engleski i srpskohrvatski jezik - fpps.edu.rs · pdf filepredgovor knjiga engleski i...

SLAVICA PEROVI]

ENGLESKI I SRPSKOHRVATSKI JEZIK

INDIREKTNA PITANJA UKONTRASTU

SADR@AJ

Lista skra}enica ........................................................................................................................ vPredgovor ............................................................................................................................... viiI UVOD .................................................................................................................................... 11.1 CILJ ............................................................................................................................... 11.2 OBIM KONTRASTIRANJA ........................................................................................ 31.3 KONTRASTIVNA ANALIZA DANAS ...................................................................... 31.4 JEZI^KI MODEL ......................................................................................................... 51.5 KORPUS ....................................................................................................................... 61.6 SINTAKSI^KI I SEMANTI^KI KRITERIJI ZA KLASIFIKACIJU

INDIREKTNIH PITANJA ........................................................................................... 71.7 INDIREKTNA PITANJA KAO DIO INDIREKTNOG GOVORA ........................... 11

II INDIREKTNA PITANJA U ENGLESKOM JEZIKU ................................................. 152.1 IZ RANIJIH IZUÂVANJA ....................................................................................... 152.2 TRADICIONALNI PRISTUP INDIREKTNIM PITANJIMA ................................... 182.3 INDIREKTNA PITANJA U TRANSFORMACIONOJ TEORIJI ............................. 222.4 SINTAKSA INDIREKTNIH PITANJA ..................................................................... 302.4.1 Wh-IP u engleskom jeziku ................................................................................. 302.4.2 Yes-no IP u engleskom jeziku ............................................................................ 33

2.5 Zna~enje indirektnih pitanja ....................................................................................... 352.5.1 Teorijske postavke o zna~enju indirektnih pitanja ............................................. 352.5.2 Osnovni pojmovi savremene teorije zna~enja ................................................... 36

III KOMPLEMENTACIJA INDIREKTNIM PITANJIMA ............................................ 433.1 INDIREKTNA PITANJA KAO KOMPLEMENTI U ENGLESKOM JEZIKU ....... 433.2 INDIREKTNA PITANJA KAO KOMPLEMENTI U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU ........................................................................................................................ 49

3.3 RAZGRANIÊNJE INDIREKTNIH PITANJA OD RELATIVNIH REÊNICA U ENGLESKOM JEZIKU .......................................................................................... 56

3.4 RAZGRANIÊNJE INDIREKTNIH PITANJA OD RELATIVNIH REÊNICA U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU ........................................................................... 61

3.5 BAKEROV JEZI^KI MODEL .................................................................................. 633.5.1 Ilokuciona komponenta jezi~kog zna~enja ........................................................ 73

IV REZULTATI KONTRASTIRANJA ............................................................................. 754.1 YES-NO INDIREKTNA PITANJA ........................................................................... 754.1.1 Yes-no indirektna pitanja sa komplementajzerom IF ........................................ 754.1.2 Yes-no indirektna pitanja sa komplementajzerom WHETHER ........................ 89

4.2 WH-INDIREKTNA PITANJA ................................................................................. 1034.2.1 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji objekta ..................... 1044.2.2 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji subjekta .................... 1084.2.3 Indirekta pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji dodatka subjektu ........ 111

4.2.4 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji komplementa predloga ............................................................................................................ 113

4.2.5 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji determinatora ........... 1174.2.6 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHO ..................................................... 1184.2.7 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHO u funkciji subjekta ...................... 1184.2.8 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHO u funkciji dodatka subjektu ........ 1204.2.9 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW ..................................................... 1204.2.10 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW u funkciji dodatka subjektu ...... 1254.2.11 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW+ADJ u funkciji dodatka

subjektu ........................................................................................................... 1274.2.12 Indirektna pitanja sa upitnim rije~ima WHY, WHERE i WHEN u funkciji

priloga za uzrok, mjesto i vrijeme .................................................................. 1304.3 OSTALE VRSTE INDIREKTNIH PITANJA .......................................................... 1354.3.1 Alternativna indirektna pitanja ......................................................................... 1354.3.2 Deklarativna indirektna pitanja ........................................................................ 1404.3.3 Elipti~na indirektna pitanja - tekstualne elipse ................................................ 1424.3.4 Indirektna pitanja naro~ite sintakse i interpunkcije ......................................... 1474.3.5 Funkcije indirektnih pitanja u re~enici ............................................................. 1554.3.5.1 Indirektna pitanja u funkciji komplementa pridjeva ............................... 1564.3.5.2 Indirektna pitanja u funkciji komplementa predloga .............................. 157

V UPITNE RIJEÎ ............................................................................................................. 1615.1 UPITNE RIJEÎ U ENGLESKOM JEZIKU ........................................................... 1615.2 UPITNE RIJEÎ U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU ............................................ 1635.3 UPITNA RIJE^ WHAT ........................................................................................... 1665.3.1 Pronominalna upotreba rije~i WHAT u indirektnim pitanjima ........................ 1675.3.2 Determinativna upotreba upitne rije~i WHAT ................................................. 1715.3.3 Upitna rije~ WHAT u funkciji komplementa predloga .................................... 172

5.4 UPITNA RIJE^ WHY .............................................................................................. 1755.4.1 WHY u funkciji dodatka subjektu .................................................................... 1755.4.2 WHY u prilo{koj upotrebi ................................................................................ 176

5.5 UPITNA RIJE^ WHERE ......................................................................................... 1805.6 UPITNA RIJE^ HOW .............................................................................................. 182

VI FUNKCIJA INDIREKTNIH PITANJA U KOMUNIKACIJI ................................. 1896.1 ODGOVORI NA INDIREKTNA PITANJA ............................................................ 1896.2 KOMUNIKATIVNA VRIJEDNOST INDIREKTNIH PITANJA ........................... 195

VII PREDIKATI ................................................................................................................. 2057.1 PREDIKATI KOJI ZAHTIJEVAJU INDIREKTNA PITANJA U ENGLESKOM

I SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU .......................................................................... 2057.2 SUMARNI PREGLED PREVODNIH EKVIVALENATA SVIH PREDIKATA

IZ KORPUSA ........................................................................................................... 213

VIII ZAKLJUÂK ............................................................................................................ 221

BIBLIOGRAFIJA .............................................................................................................. 229

REGISTAR IMENA ........................................................................................................... 246

Slavica Perovi}iv

LISTA SKRA]ENICA

A - dodatakAdj P - pridjevska frazaAdj PQ - pridjevska fraza koja nedostajeAux - pomo}ni glagolC - komplementCl - klauzaComp - komplementajzerDet - determinatorInf P - infinitivna frazaE - engleski jezikFR/RR - relativna re~enica/klauzaIF - ilokuciona mo}Inf P - infinitivna frazaIQ/IP - indirektno pitanjeLoc P - pril. fraza za mjestoLoc PQ - pril. fraza za mjesto koja nedostajeMan PQ - pril. fraza za na~in koja nedostajeNP - imeni~ka frazaNPQ - imeni~ka fraza koja nedostajeO - objekatOC - dodatak objektuPred - predikatPrep - predlo{ka frazaPrep P - prepoziciona frazaReas PQ - pril. fraza za razlog koja nedostajeRGP - radni glagolski pridjevS - subjekatSFin - finitna re~enica/klauzaSC - dodatak subjektuSen - re~enicaSH - srpskohrvatski jezikSOV - subjekat-objekat-glagol jezik

Sup Sen/Cl - glavna re~enica/klauzaSVO - subjekat-glagol-objekat jezikTGP - trpni glagolski pridjevTime PQ - pril. fraza za vrijeme koja nedostajeVb - verbalVP - glagolska frazaVSO - glagol-subjekat-objekat jezikWh-IQ - indirektna pitanja sa upitnom rije~juYes-no IQ - da-ne indirektna pitanja* - znak za negramati~nu re~enicu? - znak za prihvatljivu re~enicu

Slavica Perovi}vi

PREDGOVOR

Knjiga Engleski i srpskohrvatski jezik - Indirektna pitanja u kontrastuproistekla je iz potrebe da temu pitanja kao jezi~ke strukture, njihove funkcije ujeziku i zna~enja koja u komunikaciji imaju, podrobnije istraìm. Ova knjiga je,na izvjestan na~in, logi~no uslijedila nakon knjige Direktna pitanja u engleskomi srpskohrvatskom jeziku izdate 1989. godine jer se i jedna i druga bavepitanjima kao jezi~kom univerzalijom i obije su ura|ene kontrastivno. Engleskii srpskohrvatski jezik - Indirektna pitanja u kontrastu predstavlja neznatnoizmijenjenu doktorsku tezu odbranjenu na Filolo{kom fakultetu Univerziteta uBeogradu 1991. godine.

Osnovni motiv za bavljenje upitnim strukturama proizi{ao je iz nastavneprakse. Te strukture predstavljaju veliki problem u u~enju i usvajanju, stoga, inastavniku izazov, jer se ponekad kao fosilizovana gre{ka dugo u me|ujezikuprovla~e. Motiv ovako obja{njen, ~ini se, nije daleko od ubjedljivosti svimaonima koji znaju u~ioni~ku situaciju, me|utim, samo bavljenje ovim stukturamaumnoìlo je inicijalni poticaj na razli~ite na~ine.

Upitne strukture kao jezi~ka pojava pokrivaju mnogu raznolikosttermina upitnog. Ono se sre}e u jezi~kom znanju i jezi~koj djelatnosti, sre}e seu povr{inskoj i dubinskoj strukturi, sre}e se kao realizacija u govoru pojedinacai dru{tvene grupe. Kao jedan od osnovnih pokreta~a u ljudskoj komunikacijipitanja su jezi~ka univerzalija. Bilo da pitanje ima upitnu formu ili, pak, nekudrugu, bez tog segmenta te{ko je zamisliti bilo koju vrstu izmjene mi{ljenja iiskustava, a te{ko je i zamisliti komunikaciju koja bi se sastojala samo odizjavnih re~enica. Upitno se sre}e tako|e kao dio formalizovanog sistemalogi~nog mi{ljenja gdje su osnovne kategorije u odgovoru sadràne u dvaentiteta - istinito i la`no; upitno je i dio komunikativne kompetencije oli~ene uupitnom pona{anju koje je dio jezi~kog pona{anja i ukupnog kodeksa pona{anja.Prema ustanovljenim konvencijama nekih sredina, pitanja u interpersonalnojkomunikaciji mogu imati posebna, sasvim nesaobraèna, zna~enja na{emkomunikacijskom kôdu. Tako, na primjer, me|u Araukanijima u îleu ponovitipitanje je uvreda, me|u Kalinahvama iz Brazila direktan odgovor na prvopitanje implicira da sagovornik nema vremena za razgovor i sli~no.

Bilo kako da ovim pojavama traìmo obja{njenje unutar epistemolo{kogsistema nauka, jedno leì u osnovi svega: to je struktura, odnosno lingvisti~ka i

gramati~ka komponenta pitanja. U pristupu indirektnim pitanjima, utuma~enjima te zavisno upitne klauze u ovoj knjizi, bilo da obja{njenja dolazeiz logike, psiholingvistike, sociolingvistike, neurolingvistike, prevalentan je biolingivsti~ki aspekt. Otuda opredjeljenje da se ova jezi~ka pojava posmatraprvenstveno kao jezi~ki izraz koji ima odre|enu strukturu i zakonitostipona{anja u datom kontekstu, funkciju u {iroj lingvisti~koj cjelini i mjestogenerisanja u dubinskoj strukturi. Veza koja je engleski i srpskohrvatski jezikdovela u dejstvo oli~ena je u lingvistici srodnoj grani - primijenjenoj lingvistici,odnosno kontrastivnoj analizi, a izabrani tok analize, jezi~ki model, tuma~enjerezultata trebalo je da budu kompatibilni sa inicijalnim motivom.

I evo opet novih dilema: {iri okvir za ovo istraìvanje mogla je jednakobiti analiza gre{aka u internalizovanom sistemu upitnih struktura, a mogle su bitirazvojne faze u me|ujeziku s pretpostavljenim poljima varijabilnosti, moglo jeda bude kontrastiranje upotrebe ovih struktura u jeziku, dakle kontrastivnapragmatika, a moglo je i u okviru metodologije kontrastiranja, kroz kontrastivnuanalizu s odre|enom hipotezom, kako je to u ovoj knjizi.

Svaka odluka te vrste pretpostavljala je kori{}enje obimne literature, abrz razvoj lingvisti~ke nauke uklju~uju}i i grani~ne oblasti, nalagao je isto takosavremenu gra|u uz mogu}nost selekcije prema njenoj relevantnosti iozbiljnosti analize.

Sam zadatak nametao se svojom kompleksno~}u iz nekoliko razloga.Prvo, zbog postojanja raznih pristupa indirektnim pitanjima, zatim zbognedostatnosti svake lingvisti~ke teorije, makar u jednom njenom segmentu. Uèlji da jezi~ki opis bude {to iscrpniji, da {to manje bude onog {to }e van togopisa ostati, lingvisti~ka nauka je pomjerala nivoe analize. Dugo jedno vrijemebavila se rije~ju, da bi pre{la na re~enicu. Tradicionalni, strukturalni,transformacioni model limitirani su re~enicom kao najvi{om jedinicom analize.Na tom nivou se obja{njavalo znanje, ali nije jezi~ka djelatnost. Ono {to jeizmicalo analizi nazivalo se jezi~ka upotreba i u nekoliko pravaca jeusmjeravalo jezi~ku nauku. Prvo, u nadre~eni~ni nivo, ~ime se bave analizadiskursa i lingvistika teksta, zatim u intenzivna sociolingvisti~ka istraìvanjagdje je interpersonalna komunikacija ukazala na koli~inu inferencija ipresupozicija u dedukciji zna~enja. U dubinskoj strukturi jezi~ki znak dobija nakompleksnosti, sistem opisa postaje krajnje apstrahovan i matematizovan, aproliferacija samih opisa danas iziskuje opredjeljenje i specijalizaciju.

Korpus na kojem je vr{ena obrada ove zavisno upitne strukture jenalagao odre|enje sintaksi~kog nivoa analize, a to je zna~ilo pro{irenje nivoa sre~eni~nog na nadre~eni~ni jer se misao nije uvijek zavr{avala jednomre~enicom. Rje{enje nije bilo tako jednostavno prilikom pristupa odre|enju

Slavica Perovi}viii

semanti~kog nivoa. Opredjeljenje je bilo u mjeri, u vezi koja postoji izme|usintakse tj. strukture i zna~enja koje iz strukture proisti~e. Na tom se rasponunalaze sve semanti~ke teorije podijeljene prema tome koliko se naslanjaju naplan jezi~kog izraza, odnosno jezi~kog sadràja ili se, pak, zna~enje traì urasponu izme|u jezi~kog sadràja i upotrebe. U ovom radu izbor je bio premaonome koliko se zna~enje bazira na alternativnosti, odnosno disjunktivnosti uda-ne (yes-no) pitanjima i ispunjavanju informativnog jaza u pitanjima supitnom rije~ju (wh-pitanjima). Da je izbor pao na neku drugu teoriju, zna~enjase ne bi traìla u strukturi, ve}, vjerovatno, kroz propozicije i kohezivne vezekoje se u tekstu iznalaze putem inferencija. Disjunktivnost u indirektnimpitanjima razrije{ena je u ovoj knjizi na osnovu kriterija:

a) sintaksi~ke strukture samog indirektnog pitanjab) prema onome kakav se odgovor na indirektno pitanje dobija (pozitivanili negativan ako ga uop{te ima) - najnovije teorije (diskurs i lingvistikateksta) pitanja smatraju nedovr{enom cjelinom jer ih posmatrajuisklju~ivo na relaciji pitanje-odgovor kao vezani par (adjacency pair).

c) na osnovu semanti~kog odre|enja predikata u dubinskoj strukturi.

U iznalaènju zna~enja indirektnih pitanja ovi kriteriji djelujukomplementarno jer jedan kriterij - sama disjunktivnost kao dio lingivsti~kesemantike nije bila dovoljna, odnosno sam predikat nije bio dovoljan. Predikatmoè biti ozna~en kao upitan u dubinskoj strukturi, a da ipak izostane odgovor.Stoga se kao jedan "korektivni" elemenat uklju~uje funkcija cijelog iskaza ukomunikaciji, razlu~uju}i upitno na sintaksi~koj ravni od onog {to funkcioni{ekao pitanje po semanti~kim kriterijima. Dio gledanja na taj problem realizovanje kroz na~in (mood). îtava analiza je zaokruèna govornim ~inovima jer jepostalo o~igledno da se ta veza moè uspostaviti, s obzirom na to da upitni na~insvojom sintaksi~kom formom indirektnog pitanja moè da zna~i i naredbu imolbu i izvinjenje i sli~no. Ovo je bio najsvrsishodniji izbor s obzirom napedago{ke ciljeve.

U anglisti~koj lingvistici u literaturi teì{te je bilo na onim autorima kojisu pravili kvalitativne pomake u obradi indirektnih pitanja. U komplementaciji- Katz i Postal, Langacker, Baker, Bresnan; prilikom odre|ivanja predikata udubinskoj strukturi - Munsat, Luelsdorff i Norrick, Hudson, Huddleson, Lyons,kao i na autorima koje je vi{e karakterisla fleksibilnost pristupa nego rigidnostpostavljenih principa.

Jedan od razloga je i izbor modela. Generativni je zbog svoje su{tine bioprimjereniji izbor ukoliko je namjera bila otkrivanje sli~nosti izme|u engleskog

Predgovor ix

i srpskohrvatskog; transformacioni model bi nu`no divergirao od univerzalinihprincipa imanentnih dubinskoj strukturi svojim brojem i raznoliko{}utransformacija. Generativni model je omogu}io ve}u apstrakciju u oba jezika {toje ukazivalo na na~ine pona{anja ovih zavisnih re~enica u matrici (glavnojre~enici). Taj vi{i nivo apstrakcije omogu}io je prihvatanje jedinstvenog pravilao komplementaciji S ® COMP S, a izbor Bakerovog modela notacije ieksplanacije najbolje saobraàva gornje principe s pedago{kim aspektom.

Literatura koja je u radu kori{}ena nosi sve odlike vi{e pravaca, pristupai problematizovanja ove jezi~ke strukture u lingvistici. U anglisti~koj lingvisticizastupljeni su svi veliki gramati~ari me|u kojima najvi{e Poutsma i Jespersen.Njihovi korespondenti, vi{e hronolo{ki nego po sli~nosti aspekata obrade, bili biBeli} i Musi} i kasnije Stevanovi} u literaturi o indirektnim pitanjima nasrpskohrvatskom jeziku. Raniji gramati~ari u nas se nisu sintaksom mnogobavili. Tradicionalisti~ki pristup karakteristika je na{e gramati~ke literature,kako starije tako i novije, mada, na sre}u, sve manje, ali ipak u dovoljnoj mjerida onom ko se preduzme posla kontrastiranja pojava u dva jezika moè da zadadosta problema. Jedan broj autora kori{}enih u ovoj knjizi unose moderanpristup kroz savremeni jezi~ki opis i komunikativni aspekt koje obra|uju.

Imaju}i u vidu literaturu koja je bila na raspolaganju, trebalo je rije{itinekoliko krupnih problema koji su se odnosili na kontrastivni postupak. Premaglobalnoj definiciji, obrada teme indirektnih pitanja u ovoj knjizi pripadamikrolingvisti~kim istraìvanjima jer se bavi jednom strukturom, ali dijelomzalazi u makrolingvisti~ka istraìvanja jer se bavi govornim ~inom. Prematehnici, to je kontrastivna analiza objektivnog tipa - korpus, jednosmjerni prevodi parcijalna kontrastivna analiza prema {irini kontrastiranja odre|enasegmentom klauzom, odnosno re~enicom. Nivo analize je sintaksi~ki isemanti~ki, a sve u sklopu primijenjenih kontrastivnih prou~avanja. Globalnomodre|enju pripada i ono s po~etka Predgovora "u pedago{ke svrhe".

U jednosmjernoj kontrastivnoj analizi smjer se odre|uje od jezika izvoraka jeziku cilju gdje ishod mora da bude novi kvalitet nastao iz dodira ta dvajezika i s ujedna~avanjem prema odre|enim kriterijima. Ujedna~avanje je bilo uodnosu na jezi~ku teoriju i jezi~ki model gdje je vrhovni princip bio boljaopisanost jezika i ve}a cjelovitost teorije. To je, svakako, bio engleski jezik.

Razlika u opisanosti dva jezika izazvala je terminolo{ke probleme. Jedanod glavnih bio je prevod nekih termina i ujedna~avanje terminologije. Prvojskupini prepreka koje je trebalo prevazi}i bio je prevod terminacomplementizer. Analogno onome {to postoji u na{em jeziku kao rije~ stranogporijekla, a srpskohrvatske transkripcije, odlu~eno je da to budekomplementajzer kao, recimo, sintesajzer (synthesizer). Tako|e, da

Slavica Perovi}x

saobraèno jednoj terminologiji i u skladu sa smjerom analize od engleskog kasrpskohrvatskom, dvije glavne skupine indirektnih pitanja nazovemo yes-no IPi wh-IP, a ne da-ne IP i IP s upitnom rije~ju iz najmanje dva razloga: u knjizije ~e{}e rije~ o takvim engleskim pitanjima i citatima iz engleske literature negoo tim strukturama u na{em jeziku; drugi razlog leì u jezi~koj ekonomiji. Sli~nasaobraàvanja i ujedna~avanja se nalaze se u Listi skra}enica. Upori{te za nekarje{enja iz domena terminologoje u ovoj knjizi nalazimo u argumentaciji irje{enjima prof. dr Radmile \or|evi} u njenim djelima iz 1987. i 1989.

Pri izradi rukopisa ove knjige mnogo su mi pomogli pojedinci iinstitucije, kako u zemlji, tako u inostranstvu. Dugujem zahvalnost namentorskom vo|stvu prof. dr Ljubomiru Mihailovi}u, kao i zahvalnost prof. drRadmili \or|evi}, ~lanu Komisije, na veoma korisnim primjedbama; prof. drVladimiru Sekuli}u koji je pratio nastajanje ovog teksta; profesoru DaviduWilkinsu sa Univerziteta u Readingu na konsultacijama u pripremi za izraduteze; Ani Trnini} i Jeleni Pralas, asistentima na Institutu za strane jezike uPodgorici za i{~itavanje i korekturu rukopisa; Institutu za strane jezikeUniverziteta u Podgorici na razumijevanju i pomo}i i British Councilu izBeograda koji mi je omogu}io boravak u Londonu i rad u Senate House,biblioteci Londonskog univerziteta. Veliku zahvalnost dugujem mojoj porodicina podr{ci koju mi je sve vrijeme davala, naro~ito mom muù koji je imaomnogo razumijevanja za moje profesionalno opredjeljenje. Knjige su do{lekasnije. Podrazumijeva se da su sve nedostatnosti teksta i eventualne gre{kesamo moje.

U Podgorici, jula 1996. S.P.

Predgovor xi

I UVOD

1.1 CILJ

U ovoj knjizi }emo se baviti analizom zavisno upitnih re~enica poputsljede}ih:

1.1 I know what frightened the poet.1.2 I wonder whether he will ever call again.

Iz ove analize }e biti izostavljeni primjeri sljede}ih konstrukcija:

1.3 We don't know the time of his arrival.1.4 Jane found out the place that was his hide out.

koje bi mogle imati interpretaciju:

1.5 We don't know when he will arrive.1.6 Jane found out where his hide out was.

{to bi bilo u skladu sa na{om osnovnom analizom.U korpus primjera ove jezi~ke pojave ne}e u}i ni konstrukcije o ~ijoj

ta~nosti i prihvatljivosti bi trebalo da se izja{njavaju informanti kao {to jesljede}i primjer govornog engleskog jezika.

1.7 Hear about how much his house is worth and whether why we should all be drinking Australian wine.

(TV serija Stolen, emitovana u no}nom programu TV Titograd, decembra 1990.).

Cilj rada u ovoj knjizi je pore|enje indirektnih pitanja, (u daljem tekstu IP) uokviru slo`ene re~enice u engleskom (u daljem tekstu E) i srpskohrvatskom jeziku (udaljem tekstu SH) i ustanovljenje sli~nosti i razlika na sintaksi~kom i semanti~komnivou. Ustanovljavanje sli~nosti i razlika trebalo bi da se odvija kontrastiranjem

sistema zavisno upitnih klauza1 iz dva jezika kroz pore|enje njihovih struktura,funkcija i zna~enja.

Kako je pore|enje te{ko sprovesti nezavisno od nadre|ene strukturekojoj zavisne re~enice pripadaju upravo zbog njihovog karaktera zavisnosti, to}e naj~e{}e u pore|enje ulaziti i taj konstituent sloène strukture.

U na{oj analizi zavisno upitna klauza, tj. IP }e biti osnovni elementjezi~kog sistema.2 Jezi~ka obilje`ja te klauze u E i SH analizira}emo i uporedititehnikom jednosmjernog kontrastiranja objektivnog tipa - korpus. Sli~nost irazlike }e biti ustanovljene putem prevodne ekvivalencije3 i strukturnekorespondencije (R. \or|evi}, 1987:63). Iako je klauza (IP) na{ prevashodniinteres, re~enica i re~eni~ni nivo }e biti uzeti kao jedinica jezi~kog sistema (Lj.Mihailovi}, 1981:91). Onda kada to budu nalagali principi analize korpusa, za}i}emo u nadre~eni~ni nivo.

Ustanovljenje sli~nosti i razlika na sintaksi~kom nivou izvr{i}emopore|enjem opisa konkretnih tipova IP iz dva jezika kori{}enjem uglavnom dvajezi~ka modela: funkcionalni i generativni. Semanti~ka analiza }e obuhvatitizna~enje IP u odnosu na njihovu upitnost i funkciju u komunikaciji kao iaktuelnu realizaciju u SH.

Uz ustanovljenje lingvisti~kih funkcija IP u dva jezika, poku{a}emo da,uz selektivni pristup, ustanovimo broj komunikativnih funkcija4 (illocutionaryforce) u na{em korpusu. Smatramo da moèmo da prihvatimo selektivni pristupu ovom segmentu analize, jer nam diskursno semanti~ko zna~enje nijeprvenstveni cilj. Isto tako, mislimo da ga ne moèmo izostaviti zbog tijesnevezanosti nivoa analize i njihove te{ke djeljivosti.

Ustanovljenje sli~nosti i razlika izme|u dva jezika uvijek se nalazi u bitikontrastiranja dva jezika. Bilo da se ono radi s ciljem da se ustanove uzrociinterferencije (transfer kao jedan od najbitnijih), ili da se uradi analiza gre{aka iizvr{i predvi|anje polja pote{ko}a, bilo da se porede "me|ujezici"(interlanguage), osnovna ideja je da se time dobiju konkretni rezultati, pouke

Slavica Perovi}2

1 Pod klauzama u ovom radu podrazumijevajmo "jedinicu gramati~kog ustrojstva manju od re~enice, ave}u od sintagme, re~i ili morfeme", kako je defini{e Enciklopedijski re~nik moderne lingvistike, autoraDejvida Kristala, (1985:117). Kako u opisu koristimo funkcionalni i generativni jezi~ki model, to }e seklauza (Cl) i re~enica (S) u generativnom modelu C.L. Bakera upotrebljavati u istom smislu.2 Vidi: Ljubomir Mihailovi}, "Uloga lingvisti~kog modela u teoriji prevo|enja", u Teorija i poetikaprevo|enja, Prosveta, Beograd, 1981.3 Pod ekvivalencijom podrazumijevamo "pribli`nu jednakost zna~enja", R. \or|evi}, Uvod ukontrastiranje jezika, 1987., ili sve {to se dobije kao SH prevod E re~enice koja sadrì zavisno upitnuklauzu. 4 Naj~e{}e smo za sintagmu "illocutionary force" koristili prevod R. \or|evi}, a to je komunikativnavrijednost (1979:17). Mogu}i prevodi: ilokucioni ~inovi ili ilokucione mo}i, Enciklopedijski re~nikmoderne lingvistike, 1985:97.

primjenljive u nastavnoj praksi. Pedago{ke implikacije su, stoga, uvijekimplicitno ili eksplicitno prisutne u kontrastivnim projektima. Kako se u ovojknjizi ne èli marginalizovati pedago{ki aspekt kontrastiranja, sve ono {to seodnosi na mogu}u primjenljivost u u~ionici, za nas }e biti va`no. To }e seodnositi na dubinu i obim kontrastiranja i jezi~ki model, prije svega. Dalje,lingvisti~ka aparatura kao instrument opisa i kontrastiranja poku{a}e se dovestina onaj nivo koji ne}e dovesti u sumnju validnost nalaza analize, ali nipredstavljati prepreku pravilnoj interpretaciji.

1.2 OBIM KONTRASTIRANJA

U ovoj knjizi kontrastiranje se odvija unutar sintaksi~kih jedinica na dvanivoa. Nivo zavisno upitne klauze ili IP - klauzalni nivo, i nivo nadre|enejezi~ke cjeline, tj. re~enice. [to se jezi~kih nivoa ti~e pore|enje }e bitisintaksi~ko i semanti~ko. U sintaksi~ki nivo vjerovatno je da }e se inkorporiratineki elementi morfofonemskog sistema SH jezika.

Ustanovljavanje zna~enja pitanja kroz relaciju pitanje - odgovor bi}ejedno od opredjeljenja analize u kontrastiranju. To na{e saznanje o zna~enjupitanja dopuni}emo pore|enjem E i SH primjera putem kontrastiranja njihovihkomunikativnih funkcija, a o~ekivanja su da ne postoji velika divergencija uzna~enju tih funkcija, s obzirom na to da je sintaksa, tj. struktura IP polazi{te. Uobrnutom slu~aju, da je polazi{te funkcija sa svim mogu}im sintaksi~kimrealizacijama, o~ekivalo bi se da razlike izme|u dva jezika budu velike.

U biti jednosmjerna analiza, bi}e "za~injena" ponekim primjerompovratnog prevoda tamo gdje mislimo da je kontrast izme|u dva jezika veomaizraèn. Opredijelili smo se za jedan smjer analize jer }e nam se na taj na~inomogu}iti da sistematski pokaèmo sli~nosti i razlike na ozna~enim nivoima, uzopravdan rizik da neki odnosi i elementi sistema time ne}e biti obuhva}eni. Uanalizi ne}emo koristiti brojke za ustanovljenje frekvencije javljanja odre|enihstruktura, ali tamo gdje mislimo da }e se upotrebom brojki bolje ilustrovatiodre|eni odnos ili karakteristika, time }emo se koristiti.

1.3 KONTRASTIVNA ANALIZA DANAS

Konstrativna analiza kao dio primijenjene lingvistike, koja se u opozicijiteorijsko-primjenjeno uvijek rangirala niè, davno je ve} dobila svu ozbiljnostprave nauke. Mnogobrojna istraìvanja kroz kontrastivne projekte doprinijela su

Uvod 3

da se razrije{e brojne zablude i nedoumice i nau~nost u ovoj oblasti dobije onuakceleraciju koja je primjerena i drugim naukama. Noviji radovi iz kontrastivneanalize Hipotezu o me|ujeziku (IHL) suprostavljaju Hipotezi o kontrastivnojanalizi (CAH) (F. Eckman, 1980:61-71) daju}i primat ovom prvom jer seobja{njenje za gre{ke traì van izvornog jezika (NL) i jezika cilja (TL). Slikovitoprikazano, izu~avanje me|ujezika u ukupnim istraìvanjima kontrastivneanalize nije postao mo}an izdanak. Ono {to predstavlja jedan logi~niji slijedkontrastivnih istraìvanja jeste kontrastiranje diskursa5. Pore|enje jezi~kihsistema nije dovoljno cjelovito, ako se ne dopuni uslovima pod kojima jedanelemenat sistema (bez obzira na veli~inu) funkcioni{e u interpersonalnojkomunikaciji upravo onako kako funkcioni{e.

Kao {to se i pretpostavilo tu su razlike me|u jezicima najvi{e jer jejezi~ka upotreba determinisana kulturom, tradicijom, obi~ajima, formulamakoje jedan jezik posjeduje i sl. To je na onom najrazu|enijem dijelu kontrasta,odnosno sli~nosti izme|u dva jezika, ali u osnovi, razlike i sli~nosti se svode nanjihov zajedni~ki imenitelj - univerzalije. Univerzalije su genetske i uticajne iu biti su zajedni~kih logi~kih operacija. One nisu samo jezi~ke, one su kulturnetako|e. U svakom jeziku postoji, na primjer, obra}anje, zahvaljivanje i sl., samo{to su razli~ite jezi~ke manifestacije i zna~enja. U Finskoj doma}ica treba gostanajmanje tri puta da pozove da pri|e za sto (P. Riley, 1981:135). Ko nije upoznatsa tim obi~ajem, pa prekr{i konvenciju i pri|e odmah, ogrije{io se mnogo vi{e,nego o lijepo pona{anje.

Za ovakvu vrstu kontrastivne analize nisu jo{ postavljeni svi kriteriji zaaparaturu koja je neophodna. Ako se i postavlja ona se ograni~ava za onajsegment jezika koji se kontrastira, ali izostaju generalizovana pravila: Eckman(1980); Enkvist (1980); Oleksy (1980); Riley (1981); Fainberg (1983); House(1984); itd., su samo neki autori koji se bave kontrastivnim diskursompovezuju}i u svojim istraìvanjima jezi~ku sposobnost kao najvi{i stepenmanifestacije jezika i jezi~ke univerzalije kao zajedni~ki imenilac i ono jednakou tim jezicima.

Koliko je te{ko raznovrsne jezi~ke realizacije u govornom jezikuporediti, toliko im je te{ko, ponekad na}i zajedni~ki korjen, pa oboje i daljepredstavljaju veliki poticaj za nova izu~avanja.

Slavica Perovi}4

5 KA ne prestaje da bude izazov za lingviste, ali se sve vi{e sa tema lingvisti~kog odre|enja jezi~kog znanjabavi problemima jezi~ke upotrebe istraùju}i sociokulturne ~inioce i psiholo{ke uslovljenosti.

1.4 JEZI^KI MODEL

U knjizi }emo koristiti uglavnom funkcionalni lingvisti~ki model kojim}emo opisivati povr{inske strukture IP u E i SH. Pod funkcionalnim modelompodrazumijevamo onaj lingvisti~ki model koji u osnovi ima opis jezi~kimfunkcijama S, O, SC, OC (subjekat, objekat, dodatak subjektu, dodatak objektu),model koji je manje-vi{e konzistentno primijenjen u A ComprehensiveGrammar of the English Language autora R. Quirk et. al., (1986).

Kao dopunu funkcionalnom modelu koristi}emo generativni model C.L.Bakera koji kao osnovu koristi modele transformaciono-generativne sintakse.Model o kome je rije~ primijenjen je u English Syntax, The MIT Press, 1989. Toje model koji ustanovljuje mehanizam IP u E prema nadre|enoj strukturi kojojpripada, upitnom elementu (frazi) kojom se traì odgovor, a ~itav teorijskipristup IP prepoznatljivo je svrstan u okvire komplementacije6, pa u ovom opisuvrlo bitnu ulogu igra predikat7 i predikacija glavne re~enice. Ovim opisom seobezbje|uje prikaz sintaksi~kog i semanti~kog pona{anja IP u re~enici isaobraèn je s na{im funkcionalnim modelom, koji biljeì terminalni niz IP, skojim se naizmjeni~no i komplementarno koristi.

Pored navedenog, mislimo da ovaj lingvisti~ki model, kao nijedan namapoznat, moè jednako da se primijeni na SH koji, zbog svoje flektivnosti tj.afiksalnosti i slobodnog reda rije~i, ali i utvr|enog poretka enklitika, te{ko moèda se podvede pod neki transformacioni model. Istovremeno, ovim modelom seobezbje|uje onaj nivo apstrakcije i generalizacije da njime moè da se predstavii objasni mehanizam djelovanja IP u oba jezika. Vi{e o ovom jezi~kom modelubi}e rije~i u glavi II.

Sam Baker svoj pristup lingvisti~kom opisu koji naginje generativnom,vi{e nego transformacionom, obja{njava ovako:

"The central premise is that a person's fluency in a language rests on alargely unconscious knowledge of a vast system of rules that define thewell - formed structures of the language. It is then the primary business ofthe linguist to try to determine what these unconscious rules are for thelanguage that he or she is studying." (1989:xiii)

Uvod 5

6 Komplementacija u ovom smislu, moè, a ne mora da bude u koliziji sa na{im shvatanjem zavisno upitneklauze. Naime, generativna gramatika uglavnom operi{e re~enicama gdje bi komplementacija bila jedanoblik derivacije re~enice umetanjem klauze u klauzu. Na{a analiza podrazumijeva dubinsku i povr{inskustrukturu, komplementaciju i segmentaciju na subordiniranu i superordiniranu cjelinu. 7 Predikat, u smislu predikatora ili prosto glagola kako to defini{e R. Bugarski u Lingvistika u primeni,1986:82.

(“Sredi{nja teza je da ~ovjekova jezi~ka te~nost po~iva umnogome na nesvjesnom znanjuzama{nog sistema pravila koja defini{u ispravne strukture jezika. Stoga je prevashodniposao lingviste da poku{a da odredi koja su ta nesvjesna pravila za jezik koji neko u~i.”)

Ovaj jezi~ki model pripada savremenim sintakti~kim teorijama. Upore|enju sa teorijama novijeg datuma8 ovaj smatramo dovoljno pedago{kim,dovoljno savremenim i dovoljno produktivnim, pa mu stoga u ovoj knjizidajemo primat nad ostalima.

1.5 KORPUS

Na{e opredjeljenje za rad na korpusu proisteklo je iz nekoliko razloga.Prvo, pretpostavili smo da }emo putem korpusa pribaviti dovoljan broj razli~itihprimjera IP. Drugo, te se strukture javljaju po nekoj zakonitosti u nekimtekstovima vi{e, a u nekim manje. Smatrali smo da }emo ih vi{e na}i unarativno-deskriptivnoj prozi knjièvnih djela, nego eksplikativno-argu-mentativnoj prozi nau~nih studija i eseja. Tre}e, rad sa informantima ne bi namobezbijedio ovoliko razli~it broj primjera koliko mislimo da nam je ovakoomogu}eno, a i primjereniji bi bio kao metod istraìvanja sa nekim drugimciljem, recimo testiranje jezi~kog osje}anja izvornog govornika. êtvrto, IPmogu biti dio raznih stilova i registara i mi vjerujemo da }e ilustracija tihupotreba biti dosta vjerna u korpusu na{eg tipa.

Mi smo se opredijelili za ~etiri romana na engleskom jeziku i njihoveprevode na SH. To su dva romana Scotta Fitzgeralda:

1. Tender Is the Night, Moscow, Raduga Publisheres, 1983.2. The Great Gatsby, Penguin, Harmondsworth, 1971.

kao i dva romana Grahama Greenea:

3. The Heart of the Matter, Penguin, Harmondsworth,1969.4. The Honorary Consul, Penguin, Harmondsworth, 1986.

Prevodi tih djela su:

Slavica Perovi}6

8 Misli se na1. HPSG - Head Prhase Strukture Grammar2. Government and Binding3. Lexical Functional Grammar (LFG)4. Discourse Representation Strucure

1. Blaga je no}, Liber, Zagreb, 1978., u prevodu Antuna [oljana.2. Veliki Getsbi, Rad, Beograd, 1963., u prevodu Sa{e Petrovi}a.3. Su{tina stvari, Prosveta, Beograd, 1966., u prevodu Ljiljane Pavlovi}.4. Po~asni konzul, Bratstvo jedinostvo, Novi Sad, 1977., u prevoduLjerke Radovi}.

Skra}enice uz primjere iz korpusa ozna~ava}e po~etna slova djela uoriginalu i prevodu (u skladu s redosljedom navo|enja):

E SHT.I.N. B.J.N.G.G. V.G.H.M. S.S.H.C. P.K.

Izbor ova dva pisca i njihovih djela odredilo je nekoliko razloga. Osnoviuslov je bio da to budu autori ~ija su djela prevedena na SH. Zatim, `eljeli smoda budu zastupljene obije varijante engleskog jezika, britanska i ameri~ka.Dalje, mislili smo da treba da to budu pisci razli~itog stila, ali ne i mnogorazli~itog literatnog dometa. Scott Fitzgerald je ustoli~eni bard moderneameri~ke knji`evnosti, a Graham Greene ima vrlo zna~ajno mjesto u engleskoj.Stilovi i re~enice su im razli~iti, a to se i te kako odrazilo u korpusu. Primjeri izdjela ovih autora su broj~ano veoma razli~ito zastupljeni, mnogo vi{e ih je kodovog drugog.

U teorijskom dijelu prije stvarne analize korpusa, dava}emo na{eprimjere ili primjere iz drugih izvora koje }emo navoditi. Primjeri iz korpusakoji }e se analizirati nosi}e oznake kako smo gore naveli.

1.6 SINTAKSI^KI I SEMANTI^KI KRITERIJI ZA KLASIFIKACIJUINDIREKTNIH PITANJA

Kriteriji za klasifikaciju i obradu IP proizilaze iz nivoa analize, {to zna~i,sintaksi~ki i semanti~ki i nivoa gramati~ke strukture tj. re~enice i klauze(clause). Ve} smo rekli da }emo IP posmatrati kao komplementaciju, pa }e zanas biti veoma va`no ustanoviti predikate koji dozvoljavaju dopunu(komplement)9 u vidu IP. Sam kriterij predikacije nije dovoljno sintaksi~kosredstvo, ve} na nivou sintakse u~estvuju oblik glavne i zavisne re~enice i

Uvod 7

9 Zna~enje gramati~ke funkcije - neophodni elemenat re~eni~ne strukture u vidu IP.

komplementajzer10 kojim po~inje IP. Za nas to zna~i i jo{ jedan zadatak:razgrani~enje IP od objekatskih re~enica, that re~enica i relativnih klauza (freerelatives). Iz toga bi proistekli sintaksi~ki kriteriji analize:

I Prema tipu IP1. a) yes-no IPb) wh-IP

2. alternativna pitanja3. deklarativna yes-no IP4. elipti~na IP 5. IP naro~ite sintakse i interpunkcije

II Prema predikatu, odnosno tipu predikacijea) finitni glagol odre|ene skupineb) pridjevc) druge konstrukcije.

III Prema funkciji IP u nadre|enoj strukturia) objekatskab) subjekatskac) dodatka subjektud) komplementa predloga, itd.

IV Prema obliku glavne re~enicea) potvrdnib) upitni c) imperativni

Prema prvom kriteriju izdvajaju se dvije velike skupine pitanja: yes-noIP i wh-IP. Alternativna, deklarativna, elipti~na, direktna i indirektna pitanjamnogi sintaksi~ari razli~ito klasifikuju. Ako ta pitanja nisu sredi{nja temaobrade, vrlo ~esto se tretiraju kao podgrupa jedne od ove dvije velike skupine.Sam tip indirektnih pitanja izveden je iz dva kriterija:

a) prema onome kakav se odgovor o~ekuje (yes-no pitanja) i prema nepoznatoj koli~ini x (wh-pitanje)11 i

b) prema komplementajzeru ( subordinatoru).

Slavica Perovi}8

10 Ponekad prevo|en kao dopunjiva~ (R. Bugarski, 1986) ili komplementizator (E. ^avi}, 1982).11 Jespersen, 1965, III:39.

Prvi kriterij nalaè ustanovljavanje komplementajzera. Za yes-no pitanjakomplementajzeri su if i whether, za wh-IP wh-rije~.

Prema drugom kriteriju najvi{e }e biti primjera pitanja gdje glagolzadovoljava uslove predikacije, a manje onih gdje je uslov pridjev ili nekiimeni~ki izraz. O~ekivanje je bilo da se izdvoje odre|ene grupe glagola kojedozvoljavaju predikaciju u vidu IP.

