EGIPATSKA CIVILIZACIJA

Egipatska civilizacija razvila se u porječju Nila gdje završava drugi krak Plodnog polumjeseca.Nil, koji nastaje spajanjem Modrog i Bijelog Nila,imao je izuzetnu važnost za razvoj egipatske civilizacije pa "otac povijesti" Herodot s pravom tvrdi da je "Egipat dar Nila". Prebivanje na takvom prostoru- uz Nil koji je davao život i pored pustinje koja je personificirala smrt- utjecalo je na cjelokupnu kulturu i religiju Egipćana.

Egipatska religija

Egipćani su bili politeisti.Pošto je blagostanje stanovništva ovisilo o suncu, kiši i poplavama, Egipćani su te prirodne pojave smatrali bogovima i prinosili im žrtve(animizam) Svoje su bogove prikazivali u vidu životinja ili u ljudskom tijelu s glavom životinje npr.Hathor- božica neba s kravljom glavom, Seth- bog pustinje u obliku hrta, Horus- bog nebeskog svjetla u obliku sokola, Sobek- gospodar voda u obliku krokodila (totemizam).Na čelu egipatskog panteona(svih bogova) nalazio se bog sunca i stvoritelj svih ljudi i bogova- bog Ra.Njegov simbol bila je okamenjena sunčana zraka ili obelisk.

Prateći vegetaciju koja tijekom godišnjih doba buja, zatim ugiba da bi se ponovo rađala, Egipćani su došli do spoznaje da i nakon smrti postoji život.Pošto je ovaj život bio samo priprema za zagrobni život, Egipćani se nisu bojali smrti.Zbog uvjerenja da se pokojnikova duša ponovo vraća u tijelo nastojali su tijelo umrlog što bolje sačuvati nakon smrti. Upravo zbog toga oni su do savršenstva razvili tehnike balzamiranja i mumificiranja.Pokvarljive dijelove tijela su vadili i stavljali u posude- kanope. Na mjesto srca stavljao se skarabej- amulet u obliku svete životinjice koja je simbolizirala ponovo rađanje.Balzamirano tijelo polagalo se u sarkofage, drvene i kamene lijesove oslikane reljefima i hijeroglifima. Kako bi tijelo faraona bilo što bolje očuvano, Egipćani su za njih gradili nepristupačne grobnice- piramide.

Egipatska arhitektura

Istočno od Nila gradili su se gradovi a zapadno od njega piramide ili druge vrste grobova. Najstarija kamena grobnica u Egiptu je stepenasta piramida faraona Zosera iz III. dinastije sagrađena u Saqqari.Izgradio ju je nama prvi poznati arhitekt na svijetu - Imhotep koji je štovan i kao bog liječništva. Još poznatije od ove su piramide u Gizehu- sagradili su ih faraoni IV. dinastije Keops, Kefren i Mikerinos. Ove piramide spadaju u 7 svjetskih čuda antike.U blizini Kefrenove piramide nalazi se Sfinga- monumentalan kip nemani s krilatim lavljim tijelom i glavom žene. U Egiptu ona je simbolički prikaz vladara.

Egipatsko pismo

O egipatskoj povijesti znamo puno zahvaljujući činjenici da je njihovo pismo dešifrirano. Uspio ga je dešifrirati francuski egiptolog Jean Francois Champollion s kamena iz Rosette (mjesto se nalazi na ušću Nila).Na tom kamenu isti tekst je bio ispisan na tri pisma- poznavajući grčki on je dešifrirao hijeroglife.Osim ovog Egipćani su koristili hijeratsko(svećeničko) i demotsko(narodno) pismo. Pisali su s desna na lijevo na papirusu ili kamenu, najčešće na zidove piramida. Riječ je o magičnim formulama koje su vladara štitile od opasnosti i iskušenja na putu u drugi, blaženi svijet. Te se formule nazivaju tekstovi piramida a namjenjene su samo faraonima- u Staroj državi jedino je njima zagarantiran zagrobni život.

Egipatska povijest

U najranijoj povijesti uz Nil je egzistiralo mnogo manjih državica. No povremene suše i poplave koje su nanosile štetu zahtijevale su da se Nil na stanovit način upokori. Trebalo je izgraditi brane i irigacijski sustav, a posljedica toga bilo je ujedinjenje malih država u dvije velike:Gornji Egipat(od Aswana do Kaira) i Donji Egipat (od Kaira do Sredozemnog mora).Kada je vladar Gornjeg Egipta Menes Narmer 3 100.g. pr. kr. pokorio Donji Egipat, započinje povijest Egipta kao jedinstvene države.

Povijest Egipta duga je oko 3 000 godina te se u tom periodu na vlasti izmjenila 31 dinastija- (domaća ili strana).Egipatska povijest dijeli se na period Stare, Srednje i Nove Države.

