promjene u stanicama nakon zračenja
DESCRIPTION
RadiologijaTRANSCRIPT
-
PREDMET:
STUDENT:
SEMINARSKI RAD
TEMA : Promjene u stanicama nakon zraenja
-
Sadraj
Uvod.............................................................................................................................................. 1
Bioloki efekti zraenja ................................................................................................................. 2
Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja ....................................................................... 2
Teorija direktnog pogotka jonizirajuim zracima ...................................................................... 3
Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na zraenje ................................................................... 5
Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg zraenja .......................................................................... 7
Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja ........................................................................................ 8
Geiger Mueller brojai ......................................................................................................... 9
Ionizacijske komore ............................................................................................................. 9
Osobni dozimetri .................................................................................................................. 10
Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni ionizirajueg zraenja............................................... 11
Naini zatite od zraenja.............................................................................................................. 12
Zakljuak ....................................................................................................................................... 13
Literatura........................................................................................................................................ 14
-
1
Uvod
Zraenje se dijeli na prirodno i
vjetacko jonizujue zraenje. Prirodno
jonizirajue zraenje koje okruuje ljudski
organizam.dolazi iz 3 glavna izvora:
kosmiko zraenje iz svemira ukljuuje
energetske protone, elektrone, gama zrake, X
zrake. Primarni radioaktivni elementi u
prirodi su uran, torij, kalij (zato ovog
zraenja ima u pojedinom vou, kao npr
banane), radioaktivni derivati ovih
elemenata. Ovi elementi emitiraju alfa i beta
ili gama zrake, ali veina prirodnog
zaraenja potie od plina radona.
Ionizirajue zraenje i radioaktivne tvari su
prirodna i stalna pojava u okoliu te u
brojnim djelatnostima ljudi. tovie,
upotreba umjetnih izvora ionizirajueg
zraenja sve je rairenija. Izvori zraenja
danas nemaju adekvatne alternative u
medicini za dijagnostiku, terapiju te
sterilizaciju medicinskog pribora i opreme.
17 % elektrine energije u svijetu proizvodi
se u nuklearnim postrojenjima. Zraenje se
koristi za konzerviranje namirnica i hrane,
unitavanje insekata i nametnika.
Radiografski postupci u industriji ve su
rutinska tehnika u kontroli bez razaranja
kojom se otkrivaju oteenja i pukotine u
brojnim cjevovodima, posudama,
inenjerskim postrojenjima i graevinama.
Primjena radioaktivnih tvari u gospodarstvu,
poljprivredi, nauci, istraivanjima i mnogim
drugim ljudskim djelatnostima milijunima
ljudi doprinosi ne samo poboljanju kvalitete
ivljenja, ve osigurava i brojna radna
mjesta u tim djelatnostima. Kao i svaka
djelatnost, uz korisnu stranu primjena
zraenja donosi i opasnost po ivot i zdravlje
ljudi te tetne posljedice po okoli. Riziku ne
podlijeu samo oni koji rade s izvorima
ionizirajueg zraenja, ve i svekoliko
puanstvo, tako da nedovoljno kontrolirana
primjena tih izvora moe dovesti do prave
nacionalne nesree, a mogu biti ugroeni i
graani drugih drava. Brojna iskustva iz
prolosti koja su rezultirala ozraenjem
pojedinaca i rizike po ivot i zdravlje ljudi te
zagaenje okolia ukazala su na potrebu
sustavne i organizirane provedbe mjera
zatite od ionizirajueg zraenja. Drutveno
prihvaanje rizika u vezi s upotrebom
ionizirajueg zraenja uvjetovano je
efektivnom koristi koju takva upotreba
donosi. Opasnost kojom je popraeno
izlaganje zraenju ne moe se ukloniti u
potpunosti, ali ipak, rizik se mora
ograniavati i smanjivati administrativnim,
organizacijskim i tehnolokim mjerama. To
je razlog koji nalae svakoj dravnoj
zajednici obvezu izgradnje kvalitetnog i
ureenog sistema zatite od zraenja na svim
-
2
razinama drutvenog ustrojstva. Takva
organizacija mjera zatite obuhvaena je
jednim imenom: zatita od zraenja. Zatita
od zraenja odnosi se na sve ljude koji mogu
biti izloeni ozraenju ili posljedicama
izlaganja pa se tako vodi rauna i o buduim
naratajima koji mogu trpjeti posljedice
dosadanjeg i dananjeg izlaganja zraenju.