Tre}i kriterij podrazumijeva analizu funkcija, i to lingvisti~kih funkcijanominalne fraze, subjekta, objekta, dodatka subjektu.

êtvrti kriterij je prelazni kriterij od sintakse ka semantici. Sam oblikre~enice koja kao klauzu ima IP uti~e na interpretaciju zna~enja zavisno od togada li se uzima sintaksi~ki nivo ili semanti~ki aspekt prilikom tuma~enja. Podefiniciji ova su pitanja po formi deklarativne re~enice i o~ekivati je da ih budenajvi{e. Me|utim, re~enice koje svojim izjavnim oblikom zna~e nare|enje ilizahtjev, nisu malobrojne. Time se otvara put u semanti~ku analizu zna~enja koja}emo mi ograni~iti na komunikativnu vrijednost pitanja ili njegovu ilokucionumo}.12

Nisu svi kriteriji jednake va`nosti za ovu na{u analizu, pa }emo najvi{epa`nje posvetiti prvom kriteriju. Analiza primjera po drugom, tre}em i ~etvrtomkriteriju sre{}e se i drugdje, i oni predstavljaju na{e dopunske informacije koje}emo uzeti u obzir prilikom obrade sredi{nje teme.

Semanti~ka analiza }e imati dva nivoa. Jedan, analiza prema relacijipitanje-odgovor unutar {ire, nadre|ene cjeline. Drugi, funkcijama cijelih iskazau tekstu koji u sebi sadrè IP, kao {to je ve} nazna~eno.

Prvi aspekt semanti~ke analize bi}e poku{aj da se ustanovi u na{emkorpusu da li su indirektna pitanja u su{tini pitanja. Ta analiza bi trebalo daotkrije kakvu komunikativnu funkciju IP imaju u interpersonalnojkomunikaciji,13 posmatrano s aspekta govornog lica, ali ne i perlokucioni efekt14

tog tipa IP, {to zna~i reakciju drugog govornog lica u interakciji. Navedeni nivoanalize nije mogu}e isklju~iti zbog tijesne vezanosti semantike i sintakse injihove me|uzavisnosti na putu do iznalaènja zna~enja. Zbog navedenihrazloga u analizu smo morali uklju~iti, prvo, nivo ve}i od re~enice, tj. diskurs ilitekst, i, drugo, zna~enje iskaza na re~eni~nom nivou tuma~enog pragmatskimsredstvima. Ilustracija za prvo su diskursne ili tekstualne elipse (glava IV)ilustracija za drugo primjeri negativnih IP (glave IV i V).

Uvod 9

12 Ovo je samo jedan od mogu}ih na~ina istraìvanja zna~enja koji se umnogome oslanja na sintaksu.13 Vidi: Alice Davison, u Cole and Morgan 1975; tako|e Gordon D. i G. Lakoff 1975 (u istom djelu);Herbert Clark, 1979 i Clark H. i S. Dale, 1980. 14 Searle, 1969:25; Hurford i Heasley, 1984:240.

Ipak, osnovni semanti~ki problem se vezuje za karakter IP kao zavisnihkonstituenata s jedne strane i sposobnosti da popune "informacioni jaz"(information gap) s druge strane. Mi{ljenja o ovom drugom veoma variraju iveoma su polarizovana. Na jednom polu su mi{ljenja da su IP pitanja kao i svadruga (pa moèmo imati sintaksi~ku varijantu - upitni oblik pitanja {to je,povr{no uzev, tautologija i nespojivo), do onih da to uop{te nisu pitanja.15

Razrije{iti taj problem predstavljao bi veoma zama{an posao, a u na{oj analizi,ovako kako smo je zamislili, izazvalo veliku disproporciju u odnosu na drugedjelove. Zato smo se odlu~ili da izvr{imo semanti~ku analizu uzimaju}i zaplolazi{te sintaksi~ki kriterij. Naime, da ona bude prema predikatu glavnere~enice i to onim glagolima koji nose oznaku upitni glagoli. Oni bi, za razlikuod drugih glagola, trebalo da posjeduju u ve}oj mjeri “upitnost”("questionness").16 Osnovni kriterij za odre|ivanje da li je IP-pitanje, traì}emona relaciji pitanje - odgovori, podrazumijevaju}i pod odgovorom i answer ireply (H. Clark, 1979:430). Na{ prevod za answer je odgovor, za reply jeuzvrat.

Prema onome {to dobijemo kao odgovor iz blièg diskursnog susjedstva--re~enice ispred na{e strukture i re~enice iza na{e strukture, smatra}emo jednimod pouzdanih sredstava odre|ivanja semanti~kog zna~enja IP. (Ovdje se,naravno, ne podrazumijevaju paralingvisti~ki elementi koji bi se uzimali u obzirda se vr{i obrada IP u govornom jeziku). Va`nost smjera u ovom dijelu analizeleì i u ~injenici da ne}emo traìti sve one gramati~ke strukture koje bi ukontekstu funkcionisale jednako kao i IP, s obzirom da bi se ~itava aparaturatime veoma komplikovala i rad dobio drugi smisao.

Mi ne}emo ni ulaziti u pragmatsku analizu primjera koja razlikujedoslovno zna~enje indirektnog govornog ~ina od indirektnog zna~enja.17

Poku{a}emo da semanti~ku analizu, gore nazna~enu, dopunimo osnovnimfunkcijama koje IP moè u komunikaciji da ima. Za blià odre|enja koristi}emose istim lingvisti~kim kontekstom, a to su anafori~ke i katafori~ke relacije,18 dabismo primjere pouzdanije analizirali. Ova vrsta analize trebalo bi da ukaè napravac kako dalje istraìvati relaciju IP i njegov odgovor.

Slavica Perovi}10

15 Vidi: Munsat, 1986; u nas A. Musi}, 1908.16 A. Britta Stenstrom (1984:3) je ustanovila cijelu skalu upitnosti pitanja prema kojoj su neki iskazi vi{epitanja, a neki manje. Indirektna pitanja uglavnom pripadaju ovima drugima.17 Doslovno zna~enje indirektnog govornog ~ina je u pitanju Do you know the time? koje kao odgovorima Yes, I do. Presuponirano zna~enje, a to je Please, tell me the time., ne moè nikada imati taj iskaz zaodgovor. Ako se dedukuje indirektno zna~enje, koje bi bilo sadràno u tuma~enju navedenog iskaza kao: Irequest you to tell me the time, tada ne dolazi do diskomunikacije i pitanje je pravilno shva}eno, pa se zaodgovor dobija ne{to kao Yes, half past nine. (Clark, 1979:430.)18 Katafora je upotreba rije~i ili fraze koja se odnosi na neku drugu rije~ ili frazu koja }e biti upotrijebljena kasnije u tekstu ili razgovoru. Anafora je upotreba rije~i ili fraze koja se odnosi na neku rije~ ili frazuprethodno upotrijebljenu u tekstu.

1.7 INDIREKTNA PITANJA KAO DIO INDIREKTNOG GOVORA

Prilikom odre|enja {ta su to IP mogu}a su dva kriterija. Po jednom, kojesu usvojili uglavnom svi tradicionalni gramati~ari, indirektna pitanja sustruktura umetnuta u obi~nu deklarativnu re~enicu.

1.8 a) What did the children see?b) I know what the children saw.

1.9 a) Did she see Peter there?b) I wondered if she had seen Peter there.

Deklarativna re~enica je ovdje nadre|ena struktura i za 1.8.b re~enicuglasi I know, za 1.9.b re~enicu I wonder, dok su zavisne strukture u stvari IPkoje su pretrpjele odre|ene promjene i od oblika direktnog pitanja u 1.8.a i 1.9.apostali oblici what the children saw u 1.8.b i if she had seen Peter there u1.9.b.

Po drugom kriteriju koji je naj~e{}e primijenjen u pedago{kimgramatikama pod indirektnim pitanjima podrazumijeva se sloèna re~enicasastavljena od jedne nadre|ene klauze i jedne zavisne klauze koje zna~enjskisa~injavaju jednu cjelinu. Primjer za to nalazimo u A Practical EnglishGrammar, autora Thompson i Martinet.

1.10 Direct question: He said:"Where is she going?1.11 Indirect question: He asked where she was going.19

U na{em radu drà}emo se prvog kriterija.Mogu}nost primjene dvojnih kriterija proistekla je iz ~injenice da se

zavisna klauza moè posmatrati nezavisno od {ire cjeline u koju je umetnutaukoliko su zadovoljeni uslovi predikacije glavne re~enice. Sintaksi~kosegmentiranje i analiza uvijek podrazumijevaju te dvije cjeline, gdje jevarijabilni ~lan zavisna struktura, dok glavna re~enica moè ostatinepromijenjena.

1.12 The writer askeda) what they did with his books.b) where his books were.c) why his books were there.d) who was to blame.e) whether the books were selling well.

Uvod 11

19 Ovako se indirektna pitanja naj~e{}e u razredu obra|uju kao dio indirektnog govora.

Ovako posmatrana zavisna re~enica odraàva sve one promjene koje suse desile na gramati~kom licu i vremenu u odnosu na direktno pitanje, asu{tinski jedina zna~ajna razlika izme|u njih je ona koja se ti~e glagolskestrukture i reda rije~i (D. L. Freeman, 1983:463,465).

Ipak, navedeno ne mogu biti jedini principi jer se zna~enje pitanja dobijaiz integrisanog dejstva obiju gramati~kih konstituenti.

1.13 Let me know if you decide to sell the house.1.14 Did you know what he was going to do with the house?

U primjerima 1.13 i 1.14 IP imaju druga~iju formu od pitanja od 1.12 a--c. Glavna re~enica u 1.13 je zapovijedna, a u 1.14 upitna i zna~enje ~itavogpitanja izvedeno je iz sadejstva strukture dvije klauze i njihovih pojedina~nihzna~enja i na dominiraju}em zna~enju jednog dijela nad ostalim. (R.Huddleston, 1976:142)

Indirektna pitanja se po nekom automatizmu vezuju za indirektni govor.

1.15 Ana asked where the poet would be the day after tomorrow.

Za re~enicu 1.15 moè da se, prema odre|enim pravilima o pretvaranjudirektnog u indirektni govor, kaè da je postala od

1.16 Ana asked:" Where will the poet be tomorrow?"

Za re~enicu:

1.17 The girl doubted if the poet would see her work.

to ne moè da se kaè. U re~enici 1.15. jasno postoji pretpostavka o dvasagovornika gdje umetnuta re~enica, koja po~inje sa where, predstavljapreno{enje onoga {to je Ana pitala. Re~enica 1.14. ne podrazumijevasagovornike, niti bi se mogla u nekom razumljivom kontekstu interpretirati uvidu direktnog preno{enja pitanja. Mo`da, jedino u untra{njem monologu kaopitanje upu}eno sebi, ali za to je potrebno obezbijediti kontekst.

U na{oj analizi IP nastala od direktnih pitanja putem odre|enihtransformacija samo su podkategorija IP. Potvrdu za to nalazimo u na{emkorpusu, prvenstveno na osnovu skupa glagola glavne re~enice kojiomogu}avaju komplementaciju indirektnim pitanjima. Taj skup glagola zapitanja dobijena od direktnih pitanja je manji od skupa koji dozvoljavaju ostala

Slavica Perovi}12

IP. Marianne Celce - Murcia i Diane Larsen Freeman imaju i dva naziva kojimarazlikuju te dvije skupine IP: reported questions - indirektna pitanja dobijenasu putem transformacija direktnih pitanja i umetnutia pitanja (embeddedquestions) za IP uop{te. Na{ naziv IP pokriva obije mogu}nosti.

IP dobijena transformacijom umetanja od direktnih, {to zna~i od dvijesamostalne re~enice, jedne deklarativne i jedne upitne, podlije`u odre|enimpromjenama globalno nazna~enim ranije:

1. Slaganje (harmonija) glagolskih vremena:1. Simple Present - Simple Past2. Present Continuous - Past Continuous3. Past Continuous - Past Perfect Continuous4. Past Simple - Past Perfect5. Present Perfect - Past Perfectetc.

Prema datim pravilima primjer 1.18 postaje 1.19:

1.18 The poet inquired:" What have you done so far?"

1.19 The poet inquired what I had done so far.

2. Umetanje yes-no komplementajzera

If i whether kao komplementajzeri u yes-no IP.

1.20 I asked him if he had been in the States.

If postoji u 1.20 ali ga nema u re~enici od koje je ovo IP postalo:

1.21 I asked him: "Have you been in the States?"

3. Izostanak inverzije subjekta i glagola:

1.22 She asked: "Is your latest book out of print?"

Prema ovom pravilu re~enica 1.22 postaje:

1.23 She asked if his latest book was out of print.

Uvod 13

4. Promjena priloga za vrijeme:

1.24 Ana asked him: "Were you in San Francisco yesterday?"

Od re~enice 1.24 naj~e{}e postaje re~enica:

1.25 Ana asked him if he had been in San Francisco the day before.

Ovo, naravno, zavisi od vremena preno{enja radnje zavisne re~enice,tako da ponekad mo`e da se upotrijebi isti vremenski prilog yesterday.

5. Promjena priloga za mjesto:

1.26 She asked him: "Will you be happy here?"

Kada se mjesto direktnog govora promijenilo, mijenja se i prilog od hereu there, pa dobijamo re~enicu:

1.27 She asked him if he would be happy there.

6. Promjena pokaznih pridjeva:

1.28 The student asked me:" Do you need these books?"

Naj~e{}e }e se promjena pokaznog pridjeva these desiti kao u 1.29:

1.29 The student asked me if I needed those books.

Ukoliko ne postoji vremenska i prostorna distanca u IP u odnosu nadirektna pitanja, ne}e nu`no morati da uslijede ni ove promjene o kojima ovdjegovorimo. Mogu}a odstupanja od ovih promjena ne}e biti predmet na{egizu~avanja, ve} }emo navedeno uzeti da predstavlja normu i pravilo kojene}emo preispitivati.

Slavica Perovi}14

II INDIREKTNA PITANJA U ENGLESKOM JEZIKU

2.1 IZ RANIJIH IZUÂVANJA

Indirektna pitanja su se analizirala i tuma~ila na razne na~ine.Tradicionalni gramati~ari su analizu IP vezivali za funkcije koje u re~enici vr{ei prema rije~ima kojima IP po~inju. Za Poutsmu su to subordinirana pitanja(1929:624). Jespersen ih je tretirao prema osnovnoj podjeli na dvije grupepitanja x - questions i nexus-questions, njihovoj funkciji kao zavisnih klauza imogu}im zna~enjima koje u odre|enim sloènim re~enicama mogu imati (1965,III:39). Za Zandvoorta (1975:165) ove strukture su zavisne klauze (dependentclauses). Za Kruisingu - Erades (1911-1960:477), to su tako|e zavisne klauze.Za Quirka, pak, one su zavisno upitne klauze (subordinate interrogativeclauses) (Quirk et al., 1986:1050). Curme (1931:182) ih naziva indirektnapitanja (indirect questions) i defini{e na sljede}i na~in:

"an indirect question is a substantive clause introduced by an interrogativeword."

("indirektno pitanje je pronominalna klauza koja po~inje upitnom rije~ju.")1

Curmeova definicija ilustruje tradicionalno shvatanje IP kao nominalnihklauza. U terminologiji Jacobsa i Rosenbauma ove strukture su umetnutapitanja (embedded questions), ali i indirektna pitanja (indirect questions)saglasno terminologiji transformacione gramatike i procesa umetanja zavisnestrukture u {iru sintaksi~ku cjelinu (Jacobs, Rosenbaum, 1968:179).

Kod tradicionalnih gramati~ara, posmatrano sa dana{njeg stanovi{taanalize, izmije{ani su kriteriji forme, funkcije i zna~enja, tako da se ponekadmoè vrlo iscrpno na}i mnogo, primjerima ilustrovanih podataka, o formi izna~enju, ali ni{ta o funkciji, ili je klasifikacija do te mjere inkompatibilna smodernom terminologijom da se opis i analiza IP nalazi na neo~ekivanim

1 Curme navodi da mogu}i izvori nerazumijevanja ovih struktura leè u relaciji njihovog upitnog ineodre|enog zna~enja.

mjestima, {to se mo`e objasniti tada{njim stepenom razvoja lingvistike kaonauke.

I u tradicionalnim i pedago{kim gramatikama IP su obra|ivana kao dioindirektnog govora i iscrpno su date sve promjene glagolskog vremena, lica,prilo{kih i odredbenih rije~i. Ta analiza je uglavnom na sintaksi~kom nivou igranala se u nekoliko pravaca:

a) analiza sintaksi~ke strukture IPb) analiza zna~enja IPc) analiza uticaja forme na zna~enjed) funkcija IP u komunikaciji.

Na bogato naslje|e tradicionalnih gramati~ara nadgradili su sestrukturalisti, a zatim transformacionisti koji su vr{ili krupne promjeneanaliziraju}i sintaksi~ku strukturu IP, onako kako se lingvisti~ka misaorazvijala.

Radovi iz transformaciono-generativne teorije, pokrivaju veliki brojtema iz oblasti sintakse pitanja uop{te, i mo`emo ih klasifikovati prema glavnimpravcima obrade:

1. wh-pomijeranje2. Q-morfema, wh-morfema3. vi{estruko pomjeranje upitne rije~i4. redosljed transformacija i njihov uticaj na gramati~nost i zna~enje5. sintaksa i semantika u dubinskoj strukturi 6. IP posmatrana kao komplementacija7. komplementajzeri

Ovim temama su se bavili svi najistaknutiji nau~nici od za~etnikatransformacione teorije Chomskog, preko ostalih transformacionista, do autoranajnovijih teorija.

U samim po~ecima mnogo pa`nje je zaokupljao poredak transformacija,a zatim se veliki broj radova, koji su danas klasika, bavio usavr{avanjem samogtransformaciono-generativnog modela.

Od Standardne teorije2 Chomskog do{lo se do Revidirane standardneteorije iz Aspekata3 zatim Pro{irene revidirane standardne teorije.4 Potom je

Slavica Perovi}16

2 Chomsky, Syntactic Structures, 1957.3 Chomsky, Aspects of the Theory of Syntax, 1965.4 A. Radford, Transformational Syntax, 1986.

uslijedila generativna semantika u vidu pade`ne gramatike C. Fillmorea5 igenerativne semantike Katza i Postala.6 U obradi forme i zna~enja IP zna~ajnomjesto u transformacionoj teoriji zauzima C.L. Baker7 na ~ije }emo se ranije ipozne radove osvrnuti. Istaknuto mjesto pripada autorima koji su imali pone{todruga~iji ugao gledanja: Bach (1971), Hamblin (1973), Hudson (1975). Autorikoje }emo naj~e{}e citirati i na ~iji }emo se rad u na{oj obradi naslanjatinavedeni su u odjeljku 3 ove glave.

Kao {to je ve} re~eno, na{ lingvisti~ki opis nije transformacioni. Sva ovaliteratura je takvog karaktera da je transformaciona teorija nezaobilazna iz istihrazloga koje navodi R. \or|evi} (1989:xvi), a klju~ni razlog je u tome {to seteorija mogla primijeniti na obja{njenje samo izvjesnog broja jezi~kih pojava,mada je derivacijama nekih oblika iz dva jezika poklonjena du`na pa`nja. Mi}emo, slijede}i osnovni cilj i okvire postavljene u ovom radu, osvijetliti onemomente koji doprinose na{oj analizi IP.

Tre}a velika skupina radova koji obra|uju problem zna~enja IP vezanaje za onaj pristup koji pitanja vezuju za odgovore. Oni pripadaju domenusemanti~ke obrade u okvirima prepoznatljive {kole logi~ke semantikepresupozicionog zna~enja gdje se koriste dvije osnovne kategorije: istinito ila`no. Drugi pravac izu~avanja zna~enja je sadràn u u~enju rodona~elnikateorije govornih ~inova (speech acts) Searla (1969) i Austina (1965) i njihovihsljedbenika.

Poseban pristup IP je u pedago{kim gramatikama koje su uvijekodre|eno ishodi{te teorija prilago|enih za prakti~an rad i nastavu, pa pored svihonih tradicionalnih normativno-preskriptivnih, tu su i strukturalisti~ke kaorecimo, Stagebergova gramatika8 ili ~itavog niza drugih pedago{kih gramatikakoje koriste modifikovani teorijski okvir i odre|eni aspekt gledanja na problems ciljem da budu vi{e ili manje deskriptivne i eksplanatorne. Jedan od zna~ajnihradova te vrste transformaciono-generativnog teorijskog okvira, pedago{ki

Indirektna pitanja u engleskom jeziku 17

5 C. Fillmore, Case for Case, 1970.6 Katz & Postal, An Integrated Theory of Linguistic Descriptions, 1964.7 Baker je pomjerao granice teorije i pravio svoje sinteze unutar vode}ih savremenih sintaksi~kih teorija.Za svoju Englesku sintaksu kaè: "Although this book follows the generative approach, it does not conformin detail to any of the particular generative theories of syntax that have been developed in recent years -theories such as transformational grammar, lexical-functional grammar or generalized phrase structuregrammar." (1989: xiv). ("Iako ova knjiga slijedi generativni pristup, u njoj nema potpune usagla{enosti ni sa jednom konkretnomgenerativnom sintaksi~kom teorijom koja se razvila poslednjih godina - teorija kao {to je transformacionagaramatika, leksi~ko funkcionalna gramatika ili gramatika generalizovane frazne strukture.") Ovo moè dali~i na eklekticizam, ali samo na prvi pogled, dok se ne sagleda sva duboka motivisanost, u metodskim ipedago{kim aspektima njegovog rada, a u pojedinim djelovima to je i potpuno nova teorijska sinteza.8 N. Stageberg, An Introductory English Grammar, 1971.

orijentisana je ve} pomenuta gramatika The Grammar - Book, An ESL/EFLTeacher's Course, autora Marianne Celce - Murcia i Diane Larsen - Freeman.

2.2 TRADICIONALNI PRISTUP INDIREKTNIM PITANJIMA

Kako je ve} re~eno tradicionalni gramati~ari posmatraju IP kao zavisnikonstituent tj. klauzu, ili pitanje unutar {ire gramati~ke cjeline - sloènere~enice.9 Takva realizacija je mogu}a ukoliko je zadovoljeno nekoliko uslova:

a) Ako je to preno{enje direktnog govora kao u datim primjerima iz sedmog poglavlja prve glave.

b) Poslije odre|enih glagola kao ask, wonder, tell i sl.c) Ako IP po~inje svezom if ili whether ili jednom od pronominalnih ili adverbijalnih upitnih rije~i.

d) Ako IP ima neku od sljede}ih funkcija: objekta (naj~e{}e), subjekta, komplementa predloga itd.

e) Ako traè odgovor direktno ili indirektno.10

Naj~e{}e, kriterij pod ta~kom d je bio primaran, pa su IP tretirana kaoobjekatske re~enice (Curme, 1931, Poutsma, 1929), ali i kriterij prema upitnojrije~i kojom pitanje po~inje.

Jespersen u poglavlju "Interrogatives as Primaries" ("Upitni oblici kaoosnovne strukture") svoje Moderne engleske gramatike na istorijskimprincipima kaè:

"Interrogative clauses are dependent clauses corresponding to questions".(1965, III:39)

(“Upitne klauze su zavisne klauze koje odgovaraju pitanjima.”)

Prema njegovoj klasi~noj podjeli, ima dvije vrste pitanja: x-questions inexus-questions. U prvima postoji jedna nepoznata koli~ina x nazna~ena upitanju upitnom zamjenicom ili prilogom; u drugima govornik traì ili zahtijeva

Slavica Perovi}18

9 U tradicionalnom pristupu IP uglavnom su se posmatrala u dihotomnom odnosu hipotaksa-parataksa,gdje je analiza njihove zavisnosti po~ivala na sintaksi~koj komponenti, ali uz ~estu izmije{anost nivoa uobja{njenjima. 10 U novijim teorijama tekst lingvistike, analize diskursa, u okviru pragmatike, indirektna pitanja (kao ineke druge strukture) imaju vrlo prominentno mjesto zbog visokog stepena presupozicije i implikacija kojeova struktura nosi. Alice Davison u Cole and Morgan, 1975; E. Pope, 1971; Stenstrom 1984; Clark, 1979;Clark i Schunk, 1980.

istinu nekog "neksusa".11 Obije vrste pitanja podlije`u odre|enim gramati~kimmodifikacijama kada postaju zavisne re~enice. Lica i vremena se pomjerajuprema pravilima o indirektnom govoru, a samu su{tinu razlike izme|uindirektnog govora tj. hipotakse i direktnog odnosno, paratakse, daje krozsljede}i primjer:

Tell me who it is .... tell me who is it quickly. (Ibid., 39)

Prilog quickly ukazuje na nestrpljivost govornog lica. Prethodnadefinicija mo`e da se dopuni sljede}om jer su komplementarne premasintaksi~kim i semanti~kim elementima odre|enja.

"Subordinate questions correspond to interrogative sentences of the first orthe second kind." (Poutsma, 1929:627)

(“Zavisna pitanja odgovaraju upitnim re~enicama prvog ili drugog tipa.”)

Prva IP po~inju sa svezama if, ili whether, druga po~inju upitnomzamjenicom what, whether, which or who ili upitnim prilozima how, when,whence, where, whither, or why.

U poglavlju "Clauses as Primaries" ("Klauze kao osnovne strukture") unavedeni dio o zavisnim klauzama uklju~en je i dio "Upitne klauze izapredloga", a upitnim klauzama se bavi u dijelu u kojem razgrani~ava relativnekaluze od upitnih. Mi }emo se ovom pitanju razgrani~enja kasnije ponovovratiti.

Poutsma u poglavlju XIV naslovljenom "Zavisna pitanja" svojeGramatike poznog modernog engleskog jezika ima dvije cjeline: "Gramati~kefunkcije zavisnih pitanja" i "Uvodna rije~ zavisnih pitanja". U vrlo iscrpnompopisu bogato ilustrovanom primjerima on navodi jednu od najcjelovitijih listafunkcija koje zavisna pitanja mogu imati.

1. subjekta2.1 Who can have told you this puzzles me.

2. nominalnog dijela predikata2.2 This is why I am angry

3. objekta bez prepozicije2.3 I want to know when this happened.


11 Ideja o istini nekog “neksusa” kao kod Jespersena (1965, III:39) ili kroz razrje{enje disjunktivnosti izpara propozicije da-ne (Huddleston, 1971), preko propozicionog istinito-la`no u osnovi su sintakse isemantike direktnih i indirektnih yes-no pitanja.

4. objekta prepozicije2.4 Had he not told her ...of how he had toiled early and late in all kinds

of weather?

5. atributivni adnominalni dodatak2.5 Great doubts exist as to which of these expressions is correct.

(Ibid., 624)

Jespersen nije dao ovako iscrpnu listu funkcija interogativnih klauza, onnavodi samo tri osnovne: subjekta, objekta glagola i objekta prepozicije, ali zatodaje vrlo iscrpnu listu predloga poslije kojih dolaze IP:

about, at, by, from, in, on (upon), over, to, with.

Forma IP u odnosu na zavisnu re~enicu izvedena je na osnovu direktnogpitanja koje se u indirektnom obliku nalazi uz navedene modifikacije i premaupitnoj rije~i ili svezi kojom po~inje, dok je funkcija naj~e{}e objekatska, {to }ekasnije gramati~are navoditi da IP ~esto posmatraju i analiziraju u {irimcjelinama komplementacija.

2.6 She knew what kind of poetry he was writing.

Indirektno pitanje what kind of poetry he was writing funkcioni{e kaoobjekat u odnosu na predikat glavne re~enice know, jer IP moè da se zamijenisa it ili that.

2.7 I know it /I know that.

Zna~enje IP u tradicionalnim gramatikama je naj~e{}e slobodnainterpretacija date zavisno upitne re~enice u sloènoj re~enici i u odre|enomkontekstu, {to nas navodi na bar dva zaklju~ka. Prvi, nedostatak jednekoherentne i konzistentne teorije zna~enja s jasno utvr|enim parametrima unutarte teorije koja bi omogu}ila interpretaciju zna~enja svih ili skoro svih pitanja, idrugo, potreba da se nivo analize pro{iri na onaj elemenat jezi~kog sistema kojinije nu`no re~eni~ni. Potreba za nadre~eni~nim nivoom se pokazala vrloizraènom, iako je formalizacija tih kriterija uslijedila kasnije kroz teorijusemantike, tekst lingvistike, odnosno diskursa i pragmatike. Indirektnimpitanjima, u razli~itom obimu i s razli~itim fokusom na problem, bavili su seSchibsbye (1967), Zandvoort (1975) i drugi.

Forma, funkcija i zna~enje IP kod mnogih gramati~ara inkorporirani suu obradu upitnih zamjenica i priloga pa se taj aspekt stavlja u prvi plan, a forma

Slavica Perovi}20

re~enice u kojoj je takva rije~ upotrebljena proisti~e kao dio metodolo{kogpostupka.

Moèmo zaklju~iti sli~no Radmili \or|evi} u knjizi Tuma~enjesintaksi~ke dvosmislenosti u engleskom jeziku (1989:21) da su

"lingvisti tradicionalne {kole prou~avali jezik spekulativnim analiziranjemjezi~ke forme, primjenjuju}i pritom zna~enje tih formi kao glavni kriteriju analizi”, a tri glavne karakteristike ove {kole su: “mentalizam,obja{njenje sinhronije na osnovu dijahronih studija jezika,preskriptivizam.”

Jedna gramatika koja nije mentalisti~ka, a ni mehanicisti~ka, kojojpreskriptivizam nije cilj, ali koja nu`no jeste deskriptivna, eksplanatorna iimplicitno preskriptivna, istovremeno vrlo savremena, ura|ena na jednom{irokom korpusu pisanog engleskog jezika jeste A Comprehensive Grammar ofthe English Language, autora Quirka et. al. U osnovu funkcionalnog opisa tegramatike je lingvisti~ki funkcionalizam, tj. opis funkcijama koje odre|enecjeline u re~enici imaju.

To je gramatika koju }emo ~esto konsultovati o osnovnom segmentiranjusloène re~enice, klasifikaciji klauza, notaciji re~eni~nih i klauzalnih elemenata,funkcije IP i predikaciji glavne re~enice. Jezi~ki model primijenjen u ovojgramatici vjerujemo da moè umnogome da se iskoristi u opisu povr{inskihstruktura IP u engleskom i srpskohrvatskom jeziku, {to je i postavljeno kaojedan od ciljeva u ovoj knjizi.

Quirk et al. na naj{iroj ravni posmatraju IP kao nominalne klauze(1986:1o48) zajedno sa that-klauzama, zavisnim uzvi~nim klauzama, toinfinitivnim klauzama, ing-klauzama i jedan od prvih ciljeva jeste davanjefunkcije IP. To su funkcije:

1. subjekta2.8 How the book will sell depends on the reviewers.

2. direktnog objekta2.9 I can't imagine what they want with your address.

3. dodatka subjektu2.10 The problem is who will water my plants when I am away.

4. apozitiva2.11 Your original question, why he did not raport it to the police

earlier, has not yet been answered.


5. komplementa pridjeva2.12 I am not sure which she prefers.

6. komplementa predloga2.13 They did not consult us on whose names should be put forward.

(Ibid., 1050)

Primje}ujemo, kod Quirka et. al., ima jedna funkcija vi{e nego kodPoutsme. To je funkcija dodatka subjektu.

Semanti~ki, IP ostavljaju jaz nepoznate informacije {to mo`e biti zahtjevza informacijom, ali i ~itav niz drugih zna~enja:

- neizvjesnost oko odgovora,- izvjesnost oko odgovora,- izraz drugih mentalnih stanja, ili procesa u vezi s odgovorom,- informisanje o odgovoru (Ibid., 1051)

U svim navedenim slu~ajevima pitanje se implicitno ili eksplicitno postavlja, afokus pitanja je na wh-elementu.

U ovom hronolo{kom pregledu nismo posebnu pa`nju poklonilistrukturalistima, mada je njihov doprinos u opisu i segmentaciji utro putkasnijim teoretskim postavkama. Ve} pomenuti Stageberg je to uradio s aspektasegmentiranja konstituenata.

Gramati~ari tradicionalne {kole posmatrali su IP u sinhronoj i dijahronojravni, a jezi~ku normu u ovom segmentu su dosta po{tovali i dopunjavali je, pase tradicionalni pogled na IP odlikuje jednom visokom dozom preskriptivizma.Zbog izmije{anih kriterija forme, funkcije i zna~enja, prisutne su odre|enenedosljednosti koje su kasnije gramati~ari eliminisali daju}i ovom u~enju jedankoherentniji teorijski smisao.

2.3 INDIREKTNA PITANJA U TRANSFORMACIONOJ TEORIJI

Nekoliko problema u transformacionom tuma~enju indirektnih pitanjapokazalo se da zaokupljaju pa`nju nau~nika. To su:

a) formalizacija pravila za generisanje direktnih i indirektnih pitanja b) uticaj sintaksi~ke komponente na semanti~ko zna~enje, odnosno semanti~ku interpretaciju IP

c) odnos njihove dubinske strukture i povr{inske struktured) veza pitanja sa deklarativnim re~enicama

Slavica Perovi}22

Najve}i broj ovih pitanja iniciran je u sada ve} klasi~noj i nezaobilaznojstudiji Katza i Postala iz 1964. godine pod naslovom An Integrated Theory ofLinguistic Descriptions u kojoj je postavljena hipoteza da transformacije“~uvaju zna~enje” (“meaning preserving”), tj. da ne mijenjaju zna~enje i to suautori ilustrovali analizom engleskih pitanja.

Katz i Postal su predloìli da se pitanje ozna~i u dubinskoj strukturi saapstraktnom morfemom Q, a WH morfemom da se ozna~i konstituent koji setraì (constituent being questioned). Po njihovoj teoriji, u yes-no pitanjima WHje bilo vezano za either-or konstituent kojeg nije bilo ni u direktnim, ni uindirektnim pitanjima. WH + either u povr{inskoj strukturi se javilo kaowhether. To su, prema njihovoj teoriji, bili jedini elementi koji su odvajaliupitne od neupitnih re~enica.

Uz ovo kod Katza i Postala Q-morfema ima performativno zna~enje.Citiramo:

“I request that you give an answer, i.e., produce a true sentence one ofwhose readings is identical with the reading of (deep structure of aquestion) except that the content of Q is not present and the readingassociated with x (wh constituent) is supplemented by the further semanticmaterial, i.e. semantic markers”. (Ibid., 96)

(“Zahtijevam da mi da{ odgovor, odnosno kaè{ istinitu re~enicu ~ije je jedno ~itanjeidenti~no ~itanju dubinske strukture pitanja izostavljaju}i sadràj Q, a ~itanje koje bi biloasocirano sa x (wh konstituentom) da se dâ naknadnim semanti~kim materijalom, tj.semanti~kim markerima.”)

Katz i Postal daju tuma~enje da su svi wh-komplementi derivirani odeither-or struktura. Whether je u njihovoj terminologiji re~eni~ni adverbijal i udubinskoj strukturi predstavljen na sljede}i na~in:

2.14 Sentence Adverbial

Z nije specifikovano. U njihovoj teoriji Q ukazuje na obavezno brisanjeWH morfeme u nezavisnim re~enicama. WH - komplementi su u odre|enom


odnosu prema svim drugim komplementima indirektinih pitanja, tj. WH-komplementima. (Ibid., 96)

Langacker osporava postojanje Q-morfeme u dubinskoj strukturi pitanjajer, po njegovom mi{ljenju, ta teorija nije mogla da pretrpi odre|ene testove,naime da sljede}e re~enice (primjer iz Langacker, 1974:1):

2.15 (a) Someone obliterated something.(b) Did someone obliterate something?(c) Who obliterated something?(d) What did someone obliterate?(e) Who obliterated what?

imaju istu dubinsku strukturu. Prema njegovoj tvrdnji transformaciona pravila

za obrazovanje pitanja su sve, samo ne strukture koje "~uvaju", odnosno ne

mijenjaju zna~enje. U teorijskim raspravama to pitanje je dugo ostalo sporno i

nerije{eno.12

Q kod Joan Bresnan je segment koji ona identifikuje kao

komplementajzer koji alternira sa that i for. Svi njeni komplementajzeri su poddominacijom COMP ~vora u dubinskoj strukturi. Langacker ka`e:

“ Bresnan derives whether from Q + either, not from WH + either or from

Q alone, but she is silent about other properties of Q ...” (1974:3)

(“Breznan izvodi whether iz Q + either, ne iz WH + either ili samo iz Q, a ne ka`e ni

rije~i o drugim svojstvima Q...”)

Iako Langacker nadahnuto opovrgava teorijske postavke J. Bresnan,

njeni su pogledi na komplementaciju dominantni danas. Ona taj svoj pristup

komplementaciji naziva Hipotezom frazne strukture kojom zamjenjuje Katz--Postalovu i Bakerovu hipotezu Q-morfeme po{to ona tvrdi da sva pitanja imajusljede}u dubinsku strukturu:

Slavica Perovi}24

12 U svom radu :”The Question of Q” (1974) Langacker tvrdi da ne postoje ~vrsti dokazi o postojanju Qmorfeme u dubinskoj strukturi. Ipak njegova teorijska razmatranja nisu pripadala glavnom toku teorijskemisli o ovom problemu. Bresnan (1970), Baker, (1970) Katz i Postal (1964) Chomsky (1965) su dali glavnidoprinos.

2.16

Struktura je ista bez obzira na to da li su pitanja direktna ili indirektna, arelativne re~enice (free relatives) se razlikuju od IP po tome {to imaju COMP--brisanje. Ona to pravilo generalizuje i prema njenoj hipotezi sve dubinskestrukture imaju slede}u konfiguraciju:

2.17

COMP - brisanje primjenjuje se i na sve neumetnute re~enice.

Tako|e komplementacijom, ali samo if i whether komplementa (u na{ojterminologiji komplementajzer), bave se Philip Luelsdorff i Neal Norrick(1979). Njihova kritika ranijih radova obuhvata Rosenbauma (1967), Bakera(1970), Bresnan (1970), Chomskog (1973), Langackera (1974) i Karttunena(1977), a inicirana je konstatacijom prethodnika da su svi wh-komplementiindirektna pitanja (ovim obuhvata if i whether komplemente). Glavnamanjkavost u navedenim teorijskim razmatranjima je nedostatak jednezaokru`ene semanti~ke analize WH-komplemenata koji zahtijevaju predikate(wh - predikate).13

Luelsdorff i Norrick polaze upravo od semantike i ka`u:

“Our proposal differs from past treatments in identifying a single semanticcomponent common to all wh-predicates: this semantic componentmotivates the syntactic property allowing wh-complements.” (P.Luelsdorff, N. Norrick, 1979:25)


13 Njihova analiza je skoncentrisana na komplementajzere yes-no indirektnih pitanja, ali su u analizi po{liod jedinstvenog semanti~kog elementa u dubinskoj strukturi koji je zajedni~ki svim komplementajzerima.

(“Na{ se predlog razlikuje od prethodnih u tome {to se identifikuje jedna semanti~kakomponenta zajedni~ka za sve wh-predikate: ova semanti~ka komponenta motivi{esintaksi~ka svojstva koja dozvoljavaju wh-komplemente.”)

Problem ovako postavljeni vodio ih je ka ustanovljenju umetnutihre~enica koje mogu imati whether kao komplementajzer. Tako|e su postavilicilj da odrede koji predikati zahtijevaju i dozvoljavaju wh-komplemente. Premanjihovom shvatanju svi oni imaju zajedni~ku semanti~ku osobinu, a to je dasa~injavaju jednoobraznu semanti~ku skupinu. Bli`e o ovome }emo govoriti udijelu o komplementaciji.

Interesovanje za pitanje apstraktne Q-morfeme nije prestalo sasedamesetim godinama ovoga vijeka. 1986. godine, u ~asopisu Linguistics andPhilosophy pojavio se obiman rad Stanley Munsata o semantici WH--komplementajzera u kojem vr{i preklasifikaciju upitnih predikatnihkomplemenata, i dijeli IP na dvije grupe:

a) Wh - Qb) wh-that

Prvu grupu ilustruje primjerom:

2.18 I wonder where John went. wh-Q

Za drugu daje primjer:

2.19 I know where John went. wh-that.

Oba tipa razlikuje od predikatskih komplemenata uvedenih povr{inskimkomplementajzerom that koji imaju druga~ije komplementajzere u dubinskojstrukturi, naime, that i wh-that.

Njegova je tvrdnja da

2.20 I know where John went.i

2.21 I know that John went home.

imaju isti komplementajzer u dubinskoj strukturi, tj. wh-that. Ovim odbacujeva`e}i model o umetnutim pitanjima i stav da su svi wh-predikatni komplementiumetnuta pitanja.

Slavica Perovi}26

Navedenom kompleksu pitanja pripadaju i jezi~ke univerzalije. Njihovonajprirodnije mjesto je, prema Chomskom, u dubinskoj strukturi. Prvauniverzalija je postojanje apstraktne Q-morfeme koja je u SVO i VSO jezicimana po~etku re~enice, a u SOV jezicima na kraju. Druga univerzalija jejednozna~no pomjeranje wh-morfeme u prostoj re~enici kao zamjenjivanje Q-morfeme.

Ovim problemom su se bavili E. Bach (1971) i C. Wachowicz (1974) sadva opre~na stanovi{ta. Emmon Bach bavi se formiranjem pitanja s upitnomrije~ju i centralno mjesto njegove hipoteze jeste potreba za kona~nim brojemtransformacija kao {to su na primjer pravila o pitanjima, topikalizacija,formiranje subjekta, relativne re~enice, imperativi itd., u okviru kojih bi semoglo formulisati pravilo transformacije pomjeranja glagola sa poslednjeg naprvo ili drugo mjesto u klauzi. Drugim rije~ima, ovo je jedna od rasprava o Wh-pomjeranju u kompleksnim re~enicama kao u 2.22 i 2.23

2.22 Who remembers what she bought?2.23 Who remembers where she bought what?

Sve sugestije za obra|ivanje ovih pomjeranja svodljive su na dvije:1. Wh - pomjeranje, je postcikli~no tj. primjenjuje se nakon {to se sva

cikli~na pravila, uklju~ena u derivaciju, primijene.2. Postoji slijed pomjeranja - wh-rije~ se kre}e prvo prema po~etku

strukture ~iji je ona konstituent, a onda prema po~etku svake ve}e strukture.Iako su obije alternative operativne, ova druga se mnogo ~e{}e primjenjuje (O.Mi{eska Tomi}, 1987:25). Pokazalo se da je Bach kritikuju}i Jackendoffa izperspektive kasnijih teorijskih rasprava, lo{e analizirao (E. Bach, 1971:158).

Dalje, Bach zaklju~uje:

a) pomjeranje WH - fraze je uvijek na lijevo, nikad na desno,b) upitna transformacija (question movement) se ne mo`e desiti u jezicimakoji imaju dubinsku i povr{insku SOV strukturu, na primjer, ujapanskom,

c) upitna rije~ nikada ne}e biti tema re~enice u jezicima koji imajutematizaciju (Ibid., 160).


C. Wachowicz je iznijela dokaze iz poljskog jezika o vi{estrukompomjeranju wh-morfeme, i tako suprotstavila svoje nalaze postavkamaChomskog (1964), Bakera (1970), Bacha (1971) prema kojima moè biti samojedno pomjeranje upitne rije~i u jednoj upitnoj klauzi.

Njena kontrateza je izvedena iz konstatacije da su u poljskom iengleskom svi upitni konstituenti na prvom mjestu u klauzi, kao i iz ~injenice dadirektna yes-no pitanja i zavisna pitanja koja po~inju sa whether ne sadrèupitne rije~i. Njena je, tako|e, pretpostavka da su po srijedi razlozi semanti~kih,prije nego sintaksi~kih ograni~enja (C. Wachowicz, 1974:155-166).

