Ţeljka Ţivković - osnovna škola svete ane u osijekuneki od stresora u nastavničkom zanimanju...
TRANSCRIPT
Ţeljka Ţivković
Stres – sklop emocionalnih, misaonih, tjelesnih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi zbog procjene dogaĎaja kao opasnog ili uznemirujućeg, odnosno zbog zahtjeva iz okoline kojima ne moţemo udovoljiti.
Stresor – dogaĎaj koji procjenjujemo ugroţavajućim ili opasnim. Neki od stresora: preopterećenost, nezaposlenost, posao, bolest, gubici, promjene itd.
Svaku situaciju procjenjujemo – je li pozitivna, neutralna ili stresna
Ako je stresna – pitamo se je li nam već donijela neku štetu, je li prijetnja ili izazov za nas
OdreĎena količina stresa je pozitivna – pokreće i aktivira naše sposobnosti.
Dugotrajno izlaganje stresu – bez pravilnog načina suočavanja – postaje preveliko opterećenje za organizam.
Za zdravlje ljudi značanije su „dnevne teškoće“
nego tzv. veliki ţivotni dogaĎaji – stvari koje
dosaĎuju, muče, iritiraju, ljute i uznemiruju.
Primjer
DogaĎaj/situacija: Ne mogu učiniti ono što nadreĎeni od mene traţi.
Tumačenja koja nas dovode u stanje stresa:
Nesposoban /nesposobna sam.
Ne trudim se dovoljno.
S obzirom na svoje zvanje (znanje, poloţaj...) morao / morala bih to moći.
Tumačenja koja nas ne dovode u stanje stresa:
NadreĎeni traţi previše od mene.
Traţi ono što ja ne znam, ne smijem, ne mogu učiniti.
Tome naprosto ne mogu posvetiti toliko puno vremena.
neposredno doţivljeni – vojna borba, nasilje, otmica, mučenje, prirodne katastrofe, teške automobilske nesreće, dijagnosticirana, po ţivot opasna bolest
viĎeni – promatranje ranjavanja, smrti, nesreće, rata, katastrofe
preţivjele bliske osobe o kojima pojedinac saznaje – nasilje, teške nesreća, ozljeda, bolest
javljaju se neočekivano, iznenada i izazivaju strah, osjećaj bespomoćnosti i uţasa
dogaĎaj koji je izvan granica uobičajenog iskustva
Za vrijeme dogaĎaja - traumatske stresne reakcije
Poslije dogaĎaja - posttraumatske stresne reakcije -
nametajuće misli i osjećaji, ponašanja
izbjegavanja
uobičajene reakcije u nenormalnoj situaciji
smrt bračnog druga
smrt bliskog člana obitelji ili prijatelja
teška bolest, nesreća
rastava braka
teška bolest člana obitelji
sudski sporovi
provale
neslaganje u braku
buka
financijske poteškoće
izuzetno su stresna zanimanja vezana za brigu o drugima
neki od stresora u nastavničkom zanimanju – brze promjene u društvu, promjene u zakonodavstvu i školstvu, promjene društvenih vrijednosti, loš poloţaj obrazovanja u društvu, omalovaţavajući stav okoline prema obrazovanju, porast nasilja u školama, loši uvjeti rada, malo vremena za pripremu, rad s prevelikim brojem djece, veći broj djece s razvojnim i drugim poteškoćama, zamjene, buka, brzina i vremenski „pritisak“, nedostatak stručne i/ili kolegijalne pomoći, zabrinutost oko udovoljavanja zahtjevima posla, dvostruka uloga (potpora i ocjenjivanje; odrţavanje discipline i prijateljski odnosi), puno birokratskog posla, nemogućnost komuniciranja i razmjene iskustva s drugima za vrijeme odrţavanja nastave...
“Nastavnički stres” - Neugodno emocionalno stanje
koje proizlazi iz dugotrajnih, povećavajućih ili novih
pritisaka koje pojedinac (nastavnik) percipira većim
od vlastitih mogućnosti suočavanja (Kyriacou, 2001).
Neugodno iskustvo koje karakteriziraju negativni
emocionalni doţivljaji poput ljutnje, anksioznosti,
napetosti, frustracije ili depresije, a koji su rezultat
nekih aspekata nastavničkog posla.