Bioloki efekti zraenja
Zraenje prolaskom kroz materiju,
bez obzira da li se radi o ivoj ili mrtvoj
materiji, izaziva efekat jonizacije. Dio
zrane energije koji biva apsorbovan u
materiji troi se na izbacivanje elektrona iz
atoma i stvaranje jonskih parova. U neivoj
materiji proces jonizacije ne ostavlja nikakve
posljedice. Meutim, jonizacija u tkivu
izaziva duboke bioloke promjene, koje
nastupaju ubrzo poslije ozraivanja. Ako se
jonizirajue zraenje primjenjuje u veim
dozama, uzrokuje smrt elije i odumiranje
tkiva. Ova osobina x-zraka ili bilo kojeg
drugog jonizirajueg zraenja koristi se u
lijeenju malignih tumora. Poznato je da
jonizirajue zraenje, nakon apsorpcije u
materiji, izaziva itav niz jonizacija koje u
ivim sistemima izazivaju biohemijske
promjene. Danas se smatra da jonizirajue
zraenje u materiji moe djelovati na dva
naina:
a) indirektno djelovanje jonizirajueg
zraenja,
b) teorija direktnog pogotka jonizirajuim
zracima.
Indirektno djelovanje jonizirajueg zraenja
Djelovanjem jonizujueg zraenja iz
molekule vode se izbija jedan elektron koji
odmah reaguje sa drugom molekulom vode i
nastaje drugi jonski par. H2O H2O+ + e-
H2O + e- H2O-
Kao nestabilne molekule oni odmah
disociraju na H2O+- H+ + OH H2O-- H +
OH-
-
3
Od normalnih jona nastaje voda ali su H i
Oh jako nestabilne i veoma reaktivne
molekule koje stvaraju slobodne radikale
HO2 i H2O2.
Ovo stvaranje radikala u tkivu traje veoma
kratko a u daljem toku kljunu ulogu igraju
slobodni radikali koji djeluju prije svega na -
SH enzimske grupe Pri emu nastaju
disulfidne grupe i tako i denaturacija
proteina i depolimerizacija
visokomolekularnih jedinjenja. Najvei broj
oteenja dogaa se ovim mehanizmom, a
samo oko 5% izravnim djelovanjem
zraenja.
Teorija direktnog pogotka jonizirajuim
zracima
Po ovoj teoriji, jedna elijska
struktura moe biti oteena jedino ako je
direktno pogodena jonizirajuom esticom.
Djelovanje zraenja na bilo kojem nivou
DNK ima odgovarajue posljedice.
Direktnim djelovanjem na DNK moe doi
do oteenja pirimidinskih baza koje su
osjetljivije od purinskih, a to dovodi do
cijepanja jednog ili oba lanca DNK; rezultat
toga su vidljivi lomovi na hromosomima
(iste promjene na purinskim i pirimidinskim
bazama mogu nastati i kao posljedica
indirektnog djelovanja zraenja u vodenoj
sredini). Kao rezultat oteenja DNK u fazi
auto reduplikacije su mutacije, a u fazi
transkripcije stvaranje funkcionalno
insuficijentnih proteina i enzima. Ovi, opet,
dovode do devitalizacije elije, njenog
ubrzanog starenja, kao i do kancerizacije.
Prema mjestu nastanka, mutacije se unutar
elije dijele na genske, hromozomske i
plazmatske. Dok se prema vrsti elije u
kojima se ove promjene odvijaju dijele na:
a) germinalne ili nasljedne, koje se
prenose na potomstvo, a nastaju
djelovanjem zraenja na spolne
elije, ovisno o jaini doze i broju
mutacija po genima, posljedice
zraenja mogu biti razliite:
kompletna sterilnost, spontani
pobaaj, mrtvorodeni plodovi ili brza
srnrt ivoroenih plodova.
b) somatske promjene, koje se
odvijaju u somatskim elijama,
prenose se na elijski klon, nastao
diobom matine elije, ali se ne
prenose na potomstvo. Somatske
mutacije nastaju u vidu
devitalizacije, ubrzanog starenja i
kancerizacije elije.
Utvreno je, na primjer, da radiolozi
deset puta ee obolijevaju od
karcinoma koe i leukemije nego
ostali ljekari.
-
4
Meutim, pojava da izvjesna oteenja koja
nastaju na DNK u toku zraenja prolaze bez
posljedica ukazuje na injenicu da postoje
izvjesni mehanizmi koji su u stanju da
isprave greke nastale u grai DNK.