Primjeri iz poljskog i ruskog i prevod na engleski:

Poljski Ruski

2.24 Kto kogo budzi? 2.26 Kto ~to kogda skazal?2.25 Powiedz mi kto gdzie mieszka. 2.27 Kto gde kupil vodku?

Engleski

2.24a Who wakes up who(m)? 2.26a Who said what when?2.25a Tell me who lives where. 2.27a Who bought vodka where?

(Ibid.,158)

Drugu skupinu pitanja vezanu, manje za Q-morfemu, a vi{e za njenurealizaciju, tj., wh - morfemu, podrobnije su objasnili oni lingvisti koji su sebavili opisom nekog drugog jezika, a ne engleskog. Pomenu}emo samo SusanPlann (1982) koja revidira neke ranije postavke vezane za wh pomjeranje u{panskom.

Pregled literature o indirektnim pitanjima zavr{i}emo radom C.L.Bakera prelamaju}i ga kroz tri njegova najva`nija djela: Indirect Questions inEnglish (1968), Notes on the Description of English Questions; The Role of anAbastract Question Morpheme (1970) i English Syntax (1989).

U teorijskom dijelu njegova rada izdvajaju se dva momenta - apstraktnaQ-morfema koja se leksikalizuje kao if ili whether i zamjenjuje WH-rije~ima uWH pitanjima. Za sedamdesete godine ovaj njegov pogled na IP bio je prili~anizazov i za sobom je povukao rasprave nekoliko autora ~iji smo teorijski pristupo IP pogledali. @elio je da pokaè da su IP u

Slavica Perovi}28

2.28. Alfred knows who he should be.2.29. Richard guessed why his sister has no money.

primjeri istih konstrukcija kao i komplementi u ovim re~enicama:

2.30. John asked if she bought an apple.2.31. He wondered what the man said.

2.30 i 2.31 su nastali od direktnih pitanja:

2.32. Did she buy an apple?2.33. What did the man say?

Dalje, èlio je da pokaè da u dubinskoj strukturi treba da postojiapstraktna morfema Q koja }e ozna~iti pitanja, jer ako ne postoji ista je dubinskastruktura ove dvije re~enice:

2.34. Clarence discovered that Bill knows who drinks Schlitz.2.35. Clarence discovered who Bill knows drinks Schlitz.

(Baker, 1968:56-57)

Mogu}e dvosmislenosti u tuma~enju rje{ava vezuju}i svaku wh--morfemu sa odre|enom re~enicom. Dalje, dao je vrlo iscrpnu listu predikatakoji dozvoljavaju komplementaciju i to je uradio kroz glagol znati (Ibid., 104){to su, ranije pomenuti autori Luelsdorff i Norrick, tako|e, razra|ivali. Poredtoga, bavio se kriterijima za odvajanje IP od relativnih re~enica.

Zna~enje indirektnih pitanja je uradio po propozicionom modelu, a uEnglish Syntax svoj pristup ovoj strukturi je usavr{io i zaokruìo. Nismo biliskloni interpretaciji zna~enja pitanja prema propozicionom modelu, jersmatramo da bi za na{e |ake i studente bilo interesantnije i korisnije da znajukomunikativne funkcije IP i njihova mogu}a zna~enja u odre|enim kontekstima,nego samo istinitost ili neistinitost iskaza.

Rana istraìvanja IP u transformaciono-generativnoj teoriji odlikuju separcijalizacijom problema i usredsre|eno{}u pa`nje na jedan segment. Uz nu`norazmimoilaènje u mi{ljenjima i druga~ije rje{avanje odre|enog pitanja, prili~naje {arolikost i u postupku i pristupu. Aspekt prou~avanja ili prihvatljivostiodre|ene teorije ~ini je prihvatljivom ili neprihvatljivom za odre|ene svrhe.Neke od ovih teorija su ostale na nivou visoke apstrakcije bez saobraènosti sajezi~kim modelom koji je primjena teorije. Mi smo ukazali na one momente u


sintaksi~koj i semanti~koj analizi, a postulati koji su iz tih analiza ishodili, danassu prihva}eni kao nezaobilazne faze teorije i njene prakti~ne primjene inesumnjiv nau~ni doprinos. Pojedina~no ili parcijalno rje{avanje postepeno jevodilo ka globalnom sagledavanju i cjelovitijem rje{avanju. Danas je postignutkonsenzus oko mnogih spornih pitanja navedenih na po~etku ovog poglavlja.Problem se dalje prenio u oblast generativne semantike, naravno, s drugimciljem, prema drugom jezi~kom modelu i s druga~ijom metodologijom.

2.4 SINTAKSA INDIREKTNIH PITANJA

2.4.1 Wh-IP u engleskom jeziku

Prema Quirkovoj klasifikaciji ima dvije vrste indirektnih pitanja:

1. upitne klauze koje po~inju upitnom rije~ju - wh-upitne klauze2. da-ne klauze - yes-no klauze

Oba tipa kao podgrupu imaju alternativne upitne klauze. U na{oj terminologijikoja je saobra`ena prema engleskom jeziku to }e biti

1. wh-IP2. yes-no IP i alternativa IP

Sintaksi~ki wh-IP se odlikuju:

a) odsustvom subjekatsko-operatorske inverzijeb) redom rije~i i interpunkcijom izjavne re~enice.

U slu~ajevima gdje wh-elemenat (who, what) u IP vr{i funkciju subjektaili gdje ~itavo IP funkcioni{e kao dopuna predikata be, ili kad funkcioni{e kaoapozitiv, obavezna je subjekatsko-operatorska inverzija, odnosno red rije~i kaou direktnom pitanju:

2.36 I don’t know who went to London.2.37 The problem is who could we get to replace here.

Slavica Perovi}30

2.38 Your original question why did he not report it to the police earlier, has not yet been answered.

(Primjeri 2.37 i 2.38 su uzeti iz Quirk et al., 1986:1051)

c) wh-elemenat dolazi na prvo mjesto u klauzi.d) wh-IP mogu}a su nakon odre|enih predikata iz glavne re~enice.

Semanti~ki, wh-IP li~e wh-direktnim pitanjima jer ostavljaju prazninunepoznate informacije predstavljenu wh-elementom.

2.39 I am not sure who has come. (Quirk et al., 1986:1051)

U sljede}em primjeru takve praznine nema.

2.40 I know who has come.

Direktno pitanje od kojeg ovo IP postaje glasi:

2.41 Who has come?

Semanti~ke analize pru`aju dvojako tuma~enje gornjeg IP.

a) Znam odgovor na pitanje ko je do{ao, ali ne i stvarnog vr{ioca radnje dola`enja.

b) znam (lice) ko je do{ao.

Wh-elementi u IP imaju sav onaj raspon funkcija kao i wh-elementi udirektnim pitanjima (Quirk et al., 1986:818; Perovi}, 1989:45). To su sljede}efunkcije:

a) subjektab) direktnog objektac) dodatka subjektud) adverbijala za mjesto, vrijeme, na~in, uzrok, posljedicu itd.

Upitnost i informativnost jednog glagola tijesno su vezani.Informativnost je posljedi~no vezana za upitnost. Ukoliko je glagol ozna~en kao


upitan, velika je vjerovatno}a da }e uslijediti odgovor i na taj na~in se razrije{itidisjunkcija. Odgovor je onaj zna~ajni dio koji doprinosi informativnostipredikata uz ona svojstva koja ima u dubinskoj strukturi.

Shodno ovim funkcijama upitnih rije~i u IP, neka pravila se morajupo{tovati. U bilje{ci b na strani 1052 svoje gramatike A ComprehensiveGrammar of the English Language, autori kaù:

“In literary style, subject verb inversion occasionally occurs when the wh- element is the subject complement or an obligatory adverbial,particularly if the subject is lenghty.”

(“U knjièvnom stilu, inverzija subjekta i glagola se ponekad de{ava kada je upitnielement subjekatski dodatak ili obavezni adverbijal, naro~ito ako je subjekat duga~ak.”)

2.42 It took me some time to discover in which village stood the memorial to our fallen comrades.”

Zatim dodaje:

“Subject-operator inversion is common in Irish English and dialectally.”(Ibid., 1052)

(“Subjekatsko - operatorska inverzija je uobi~ajena u irskom engleskom i dijalekatskojupotrebi.”)

2.43 Whenever I see her, she asks when will I be visiting her mother.

Ronald Butters je tu pojavu uo~io i istraìvao u govoru Crnaca uAmerici.

“In indirect yes/no questions, the dialect form has no conjunction if (orwhether); in both indirect yes/no questions and indirect wh - questions, thetense marker is moved to the beginning of the embedded sentence, just asin the formation of direct questions.” (1974:230)

(“U indirektnim yes/no pitanjima, dijalekatski oblik nema svezu if (ili whether); i kodyes/no pitanja i indirektnih pitanja sa upitnom rije~ju, oznaka za glagolsko vrijeme jepomjerena na po~etak umetnute re~enice, ba{ kao {to je to kod obrazovanja direktnihpitanja.”)

Slavica Perovi}32

U primjerima koji slijede, drugi elemenat navedenog para predstavljadijalekatsku upotrebu, dakle odstupanje od norme.

2.44 Ask John if (or whether) the mail came yet.2.44a *Ask John did the mail come yet.

2.45 Ask John how he liked the ball game.2.45a *Ask John how did he like the ball game.

Butters zaklju~uje da je za govornike tih dijalekata produktivnasposobnost invarijantna. (Ibid., 230). Sli~ni su nalazi Williama Labova unjegovom radu Language in the Inner City iz 1972.

O invertiranim indirektnim pitanjima pisao je Jespersen navode}i Defoa,pored ostalih:

"I put in question two or three times of how handsome she was, and wasshe really so fine a woman as they talked of, and the like." (1965, III:44)

Primjer iz Jespersena, po na{em mi{ljenju nije isti kao primjeriinvertiranih IP u crna~kom govoru. Kod Defoa, ima onog {to Poutsma tuma~istilskom osobeno{}u i potrebom pisca da postigne dinamizam kazivanjanavode}i rije~i izvornog govornika. Invarijantna produktivna sposobnost kaodio autenti~nog govora i pi{~evo izra`ajno sredstvo u jeziku kojim do~aravane~iju inferiorniju jezi~ku kompetenciju nisu isti, ali imaju zajedni~ku jednuosobinu jezika: odstupaju od norme pri ~emu komunikacija nije prekinuta. Mismo u na{em korpusu na{li dosta sli~nih primjera.

Ako je wh-elemenat predlo{ka fraza tada postoje dva izbora kao uupitnom elementu u direktnim pitanjima: izbor izme|u formalnog, gdje jepredlog uz upitnu rije~, i neformalnog - predlog je na kraju, {to u SH ima svojeodre|ene povr{inske realizacije.

2.4.2 Yes-no IP u engleskom jeziku

Yes-no IP se uvode u nadre|enu klauzu subordinatorima whether iliif. U transformacionoj teoriji (Munsat, Luelsdorff i Norrick, Bresnan,


Chomsky) to su komplementajzeri, a u savremenoj terminologiji o SH to susubordinatori (Stanoj~i}, Popovi}, Mici}).

U poglavlju o komplementaciji vidjeli smo da su ta pitanja nekiteoreti~ari (Bresnan, Chomsky) podvodili pod isti apstraktni ~lan kao i wh-element u dubinskoj strukturi, ali u povr{inskoj strukturi razlike su se naravno,pojavljivale i bivale regulisane odre|enim pravilima.

If je ~e{}i komplementajzer nego whether u neformalnom stilu u yes-noIP, a whether je kao upitni prilog (interrogative adverb) ili sveza (conjunction)razvio svoju upotrebu iz zamjenice koja je zna~ila koji od dvoje. (Jespersen,1965, III:43).

If i whether uglavnom mogu da se upotrebljavaju u istim situacijama,ali postoje neke sintaksi~ke restrikcije.

If ne moè da uvede subjekatsku klauzu, sem ako nije ekstraponirana:

2.46 Whether she likes the presentis not clear to me.

2.47 *If she likes the presentwhether

2.48 It’s not clear to me she likes the present.if

(Quirk et al., 1986:1054).

If ne moè da uvede klauzu s funkcijom dodatka subjektu:

2.49 My main problem right now is whether I should ask for another meeting.

2.50 *My main problem right now is if I should ask for another loan.(Ibid., 1054).

If klauza ne moè biti dopuna prepozicije:

2.51 It all depends on whether they will support us.2.52 *It all depends on if they will support us.

If ne moè biti apozitivno.

2.53 *You have yet to answer my question, if I can count on your vote.

If ne moè uvesti infinitivnu klauzu.

Slavica Perovi}34

}}}

2.54 *I don’t know if to see my doctor today.I don’t know whether to see my doctor today.

Iza if ne moè direktno da do|e or not.

2.55 He didn’t say whether or not he’ll be staying here.* He didn’t say if or not he’ll be staying here (Ibid., 1054)

U na{em korpusu imali smo mnogo primjera IP sa razli~itimkombinacijama odnosa prema glavnoj re~enici. Ostavljamo detaljnu raspravu otome do analize takvih pitanja. Vrlo je te{ko odrediti na osnovu samosintaksi~kih kriterija da li je takvo IP gramati~no ili ne. Vjerujemo da }epresudni biti kriteriji zdruènog dejstva zna~enja i funkcije.

2.5 ZNAÊNJE INDIREKTNIH PITANJA

2.5.1 Teorijske postavke o zna~enju indirektnih pitanja

Kad se pomene semantika IP, asocijacije neminovno vezuju misao zapravce izu~avanja unutar nekoliko {kola kao i na me|uzavisnost semantike isintakse, zna~enja i strukture.

Htjeli bismo da u ovom pregledu teorija, pored ostalog, ukaèmo najednu obimnu literaturu iz propozicionog zna~enja IP koju }emo po potrebikoristiti. Prvo, postavke te teorije omogu}avaju vrlo iscrpno bavljenje pojedinimslu~ajevima IP na teorijskom planu. Me|utim, zbog svoje prirodne upu}enostina logiku i sloènu aparaturu logi~ke prezentacije i velike apstrakcije, neomogu}ava nam se ustanovljenje jednog konzistentnog modela koji bi biodovoljno iscrpan i razu|en da se dobije jedna {iroka mreà tipova i podtipova IP.Ono {to propoziciona logika i semantika obezbje|uju jesu dvije kategorijeistinito - la`no (true - false) i niz drugih nedovoljno obuhvatnih parametara zasemanti~ku analizu ovako velikog korpusa. Takva analiza bi bila vrlo podesnaza mali korpus gdje bi indirektno pitanje moglo logi~ki da se povezuje sa svojimodgovorom ako ga ima, sintaksi~ki sa nemodifikovanom izjavnom re~enicom, asemanti~ki za propozicije. Prema Lyonsu, ~ak, (1981:142) semantika koja sebazira na opoziciji istinito-la`no suàva pojam termina semantika tako da onpokriva samo deskriptivno zna~enje.


Za logi~ara zna~enje pitanja je skup svih njegovih mogu}ih odgovora. Uovom pristupu, pitanje ozna~ava skup propozicija koje su mogu}i odgovor nanjega.

Yes-no pitanje:

2.56.Will John stay?

izvedeno je od:

2.57. I ask you whether John will stay.

Wh-pitanje:

2.58. Who came?od

2.59. I ask you whether A came or B came or ... or x came .(F. Kiefer, 1982:2)

U propozicionom pristupu semantici pitanja yes-no pitanje seidentifikuje sa skupom koji se sastoji od dvije propozicije gdje je jedna negacijadruge; alternativno pitanje je skup propozicija koje predstavljaju alternative.Wh-pitanja se identifikuju sa skupom propozicija koje predstavljaju sve mogu}eodgovore na pitanje, gdje “mogu}i odgovori” zna~e da je upitna rije~zamijenjena individualnom konstantom. Ako se zna~enje pitanja identifikuje sata~nim odgovorima samo ta~ne propozicije mogu do}i u obzir kao mogu}iodgovori. Poznati autori iz ove oblasti lingvistike i logike su Petr Sgal, EvaHai~kova, Jurgen Pesot (izvor: F. Kiefer, 1983), Lenart Åqvist, Ferenz Kiefer,S.H. Hamblin, a svakako jedan od najpoznatijih je Lauri Karttunen. On se baviopresupozicionim zna~enjem pitanja koje se, prema njegovom mi{ljenju, mo`edobiti iz propozicija.

2.5.2 Osnovni pojmovi savremene teorije zna~enja

Kako je re~eno u dijelu o komplementaciji, sintaksi~ko segmentiranje IPpodrazumijeva prisustvo jedne nadre|ene gramati~ke cjeline, kojoj je IP jedankonstituent, naj~e{}e u funkciji objekta.

Slavica Perovi}36

Re~enica 2.60 ima obrazac kao u 2.61 izraèn re~eni~nim funkcijama:

2.60 She forgot how much pain love had brought to her.2.61 S + Vtr + Clause.

To bi bio osnovni oblik sintaksi~ke strukture u kojoj je prisutan prelazniglagol i klauza kao dopuna, pa bi obrazac mogao i ovako izgledati:

2.62 S + V + O

Prelazni glagol }e u na{oj notaciji biti predikat, a klauza ovdje uklju~ujeu sebe i komplementajzer kojim po~inje. Ostale funkcije, koje smo naveli, kojezavisno upitna klauza moè da ima unutar re~enice, pripadaju sintaksi~komdijelu opisa (subjekat, dodatak subjektu, itd.). Me|utim, re~enice:

2.63 I wonder whether the heater is on.2.64 I don’t know whether the heater is on.2.65 Is the heater on?

imaju jednaku funkciju u komunikaciji, a to je da slu{aoca navedu na akciju itako razrije{e dilemu oko grijanja, jer je o~igledna namjera, zavisno od {iregsituacionog konteksta, da se lice koje slu{a navede da ili uklju~i, ili isklju~i pe}.Funkcija ovih re~enica, me|u njima i indirektnih pitanja, ovako shva}enarazlikuje se od funkcija navedenih u prethodnom paragrafu. Ova se funkcija uliteraturi naziva komunikativna funkcija odre|enog iskaza.14 Izgovoriti re~enicuzna~i uraditi ne{to njome.15 U primjerima koje smo naveli prisutan je jedangovorni, odnosno komunikativni ~in (illocutionary act) koji ima odre|enukomunikativnu vrijednost (illocutionary force), a to je da se slu{alac u ovimprimjerima navede da uklju~i ili isklju~i grijanje. Ovim smo zapo~eli pitanjerazgrani~enja sintaksi~kih, semanti~kih i pragmatskih kriterija.

Mnogo je lak{e odvojiti sintaksi~ke od semanti~kih kriterija, negosemanti~ke od pragmatskih. U literaturi koju smo koristili nai{li smo na vrloopre~na mi{ljenja o ovom problemu. Richard Hudson (1975:1) kaè:

“Keeping a clear distinction between syntactic, semantic and pragmaticanalysis, we can isolate..., a very small number of syntactic categories and


14 Dva najva`nija predstavnika ovog pravca jesu J.L. Austin, 1965 i J. Searle, 1969. 15 Vidi: J.L. Austin, How to Do Things with Words, 1965.

an equally small (...) number of semantic categories, but a virtuallyunlimited number of illocutionary forces...”

(“Zadràvaju}i jasnu razliku izme|u sintaksi~ke, semanti~ke i pragmatske analize,moèmo izdvojiti ..., vrlo mali broj sintaksi~kih kategorija i jednako mali (...) brojsemanti~kih kategorija, ali prakti~no neograni~eni broj komunikativnih funkcija...”)

Jacques Moeschler, navode}i Dillerin rad na polju integrisanepragmatike kaè:

“This (her) view of pragmatics is principally based on the assumption thatthe difference between the three components of the linguistic theory(syntax, semantics, and pragmatics) and the relation of order (syntax >semantics > pragmatics) are artifical. Anscombre and Ducrot (1983), whoare the initiators of integrated pragmatics, argue on the contrary thatpragmatics does interfere at each level of linguistic description”.(1986:230, istakla S.P.).

(“Ovaj (njen) pogled na pragmatiku je uglavnom zasnovan na shvatanju da su razlikaizme|u tri komponente lingvisti~ke teorije (sintaksa, semantika i pragmatika) i ustrojstvonjihovog poretka (sintaksa > semantika > pragmatika) neprirodani. Anscombre i Ducrot(1983), koji su za~etnici integrisane pragmatike, zagovaraju ideju da pragmatika zadire usvaki nivo jezi~kog opisa.”)

Navedeni su primjeri opre~nih gledanja na jezi~ku formu i zna~enje kaodomen sintakse i upotrebu kao domen pragmatike. U vrlo ubjedljivomistorijskom pregledu (istorijskoj preambuli 1983), Leech navodi lingviste ifilozofe koji su posmatrali sintaksu tijesno vezanu za pragmatiku i isticalinemogu}nost stavljanja jasnog reza.

“But once meaning has been admitted to a central place in language, it isnotoriously difficult to exclude the way meaning varies from context tocontext, and so semantics spills over into pragmatics”. (Leech, 1988:2)

(“Kada je jednom zna~enje zadobilo sredi{nje mjesto u jeziku, izuzetno je te{ko isklju~itina~in na koji zna~enje varira iz konteksta u kontekst, i tako se semantika preliva upragmatiku.”)

Slavica Perovi}38

Sumiraju}i nove pristupe u lingvistici (sociolingvistika, psiholingvistika,tekst lingvistika, analiza diskusa, analiza govora), Leech kaè:

"Cumulatively these approaches, and others, have led to a remarkableshift of direction within linguistics away from 'competence' and towards'performance'." (Ibid., 2)

(“Svi ovi, a i drugi pristupi, vodili su ka zna~ajnom pomijeranju pravca unutar lingvistikeod “jezi~kog znanja” ka “jezi~koj djelatnosti”.)

Ova dva centralna pitanja lingvistike Chomskog kojima se odre|ujejezik kao apstraktni sistem idealnih govornika (competence) i realizacija togsistema u socijalnom okruènju (performance), umnogome se preispituju zbogstvarne integrisanosti jezi~kog znanja i jezi~ke djelatnosti budu}i da se znanjesve vi{e posmatra kao upotreba. Sociokulturni, psiholo{ki, neurolo{ki ~iniocidjeluju na jezi~ko znanje i ono postaje “specijalisti~ko”, razloèno na funkcijekoje u komunikaciji obavlja. Najve}i doprinos u lingvistici u razradi funkcijakoje u jeziku postoje dao je Halliday. O njegovim teorijskim postavkama bi}ejo{ rije~i.

U ovom odjeljku, nakon poku{aja da ilustrujemo te{ko}e odvajanjasemantike kao nauke o jezi~kom zna~enju, od pragmatike kao nauke o jezi~kojupotrebi, poku{a}emo da obrazloìmo na{e shvatanje zna~enja pitanjazadràvaju}i se u domenu semantike koliko je to mogu}e. Op{te je prihva}enomi{ljenje da su deklarativno, upitno, uzvi~no, imperativno sintaksi~kekategorije, klauze koje se razlikuju po poziciji subjekta, formi glagola, prisustvuili odsustvu, upitne rije~i itd. (Huddleston, 1984:351). Izjavna re~enica, pitanje,zapovijest odnose se prvenstveno na iskaz, a iskazom djelujemo. Posmatrano,opet, u opoziciji sintaksa-semantika, kategorije deklarativnog, upitnog,zapovijednog i uzvi~nog kao mood (na~in), stoje u opoziciji premakomunikativnoj funkciji iskaza, a to su izjavna re~enica, pitanje, zapovijest iuzvik.

Mnogo je vi{e komunikativnih funkcija nego ~etiri nabrojane kojeslijede. U na{em korpusu bismo mogli o~ekivati re~enice kao {to su 2.66, 2.67 i2.68 koje bi mogle imati zna~enja kao u 2.66a, 2.67a i 2.68a.

Izjavna re~enica - zahtjev ili nare|enje:2.66 I don’t know whether the door is open.2.66a Molim te zatvori vrata.


Pitanje - zahtjev ili nare|enje:2.67 Do you know what his name was?2.67a Kaì mi njegovo ime.

Upitna re~enica - izraàvanje dosade, iritacije:2.68 Do you know how many times he came to borrow money!2.68a Zna{ li koliko je puta do{ao da pozajmi novac!

Ideja za ovakvo tuma~enje komunikativnih funkcija jezika proistekla jeiz govornih ~inova, koji su po~ivali na performativnim glagolima, ali to je bilosamo polazi{te. Odnos na~ina (mood) i komunikativne funkcije nijejednozna~an, ve} jedan na~in moè imati nekoliko komunikativnih funkcija(konvergentan odnos). To je ona najtje{nja veza izme|u sintakse i semantikekoju smo u tuma~enju zna~enja IP mogli na}i.16

Analiziranjem IP putem komunikativnih funkcija dobija se jednadovoljno razu|ena mreà ovih struktura i njihovih zna~enja u interpersonalnojkomunikaciji. Ovakvim posmatranjem smo u domenu jezi~kih univerzalija jerpretpostavlja se da svaki jezik ima izvinjavanje, molbu, zahtjev, zahvaljivanjeitd., {to su naj~e{}e funkcije IP u komunikaciji, ali ima i drugih. Na{eopredjeljenje za semanti~ku analizu govornim ~inovima je prevagnulo zbognavedenih razloga mada je u jedno vrijeme, dosta dugo opstajalo prili~noubjedljivo opredjeljenje za drugu teoriju: odre|ivanje re~eni~nog zna~enjaputem propozicionog sadràja.

S pojavom knjige How to Do Things With Words L. J. Austinadominantna semanti~ka teorija bazirana na istini (truth-based semantics)dopunjava se novim znanjima i tvrdnjama. Prema toj teoriji postoji jedan brojiskaza koji ne izvje{tavaju i ne tvrde ni{ta i stoga nisu ni istiniti ni la`ni, ve} jesamo izgovaranje te re~enice ili njenog dijela, ~in (Palmer, 1976:137). îtavaideja se zasniva na performativnim glagolima na primjer: christen, baptize,pronouce, thank, approve, itd.

Posmatranje zna~enja u smislu govornih ~inova pomjera teì{te koje supostavile teorije smisaonih odnosa i logika istinonosnih odgovora (Hurford,1984:240). [tavi{e, ovaj pristup zna~enju obe}ava jednoobrazno tretiranjeiskaza svih re~eni~nih tipova deklarativnih, interogativnih i imperativnih. Svioni izraàvaju neki govorni ~in, svaki od njih nosi neki tipi~ni lingvisti~ki ~in(Ibid., 241). Tako pitanja naj~e{}e iskazuju govorni ~in traènja odgovora(asking).

Slavica Perovi}40

16 Vidi: Halliday, 1976, Huddleston, 1984, Lyons, 1977, Leech, 1988, F. Palmer, 1976.

IP, se za razliku od direktnih pitanja, u odnosu na navedeno, pona{ajumalo druga~ije.

2.69 I wonder if she will come.2.70 Do you know what plane he is catching?

IP 2.69 nije uop{te pitanje jer moè biti postavljeno sebi, pa stoga nemaodgovora, a moè biti tipa retorskih pitanja {to opet, po definiciji ne traìodgovor. Moè biti i tre}a mogu}nost - da je iskazan u prisustvu druge osobe,ali da ta osoba, budu}i da je upotrijebljen glagol wonder, shvati da odgovor nijepotreban. Jedan od zadataka na{eg istraìvanja je bio da se ustanovi u kojojmjeri IP sa glagolom wonder zahtijevaju odgovor. O~ekujemo, stoga, da }etipi~ni govorni ~in, odnosno komunikativna funkcija IP, s obzirom na njihovusintaksi~ku osobenost potvrdne re~enice, biti raspore|ena na pitanje, tvrdnju,nare|enje, ~u|enje, i sl.

Hallidayeva interpersonalna funkcija jezika nadre|eni je ~lanpojmovima iz teorije govornih ~inova, komunikativnih funkcija, presupozicija,performativnih glagola i sl. koje smo do sada koristili. Interpersonalna je jednaod tri funkcije u jeziku, a druga dva ~lana sistema su ideaciona i tekstualnakomponenta. U rudimentarnom obliku, onako kako je daje u knjizi Language,Context and Text:

“... the word function can be thought of as a synonym for the word use...Stated in the most general terms, people do different things with theirlanguage”. (Halliday, 1986:15)

(“...o funkciji rije~i se moè misliti kao o sinonimu za upotrebu rije~i... Vrlo uop{tenouzev, ljudi vrlo razli~ito koriste jezik.”)

U svakom interpersonalnom zna~enju jezik je na~in djelovanja, stoga seza interpersonalno zna~enje koristi jezik akcije. Interpersonalni sistemi za njegasu sistemi na~ina i lica, (1976. na~ina i modalnosti). Na~in podrazumijevaizjavne re~enice i pitanja na jednoj strani, a naredbe, zahtjeve na drugoj, a to sufunkcije postavljanja pitanja, slaganja neslaganja i suprotstavljanja. (Ibid., 33)

Ovaj nezaobilazni okvir sociokulturnog odre|enja jezika kroz upotrebu isimultano djelovanje svih funkcija kroz iskaz, svakako je najcjelovitiji pristupiznalaènju jezi~kog zna~enja. Funkcija iskaza u komunikaciji nalazi se nasamom ishodi{tu interpersonalnog sistema prema Hallidayu, kao dio mehanizmapostavljanja pitanja i davanja odgovora (ask-answer mechanism), gdje


odgovor (answer) ima elemente slaganja i suprotstavljanja (agree andcontradict). Mi }emo se zadràti na elementu pitati (ask) i istraìti zna~enjeindirektnih pitanja, kako smo ve} nazna~ili, i kroz semantiku govornih ~inova.

Iz ovog pregleda teorija o zna~enju pitanja nikako ne moèmo daizostavimo rad A. Musi}a koji nema direktnog uticaja na teorije koje mikoristimo, ali je veoma zna~ajan jer jedan aspekt tih teorija na neki na~inanticipira. U Musi}evom bavljenju pitanjima vrlo je interesantno njegovosemanti~ko tuma~enje direktnih i indirektnih pitanja na osnovu primjera iznarodne knjièvnosti. Sa dana{njeg stanovi{ta to je jedna semanti~ka teorija saizrazito dijahronom crtom (prva decenija ovog vijeka) koja se oslanja nare~eni~nu strukturu, gdje se indirektna pitanja posmatraju kao hipoteti~nere~enice, jer su dio izu~avanja modalne sintakse, a protaza i apodoza vezane suhipoteti~nim konjunkcijama.

Ono {to ~ini interesantnim njegovu teoriju jeste jedan skup parametarame|usobno ~esto inkompatibilnih, ali koje je mogu}e posmatrati kao neki tragsavremene teorije zna~enja. U supozicionom, tj. hipoteti~nom mogli bi se na}ielementi propozicionog u iskazu jer se tvrdi da je "motiv upotrebljavanjusupozicija uop}e nedostatak pouzdanog znanja o tome vr{i li se neka radnja iline" (Musi}, 1908:110). S druge strane, ovo veoma li~i na Jespersenovotuma~enje o alternativnosti, odnosno neksalnosti. Po osnovnoj koncepcijituma~enja IP daleko je od Beli}a, jer Musi}eva hipoteti~nost nije isto {to iBeli}eva hipotaksi~nost. Beli}eva hipotaksi~nost implicira hipoteti~nost, ali jeeksplicira na poseban na~in. Hipotaksi~nost kod Beli}a nalazi svoje tuma~enjeu okviru sloène re~enice s teì{tem na nezavisnoj re~enici; hipoteti~nost kodMusi}a podrazumijeva novi iskaz, tj. odgovor. Istraìti njegove stavove bilo biinteresantno zbog pretpostavljenog sagovornika, neophodnosti davanjaodgovora, probijanja re~eni~nog nivoa, presupozicija. Direktna veza izme|unjegove teorije i onih kojima smo se u ovom poglavlju bavili, ne postoji, alikako nijedna semanti~ka teorija nije sasvim autenti~na, tako treba sagledati iovu i vidjeti u kojoj mjeri predstavlja doprinos dana{njoj teoriji zna~enja.

Slavica Perovi}42

III KOMPLEMENTACIJA INDIREKTNIMPITANJIMA

3.1 INDIREKTNA PITANJA KAO KOMPLEMENTI U ENGLESKOMJEZIKU

Quirk et al. daju sljede}u definiciju komplementacije:

“part of a phrase or clause which follows a word, and completes thespecification of a meaning relationship which that word implies”.1

(“dio fraze ili klauze koja dolazi iza rije~i i dopunjava naro~itost zna~enjskog odnosakoju ta rije~ implicira.“)

Mnogi gramati~ari su identifikovali obrasce komplementacije, me|unjima i ove na{e. Hornby (1975:32, 47, 71), Flor i Jan Aarts (1988:155), EugeneNida (1966:154), Robert Krohn (1972:172) i drugi razli~ito su ih obiljeàvalirazli~ito ih razra|ivali. Jedno je zajedni~ko svima: zavisno upitna klauza se nerazlaè, ona je cjelina koja se dodaje vi{oj strukturi ili matrici iza odre|enihglagola. Pod komplementacijom shvatamo dopunu zavisno upitnom klauzomposlije odre|enih glagola unutar {ire cjeline re~enice.

Razlog {to se ova pojava ne posmatra kao umetanje (embedding) je usljede}em: lingvisti~ki model koji se koristi nije prvenstveno transformacioni,ve} kombinacija nekoliko modela zavisno od toga koja vrsta gramati~kih cjelinase analizira i s kojim ciljem. Ponekad, vjerovatno, ne}e postojati potreba zadubinskom strukturom uop{te, ve} samo za povr{inskom. Dalje, mehanizamumetanja zavisne re~enice u glavnu nije prevashodni cilj, ve} je to odnos zavisneprema glavnoj kroz nekoliko aspekata u zavisnosti od toga:

a) koji je glagol glavne re~enice,b) koja je vrsta komplementa,

1 Quirk et al., 1986:1150. Ovako definisana komplementacija odgovara na{em funkcionalnom opisu ipovr{inskoj strukturi. Zbog ranijih opredjeljenja metodskog i pedago{kog karaktera nismo u prvi planstavili transformacije i njihovo pore|enje, a generativni model koji smo izabrali nije u koliziji s definicijomkoju mi dajemo, on joj dodaje elemente dinamizma kroz derivacije izraène na poseban na~in (strelicamai praznim mjestom u imeni~koj ili glagolskoj frazi).

c) koje su restrikcije prilikom dopunjavanja indirektnim pitanjima,d) u kojem je re~eni~nom obliku glavna re~enica.

Svi ovi aspekti imaju uticaja na sintaksi~kom i semanti~kom planu IP;umetanje je uì pojam od komplementacije koja se, naravno, ne odnosi samo naIP ve} moè da podrazumijeva i relativne i nominalne klauze.

Iz pregleda literature vidjeli smo da su komplementajzeri, odnosnosubordinatori kojima se IP uvodi u glavnu re~enicu razli~ito tretirani: WH--komplementajzeri gdje su obuhva}eni i if i whether, zatim odvojeno kaorealizacija apstraktne Q-morfeme koja se u wh-IP realizuje kao pronominalnaupitna rije~ ili adverbijalna upitna rije~, dok u yes-no IP podlijeù pravilubrisanja i ne pojavljuju se u povr{inskoj strukturi.

U na{oj klasifikaciji dva su tipa komplementajzera:

a) if i whether za yes-no indirektna pitanja ib) wh-element za wh-indirektna pitanja.

Kako je kod Quirka et al. rije~ o glagolskoj komplementaciji obaveznimre~eni~nim ~lanom, moè se jasno uo~iti saobraènost sa osnovnim tipovimare~eni~nih obrazaca u klasifikaciji glagolske komplementacije kojih ima ~etirivrste. To su:

a) kopulativnab) monotranzitivnac) sloèna tranzitivnad) ditranzitivna.

IP pripadaju ili monotranzitivnim ili ditranzitivnim glagolskimkomplementacijama, zavsno od toga da li IP vr{i funkciju direktnog objekta kaojedini objekt ili je prisutan jo{ i indirektni objekt (Quirk et al.,1986:1170). Takou wh-IP objekti mogu biti wh-clause i wh-infinitivi u monotranzitivnojkomplementaciji:

3.1 Can you guess what he said?3.2 I learned how to sail a boat. (Ibid., 1171)

Objekti mogu, tako|e, biti ditranzitivni: Q-wh - klauza i Q-wh --infinitivna klauza kao u sljede}im primjerima:

Slavica Perovi}44

3.3 He asked me what time it was.3.4 Mary showed us what to do. (Ibid., 1171)

Ovo se podudara sa Hornbijevim glagolskim obrascima: 10, 20, 21.Funkcija IP u re~enici je za tradicionalne gramati~are i bila polazi{te za

odre|enje {to IP jeste, a {to nije. Me|utim, sama funkcija nije bila dovoljna.Re~enice 3.3 i 3.4 su nominalne zavisne re~enice s istom funkcijom objekta uodnosu na predikaciju glavne re~enice. That-klauzu od wh-klauze nije bilote{ko razdvojiti, ali jo{ uvijek se na|e poneki primjer koji nije svrstan jasnoprema vrsti komplementacije.

Glavni razlog je kriterij po kome se to radi. Ako se radi po kriteriju formetada bi re~enice od 3.5 - 3.8 bile IP.

3.5 Peter said what he had in mind.3.6 I asked what made him write me such a letter.3.7 Ana inquired why he was absent for such a long time.3.8 We wondered why they didn’t want to come.

Ali ako se polazi od zna~enja glagola glavne re~enice, tada se dobijadruga~ija slika. Navodimo prvo Curmea:

"As pure indefinites they are still widely used to introduce a substantiveclause: “It is not known who did it, when he did it, how he did it.” Theyare here called indefinite relative (i.e. conjunctive) pronouns or adverbs.They are interrogatives only when they call for an answer directly orindirectly. Direct question: “Who did it?” An indirect question is anindirect way of asking a question, as in “Tell me who did it”, or an indirectreport of a question, as in “I asked who did it”. These forms never ceasebeing indefinites. Their use as interrogatives in direct and indirectquestions is only a special function which they often perform. In countlessexpressions, however, these words, who, what, when, etc., are notinterrogatives and have not developped out of interrogatives, as is so oftenclaimed. For instance, in a sentence like “I saw plainly who struck him”who indicates that the identity of the person doing the striking was knownto the speaker but unknown to the hearer, so that it contains an element ofindefinitness and is properly called indefinite." (1931:182)

Komplementacija indirektnim pitanjima 45

(“Kao prave neodre|ene rije~i one se jo{ umnogome koriste da uvedu imeni~ku klauzu:“Nije poznato ko je to uradio, kada je to uradio, kako je to uradio.” Te rije~i se ovdjezovu neodre|ene odnosne (tj. vezivne) zamjenice ili prilozi. One su upitne samo u slu~ajuda se na njih traì odgovor direktno ili indirektno. Direktno pitanje: “Ko je to uradio?”Indirektno pitanje je indirektan na~in da se postavi pitanje, kao u “Reci mi ko je touradio”, ili indirektno iskazano pitanje, kao u “Pitao sam ko je to uradio”. Ovi oblicinikada ne prestaju da budu neodre|ene rije~i. Njihova upotreba kao upitne rije~i udirektnim ili indirektnim pitanjima je samo jedna posebna funkcija koju one ~esto vr{e.U bezbroj izraza, me|utim, ove rije~i ko, {to, kada itd., nisu upitne kako se to ~esto tvrdi.Na primjer, u re~enici poput “Jasno sam vidio ko ga je udario” ko ukazuje da je identitetosobe koja je tu radnju izvr{ila poznata govorniku, ali nepoznata slu{aocu, tako da onaposjeduje elemenat neodre|enosti i s pravom se naziva neodre|enom.”)

Proizilazi da je osnovno mjerilo to da li glavni glagol izraàvainterrogativeness ili indefiniteness (upitnost ili neodre|enost). Uz taj kriterijupitnosti ili neodre|enosti glagola Curme navodi rije~i who, what, which,when, where, why, how i naziva ih “a very old class of indefinites” (vrlo staragrupa neodre|enih rije~i).

Ipak najva`nije je prema njegovom mi{ljenju da su ove strukture upitnesamo kada zahtijevaju odgovor direktno ili indirektno. U skladu s tim kriterijemskupinu glagola koji zahtijevaju odgovore sa~injavalo bi samo nekoliko njih:ask, inquire i tell kao performativni glagoli. To, naravno, ne odgovaradana{njem stavu prema kriterijima za odvajanje IP od ostalih sli~nih klauza ipokazalo se da nejasni semanti~ki kriteriji nisu pouzdani. Ako se ovome doda,recimo, kriterij performativnosti glagola glavne re~enice, onda je zabuna jo{ve}a. Kako analiziraju Luelsdorff i Norrick (1992:29), re~enica:

3.9 I told Lyndon where to go.

u Langackerovoj interpretaciji ne sadrì komplement koji bi bio IP jer sadrìglagol to tell. Glagol tell, pak, po nekim autorima pripada performativnimglagolima koji dozvoljavaju IP. (Munsat, 1986:213 )

Do predikata glavne re~enice moè se do}i na dva na~ina:

a) preuzimanjem gotovih lista predikata gramati~ara i lingvista koji su IP izu~avali

b) na osnovu datih kriterija razgrani~enja sa ostalim nominalnim klauzama.

Kako se kriterij forme, funkcije i zna~enja ~esto prepli}u, to je vrlo te{kotakve kriterije utvrditi. Nave{}emo samo neka od neslaganja u tom pogledu.

Slavica Perovi}46

Quirk i Baker, na primjer, se ne slaù oko glagola doubt. Kod Bakera taj glagolne moè nipo{to biti uvr{ten u listu predikata koji zahtijevaju IP; u ranijenavedenom primjeru koji pripada korpusu nau~ne rasprave o komplementaciji,Langacker (1974) se slaè da glagol tell kao performativni moè biti tajpredikat, ali ne i komplementacija (IP) nefinitnom frazom. Curme, tako, sljede}iprimjer zavisne klauze ozna~ava kao relativan, a ne kao upitan (1931: 185):

3.10 It is not known where he came from.

U savremenoj literaturi se, ipak, do{lo do odre|ene usagla{enosti u ovompogledu. Svi se moderni autori, koji su pisali o IP, slaù da je glagol knownajva`niji predikat koji traì IP, iako nije ozna~en kao upitni glagol. Wonder seleksikalizuje kao +wh, believe kao -wh, tell moè biti +wh i -wh (Munsat,1986:207).

Mi smo se rukovodili principom ustanovljenja kriterija o IP u E i SH ina{u listu predikata }emo uporediti sa listama koje daju Quirk et al. i Baker, akoje ovdje navodimo. (Prvu navedenu listu }emo nazvati po prvom autoru.)

QUIRKOVA lista predikata koji zahtijevaju komplement u vidu IP:

anticipate doubt noteargue enquire noticearrange establish observeascertain explain perceiveask express point outbeware fathom pondercalculate find out predictcare forget provecheck guess realizechoose hear recordconfirm imagine reflectconsider indicate rememberdecide inquire saydemonstrate judge seedepend know showdisclose learn telldiscover make out thinkdiscuss mind wonder


BAKEROVA lista predikata koji zahtijevaju komplement u vidu IP (ovdje }emodati samo najbrojniju grupu know-predikate):

know be a mystery to ascertaindiscover clear make certainfind out apparent make surelearn obvious askfigure out evident inquireguess plain wonderdetermine see tellcalculate hear admitpredict sense confessremember (can) tell discloseforget perceive divulgebear in mind notice revealrecall observe announcerecollect show reportteach gather staterealize understand indicatedawn explain mentionoccur certain make publicbe at a loss surebeats (me) positive

Komplementacija ne mora da uslijedi iza glagola, ve} to mogu bitipridjevske komplementacije sa pridjevima (not) sure, unsure, unclear, careful,undecided itd., u potvrdnom kontekstu (Quirk et al., 1986:1225). Mnogi odovih pridjeva mogu biti upotrebljeni u re~enici sa subjektom it.