1/3 nastavnika smatra svoj posao vrlo stresnim
Visoke razine nastavničkog stresa povezane su s
većim nezadovoljstvom poslom, napuštanjem
profesije, lošim radnim učinkom i zdravstvenim
problemima
Simptomi nastavničkog stresa: umor,
nezadovoljstvo, depresija, anksioznost
negativne posljedice ne samo za nastavnika, nego i
za učenike - sveukupno se loše odraţava na
učeničko postignuće
Efekti za učenike: nastavnici koji su pod stresom
manje su tolerantni, paţljivi i strpljivi; manje se brinu
za učenike i manje ostvaruju dobre interakcije s
njima; manje koriste humor u nastavi, manje
kreativni; nastavnikova anksioznost moţe povećati
učeničku anksioznost
Istraţivanje Russo i sur. (2008) na 764 nastavnika OŠ i SŠ u
Splitskoj ţupaniji: 11,55 % nastavnika izvještava o psihološkim
problemima uzrokovanim poslom, 10,1% izvještava o zdravstvenim
problemima uzrokovanim poslom
Sorić i Radeka (2006) istraţivanje na nastavnicima OŠ i SŠ
Zadarske ţupanije: prihvatili bi drugi nenastavnički posao – 34,42%,
ne bi ponovno odabrali nastavnički posao – 12,26%
Najveći problemi koje ističu nastavnici:
odgovornost za učenike i njihov uspjeh
loš odnos učenika prema radu
neadekvatna plaća
manjak opreme i loši uvjeti rada
teţak (problematičan) razred
neuljudno i drsko ponašanje učenika
prevelik broj učenika
Upitnik jačine stresa na poslu
Svaku tvrdnju ocijenite brojem od 1 do 5 – koliko
često se to vama dogaĎa.
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
ili
gotovo
uvijek
1 Imam napade glavobolje i
vrtoglavice.
1 2 3 4 5
2 Nervozan /nervozna sam kad
negdje moram dugo čekati.
1 2 3 4 5
3 Osjećam se usamljeno. 1 2 3 4 5
4 Imam poteškoća s
koncentracijom.
1 2 3 4 5
5 Dok radim, osjećam se napeto. 1 2 3 4 5
6 Muče me probavne smetnje. 1 2 3 4 5
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
ili
gotovo
uvijek
7 Zabrinut / zabrinuta sam zbog
novčanih problema.
1 2 3 4 5
8 Čini mi se da me prijatelji i
ukućani ne razumiju.
1 2 3 4 5
9 Loše sam raspoloţen(a),
razdraţljiv(a), depresivan
/depresivna).
1 2 3 4 5
10 Brzo se umaram, čak i kad ne
radim teţak posao.
1 2 3 4 5
11 Imam poteškoća sa spavanjem
(teško zaspim, budim se, imam
noćne more).
1 2 3 4 5
12 Manje sam otporan / otporna
na bolesti, nego prije.
1 2 3 4 5
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
ili
gotovo
uvijek
13 Zaboravan / zaboravna sam i
konfuzan / konfuzna u
mišljenju.
1 2 3 4 5
14 Budućnost mi se čini teška i
neizvjesna.
1 2 3 4 5
15 Opterećuju me proslave,
obiteljski skupovi, priredbe i
slično.
1 2 3 4 5
16 Uzimam lijekove za glavobolju
ili smirenje.
1 2 3 4 5
17 Mislim da moj posao nije
koristan.
1 2 3 4 5
18 Znojim se prekomjerno, čak i
po hladnom vremenu.
1 2 3 4 5
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
ili
gotovo
uvijek
19 Sve mi brzo dosadi. 1 2 3 4 5
20 Dolazim u sukob s kolegama i
članovima obitelji.
1 2 3 4 5
21 Nezadovoljan / nezadovoljna
sam, imam osjećaj da mi
nedostaju vaţne stvari u
ţivotu.
1 2 3 4 5
22 Osjećam se odbačeno od
svoje okoline.
1 2 3 4 5
23 Mislim da više nemam
suosjećanja za druge ljude.
1 2 3 4 5
24 Srce mi lupa jako i nepravilno. 1 2 3 4 5
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
ili
gotovo
uvijek
25 Puno pušim i pretjerujem s
kavom.
1 2 3 4 5
26 Nemam volje nizašto. 1 2 3 4 5
27 Mislim da nisam dovoljno
dobar / dobra za posao koji
radim.
1 2 3 4 5
28 Osjećam se kao iscijeĎeni
limun.
1 2 3 4 5
Ako je vaša ocjena za većinu tvrdnji 4 ili 5, podlegli
ste stresu i morate hitno poduzeti korake da ne biste
“sagorjeli”.
Ako su vaše ocjene niţe, kod vas je stres manji ili
niste pod stresom.
Specifični oblik dugotrajnog stresa koji se javlja kod ljudi
koji rade s ljudima.
Posljedica izlaganja stresu kroz duţi vremenski period
kad su iscrpljeni mehanizmi suočavanja.