Najnovija istraivanja ukazuju da u svim
ivim elijama postoje multienzimski sistemi
koji ispravljaju pojedina oteenja i nazvani
su reparatorni sistemi. Eksperimentalno je
utvreno da je elija najosjetljivija u doba
mitoze. Ukoliko se analiziraju sve faze diobe
elije, eksperimenti pokazuju da je ona
najosjetljivija u profazi. Gubitak stanica ne
predstavlja velik problem za ovjeji
organizam u kojem svakodnevno umire
preko milijun stanica. Smru stanice
onemoguuje se prijenos izmijenjene
genetike informacije na stanicu kerku. No
ako je postotak unitenih stanica u nekom
organu ili tkivu velik, tada funkcija organa
ili tkiva moe biti oslabljena, a u pojedinim
sluajevima gubitak stanica dovest e i do
smrti organizma. Ove uinke povezane sa
smru stanica, koji se redovno pojavljuju i
jaina im je ovisna o efektivnoj dozi
nazivamo deterministikim. DNA molekula
moe biti popravljena i tako da je ouvan
njen integritet, ali da nije odrana njena
prvobitna struktura. To znai da su tokom
procesa popravka nastale promjene u malim
sekvencama baza na mjestu poetnog
oteenja. Greke u popravku vanih DNA
regija kod preivjelih stanica mogu
rezultirati stabilnim genetskim promjenama.
Ako se takve stanice nastave dijeliti, nastat
e klonovi izmijenjenih stanica. Veina
ovako izmijenjenih stanica ne napreduje do
karcinoma jer gotovo ni jedna ne ostaje
sposobna za ivot nakon nekoliko dijeljenja.
One koje su sposobne za vie dijeljenja esto
se diferenciraju u funkcionalne stanice koje
Dvostruki prekid
Jednostruki
prekid
-
5
se dalje ne dijele, moe izostati slijed
dogaaja iz okruenja stanice potreban za
poticanje stanine diobe ili dolazi do
programirane stanine smrti (apoptoza).
Mada vrlo djelotvorni, opisani mehanizmi ne
mogu u svim sluajevima sprijeiti daljnju
diobu stanica iji genetski zapis ne odgovara
stanici od koje su nastale. Takve stanice
moe potaknuti na daljnju diobu i agens iji
je karcinogenetski potencijal vrlo nizak.
Koncentracija agensa ili doza potrebna za
poticaj diobe kod hrronine izloenosti ne
mora biti tako visoka kao za nastanak
osnovne promjene. Promjene u organizmu
iji nastanak povezujemo s promjenama u
genetskom materijalu pojedinih stanica
mogu se, ali i ne moraju dogoditi pa se moe
govoriti samo o vjerojatnosti njihova
nastanka. Vjerojatnost nastanka tih promjena
u organizmu ovisna je o efektivnoj dozi. to
je doza manja i vjerojatnost nastanka
promjena je to manja, ali ne postoji tako
mala doza za koju bi vjerojatnost nastanka
promjena bila jednaka nuli.
Osjetljivost pojedinih elija i tkiva na
zraenje
Bergonie-Tribondeauov zakon kae
da je neko tkivo radiosenzibilnije, ukoliko je
njegova aktivnost vea, a elije su manje
diferencirane u pogledu morfologije i
funkcije. Stanice koje grade miina,
ivana, kotana i slina tkiva, obzirom da se
vrlo rijetko, odnosno gotovo nikad ne dijele,
slabo su osjetljive na izloenost zraenju.
Nasuprot njima, na ionizirajue zraenje su
daleko osjetljivije nediferencirane stanice,
odnosno matine stanice koje susreemo u
krvotvornom tkivu i spolnim lijezdama,
odnosno stanice koe i sluznica koje se
neprekidno dijele. Redoslijed osjetljivosti
nekih stanica na zraenje:
slaba osjetljivost: miine
stanice, ivane stanice i stanice
kotanog tkiva.
umjerena osjetljivost: endotelne
stanice, spermatide, fibroblasti,
osteoblasti.
visoka osjetljivost: limfociti,
spermatogonije, eritroblasti,
stanice crijevnog epitela.
[Type a quote from the document or
the summary of an interesting point.
You can position the text box
anywhere in the document. Use the
Drawing Tools tab to change the
formatting of the pull quote text box.]
-
6
Zbog toga rizik od izloenosti zraenju za
sve dijelove ljudskog tijela nije isti. On
varira od organa do organa. To je izraeno
kroz veliinu koju nazivamo teinski
koeficijent za pojedino tkivo ili organ
Veliina koja uvaava sve navedene
imbenike naziva se efektivna doza.