3.11 I was unsure of what I should say.3.12 It was unclear what the poet would decide.

Da rezimiramo: tradicionalna gramatika je IP tretirala u okviruhipotakse, transformaciona kao umetanje (embedding), a najnovije teorijeposmatraju ih kao dio komplementacije. Uslov za komplementaciju se nalazi udubinskoj strukturi u nekim semanti~kim svojstvima predikata koji se upovr{inskoj strukturi manifestuje nizom restrikcija, ali ipak kroz pravila.Prikazali smo razne poku{aje da se i predikati i pravila generalizuju i ozna~i imse polje va`enja, me|utim ne postoje usagla{ena mi{ljenja o jednom broju

Slavica Perovi}48

pitanja. Jedni predikati uglavnom zahtijevaju yes-no IP, drugi wh-IP, jedni sejavljaju u prisustvu modalnih ili negativnih izraza; neki autori imaju jednu listupredikata, drugi znatno razli~it spisak takvih predikata. U svemu, veliki brojprimjera bi trebalo da omogu}i da se do pravila do|e i ono potvrdi.

3.2 INDIREKTNA PITANJA KAO KOMPLEMENTI USRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

Okvir za razmatranje zavisnih re~enica u SH dao je Beli} u svom djeluO jezi~koj prirodi i jezi~kom razvitku, u dijelu o indikativu, relativu i hipotaksi.On postavlja su{tinsko pitanje o karakteru zavisnosti:

“[ta je to zavisnost u jeziku uop{te? Ima li kakve veze izme|u zavisnihre~i i zavisnih re~enica? Drugim re~ima, da li sintagme, u kojima se nalazisva zavisnost re~i i zavisne re~enice stoje na istom lingvisti~komosnovu?” (Beli}, 1958:252)

Na ovo pitanje njegov odgovor je potvrdan, iz ~ega se mo`e zaklju~iti ojednom relativno autonomnom svijetu zavisnih re~enica. Na pitanje koje sâmpostavlja o razlici izme|u glavnih ili upravnih re~enica i zavisnih: "Ima li ~ega{to ih principski tako deli da me|u njima ne mo`e biti jednakosti?", Beli}odgovor nalazi u indikativnoj prirodi glavnih re~enica i relativnoj zavisnih.(Ibid., 255)

Ovim tragom se u novijoj literaturi o SH uglavnom nije i{lo. Relativ, kaovrijeme zavisne re~enice va`niji je u E nego u SH zbog slaganja vremena. Uliteraturi o SH jeziku dva su pristupa indirektnim pitanjima:

a) kroz analizu hipotakse tj. izri~nih re~enica koje imaju podgrupu zavisno upitnih re~enica;

b) kroz predikaciju, zna~i komplementaciju prema osnovnoj funkciji koju IP imaju u re~enici.

Prvi pristup je tradicionalni na~in analiziranja re~enice, a drugimoderniji. Naj{ire uzev

“izri~ne re~enice upravo obja{njavaju {to se u svakom konkretnom slu~ajuiznosi glagolima govorenja, osje}anja i mi{ljenja u re~enicama od kojihzavise”. (Stevanovi}, 1979: 825) (istakla S.P.)


I dalje:

“... izri~nim u uèm smislu ostaju re~enice koje zavise od glagolagovorenja, mi{ljenja i osje}anja ~ulima, dakle - doìvljavanja ~ega kaorealne stvarnosti i uop{te osje}anja ve} ostvarenog procesa, odnosnoprocesa u ostvarivanju.” (Ibid., 826)

Ako navedeno uzmemo kao {iru cjelinu kojoj zavisno upitne re~enicepripadaju, vidje}emo da su i one definisane na isti na~in.

“Zavisna pitanja, prema tome, nisu ni{ta drugo nego sadrìna glagolagovorenja, osje}anja i mi{ljenja - u stvari, dakle, izri~ne re~enice”.(Ibid., 841) (istakla S.P.)

Od formalnih kriterija navedeni su: pripadanje glavnoj re~enici,postojanje predikata koji traè dopunu u vidu “zavisnih re~enica, ali koje imajuoblik upitnih re~enica”, (Ibid., 841) (istakla S.P.). Drugim rije~ima, zavisnoupitna re~enica po svojoj sintaksi~koj strukturi ima identi~an oblik sa direktnimpitanjem, ali ~itava re~enica (nadre|ena i zavisna) je jedna izri~na re~enica.Ovaj kriterij Stevanovi} ne potkrepljuje interpunkcijom, redom rije~i ili nekimdrugim formalnim signalom, ve} ga izvodi iz zna~enja predikata kojim se nepita, ve} iznosi “sadrìna glagola govorenja, osje}anja i mi{ljenja”.

îni nam se da bi trebalo da se iz skupine glagola govorenja izdvojijedna cjelina koja bi se mogla nazvati glagoli pitanja ili upitni glagoli.Re~enica koja slijedi sadrì IP.

3.11 Pitao me kako se zovem.

Dalje, nema ni rije~i u ovom dijelu o sintakti~kom obliku glavnere~enice, iako ima primjera sa imperativnim glagolima:

3.12 Pri~ajte nam {to se dogodilo.3.13 Kazuj, babo, jesi li vje{tica.

(Stevanovi}evi primjeri, Ibid., 841)

Kod Stevanovi}a se ne nabrajaju upitne rije~i kojima IP po~inju. Navodise njihova vezni~ka funkcija u izri~nim deklarativnim re~enicama u kojima gdjeili kako mogu (ili ne mogu) da se alternativno upotrijebe sa veznikom da.Izostali su svi oni signali kojima se formalno ozna~avaju mogu}i oblici IP,

Slavica Perovi}50

pojava jedne ili vi{e upitnih rije~i na po~etku IP, koordinacija unutarsubordinirane klauze itd. Ve}i dio definicije je dat kroz zna~enje samih IP jer se

“pitanja postavljaju s ciljem da se sazna {ta se kaè, odnosno, {ta se osje}aili misli o onome o ~emu se pita”. (Ibid., 841). (Istakla S.P.)

Me|utim, ovako definisano zna~enje traì neka preciznija odre|enjavezana za predikaciju i formu IP. Na{a je pretpostavka da ta veza nije dovoljnoistraèna, a predikati se uglavnom sre}u ovako, globalno dati kroz tri skupineglagola. Jedino je Kati~i} poku{ao da ih kroz svoj korpus nabroji, ali timeiscrpnost nije sasvim postignuta.

Poslednji navedeni kriterij funkcije je osnovni kriterij modernijihgramati~ara u nas. Kod Stevanovi}a funkcija proizilazi iz zna~enja, a kod nekihdrugih gramati~ara to je naj{ira kategorija. Ovdje prvenstveno mislimo nagramatiku Savremeni srpskohrvatski jezik i kultura izraàvanja, autoraStanoj~i}a, Popovi}a i Mici}a.

Izri~ne re~enice, tu pripadaju IP, kao najva`niju imaju dopunskufunkciju, {to zna~i pravog objekta uz glagole govorenja ili komuniciranja(Stanoj~i}, Popovi}, Mici}, 1989:290). Navodimo listu:

govorenja mi{ljenja opaànja osje}anja

re}i misliti videti voletisaop{titi razmi{ljati gledati èletipri~ati verovati primetiti ùdetipredloìti pitati se ~uti i sl.pitati i sl. slu{atizahtijevati i slnareditii sl.

Svi su, dakle, prelazni glagoli. Komplementacija se realizuje ako suzadovoljeni uslovi prelaznosti glagola odre|ene skupine, ako IP funkcioni{e kaodirektni objekat i ukoliko se kao subordinatori upotrebljavaju:

“upitne re~ce da li i li, i upitne zamjenice i prilozi (ko, {ta, koji itd., gde,kad, kako itd.). (Ibid., 292)


Prema navedenim autorima, glagoli su podijeljeni u slede}e skupine: "traènjainformacije, pruànja informacije, sticanja i posedovanja informacije". (Ibid.,292)

Zna~enje zavisno upitnih re~enica u gramatici Savremeni srpskohrvatskijezik i kultura izraàvanja dato je prema teoriji propozicione semantike, jer sepitanja sa li i da li upotrebljavaju kad je bitno da li se situacija iskazana zavisnoupitnom re~enicom realizuje ili ne, odnosno da li je ta~na ili ne. Zavisno upitnere~enice sa upitnim zamjenicama i prilozima kazuju koje se informacije glagolipredikacije ti~u. (Ibid., 292)

Predikat sa svojim zna~enjem ulazi kao jedna komponenta u ukupnozna~enje IP, a to zna~enje je definisano odre|enim stepenom na skali upitnosti.Sljedstveno tome informativnost ~itavog indirektnog pitanja tijesno je vezana zastepen upitnosti IP {to jednim dijelom zavisi od zna~enja samog pitanja, adrugim dijelom od njegovog odgovora. Mislimo da ovo moè da relativizuje isam predikat u ve}oj mjeri nego da se radi o izri~nim re~enicama u uèm smislu.

M. Minovi} (1987:92) kao naj{iru kategoriju uzima objekatske re~enicei dijeli ih na dvije vrste: izri~ne (deklarativne) i zavisno upitne, ali se nezadràva mnogo ni na razradi IP, ni na razradi glagolske komplementacije.Ponavljaju se iste skupine glagola govorenja, osje}anja i mi{ljenja kojesre}emo kod Stevanovi}a, mada je Minovi} zavisno upitne re~eniceprevashodno determinisao upravnim, odnosno neupravnim govorom iobjekatskom funkcijom u re~enici, {to implicitno zna~i komplementaciju.

Kod prethodnih autora komplementacija je fenomen povr{inskestrukture, dok je kod autora, na koje }emo sada da svratimo pa`nju,komplementacija nastala "preoblikama", odnosno transformacijama. Mislimona Kati~i}evu Sintaksu hrvatskog knjièvnog jezika (1986) i Priru~nu gramatikuhrvatskoga knjièvnog jezika autora Bari} et al., (1979).

U biti transformativno generativne teorije Chomskog i njegovihsljedbenika su pojmovi generisanja i transformacije. Prvi se odnosi na osobinuljudskog uma da u jeziku moè da generi{e bezbroj re~enica odre|ene strukture,a generi{u se re~enice od zajedni~ke, vrlo jednostavne, primitivne strukture,koje su ~esto nivoa univerzalija. Putem raznih transformacija one se realizujukao pitanja, negacije, pasivna ili relativna re~enica u povr{inskoj strukturi.Svrha i cilj transformacija je u tome da se u procesu pretvaranja od dubinske dopovr{inske strukture i obratno, objasne svi procesi vezani za promjene ustrukturi zamjenom apstraktnih elemenata njihovim konkretnim realizacijama.Time bi trebalo da se objasne odnosi, procesi i senzibilitet jednih elemenatastrukture u prisustvu drugih, uticaj jednih elemenata strukture na druge u datomkontekstu i sli~no.

Slavica Perovi}52

Postupak koji je primijenio Kati~i} u svojoj Sintaksi hrvatskogaknjièvnog jezika u analizi zavisno upitnih re~enica pretenduje na atributtransformacioni, mada od transformacionog imamo samo pretpostavljenudubinsku strukturu sa apstraktnim elementom koji bi se mogao nazvatikomplement i s druge strane terminalni niz, {to zna~i povr{insku strukturure~enice. Izostao je ~itav proces deriviranja koji bi nas ubijedio da se od dvije“ishodi{ne re~enice”:

3.14 U~itelj je pitao to.3.15 Tko }e odgovoriti?

“moè zavisno upitnim uvr{tavanjem sklopiti zavisno sloèna re~enica:

3.16 U~itelj je pitao (to) tko }e odgovoriti.” (Kati~i}, 1986:337)

“Daljom preoblikom moè se ukloniti pokazna zamjenica uz koju jeuvr{tena zavisno upitna re~enica, a njezino zna~enje prelazi na vezni~ku rije~”.(Ibid., 337) Od transformacionog pravila pokrenuto je brisanje pokaznezamjenice koja u dubinskoj strukturi funkcioni{e kao objekat, ali nema nikakvihpravila koja }e regulisati i razlikovati derivacije od terminalnog niza re~enica3.17 i 3.18:

3.17 U~itelj je pitao {to ga zanima.3.18 U~itelj je pitao da ide s |acima na proslavu.

Prva je odnosna (relativna) re~enica, a druga izri~na (deklarativnare~enica). Sve tri (3.16, 3.17 i 3.18) su primjeri komplementacije poslije glagolapitati:

1) tko }e odgovoriti2) {to ga zanima3) da ide s |acima na proslavu

Samo u prvom slu~aju se radi o IP. Zbog svega ovoga {to smo iznijeli,“preoblike” ne bismo smatrali transformacijama iz transformaciono-generativnog jezi~kog modela, ve}, supstitucijama komplementa prema


pozicijama u povr{inskoj strukturi. Prostom supstitucijom pokazne zamjenicedirektnim pitanjem dobijamo jednu sloènu re~enicu koja ima zavisno upitnure~enicu kao svoj konstituent. Sve je utoliko lak{e jer direktno pitanje nepodlijeè nikakvim pravilima brisanja pomo}nog glagola, ili inverzijepomo}nog glagola i subjekta. Jedine promjene, a to je zajedni~ko za oba jezika,de{avaju se na licu, (ali ne i na vremenu u SH), odnosno licu reflektovanom uglagolskom nastavku.

Ako “preoblike” i “uvr{tavanja” nisu novina i osobenost u deskriptinompostupku, onda je dobar dio onog {to pi{e u ovoj gramatici o zavisno upitnimre~enicama redundantno u odnosu na druge gramatike. To se odnosi i naPriru~nu gramatiku autora Bari} et al., s tim {to se zavisno upitne re~enice i nepominju, ve} su dio ve}e skupine objekatskih re~enica.

“U objektnoj re~enici zavisna se re~enica odnosi prema glavnoj kaoobjekat prema svom glagolu. Zavisna se re~enica moè uvesti u ustrojstvoglavne odnosnim zamjenicama tko, {to, koji, ~iji, kakav, kolik”. (Bari}et al., 1979:392)

Prili~no iscrpno dati glagoli i izrazi koji iziskuju dopunu u vidu IPizdvajaju Kapi~i}evu analizu IP od ostalih. To su:

Glagoli pitanja:

pitati traìti zanimati se

ispitati istraìti prepirati sepropitati se pretraìti natjerati senapitati

Glagoli govorenja

svitovati (povjetovati)(umjeti) kazatire}ivije}atinadovezati (nastaviti pri~ati)

Slavica Perovi}54

Glagoli osje}anja

znati vidjeti osvijestitividjeti pomisliti paziti sezaèljeti ~ekati sje}ati sepremi{ljati pripovijedati sjetiti sekolebati se slutiti razumjetizagledati se slu{ati razmi{ljatiuvjeravati se ~uditi se ~ekati ~asma{tati premi{ljavati jedva ~ekatinastojati se sjetiti stati govoriti izmi{ljatizaboraviti kolebati se utvrditi

Rije~i koje zna~e pitanje, govorenje ili osje}anje {to nadopunju i tuma~e sadràj:

imati brigu i pomnjujedina mu je briga datraìti dozvolunapeti se od znatièljeskupljati podatkebiti u nedoumici

- uz pridjev- uz prilog i ~estice (Kati~i}, 1986:341)

Ni u jednoj od navedenih gramatika nismo na{li da se posebno obra|ujefunkcija upitne rije~i unutar upitnog elementa. Cjelovit lingvisti~ki opiszahtijeva i te informacije, a one se, kao {to smo vidjeli, nalaze u engleskimgramatikama o engleskom jeziku. Mi ih navodimo u primjeru 3.19a-g.

3.19 Pjesnik je znao

a) {to je Ana (student) SCb) ko je Ana (njegova ro|aka) SCc) ko pi{e dobre pjesme (Ana) Sd) gdje je Ana (u gradu) Adv. Loc Pe) kakva je Ana (o~aravaju}a) Adv. Adj Pf) ~ija je k}erka Ana (Markova) Detg) {to Ana pi{e (pjesme) O


3.3 RAZGRANIÊNJE INDIREKTNIH PITANJA OD RELATIVNIHREÊNICA U ENGLESKOM JEZIKU

U prethodnom poglavlju u re~enicama od 3.5 - 3.8, na primjeru analizetradicionalnih gramati~ara poku{ali smo da ukaèmo na potrebu udruènogdejstva forme, funkcije i zna~enja prilikom odre|ivanja {to su to IP. Akouzmemo samo zna~enje predikata glavne re~enice, gdje zna~enje nije uvijekjasno odredivo, dobijamo prili~no arbitrarne sudove. Ako, pak, usvojimo kaogotovu ~injenicu listu predikata, tada ostajemo uskra}eni za analize koje sudovele do ishoda ovakve klasifikacije klauza.

IP po svojoj formi li~e na slede}e klauze:

3.20 John liked what he saw. (relativna re~enica)3.21 John knew that he saw something. (that-klauza)3.22 John knew what book was selling well. (IP)

Za problem koji se obra|uje, bitnije je razgrani~iti re~enicu 3.22 odre~enice 3.20, nego re~enicu 3.21 od re~enice 3.22. Poutsma ne nalazi da jeveliki problem razlikovanje pronominalnih klauza od zavisnih pitanja (IP), samo{to

“Supstantive clauses introduced by what are often confounded withsubordinate questions opening with the same word.” (Poutsma, 1929:636)

(Pronominalne klauze koje po~inju sa what ~esto se mije{aju sa zavisnim pitanjima kojapo~inju istom rije~ju.”)

Uz jo{ neke primjere sa dvojakim mogu}im tuma~enjem, ovome mnogone posve}uje pa`nju.

3.23 Tell me what you said to him.

Primjer 3.23 ima dva zna~enja prema Poutsmi:

3.24a Tell me, what did you say to him. (IP)3.24b Tell me that which you said to him. (Relativna re~enica)

êsto se, ina~e, kaè da je what relativno ako je mogu}a supstitucija sathat which, ali to pravilo ne pomaè kod drugih zamjenica ili priloga.

Slavica Perovi}56

Na nejasno}u uti~u same klauze i upitne, odnosno, relativne zamjenicewho, which, what, kojima ovakve klauze mogu po~injati. One imaju funkcijume|u~lana izme|u relativnih i upitnih rije~i (Jespersen, 1965:III 73).

Prema rije~ima E.A. Kocka, kojeg Jespersen citira

“doubt is only possible when the clause is dependent on some wordinvolving narration, utterance, perception, remembrance, knowledge,while the clause is always interrogative after a word involving question,doubt, uncertainty, curiosity.” (Ibid., 73)

(“sumnja je jedino mogu}a kada je klauza zavisna od neke rije~i koja zna~i naraciju,iskaz, percepciju, sje}anje znanje, dok je klauza uvijek upitna nakon rije~i koja uklju~ujepitanje, sumnju, nesigurnost, znati`elju.”)

Test kojim se koristi Jespersen da bi ustanovio prvi kriterij za relativnoili upitno zna~enje re~enice:

3.25 I insist on knowing who planned the crime.

Ako slu{alac ne bi dobro ~uo izgovorenu re~enicu, on bi pitao:

3.26 What do you insist on knowing?

a ne

3.27 Whom do you insist on knowing? (Ibid.,74)

Re~enica 3.25 nije ekvivalentna re~enici:

3.28 I insist on making the acquaintance of the man who planned this crime. (Ibid.,74)

Baker, analogno ovome, rje{avaju}i problem razgrani~enja navedenihklauza, daje svoje primjere i test:

3.29 John lives where the Cottonwood River joins the Neosho. 3.30 Where does John Live?3.31 What does John live?3.32 John knows where the Cottonwood River joins the Neosho.


3.33 *Where does John know?3.34 What does John know?

Svoja zapaànja Baker sublimira u sljede}i iskaz:

“When an indirect question is itself questioned, the question wordemployed is always what, no matter what question-word appears at thebeginning of the subodinate clause.” (Baker, 1968:10)

(“Kada se postavlja pitanje na IP, upitna rije~ pritom upotrijebljena je uvijek {to, bez

obzira na to koja je upitna rije~ na po~etku zavisne re~enice.”)

3.35 Jovan ìvi (tamo) gdje se Sava uliva u Dunav.3.36 Gdje Jovan ìvi?3.37 *[to Jovan ìvi?3.38 Jovan zna gdje se Sava uliva u Dunav.3.39 *Gdje Jovan zna?3.40 [to Jovan zna?

Isti test vaì i za SH. Zna~enje re~enice u primjeru 3.35 je relativno, a u3.38 ima zna~enje indirektnog pitanja.

Sljede}i Jespersenov kriterij je stress (naglasak). On je mogu} na wherei when ako su prominentni ~lanovi IP, ali nije ako su relativne re~enice.

3.41 “I didn’t see where she sat” (upitno)3.42 “I didn’t see her where she sat.” (relativno) (Ibid., 75)

Jespersenov tre}i kriterij za odvajanje IP od relativnih re~enica uklju~ujejednu restriktivnu grupu prilo{kih rije~i:

“Very often an inserted just, precisely, or exactly serves to show that theidea is interrogative and not relative”. (Jespersen, 1965, III:75)

(“Vrlo ~esto jedno umetnuto upravo, zaista, ta~no sluì da pokaè da je smisao upitni,

a ne relativni.”)

Bakerova formulacija tog kriterija glasi:

“... only those sentences in which precisely, exactly and other such wordsfollow the introductory word of the subordinate clause, then it works muchbetter.” (Baker, 1968:12)

Slavica Perovi}58

(“... ispravne su samo one re~enice u kojima zaista, ta~no i druge takve rije~i dolaze izauvodne rije~i zavisne klauze.”)

Bakerov primjer:

3.43a John wants to know when, precisely, the game is over.3.43b *John wants to leave when, precisely, the game is over.

Quirk et al. relativne re~enice svrstavaju u veliku grupu nominalnihrelativnih re~enica. Prema njihovom mi{ljenju one su bliè funkciji nominalnihre~enica, dok su IP tj. zavisne wh-upitne klauze bliè pitanjima jer traèinformaciju.

Po~eli smo ovo razgrani~enje IP i relativnih klauza jednim istorijatom,do{li smo do semanti~kog razgrani~avanja, a nismo u cjelosti naveli formalne ifunkcionalne signale po kojima se prvenstveno razlikuju. Navedene kriterijemoèmo dopuniti testom koji sadrì tipi~ni glagol za relativne re~enice -eat itestom koji sadrì tipi~ni glagol za IP - know.

3.44 Sally ate [what George gave her].

Ako u ovoj re~enici zamijenimo zavisni konstituent koji po~inje sa whatnekim drugim upitnim rije~ima ne}emo dobiti gramati~ne strukture.

whose sandwich it was.3.45* Sally ate how much bread she usually eats.

which meal was served for her.

Relativne re~enice pokazuju ve}u restriktivnost od IP, pa je primjer 3.45 ta~ansa glagolom know.

whose sandwich it was.3.46 Matthew knows how much bread she usually eats.


Za IP u funkciji subjekta predikati tako|e djeluju restriktivno. Go nedozvoljava IP, a unclear relativne re~enice.

Whose sandwich it was3.47* How much bread she usually eats went to kitchen.


{

{

{

{

{ {

Which meal was served for herWhose sandwich it was

3.48 How much bread she usually eats was unclear.

Which meal was served for her

Za ispravnost 3.48 Baker (1989:165) nalazi potvrdu u testu

pseudokomplementom vezanim za subjekatsko it, tj. gdje je IP

pseudokomplement.

whose sandwich it was.

3.49 It was unclear how much bread she usually eats.


Baker, kao kriterij, navodi da interpretacije sa glagolom know i IP zna~i

poznavanje odgovora na to pitanje. Bakerovi primjeri:

3.50 John knows [what Martha ate].3.51 John cooked [what Martha ate].3.52 John knows the answer to the question “What did Martha eat?”

3.53 *John cooked the answer to the question “What did Martha eat?”

(Baker, 1989:166)

Da bi re~enica koja sadrì IP mogla biti ta~na treba da zadovolji uslove

gramati~nosti. Jedan od najva`nijih uslova gramati~nosti jeste finitnost ili

nefinitnost zavisne klauze. IP moè biti finitna klauza ili infinitivna fraza, a

relativna struktura mora biti finitna.

3.54 Matthew knows [where to go].3.55 *Matthew ate [where to go].

Umjesto daljeg nabrajanja dajemo tabelu koja sadrì kriterije forme za

razgrani~enje IP od relativnih re~enica. Tu ne spadaju kriteriji zna~enja koji se,

prije svega, sadrè u predikatu glavne re~enice.

Slavica Perovi}60

{ }

{ }

Tabela 1

3.4 RAZGRANIÊNJE INDIREKTNIH PITANJA OD RELATIVNIHREÊNICA U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

O ovom problemu u na{im gramatikama nije mnogo pisano, pa se moère}i da je prije nazna~en nego rije{en. Odvajanje IP od ostalih objekatskihre~enica svodi se na odvajanje zavisno upitnih od izri~nih. Sintaksi~ki, mogu}asu preklapanja zbog postojanja

a) jednog broja istih predikata u obije vrste zavisnih re~enicab) istih vezni~kih rije~i (komplementajzera).

3.56 Vidim ih gdje se {etaju.3.57 Osjetio je kako mu voda klizi niz ruke.

U datim primjerima glagol vidjeti pripada predikatima zavisno upitnihre~enica i izri~nih re~enica, a glagol osjetiti samo izri~nim. Gdje u primjeru3.56 i kako u primjeru 3.57 nemaju zna~enje mjesta i na~ina. Kako je u re~enici3.57 sinonimi~no sa da, a gdje ima primjesu atributskog zna~enja poredprilo{kog. Ove dvije re~enice bi bile sasvim druga~ije prevedene na engleski:

3.58 I see them walking. (za re~enicu 3.56)3.59 He felt the water running down his hands. (za re~enicu 3.57)

Za ilustraciju razlike u zna~enju izme|u zavisnih struktura kojeopisujemo, mogle bi da posluè sljede}e re~enice:

3.60 Znam gdje su se sakrili.3.61 Vidim ih gdje se {etaju.


U re~enici 3.60 postioji “informacioni jaz” koji treba popunitiinformacijom o mjestu gdje su se sakrili. U re~enici 3.61 to ne postoji - gdjeovdje ima prilo{ko - odredbeno zna~enje, a ne upitno. Ne osje}a se potreba ni zakakvim odgovorom (Minovi}, 1987:92).

S druge strane postoje odnosne (relativne) re~enice sa pronominalnimzamjenicama ko i {to, “sa imeni~kom konstituentskom vredno{}u” kao uprimjeru kojim autori potkrijepljuju svoju tvrdnju:

3.62 Ko rano rani, dve sre}e grabi. (Stanoj~i}, Popovi}, Mici}, 1982:300)

Relativna re~enica moè da se iskaè imenicom (ranoranilac), a sama upitnarije~ pro{iri u onaj koji, ~ovjek koji, osoba koja, ono {to - za stvari. Uengleskom jeziku ove re~enice su sli~ne relativnim re~enicama koje se nazivajudefinite free relatives (odre|ene relativne re~enice).

3.63 The poet will eat what she prepares.3.64 Pjesnik }e pojesti (ono) {to ona pripremi.

Dora Ma~ek pod free relatives podrazumijeva upitne rije~i

3.65 E: Who i whatSH: ko/tko i {to

i sufiksalne relativne rije~i u E sa -ever, a u SH sa -god:

3.66 E: whoever i whateverSH: kogod i {togod (Ma~ek, Filipovi} ed., 1985:444)

Kati~i} razliku izme|u zavisno upitnih re~enica i odnosnih re~enicapoku{ava da prikaè kroz transformacije i interpretaciju zna~enja. Citiramo:

“Ona (re~enica) koja }e se uvrstiti kao odnosna mora imati pokaznuzamjenicu koja se odnosi na isto {to i pokazna zamjenica u re~enici koja}e biti glavna.” (1986: 342)

Primjer:

3.67 Novinar je pitao to.a) To ljude zanima.b) [to ljude zanima? (Ibid., 342)

Slavica Perovi}62

U oba slu~aja “ishodi{na” re~enica je:

3.68 Novinar je pitao {to ljude zanima.

Interpretacija terminalnog niza odnosi se na zna~enje "ishodi{ne"re~enice, u prvom slu~aju kao odnosne, u drugom kao upitne.

“Pri odnosnom uvr{tavanju novinar pita ne{to {to ostaje pobli`eneozna~eno, a to ne{to je upravo ono {to zanima ljude. Pri zavisnoupitnom uvr{tavanju je novinarovo pitanje upravo o tome {to je to {toljude zanima. U prvom slu~aju novinar to ve} zna ili je pogodio, u drugomtek pita o tome.” (Ibid., 342)

Za zaklju~ak dajemo tabelu u kojoj tentativno, dajemo parametre zarazlikovanje forme IP i relativnih re~enica i to onih sa "imeni~komkonstituenskom vredno{}u" (Stanoj~i}, Popovi}, Mici}, 1989:300). Upitne rije~irelativnih re~enica su ko i {to i svi njihovi pade{ki oblici.

Tabela 2

Tabela 2 bi trebalo da pomogne da se u SH razgrani~e najbitnijekarakteristike sli~nih struktura IP i relativnih re~enica. Jedan broj parametara jeisti za obije strukture, ali ipak ostaje nekoliko na osnovu kojih se, putem testova,mogu napraviti razgrani~enja. Neki parametri su isti u E i SH.

3.5 BAKEROV JEZI^KI MODEL

Pitanje jezi~kog modela je jedno od centralnih pitanja kontrastivneanalize. Preko jezi~kog modela kontrastivna analiza vezivala se neminovno za


lingvisti~ke teorije i bila njima determinisana. Jednako se koristila opisom iaparaturom tradicionalne gramatike, strukturalne ili stratifikacione ili, pak,transformaciono-generativne kao {to je u nekim radovima model i opis premapade{koj gramatici ili generativnoj semantici.

U kontrastivnom postupku potrebno je jezike koji se kontrastirajudovesti na jedan zajedni~ki opis, izbor, naravno, nije nevaàn. Princippo{tovanja opisanijeg jezika i primjerenog jezi~kog modela rukovodio nas je uistraìva~kom postupku. Nerijetko, kada se porede E i SH koristi se aparatura izopisa engleskog jezika, na engleskom jeziku. Ni ovaj rad u tome nije izuzetak.

U identifikovanju sintaksi~kih funkcija odlu~ili smo se za integrisanipristup opisom kakav se nalazi u Quirkovim gramatikama (1972, 1986), zna~ifunkcijom segmenta u {iroj sintaksi~koj cjelini, u na{em radu, funkcijom IP usloènoj re~enici i generativnim opisom IP prema modelu koji je primijenjen uBakerovoj Engleskoj sintaksi (1989).

Od vremena kad je objavio radove o indirektnim pitanjima (1968doktorska disertacija; 1970 najva`nija poglavlja iz te disertacije) pa do pojaveEngleske sintakse (1989), Baker je pre{ao jedan dugi evolutivni put. Njegovrazvojni put se nije sastojao toliko u osnovnim teorijskim postavkama, koliko ustvaranju cjelovitosti teorije, njenoj prihvatljivosti i primjenljivosti za prakti~nei pedago{ke svrhe, gdje ozbiljnost modela koji je stvorio nije umanjenanjegovom jednostavno{}u, naprotiv, li{en je jedne prete{ke matemati~keaparature apstraktnih simbola koji zamagljuju osnovni cilj. îni se da je njegovsublimat u vidu generativnog modela sinteza njegove teorije i verifikovanja teteorije na populaciji velikog broja studenata. înjenica da je model vi{edeskriptivan nego preskriptivan, preporu~uje nam ga u ovom dijelu gdje ni mine zaboravljamo na{u pedago{ku orjentisanost. Njegovi radovi pripadaju istorijiteorijske misli u transformaciono-generativnoj gramatici. U vrijeme kada jestvarao svoj jezi~ki model, pisao je nadahnute teorijske rasprave koje sunezaobilazan nau~ni doprinos, i za to mu u lingvistici s pravom pripadaistaknuto mjesto.

Njegov generativni model odlikuju:

a) konzistentnostb) iscrpnostc) savremenostd) znatna pedago{ka primjerenost

Slavica Perovi}64

To se moè jasno vidjeti iz analize i obrade IP kojima je posvetio dosta pa`nje.

Ilustraciju modela dajemo prvo kroz wh-IP. Osnovnu vezu izme|u:

3.69 Whose alligator did the plumber locate?i

3.70 John knows [whose aligator the plumber located].

Baker vidi u mogu}nosti da John zna ~ijeg je aligatora vodoinstalater prona{ao

ako i samo ako on zna odgovor na pitanje ~ijeg je aligatora vodoinstalater

na{ao.2 Sva indirektna pitanja po~inju izrazom koji sadrì wh-rije~ kao u 3.71

3.71 [NP whose aligator]

koje on naziva questioned noun phrases (imeni~ke fraze koje se traè).

3.72 John knows [NP (what) the plumber located] .

U primjeru 3.72 vidi se da iza imeni~ke fraze kojom se pita slijedi jedna

nepotpuna re~enica kojoj je potrebna dopuna da bi bila cjelovita.

3.73 The plumber located __________________.

Baker takve re~enice naziva sentences with the missing noun phrases(re~enice kojima nedostaje imeni~ka fraza) i ozna~ava ih S/NP. (Ibid., 79) Ovo

generativno pravilo je sadràno u sljede}oj formulaciji i sljedstveno, grafi~kom

prikazu:

"An indirect question (IQ) can consist of a questioned noun phruse

("NPQ"), followed by a sentence with a missing noun phrase (S/NP)."

(Ibid., 80)

(“Indirektno pitanje (IP) moè da se sastoji od imeni~ke fraze (IF) koja se traì iza koje

slijedi re~enica kojoj nedostaje imeni~ka fraza (R/IF).”)


2 Ovi i ostali primjeri koji ilustruju model uzeti su iz English Syntax, 1989.

3.74

S obzirom na to da u IP “tra`ena imeni~ka fraza identifikuje objekat kojinedostaje”, to Baker grafi~ki upu}uje na taj odnos sljede}im pravilom:3

3.75

Elaboracija navedenog slijedi: fokusira se sama imeni~ka fraza iidentifikuje slede}im pravilom predstavljenim navedenim grafikonom:

3.76

Cjelovita slika indirektnog pitanja s prikazanim odnosima unutar upitnefraze, unutar IP i veze izme|u upitne fraze i funkcije koju u IP ima predstavljenaje ovako:

Slavica Perovi}66

3 Pravila predstavljena na ovaj na~in imaju zna~enje derivacija

3.77

"The questioned noun phrase has donated its meaning to a particular kind

of incomplete sentence, and this incomplete sentence has used this

donated meaning to provide an identification for its missing noun phrase."

(Ibid., 82)

(“Imeni~ka fraza koja se tra`i dala je zna~enje naro~itoj vrsti nepotpune re~enice, a ova

je nepotpuna re~enica upotrijebila to zna~enje da bi obezbijedila identifikaciju za

imeni~ku frazu koja joj nedostaje.”)

Da sumiramo: na ovaj na~in date su strukture od kojih se sastoji IP i

na~in na koji se strukture interpretiraju, tj. opis koji obuhvata strukturu i

funkciju indirektnog pitanja. Kori{}enje strelica pokazalo se vrlo korisnim

dodatkom koji pokazuje odnos izme|u konstituenata {ire strukture i funkcija

koje one u toj strukturi imaju, {to bi u jednoj drugoj vrsti predstavljanja bile

derivacije. Na ovaj na~in generativni mehanizam je dat na jedan jednostavan i

jasan na~in, a da pritom nijednan postupak u derivaciji nije ispu{ten. Kompletan

dijagram IP za primjer 3.70 s integrisanim pravilima iz ovog prikaza, izgleda

prema Bakeru ovako:


3.78

Funkcionalno predstavljeno, prema datoj definiciji re~enica 3.79 ima

reprezentaciju kao u 3.80.

3.79 John knows whose aligator the plumber located.

3.80 S + know-Pres + [Whose NP + S + V-past]

U SH funkcionalna reprezentacija IP u 3.81 bila bi kao u 3.82

3.81 Dòn zna ~ijeg aligatora je vodoinstalater na{ao.

3.82 S + znati-pres + [~ijeg NP + je + S + RGP]

Moè i ovako:

3.83 Dòn zna ~ijeg je aligatora vodoinstalater na{ao.

S + znati-pres + [~ijeg + je + NP + S + RGP]

Su{tinski, isti je mehanizam funkcionisanja ~itavog IP kao komplementa

glagolu know (znati), upitne fraze i njene funkcije u IP (u ovoj re~enici,

objekta) u E i SH.

Slavica Perovi}68

3.84

Me|utim, engleska pitanja dozvoljavaju vrlo ~istu dopunu nepotpunere~enice jer IP u dubinskoj strukturi dopunjava glagol prema SVO re~eni~nomobrascu.

3.85 [whose aligator the plumber located what]

SH primjer ima pote{ko}u s tim pitanjem u pro{lom vremenu zbogpomo}nog glagola:

3.86 [~ijeg aligatora je vodoinstalater prona{ao {ta]

3.87 [~ijeg aligatora vodoinstalater pronalazi {ta]

U sada{njem vremenu nema te smetnje {to se vidi iz 3.87. Pozicijapomo}nog glagola u SH u transformacionom modelu regulisana je posebnimpravilima u zavisnosti od toga da li je on prisutan ili ne. Posebnimtransformacijama regulisana su u SH povratna zamjenica se, indirektni objekat,negacija itd., {to svako za sebe, u nedovoljno transformaciono opisanom SH,predstavlja problem.

Kako smo ve} kazali, jezi~ki model u ovoj knjizi nije transformacionikoji bi svojim pravilima regulisao gramati~nost i postupnost pretvaranjadubinske u povr{insku strukturu, a u kontrastivnom postupku poredio derivacijestruktura IP u dva jezika, ve} funkcionalni potpomognut generativnim, da bi se


podrobnije objasnila me|uzavisnost funkcije upitne fraze i IP kojem frazapripada, a istovremeno uklju~uje i derivacije.

Na na~in ve} prikazan, Baker je predstavio IP koja u upitnoj frazi imajuadverbijalne upitne rije~i, pa se traène imeni~ke fraze asociraju sa praznomfrazom koje su istovremeno odgovori i indikator funkcije upitne rije~i:

3.88

Navedeni dijagram je reprezentacija re~enice:

3.89 Laura told me [how fond of chocolate the monkeys are]. (Ibid., 84)

3.90

3.91 Matthew knows [when the concert will begin].

3.91 je primjer pitanja u kome se traì prilo{ka fraza za vrijeme. Ovo {toslijedi je prilo{ka fraza za mjesto koja se traì upitnom rije~ju IP:4

Slavica Perovi}70

4 Princip je isti za sve prilo{ke rije~i jer se generi{u iz upitne fraze (fraza koja nedostaje).

3.92

Grafi~ki prikaz 3.92 pokriva re~enicu 3.93:

3.93 Caligula told us [where his horse is]. (Ibid., 86)

SH primjer IP kojim se tra`i pridjevska upitna fraza:

3.94 [koliko (mnogo) majmuni vole ~okoladu koliko (mnogo)]

3.95 Laura mi je rekla [koliko majmuni vole ~okoladu koliko].

Evo nekoliko primjera funkcionalnog opisa sa dvostrukim presjecima.Prvi presjek odgovara cjelini IP, a drugi je izjavna re~enica sa upitnom rije~jukoja “~uva mjesto” za odgovor.

3.96 Laura told me [how beautiful her dress was].

3.97 Laura mi je [rekla koliko joj je lijepa haljina].

3.98 [koliko (joj je) lijepa (joj je) haljina koliko].

3.99 Matija zna [kada }e koncert po~eti].

3.100 [kada }e koncert }e po~eti kada]

3.101 Kaligula nam je reako [gdje mu je konj].[gdje mu je konj mu je gdje]

Primjer u prezentu:

3.102 Matija pita [kada koncert po~inje kada].


Iz ovih primjera u SH vidimo da u mehanizmu funkcionisanja upitnefraze u IP nema razlike u E i SH, ali su derivacije druga~ije u SH zbog poloàjaenklitika, indirektnog objekta, povratne zamjenice se, glagola jesam u prezentui pomo}nog glagola u sloènim glagolskim vremenima.

Yes-no IP prema Bakeru sadrè se od rije~i whether ili if i finitnere~enice. (Ibid., 88)

3.103a 3.103b

Prema Bakeru, klauza u 3.104

3.104 Joseph will tell you [if Martha is leaving].

ima sljede}u strukturu:

3.105

(Ibid., 88)

SH prevod:

3.106 Dòzef }e ti re}i [da li Marta odlazi].

Slavica Perovi}72

3.107

Dakle, pokazuje se da je odabrani model dovoljno osjetljiv da prikaèsli~nosti u dubinskoj strukturi i razlike u povr{inskoj realizaciji u engleskomjeziku. Pomo}u ovog modela, koji je iz ranijih modela apsorbovao esencijalnemehanizme bitne za generisanje IP, lako je odrediti mjesto u sloènoj re~enici ifunkcije kako upitnih rije~i kao komplementajzera, tako i njihovu sintaksi~kufunkciju unutar samog IP. Strelice bi trebalo da ozna~e derivacije u dubinskojstrukturi. U navedenim primjerima SH jezika i njihove analize putem ovogmodela nije se uo~ilo “opiranje” na{eg jezika da se na ovaj na~in predstavi.

3.5.1 Ilokuciona komponenta jezi~kog zna~enja

Jezi~ki model, zavisno od cilja kontrastivne analize, veli~ine segmenta ilingvisti~ke teorije na koju se naslanja, moè da dâ bolje ili lo{ije rezultate,odnosno rezultate koji }e manje ili vi{e osvijetliti prirodu odnosa izme|u dvajezika. W. Oleksy sve teorije dijeli na form-centered theories (teorijeorjentisane na formu) i use-centered theories (teorije orjentisane na upotrebu)(1980:349). Prve vezuje za re~enice i sintaksi~ko razmatranje, a druge zadru{tveno odre|enje jezika s kontrastivne ta~ke gledi{ta.

S obzirom na to da lingvisti~ku pragmatiku Oleksy shvata kao vrlo{iroku nauku jezi~ke upotrebe, on razvija model pragmatske kontrastivneanalize (PCA) koja ima sljede}e komponente:

1. lokucionu komponentu2. ilokucionu komponentu3. pragmatsko-kontrastivnu komponentu4. interaktivnu komponentu.

Zadràli smo se na njegovom radu jer predlaè jedan cjelovitikontrastivni model koji je za nas interesantan u onom centralnom dijelu, a to je


ilokuciona komponenta. Od tri komponente govornog ~ina: lokucione,perlokucione i ilokucione, va`na nam je ilokuciona komponenta jer onaozna~ava kako pitanje funkcioni{e u komunikaciji, zna~i, da li funkcioni{e kaoupit, kao naredba, kao molba ili sli~no. S obzirom na to da je uradio jezi~kimodel i ustanovio kategoriju speech act question (pitanje govorni ~in)prilagodiv{i model korpusu govornog jezika, u dijelu analize zna~enja i dejstvaIP, smatramo ga veoma bliskim na{im razmi{ljanjima.