Sagorijevanje ima tri aspekta:
emocionalna iscrpljenost (osjećaj emocionalne
preopterećenosti, smanjenje emocionalnih resursa)
depersonalizacija (tendencija razvijanja negativnih,
ciničnih stavova prema suradnicima i udaljavanje od njih)
gubitak osjećaja osobnog postignuća (razvijanje
negativnih stavova prema samoj profesiji i negativnih
samoprocjena radnog učinka)
Čak i vrlo mala djeca mogu imati brige i u odreĎenom stupnju osjećati stres.Dvogodišnje dijete moţe npr. osjećati anksioznost ako osoba koja se o njemu brine ne moţe zadovoljiti njegove potrebe.
Kod predškolaca je odvajanje (separacija) od roditelja najveći uzrok anksioznosti.
Promjene u obitelji kao preseljenje, bolest, odsutnost jednog člana, roĎenje drugog djeteta i dr. mogu biti takoĎer uzrok stresa.
Za psihološko zdravlje djece do 14 godina najznačajniji su obiteljski stresori, za adolescente od 15 do 17 godina stresori u odnosima s vršnjacima, a akademski stresori za mlade od 18 do 20 godina.
Najteţe posljedice mogu imati gubitci, osobito
smrt u obitelji te je djetetu (često i odraslima)
potrebno pomoći tijekom tugovanja.
Doţivljaj gubitaka, osobito smrti bliskih osoba,
dovodi do tugovanja. Tugovanje je normalan
proces u kojem se opraštamo od osobe koje više
nema; povlačimo se i usporavamo svoju
aktivnost, da bismo mogli proţivjeti gubitak.
Čak i u najvećoj mjeri “prijateljski” razvod moţe
biti teško iskustvo za dijete jer njime propada
bazični sigurnosni sustav – obitelj. Odvojeni ili
razvedeni roditelji ne bi nikada smeli gurati dijete
u poziciju da bira stranu ili izlagati ga negativnim
komentarima jedno o drugome.
Istraţivanje na učenicima od 5. razreda OŠ do 4.
razreda SŠ – najčešći strahovi vezani za školu; oko
8% djece doţivljava strah od škole vezan uz
ispitivanje i školski uspjeh
Strategije suočavanja s neuspjehom:
rješavanje problema
socijalna podrška
emocionalne reakcije
zaboravljanje
samookrivljavanje
Simtomi – prepoznavanje problema:
kognitivni
afektivni
tjelesni
ponašajni
Katastrofično mišljenje – “Dobit ću jedinicu.”; “Što će biti od mene, gotov sam...”
Negativne misli – “Ne mogu to naučiti. Škola je i onako glupa.”; “Moj posao je besmislen.”
Zbunjenost – “Što da radim?”
Beznadnost – “Odustajem!”
Kronični stres uzrokuje:
1. Poteškoće s koncentracijom
2. Poteškoće u učenju
3. Poteškoće u dosjećanju
Ove poteškoće dovode do daljnjeg povećanja stresa.
Jedna ili više ovih emocija:
tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloţenja,
bezvoljnost, ljutnja, nemoć, osjećaj krivnje,
iritabilnost, depresija, strah, ljubomora...
Znojenje ruku, lupanje srca, drhtanje ruku,
nesanica...
Psihosomatski bolovi – najčešće glavobolje i
gastrointestinalne smetnje
Veće promjene u tjelesnoj teţini
Slabljenje imunološkog sustava
Ekstremno stresni uvjeti – znakovi gubitka fine
kontrole mišića i mišićno drhtanje
Internalizirani –povučeni, manje socijabilni, promjene u spavanju i jedenju, manje se uključuju i uţivaju u zanimljivim aktivnostima, pasivan, fatalistički odnos prema radu (učenju); pod ekstremnim uvjetima samounakaţavanje, opasna i škodljiva ponašanja
Eksternalizirani – svaĎe, ometanje drugih, prepirke i tuče, vandalizam
Pretjerana upotreba alkohola, cigareta...
Što moţemo učiniti da smanjimo školski stres?
Kako moţemo pomoći djeci koja su izloţena stresu u
obitelji?
Što radite kad ste ljuti, razočarani, frustrirani?
Što Vam pomaţe kod problema, konflikata, stresa?