Izraunava se tako da se zbroje umnoci
ekvivalentnih doza i teinskih koeficijenata
za ozraena tkiva i organe. Odgovara stupnju
rizika pojave karcinoma. Najosjetljivija
elija u ovjeijem tijelu je limfocit;
zapravo, njegova matina elija limfoblast
za koga je dovoljna doza od 25 C/kg pa da
izazove poetna oteenja, dok je za nervnu
eliju potrebna doza od 1 000 do 4 000 C/kg
da bi nastala oteenja.
Promjene u krvnoj slici
Najosjetljiviji organi na zraenje su
krvotvorni organi, a to su kotana sr,
slezena, limfne lijezde i timus. Kontrola
krvne slike kod medicinskog osoblja vri se
najmanje jedanput godinje, a kod pacijenata
koji se zrae svakih 6-7 dana, a nekada i
ee. Prve promjene se primjeuju u bijeloj
krvnoj lozi, tj. poinje ukupan broj leukocita
da se smanjuje, a u diferencijalnoj krvnoj
slici procentualno najvie od zraenja
stradaju limfociti. Promjene se oituju u
perifernoj krvnoj slici; meutim, na zraenje
nisu osjetljivi zreli eritrociti koji su ve u
perifernoj krvi, nego njihove matine elije.
To se isto odnosi i na ostale krvne elemente,
leukocite i trombocite.
Promjene koje nastaju u krvnoj slici su
ovisne od:
1. ukupne doze zraenja,
2. volumena ozranog tkiva
3. koliine ozraenih krvotvornih organa,
to znai da prilikom zraenja ne moraju
uvijek u zrano polje biti ukljueni svi
Jaina biolokih oteenja ovisi o:
a) vrsti zraenja (svaka vrsta zraenja ima
svoju karakteristinu radiobioloku
efikasnost (RBE), alfa estice izazivaju
ionizaciju tkiva 20 X veu od beta zraka;
teinski faktor radijacije).
b) vremenskoj raspodjeli doze (bioloka
oteenja su obrnuto proporcionalna
vremenu trajanja izlaganja radijaciji).
c) topografskoj raspodjeli doze (bioloka
oteenja su proporcionalna volumenu
ozraenog tijela).
d) apsorbiranoj dozi zraenja (bioloka
oteenja su posljedica djelovanja
sveukupnog zraenja kojem je tijelo bilo
izloeno, bez obzira na doze, vrijeme
izlaganja i volumen tkiva efektivna ivotna
doza zraenja).
-
7
e) individualnoj osjetljivosti na zraenje
(svaki organizam je razliito osjetljiv na
zraenje, razlozi uglavnom nepoznati).
f) ivotnoj dobi (mlae osobe su u pravilu
osjetljivije na zraenje od starijih, djeca su 3
X osjetljivija od odraslih, fetus je
najosjetljiviji na zraenje).
Ciljevi i naela zatite od ionizirajueg
zraenja
Cilj zatite od ionizirajueg zraenja je
sprijeiti nastanak deterministikih uinaka
koji su posljedica izlaganja zraenju i
ograniiti pojavu stohastikih uinaka na
najmanju moguu mjeru te osigurati da pri
obavljanju djelatnosti kod kojih dolazi do
izlaganja ionizirajuem zraenju to izlaganje
bude opravdano, odnosno da korist od tog
izlaganja uvijek bude vea od tete. Polazei
od injenice da se zatita od ionizirajueg
zraenja zasniva na pretpostavci linearne
veze izmeu doze i uinka, gdje ne postoji
tako mala doza za koju bi mogli tvrditi da
smo apsolutno sigurni, Meunarodna
komisija za radioloku zatitu u Publikaciji
60 (ICRP,1991) preporua da se upotreba
zraenja, odnosno sistem radioloke zatite
zasniva na sljedeim naelima:
Opravdanost
Ni jednu djelatnost s izvorima ionizirajueg
zraenja ne smijemo zapoeti ako nismo
sigurni da emo poluiti veu korist za
izloene pojedince ili drutvo od tete koju
izloenost moe prouzroiti.
Optimalizacija
Doza koju primi pojedinac, iz bilo kojeg
izvora, broj izloenih osoba odnosno
vjerojatnost izlaganja ionizirajuem
zraenju, mora se odravati toliko nisko
koliko je razumno mogue, a u skladu s
gospodarskim i socijalnim faktorima koji se
moraju uzeti u obzir. Za ovaj princip esto se
koristi skraenica od engleskog As Low as
Resonably Achievable, ALARA.