Na{ korpus je pisani jezik, a ne govorni i to je presudni momenat zbogkojeg smatramo da je na{a analiza u domenu semanti~ke, a ne pragmatskeanalize. Bilo da se semantika shvati kao autonomna komponenta u odnosu nasintaksu, onako kako je to uradio Chomsky, ili se shvati kao jedinstvenasintaksi~ko-semanti~ka komponenta, postoji ve} objektivna razvijena aparaturai metâ jezik kojim se jezi~ke pojave opisuju. To se ne bi moglo re}i zapragmatsku komponentu jezika. Vrlo ~esto napisani oblik re~enice podudara sesa verbalnom varijantom, (ako su izostali paralingvisti~ki momenti) sem,naravno, intonacije, koja se kod tipi~nih iskaza mo`e predvidjeti. Na osnovuvelikog broja radova lingvista koji nisu tako kategori~ni u pogledu mjesta gdjeteorija govornih ~inova pripada (Lyons, Huddleston, Kempson, Leech, Palmer)mi se opredjeljujemo da komunikativnu vrijednost iskaza - ilokucionu mo},posmatramo s aspekta semanti~ke teorije, gdje je glavna demarkaciona linijamogu}nost podvo|enja pod pravilo. To je onaj isti princip mogu}e djeljivostizna~enja na semantiku (jezi~ko znanje) i pragmatiku (jezi~ku djelatnost) premakojem je mogu}e uspostaviti vezu izme|u na~ina (mood) kao tipi~nog na~inaupitne re~enice, koji je lako opisati, i komunikativne funkcije (ilokucione mo}i)jedne tipi~ne upotrebe prema kojoj ona ne stoji u odnosu jednakosti.

Na{ jezi~ki model, s obzirom na veli~inu segmenta - slo`ena re~enicasastavljena od najmanje dvije klauze - omogu}ava}e pore|enje prevodnihekvivalenata i njihovih struktura polaze}i od sintaksi~kih funkcija, {to }e udijelu semanti~ke analize biti dopunjeno komunikativnim funkcijama IP u E iSH.

Tertium comparationis IP u oba jezika jesu uslovi upotrebe tih upitnihstruktura (Wiksberg, 1985:33). Sama pitanja su jezi~ke univerzalije. Ovdjemislimo i na direktna i na indirektna pitanja, a naro~ito na indirektni govorni ~inkoji vrlo ~esto ima formu IP (Brown and Levinson 1978:141). Govorni ~inovi injihove ilokucione mo}i su pretpostavljeni korespondentni u oba jezika. To jeonaj nivo najve}e svodljivosti dva jezika na zajedni~ki imenitelj koji se obi~none nalazi u povr{inskoj strukturi i na nivou sintaksi~ke reprezentacije, ve} udubinskoj strukturi pojeda~nih jezika i jezi~kim univerzalijama, vi{e, ~estonesrodnih, jezika.

Slavica Perovi}74

IV REZULTATI KONTRASTIRANJA

4.1 YES-NO INDIREKTNA PITANJA

4.1.1 Yes-no indirektna pitanja sa komplementajzerom IF

Gramatike koje se temelje na transformaciono-generativnom modeluopisa jezika vrlo precizno i bez ostatka navode na~ine putem kojih se formirajuupitni oblici i posti`e zna~enje upitnosti. U direktnim pitanjima utransformacionom modelu u engleskom jeziku to su:

za wh-pitanja:

a) upitna transformacijab) transformacija pomjeranja afiksac) morfofonolo{ka pravilad) transformacija pomjeranja upitne rije~i

za yes-no pitanja:

a) upitna transformacija (yes-no transformacija)b) transformacija pomjeranja afiksac) umetanje glagola dod) afiksalna transformacija.

Draginja Pervaz (1973) ta pravila donekle sintetizuje, ali su{tina je ista --upitna re~enica ima polazi{te u potvrdnoj re~enici i ovim se samo formalizujupravila i njihov slijed za obrazovanje pravilnog upitnog oblika.

U SH jeziku, u samoj formi, na~inima obrazovanja pitanja sadr`e se dvaelementa:

a) formalizacija pravila za obrazovanje upitnog oblikab) njihova zna~enja

U svakom od navedenih obja{njenja koja citiramo sadrì se dijelom idruga~ije zna~enje.

1. Prosti glagolski oblik + li i da li neposredno iza glagola - "kada se pitaza radnju odnosno stanje ili osobinu {to se izraàva glagolom."(Stevanovi}, 1979:12)

2. "Upitne re~enice s odre~nim glagolom na po~etku kao da izraàvajuneku sumnju u pozitivan odgovor ili i sugeriraju sagovornicima da nedaju takav odgovor." (Ibid., 14)

3. "Upitne re~enice kojima se pita za ono {to se njihovim predikatomkazuje, a po~inju upitnim veznikom zar, sadrè u sebi nijansu divljenja,~u|enja, odnosno iznena|enja za{to je to tako kako se predikatomkaè." (Ibid., 16)

4. "Odri~nom upitnom re~enicom s veznikom da na po~etku i odri~nimglagolom odmah iza njega, a bez ikakvog posebnog upitnog jezi~kogelementa, pita se da se nije desilo ne{to {to ozna~ava predikat tere~enice a {to stoji kao mogu}nost ili vjerovatno}a." (Ibid., 15)

Iako dovoljno kao ilustracija za ovo {to èlimo da kaèmo, zadrà}emose na poslednjem obja{njenju. Ono objedinjuje sve aspekte na{e analize.

1. forma: “da na po~etku i odri~nim glagolom odmah iza njega”2. funkcija: samostalno (direktno) pitanje3. zna~enje: “pita se da se nije ... (istakla S.P.)4. upotreba (jednim dijelom) u situacijama kada se izraàva “mogu}nost ili vjerovatno}a” onoga {to ozna~ava predikat te re~enice.

Ovo je dio problema koji stalno sre}emo: izmije{anost kriterija irazli~itost opisa. Kada bismo, ipak, u SH poku{ali da izvu~emo najva`nijeobrasce za obrazovanje upitnog oblika ovih direktnih i indirektnih pitanjaizdvojila bi se dva na~ina:

a) inverzijom leksi~kog glagola i partikule lib) ostali na~ini: pomo}u da li, je li, zar i sl.

Osnovni razlog je sintaksi~ke prirode: u prvom slu~aju u~estvujeleksi~ki glagol, u drugom ne u~estvuje. Primjer sa direktnim pitanjima:

4.1 Pi{e li pjesnik pjesme?

Slavica Perovi}76

4.2 a) Da li pjesnik pi{e pjesme?b) Zar pi{e pjesnik pjesme?c) Da ne pi{e pjesnik pjesme?

U indirektnim pitanjima, re~enica 4.1 i re~enica 4.2a bi glasila kao u 4.3i 4.4:

4.3 Ne znam pi{e li pjesnik pjesme.4.4 Ne znam da li pjesnik pi{e pjesme.

Vidi se da se direktna pitanja ume}u u upitnom obliku u indirektna pitanja sasvim svojim odlikama sintaksi~nosti, a to su leksi~ki glagol i partikula li ispredsubjekta (primjer 4.3) i da li kao slo`eni upitni veznik ispred subjekta iza kojegslijedi leksi~ki glagol (4.4).

SH re~enice 4.1 - 4.2c mogle bi sve (pod odre|enim uslovima) bitiekvivalenti sljede}eg engleskog pitanja:

4.5 Does the poet write poems?

Indirektno pitanje nastalo od ovog direktnog bilo bi kao u 4.6:

4.6 I don’t know if the poet writes poems.

Na{ na~in predstavljanja tih re~enica prema onome kako se uklju~uju unadre|enu cjelinu podrazumijeva tri elementa: a) glavnu re~enicu (konstituent),b) komplementajzer (subordinator), c) zavisnu re~enicu (konstituent).

SH re~enica 4.4 i E re~enica 4.6, imaju korespondentne konstituentskeodnose:

SH E

a) Ne znam - I don’t knowb) da li - ifc) pjesnik pi{e pjesme - the poet writes poems.(pi{e pjesnik pjesme)

Iz tih relacija mogu}e je i predstavljanje lingvisti~kim modelom koji smomi usvojili, a to je:

Rezultati kontrastiranja 77

4.7

U SH komplementajzeri bi bili je li, da li, zar jer su svi sintaksi~ki, akone i zna~enjski svodljivi jedni na druge, pa za najvi{i stepen apstrakcijekomplementajzera uzimamo da li. Ovim ne mislimo da smo obuhvatili svepojavne oblike ovih pitanja, samo poku{avamo da otkrijemo dominantanobrazac. Komplementajzer u primjerima na engleskom jeziku ne pripada niglavnoj ni zavisnoj re~enici, u SH on je dio zavisne re~enice, ali se ostatakzavisne re~enice moè tretirati kao potvrdan. Ako bi se ovom pitanju pri{lo “sastanovi{ta izjava-pitanje” (Pervaz, 1973:127) unutar sloène re~enice, tada bi sedobila jo{ jedna dimenzija i pone{to druga~ija slika.

U E komplementajzeri istoga reda, iako s razli~itom restriktivno{}u, suif i whether. U analizi korpusa, tretira}emo ih odvojeno zbog mogu}nih razlika.

Predikati glavne re~enice iza kojih su se javila IP koja po~inju svezom if

ask seewant to know knowdoubt wondernotice find out

Polaze}i od onog najop{tijeg Hallidayevog teoretskog okvira (1986),uze}emo u obzir prilikom analize strukture pitanja gramati~ko lice (prvo, drugo,tre}e jednine i mnoìne) subjekta u glavnoj re~enici i vrijeme radnje glavnogpredikata. Za sintaksi~ku strukturu to moè imati zna~aja u onoj mjeri u kojoj sejedna konstrukcija konzistentno javlja u oba jezika, a svakako su indikator zadaljnju semanti~ku analizu. Tako, IP sa svezom if poslije glagola wonder u 13od 18 slu~ajeva javljaju se sa prvim licem jednine, od ~ega sa prezentom glagolawonder 6, pro{lim vremenom glagola wonder 7. Ostalih 5 primjera su sa prvimlicem mnoìne we - 2 slu~aja i tre}im licem jednine he - 1.

Slavica Perovi}78

Odnos sloènih re~enica koje sadrè IP prema kontekstu - anafori~ni i

katafori~ni odnosi, odsustvo ili prisustvo sagovornika, po~etak ili kraj paragrafa,

naglas ili u sebi izgovorena ovakva re~enica, elementi su za odre|enje zna~enja

ove upitne strukture sa glagolom wonder kako u E tako i SH jeziku.

Ranije navedeni autori moderne orjentacije tretiraju glagol wonder kao

jedan od rijetkih glagola koji traè odgovor iz ~ega izvode, pored ostalih

diskursnih signala, dokaz da su IP sli~na direktnim pitanjima. U oblasti

strukturne korespondencije konstituenata sloène re~enice, nas interesuju SH

ekvivalenti.

Sintaksi~ke realizacije povr{inske struktute yes-no IP sa svezom if poslijeglagola wonder

Tabela 3

I

E SH

I+wonder+[if+Clause]1 [Dal’+Clause][da+Clause]

Pitam+se+ [da+li+Clause][V-pres+li+Clause]

Zanima+me+ [Aux +li+RGP]

II

E SH

I+wondered+[if+Clause] Pitao sam se + [da+Clause]Pitao sam se + [da li+Clause]Pitao sam se + [da+Neg+Clause]Upitah se+da+[Neg Aux+Clause]


1 U ovakvim reprezentacijama podrazumijeva se da je data klauza finitna. Dalje, u funkcionalnimobrascima koristimo naziv clause (klauza) za ono {to je u grafi~koj reprezentaciji sentence (re~enica).

IIIE SH

S+wondered+[if+Clause] (S) se+pitao+ [nije+li Clause]Mislili+smo+ [da+Clause]Zanimalo+nas+je+ [je li+Clause]...upitala se+ [ne}e+li+Clause]...pitao se+ [ne+V+pres+li+Clause]?

IVE SH

He/I+asked+O+[if+Clause] upitao+O+ [da li+Clause]i zamolio+ [da+Clause]po~eo da zapitkuje+O+ [Clause]pitao sam+O+ [da li+Clause]kad+sam O+upitala+ [da li+Clause]pitaju}i+O+ [V+pres+li+Clause]

VE SH

S+passive V+[if+Clause] ispitivali+(ho}e+li+Clause)

Primjeri koji ilustruju Tabelu 3

I4.8 I wonder if it’d be too much trouble to have the butler send them on. (G.G., 1976)

4.8a Da l’ bi vam bilo zgodno da mi ih po{aljete po sobaru? (V.G., 149)

4.9 I wonder if Wilson was happy there. (H.M., 141) 4.9a Pitam se da li je Vilson bio tamo sre}an. (S.S., 170)

4.10 I wonder if you’d like to go with us. (T.J.N., 66)4.10a Zanima me biste li po{li s nama. (B.J.N., 95)

Slavica Perovi}80

II4.11 For just a minute I wondered if I wasn’t making a mistake, then I

thought it all over again quickly and got up to say good - bye. (G.G., 184)

4.11a Jednog trenutka se upitah da ipak nisam pogre{io, zatim ponovo brzo razmislih o tome i ustadoh da se oprostim. (V.G., 157)

4.12 We have wondered if in her recent letters to you (...) she has said anything that would be illuminating about her state of mind... (T.I.N., 160)

4.12a Zanimalo nas je je li ona u poslednjim pismima (...) rekla i{ta {to bi rasvijetlilo njeno duhovno stanje ili njene planove za budu}nost? (B.J.N., 26)

III4.13 She spoke with such a force that in his shocked state Dick wondered

if he had been frightened for himself. (T.I.N., 219)4.13a Izrekla je to s takvom snagom da se u {oku Dick upitao nije li se

zbilja upla{io za sebe. (B.J.N., 206)

IV4.14 She asked me if I was going to the Red Cross and make bandages.

(G.G., 81)4.14a Upita me da li idem u Crveni krst da pravim zavoje. (V.G., 86)

Predikate ask kao i wonder smo analizirali jedan iza drugog. Pokazalose da za to ima opravdanja zbog najmanje, dva razloga:

a) njihovi prevodi na SH se preklapaju.b) IP koja funkcioni{u kao komplementi tih predikata imaju u SH razli~ite strukture.

U SH kao prevodi glagola wonder u IP sa svezom if na|eni su sljede}iprevodi:

pitati sezanimati + IOupitati semisliti

U tri slu~aja glavna re~enica nije ni prevedena.


wonder

U SH glagoli pitati i upitati su uvijek u povratnoj formi (pitati se,upitati se) jer je isto lice i ono koje postavlja pitanja i ono koje bi trebalo dapruì odgovore tj. naj~e{}e je pitanje upu}eno sebi. Prihvatljivo tuma~enje bibilo da je to pitanje ili retorsko ili dio glasnog razmi{ljanja koje, i kada jeverbalizovano u SH, ne poziva na odgovor. To potkrepljuju i prevodi glagolimazanimati (nekog) i misliti. U engleskom glagol wonder rijetko moèeksplicitno zahtijevati odgovor, me|utim, dio osnovnog zna~enja je implicitnotraènje odgovora, a ~esto, kao {to smo vidjeli, ne zahtijeva odgovor uop{te.

Do ovih zaklju~aka smo do{li analizom teksta koji slijedi iza IP ili imprethodi. Nekad je pitanje sa wonder rezimiranje ili zaklju~ak koji nerijetkoizraàva ~u|enje ili ~ak zaprepa{}enost onim {to se ~ulo, reklo, desilo.

Ako prihvatimo Bakerovu ideju o svim predikatima u semanti~kompolju glagola znati, tada su uo~ljiva dva pola: jedan je znati, drugi je ne znati.Glagol wonder prema njegovoj klasifikaciji, zna~i not know i kao takav bimogao zna~iti: ne znam odgovor na pitanje x. Za slu{aoca to zna~i: moète limi re}i odgovor na pitanje x.

Prvi zaklju~ak: prema na{em korpusu pitanja sa glagolom wonder nisuprvenstveno shva}ena kao informacijski jaz (information gap), ve} druga~ije:indirektni zahtjev za informacijom, kao i rezimiranje, zaklju~ivanje, ~u|enje,rezignacija. Drugi zaklju~ak: u SH sasvim se mogao bezbjedno ovaj glagolprevesti sa ne znati.

Prema prevodima koje mi imamo svi bi se mogli rasporediti u rasponuod pitam se, pitam (pitam se {ta je odgovor, stoga mi ga dajte) do ne znam (neznam odgovor, stoga, mi ga dajte, ako tako smatrate).

Prvo lice jednine kao naj~e{}e lice sasvim je kompatibilno sa gornjimtuma~enjem zna~enja ovog glagola. Samo govornik za sebe moè da iznesesvoje nedoumice, ~u|enje i sli~no. To moè i pisac za svoje junake ako naracijanije u prvom licu, ve} u tre}em. Odatle i odsustvo drugog lica jednine you uovim primjerima. Iz istog razloga izostala su lica mnoìne we, you, they, jer su~u|enja, sumnja i nedoumice li~na stvar, ne kolektivna.

Posebno je va`no ista}i u SH prevodnim ekvivalentima pojavu glagolskenegacije u IP poslije wonder.

4.15 I wondered if I had said anything to offend him. (G.G., 79)4.15a Pitao sam se da nisam rekao ne{to {to bi ga moglo uvrediti. (V.G.,

66)

Slavica Perovi}82

Kako to nije gramatikalizovana negacija neke (bilo koje) negacije iz povr{inskestrukture engleskog pitanja, to mislimo da razlog ovoj negaciji treba traìtiupravo u shvatanju originala ovog pitanja kao nepoznanice i nedoumicegovornog lica izraènoj u ve}em stepenu nego da IP glasi:

4.16 Pitao sam se da li sam rekao ne{to {to bi ga moglo uvrediti.

Tako|e neasertivni oblik anything ukazuje na inherentnu negaciju, koja se u SHprevodu gramatikalizuje negativnim oblikom glagola jesam.

Preklapanja sa glagolom ask gdje su prevodi bili: upitati, pitati,zamoliti, po~eti da zapitkuje, (zapitkivati), mogu}i su u vezi sa glagolompitati se, ukoliko pitati se, i pitati u sistemu pitanje - odgovor mogu imatipreklapanja s obzirom na to ko pita i ko daje odgovor. Presudno je prisustvoobjekta pitanja - sebe (se) ili neko drugo lice, te stoga i nema preklapanja uzna~enju takvih pitanja, sem u slu~ajevima kada se I wonder shvati kao I askyou... i pruì odgovor.

U svim primjerima sem jednog, glagol ask ima objekat i taj objekat jeprisutan u SH prevodu. Prisustvo ili odsustvo objekta uz glagol ask zna~iustvari, dva obrasca.

Sljede}i primjeri to ilustruju:

4.17 ... and asked if we had room for him. (G.G., 134)4.17a ... i zamolio da ga smestimo. (V.G., 113)4.18 She asked me if I was going to the Red Cross... (G.G., 81)4.18a Upita me da li idem u Crveni krst da pravim zavoje. (V.G., 81)

Glagolska fraza (Baker, 1989:98) za glagole wonder i ask izgledaovako:

E:

4.19 4.20


U SH je isto:4.19a 4.20a

E: a) S+ wonder + DO (DO = IQ)b) S + ask + IO + DO (DO = IQ)

SH: a) S + pitati se + DOb) S + pitati + IO + DO

Ukoliko postoji objekat iza glagola ask tada je IP direktni objekat u tojsloènoj re~enici, dok je prvi indirektni, {to zna~i da postoje dva komplementa.U oba jezika u ovim obrascima u povr{inskoj strukturi poredak komplementa jeisti, {to je gornjim primjerima ilustrovano.

Vidjeli smo na primjeru glagola wonder da odgovor moè i izostati,odnosno da zna~enje bude predlog, sugestija, dopu{tanje i sli~no {to moèposredno, ali ne direktno da traì odgovor.

U SH prevodima do{lo je do reduciranja nivoa, pa se nivo upotrebe kaovi{i, svodi na nivo zna~enja odnosno strukture kao niì, djelimi~no zbogdruga~ije realizacije odre|enih lingvisti~kih funkcija, a djelimi~no zbognemogu}nosti komparabilnosti jezi~kih upotreba u dva jezika.

Primjeri IP koja po~inju komplementajzerom if s predikatom doubtukazuju na jednu sintaksi~ku osobenost svih SH ekvivalenata. Dok engleskiprimjeri imaju strukturu:

4.21 I +doubt + [if + Clause]

u SH to je

4.21a Sumnjam + [da + Clause].

U SH komplementacija glagolu sumnjati je sa svezom da.

Slavica Perovi}84

Primjer iz korpusa:

4.22 I doubt if I can ever remember the words. (H.C., 222)4.22a Sumnjam da bi se i re~i mogao setiti. (P.K., 235)

Ako if prevedemo sa da li dobili bismo jednu neprihvatljivu re~enicu.Glagol sumnjati traì svezu da umjesto da li, {to ove re~enice pretvara uizri~ne.

4.23 ?Sumnjam da li bi se i re~i mogao setiti.

Radi se o subkategorizaciji glagola u odnosu na to kojikomplementajzeri i koji komplementi slijede (Pervaz, 1971: 87). U SH glagolsumnjati ne moè da se upotrijebi sa upitnim komplementajzerima.2

U obradi izjavnih re~enica Kati~i} (1986:316) kaè: “Me|u glagolimaosje}anja ima i takvih koji izri~u sumnju. Tu spadaju glagoli kao: sumnjati (se),kolebati se, dvojiti, dvoumiti se, oklijevati.”

Primjeri iz Kati~i}evog korpusa:

4.24 Ali sumnjam se da }e ljudski rod u na{em Ulje{i}u izgubiti kakvog Aristotela ili Rafaela.

4.25 Mi dvojimo da bi se ikada na{lo toliko dopisnika.4.26 Carev sin sumnja da je onake u svom carstvu nigdje nema pa je

uzme za ruku i povede sa sobom za caricu.

Primjeri iz na{eg korpusa:

4.27 I doubt if Perez would have many scruples at this stage. (H.C., 219)4.27a Sumnjam da bi Perez imao mnogo skrupula. (P.K., 232)4.28 I doubt if she’d notice a thing like that. (H.C., 201)4.28a Sumnjam da bi ona tako ne{to primetila. (P.K., 213)

U ovim na{im primjerima glagol doubt je u sada{njem vremenu i prvomlicu jednine. Kao i glagol pitati se, sumnjati je duboko li~an ~in i vezan je zaiskustvo onog koji pri~a, a ako je dijalo{ki karakter teksta, {to je naj~e{}e slu~aju ovim primjerima, to je ujedno i dio obja{njenja upotrebe prezenta. Ova jekarakteristika zajedni~ka za oba jezika. Razlike su, me|utim, u svim ostalim


2 U engleskom glagol doubt pokazuje tako|e semanti~ku restriktivnost i moè da se upotrijebi samo sayes-no IP, ali ne i sa wh-IP.

elementima strukture i upotrebe. Prvo, oko predikata doubt u engleskom jezikune postoje usagla{ena mi{ljenja. Baker ga ne navodi u svojoj listi predikata kojizahtijevaju IP (Baker, 1968:167), dok ga Quirk uvr{}uje u svoj spisak.Semanti~ari i logi~ari su, tako|e, neusagla{enog mi{ljenja.

"Karttunen also sees a problem with dubitative verbs like doubt, questionand dubious claiming that they allow wh-complements, but no otherWH-Complements." (Luelsdorff and Norrick, 1979:49)

(“Karttunen tako|e vidi problem sa glagolima sumnje kao {to su to sumnjati, pitati(ispitivati) i sumnji~iti i tvrdi da oni dozvoljavaju wh-dopune, ali ne druge WH-dopune.”)

Sa yes-no IP ovaj glagol nije sporan, javlja se samo uzkomplementajzere if i whether, mada u SH prevodu ishod nije zavisno upitna,ve} izri~na re~enica kao kod Kati~i}a. Gornji primjer bi se mogao dopuniobjektom s predlogom u to iza kojeg dolazi zavisna izjavna re~enica.

4.29 Sumnjam (u to) da bi ona tako ne{to primijetila.4.30* Sumnjam (u to) da li bi ona tako ne{to primijetila.

Druga re~enica je neprihvatljiva jer ne mo`e da izdr`i testkomplementacije putem ponovljenog objekta. Zna~i, radi se o nepodudarnostiforme i zna~enja na nivou klauze, mada funkcija objekatske komplementacijeostaje ista.

Glagol see kao predikat u ovim zavisno upitnim re~enicama na|en je~etiri puta. Tri puta glagol see je bio komplement nekom drugom glagolu ili ukoordinatnom odnosu predikacije, na primjer: glanced to see, glanced up tosee, go back and see. Svi engleski primjeri imaju sljede}u strukturu:

S + (V) + (to) see +[if + Clause]

SH prevodi izgledaju ovako:

S + (V) + da + vidjeti/pogledati +[da li+Clause]S + (V) + da + vidjeti/pogledati +[da+ne+Clause]

U SH ova vrsta engleskog IP dva puta je realizovana kao IP, a dva putakao zavisni konstituent sa veznikom da i odri~nom upitnom re~enicom.

Slavica Perovi}86

Glagol see - vidjeti/pogledati ovdje ima zna~enje provjeriti.Primjeri:

4.31 He glanced up and down the beach to see if he had left anything.(T.I.N., 41)

4.31a Pogledao je uz i niz àlo da nije {to ostavio. (B.J.N., 68)

4.32 I’ll see if there’s any sign of a commotion. (G.G., 151)4.32a Idem da pogledam da tamo nije do{lo ne neke gu`ve. (V.G., 128)

Prostim eliminisanjem negacije u SH prevodima dobijaju senegramati~ne izri~ne re~enice:

4.33* Pogledao je uz i niz àlo (da vidi) da je {to ostavio.4.34* Idem da pogledam da je tamo do{lo do neke gu`ve.

Da bi bile gramati~ne, izri~ne re~enice traè dopunu, svezom da i izri~nure~enicu u uèm smislu (Stanoj~i}, Popovi}, Mici}, 1989:291). Gramati~ne uSH bi bile sljede}e re~enice:

4.35 Pogledao je uz i niz àlo (da vidi) da li je {to ostavio.4.36 Idem da pogledam da li je tamo do{lo do neke gu`ve.

Obja{njenje za ovakvu povr{insku realizaciju u SH jesu razni na~iniputem kojih se mogu formirati upitni oblici direktnih pitanja pa se u {iremsmislu mogu uzeti kao alternativni jedni drugima (Stevanovi}, 1979:14). Ipak,pitanja koja po~inju “odri~nom upitnom re~enicom s veznikom da na po~etku iodri~nim glagolom odmah iza njega, a bez ikakvog posebnog upitnogelementa”, (Ibid., 15), upotrebljavaju se u druga~ijim situacijama od onih sasubordinatorom da li i je li ili glagolom u prezentu.

Ovakvim na~inom pita se da se nije desilo ono {to ozna~ava predikat tere~enice, a {to stoji kao mogu}nost ili vjerovatno}a. To i jeste u osnovi zna~enjena{ih primjera gdje je prevashodna komunikativna funkcija re~eniceprovjeravanje da se ne desi ono {to se iskazuje kao mogu}nost re~enice. Dakle, neradi se o pretvaranju IP iz E u izri~ne re~enice u SH, ve} o tome da se ukupnozna~enje i komunikativna funkcija odre|ene sloène re~enice koja kao konstituentima IP izraàva razli~itim sintaksi~kim signalima. U SH zna~enje glagola vidjeti,pogledati “potpomognuto” je naro~itim oblikom zavisno upitne re~enice i to je


sredstvo vi{e da se prenese su{tinsko zna~enje - provjeravanje,ustanovljavanje, sljedstveno nalazu.

Sljede}i predikati u engleskim primjerima su se javili u zanemarljivombroju, i ovdje dajemo samo njihove prevodne ekvivalente. Glagol know jenekarakteristi~an predikat za yes-no IP, a veoma tipi~an za neke druge tipove IP.Evo njihovih prevoda:

find out - ustanoviti, vidjetiknow - vidjeti, znatinotice - primijetiti

Pore|ene strukture IP sa ovim predikatima izgledaju ovako:

E SH

S+find out+[if+Clause] S+èljeti+da zna + [da li+Clause]know vidjeti + [V-pres]notice ustanoviti + [da+Clause]

Strukture yes-no IP sa svezom if u E i SH mogu se predstaviti:

4.37 4.37aE SH

U zaklju~ku moèmo da kaèmo sljede}e: strukture ovih zavisno upitnihklauzau E i SH su funkcionalno i zna~enjski podudarne, tj. radi se o formalnomkorespondentu. Komplementajzeri formalno stoje u odnosu kontrasta: if u Eodgovara SH da li, je li, da+ne i li kao oznaka inverzije, dok finitnoj klauzi u Eodgovara finitna klauza u SH.

Slavica Perovi}88

4.1.2 Yes-no indirektna pitanja sa komplementajzerom WHETHER

Yes-no IP sa glagolom whether javili su se kao komplementi sasljede}im predikatima glavne re~enice:

decide askdepend on seewonder doubt

find out

Analizu }emo po~eti od predikata koji se naj~e{}e javlja sa ovimpitanjima, a to je opet glagol wonder. Situacija je utoliko druga~ija {to se nejavlja isklju~ivo vezan za prvo lice jednice, ve} za tre}e lice jednine, a glagolskovrijeme je naj~e{}e obi~no pro{lo i sada{nje trajno vrijeme. Stoga }emo i ovogputa koristiti nespecifikovani obrazac u odnosu na lice i vrijeme.

Tabela 4

E SHS+wonder+[whether+Clause] 1. (S)+pitati+se + [da li+Clause]

2. (S)+upitat se + [da li+Clause]3. (S)+pitati se + [nije li+Clause]4. (S)+pomisliti + [da li+ Clause]5. (htio sam da vidim) + [da li+Clause]6. (S)+misliti + [da li+Clause]

Primjeri za ove strukture:

4.38 He wondered saddly whether love always inevitably took the same road. (H.M., 1969)

4.38a Pitao se sa setom da li ljubav neumitno ide uvek istim putem. (S.S., 204)

4.39 He wondered sometimes whether ever in those days his father had not taken second place to Guerlain or Elizabeth Arden. (H.C., 93)

4.39a Ponekad se pitao, nije li ve} u tim danima njegov otac zauzeo drugo mjesto pored Gerlena ili Elizabet Arden. (P.K., 98)

4.40 I wondered whether Wilson was in. (H.M., 200)4.40a “Hteo sam da vidim da li je Vilson kod ku}e”. (S.S., 243)


4.41 “I was wondering whether you’d like a walk”. (H.M., 206)4.41a “Mislio sam da biste mo`da voleli da se pro{etamo”. (S.S., 251)

4.42 Doctor Plarr wondered whether Father Rivas had endured the same meal every day of his married life... (H.C., 220)

4.42a Doktor Pler se pitao kako otac Rivas podnosi ovo isto jelo svakog dana otkako je u braku... (P.K., 232)

4.43 “Those sunglasses cost you much more than a visit to Senora Sanchez”, and he wondered whether she thought of them as a payment in advance. (H.C., 81)

4.43a Te nao~ari vas ko{taju vi{e nego poseta Senjori San~ez, a on pomisli da li je to smatrala pla}anjem unapred. (P.K., 84)

4.44 “I just wanted to see you”, he repeated and wondered whether the stains on the paper were sweat or tears. (H.M., 92)

4.44a “Samo sam `eleo da te vidim”, ponovi i upita se da li su mrlje na papiru bile od znoja ili od suza. (S.S., 110)

Predikat glavne re~enice ne mora uvijek da bude u finitnom obliku. Una{em korpusu javili su se participi sada{nji. To je, kao {to se iz sljede}egprimjera vidi, preneseno u prevod:

4.45 ... he added incautiously, taking a look at the wall and wondering whether after all he was a bit over-optimistic. (H.C., 125)

4.45a ... doda on nesmotreno, pogledav{i na zid i malo suvi{e optimisti~an. (P.K., 132)

Isto tako je mogu} i pasiv glavnog glagola, ali ne glagola wonder ve},na primjer, ask. Samo IP i u E i u SH u ovim primjerima uvijek je imalo finitnioblik glagola.

Sljede}i po broju javljanja je glagol see, ali opet kao komplement uglagolskoj frazi look to see, zatim kao infinitiv namjere.

4.46 He looked to see, whether the ring was still loose upon her finger, but it had gone altogether. (H.M., 129)

4.46a Pogleda da li je prsten jo{ uvijek stajao labav na njenom prstu, ali njega uop{te nije bilo. (S.S., 155)

4.47 He shook his head up and down thoughtfully, as a man might shake a box to see whether anything rattles. (H.M., 143)

Slavica Perovi}90

4.47a Zami{ljeno je tresao glavnom gore dole - kao {to bi ~ovjek tresao kutiju da vidi ima li ne{to unutra. (S.S., 172)

Navedeni glagoli su na srpskohrvatski tako|e prevedenikomplementacijama:

E SHHe looked to see ... - Pogleda da utvrdi...He went to see... - Oti{ao je da vidi...He looked up to see... - Podi`e pogled da bi video...He looked to see... - Pogleda ...

U oba jezika se radi o infinitivu namjere glagola percepcije iza glagolakoji dozvoljavaju komplementaciju infinitivima. Kati~i} ima sli~nih primjera:

4.48 Al poslu{aj da ja tebe pitam bi li meni umio kazati jesi l’ ovo ~udo upamtio.

4.49 U~injeno pak ovo bi zato da ne bi mogli raspitati {to se je s Ignjatijem dogodilo. (1986:338)

Ovdje se podrazumijeva modalna upotreba glagola i prisustvo modalakao elemenata glagolske fraze neodvojive od glavnog glagola.

U preostalim primjerima skoro sva IP imaju sljede}u strukturu u SH:

(S) + Predicate + [da li + Clause]

Predikati su bili:

E SHfind out - doku~itidoubt - sumnjatidecide - odlu~iti, zaklju~itibe sure - biti siguranbe clear - biti jasnobe uncertain - ne biti siguran

Gramatike razgrani~avaju predikate i situacije uz koje se u E koristisveza if, a u kojima, whether. U sljede}em primjeru dvije IP po~inju istimkomplementajzerom whether, dok u 4.51 jedna zavisno upitna re~enica po~injesa if, jedna sa whether.


4.50 Sometimes he wondered with horror whether perhaps she knew everything, whether that complacent face she had worn since herreturn after all masked misery. (H.M., 245)

4.50a Ponekad se sa uàsom pitao da li mo`da ona zna sve, da li je to samozadovoljno lice, koje je pokazivala otkad se vratila, u stvari skrivalo njene patnje. (S.S., 297)

4.51 He asked Hillis if that was his compartment and whether he and Rosemary were married that they locked the door,... (T.I.N., 115)

4.51a Pitao je Hillisa je li to njegov kupe i jesu li on i Rosemary oènjeni, kad zaklju~avaju vrata. (B.J.N., 150)

Quirk kaè za ovakve slu~ajeve sljede}e:

“If tends to be more frequent than whether in informal style for yes-noclauses.” (1986: 1053)

(“If je ~e{}e nego whether u neformalnom stilu za yes-no klauze.”)

S druge strane if je restriktivnije sintaksi~ki nego whether.Restriktivnosti tih upotreba navedene su ranije. U datom primjeru te{ko jeodrediti na osnovu sintaksi~kih signala, za{to u ovoj sloènoj re~enici od dvijezavisno upitne klauze jedna po~inje sa if, a druga whether. Ne postoji negativnielement, nije po~etak re~enice, ne uvodi klauzu subjekatske dopune, ne uvodiinfinitivnu klauzu, dakle nema sintaksi~kih restrikcija koje bi blokirale praviloo umetanju if komplementajzera. Direktna pitanja nastala od gornjeg primjera bibila:

4.52 He asked Hillis: “Is this your compartment?”.4.53 He asked Hillis: “Are you and Rosemary (this lady) married?”

Situacioni kontekst: rasprava u vozu sa kondukterom zbog zatvorenih vrata nakupeu. Kondukter nastupa kao slu`beno lice.

îni nam se da zna~enja ova dva IP uslovljavaju dva razli~itasubordinatora i to prema kriteriju formalnosti upotrebe, dakle registarski. Prvopitanje je moglo biti upu}eno bilo kome, drugo samo odre|enim ljudima, takoda se prema na{em mi{ljenju formalnost i oficijelnost navedene situacijedirektnog pitanja prenijela na indirektno i uslovila razli~ite upotrebesubordinatora. S druge strane postoji mi{ljenje da je ifmogu}e odrediti u odnosuna komplementajzer whether, jer je whether nemarkirani ~lan ovog skupa

Slavica Perovi}92

komplementajzera, ali nam to ne pomaè u konkretnom slu~aju. U SH, sobzirom na mogu}nost da se IP uvede raznim subordinatorima koji biregistrovali, i sljedstveno tome, obiljeìli ove nijanse u zna~enju, tog izvora nijebilo. Upotrebom da li u drugom IP, mislimo da bi razlika bila ozna~ena, jer jeprema nekim mi{ljenjima, sloèni upitni veznik da li formalnijeg karaktera odje li.

Luelsdorff i Norrick (1979:36) kaù da ima jezi~kih ~istunaca koji tvrdeda su re~enice kao:

4.54 I doubt whether I will win the game.4.55 I doubt that he wrote this poem.

negramati~ne sa whether, i mogu biti gramati~ne samo sa that. Ipak doubt kaopredikat dozvoljava if ili whether, ali ne dozvoljava druge WH komplemen-tajzere:

*4.56 I doubt who wrote this poem.*4.57 I doubt when the poet wrote this poem.

Povratnim prevodom sa SH na E:

4.58 Sumnjam da je napisao tu pjesmu.

dobijamo:

4.59 I doubt that he wrote that poem.

mada je ta re~enica u SH nastala od:

4.60 I doubt whether he wrote that poem.

Sumnjati u SH ne moè imati upitne komplementajzere, ali moè da se dopunisa da + izri~na re~enica.

Kao posebna grupa yes-no IP sa whether izdvojila su se tri pridjeva,gdje imamo komplementaciju pridjeva ovim zavisno upitnim klauzama. To su:sure, clear, uncertain.

Svi se javljaju u negativnom kontekstu (Quirk et al., 1976:225). Un-certain je samim sobom negativno. Dva slu~aja su primjeri subjekta koji jeexperiencer (lice koje je “doìvljiva~” radnje), dok je u jednom slu~aju prisutnoit u subjekatskoj poziciji.


4.61 I’m not sure whether there are any cockroaches. (H.M., 155)4.61a Nisam siguran da li ima buba{vaba. (S.S., 188)

4.62 As conspirators they were much too young: they had not yet absorbed a whole code book into their memory: he was uncertain whether she had understood the mutilated phrase. (H.M., 184)

4.62a Kao zaverenici bili su suvi{e mladi, jo{ nisu nau~ili celu knjigu {ifri, nije bio siguran da je razumela osaka}enu re~enicu. (S.S., 224)

4.63 It was not clear whether he was excusing his critics or apologizing for himself. (H.C., 67)

4.63a Nije bilo jasno da li se izvinjavao zbog kritike ili se pravdao. (P.K., 69)

U potvrdnom kontekstu svi ovi primjeri bi bili dopunjeni that klauzom,a prisustvo negacije omogu}ava wh - klauze ili if/whether kaluze. To zna~i dabi re~enica 4.61 bila negramati~na u potvrdnom obliku:

4.64* I am sure whether there are any cockroaches.

Bila bi gramati~na kao alternativno IP, gdje alternativno zna~i alternativnazavisno upitna re~enica (mada je ona naj~e{}e elipsa).

4.65 I am sure whether there are many cockroaches or (whether there are not many cockroaches)/not.

Zna~enje ovog IP je u njegovoj istinitosti. Istinitost je izvjesnostpoznavanja ~injenice - “ima buba{vaba”, “nema buba{vaba”, koja se dobija krozalternativnost.

SH ekvivalenti mogu biti prevedeni sa upitnim komplementajzerom,iako to nije u primjeru 4.62a upravo zbog prisustva negativne partikule. Unegativnom kontekstu to bi u oba jezika moralo biti alternativno pitanje.

4.66*Siguran sam da li ima buba{vaba.4.67*Siguran sam da li nema buba{vaba.4.68 Siguran sam da li ima buba{vaba ili nema.4.69 Bilo je jasno da li se izvinjavao ili ne.

Slavica Perovi}94

Dokaz da su ova pitanja sa glagolom biti + dopuna (pridjev) implicitnoalternativna jeste i prevod u kojem implicitno alternativno postaje eksplicitno:

4.70 We’ll find out if they are happy. (T.I.N., 290)4.70a Da vidimo jesu li sretni ili nisu. (B.J.B., 280).

Da se radi o implicitnom alternativnom zna~enju dokaz je i u upotrebikomplementajzera whether, a ne if, jer sa ovim drugim moglo bi bitidvosmislenosti vezane za kondicional. (Quirk et al., 1986:1053) Na ovomsegmentu analize potkrepljuje se tvrdnja da su upitni komplementajzeri if,whether, povezani u dubinskoj strukturi sa either - or jer njihove povr{inskerealizacije to manifestuju. (Katz, Postal 1964, Luelsdorff, 1979)

Whether, ali ne if, moè biti komplement predloga. Primjer iz na{egkorpusa:

4.71 But it was not a question of whether she wanted it- she had it.(H.M., 170)

4.71a Ali nije stvar bila u tome da li ga èli ili ne - ona ga je imala. (S.S., 205)

Bresnan ovu komplementaciju obja{njava dubinskom strukturom, aprisustvo predloga uzima kao jedan od argumenata za razdvajanje upitnihkomplementajzera od that i for komplementajzera. (Bresnan, 1970:315).

Ve} smo vidjeli da dva jezika imaju zajedni~ko, odnosno jednakoreagovanje na negativni kontekst, vezanost komplementajzera za either/or, aliSH ne pokazuje sintaksi~ku osjetljivost komplementajzera da li, je li + V-pres+ li u odnosu na glavnu re~enicu, ve} na zavisnu, odnosno na IP iz kojegpo~inje. Od ove tri re~enice, prva bi bila neprihvatljiva:

a) *Ali nije stvar bila u tome je li ga èli ili ne, ona ga je imala.b) Ali nije stvar bila u tome èli li ga ili ne, ona ga je imala.c) Ali nije stvar bila u tome da li ga èli ili ne, ona ga je imala.

U svim yes-no IP samo u tri primjera prevoda smo na{li upotrijebupomo}nog glagola jesam + li za pravljenje upitnog oblika. To su situacije gdjeje u SH upotrijebljen glagol jesam kao kopula ili pomo}ni glagol, primjer 4.70a.Po broju javljanja naj~e{}i i najop{tiji komplementajzer za IP u SH je da li ipokriva skoro sve slu~ajeve. Tamo gdje su upotrijebljeni drugi na~ini sa: je li,V-pres + li, komplementajzer da, uslovljeni su predikatom, glagolom jesam iglagolskim vremenom, a to je sada{nje vrijeme.


Zbog funkcije pravljenja upitnog oblika enkliti~kim oblicima bi i je odglagola budem i jesam kao i glagola htjeti moramo se malo zadràti, iako tona{ korpus brojem primjera ne nalaè.

U svim ovim primjerima, komplementajzer je svodljiv na da li:

4.72. Pitala sam jesu li do{li.4.73. Pitala sam je li do{ao.4.74. Pitala je jesam li do{la.4.75. Pitala sam da li su do{li.4.76. Pitala sam da li je do{ao.4.77. Pitala je da li bih do{la.

Kao enkliti~ki oblici na po~etak re~enice mogu do}i enklitike bi i je u direktnimpitanjima, ali ne moè }u, }e{.

4.78 *]e on do}i?

Sli~no je i u indirektnim pitanjima:

4.79 *Pitala sam }e on do}i.