Stara država

trajala je oko 1000 godina tijekom kojih se izmijenilo desetak dinastija. Kraj Stare države obilježen je krizom koja je 200 godina potresala egipatsko društvo. Taj period se naziva prvo međurazdoblje ili prvi interregnum. Događaje tog perioda najbolje ilustrira tekst jednog egipatskog plemića pod nazivom "Žalopojka Ipu Ura".Po završetku te socijalne revolucije oko 2060.g. pr.Kr. započinje period

Srednje države.

Pošto su tijekom revolucije buntovnici prodrli u piramide i došli u posjed magičnih formula, sve ono što je do tada bilo sveto i nedostupno postaje dostupno narodu.Posljedica toga je demokratizacija zagrobnog života- sada svi imaju pravo na zagrobni život. Da li će ga zaslužiti ili ne, ovisi o ponašanju pojedinca u ovozemaljskom životu. Stoga se uvriježilo mišljenje da nakon smrti duša pokojnika dolazi pred Sud bogova.Posljedica demokratizacije zagrobnog života je da se sada svaki Egipćanin balzamirao, a način je ovisio o imovinskom stanju.Zbog toga više ne govorimo o tekstovima piramida, već o tekstovima sarkofaga.

Krajem Srednje države nastupio je drugi interregnum izazvan vanjskim faktorom. Riječ je o Hiksima, semitskom narodu, koji je pokorio sjeverni Egipat.Tajna njihovog uspjeha bila su bojna kola, koja Egipćani u to vrijeme još nisu poznavali.Nakon stotinjak godina oko 1560.g. pr. Kr. vladari grada Tebe istjerali su Hikse iz Egipta čime započinje

Nova država.

Najznačajniji pečat ovom periodu dali su vladari XVIII. dinastije čijim se začetnikom smatra faraon Tutmosis I.Shvativši da Egiptu prijeti stalna prijetnja s prostora nemirne prednje Azije, odlučio je stvoriti tampon zonu, tj. pomaknuti granice na prostor Azije.Vodio je intenzivnu ekspanzionističku politiku- osvajačkim pohodima Egiptu je podario najveće granice u njegovoj povijesti. Država je sezala od Eufrata na sjeveroistoku do 4. nilskog katarakta na jugu. Poučen iskustvom da su piramide koje su trebale pružiti vječni mir i sigurnost faraonima u međuvremenu popljačkane od razbojnika, Tutmosis je uveo novi način sahranjivanja fararona. On je prvi u nizu vladara XVIII.,XIX. i XX: dinastije čije je tijelo sahranjeno zapadno od prijestolnice Tebe. Tu su na lijevoj obali Nila sagrađene Dolina kraljeva, Dolina kraljica i Dolina obrtnika.

Njegovi nasljednici nastavili su ratne pohode na susjedne zemlje. Vjerujući da je za svaki uspješan pohod zaslužan bog Amon (kojeg su štovali svećenici u Tebi),oni su njegovim hramovima i svećenicima donosili bogati ratni plijen. Kao posljedica sve većeg bogatstva Amonovih svećenika rasla je njihova politička moć.Svaku važniju odluku u državnim poslovima donosili su Amonovi svećenici.

U takvim okolnostima na vlast dolazi faraon Amenofis IV. koji je vladao u XIV. st. pr. kr. Kako bi se emancipirao od Amonovih svećenika on bogu Amonu suprotstavlja novo božanstvo- boga Atona. Aton je prikazivan u obliku sunčanog diska te postaje jedini bog svih ljudi, dakle monoteizam. Amenofis mijenja ime u Ehnaton - "sjaj Atonov" ,a njegova supruga Nefretite u Nefernefruaton- "najljepše od najljepšeg je Aton". Prijestolnica je je premještena u grad Amarnu, koja je na pola puta od Tebe do Kaira. Ova vjerska reforma trajala je kratko koliko i vladavina Amenofisa.

Nakon njega Egiptom je zavladao njegov zet a možda i sin Tutankaton. Pošto je na prijestolje došao kao dijete, ponovo su ojačali Amonovi svećenici. Pod njihovim pritiskom mladi faraon je promijenio ime u Tutankamon.To je jedini faraon Nove države čija grobnica sve do 20. st. nije bila popljačkana. 1922.g. otkrili su je lord Carnavon i Howard Carter, a njezino blago danas se čuva u kairskom muzeju.

Najpoznatiji vladar XIX. dinastije je Ramses II., koji je živio u XIII. st. pr. kr.Njegova vladavina obilježena je izgradnjom velikih arhitektonskih zdanja npr. hram u Abu Simbelu.U vrijeme njegovog nasljednika Ramsesa III. Egipat sa sjevera oko 1200.g. pr.Kr. napadaju tzv."narodi s mora".Od tada pa nadalje započinje slabljenje egipatske države. Ovu slabost iskoristili su drugi narodi da za neko vrijeme zagospodare Egiptom: Asirci, Perzijanci, Makedonci i Rimljani.