Ogranienje
Odnosi se na ogranienje ozraenja
pojedinca s tim da izlaganje pojedinca mora
biti nie od zakonom utvrenih granica. Kao
i veina drugih ljudskih zanimanja i
profesionalno bavljenje ionizirajuim
zraenjem nosi sa sobom odreen rizik. U
sluaju deterministikih uinaka, apsolutni
kriterij prihvatljivosti je doza koja mora biti
ispod praga za takve uinke. Nasuprot tome,
za stohastike uinke je, zbog nepostojanja
praga, potrebno stvoriti relativne kriterije
prihvatljivosti. Ti kriteriji trebaju se
zasnivati na usporedbi radiolokog rizika s
ostalim rizicima profesionalnog ili javnog
ivota. Nivo sigurnosti na radnim mjestima
gdje se koriste izvori ionizirajueg zraenja
treba biti kao na radnim mjestima na kojima
-
8
se izvori ne koriste, a priznata su kao radna
mjesta s visokim stupnjem sigurnosti.
Granice doza
U skladu s gore iznesenim, odreene su
granice doze za djelatnike. Efektivna doza je
ograniena na 100 mSv u pet uzastopnih
godina, s time da u ni jednoj godini
primljena doza ne smije prekoraiti 50 mSv.
Godinja granica ekvivalentne doze za one
lee iznosi 150 mSv a za podlaktice, ake,
stopala i kou iznosi 500 mSv . Petogodinje
razdoblje definirano je Zakonskim propisima
koji reguliraju zatitu od ionizirajueg
zraenja. U skladu s naelom ogranienja i
optimalizacije, to to su vrijednosti iznad
propisanih granica striktno nedozvoljene ne
znai da su sve vrijednosti ispod graninih
prihvatljive. Propisane granice doza slue
nam kao uvjeti za proceduru optimalizacije.
Granice doza samo su dio sistema zatite
kojemu je osnovni cilj smanjiti razinu doza
onoliko nisko koliko je to razumski mogue
postii, uvaavajui ekonomske i socijalne
faktore
Mjerenje i ureaji za mjerenje zraenja
U nastojanju da to preciznije
ustanovimo i izmjerimo mogui utjecaj
malih doza na ivi organizam, neophodno je
dobro poznavati interakciju izmeu
ionizirajueg zraenja i biolokog sistema.
Tek usporeujui ove podatke s
epidemiolokim studijama populacije,
mogue je s veom ili manjom pouzdanosti
povezati odreene promjene s izloenosti
niskim dozama ionizirajueg zraenja,
primljenim u duem vremenskom razdoblju.
Da bi mogli procijeniti tetni uinak zraenja
i provoditi mjere zatite, doze se moraju
izmjeriti. Mjeri se apsorbirana doza zraenja
u zraku, a iz dobivenih vrijednosti
izraunavaju se ekvivalentna i efektivna
doza. U sluaju kad imamo izvor zraenja i
kad poznamo njegovu aktivnost, kao i vrstu
radioaktivnog izvora (npr. Cezij-137) te
njegove karakteristike, moemo i raunski
odrediti dozu . No, u pravilu se mjere
apsorbirane doze u zraku u nekoj toki gdje
se oekuje da se nalazi osoba koja moe biti
ili je izloena ozraenju i preraunavanju na
tkivo ili na cijelo tijelo. Ureaji koji za to
slue zovu se dozimetri. Postoje razne vrste
dozimetara pa tako i njihovih podjela. No,
svi oni rade na principu mjerenja uinaka
ionizacije koje u njima proizvodi zraenje.
Tako imamo elektrine ureaje za mjerenje
doza u prostoru (Geiger Muller brojae i
ionizacijske komore) i osobne dozimetre
(filmska znaka ili termoluminiscentne
dozimetre) koji slue za mjerenje osobnog
-
9
ozraenja primljenog tijekom rada u polju
zraenja od nekog izvora.
Geiger Mueller brojai
Ovi ureaji sastoje se u biti od
komore ispunjene zrakom ili nekim plinom u
kojoj je uspostavljeno elektrino polje.
Zraenje prolazom kroz komoru izaziva
ionizaciju. Pozitivni ioni odlaze u
elektrinom polju na - elektrodu (katodu), a
negativni (elektroni) ioni odlaze na
+elektrodu (anodu). Time u strujnom krugu
nastaju el. impulsi koji oznaavaju da je
dolo do prijma estice koja je nastala
raspadom. Ti impulsi se obrauju u el. krugu
ureaja i na brojaniku se pokazuju odreene
vrijednosti: broj impulsa, broj impulsa po
jedinici vremena i sl. GM cijevi (brojai)
broje impulse , a ne dozu i zato slue za
detekciju zraenja, a ne primarno za ocjenu
same opasnosti zraenja. Za to slue
ionizacijske komore.