IP sa pomo}nim glagolom budem moè imati verziju sa da li:

4.80 Pitala sam bi li do{li.4.81 Pitala sam bi li do{ao.4.82 Pitala me bih li do{la.

Nagla{eni oblici mogu da se zamijene sa da li kao u sljede}imprimjerima:

4.83 Pitala sam da li bi do{li.4.84 Pitala sam da li bi do{ao.4.85 Pitala me da li bih do{la.

Isto je i sa pomo}nim glagolom htjeti.

4.86 Pitala sam ho}e li do}i. (oni)4.87 Pitala sam ho}e li do}i. (on)4.88 Pitala me ho}u li do}i. (ja)4.89 Pitala sam da li }e do}i. (oni)4.90 Pitala sam da li }e do}i. (on)4.91 Pitala me da li }u do}i. (ja)

Slavica Perovi}96

Ova osjetljvost na sintaksi~ki kontekst IP u SH normalno proisti~e iz~injenice da se IP u glavnu re~enicu inkorporira u svom upitnom obliku, pakomplementajzeri u SH nisu isto {to i u E.

E: S + predikat + if/whether + Clause (uglavnom)

SH: S + predikat + da li + Clause

Strelice ( ) pokazuju pravac sintaksi~ke osjetljivosti komplementajzerau E i SH. SH je veoma flektivan jezik {to onemogu}ava ona uop{tavanja koja sumogu}a u E. Ipak, testom supstitucije jednog oblika za drugi, dobijao seodre|eni putokaz u kom smjeru upraviti analizu. Neke dileme, me|utim,izranjaju. To su one vezane za poredak enklitika i red rije~i. Nas interesujuenklitika je, partikula li i veznik da. Tradicionalne gramatike analiziraju je li kaoenklitika+partikula, a da li kao veznik+partikula. Moderne gramatike, naro~itokontrastivni radovi, imaju tendenciju da da li smatraju subordinatorom, a je limogu}om zamjenom u toj slu`bi. (Pervaz, 1973:114)

4.92 Pitam se je li ti ih pokazao.

Re~enica 4.92 je primjer poretka enklitika u jednoj upitnoj re~enici(povratna zamjenica se, je, li, dativ zamjenice, akuzativ zamjenice) (MitarPe{ikan, 1959: 311). Prema Mitru Pe{ikanu jedino enklitika je mo`e stajati napo~etku re~enice. Normalno mjesto enklitika je drugo u re~enici. WaylesBrowne (1971:62, fusnota 3) razlikuje dva je: jedno od jeste, a drugo ispred li.

4.93 Je li do{ao?4.94 *Jeste li do{ao?

Bi (koje tako|e ima enkliti~ki i akcenatski oblik - (Pervaz, 1973:114) uupitnom obliku se pomijera ispred imeni~ke fraze u funkciji subjekta.

4.95a) Marko je do{ao.b) Je li Marko do{ao?

4.96a) Marko bi do{ao.b) Bi li Marko do{ao?

Primjeri 4.95b i 4.96b to ilustruju. Partikula li je osnovni sintaksi~kiznak inverzije, ovdje pomo}nog glagola i subjekta, a u sljede}em primjeruleksi~kog glagola i subjekta.


4.97a) Marko ide na more.b) Ide li Marko na more?

U indirektnim pitanjima oblik direktnih pitanja u SH je isti, a svi susvodljivi na upitni oblik sa da li.

4.98 Pjesnik je pitao je li Marko do{ao.4.99 Pjesnik je znao bi li Marko do{ao.4.100 Pjesnik je pitao ide li Marko na more.

Mogu}e polje interferencije je u ovim slu~ajevima kada upitna rije~(who, what) vr{i funkciju subjekta u IP. To one koji E jezik u~e ~esto vodi uhipergeneralizaciju:

I know who she is.*I know who is she.

Svi ostali slu~ajevi IP u dva jezika pokazuju sli~nost reda rije~i tipa SVOako izostavimo komplementajzer.

Sada }emo uporediti glagole - predikate i njihove prevodne ekvivalenteu cjelini. Do sada smo to radili parcijalno, vezano za odre|ene cjeline.

Tabela 5

Lista predikata sa yes-no IP

E predikat SH ekvivalent

mislitipitati seupitati

wonder pomisliti, htjeti vidjeti,zamisliti nekogabiti zgodno

ustanovitifind out doku~iti

vidjeti

depend zavisiti

Slavica Perovi}98

doubt sumnjati

znatimislitividjetisaznati,

tell znati (idiomatski)

zaklju~itiodlu~iti

hear ~uti

vidjetisee utvrditi

pogledati

pitatizamoliti

ask ispitivati,upitatizapitkivati

Naj~e{}i glagol u E bio je wonder. If komplementajzer je bio relativnoravnomjerno upotrebljavan sa glagolima know, ask, see, doubt, dok je sakomplementajzerom whether bio skoro isklju~ivo upotrebljavan glagolwonder. Svi ostali glagoli iz Tabele 5 upotrebljeni su samo po jednom. U vrloglobalnoj podjeli glagola koji kao dopunu tra`e indirektno pitanje, tri su grupe:prema Bakeru (1989:98), to su verbs of knowledge (glagoli znanja),interrogative verbs (upitni glagoli) i decision verbs, i verbs of concern(glagoli odluke i glagoli brige/staranja).

Prema toj podjeli glagoli znanja su: know, learn, forget; upitni glagoli:ask, wonder, inquire; glagoli odluka / brige: teach, tell, inform.

U na{em korpusu je najvi{e bilo upitnih glagola i glagola znanja. Ustvari, najvi{e je bilo primjera sa glagolom wonder. Od 72 yes-no IP, 40 je bilosa glagolom wonder. Korpus je pokazao da su najvi{e prisutni glagoli pitanja,ali mislimo da treba istra`iti ~itav segment vezan za davanje informacije. To jeonaj poznati problem u kojoj su mjeri IP, pitanja.

U analizi yes-no IP pokazuje se da najve}i dio predikata jesu glagolipitanja, dok se druga javljaju u zanemarljivom broju. U SH to su glagoli: pitati


know

decide

se, upitati se, pitati, upitati, ispitivati, zapitkivati. Neki glagoli zalaze usemanti~ka polja drugih glagola. Tako je know preveden sa vidjeti, {to zna~isaznati putem gledanja. Wonder je prevedeno sa misliti, {to opet neiznena|uje jer je na~e{}i prevod tog glagola pitati se, gdje je objekat izjedna~ensa subjektom.3

Mentalni proces tom prilikom svakako je mi{ljenje, pa odatle imogu}nost da pitati se bude misliti. Sli~no derivirano zna~enje istog engleskogglagola u SH je zanimati (nekog) {to opet u osnovi ima zna~enje probuditiinteresovanje kroz razmi{ljanje. Prilikom povratnog prevoda na engleski jezik,glagol wonder bi u{ao u semanti~ka polja glagola ask, think, izraza to beinterested in, {to predstavlja odre|eno pro{irenje njihovog zna~enja.

U sljede}im primjerima IP uo~i}emo neke sintaksi~ke osobenosti kojihu dosada{njim primjerima nije bilo, a na koje }emo kasnije svratiti pa`nju:

4.101 a) Would you mind if I called you Ted?b) Call me what you like, but for God’s sake tell me where the Consulate is. (The next corner). (H.C., 44)

4.102 a) Ho}e{ li se ljutiti ako te zovem Ted?b) Zovi me kako god ho}e{ ali za ime boìje reci mi gdje je konzu-lat. (Slede}i ugao). (P.K., 45)

Prvo, u primjeru a, glavna re~enica je u upitnom obliku, dok je zavisnau potvrdnom obliku, a u primjeru b, koji sadrì dvije sloène re~enice, koje kaosvoje konstituente imaju IP, glavna re~enica je u zapovjednom na~inu. Zarazliku od svih dosad analiziranih re~enica koje su bile po obliku izjavne, a pozna~enju pitanja, ove, primjeri 4.101a i 4.102a, su po obliku upitne, a pozna~enju pitanja. Ali one nemaju samo zna~enje pitanja, ve} i ostala zna~enja,prema onome kako funkcioni{u u tekstu.

Zaklju~ak:

Pore|enje na klauzalnom nivou

E: 1. S + Pred + [if/whether + Clause]

Slavica Perovi}100

3 Prevod ovog glagola zavisi od toga kako se shvatila funkcija IP sa glagolom wonder u komunikaciji.

SH: 1. Ø + [da li + Clause]2. S+Pred + [da(ne)+Clause]3. Ø + [V-pres + li + O + V-inf]4. S+Pred + [da + Aux not + RGP]5. S+Pred + [ne + V-pres + li]

Pore|enje na re~eni~nom nivou:

E: 1. Sup Clause + Comp + ClauseSH: 1. Sup Clause + Comp + Clause

2. - Comp + Clause3. - - + Clause

1. Engleska indirektna pitanja su u SH realizovana kao:

a) klauze s komplementajzerom unutar zavisnog konstituentab) klauze s komplementajzerom, odnosno direktno pitanje s upitnom rije~ju da li.

c) klauze u upitnom obliku bez komplementajzera: leksi~ki glagol + partikula li.

I na klauzalnom i na re~eni~nom nivou yes-no IP u E i SH stoje u odnosukontrasta. Divergencija je ve}a na klauzalnom nivou nego na re~eni~nom. Izpore|enja na re~eni~nom nivou vidi se da je komparabilnost nemogu}a jer segubi glavna re~enica, pa se tako dobija nulti odnos ovih struktura.

2. Kako struktura varira, tako variraju i sintaksi~ke funkcije. Samo uslu~aju 1a IP je objekat sloène re~enice, u slu~aju 1b i 1c IP je samostalnacjelina i nedefinisana uslovima hipotakse. Hipotaksi~ne zakonitosti mogu dadjeluju samo ako ima nadre|ene zavisne konstituente.

3. Subordinatori ili komplementajzeri u SH, prema onome kako su se una{em korpusu javili, skoro su isklju~ivo da li. Iz toga za nas slijede bar dvazaklju~ka:

a) pisani, knjièvni jezik favorizuje taj sloèni, upitni veznik.b) ostvarljiva je generalizacija komplementajzera zbog mogu}nosti da seje li, ho}e li, bi li itd. zamijene sa da li.

Supstituirat se moè i na~in inverzije leksi~ki glagol+li, ali se ne moèsmatrati komplementajzerom, iako se Q-morfema u povr{inskoj strukturirealizuje inverzijom leksi~kog glagola+li.


4. Na~in na koji je E pitanje uklju~eno u nadre|enu strukturu odgovoraonom u SH. U oba slu~aja prisutan je isti broj konstituenata: glavna re~enica,predikat, komplementajzer i zavisna re~enica. Frazni dijagram im je zajedni~ki:

4.103

5. Ako ozna~imo u nadre|enoj klauzi sa x sve ono {to je ispred predikata,a sa y sve ono {to je iza komplementajzera u zavisnoj re~enici, dobijamosljede}e reprezentacije.

x {Pred COMP} y.

Prema ovoj matrici, a na osnovu frekvencije predikata i komplementajzera,yes-no IP u engleskom naj~e{}e mogu biti:

a) x {wonder whether} yb) x {wonder if } yc) x {ask if } y

U mnogo manjem broju to su bili slu~ajevi predstavljeni pod c.

Za oblik IP na engleskom jeziku predstavljenih pod a i b, IP u SH biimala formu x {pitati se da li} y. Za c slu~aj to je x {pitati da li} y.

6. Komplementajzer u E nije dio ni jedne klauze. U SH on je dio zavisneklauze i sintaksi~ki od nje zavisi. Ta dva elementa strukture stoje u odnosukontrasta.

U analizi yes-no IP zbog u~estalosti ponavljanja jedne strukture u na{emkorpusu relativno lako smo se odlu~ili da najop{tiji komplementajzer za tapitanja u SH bude da li. Istovremeno smo ukazali na sintaksi~ku osjetljivostkomplementajzera u na{em jeziku na klauzu, ~ime smo implicitno prihvatilijedno od dva mogu}a rje{enja:

Slavica Perovi}102

a) IP se sastoji od komplementajzera + potvrdni oblik klauze.b) IP je direktno pitanje koje po~inje odre|enim upitnim rije~ima.

Prva varijanta omogu}ava “uredniji” oblik segmentiranja i prikazivanjasintaksi~ke strukture zasnovan na potrebi da se izvr{i generalizacija struktura donajvi{e mjere uz odre|eno apstrahovanje situacija koje remete “stvaranjesistema bez ostataka”. Bez obzira koji pristup prihvatimo, jezi~ka pojava kojuispitujemo ima jedno regularno pona{anje.

4.104 Pjesnik se pitao da li je Marko do{ao.4.105 Pjesnik je znao da li bi Marko do{ao.4.106 Pjesnik se pitao da li Marko ide na more.

U primjerima 4.104, 4.105, 4.106 subordinator i gramatikalizovani znakupitnosti bio bi da li, a ostatak re~enice je potvrdan. Je prema poretku enklitikane moè ostati na prvom mjestu i prelazi na drugo, iza subjekta gdje mu je pravipoloàj. To je ono najop{tije mjesto i najve}i stepen generalizacije koje engleskai srpskohrvatska IP imaju kao zajedni~ko. To su u prvom redu postojanje istogbroja elemenata i istog rasporeda unutar sloène re~enice. IP u oba jezika imakomplementajzer iza kojeg slijedi klauza.

Naj~e{}e kori{}eni predikati u yes-no IP u oba jezika bili su glagoliozna~eni kao upitni u dubinskoj strukturi. Najtipi~niji je bio glagol wonder kojije imao dosta prevodnih ekvivalenata na SH, a svi ti glagoli u SH odraàvali suosnovno svojstvo pitanja upu}enog sebi. Naj~e{}i komplementajzer je biowhether, ne if. Prema na{im nalazima nije se radilo o sintaksi~koj uslovljenostinjihove upotrebe, ve} o prisustvu odre|enog predikata i sintaksi~ke privla~nostipredikata i komplementajzera. Zaklju~ili smo da se radi o podudarnosti tihstruktura, sem kada je upitni oblik gramatikalizovan leksi~kim glagolom ipartikulom li, {to predstavlja kontrast.

4.2 WH-INDIREKTNA PITANJA

U E wh-IP dopunjavaju glavnu re~enicu upitnom frazom kojom se traìodgovor (questioned noun phrase) i izjavnim oblikom klauze. U SH indirektnopitanje je tako|e upitna re~enica koja uvijek po~inje nekom upitnom rije~ju.Upitna fraza, ~esto samo upitna rije~, u E i SH moè imati odre|ene funkcijeunutar IP i od toga zavisi osnovni obrazac IP. Samo IP vr{i razli~ite funkcijeunutar re~enice (eksterna funkcija). Te dvije funkcije su ~esto podudarne.


4.107 The girl asked the poet what he was writing. IP = O

4.108 What was the poet writing? wh-word = O

What he was writing u 4.107 funkcioni{e kao objekat u odnosu na

cijelu re~enicu, a tu funkciju ima i what u 4.108 u odnosu na pitanje kojem

pripada. Ima i druga~ijih slu~ajeva.

4.109 The girl asked the poet who was that man. IP = O

4.110 who was that man wh-word = S

U primjeru 4.110, u klauzi koja funkcioni{e kao objekat u re~enici, who

je subjekat klauze.

U analizi na{eg korpusa kroz original i prevode s engleskog, ustanovili

su se osnovni obrasci klauza wh IP, funkcije upitnih elemenata u njima i

predikati koji zahtijevaju te konstrukcije. Te mogu}e upotrebe su subjekat,

objekat, dodatak subjektu, komplement prepozicije. Analizu smo ivr{ili prema

zastupljenosti upitnih rije~i u IP. Najbrojnije upitne rije~i su bile what i how.

Ostale su se javile u vrlo malom broju, a neke su samo simboli~no zastupljene

kao {to je to upitna rije~ which.

Analizu }emo zapo~eti upitnom rije~ju what. U na{em korpusu ta se

rije~ javila kao subjekat, objekat i komplement predloga. Za iscrpno

predstavljanje ekvivalenata koristi}emo funkcionalni opis, a dijagramom }emo

predstaviti najfrekventnije SH ekvivalente. Primjeri ilustruju E strukture i

njihove SH ekvivalente.

4.2.1 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji objekata

Tabela 6

E: 1. S + know + [what + Clause/NP]2. S + wonder + [what + Clause/NP]

Slavica Perovi}104

SH: 1. S + znati + [NP]2. S + shvatati + [{ta + Clause/NP]3. S + znati + [da + Clause/NP]4. S + znati + [{to + Clause/NP]5. S + ne znati + [{to + Clause/NP]6. S + pitati se + [{ta + li + IO + je + S + RGP]


4.111 He knew what he had intended to do: to cut the poem out with no indication... (H.M., 159)

4.111a Znao je svoju nameru - da ise~e pesmu bez ikakvog traga... (S.S., 193)

4.112 I never knew what he saw in her. (H.M., 259)4.112a Nikako ne shvatam {ta je nalazio u njoj. (S.S., 316)

4.113 I never knew what a lot of friends you have, Pablo. (H.C., 188)4.113a Nikad nisam znao da ima{ toliko prijatelja, Pablo. (P.K., 198)

4.114 I only know what I see in the cinema, he said. (T.I.N., 292)4.114a Znam samo {to vidim u kinu - rekao je. (B.J.N., 282)

4.115 You don’t know what you want. (T.I.N., 67)4.115a Vi ne znate {to ho}ete. (B.J.N., 95)

4.116 He wondered what Wilson had said to her. (H.M., 214)4.116a Pitao se {ta li joj je Vilson rekao. (S.S., 261)

Zavisno upitna klauza u ovim re~enicama je razli~ito realizovana u SH.Onda kada je realizovana kao klauza zadr`an je hipotaksi~ki odnos i istasintaksi~ka organizacija, mada je i ona bila dvojaka:

a) kao zavisno upitna re~enica sa upitnom rije~ju {to / {tab) kao izri~na re~enica sa svezom da.

U primjeru 4.111a, ekvivalent indirektnog pitanja je imeni~ka fraza {tore~enicu ne ~ini druga~ijom po broju funkcija, ve} po sintaksi~kom odnosu kojiovdje ima smisao opozicije - hipotaksa naspram odnosa nezavisnosti i


ravnopravnog konstituenta. S aspekta jezi~kih cjelina, klauza, kao jezi~kajedinica sistema kojom operi{emo, “suèna” je na frazu, {to mijenja cjelokupanlingvisti~ki izraz. Prevodni ekvivalenti unose i druge raznovrsnosti, kao {to jemijenjanje nijansi zna~enja. U 4.116a imamo jedno li koje nije upitno li. To li senaziva li2 i ono se upotrebljava da se istakne stav govornog lica prema onome{to pita. (R. Cvijeti}, 1979:35). U takvim slu~ajevima kad se li na|e iza upitnihzamjenica i upitnih priloga, nema upitno zna~enje. Citirani primjer 4.116asasvim pravilno moè da glasi:

4.117 Pitao se {ta joj je Vilson rekao.

Ali zbog ovog li bismo mogli kazati da postoji jedna doza znatièlje kojanadma{uje onaj kvalitet upitnosti koji smo nazvali “èlja za informacijom”.

What u funkciji objekta u zavisno upitnoj klauzi koja sama funkcioni{ekao objekat u re~enici, najtipi~nija je funkcija ove upitne rije~i. Dva naj~e{}aobrasca prevoda bili su

a) {to + klauzab) da + klauza

Objekti se mogu identifikovati (nekom) spolja{njom imeni~kom frazom.Proces identifikacije imeni~ke fraze kojom se traì objekat odvija se u dvijefaze, kako je to ve} obja{njeno. Na primjeru E originala i SH prevoda re~enice4.114 i 4.114a to }emo najbolje uo~iti.

4.118

Slavica Perovi}106

4.118a

Imeni~na fraza koja nedostaje traì se u ovom dijelu klauze kojom jedefinisana funkcija upitne rije~i. U na{em primjeru to je objekat, prema tomeona je imenski dio glagolske fraze u oba jezika. Dvije su osnovne derivacije:

prva - fraza koja se traì: what (NPQ)

druga - struktura koja sadrì praznu frazu: (S/NP)

U ovom smislu ove dvije strukture pokazuju potpuno poklapanje forme ilingvisti~ke funkcije. Me|utim, indirektno pitanje koje ima imeni~ku frazu kaoprevodni ekvivalent ne moè se ni analizirati na prikazani na~in, ve} kaoosnovni obrazac re~enice (kernel pattern) predstavljenje ranije sa S + Vtr + O,i to je odnos kontrasta. Engleska struktura u primjeru 4.111 mogla bi se prikazatikao i sve druge kroz dva navedena pravila fraze koja se traì i strukture koja tufrazu sadrì (4.119).

Ovaj obrazac i sama struktura (what u funkciji objekta IP) mogu se,prema nalazima iz kontrastivnog prosedea, na}i u rasponu odnosa od potpunogstrukturnog i funkcionalnog poklapanja do potpunog nepoklapanja. Negdje usredini izme|u ovoga dvoga nalazi se izjavna re~enica. Odnos zavisnosti se utom slu~aju realizuje kroz izjavnu re~enicu i komplementajzer da. Tada je tare~enica definitivno deklarativna.


4.119

4.2.2 Iindirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji subjekta

Ne tako rijetki bili su primjeri s upitnom rije~ju what u funkciji subjekta.To su bili prepoznatljivi obrasci s glagolom to be gdje je komplement (dopuna- obavezni ~lan) bio ili imenica ili pridjev. What koje mo`e da se odnosi na bi}ei na stvari podrobnije }e biti opisano u poglavlju o upitnim rije~ima.Ravnomjerno s glagolom be, bili su zastupljeni glagoli go, become, come,happen, make.

Strukture indirektnih pitanja sa upitnom rije~ju what u funkciji subjekta

Tabela 7

E: S + know + [what + be + Adj]S + begin to wonder + [what + V +N]S + know + [what + become + Prep P]

comego

I know (neg) + [what + V + O]become

Slavica Perovi}108

SH: S + saznati + [NP]S + zapitati + [kakav + S + V + C]S + znati + [{ta + je + RGP + Prep P](S) + znati (neg) + [kako + je (S) + RGP]

[{to + se + V-pres]

Primjeri koji ilustruju Tabelu 7:

4.120 “I don’t think we’ll ever know what’s right”, Scobie said. (H.M.,

108)

4.120a “Ne verujem da }emo ikada saznati istinu”, odgovori Skobi.

(S.S., 128)

4.121 I thought you ought to know what’s been said. (H.M., 125)

4.121a Mislio sam da znate {to se pri~a. (S.S., 150)

4.122 I don’t know what began it. (T.I.N., 70)

4.122a Ne znam kako je po~elo. (B.J.N., 99)

4.123 And you know what became of your father. (H.C., 62)

4.123a A ti zna{ {to je bilo s tvojim ocem. (P.K., 65)

4.124 “I told you what’s been going on”, said Gatsby. (G.G., 137)

4.124a Ja sam vam rekao {ta se doga|a - re~e Getsbi. (V.G., 116)

U funkcionalnoj reprezentaciji obrazaca sa what u ovoj ulozi razlagali

smo strukturu klauze da bismo pokazali razliku u obrascima sa be i ostalim

glagolima. Za SH to nije mnogo pomoglo jer sa obrascem be u IP prevod je bio

ili imeni~ka fraza ili se upitna rije~ what prevodila druga~ije, na primjer: kakav,

koliki. To je mijenjalo ujedno i funkcije, pa generativna struktura (grafi~ka

reprezentacija) izgleda sasvim druga~ije. U originalu se upitna rije~ pona{a

pronominalno, u prevodu adverbijalno. Dijagramska reprezentacija za 4.122:


4.125

Dijagram re~enice 4.122a:

4.125a

Odgovori bi jo{ bolje objasnili primjere 4.122 i 4.122a:

4.126 [the poetry began it]4.127 [(to) je po~elo bezazleno]

Slavica Perovi}110

Ove nekorespondentne strukture u dva jezika smo imali iz dva razloga:

a) zbog nepodudarnosti elemenata jezi~kog sistema-klauza uengleskom naspram imeni~ka fraza u SH.b) Zbog nepodudarnosti upitnih rije~i i fraze koja se tra`i.Pronominalna rije~ je prevedena kao adverbijalna {to je prouzrokovalorazli~ite obrasce, zna~enje i upotrebu u dva jezika.

4.2.3 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkciji dodatakasubjektu

Ovo je struktura sli~na prethodnoj, me|utim u ovom obrascu u na{imprimjerima, glagol to be je isklju~ivi glagol u IP, a predikat re~enice je know.

Strukture IP sa upitnom rije~ju what u funkciji dodatka subjektu

Tabela 8

E: S + know + [what + S + be]

SH: 1. S + znati + [NP]2. S + znati + [{ta + je + S]3. [kakva + je + S]4. [{ta + je/su]

Primjeri koji ilustruju Tabelu 8.

4.128 “I know what these cases are”. (T.I.N., 169)4.128a Ja znam takve slu~ajeve. (B.J.N., 36)

4.129 They’d know what work was. (H.M., 107)4.129a Saznali bi {ta je rad. (S.S., 128)

4.130 You know what boys are. (H.M., 236)4.130a Znate kakva je posluga.


4.131 You know what it is, Scobie, you ought to have flirted with one of their wives. (H.M., 17)

4.131a Znate li {to je u stvari, Skobi: trebalo je da flertujete sa nekom od njihovih èna. (S.S., 19)

4.132 Mc Kisko knew what ideas were, and as his mind grew he was able to recognize and sort an increasing number of them. (T.I.N.,65)

4.132a Mc Kisco je znao {to su ideje i kako mu se obzorje {irilo, znao je prepoznati i razvrstati sve ve}i broj ideja. (B.J.N., 92)

U ovom obrascu, u prevodu su se uglavnom nalazili glagol jesam kaoprevod engleskih glagola be. Leksi~ki glagol nismo nalazili, {to zna~i da jeosnovni obrazac prenesen u SH. What kao subjekatski dodatak u zavisnojre~enici realizovan je dvojako

a) pronominalno, kao zamjenica - {tob) determinativno, kao kakav - pokazni -takav

U ovom drugom slu~aju kakav i takav kao pridjevi, slagali su se u rodu,broju i padeù sa imenicom (subjektom) koju su odre|ivali: kakva posluga,takvi slu~ajevi. Razlika izme|u primjera 4.128a i 4.130a je u tome {to ovaj prvislu~aj ilustruje realizaciju IP u vidu imeni~ke fraze, pa pridjev normalno stoji uzimenicu. U drugom slu~aju, prevod bi vi{e odgovarao slede}oj engleskojstrukturi:

4.133 You know what boys are like.

Za razlikovanje obrazaca u SH ne pomaè red rije~i ili pozicija, ve}zna~enje i pade` kojima su regulisani sintaksi~ki odnosi u povr{inskoj strukturi,primjeri 4.136 i 4.137. U E obrascu 4.134 what je subjekat iza kojeg normalnodolazi predikat, a u obrascu 4.135 inverzija subjekta i glagola be bi se smatralopogre{kom jer je subjekat u izjavnoj re~enici ispred glagola.

4.134 S + Pred + [what + be + SC] [what + V]4.135 S + Pred + [what + S + be]4.136 S + V + [{ta + jesam + SC]4.137 S + V + [{ta + jesam + S]

Slavica Perovi}112

Imaju}i na umu poredak enklitika i nemogu}nosti da se u SH kaè:

4.138 *Znate kakvi dje~aci su.

moèmo da kaèmo da su strukturno, u povr{inskom nizu ove dvije zavisnoupitne klauze djelimi~no podudarne, ali su u dubinskoj sasvim podudarne.Funkcionalno tako|e, predstavljaju raspon primjera od potpunog poklapanja, dopotpunog nepoklapanja.

4.2.4 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkcijikomplementa predloga

Tabela 9

Strukture IP sa upitnom rije~ju what kao komplement predloga

E: SH:

S + Prep + [what+Clause+about/NP] [{ta+V-pres]to be about S+Pred+ [o ~emu+Clause/NP]to talk about[what+Clause+for/NP] [zbog ~ega+Clause/NP]to come for[what+Clause+to/NP] [na {ta+Clause/NP]refer to[what+S+be+like] [kakvi+jesam+S]to be like[what+Clause+at/NP] [koga+Clause/NP]look at

Kada se traì objekat prepozicije, tada su mogu}a dva rje{enja.Posluì}emo se nekim od primjera na{eg korpusa i jednom njegovom varijantom:

4.139 - he was not a bagster: he knew what he was about. (H. M., 154) 4.139a *he knew [about what he was -]

Quirk et al. obja{njavaju zbog ~ega je 4.139a pogre{no:

“As with some wh-questions, the final preposition following be in certaininformal questions must be deferred.“ (1986:1052)


(“Kao {to je to slu~aj sa nekim pitanjima koja po~inju upitnom rije~ju, predlog koji dolazi

na kraju kod nekih neformalnih pitanja mora sa~uvati tu poziciju.”)

U tom slu~aju primjer 4.139a bi bio neprihvatljiv, iako ne nu`no negramati~an.

4.140 Of course I knew [what they were referring to -] (G.G., 26)4.140a Of course I knew [to what they were referring -]

U primjeru 4.140 predlog je na uobi~ajenom mjestu kad se radi o neformalnom

engleskom, a upitnom frazom se normalno uvodi pitanje. U drugom slu~aju

(4.140a) pitanje je uvedeno cijelom prepozicionom frazom ~ime je ostavljeno

prazno mjesto u glagolskoj frazi. Baker upitnu frazu koja po~inje predlogom

naziva questioned prepositional phrase Prep PQ (predlo{ka fraza koja se traì)

i defini{e je na sljede}i na~in:

“as a prepositional phrase whose noun phrase is a questioned noun

phrase”. (Baker, 1989:84)

(“predlo{ka fraza ~ija je imeni~ka fraza ona fraza koja se traì.”)

Ovome je potrebno sljede}e pravilo:

“An indirect question can consist of a questioned prepositional phrase

(Prep.P), followed by a sentence with an empty prepositional phrase.

(S/Prep.P) (Ibid., 84)

(“Indirektno pitanje se moè sastojati od predlo{ke fraze koja se traì (Prep.P) iza koje

slijedi re~enica sa praznom prepozicionom frazom (S/Prep.P).”)

Dijagram za klauzu 4.141 dat je u 4.142.

4.141 [to what they were referring]

Slavica Perovi}114

4.142

U SH mogu}a je samo jedna verzija i to ona koja korespondira sadrugom verzijom ovdje predstavljenih IP. U SH predlog je uvijek uz upitnu rije~,a ponekad je s njom stopljen: odakle, odavde i sl.

4.143 Naravno znao sam na {ta misle,... (V.G., 22)

4.144


Prazno mjesto je u oba opisa u glagolskoj frazi, na~ini identifikacijepredlo{ke fraze koja se tra`i su isti. Povr{inske realizacije mogu imati manjaodstupanja, ali to ne mijenja funkcionalno i strukturno poklapanje. Primjeri suuzeti iz skupine koja se naj~e{}e javlja i koji ilustruju odnose izme|u dva jezika.


4.145 When he realized what I was talking about, that there were twinkle - bells of sunshine in the room, he smiled like a weather man, like an ecstatic patron of recurrent light, and he repeated the news to Daisy. (G.G., 96)

4.145a Kad je shvatio o ~emu govorim i primetio blistave zrake sunca u sobi, on se osmehnu kao meteorolog, kao ushi}eni pokrovitelj nove pojave svetlosti, i to ponovi, obra}aju}i se Dejzi. (V.G., 80)

4.147 You know what the telephone service is like in this city. (H.C., 89)4.147a Vi znate kakva je telefonska slu`ba u ovom gradu. (P.K., 93)

4.148 You know what it is like to be a doctor, Margarita. (H.C., 142)4.148a Ti zna{ {to zna~i biti doktor Margarita. (P.K., 152)

4.149 I wish I had known what I had been looking at. (H.M., 220)4.149a Skoti pomisli: kamo da sam bio svestan koga sam posmatrao

(S.S., 268)

4.150 Doctor Plarr wondered what the years might be like. (H.C., 213)4.150a Doctor Pler je razmi{ljao kakve }e biti godine koje dolaze. (P.K.,

226)

Dva na~ina posmatranja IP sa what kao komplementom predloga uengleskom zna~e dva stila: formalni i neformalni. Mi smo analizirali ova pitanjaprema formalnom stilu. Izabrali smo ga iz sljede}ih razloga:

a) zato {to u glagolskoj fazi osloba|a u cjelosti mjesto koje je rezervisano za odgovor

b) sli~an je jedinom na~inu tretiranja ovih pitanja u SHc) jednostavniji je postupak u analizi, a ni{ta manje pouzdand) registarska varijantnost nije predvi|ena ovom analizom

Slavica Perovi}116

Kao ilustraciju navedenog, dajemo primjer gdje se upitni element sastojiod upitne rije~i what, pridjeva koji je izborni element i imenice.Premodifikatorsku ulogu upitne rije~i what, i pridjeva u engleskom je lakoidentifikovati prema poloàju, a sam upitni elemenat je ispred subjekta zavisneklauze.

U SH poredak enklitika nalaè da, ukoliko slijedi pro{lo ili budu}evrijeme, enklitika je ili }e ili bi razdvaja upitnu determinativnu rije~ i njenuimenicu sa kojom se ina~e slaè u rodu, broju i padeù. Tako je u primjeru kojislijedi na engleskom:

4.151 We knew what splendid idea it had been. (na{ primjer)

Prevod na SH ne bi dozvolio enklitiku je udaljenu od svog uobi~ajenogmjesta.

4.151 a. Mi smo znali kakva je to divna ideja bila.b. Mi smo znali kakva divna ideja je to bila.(stilski obiljeèno)c. Mi smo znali kakva divna ideja to je bila. (prihvatljivo)d. Mi smo znali kakva divna ideja to bila je.(veoma stilski obiljeèno; u pjesni~kom jeziku)

Ukoliko je imenica brojiva ona tada dobija neodre|eni ~lan koji nemanikakvog korespondenta u SH.

4.2.5 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHAT u funkcijideterminatora

Tabela 10

E: S + Pred + 1 [what + (Adj) + N + S + V]

SH: S + Pred + 1 [kakve (Adj) N + V + S]2 [koje + N + S + V]3 [druga konstrukcija]



4.153 ..., for Dan Cody sober knew what lavish doings Dan Cody drunk might soon be about, and he provided for such contingencies by reposing more and more trust in Gatsby. (G.G., 107)

4.153a jer trezni Den Kodi je dobro znao kakve sve rasipni~ke gluposti moè da napravi pijani Den Kodi; i on se protiv takvih slu~ajeva osiguravao ukazivanjem sve ve}eg i ve}eg poverenja Getsbiju.(V.G., 90)

4.154 There seemed to be no point in plyaying the game since now he knew what moves he had to make to win. (H.C., 97)

4.154a înilo se da nema smisla igrati igru po{to je sada znao koje je poteze morao ~initi da pobedi. (P.K., 102)

4.155 I know what a nuisance I must seem to you, sir Henry, but my father is in one of the General's goals if he’s still alive. (H.C., 134)

4.155a Znam da vas uàsno gnjavim, ser Henri, ali moj otac je jedna od Generalovih `rtava, mo`da je jo{ ìv. (P.K., 142)

Prema onome kako smo mi analizirali upitne rije~i u IP, determinativnauloga what je marginalna jer se ograni~ava samo na upitnu frazu. Funkcijaupitne rije~i pro{iruje opis, pa bi u primjeru 4.154 upitna rije~ i imenica uz kojustoji imala funkciju objekta, a u re~enici 4.155 sa~injavali bi jednu posebnuvrstu dopune poslije vezivnog glagola seem. SH ekvivalentne strukture sudjelimi~no podudarne, ako uzimamo samo terminalni niz. Nepodudarne su zato{to moramo neke prevode da podvedemo pod “druge strukture”. Treba tako|eprimijetiti da se u SH i E radi o istoj strukturi unutar Q-elementa u dva slu~aja:

a) kada je what dodatak subjektub) kada je what determinativno upotrijebljeno.

To pokazuju primjeri 4.153 i 4.153a.

4.2.6 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHO

IP sa ovom upitnom rije~ju su se javila u malom broju primjera u na{emkorpusu. Na{li smo ih u dvije funkcije:

Slavica Perovi}118

a) funkcija subjektab) funkcija dodatka subjektu

Kako prema funkcijama i strukturi ova IP li~e IP sa upitnom rije~juwhat, to ih ne}emo prikazivati derivacionim dijagramom. Mali broj pitanja nedozvoljava nam kroz pore|enje otkrivanje sistema, ve} samo analizu jezi~kepojave kroz konkretne manifestacije u datim primjerima.

To su IP koja, prema prvom obrascu mogu imati i leksi~ke glagole iglagol to be, a u drugom obrascu naj~e{}i je glagol to be. Kao ni IP sa upitnomrije~ju what, tako ni ova nemaju subjekatsko-operatorsku inverziju kada je whododatak subjektu, dok je imaju kada je who subjekat. U stvari, to nijesubjekatsko-operatorska inverzija, ve} pozicija uslovljena subjekatskomfunkcijom upitne rije~i who.

U svim slu~ajevima gdje je u korpusu na|eno IP sa upitnom rije~ju who,predikat je bio know. Za semanti~ku interpretaciju ta pojava mo`e imati zna~ajau uzro~no-posljedi~noj vezi izme|u znati onog koji vr{i radnju, tj. saznatiodgovor kroz saznanje o vr{iocu radnje.

4.2.7 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHO u funkciji subjekta

Tabela 11

E: S + know (not) + [who + be + Prep. P.]

SH: (S) + znati (neg.) + [tko + jest + Prep.P]

Primjer koji ilustruje Tabelu 11

4.156 We don’t know who’s in the plot, and who isn’t. (T.I.N., 37)4.156a Ne znamo tko jest u drami a tko nije. (B.J.N., 65)

Puni, akcentovani, oblik glagola jesam u ovom prevodu, stilski jeobilje`en jer treba da doprinese funkciji alternativnog IP i stoji u opoziciji jeste-nije.


4.2.8 Indirektna pitanja s upitnom rije~ju WHO u funkciji dodatka subjektu

Tabela 12

E: S + know + [who + S + be]

SH: 1. S + znati + [ko/tko + ste + (S)]2. S + znati + [NP/O](u svim slu~ajevima posle glagola know)


4.157 He was not angry, nor shocked, but the desire to know who his father was vexed him like an itch. (H.C., 177)

4.157a Nije se ljutio, nije bio pod dejstvom gubitka, ali èlja da dozna ko mu je otac mu~ila ga je kao svrab. (P.K., 188)

4.158 Here is a lady who says she saw you in Sorento last week and knows who you are and would so like to meet you. (T.I.N., 37)

4.158a Ovdje je jedna gospo|a koja veli da vas je pro{le sedmice vidjela u Sorentu i da zna tko ste i da bi vas rado upoznala. (B.J.N., 63)

4.159 “You don’t know who we are “, said one of the girls in yellow.(G.G., 49)

4.159a Vi nas ne znate - re~e jedna od devojaka u ùtoj haljini. (V.G., 40)

Sve ono {to smo rekli za upitnu rije~ what u istoj upotrebi, sintaksi~kivaì i za upitnu rije~ who. Isti je korespondentski odnos izme|u dva jezika.Specifi~no zna~enje samom pitanju daje uglavnom negativni oblik isklju~ivogpredikata know u ovakvoj sintaksi~koj organizaciji IP. O samom zna~enju ovihpitanja u pozitivnom i negativnom kontekstu govori}emo u dijelu o upitnimrije~ima.

4.2.9 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW

IP sa upitnom rije~ju how prate i pokazuju tipi~an obrazac klauza saupitnim prilozima. U svima njima postoji jedna prazna fraza u odgovorima. Taprazna fraza mjestom i sadrìnom je wh-morfema u dubinskoj strukturi. Ona semoè predstaviti na sljede}i na~in:

Slavica Perovi}120

4.160 I know how the poet finds his themes.4.160a (Ja) znam kako pjesnik pronalazi svoje teme.

U 4.160 po~etna upitna fraza je prilog za na~in iza koje slijedi klauza sajednom praznom frazom za na~in. Proces identifikovanja fraze koja nedostajepomo}u strelica i iznalaènje zna~enja ustanovljavanjem odnosa izme|ure~eni~nih djelova, bila bi pravila sadràna u dijagramima kao {to je ve}prikazano.

U SH to je prilog koji izraàva “stepen osobine koja se glagolompripisuje subjektu”. (Stevanovi}, 1979:18)

U na{oj podjeli mi pravimo razliku u prilo{kom how prema poziciji kojuima u klauzi i ispred kojih pridjevskih rije~i se unutar upitnog elementa nalazi.Uz to, ustanovljene su funkcije subjekta i dodatka subjektu koje ova prilo{kaupitna rije~ moè imati bilo sama, bilo uz pridjev ili prilog kao dio upitnogelementa.

How je naj~e{}e bilo na|eno u svojoj prilo{koj funkciji i imalo raznerealizacije u SH jeziku. Primjer koji }emo predstaviti dijagramom ~ak nije nipreveden sa kako ve} koliko, ali i o tome u dijelu o upitnim rije~ima. Zasada{nji opis va`no je da ta rije~ postoji u prevodu u nekom obliku, a ukupnozna~enje i konkretan prevod imaju obja{njenje u {irim cjelinama re~enice iteksta, a dio obja{njenja dolazi iz procesa prevo|enja.

Re~enica u originalu glasi:

4.161 But most of all she wanted him to know how she loved him.(T.I.N., 86)

4.162


Prevod te re~enice je sljede}i:

4.161a Ali najvi{e od svega htjela je da on vidi koliko ga ona voli...,(B.J.N., 119)

a dijagramom prikazano to bi izgledalo ovako:

4.162a

Bez obzira na to koja je struktura klauze u prevodu, ona uvijek sadr`isubjekat (ako je izostavljen u SH to nije neuobi~ajeno i nije negramati~no),predikat i praznu frazu koja tra`i identifikaciju izvana (Baker, 1989:90). U tabelikoja slijedi su realizacije povri{inskih struktura osnovne engleske strukture sasvim predikatima, mada je bilo najvi{e know i wonder.

Tabela 13

E: S + wonder + [how + Clause/ManP]know

SH: (S) + pitati se + 1 [kako + Clause/ManP]2 [kako + se + RGP]3 [kako + sam + IO + RGP]4 [kako + je + bila + TGP]5 [kako + bi + (se) + V-pres]6 [kako + }e + S + V-inf]7 [kako + S + V- pres]8 [(NP)]9 [da + V-pres +Inf]

Slavica Perovi}122


4.163 I’d be up this evening to see how you were. (H.M., 244)4.163a Ja bih navratio ve~eras da vidim kako si. (S.S., 296)

4.164 He knew exactly how things would go: it had happened so often before. (H.M., 54)

4.164a Znao je ta~no kako }e se stvari odvijati: doga|alo se to i ranije nekoliko puta. (S.S.,66)

4.165 He knew from experience how passion died away and how love went, but pity always stayed. (H.M., 170)

4.165a Iz iskustva je znao kako strast umire i kako ljubav nestaje, ali da saàljenje uvijek ostaje. (S.S., 205)

4.166 He wondered how Clara was managing in his absence. (H.C., 110)

4.166a Razmi{ljao je kako se Klara sna{la u njegovom otsustvu. (P.K., 117)

4.167 I can remember how I stood waiting for you in the garden - holding all my self in my arms like a basket of flowers. (T.I.N., 183)

4.167a Dobro se sje}am kako sam te ~ekala u vrtu. Dràla sam se u vlastitom naru~aju kao ko{aricu cvije}a. (B.J.N., 50)

4.168 Scobie always remembered how she was carried into his life on a stretcher grasping a stamp-album with her eyes fast shut. (H.N., 115)

4.168a Skobi se uvek se}ao kako je bila unesena u njegov ìvot na nosilima, gr~evito drè}i album sa markama, o~iju ~vrsto zatvorenih. (S.S., 137)

4.169 She could not see how he could be made into her idea of an aristocrat. (T.I.N., 185)

4.169a Nije mogla zamisliti kako bi se od njega dalo napraviti ono {to je smatrala aristokratom. (B.J.N., 52)


4.170 Perhaps he was wondering how the doctor’s death would affect his career. (H.C., 235)

4.170a Mo`da je razmi{ljao kako }e doktorova smrt uticati na njegovu karijeru. (P.K., 268)

4.171 ...but I thought I’d like to know a little of how things are going.(H.C., 132)

4.171a ...ali pomislio sam, volio bih da znam ne{to vi{e o tome kako stvari napreduju. (P.K.141)

4.172 I wonder how I like the picture of Nicole and me anchored to Zurich... (T.J.N., 204)

4.172a Ne mogu ba{ dobro zamisliti Nicole i sebe usidrene u Zurich...(B.I.N., 190)

4.173 I can see how she’d be very attractive to men. (T.I.N., 195)4.173a Vidim da mu{karcima mo`e biti jako privla~na. (B.J.N., 178)

Gornji primjeri pokazuju da je SH klauza bila uglavnom uvedenaupitnom rije~ju kako i razli~itim oblicima enklitika za pomo}ne glagole jesam,biti, htjeti koji su sa subjektom i glavnim glagolom sa~injavali prevodneekvivalente engleskih zavisno upitnih konstituenata. Subjekat smo unosili ufunkcionalne obrasce samo onda kada je bio prisutan mada se subjekat uvijekmo`e predvidjeti kao pozicija u SH obrascu.