– nabrojati što više, usporediti se meĎusobno
Suočavanje sa stresom:
promijeniti stresor – djelujemo na tijek dogaĎaja ili
kako će završiti situacija (počinjemo govoriti tiše kad
netko na nas viče; na drugi način objašnjavamo, jer
smo pogrešno shvaćeni...)
prihvatiti situaciju kakva jest – jer je ne moţemo
izmijeniti – trudimo se vidjeti u boljem svjetlu
(traţenje makar nečeg dobrog, gledanje iz drugog
kuta...)
izbjeći stresne situacije i dogaĎaje – npr.
izbjegavamo osobu s kojom smo u sukobu
Uočite i rješavajte
probleme čim prije.
Razvijte umijeća i postupke koji
će vam pomoći u obvezama
koje imate, osobito
organizacijska umijeća i ona za
rasporeĎivanje vremena.
Razmislite jeste li sami
odgovorni za neke izvore
stresa, npr. nepotrebni sukobi s
učenicima ili kolegama ili
prihvaćanje teških obveza.
Uvijek o svemu razmišljajte u
kontekstu i pokušajte
oblikovati realistična
očekivanja o vašim i tuĎim
mogućnostima.
Popričajte o svojim
brigama i problemima s
drugima.
Odrţite ravnoteţu izmeĎu svog posla
kao nastavnika i svog osobnog ţivota
izvan škole (zdrav i radostan ţivot
izvan škole povećat će vašu
samosvijest i unutarnju snagu za
rješavanje problema u školi).
Jeste li Vi učitelj / učiteljica?
Odgovorite na sljedeća pitanja s DA ili NE i zabiljeţite
svoje odgovore.
1. Pitate li goste na odlasku jesu li ponijeli svoje rukavice
i šalove?
2. Mičete li čašu svoga supruga / supruge tijekom večere
dalje od ruba stola?
3. Na ulazu u kazalište s grupom svojih prijatelja pitate
„Treba li netko prije predstave ići na WC?“
4. Dodajete li maramicu kad netko kihne? Opipavate li
čelo ljudima kad se ne osjećaju dobro?
5. Govorite li „Sviđa mi se kako si to napravio“
automehaničaru kad popravi Vaš auto?
6. Ponavljate li sve što kaţete? Barem dvaput?
7. Na nogometnoj utakmici govorite navijačima „Stišaj
se i sjedni na mjesto“?
8. Umjesto male torbice uvijek nosite punu veliku
vrećastu torbu, jer nikad se ne zna kad će Vam što
zatrebati pa je vaţno da imate „sve na jednom
mjestu“.
9. Graja ili buka Vas nepogrešivo hipnotizira, čak i
protiv Vaše volje i tjera ustati i praviti reda. Jedno
vrijeme ste se ovome čak i opirali.
10. Ovi izrazi čine preko 50% Vaše ukupne verbalne
komunikacije: ne trči, prestani pričati ili digni ruku.
11. Govorite li svom suprugu / supruzi kad napravi ručak
koji Vam se uopće ne sviĎa: „Možeš ti i bolje“ ili
„Idući put će biti još bolje. Vjerujem u tebe.“?
12. Slaţete li svoje stvari dva po dva u redu?
13. Govorite li svojoj djeci kad se kod kuće potuku: „Razmjestit ću vas.“ ili „Ići ćete kod tate na razgovor“?
14. Jeste li Vi osoba koja na posao dolazi neuredna pod izlikom „Nemam vremena za sebe“?
15. Jeste li Vi osoba koja svoju malenu plaću troši na potrošni materijal na svom poslu i na odrţavanje elementarne egzistencije svoje obitelji, tim redom?
... i konačno, odlučujuće pitanje:
16. Jeste li Vi osoba koja nastavlja pričati čak i onda
kada to više nikoga ne zanima?
__________________________________________
Sada pobrojite odgovore na koje ste odgovorili “DA”.
Ako ste odgovorili “DA” na 5 pitanja – to je u Vama – navukli ste se! Ako niste učitelj, pogriješili ste zanimanje.
Ako ste odgovorili “DA” na 6 do 10 pitanja – trebali biste razmisliti o umirovljenju.
Ako ste odgovorili “DA” na sva pitanja – zaboravite – UVIJEK ćete biti učitelj, bili u mirovini ili ne!
Arambašić, L. (ur.). Psihološke krizne intervencije. Zagreb: Društvo
za psihološku pomoć.
Kyriacou, Ch. (2001). Temeljna nastavna umijeća. Zagreb: Educa
Lacković-Grgin, K. (2000). Stres u djece i adolescenata.
Jastrebarsko: Naklada Slap.
Radeka, I. i Sorić, I. Zadovoljstvo poslom i profesionalni status
nastavnika. Napredak, vol. 147, br. 2, Zagreb, 2006.
Vizek Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP
Ţivković, Ţ. (2005). Susreti s roditeljima II. Đakovo: Tempo