Ionizacijske komore
Ionizacijske komore imaju slinu
grau kao i brojai, ali drugaije el. polje i
drugaiji nain badarenja. One mjere
apsorbiranu dozu u zraku. Ako znamo masu
zraka u komori (odnosno njen volumen),
zraenje prolazom kroz tu komoru predaje
odreenu koliinu energije za ionizaciju tog
zraka u komori te ako znamo tu energiju
znamo i apsorbiranu dozu u zraku u toki na
kojoj se nalazi komora. To je, podsjetimo se,
omjer energije i mase zraka u komori.
Nadalje, iz eksperimenta je poznato koliko
energije je potrebno da u zraku nastane 1 par
elektron-ion: 34 eV. Dovoljno je, dakle,
mjeriti broj impulsa u komori i svaki impuls
pomnoiti s 34 eV te dobijemo ukupnu
energiju predanu od zraenja komori. Ta
energija podijeljena s masom zraka u komori
daje apsorbiranu dozu. Badarenjem se to
moe postii tako da je elektronika podeena
na nain da izravno moemo oitati dozu na
skali ureaja.
-
10
Osobni dozimetri
Osobni dozimetri slue za mjerenje
osobnih doza ljudi koji ih nose na
odgovarajuem reprezentativnom mjestu na
svom tijelu tijekom rada s izvorima zraenja
(na lijevoj strani prsiju ispod olovne zatitne
pregae). Dvije su najrairenije (zakonski
priznate) metode mjerenja: filmdozimetar i
termoluminiscentni dozimetar (TLD). Kod
oba dozimetra prolazom zraenja dolazi do
odreenih procesa koje zraenje izazva
predajom energije: zacrnjenje filma ili
podizanje elektrona na vie energetsko
stanje. Prilikom oitanja: razvijanje filma ili
oitanje u posebnom itau, vidi se uinak
zraenja, zacrnjenje ili odreena krivulja kod
TLD-a. Badarenjem serije dozimetra
poznatim dozama i uz badarne krivulje
mogu se odrediti te primljene doze. To je
posebna tehnologija koja podrazumijeva
posebne procese i odreeno predznanje.
Danas su podjednako rairene obje metode,
svaka ima prednosti i mane. Uglavnom, TLD
se koristi tamo gdje je zbog velikog broja
korisnika potrebna i poeljna automatska
obrada, a filmdozimetri su pogodniji jer
ostaju u budunosti kao trajni zapis,
dokument o primljenoj dozi. Osjetljivost i
jedne i druge vrsti dozimetara je gotovo
podjednaka, a tonost ovisi o servisu, nainu
badarenja, energiji zraenja i drugim
faktorima. Osnovni nedostatak i jednog i
drugog dozimetra je odgoeno dobivanje
rezultata ozraenja,tek nakon razvijanja i
oitanja u itau nakon proteka vremena
noenja. Zbog toga su danas popularne
brojne verzije dozimetara s izravnim
trenutnim oitanjem primljene doze:
dozimetar u obliku olovke, elektronski
dozimetar i sl. Koji se lokalno koriste kao
-
11
dodatni dozimetar uz slubenu dozimetriju
koja se obvezno provodi filmdozimetrima ili
TLD-ima.
Zdravstveni nadzor osoba koje rade u zoni
ionizirajueg zraenja
Sve osobe koje rade u zoni
ionizirajueg zraenja moraju obaviti
zdravstveni pregled na osnovu kojeg se
utvruje zdravstvena sposobnost pojedinca
za rad u zoni ionizirajueg zraenja.
Zdravstvene preglede obavlja i daje
miljenje o zdravstvenoj sposobnosti doktor
medicine specijalist medicine rada. Ako je
nuno, u svrhu utvrivanja dijagnostikih i
diferencijalno-dijagnostikih odrednica,
pregledana osoba moe biti upuena na
dodatne preglede i pretrage u odreene
zdravstvene ustanove ili na pregled kod
odreenog doktora medicine specijalista.
ZDRAVSTVENI PREGLED MOE BITI:
Prethodni zdravstveni pregled
obavlja se prije poetka obuke ili kolovanja
za rad ili prije poetka rada s izvorima
ionizirajueg zraenja i u svim drugim
zakonski odreenim sluajevima.