Najop{tije pore|enje prema prisustvu, odnosno odsustvu klauze u SHprevodima na klauzalnom nivou otkriva parcijalnu korespondenciju i odnossli~nosti.

IE SH

1. how + Clause kako + Clause2. how + Clause da + Clause3. how + Clause NP

Slavica Perovi}124

Na re~eni~nom nivou bilo je primjera izostanka glavne re~enice uprevodu. Re~eni~ni nivo pore|enja izgleda ovako:

IIE SH

1. S+Pred+[how+Clause/ManP] S+Pred+[kako+Clause/ManP]2. S+Pred+[how+Clause/ManP] S+Pred+[da+Clause/ManP]3. S+Pred+[how+Clause/ManP] S+Pred+[NP]

Iz pore|enja II jasno se vidi da samo u 1. slu~aju imamo korespondentnestrukture na funkcionalnom nivou. U 2. i 3. slu~aju nemamo uop{te zavisnoupitne klauze. U 2. slu~aju imamo izri~nu re~enicu umjesto zavisno upitne, a u3. slu~aju nemamo hipotaksu, ve} prostu re~enicu gdje NP vr{i funkciju objekta.Radi se, dakle, o parcijalnoj korespondenciji i to sli~nosti i kontrastu naklauzalnom nivou.

4.2.10 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW u funkciji dodatkasubjektu

Prilog how samostalno upotrijebljen u klauzi, u obrascu sa glagolom be,vr{i funkciju komplementa.

Tabela 14

E SH

S + know + [how + S + be] S + znati + [kako + si + (S)]see vidjeti + [kako + S + V-pres]

Primjeri uz Tabelu 14

4.174 I know how things are, Major Scobie, and if I can help... I am a well off man. (H.M., 89)

4.174a Ja znam kako stvari stoje, majore Skobi, pa ako mogu da pomognem... imu}an sam ~ovjek. (S.S., 105)

4.175 I’d be up this evening to see how you were. (H.M., 244)4.175a Ja bih navratio ve~eras da vidim kako si. (S.S., 296)


U SH ova upitna rije~ moè biti samo prilog i istu funkciju ima kao u

engleskom obrascu. Naime, glagol to be (jesam) mora imati dopunu, bilo

pronominalnu, bilo pridjevsku, bilo prilo{ku. Stajati kao prevod glagola to be,

uzima se kao idiomatska, pa kako stvari stoje, kao prevod primjera 4.174,

mnogo je vi{e u duhu na{eg jezika od neke druge varijante.

Upitna rije~ how moè da stoji uz priloge ili pridjeve unutar upitnog

elementa i ima iste one funkcije kao how samostalno upotrijebljen: prilo{ku,

dodatka subjektu, s tim {to moè imati jednu vi{e - subjekatsku.

How upotrijebljeno uz neki pridjev moè da ima premodifikatorsku

funkciju ukoliko slijedi imenica, pa se i javlja u tipi~nim imeni~kim pozici-

jama - subjekta i objekta. Mi }emo prikazati i te upotrebe upitne rije~i how.

Primjeri i tabela indirektnih pitanja sa upitnom rije~ju how + Adv u funkciji

priloga za na~in:

Tabela 16

E: S + Pred + [how + Adv + Clause/Man P]

SH: S + Pred + 1 [kako + je + Adv + (S) + RGP]2 [kako + je + S + Adv + TGP]

Primjeri uz Tabelu 16:

4.176 ...and he remembered how mechanically almost without fear

or shame, he had knelt at the rail... (H.M., 235)

4.176a ...i seti se kako je mehani~ki, gotovo bez ikakvog straha ili stida

kle~ao pored ograde... (S.S., 287).

4.177 It needed only a casual inspection to realize how badly the office

had been kept. (H.M., 84)

4.177a Bio je dovoljan samo letimi~an pogled pa da se shvati kako je

kancelarija lo{e vo|ena. (S.S., 99)

Slavica Perovi}126

Primjeri i tabela indirektnih pitanja sa upitnom rije~ju how + Adj u funkcijipriloga za na~in:

Tabela 16

E: S + Pred + [how + Adj + Clause/ManP]

SH: S + Pred + 1 [koliko + V-pres]2 [kako + IO + V-pres]3 [Prep P + Clause/ManP]


4.178 He will never know how much they cost. (H.C., 82)4.178a Nikad ne}e znati koliko ko{taju. (P.K., 86)

4.179 If you knew, she said, how tired I get of your caution. (H.M., 170)

4.179a Kad bi znao, re~e ona, kako me zamara ta tvoja obazrivost. (S.S., 205)

4.180 Doctor, Plarr wondered how often, if their acquaintance continued, they would have to thred the same path before they arrived on the last lap as Charley and Ted. (H.C., 49)

4.180a Doktor Pler se pitao u kojoj meri }e ~esto, ako se njihovo poznanstvo nastavi, morati pre}i istom stazom pre nego {to stignu do poslednjeg trka~kog kruga, do ^arli i Ted. (P.K., 50)

4.2.11 Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju HOW + ADJ u funkcijidodatka subjektu

Tabela 17

E: S + Pred + [how + Adj + Clause/ManP]

SH: S + Pred + 1 [kako + je + to + bilo + Adj]2 [kako + sa + Adj + S]3 [kako + je + O + S + RGP]



4.181 I have not words to tell you how boring it was. (H.C., 169)4.181a Nemam re~i kojima bih ti mogla re}i kako je to bilo dosadno.

(P.K., 179)

4.182 ... but he could see how long the shadows were. (H.C., 128)4.182a ..., ali je video koliko su duga~ke senke. (P.K. 135)

4.183 He knew exactly how ill all was. (H.M., 18)4.183a Ta~no je znao kako je sve i{lo. (S.S., 20)

U prevodu primjera 4.183 nije prisutan pridjev ill. Bilo da je well ili ill,imalo bi markirano zna~enje. Sa how well moglo bi imati prizvuk ironi~nog izna~iti, u stvari, suprotno, a how ill u engleskom je neutralno, ali je u prevoduneuobi~ajeno, dakle markirano. Prevodilac misli da je najbolje rje{enjeupotrebiti leksi~ki glagol i}i kao prevod ove upitne fraze i glagola to be.

Upitnu rije~ i pridjev uz koji stoji, razdvaja pomo}ni glagol koji te`i dazauzme svoje drugo mjesto u klauzi, a u primjeru 4.181a kako ... dosadnopredstavlja okvir za cijelu klauzu.

1. kako je to bilo dosadno.2. kako je dosadno bilo to?3. kako dosadno je to bilo4. kako je to dosadno bilo

Od ova ~etiri mogu}a poretka leksi~kih rije~i i enklitika, tre}i po redu jeneprihvatljiv, a ostali su stilski obojeni i tematski-rematski druga~ijeraspore|eni.

How + Adj se ~esto sre}e uz imenicu. Kako je dominantni ~lan u tomupitnom elementu imenica, prilog how u toj konstelaciji se mogao na}i uimeni~kim pozicijama.

Primjer za funkciju objekta:

4.184 You'll have to tell us how much interrogation they can stand, Doctor. (H.M., 106)

4.184a Mora}ete nam re}i doktore, koliko ispitivanja mogu da izdr`e. (S.S., 127)

Slavica Perovi}128

U SH prilog koliko i imenica koju odre|uje ne stoje uvijek zajedno. Uprethodnom primjeru koliko ispitivanja moè da stoji zajedno jer slijedi prostiglagolski oblik. Ukoliko slijedi sloèni glagolski oblik, onda pomo}ni glagoldolazi ispred imenice, sli~no primjeru u 4.185a.

4.185 He wondered how many man she had known. (H.C., 73)4.185a Pitao se koliko je mu{karaca poznavala. (P.K., 76)

Primjeri za funkciju subjekta:

4.186 ...you know well how many truths in medicine lay in old legends. (H.C., 225)

4.186a Eduardo ti zna{ koliko mnogo istine o medicini ima u starimlegendama. (P.K., 238)

How much, how many, na SH se obi~no prevode sa koliko. Ovajprevod ne moèmo da generalizujemo na sve slu~ajeve how + Adj, ali nemoèmo ni da primijenimo na how little. U na{em primjeru:

4.187 He knew how little important it really was. (H.M., 163)4.187a Znao je koliko je, ustvari, malo vaàn. (S.S., 198)

izostanak prevoda ovog little dvojako bi mijenjalo ukupno zna~enje. Prvo,vodilo bi u jedno neutralno, nemarkirano zna~enje, gdje bi ~italac, u dekodiranjusmisla prije i{ao prema much, nego prema little, i drugo u ironiju, gdje samokoliko implicitno zna~i malo. U ovoj klauzi postoji jedno really koje isti~eupravo little na kome je akcenat u upitnoj frazi, odatle potreba da prevodilacprevede how little svaku rije~ ponaosob, a ne kao cjelinu. Nismo sigurni dasvugdje postoji taj senzibilitet na markirano-nemarkirano u prevodima uovakvom upitnom elementu.

Pitanja sa how imaju sljede}u strukturu:

know howx y

wonder how

U velikom broju ovih pitanja, navedeni predikati su bili naj~e{}i. Howuz druge rije~i nalazili smo u pozicijama koje dozvoljavaju interpretaciju


{ }

traène fraze koja je dio glagolske fraze, a isto tako u frazama koje dozvoljavajuinterpretaciju za subjekat (4.186 i 4.186a).

Strukture koje sadrè praznu frazu sa upitnom rije~ju how su sve finitneklauze. Na nivou pore|enja struktura unutar fraze, naro~ito njihove realizacije udubinskoj strukturi, (to se vidi iz korespondencije traènih fraza i njihovogpoloàja u klauzi) imamo primjere potpune korespondencije u dva jezika.Me|utim, zna~enje ove upitne rije~i uz pridjeve i priloge ponekad nije dobroodraèno u SH, naro~ito s aspekta njihove markiranosti, {to je ilustrovanoprimjerima 4.183, 4.183a i 4.184 i 4.184a.

4.2.12 Indirektna pitanja sa upitnim rije~ima WHY, WHERE i WHEN u funkciji priloga za uzrok, mjesto i vrijeme

Upitne rije~i za{to, gdje i kada nisu bile ~esto prisutne u na{im IP. Sveove upitne rije~i imaju karakteristi~nu strukturu izraènu kroz questionedphrases (fraze koje se traè) empty phrases (prazne fraze). U poglavlju III nastranama 70 i 71 dali smo njigove grafi~ke prezentacije. Primjeri tih struktura izna{eg korpusa:

4.188 I know where I can borrow the money. (H.M., 93)4.188a Znam gde mogu da pozajmim novac. (S.S., 110)

4.189 No one knew when I failed. (H.C., 221)4.189a Niko nije znao kad bih propao. ( P.K., 234)

4.190 Of course I understand now why you would want Senor Fortnumreleased. (H.C., 174)

4.190a Naravno da sada razumem za{to èlite da Senjor Fortnem budepu{ten. (P. K., 185)

Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHY u funkciji priloga zauzrok/razlog

Tabela 18

E: S + Pred + [why + Clause/ReasP][why + Clause] + S + Pred

Slavica Perovi}130

SH: S + Pred + 1 [za{to + Clause/ReasP]2 [za{to + se + S + V-pres + V-inf]3 [za{to + mi + se + RGP Adj]4 [za{to + su + se + RGP] + S + Pred

Primjeri za Tabelu 18

4.191 I can't see why you've given up about everything. (T.I.N., 108)4.191a Nije mi jasno za{to tako di`e{ ruke od svega. (B.J.N., 143)

4.192 "I don't see why you have to - come in contact with all this", burstforth. (T.I.N., 275)

4.192a Ne razumijem za{to se ti mora{... baviti ovim... svim ovim - prasnula je. (B.J.N., 265)

4.193 I knew now why her face was familiar. (G.G., 25)4.193a Sad mi je bilo jasno za{to mi se ta devojka u~inila poznata.

(V.G., 20)

4.194 Why they came East I don't know. (G.G., 12)4.194a Za{to su se doselili na Istok, ne znam. (V.G., 10)

Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHERE u funkciji priloga zamjesto

Tabela 19

E: S + Pred + [where + Clause/LocP]

SH: S + Pred + [odakle + Clause/LocP][gdje + }e + Inf]

Primjeri za Tabelu 19

4.195 Take this back to Yusef and tell him I want to know where he gets a stone like that. (H.M., 227)

4.195a Nosi to natrag Jusefu i reci mu da bih `eleo da znam odakle dobija ovakve komade. (S.S., 278)


4.196 God knows where it will end up in London. (H.C., 131)4.196a Bog zna gdje }e se zavr{iti u Londonu. (P.K., 139)

Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHERE u funkciji dodatka subjektu

Tabela 20

E: S + Pred + [where + S + be]

SH: S + Pred + [gdje + ste + (S)]samsije


4.197 Doctor Plarr wondered where Clara was. (H.C., 194)4.197a Doktor Pler je razmi{ljao gdje je Klara. (P.K., 205)

4.198 I hardly know where I am when I hear about a thing like this... (G.G., 172)

4.198a Jedva da znam gdje sam kad ~ujem tako ne{to. (V.G., 146)

Indirektna pitanja sa upitnom rije~ju WHEN u funkciji priloga zavrijeme

Tabela 21

E: S + Pred + [when + Clause/TimeP]SH: S + Pred + [kada + Clause/TimeP]

[kada + sam + IO + RGP][kad + bih + RGP]

Primjer uz Tabelu 21

4.199 You remember when I wrote you a letter - which got lost. (H.M., 225)

Slavica Perovi}132

4.199a Se}a{ li se kada sam ti napisao pismo - ono koje se izgubilo.

(S.S., 274)

IP sa upitnim rije~ima where, when i why pokazuju veliki stepen

me|usobne sli~nosti, kao i sli~nosti sa SH strukturama. Upitne rije~i u IP

uglavnom imaju prilo{ku funkciju, a IP u re~enici objekatsku, naj~e{}e poslije

predikata know, see, wonder. IP se u prevodu uvijek realizovalo kao IP

zadr`avaju}i na taj na~in hipotaksi~ki odnos i re~eni~no - kalauzalni nivo. Fraza

koja je nedostajala i kojom se identifikovao odgovor uvijek je bila dio glagolske

fraze, s obzirom na to da je odgovarala na pitanje o mjestu, vremenu i razlogu,

kako u jednom jeziku tako i u drugom. Kontrastivno pravilo bi bila sli~nost

forme i funkcije u dva jezika. Po slijedi je bio, tako|e, kontrast na klauzalnom

nivou u zavisno upitno strukturi. Tu sli~nost ilustruju dijagrami primjera IP

navedenih u 4.188 i 4.188a, 4.189 i 4.189a.

4.200

I know where I can borrow the money. (H.M., 93)


4.200a

Znam gde mogu da pozajmim novac. (S.S., 110)

4.201

No one knew when I failed. (H.C., 221)

Slavica Perovi}134

4.201a

Niko nije znao kad bih propao. (P.K., 234)

4.3 OSTALE VRSTE INDIREKTNIH PITANJA

4.3.1 Alternativna indirektna pitanja

U ovom radu pod alternativnim pitanjima }emo smatrati alternativnostprisutnu u zavisnoj klauzi kao u primjeru:

4.202 I did not know whether the writer wanted to publish his works, or simply go on writing.

4.202a Nisam znala da li pjesnik `eli da objavljuje svoje radove, ili jednostavno samo da pi{e.

Nas }e interesovati, tako|e, klauzalna alternativna pitanja. Primjer izkorpusa:

4.203 I never know whether it’s something innocent or whether I ought to go find her. (T.J.N., 181)

4.203a Nikad ne znam je li to {to bezazleno, ili moram za njom u potragu. (B.J.N., 48)


Alternativne klauze se obrazuju korelativima whether... or ili if...or.

"If, the second unit is a full clause, the subordinator is repeated. It isrepeated where the second unit is an abbreviated form". (Quirk et al.,1986:1053)

(“Ako je druga jedinica cjelovita klauza, veznik se ponavlja. Ponavlja se i u slu~ajevimakada je druga jedinica data u skra}enom obliku.”)

U na{em korpusu nije bilo mnogo alternativnih pitanja i sva su uglavnombila finitne klauze. U svim primjerima komplementajzer je bio whether, ne if.Prema autorima Quirk et al.,

“Whether-clauses pose alternatives more obviously than if-clauses". (Ibid,1053)

(“Whether-klauze u ve}oj mjeri izra`avaju alternativnost nego if-klauze.”)

Neke druge restrikcije su tako|e bile o~ite u na{im primjerima. Mogu}eje kazati:

4.204 I don't know whether the poet will write another masterpiece or not.

4.205 I don't know whether or not the poet will write another masterpiece.

Whether or not ili whether... or not, obije su prihvatljive varijante. Ifne mo`e biti pra}eno sa or not.

4.206 *I don't know if or not the poet will write another masterpiece.

U analiziranju alternativnih indirektnih pitanja, prvo }emo pogledatiprimjere alternativnih klauza. Alternativna pitanja, s obzirom na to da po~injukomplementajzerom whether mogu da se analiziraju kao whether + klauza idalje, klauza da se ra{~lani na (naj~e{}e) dvije klauze i svezu or. (Baker,1989:429).

Slavica Perovi}136

Primjer 4.203 mo`e da se analizira na sljede}i na~in:

4.207

Isti je na~in analiziranja u SH (primjer 4.203a).

4.208

Semanti~ku analizu uslo`njava prisustvo negacije u glavnoj re~enici,me|utim sintaksi~ko segmentiranje ne dovodi se u pitanje. Jedino zamjenica {tood ne{to u originalu something, mo`e da ukazuje koliko na prisustvo negacije,toliko i na to da je ovo u odre|enoj mjeri pitanje (potvrdni elementi i negativnikontekst).

Primjer koji slijedi mogao bi se analizirati kao elipsa cijele klauze.

4.209 Franz grunted, considering whether or not he could be trusted to think always of his partner's interest. (T.I.N., 221)

Whether or not se odnosi jednom na:

4.210 He could be trusted to think always of his partner's interests.


drugi put na:

4.211 He could not be trusted to think always of his partner's interest.

Na SH to alternativno pitanje nije prevedeno kao alternativno.Disjunktivnost ili alternativnost su, u stvari, sadràni u yes-no pitanjima,

pa se moè pretpostaviti da negativna komponenta alternativnog pitanja ne morabiti prisutna jer je inherentna u samom pitanju koje sadrdì obije propozicije -ta~nu i neta~nu.

a) He could be trusted.b) He could not be trusted.

Imaju}i na umu to osnovno semanti~ko obilje`je kroz mogu}nostdavanja pozitivnog i negativnog odgovora, alternativno indirektno pitanje i yes-no indirektno pitanje imaju dovoljno zajedni~kog da se na osnovu implicitnog,putem inferencije (ovog puta imanentne sistemu alternativnih pitanja) zaprevodioca te dvije opcije veoma pribliè i razlike skoro poni{te.

Sli~an je i sljede}i primjer:

4.212 So I don't know whether or not Gatsby went to Coney Island or for how many hours he "glanced into rooms" while his house blazed gaudily on. (G. G., 90)

4.212a Zato ne znam da li je Getsbi oti{ao na Koni Ajlend ili je jo{ nekoliko sati "razgledao sobe", dok mu je ku}a i dalje gizdavo blistala. (V.G.,75)

Komplementajzeri su sljede}i:

E: whether or not ... orSH: da li ... ili

U E alternativa je dvostruka, imamo alternativu klauza u alternativnojklauzi. Ovaj primjer sadrì dva osnovna obilje`ja alternativnih klauza:

a) alternativnost pozitivnog i negativnogb) alternativnost dva razli~ita klauzalna sadràja

Slavica Perovi}138

Prvi dio klauze ima alternativnost kao pod a.

Gatsby went to Coney Island.Gatsby did not go to Cony Island.

Drugi dio klauze je alternativa prvom:

"or for how many hours he glanced into rooms"

U SH dvostruko zna~enje alternativnosti se ne osje}a.

Ostali prevodi sadr`e neku posebnu nijansu alternativnosti. Ukoliko surazli~ite klauze koje ulaze u odbir alternativnosti, komplementajzeri suwhether...or whether.

4.213 He could not decide whether she was deliberately building a barrier between them or whether this was intended to make an eventual surrender more significant. (T.I.N., 237)

4.213a Nije mogao zaklju~iti gradi li ona namjerno izme|u njih barijeru ili ove njene rije~i imaju samo cilj da kona~noj predaji dadu ve}u va`nost. (B.J.N., 226)

U SH dvije alternativne klauze su povezane sa V-pres + li (da li) ... ili.Zavisna re~enica je umetnuta u glagolsku frazu dodavanjem upitnog oblika IPoformljenog pomo}u leksi~kog glagola. Brisanje komplementajzera u dubinskojstrukturi ne mijenja zna~enje alternativnosti.

Jedna druga~ija varijanta, tamo gdje je upotrijebljeno whether or not iu SH ima tendenciju da se prevede sli~no da li ili ne. Sljede}i primjer toilustruje:

4.214 At the minute when he wondered whether or not he had time for a drink at the buffet,... (T.I.N., 107)

4.214a Ba{ kad se pitao ima li ili nema vremena da jo{ ne{to popije u buffetu... (B.J.N., 142)

Do sada smo vidjeli nekoliko na~ina na koje su povezane (uvedene) alternativneklauze:


E SH1. whether...or whether da li/ je li....ili2. whether or not da li ili ne 3. whether or not da li 4. whether or not...or da li ...ili

Vidi se da se u prevodima te`i jednakom razrje{enju alternativnosti. Ukolikowhether or not u E nije razdvojeno klauzom, nije ni na SH.

Naj~e{}i komplementajzer je da li i negativni glagol u sljede}oj klauzi.Ekvivalent tre}i po redu smatramo razli~itim jer formalno to vi{e nijealternativno pitanje. Ali kako yes-no pitanja sadr`e inherentnu alternativnost, tosmatramo da ova pitanja semanti~ki funkcioni{u kao alternativna, ali neformalno. Rije~ je o djelimi~noj podudarnosti. Na semanti~kom planu rije~ je osli~nosti, dok je na planu strukture rije~ o kontrastu. Ova pitanja se, ina~e, dosta~esto u gramatikama i ud`benicima i obra|uju kao dio yes-no pitanja, ali mi smoih, u skladu s na{im ciljevima analize, posmatrali odvojeno.

4.3.2 Deklarativna indirektna pitanja

Ova indirektna pitanja nisu brojna i sintaksi~ki su sasvim podudarna saizjavnim oblikom re~enica, ali su semanti~ki interesantna. Izjavna re~enica:

4.215 You realize what trouble he is in.

stoji u odre|enom sintaksi~kom odnosu prema sljede}im primjerima.

4.216 You realize what trouble he is in?4.217 Do you realize what trouble he is in?

U ovoj knjizi moramo odstupiti od terminologije koju smo upotrebljavaliranije (Perovi}, 1989). Naime, deklarativna pitanja i neinvertirana yes-nopitanja bila su upotrijebljena sinonimi~no, s tim {to smo mislili da smo vi{e uravni sintaksi~ke analize ukoliko ni terminolo{ki ne pravimo zamjene. To jezbog one poznate dihotomije: deklarativno - izjavne re~enice; upitno - pitanja.

Deklarativna pitanja su terminolo{ka kombinacija sintaksi~kog isemanti~kog nivoa. Ovo o~igledno nije najbolje rje{enje, ali je to ipaknajrasprostranjeniji naziv.

Slavica Perovi}140

Sintaksi~ki re~enica 4.215 sasvim je podudarna sa re~enicom 4.216izuzev prisustva znaka pitanja u drugom primjeru. Re~enica 4.217 je upitni oblikre~enice 4.215. Re~enica 4.216 se nalazi u odre|enom odnosu prema re~enici4.215 i re~enici 4.217. To je neinvertirano yes-no pitanje (neinvertirano, jer jeizostala subjekatsko-operatorska transformacija). Sintaksi~ki li~i na re~enicu4.215, a semanti~ki na re~enicu 4.217. Znak pitanja ovdje je presudan jerpredstavlja signal za uzlaznu intonaciju sa kojom sa~injava upitnu sintaksu ovihIP.

U relaciji pitanje - odgovor re~enica 4.216 ima istu snagu kao i re~enica4.217, tj. eksplicitno se traì odgovor, ali zna~enje je malo druga~ije. I u E i uSH ovo je jedan od na~ina da se oformi pitanje, pa se po ne~emu i razlikuje oddrugih oblika. Za ovu vrstu pitanja Stevanovi} kaè:

"Ovakve re~enice u obliku obavje{tajnih ne upotrebljavaju svi pisci i sviobi~ni ljudi u svakodnevnom razgovoru podjednako ~esto, nego jednirje|e, drugi ~e{}e. ...I ~e{}a, odnosno rje|a upotreba se moè smatratistilskom osobinom ovog ili onog knjièvnika. ... Ali se one, i pored toga,u srpskohrvatskom knjièvnom kao i u narodnom jeziku, vrlo ~esto sre}u,i mogu se smatrati op{tom pojavom u ovome jeziku".

Tako o ovim re~enicama govori Stevanovi} u drugom tomu svojeSintakse, ali ne navodi kojom su to nijansom u zna~enju ova pitanja razli~ita odostalih. O rasprostranjenosti upotrebe, stilskoj osobenosti i zna~enjskojrazli~itosti svjedo~e prevodi engleskog originala gdje su zadràne isteneinvertirane strukture. Ta su pitanja odlika interpersonalne komunikacijesvakodnevnog govora, a odlika su literarnog diskursa, pa i ovog na{eg korpusa.

4.218 You see now what happened? (T.I.N., 159)4.218a Shva}a{ sada {to se dogodilo? (B.J.N., 25)

4.219 You realize the people in the centre of the floor can't hear what I say, but you can? (T.I.N., 179)

4.219a Shva}ate da ljudi u sredini sale ne ~uju {to govorim, a vi me ~ujete? (B.J.N., 46)

4.220 You see how silly this is? (T.I.N., 186)4.220a Vidite i sami kako je to glupo? (B.J.N., 55)


4.221 You know who I am? (H.C., 108)4.221a Vi znate ko sam ja? (P.K., 115)

Sva ova pitanja pokazuju jednu zna~enjsku osobenost koja prevalira:sugestivnosti (4.219), polazi{te o zajedni~kom iskustvu (4.220), ali i upitnost(4.221). Naredna struktura je istovremeno sugestija i poziv, poja~ana upitnomfrazom would you:

4.222 You wouldn't care to come in would you, and see what I've written? (H.M., 139)

4.222a Mo`da vas ne bi mrzelo da svratite i pogledate {ta sam napisao, ho}ete? (S.S., 168)

Na ~etiri, od ovih pet primjera, postoji odgovor na pitanje.Identifikacija problema ovih IP je u sljede}em: nisu IP invertirana ili

neinvertirana, ve} je to glavna re~enica, pa bi upitna IP bila pleonazam, jer su podefiniciji sva neinvertirana. You see, you realize, you know.., su potvrdni oblici~iji je upitni oblik: do you see, do you realize, do you know. I jedni i drugi suisklju~ivi nosioci sintaksi~ke upitnosti u re~enici i oni odre|uju tip re~enice. Tojo{ uvijek ne mora da zna~i da }e se na svako ovo pitanje dobiti odgovor, ve}mo`da funkcioni{u i druga~ije, {to smo poku{ali da nagovijestimo. U tom smislunjihove funkcije u oba jezika se podudaraju jer prevodni ekvivalenti neodra`avaju dvije upotrebe - upotrebu ovih struktura u E i njihovu upotrebu u SH,ve} samo u E i na~inu kako je to prevedeno. S obzirom na ranije re~eno onjihovoj u~estalosti u jeziku, stilskoj obojenosti, individualnoj preferenci ipodjednakom kori{}enju u E i SH, ne iznena|uje u na{im (do du{e malobrojnim)primjerima istovjetna sintaksi~ka realizacija. Sva engleska deklarativna pitanjarealizovana su kao deklarativna pitanja u SH i predstavljaju primjer apsolutnogpoklapanja.

E: S + Pred + (COMP + Clause/Fin)SH: S + Pred + (COMP + Clause/Fin)

Ove dvije strukture su tako|e funkcionalno podudarne.

4.3.3 Elipti~na indirektna pitanja - tekstualne elipse

U na{im primjerima elipti~nih pitanja bilo je dvije vrste:

Slavica Perovi}142

a) one koje se mogu nadomjestiti iz same re~enice.b) one koje se mogu nadomjestiti iz konteksta.

Za razumijevanje ovih drugih potrebno je pre}i re~eni~ni nivo i za}i utekst (diskurs). Ako se rukovodimo nivoom jezi~kog elementa tada bismo ihmogli nazvati tekstualne elipse (tekst vs. re~enica), a ako nas vodi smisao izna~enje do kojih se putem konteksta dolazi, onda bismo ih, kao Ljuba Popovi}(1967:351), mogli nazvati kontekstualne elipse. Njihova karakteristika je u tome{to se nadovezuju na prethodne re~enice (prethodnu re~enicu) s kojima su u vezii putem kojih posti`u svoju sintaksi~nu potpunost, smisaono jedinstvo icjelovitost.

"Karakteristika kontekstualnih elipsa je i precizna odre|enost neizre~enogdela, jer je on u potpunoj re~enici ve} dobio eksplicitni jezi~ki oblik."(Ibid., 356)

O elipti~nim re~enicama je dosta, pisano, naj~e{}e o tome kojimehanizam ih generi{e i koji su to neizre~eni djelovi (Lalevi}, 1962; Mareti},1963; M. Mihajlovi}, 1971; Stevanovi}, 1979; Sekuli} 1984; Perovi}, 1989).

Izre~eni ili neizre~eni dio je zna~ajan parametar u odnosu na smisaore~enice i njenu gramati~ku ta~nost, pa tako Quirk (1972: 536) dijeli elipseprema elidiranom dijelu, dok ih Stevanovi} (1979: 101) dijeli prema izre~enomdijelu {to predstavlja dijametralno suprotna teoretska polazi{ta. U ovoj knjizipod elipsom se podrazumijeva nerealizovani dio u govoru, odnosno izbrisani diou terminologiji transformacione gramatike.

Za na{e prou~avanje elipti~nih re~enica je naro~ito koristan rad M.Mihajlovi} Elliptical Sentences in English and Their Serbo-CroatianEquivalents (1971:85-102) zbog ustanovljavanja kriterija favorizovanog oblikai elipti~nog oblika koji su u dvostrukoj relaciji: prema onome {to je standard kodizvornih govornika i u odnosu na realizaciju u SH. Pedago{ke implikacije kojeiz toga mogu da se izvuku, posebno su zna~ajne.

U na{em korpusu naj~e{}e su bile

1. klauzalne elipsea) elipse zavisno upitne re~enice (IP)b) glavne re~enice

2. Elipse komplementajzera + IP.3. Klauzalne elipse bez komplementajzera4. Elipse subjekta i operatora.


U ovom radu se ne}emo baviti elipsom subjekta i operatora ili subjektaili operatora. Da}emo samo jedan primjer takve elipse:

4.223 Wonder what's keeping her? (T.J.N., 248)4.223a Tko zna za{to jo{ ne dolazi. (B.J.N., 238)(elipsa subjekta I nije odra`ena u SH primjeru).

4.224 Why not tell me how much you love me? (H.C., 144)4.224a Za{to mi ne ka`e{ koliko me voli{? (P.K., 154)(elipsa subjekta i operatora, {to bi za gornji primjer najvjerovatnije bilo

should (would) you, nije mogu}a u SH).

Klauzalne elipse su bile vi{e zastupljene u dijelu elipsi zavisno upitne re~enice.

a) Elipsa zavisno upitne re~enice.

4.225 You know I like the place? I believe you do. I wonder why.(H.M., 17)

4.225a Vi znate da volim ovo mesto. Verujem da ga volite. Pitam se samo za{to. (S.S., 19)

Nerealizovani dio:

E: you like the place: ClSH: ga (vi) volite: Cl

Sljede}i primjer potvr|uje zakonitost prevo|enja ovih elipsi na SH.

4.226 I was never happy with their fathers or mothers. I don't know why. (H.C., 222)

4.226a Nikad nisam bio sre}an sa njihovim o~evima ili njihovim majkama. Ne znam za{to. (P.K., 235)

Nerealizovani dio:

E: I wasn't happy: Cl.SH: nisam bio sre}an: Cl.

Slavica Perovi}144

b) Elipsa glavne re~enice

4.227 - What do you want to know?- About men. I'm curious, not to say prurient.- You mean how long after I met you?- Or before. (T.I.N., 243)

4.227a - [to bi htio znati?- O mu{karcima. Nije da me se ti~e, ali sam znati`eljan.- Misli{ kad je to bilo, nakon {to smo se rastali?- Ili prije. (B.J.N., 232)

Nerealizovani dio:

E: (You mean) you want to know (how long)... Sup SentSH: (Misli{) `elio bi znati (kad je to bilo) ... Sup Sent

Nerealizovani dio se u ovom primjeru u engleskom jeziku nadomje{ta iztre}eg anafori~nog iskaza. U SH, situacija je ista.

c) Elipsa komplementajzera + IP

4.228 - What you doing, Nick?- I'm a bond man.- Who with?- I told him. (G.G., 16)

4.228a - A ~ime se ti bavi{, Nik?- Prodajem obveznice.- Za koga?- Rekoh mu. (V.G., 13)

U ovom primjeru imamo situaciju gdje se elipti~na klauza sa svojomupitnom rije~ju nalazi u razli~itim iskazima. Imeni~na fraza se nalazi u jednomiskazu, upitna rije~ i predlog u drugom, pa ~itava elidirana konstrukcija imaovakav oblik:

E: Who I was a bond man with ... wh + ClSH: Za koga prodajem obveznice... wh + Cl


U sljede}em primjeru upitna rije~ nije pronominalna, ve} adverbijalna.

4.229 How do you get to West Egg village? he asked hopelessly. I told him. (G.G., 10)

4.229a Kako bih mogao da stignem do sela Vest Eg? - upita me on bespomo}no. Rekoh mu. (V.G., 8).

Dio koji je u dubinskoj strukturi, a nema svoju povr{inskureprezentaciju:

E: how to get to West Egg village : Wh + ClSH: kako da stignem do sela Vest Eg: Wh + Cl

U sljede}em primjeru nije rije~ o elipsi koja je u dubinskoj strukturi, patreba da se iz konteksta dobije, ve} o elipsi ~iji elidirani dio, prema gornjojklasifikaciji, postoji u prethodnom iskazu: isto je govorno lice koje elipsu koristizbog konciznog, lapidarnog izra`avanja, sra~unatog na maksimum efekta.

4.230 - That's the part I don't understand, said Mr. McKibben.Why they should have objected to your leaving. (T.I.N., 224)

4.230a - Taj dio pri~e ne razumijem, rekao je Mc Kibben.[to su imali protiv toga da odete? (B.J.N., 212)

U ovom primjeru prevodilac nije osjetio elipsu. Sintaksi~ki signali kojisu ga upu}ivali na to bili su: isto govorno lice, potvrdni oblik rije~i u drugomdijelu replike i, najva`nije, misao koja nije cjelovita bez ovog drugog dijela. Toje rezultiralo u sintaksi~koj i semanti~koj nepodudarnosti jer u SH imamodirektno pitanje, a u E indirektno, u E imamo elipsu, u SH nemamo, u Einterpunkcijski znak je ta~ka, u SH znak pitanja.

U svim ovim primjerima, elipse zavisne re~enice sa svojimkomplementajzerima mogu}e su ukoliko postoji predikacija koja omogu}ava IP,a u na{im primjerima to su bili: understand, tell, know, wonder.

Posebna vrsta elipti~nih klauza ilustrovana je sljede}im primjerom, asam realizovani dio reduciran je na predikat glavne re~enice i upitni elemenatzavisne. Procesi kojima su nadomje{teni elidirani djelovi-predikat za glavnure~enicu i zavisna klauza koja slijedi iza upitne rije~i-bili su anafori~ni ikatafori~ni (Brown & Yule, 1986; Levinson, 1983).

Slavica Perovi}146

4.231 Of course that ment I couldn't say all I felt for her, but I thought if the worst happens you would let her know. - Know what?- How I feel. (H.C., 183)

4.231a Naravno ne zna~i da sam u tom pismu mogao da kaèm sve {to prema njoj osje}am, ali sam mislio, ako se desi najgore, da }e{ joj ti re}i.- [ta da joj kaèm?- [ta osje}am. (P.K., 194)

Cijela re~enica bi glasila:

4.232 You would let her know how I feel.

Dio koji pripada glavnoj re~enici anafori~no je nadomje{ten, dio kojipripada zavisnoj klauzi katafori~no je nadomje{ten. U SH elipsa nije prevedenaelipsom, iako je tako moglo, ve} {ta + da + V-pres.

Da zaklju~imo: U ovom dijelu obrade bavili smo se klauzalnim elipsamakoje su se javljale u formi elipse glavne re~enice i zavisne klauze.Nadokna|ivane su uglavnom anafori~nim diskursnim procesima, a bilo je islu~aja i katafore. Da bi ova vrsta elipse uop{te mogla da se uradi morali smoza}i u tekst i ove smo elipse i nazvali tekstualne. Ovako izraèna misao prelaziokvire jedne re~enice, odnosno, misao se ne kompletira unutar jedne re~eni~necjeline, ve} je prelazi. Naj~e{}e smo elidirane djelove nalazili u susjednojre~enici, iza i ispred na{e strukture, ali ponekad je lingvisti~ki kontekst moraobiti i {iri.

Kontrastivno, ove strukture pripadaju parcijalnoj korespondenciji, kakosintaksi~ki (formalno i funkcionalno), tako i zna~enjski. Tamo gdje su razli~ite, po srijedi je kontrast, zna~i nepodudarnost na svim nivoima analize. Sli~nost jeu formi i distribuciji na klauzalnom nivou.

4.3.4 Indirektna pitanja naro~ite sintakse i interpunkcije

Jednu ve}u skupinu IP iz na{eg korpusa karakterisala je netipi~nainterpunkcija. Ta interpunkcija se odnosila na upotrebu znaka pitanja, dvijeta~ke, zareza i njihove kombinacije.


Sintaksi~ki, ti primjeri su manifestovali kr{enje pravila o slaganju lica,vremena i reda rije~i, a semanti~ki su zamagljivali razliku izme|u indirektnog idirektnog pitanja. U nekim primjerima je uo~eno odstupanje od norme i ono jeukazivalo na pote{ko}u da se prema navedenim interpunkcijskim signalimaustanovi stepen hipotakse, odnosno paratakse.

S obzirom na ~injenicu da se radi o grani~nim primjerima koji nisu nisasvim direktan govor, ni sasvim indirektan, moraju se ustanoviti minimalnisintaksi~ki, semanti~ki i formalni kriteriji prema kojima neki primjeri iz korpusajesu IP, a drugi nisu. Takve primjere su biljeìli Baker (1968), Jespersen (1965),Curme (1931), Poutsma (1929), i u nas Beli} (1958), Radoje Simi} (1965) iStevanovi} (1979). Svim navedenim autorima ove re~enice su veomainteresantne i predstavljaju izazov za istraìvanje. Dok stariji autori istraùjukoliki je stepen gramati~nosti u takvim re~enicama, noviji radovi kao centralniproblem navode stepen hipotaksi~nosti. Za nas je interesantno da saznamo

a) koja su to odstupanjab) do koje mjere se odstupanja u E "preslikavaju" u SH.

Tipi~ni primjer za ovu vrstu IP jeste sljede}a re~enica:

4.233 Scobie thought what a fool I have been. (H.M., 54)4.233a Kakva sam budala ispao, pomisli Skobi. (S.S., 65)

U engleskom primjeru postoje odstupanja:

1. u pogledu interpunkcije2. u pogledu dosljedne upotrebe lica (prvog i tre}eg lica jednine)3. u vremenu (nema slaganja vremena)4. u mogu}nosti uobi~ajene interpretacije IP.

Formalno-stilske, sintaksi~ke i semanti~ke osobenosti ovog pitanja nisuu odgovaraju}oj mjeri prenesene u SH. Klauzalni nivo i broj klauza je isti kao uengleskom originalu, ali nije njihov poredak. Vjerno su prenesena lica u prevodi na~in na koji su upotrijebljena ukazuje na direktni govor. U onome {to bitrebalo da je direktni navod upotrijebljeno je prvo lice. Za isto referentno lice uglavnoj klauzi upotrijebljeno je tre}e lice. Semanti~ke implikacije su poku{ajdistance prema situaciji koja se promi{lja i pi{~ev naratolo{ki postupak kojiovim lingvisti~kim signalima daje dimenziju vi{e tekstu. Interpunkcija nije ista -- u SH prevodu, potreba za odjelito{}u klauza, kad ve} nije nazna~ena znacimanavoda, izraèna je zarezom.

Slavica Perovi}148

Poutsma ovom pitanju u engleskom jeziku daje dosta pa`nje. Kaè da jepotrebno da se skrene pa`nja na:

"Construction which is, in a manner, intermediate between direct andindirect speech". (1929: 631)

(“Konstrukciju koja je na izvjestan na~in prelaz izme|u direktnog i indirektnog govora.”)

On navodi jedan primjer koji je dobra ilustracija za jo{ dvije osobenosti ovih IP:

“I was bold enough to ask her would she give me that print.” (Ibid., 631)

5. odsustvo komplementajzera if iliwhether6. Izostanak subjekatsko-operatorske inverzije

Za razliku od Poutsme koji ova IP naziva "prelaznom konstrukcijom" aliih veoma ozbiljno shvata, Jespersen za njih kaè:

"The mixture of direct and indirect is also wrong",

(“Izmije{anost direktnog i indirektnog je tako|e pogre{na.”)

sagla{avaju}i se sa Funk i Wagnallsovim klasifikovanjem tih struktura kaofaulty diction (pogre{an izbor). (Jespersen, 1965, III: 44)

Prvo odstupanje od norme kod ovih IP odnosilo se na interpunkciju.Fokus je na tri interpunkcijska znaka: dvije ta~ke, zarez i znak pitanja. Sva tri seu na{em korpusu sre}u i zasluùju pa`nju.

