je dao mladoj svećenici malo žezlo od bjelokosti.

„Zove se heka, magija rođena u svjetlosti. U njemu je upisana Riječ koja proizvodi energiju. Samo ono je jedna glasna riječ koju možeš upotrijebiti samo znajući dobro. To žezlo pripadalo je faraonu prve dinastije, Škorpionu. On počiva ovdje, nakon što je povezao svoju sudbinu s Ozirisom. Od kada je Egipat zemlja koju vole bogovi, Zlatni krug Abydos dokazao je da smrt nije nepromjenjiva. No danas, akacija vene i vrata onostranosti se zatvaraju. Ako ih ne uspijemo zadržati otvorenima, sam život će nas napustiti. ‘’

Polažući žezlo na svoje srce, svećenica je znala da neće odustati. Na iznenađujući način, njena misao povela ju je prema mladom pisaru koji je, sve češće i češće, proganjao njezine noći. U jednom tako svečanom trenutku, predbacila si je tu slabost. Nije li to bio znak koji joj je pokazivao do koje mjere je njen put bio opasan?

Malo su značile nesavršenosti i njezini unutarnji neprijatelji, bolje je bilo prepoznati ih i boriti se bez zadrške. Ipak, ono što je osjećala za Ikera nije se činilo da ju slabi ili odvraća od njezina cilja. No nisu li je mudraci učili da ljudske strasti završavaju u gubljenju i očaju, daleko od nebeske radosti?

Previše emocija uznemirilo je svećenicu da bi bila sposobna za potpunu razboritost. Stežući svoje žezlo kao kormilo, pratila je faraona koji je izlazio iz kapelice relikvijara.

„Slavit ću obrede zore“ najavio je on“ i nuditi Maat Maatu. Neka pravičnost bude tvoja vodilja. ‘’

Sama na pragu Ozirisova hrama, mlada žena prisustvovala je rađanju novog sunca. Još jednom, faraon je pobijedio tmine.

Ako se akacija ugasi, zvijezda dana bit će tek pržeći disk koji će spaliti čitavu prirodu.

Okusila je ipak kraj te noći koja je vidjela kako njen život mijenja dimenziju i uživat će u svjetlostima jedne zore iz koje nada nije nestala.

Uskoro, s Ćelavcem, lijevala je vodu i mlijeko u podnožje drva života, dok se sveta zemlja Abydosa prekrivala svjetlošću.

Naklada

Enigma

Giga & kokica - CroWarez.org