Redovni zdravstveni pregled
obavlja se svakih 12 mjeseci nakon
prethodnog pregleda.
Proireni nadzorni zdravstveni pregled
obavlja se svakih 60 mjeseci nakon
prethodnog pregleda.
Izvanredni nadzorni zdravstveni pregled
obavlja se u koliko djelatnik primi dozu veu
od propisane ili ako lijenik specijalist to
zatrai iz nekog drugog razloga.
S IZVORIMA IONIZIRAJUEG
ZRAENJA NE MOGU RADITI OSOBE
KOJE BOLUJU OD:
1. bolesti krvotvornih organa: refrakterna
anemija, neutropenija, trombocitopenija
(sama ili kombinirana)
2. malignih bolesti
3. presenilna zamuenja one lee, bez
obzira na uzrok
4. bolesti endokrinih lijezda koje
zahtijevaju lijeenje, ako se primjenom
suvremenog lijeenja u endokrinologiji ne
postie zadovoljavajua regulacija
odreenog patofiziolokog stanja
5. konih bolesti kroninog tijeka i u kojih se
ne oekuje potpuno izlijeenje uz danas
poznate metode lijeenja, ukljuivo i
oteenja koe izazvana ionizirajuim
zraenjem
6. bolesti ovisnosti (alkoholizam,
tabletomanija, narkomanija)
7. teih duevnih i ivanih bolesti, ispod
prosjene kognitivne sposobnosti, psihoze i
granini
-
12
sluajevi, tei oblici neuroza, poremeaji
osobnosti s izraenim asocijalnim ili
antisocijalnim ponaanjem, akutne ili tee
bolesti, ozljede i anomalije sredinjeg ili
perifernog ivanog sustava, epilepsija i
drugi poremeaji svijesti
8. aktivne tuberkuloze
9. bolesti koje se oituju plunom fibrozom
10. kronine obstruktivne plune bolesti
(KOPB)
11. drugih bolesti za koje se prema
suvremenim medicinskim spoznajama zna
da predstavljaju
zapreku za rad s izvorima ionizirajueg
zraenja
12. ene tijekom trudnoe
13. ene tijekom dojenja, ako rade s
otvorenim radioaktivnim izvorima
Naini zatite od zraenja
Osnovna naini zatite od zraenja
koja su razvijena za nuklearne aktivnosti
mogu se u punom opsegu primijeniti i kod
uporabe rendgen ureaja, a to su: vrijeme,
udaljenost i uporaba titova. Uz te naine
moe se smanjiti ozraenje:
1. Vrijeme izlaganja mora biti to krae;
2. to vea udaljenost od izvora zraenja i
izloene osobe; i
3. Postavljanje titova od zraenja izmeu
izvora zraenja i izloene osobe
Vrijeme izlaganja
Doza kojoj je izloen pojedinac izravno je
proporcionalna trajanju zraenja. Ako se
udvostrui vrijeme izlaganja uz iste ostale
parametre, doza e biti dvostruka. Tijekom
radiografije vrijeme izlaganja je vrlo kratko
(manje od sekunde) da se sprijei utjecaj
pokreta pacijenta na jasnou slike. Tijekom
dijaskopije vrijeme izlaganja je puno dulje
(nekoliko minuta), ali je vano da bude to
manje to ovisi o osobi koja provodi
postupak-radiolog. Pri dijaskopiji utjecaj
inenjera je malen, sve ovisi o vjetini i
sposobnostima radiologa, te nainu na koji
on provodi pregled: uz povremeno
ukljuivanje dijaskopije, a ne kontinuirano
dranje zraenja itd. Na dijaskopskim
ureajima ugraeni su vremenska mjerila s
ogranienjem od 5 minuta koji podsjeaju
zaboravnog radiologa da treba prekinuti
zraenje. Samo kod posebnih pregleda mogu
se koristiti vremena dulja od 5 minuta.
to vea udaljenost
S udaljenou od izvora, doza zraenja koju
moe primiti osoba izloena zraenju jako
opada: praktino s kvadratom udaljenosti.
Pri radiografiji udaljenost izmeu
rendgenske cijevi i osobe koja je izloena je
manje vise stalna (osim kod pokretnih
rendgen ureaja), te se treba zakloniti iza
tita. Pri dijaskopiji imamo esto osobe koje
-
13
se nalaze uz rendgensku cijev, te se nalaze u
poljima zraenja s visokim brzinama doza.
Tu je vrlo vana udaljenost od izvora, jer i
najmanji pomaci smanjuju dozu.
Upotreba tita od zraenja
Stavljanjem tita izmeu izvora zraenja i
osobe koja je izloena ozraenju moe se
bitno smanjiti doza. Materijal koji se
najee koristi u dijagnostikoj radiologiji
jest olovo koje moe biti upotrijebljeno u
obliku lima, ili u olovnom staklu. Naravno i
svi drugi materijali mogu posluiti za zatitu.
Koliina smanjenja zraenja iza tita moe
se lako odrediti ako se poznaje sloj
poludebljine materijala (engl. kratica HVL)
koji je za svaki materijal odreen i prikazan
u prikladnim tablicama. Sloj poludebljine
materijala je ona debljina odreenog
materijala koje e propustiti samo polovicu
ulaznog zraenja, tj. zraenje koje proe tu
debljinu materijala smanjeno je na polovicu.
Postoje u tablicama i podaci o sloju jedne
desetine materijala, to je debljina koja
proputa samo jednu desetinu ulaznog
zraenja.
Zakljuak
Male koliine radioaktivnih materija se
javljaju u prirodi u vazduhu koji udiemo,
vodi koju pijemo, hrani koju jedemo i u
naim vlastitim tijelima. Zraenje koje
prodire u unutranjost naih tijela izaziva
tzv. internu izloenost na zraenje. Eksterna
izloenost dolazi iz izvora koji su izvan
naeg tijela kao to su zraenje suneve
svijetlosti, zraenje materija koje je stvorio
ovjek te radioaktivne materije koje se
nalaze slobodne u prirodi. Doze zraenja
koje ljudi primaju mjere se u jedinicama
koje se nazivaju "rem" ili "sievert". (Jedan
sievert je jednak 100 rema.) Naunici
smatraju da prosjena osoba u SAD godinje
primi dozu zraenja koja iznosi oko jedne
treine rema. Osamdest procenata
izloenosti ljudi zraenju dolazi od prirodnih
izvora, a ostatak od 20 procenata dolazi iz
vjetakih izvora zraenja, prvenstveno od
medicinskih X-zraka. Zraenje moe da
djeluje na tijelo na vie naina i negativne
zdravstvene posljedice od zraenja se ne
mogu primjetiti u toku vie godina. Ove
negativne posljedice se mogu rangirati od
blagih kao to su crvenilo koe do ozbiljnih
posljedica kao to su rak i smrt zavisno od
koliine zraenja koje je tijelo absorbovalo
(doze), vrste zraenja, pravca zraenja i
duine trajanja zraenja. Izloenost na
zraenje vrlo velikih doza moe da izazove
smrt za nekoliko dana ili mjeseci. Izlaganje
niim dozama zraenja moe da dovede do
poveanog rizika razvoja raka ili drugih
-
14
negativni zdravstvenih efekata. Danas je
panja s osoblja pomaknuta na zatitu
pacijenta. Dosadanja istraivanja pokazala
su da i najmanje izlaganje zraenju u
pacijenta moe izazvati latentne potencijalno
tetne uinke. Pouzdano je utvrena da fetus
jest vrlo osjetljiv na rendgensko zraenje u
ranom stadiju trudnoe. Smatra se da i vrlo
male doze zraenja mogu doprinijeti pojavi
genetskih uinaka. Smanjenje doze
radiologu, njegovim asistentima, inenjerima
i ostalim osobama koje sudjeluju tijekom
dijagnostikog ili intervencijskog postupka s
rendgen ureajem moe se vrlo lako postii
ako se uvaavaju osnovni naini zatite,
zdravorazumski pristup i svijest o opasnosti
od zraenja.
Literatura
URL:
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ioniziraju%C4%
87e_zra%C4%8Denje (01.06.2013)
http://www.google.ba/url?sa=t&rct=j&q=&e
src=s&source=web&cd=2&ved=0CDAQFj
AB&url=http%3A%2F%2Fgenom.mefst.hr
%2FGlobaldizajn%2Fkatedre%2Fmed_radio
logija%2FP2.ppt&ei=lzS0Ud25PJL14QTX-
4HYCg&usg=AFQjCNHlEIBG3BX4rCouB
6VffraBC57uYg&sig2=gEcp4N8V7h8NDR
9NQNn66A (01.06.2013)
http://www.apo.hr/data/certificates/Bioloskiu
cinci.pdf (01.06.2013)
http://www.alternativa-za-
vas.com/index.php/clanak/article/radioaktivn
ost/ (01.06.2013)
http://www.physics.mefos.hr/programi/Osije
k/zastita08/skripte/skripta.PDF (01.06.2013)