U Pravopisu srpskohrvatskoga knjièvnog jezika stoji:

"Izri~ne su i tzv. zavisno-upitne re~enice, koje se od obi~nih izri~nihrazlikuju samo po tome {to imaju oblik upitnih re~enica. A, {to je glavno,one su kao dopuna glagola glavne re~enice s njom tesno vezane, i od njese ne odvajaju zarezom". (1960:102)

Primjer koji smo naveli kr{i tu preporuku. Stavljanjem zareza, odvajajuse dvije cjeline energi~nije nego {to se postiè samo intonacijom i nadokna|ujeodsustvo znakova navoda u zavisnoj klauzi. Isto se odnosi i na zarez uengleskom jeziku:


"In most cases writers do not put any comma before clauses of this kind,thus implying that there is no pause, and that the tone goes on in the sameway as if whether or if had been used". (Jespersen, 1965, III: 45)

(“Naj~e{}e pisci ne stavljaju nikakav zarez ispred ovakvih klauza, ukazuju}i na taj na~inda nema zastoja, i da se nastavlja tonom kao da je if ili whether bilo upotrijebljeno.”)

Primjer koji slijedi po mnogo ~emu jo{ predstavlja kr{enje normi:

4.234 He wondered with sadness, why did I ever want this to happen?(H.C., 97)

4.234a Pitao se sa tugom za{to je èleo da se ovo ikada dogodi?(P.K., 102)

O~igledno je mogu}e vi{estruko kombinovanje direktnog i indirektnoggovora. Za nas je interesantno da primijetimo da u primjeru 4.233a ima zarez, au primjeru 4.234a nema, mada je situacija u originalu direktno suprotna u obaslu~aja. Dalje, znak pitanja je sljede}i netipi~ni interpunkcijski znak koji jeprimijetio Radoje Simi} (1965) u ovim re~enicama i veoma se zainteresovao daustanovi razloge toj pojavi.

Prema svim definicijama koje smo dosada usvojili, zavisno upitneklauze pripadaju {iroj klasi nominalnih klauza koje su, opet, dio izjavnere~enice. Tako je i u SH, mada je mnogo primjera sa znakom pitanja na kraju:

4.235 He thought: am I really one of those whom people pity?(H.M., 194)

4.235a Pomisli: jesam li odista i ja jedan od onih koje ljudi saàljevaju?(S.S., 234)

Znak pitanja ne mora da bude dio cjeline glavne re~enice i njenogindirektnog pitanja, ve} moè do}i na kraju umetnute re~enice:

4.236 It was when I asked you - do you remember? - if you knew Gatsby in West Egg. (G.G., 84)

4.236a To je bilo one ve~eri kad sam vas upitala - se}ate li se? - da li poznajete nekog Getsbija iz Vest Ega. (V.G., 70)

Slavica Perovi}150

Najinteresantniji je, ipak, primjer u kojem su kombinacija neuobi~ajeneinterpunkcije, nestandardne sintakse, nejasnog zna~enja u najve}oj mjeriisprepleteni:

4.237 The rain hammered on the Nissen roofs, and he thought Why did I write that?

4.237a Ki{a je dobovala po krovovima baraka i on se pitao: Za{to sam napisao ono? (S.S., 209)

Ukoliko relativizujemo zna~enje interpunkcije, tuma~enje irazumijevanje ovih primjera nije veliki problem, ali je mogu}nost interpretacijeovakve re~enice znatno pro{irena. U sljede}em primjeru, nema dileme oko togada je zavisno upitna re~enica dobrim dijelom - nezavisna. Obrnut poredakkonstituenata jasno ukazuje da se radi o nezavisnom konstituetu sa svimodlikama direktnog govora, a, ipak, je dio {ire cjeline.

Primjer 4.235 i 4.235a) imaju dvije ta~ke iza predikata glavne re~enice.Na{ sljede}i primjer tako|e ima dvije ta~ke:

4.238 He thought: at least I'll find out where they stowed him and I'll lay a few flowers there. (H.C., 258)

4.238a On pomisli: bar sam doznao gdje su ga zakopali, pa }u tamo poloìti malo cvije}a. (P.K., 273)

O dvije ta~ke na{ pravopis kaè:

"Ako je takvu (zavisno-upitnu) re~enicu potrebno naro~ito ista}i, onda seispred nje mogu staviti dve ta~ke ili crta". (Pravopis srpskohrvatskogaknjièvnog jezika, 1960:102)

R. Simi} (267: 1965) navodi:

"Pisanje upitnika na kraju zavisno-upitne re~enice trebalo bi uvek dapodrazumeva pisanje dveju ta~aka ili crte ispred nje".

Nama na{i primjeri ne dozvoljavaju da zaklju~imo da ovakve re~enicenisu dobro napisane. Stil i jezik tako se slobodno kombiniju da stvaraju novesinteze zna~enja u odre|enom kontekstu, ali iz navedenih primjera mogu}e jeizvu}i neku regularnost pojavljivanja.


Zarez se pojavljuje kada se zna~enjski i intonacijski èli odvojiti zavisnare~enica od glavne. Kaèmo zna~enjski, me|utim mislimo na stepen, mjeru ukojoj je to nezavisna re~enica u odnosu na glavnu. Jasno je da ne moè bitinezavisna re~enica, jer bismo dobili direktni govor. Ukoliko je poredakkonstituenata izmijenjen, tada je zarez neophodan. Takav smo slu~aj imali u4.233a, ali ne i u 4.233.

U engleskom originalu nezavisnost konstituenta iza predikacije (poslijeglagola think) donekle je umanjena. Da je obratan poredak:

What a fool I have been, Scobie thought.

bio bi potreban zarez i original i njegov prevod bi bili sli~niji, i veoma binalikovao sljede}em primjeru:

4.239 Was it a Missal? Doctor Plarr wondered. (H.C., 206)4.239a Je li to bio misal? - pitao se doktor Pler. (P.K. 217)

Znak pitanja sam po sebi ne doprinosi ve}oj upitnosti od upotrebe prvogi tre}eg lica u istoj re~enici - tre}eg u glavnoj i prvog u zavisnoj. To je samojedan od sna`nih sintaksi~kih signala da re~enicu klasifikujemo kao upitnu.Promjena lica doprinosi ve}oj dinamici same re~enice i radnje, a tako istodjeluje i izostanak slaganja vremena. Slaganja vremena nema u SH, pa seponekad zbog jednake potrebe da se zadrì smisao, koriste malo druga~ijasredstva u dva jezika. O~igledno je da ovi kriteriji djeluju udruèno, {to oteàvaustanovljenje njihovih ~istih formi jer po jednima, recimo, sintaksi~kim, na|enestrukture bi bile direktna pitanja, dok prema na|enoj interpunkciji to nisu.

U svim ovim primjerima u glavnoj re~enici su ili glagol think ili ask, aizdvojena je cijela jedna skupina glagola sa glagolom wonder u glavnojre~enici. Te primjere ne navode ni Jespersen ni Poutsma, njih analizira Baker uvezi sa prisustvom Q-morfeme u dubinskoj strukturi.

4.240 Could I shift my burden there, he wondered: Could I tell him that I love two women: that I don't know what to do? (H.M., 176)

4.240a Smem li na njega da svalim svoje breme pitao se, mogu li da mu kaèm da volim dve ène, da ne znam {ta da ~inim? (S.S., 212)

Slavica Perovi}152

4.241 Did my lies really start, he wondered, when I wrote that letter?(H.M., 198)

4.241a Da li sam stvarno po~eo da laèm onda pitao se, kada sam napisao ono pismo? (S.S., 240)

4.242 Is the cistern empty of water? he wandered and pulled. (H.M., 48)4.242a Da li je rezervoar prazan? upita se i povu~e. (S.S., 57)

Naj~e{}a interpretacija koju su ovakve re~enice imale bila je, u stvari, IP.

4.243 He wondered if he could shift his burden here / there.(za re~enicu 4.240)

4.244 He wondered if his lies had started.(za re~enicu 4.241)

4.245 He wondered if the cistern was empty of water.(za re~enicu 4.242)

Urmson (izvor Baker, 1968:71) glagole i izraze: wonder, I'd like toknow, naziva parenthetical verbs (umetnuti glagoli). Prema Bakerovomtuma~enju nemogu}e je od re~enice 4.240, 4.241 i 4.242 napraviti direktnapitanja koja dozvoljavaju Q-morfemu u dubinskoj strukturi.

4.246 Whether I shift my burden there, he wondered.4.247 Whether my lies really start, he wondered.4.248 Whether the cistern is empty of water, he wondered.

Za Katza i Postala primjeri 4.243, 4.244 i 4.245 sadrè Q-morfemu kojaizaziva subjekatsko-operatorsku inverziju i brisanje whether samo uslu~ajevima kada je I wonder i I'd like to know umetnuto (parenthetical).

U SH, kao {to pokazuju primjeri 4.240a, 4.241a, 4.242a, taj problem nepostoji jer i u povr{inskoj, a pretpostavlja se u dubinskoj strukturi, postoji Q--morfema, pa su prevodi 4.243, 4.244, 4.245 jednaki prevodima 4.246, 4.247,4.248 {to se iz primjera koji slijede vidi:

4.249 Pitao se smem (sme) li na njega da svali(m) svoje breme.4.250 Pitao se da li sam (je) stvarno po~eo da laè(m).4.251 Upita se da li je rezervoar prazan.


Jedina razlika u SH povr{inskoj strukturi je lice u IP koje treba da seujedna~i sa licem u glavnoj re~enici u primjerima 4.249 i 4.250.

Pored ~isto sintaksi~kih karakteristika ovih podtipova IP, osje}a se dapostoje razlozi za ove strukture van re~enice u {irem lingvisti~kom kontekstuunutar diskursa. To su ve} pomenuti slu~ajevi nedosljedne upotrebeinterpunkcije uz odre|ene predikate. Razlog za pojavu nekonzistentne upotrebeznaka navoda Poutsma (1929: 631) nalazi u oklijevanju od strane autora da liprenesene rije~i treba da budu u direktnom ili indirektnom govoru. Istanesigurnost upotrebe izme|u ove dvije konstrukcije uzrok je upotrebe prvogumjesto tre}eg lica jednine.

U ve}ini ovih primjera upotrijebljen je predikat wonder koji je definisani kao not know, a u svim ovim navedenim primjerima on pripada sloènojre~enici koja je dio datog diskursa. Situacioni kontekst u svim primjerima jeunutra{nji govor, monolog, vrsta preispitivanja koju prvo lice vr{i u sebi uodnosu na druge ljude i situacije. "Oklijevanje" i "nesigurnost" koje Poutsmakonstatuje proizilaze iz ~injenice da ~ovjek razgovara sa sobom, da izmjenumisli vr{i sa samim sobom, otuda, dinamizam.

Ponegdje je uo~ljivije da govorno lice sagledava sebe kao drugu li~nosti tada su prisutniji znaci direktnog govora. Ovakvim re~enicama u datomkontekstu se ili inicira razmi{ljanje ili rezimira unutra{nji tok misli. U jednomtakvom paragrafu mogu}e je na}i nekoliko karakteristi~nih re~enica ovog tipa.Nije, stoga, neobi~no da se znak pitanja na|e usred re~enice, ali na kraju IP.

Intermediatne strukture ili me|utipovi IP su strukture dobijenekombinacijom formalno stilskih, sintaksi~kih i semanti~kih elemenata u obajezika. Ti kriteriji zdruèno djeluju, tako stvaraju}i jednu razu|eniju mreù IP uoba jezika. Na~ini na koje su sintaksi~ki i formalno-stilski elementikombinovani u dva jezika su, razli~iti, ali nikada uzeti pojedina~no nisudovoljni. Kao ekspresivno jezi~ko sredstvo, unose ìvost u pripovijedanju,me|utim, kao sintaksi~ka i diskursna cjelina otvoreni su ispitivanju zbogmogu}eg tretiranja ovog me|utipa IP kao nedovoljno pravilnih. Na{e jeubje|enje, s obzirom na pomjerene granice preskriptivnog u gramatici, da tojesu IP, ali sa svojim osobenostima koje su takve da bi ova IP mogla da seposmatraju i kao direktna u odre|enim slu~ajevima.

Slavica Perovi}154

Zaklju~ak: Uklju~ili smo sve ove primjere jer ni u jednom ne postoji potpunanezavisnost IP.

Svi primjeri se nalaze u rasponu vi{e nezavisno - manje nezavisno odglavne re~enice.

Vi{e su nezavisni ako im je zna~enje, koje se odre|uje kako sintaksomtako i interpunkcijom, bliè direktnom govoru. Manje su nezavisni ako su daljeod direktnog govora.

U prevodu se ovaj osnovni semanti~ki odnos zavisnosti uspostavljadjelimi~no druga~ije nego u originalu, pa se rezultat kontrastiranja moè iskazatiu terminima djelimi~ne podudarnosti. Korespondentne strukture su se na{le urasponu od sli~nosti do kontrasta. Sintaksi~ke osobenosti lica, vremena,prisustvo komplementajzera, zajedni~ki su elementi u oba jezika i predstavljajusli~nost. Koriste se isti interpunkcijiski znaci, ali nejednako i kombinuju senesaobraèno, pa predstavljaju kontrast.

U ovim analiziranim primjerima, u prevod na SH dosljedno se prenosiznak pitanja i donekle dvije ta~ke.

Najva`nije je da nema ve}eg kr{enja nijansi u zna~enju (jer radi se o nijansama) prilikom prevo|enja na SH i pretakanja hipotakse u parataksu.

Uslov za nastajanje ovakvih prelaznih tipova pitanja su djelimi~nopotreba da se podvu~e dinamika radnje i lika, nagla{enost unutra{njihpreviranja, a dio su i osobenosti stila. Moderni roman, kondenzovana pri~a,lapidarni jezik, pra}enje toka svijesti - samo su neki od preduslova koji iziskujuizraàvanje i re~enicu koja }e svojom neformalno{}u razbijati stereotipnostkazivanja. Najvi{e ovih pitanja smo na{li kod Grahama Greenea.

4.3.5 Funkcije indirektnih pitanja u re~enici

IP, budu}i da su nominalne klauze, mogu da imaju sve funkcijenominalnih klauza: U na{em korpusu na|eni su primjeri IP koji su imalifunkcije:

a) objektab) komplementa pridjevac) komplementa predloga


Naj~e{}a upotreba zavisno upitne klauze je objekatska i to direktnog

objekta s glagolima ask i tell. Ta upotreba postaje o~igledna uz prisustvo

imeni~ke fraze koja vr{i funkciju indirektnog objekta i to je ve}ina onih primjera

koje smo do sada naveli. Prisustvo IP kao objekta uz istovremeno prisustvo

indirektnog objekta nije bio tako ~est obrazac. Naj~e{}e je u korpusu bio obrazac

s tipi~nim glagolom know.

U ovom dijelu obrade na{ cilj je da poku{amo da potkrijepimo nalaze u

segmentu koji analizira uslovljenost lingvisti~kih funkcija indirektnih pitanja i

prenesenost tih funkcija engleskih indirektnih pitanja u SH.

4.3.5.1 Indirektna pitanja u funkciji komplementa pridjeva

Postoji jedan odre|eni broj pridjeva koji dozvoljavaju dopunu u vidu IP.

U na{em korpusu to su bili:

sure, not sure, clear, unclear, not clear

Samo u jednom slu~aju smo imali izuzetak od onog {to Quirk et al.

defini{u:

"adjectives which are predicated of an experiencer (normally a person) as

subject". (1986:1225)

(“pridjevi koji su predikacija za subjekat koji je obi~no lice”)

Taj izuzetak mogao se formulisati kao IP gdje u nezavisnoj klauzi

zamjenica it zauzima polo`aj subjekta (4.256). Ina~e, svi navedeni pridjevi te`e

negativnom kontekstu.

4.252 I'm not sure whether there are any cockroaches. (H.M., 155)

4.252a Nisam siguran da li ima buba{vaba. (S.S., 188)

Slavica Perovi}156

4.253 Lanier, not sure what had happened, but suspecting the dark and unprecedented, asked: (T.I.N., 219)

4.253a Lanier koji nije jo{ bio na ~istu {to se dogodilo, ali naslu}uju}i ne{to mra~no i bezprimjerno, upitao je: (B.J.N., 206)

4.254 But now at least we can be sure where evolution will end one day.(H.C., 226)

4.254a A sada barem mo`emo biti sigurni gdje }e se jednog dana zavr{iti evolucija. (P.K., 239)

4.255 I'm not quite sure what word love means. (H.C., 71)4.255a Nisam sasvim siguran {ta zna~i re~ ljubav. (P.K., 74)

4.256 It was not clear whether he was excusing his critics or apolgizing for himself. (H.C., 67)

4.256a Nije bilo jasno da li se izvinjavao zbog kritike ili se pravdao.(P.K., 69)

Engleski pridjevi (not) sure prevedeni su sa: (ne) biti siguran, ne bitina ~istu, a (not) clear sa (ne) biti jasno.

U jednom slu~aju iza ove predikacije dolazilo je yes-no IP, a u svimostalim wh IP. Na isti na~in su bila prevedena ta indirektna pitanja na SH.

4.3.5.2 Indirektna pitanja u funkciji komplementa predloga

Ovo je jedina funkcija i upotreba oko koje nije bilo problema u pogledurazgrani~enja sa relativnim re~enicama. Nominalna fraza koju mi ispitujemomo`e biti komplement prepozicije samo kao indirektno pitanje. PremaJespersenu:

"...the object of the preposition is the whole clause and not one part of itthat follows immediately after the preposistion."(1965:48)

(“...objekat prepozicije je ~itava klauza, a ne samo jedan njen dio koji slijedi neposrednoiza prepozicije.”)

Dokaze za gornju tvrdnju nalazimo u primjerima ovih struktura sa dvapredloga kao u primjeru koji navodi Jespersen:


"I never had the least idea of what you charge me with." (Ibid., 48)

Mi nismo na{li mnogo ovih primjera. Nave{}emo neke:

4.257 But here are limits to what I can do to you - or them. (H.M., 249)4.257a Moramo ta~no utvrditi koliko smete da se napreète. (S.S., 302)

4.258 We're going to Mass together, and again he was aware of how closely she was watching him. (H.M., 214)

4.258a Idemo zajedno na misu i opet postade svestan koliko ga pa`ljivo posmatra. (S.S., 260)

4.259 He had no other idea of what to say: (H.M., 117)4.259a Nije znao {ta drugo da kaè: (S.S., 141)

U SH ne postoji uvijek korespondent za komplemente predloga.Ekvivalentne strukture su uobi~ajenog oblika poslije odre|enih glagola,odnosno pridjeva. Primjeri 4.257, 4.258, 4.259 za predikaciju imaju izraze:there are limits to, to be aware of, to have idea of.

a) u primjeru 4.257 limits to what nije ni sintaksi~ki ni semanti~kikorespondentno, ve} je prevedeno druga~ije, kao da je originalnozna~enje how much. Sam predlog nema traga u SH prevodu.

b) ni u primjerima 4.258a i 4.259a nema vidljivog znaka o postojanju engleskog predloga u SH jer se predlo{ke konstrukcije izraàvajupadeìma u SH.

c) uglavnom se radi o odre|enim izrazima koji se druga~ije prevode naSH

Primjeri iz korpusa imaju sljede}u strukturu u izvornom jeziku:E: 1. S+Pred+prep+ [Comp+Clause]

2. S+be+SC+prep+ [Comp+Clause]3. S+Prep+O+prep+[Comp+Clause]

SH: 1. S+Pred+ [Comp+Clause]

Navedene strukture stoje u divergentnom odnosu u okviru kontrasta. Nanivou forme ovih zavisno upitnih klauza radi se o sli~nosti. U E nadre|enare~enica kojoj ova klauza pripada, djelimi~no je podudarna sa SH prevodom. U

Slavica Perovi}158

SH ne postoji predlog koji u E uslovljava komplementaciju, stoga je u tomsegmentu strukture rije~ o nultom odnosu.

Samo jedno pitanje smo na{li u funkciji imenskog dijela predikata.

4.260 The question is what do you want to do? (H.M., 17)4.260a Pitanje je {ta vi mislite da uradite. (S.S., 18)

E i SH: S + be + SC.

E: [what do you want to do]SC

SH: [{ta vi mislite da radite]

Na nivou re~enice i na nivou klauze o~igledno je da se u ovim IP radi opotpunom podudaranju broja funkcija konstituenata, ali ne i oblika i formezavisno upitnog konstituenta. U E je to upitna re~enica, u SH izjavna.

Zaklju~ak: predikat je najva`niji ~inilac od kojeg zavisi povr{inskarealizacija re~enice koja sadrì IP. To su naj~e{}e glagoli, a mogu biti i drugevrste rije~i. Kada su glagoli, svi moraju biti prelazni, i dijelimo ih u dvije grupe:tipa ask ili tell koji omogu}avaju dva objekta - indirektni i direktni i glagole tipaknow koji dozvoljavaju jedan objekat. U na{im primjerima taj objekat je IP.

Prepozicioni izrazi tako|e dozvoljavaju IP i to kao jedine dopune, takoda nema osnovne dileme oko razgrani~enja sa relativnim re~enicama.

Pridjevi, kao sastavni dio predikata, zbog svog sintaksi~kog okruènja,to je naj~e{}e negativni oblik glavne re~enice i negativni kontekst, imaju uticajana zna~enje IP i re~enice kojoj ono pripada.

Glagol koji dozvoljava komplementaciju indirektnim pitanjima jestekopula be. Obrasci s tim glagolom predstavljaju na neki na~in jedna~inu.Subjekat se elaborira i, da kaèmo, na odre|eni na~in izjedna~ava sa indirektnimpitanjem kojim se dopunjava.

U SH, na nivou re~eni~nih funkcija, imali smo korespondentne strukturekoje variraju od sli~nosti do kontrasta.


V UPITNE RIJEÎ

5.1 UPITNE RIJEÎ U ENGLESKOM JEZIKU

Na po~etku knjige, u ciljeve bavljenja ovom strukturom, uvrstili smoidentifikaciju nivoa u prevodnoj ekvivalenciji IP. Naj~e{}i nivo je biosintaksi~ki, me|utim postoji jedna klasa rije~i u kojoj su prisutnemorfofonemske promjene, a to su upitne rije~i na SH.

Upitne rije~i su predstavljene komplementajzerom izvedenim iz pravila:

S' ® COMP S,S ® NP AUX VP,

Pravilo uklju~uje WH - upitne rije~i u engleskom i upitne rije~i u SH ismatra se da vaì za oba jezika.1

Pravilom je utvr|eno da je to inicijalna pozicija u klauzi koja je upotvrdnom obliku i kad god postoji realizacija zavisno upitne klauze iz E kaozavisno upitna klauza u prevodu, bi}e prema gornjem pravilu.2 Mogu}erealizacije IP u vidu imeni~ke fraze, da clause itd., zna~e druga~iji ideacionisadràj, gdje razli~itost forme povla~i za sobom razli~itost upotrebe i zna~enja.U takvim slu~ajevima realizacija upitne rije~i u SH je nulta.

Pore|enjem sistema upitnih rije~i dolazi se do sli~nosti i razlika. Ove seo~ekuju u pogledu njihovih funkcija unutar upitne klauze, funkcija unutarupitnog elementa, prema osnovnoj podjeli upitnih rije~i na pronominalne iadverbijalne, gdje se unutar pronominalnih rije~i izdvaja determinativnaupotreba upitnih rije~i.

Upitna pronominalizacija samih upitnih rije~i izvedena je iz leksikona isastoji se od determinatora some i imenice.

5.1 wh- + some + N(+human) Þ who

1 Vidi: D. Pervaz, 1973.2 Pravilo je veoma generalizovano, s ve}im odstupanjem u SH nego u E.

wh- + some + N(-human) Þ what

wh- + some + N(+location) Þ where

wh- + some + N(+time) Þ when

wh- + some + N(+manner) Þ how

wh- + some + N(+reason) Þ why

(Mi{eska Tomi} 1987:197)

Prema transformacionoj teoriji upitne zamjenice se izvode tako {to seneodre|eni nominali u dubinskoj strukturi someone i thing u E jeziku i neko ine{to u SH jeziku bri{u i na njihovo mesto stavljaju upitne zamjenice koje sezatim premje{taju u inicijalni poloàj re~enice:

we shall speak to someone mi }emo govoriti sa nekowe shall speak to who mi }emo da govorimo sa kowho we shall speak to sa ko }emo da govorimo

(R. \or|evi}, 1989:347).

Pritom se primjenjuje transformacija subjekatsko-operatorske inverzije u E, idodatnih transformacija slaganja u rodu broju i padeù za SH. (Ibid., 347)

Podsistem upitnih pronominalnih rije~i u E sastoji se od pet, odnosno~etiri ~lana: who, what, which i whose. Uz ovo ide i pronominalni oblik whomkoji je akuzativni oblik upitne zamjenice who.

Odgovaraju}i podsistem pronominalnih upitnih rije~i u SH su sljede}eupitne zamjenice: ko/tko, {ta/{to, koji, ~iji, kakav i koliko.

Upitni determinatori u E su which, what i whose, dok su adverbijalniwhen, where, why i how. U SH upitni determinatori su koji i ~iji, a adverbijalnikada, gdje, za{to, i kako.

S obzirom na veoma iscrpno dat pregled sistema upitnih rije~i u dvajezika kod R. \or|evi} (1989:345-356 i 437-440) i njihovu vezu ukontrastivnom prosedeu, dobijeni su rezultati koje na{i nalazi, svakako, ne}edovesti u pitanje. Ipak, s obzirom na veliki broj IP, gdje obrada upitnih rije~ipredstavlja dio ukupnog zadatka, pruà nam se dovoljan izazov za upore|enje

Slavica Perovi}162

nalaza istraìvanja. Istovremeno, smatramo da je sre}na okolnost {to moèmona{e nalaze da upore|ujemo sa tako relijabilnim izvorima u tako iscrpnoj analizikao {to je u pomenutom djelu R. \or|evi}.

Pronominalne upitne rije~i u zavisno upitnim re~enicama u svojojupotrebi preklapaju se sa relativnim zamjenicama u relativnim re~enicama.Zbog tijesne isprepletenosti tih funkcija, R. \or|evi}, saglasno Kruisingi,naziva ih zavisno upitne zamjenice. Bresnan je te nejasno}e rje{avala putemformalizovanja kroz pravila koja smo ranije naveli. Koristi oznaku WH za

relativne comp klause i za umetnuta pitanja (Bresnan, 1970:312).

Njena pravila su izvedena u skladu sa univerzalijom supstitucijekomplementajzera:

5.2 a) S ® COMP S

thatb) COMP for

WH

Ovim se iscrpljuju svi komplementajzeri u E, a specijalnimtransformacionim pravilima odvajaju se relativne re~enice od umetnutih,odnosno indirektnih pitanja. Navedeno je, prema na{em mi{ljenju, najuspjelijipoku{aj da se razgrani~e relativne re~enice od IP u sintaksi~kom odnosusubordinacije. Zbog velikih sli~nosti, bilo je potrebno razraditi sintaksi~ke isemanti~ke kriterije, mada je nekada to bilo dosta te{ko. Ako se vratimo nakriterije tradicionalnih gramati~ara, onda vidimo koli~inu intuitivnog u tojanalizi. Ona je i razumljiva jer intuicija, jezi~ko osje}anje i velika koli~inaarbitratnosti je nadomje{tala pouzdane sintaksi~ke i semanti~ke kriterije kasnijihlingvisti~kih teorija.

5.2 UPITNE RIJEÎ U SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

Upitne rije~i u SH su upitne zamjenice (pronominalne upitne rije~i) iupitni determinatori. Upitne zamjenice su ko/tko, {to/{ta, koji, ~iji, kakav,koliko,3 a upitni prilozi gdje, kuda, kamo, odakle, dokle, katkad, dokad,kako, koliko. Za{to, kada, gdje, kako, koliko, kad vezuju dve klauze, uzimaju

Upitne rije~i 163

comp+wh{ }

3 R. \or|evi}, 1989:347.

{ }

se kao prilo{ki veznici (\or|evi}, 1989:345). Prema nekim gramatikamamodernije orjentacije zamjenice ko/tko i {to/{ta su imeni~ke, a zamjenice koji,~iji, kakav, koliki su pridjevske. (Stanoj~i}, Popovi}, Mici}, 1989:89)

Ve} smo vidjeli da su zavisno upitne re~enice cjeline koje su putemsubordinatora, vezane za nadre|enu strukturu. Upitne rije~i su subordinatori zapitanja sa upitnom rije~ju ili posebna pitanja i u SH sa~injavaju sistem kojiodlikuje broj, rod i pade`, ali ne sve zamjenice jednako.

"Imeni~ke zamjenice poimeni~ne zamjenice tko/ko, {to nemaju roda, alire~i koje se na njih odnose imaju odre|en rod: ako se odnose na zamenicuko one su mu{kog roda; ako se odnose na zamenicu {to one su srednjegroda".... "Zamjenica ko moè imati i neodre|eno - op{te zna~enje: “Kobrzo sudi brzo se i kaje.” (Lalevi}, 1962:14)

Upitne zamjenice sa glagolom biti zahtijevaju glagolski broj:

5.3 Nisam znala ko su tvoji prijatelji.5.4 Nisam znala {to su ovi ljudi.

Zamjenica tko je stariji oblik od ko od kojeg je ona upro{}avanjempostala (Stevanovi}, 1979:10). U savremenom srpskohrvatskom na zapadnomgovornom podru~ju to je oblik koji se koristi i u savremenoj upotrebi.

U svom ~lanku "[to i {ta u savremenom srpskohrvatskom jeziku",Stevanovi} navodi da je oblik {to starije od {ta i da je zanemarivana {irinaupotrebe oblika {ta. Raspravlja o nekim uvrijeènim mi{ljenjima o te dvijeupitne rije~i:

"Vrlo uop{teno pravilo da oblik {ta ima upitno (i zavisno upitno) a {toodnosno zna~enje, iako u osnovi ta~no tako|e ne moè zadovoljiti, jer sei {to u jeziku nove srpske i hrvatske knjièvnosti upotrebljavalo, a i jo{ seupotrebljava s upitnim zna~enjem." (1988:206)

Najinteresantniji dio ove rasprave, pored onog o upotrebi {to i {ta, svakako jedio o pade`nim oblicima upitne rije~i {to. Stevanovi}, kroz brojne primjere,pobija Mareti}eve tvrdnje o ovoj upitnoj rije~i:

Slavica Perovi}164

"I ne samo da se {ta kao oblik genitiva ne moè stavljati naporedo s ~ega,kako je to radio Mareti}, nego se taj oblik, i pored sve {irine njegoveupotrebe, ne moè smatrati oblikom genitiva savremenog knjièvnogjezika." (Ibid., 211)

Naime, Mareti} tvrdi da je {ta dobijeno analogijom prema genitivu imenicaistog zavr{etka - {ta: {to isto kao sela: selo.

Sasvim nesaglasna s ovim op{te prihva}enim mi{ljenjem da je {tozamjenica, Irena Grickat (1951 i 1967) je dokazivala i ustvrdila da je {toisklju~ivo veznik. Daje primjer:

*ôvjek {to mu raste brada.

i zaklju~uje da je {to zamjenica samo sa kosim padeìma. Mi se, ipak, drìmoklasifikacije uglavnom prisutne u gramatikama SH jezika. Druga~ije gledi{teveoma bi nam oteàlo kontrastiranje izme|u E i SH.

Koji, kakav, ~iji, kolik Stevanovi} smatra upitnim zamjenicama. Ipak,izme|u njih postoji tje{nja veza i to koji sa ~iji i kakav. Koliki, koji i kakavimaju karakteristike broja, padeà i roda, a mogu da budu upotrijebljenizamjeni~ki i determinativno. (R. \or|evi}, 1989:352).

Kakav i koliki su kvalitativni i kvantitativni upitni zamjeni~ki oblici(Ibid., 352). Tradicionalni gramati~ari za ove upitne zamjenice kaù da moguizgubiti svoje upitno zna~enje i postati vi{e ili manje odnosnog karaktera. Tobiva kad se one upotrijebe u vezivanju zavisnih re~enica za glavne. Pade`nioblik upitnih ili pridjevskih zamjenica zavisi od pojma u re~enici za koji se pita,bilo da je upotrijebljen predlog ili ne.

Upitni prilozi

Za{to, kada, gdje, kako, koliko su prilo{ke upitne rije~i. Oneodgovaraju na pitanja:

a) za uzrok ~ega za {to se ili radi ~ega vr{i neka radnja - za{to,b) o mjestu odakle poti~e gdje se nalazi ili vr{i, kuda se kre}e i kamo je usmjereno ono {to se ozna~ava glagolom u predikatu - gdje,

c) o (odredbi) vremena i re~enici - kada,d) o stepenu osobine koja se glagolom pripisuje subjektu - kako.

Upitne rije~i 165

Realizaciju svakog od njih vidje}emo u pojedina~nim kontrastivnimanalizama u primjerima koji slijede.

5.3 UPITNA RIJE^ WHAT

Pronominalna upitna rije~ what se u na{em korpusu javila u funkcijamasubjekta, objekta, dodatka subjektu kao jedini ~lan Q-elementa, i udeterminativnoj funkciji ispred imenice kao i uz predlog kao komplementpredloga. Osnovno zna~enje i upotreba upitne rije~i what u An EnglishGrammar autora Krunisinge - Erades sumiraju se ovako:

"Interrogative what is the non - personal form corresponding to personalwho; it is used both in direct and in dependent questions and serves to askabout ideas in general or with reference to a definite group in the sameway as interrogative who." (1960:476)

(“Upitno what je bezli~an oblik koji odgovara li~nom who; koristi se i u direktnim i uzavisnim pitanjima i sluì da se pita o idejama uop{te ili u odnosu na odre|enu skupinuna isti na~in kao i upitno who. ”)

Isto navodi i Zandvoort (1975:156):

"It may introduce independent as well as dependent questions."

(“Ono /what/ moè da uvede nezavisna jednako kao i zavisna pitanja.”)

What se moè upotrijebiti i za lica ukoliko se traè:

"nature, qualities or properties either of persons or things" (Poutsma,1929:947)

(“priroda, kvalitet ili svojstva bilo ljudi, bilo stvari”)

U ovoj re~enici what ima obilje`je + human. Glagol koji slijedi moèbiti u jednini, a moè i u mnoìni. Uslov koji treba ispuniti jeste nominalnipredikat, odnosno dodatak subjektu poslije glagola to be.

Slavica Perovi}166

Primjer iz na{eg korpusa:

5.5 You know what boys are. (H.M., 236)5.5a Znate kakva je posluga. (S.S., 288)

Engleski primjer ilustruje na{e navode, ali SH prevod to ne biljeì jer boys ovdjeima zna~enje posluga, a to zna~i glagol u jednini. Direktno pitanje je:

5.6 What is (the) boy?ili

5.7 What are (the) boys?

ali prevedeno je na SH atributivno sa kakav, ne sa {ta.U uzvi~nim indirektnim pitanjima iza what slijedi imenica u jednini, uz

neodre|eni ~lan. Uzvik, ili bolje razlog za uzvik, Zandvoort nalazi u smislu:

"how great or strange or otherwise remarkable for good or ill" (1975:157)

(“U odnosu na veli~inu ili neobi~nost, ili drugoja~e znano po dobru ili zlu”)

Takva imenica }e imati neodre|eni ~lan, ukoliko bi ga imala kaonominalni predikat. (Ibid. 157)

5.8 You don't know what a difference Clara's made to me. (H.C., 72)5.8a Ti ne zna{ kako je Klara meni va`na. (P.K., 75)

Primjer za what uz imenicu u mnoìni i glagol u mnoìni:

5.9 Mc Kisko knew what ideas were and his mind grew as he was able to recognize and sort an increasing number of them. (T.I.N., 65)

5.9a Mc Kisko je znao {to su ideje i kako mu se obzorje {irilo, znao je prepoznati i razvrstati sve ve}i broj ideja. (B.J.N., 92)

5.3.1 Pronominalna upotreba upitne rije~i WHAT u indirektnim pitanjima

Prema sintaksi~koj strukturi zavisno upitne klauze u wh-elementu sawhat u pronominalnoj upotrebi, prema na{im nalazima, mogu}e su dvijevarijante: finitna i nefinitna klauza:

Upitne rije~i 167

Tabela 22

E: S + Pred + [what + InfP]

SH: S + Pred + [{ta + Clause][{ta + da + V-pres][{ta + }u + PrepP]

Primjeri koji ovo ilustruju:

5.10 I didn't know what to say. (H.C., 98)5.10a Nisam znala {ta da ka`em. (P.K., 102)

5.11 Perhaps I am, but I have a - almost a second sight, sometimes, that tells me what to do. (G.G., 127)

5.11a Mo`da i jesam, ali ja ponekad imam... Ja imam ne{to kao {esto ~ulo, koje mi govori {ta treba da radim. (V.G., 107)

5.12 Yes, but I don't know what to ask him for. (H.M., 129)5.12a Jesu, ali ne znam {ta }u s njim. (S.S., 156)

Podrazumijeva se da u SH klauza nema objekatsku frazu (koja jeodgovor na upitnu rije~ {to), ali i bez toga ima neophodni broj elemenata da bibila klauza, naime subjekat i predikat. Subjekat se sadr`i u prvom licu glagolajednine. SH realizacija engleskog indirektnog pitanja s finitnom klauzom bila jejo{ razu|enija.

Tabela 23

E: S + Pred + [what + Clause/NP]

SH: (S) + Pred+ [{ta + Clause/NP][o + da-Clause/NP][{ta + li + Clause/NP][{ta + da + V-pres][{ta + se + V-pres][bezli~no][NP]

Slavica Perovi}168

5.13 Sick at heart, knowing what he would find, he moved his finger down until they touched her lids. (H.M., 41)

5.13a Te{ka srca, znaju}i {ta }e na}i, pomerao je prste naniè dok nisu dotakli njene kapke. (S.S., 49)

5.14 I know what a nuisance I must seem to you, Sir Henry, but my father is in one of the General's goals if he's still alive. (H.C., 134)

5.14a Znam da vas uàsno gnjavim, ser Henri, ali moj otac je jedna od Generalovih `rtava, mo`da je jo{ ìv. (P.K., 142)

5.15 He wondered what Wilson had said to her. (H.M., 214)5.15a Pitao se {ta li joj je Vilson rekao. (S.S., 261)

5.16 and he was wondering what he should say to the Commissioner (H.M., 16).

5.16a a on je razmi{ljao {ta da kaè komesaru, (S.S., 18)

5.17 I thought you ought to know what's been said. (H.M., 125)5.17a Mislio sam da znate {ta se pri~a. (S.S., 150)

5.18 He knew what he had intended to do: to cut the poem out with no indication. (H.M., 159)

5.18a Znao je svoju nameru - da ise~e pesmu bez ikakvog traga odakle je izva|ena. (S.S., 193)

5.19 I know what these cases are. (T.I.N., 169)5.19a Ja znam takve slu~ajeve. (B.J.N., 36)

5.20 I don't think we'll ever know what's right, Scobie said. (H.M., 108)5.20a Ne verujem da }emo ikad saznati istinu, odgovori Skobi.

(S.S., 128)

5. 21 ...She might begin to wonder what was the source of his hope.(H.C., 91)

5.21a ... jer se ina~e mogla zapitati kakav on ima izvor nade. (P.K., 96)

Primjeri 5.19a, 5.20a i 5.21a pokazuju jednu regularnost u prevodu:naime, u originalima u zavisno upitnoj klauzi je glagol to be, a upitna rije~ jedodatak subjektu. Svugdje u SH prevodima imamo imeni~ku frazu kao prevodni

Upitne rije~i 169

ekvivalent {to je, vjerovatno, posledica nominalizacije u dubinskoj strukturi.Tako|e je interesantna pojava odstupanja u zna~enju od determinativnog kakavu takav. U re~enici 5.19a prevod bi mogao biti:

5.22 Ja znam kakvi su to slu~ajevi.

Kad se klauzalni nivo gubi kakav ne mo`e da ostane u datom primjeru.

5.23 *Ja znam takvi su to slu~ajevi.

U re~enici 5.21 nominalni predikat omogu}ava atributivnu upotrebu uSH, sa biti trebalo bi da prevod bude koji, sa imati je kakav. Isto tako, kada seiz klauze koja je u dubinskoj strukturi, nominalizacijom dobije pridjev+imenica,u povr{inskoj strukturi ne mo`e da stoji kakve slu~ajeve, ve} takve slu~ajeve.

U pronominalnoj upotrebi na|eni su sljede}i prevodni ekvivalenti upitnerije~i what:

Tabela 24

E: S + Pred + [What + Clause/NP]

SH: S + Pred + 1 [{ta/+Clause/NP]({to)

2 [kako]3 [kakav + N]4 [biti svestan + ~ega]5 [koliko]

U objekatskoj upotrebi prevod ove upitne rije~i na SH je uglavnom{to/{ta.

5.24 I wonder what he wants out of you. (H.M., 62)5.24a Pitam se {ta ho}e od vas. (S.S., 74)

5.25 Father Galvao was on the way from Rio de Janeiro to see what he could do to persuade him to rest tranquil. (H.C., 181)

5.25a Otac Galvao se nalazio na putu iz Rio de @aneira da vidi kako bi mogao da ga nagovori da mirno po~iva. (P.K., 191)

Slavica Perovi}170

5.26 I know what I'm doing. (H.M., 223)5.26a Svestan sam onoga {to ~inim. (S.S., 273)

5.27 When you've older, you'll know what people who love suffer. (T.I.N., 70)

5.27a Kad budete stariji znat }ete koliko pate ljudi koji vole. (B.I.N., 98)

Svaki od ovih primjera zasluùje odre|enu interpretaciju da bi se shvatioizabrani prevodni ekvivalent. U re~enici 5.25 izostavljena je umetnuta re~enicahe could do da bi se u SH izbjegla dva da iz stilskih razloga. Nastavak moè daglasi how to persuade, ne *what to persuade.

U primjeru 5.26 imamo slu~aj gdje je oblik prevoda upitne rije~i odre|enpredikatom. Biti svestan, kao prevod glagola know, traì oblik genitiva upitnerije~i {to. Za primjer 5.27 obja{njenje nije lako. U engleskom to suffer moè dase dopuni sa great pain: to suffer a great pain. Sasvim je u redu upitna rije~what na koju je odgovor great pain. U SH nije mogu}a takva rekonstrukcija jerpatiti moè da se dopuni predlo{kom frazom od ~ega i kvantitativno koliko.Upitna rije~ u SH odnosila se na nominalnu elipsu iz engleskog originala, aimplikacija je visok stepen patnje. U Tabeli 24 sadràna su kontrastivna pravila.

Odnosi poklapanja vezani su za sintaksi~ke funkcije. U oba jezika to supronominalne funkcije IP. Razlike i kontrasti vezani su za one slu~ajeve kada IPu engleskom nije realizovano kao zavisna klauza, ve} pronominalna grupa.Rije~ je, dakle, o djelimi~nom poklapanju.

5.3.2 Determinativna upotreba upitne rije~i WHAT

What moè biti upotrijebljeno vezivno (conjointly) (Poutsma,1929:946), odn. atributivno (Zandvoort, 1975: 157; Kruisinga, 1911-1960: 477),ili determinativno, u terminologiji za koju se mi opredjeljujemo, determinativno(Quirk et al., 1986; \or|evi}, 1989).

What je jedna od tri upitne rije~i koje se mogu determinativnoupotrijebiti. Druge dvije su which i whose. U svim na{im primjerima, what jebilo upotrijebljeno determinativno kada je wh-element objekat ili dodataksubjektu. Takva uporeba upitne rije~i what podrazumijeva "lica i stvari".(Zandvoort, 1975:157)

Na SH what uz imenice naj~e{}e je prevo|eno sa kakav, koji, a ufunkciji dodatka subjektu {to.

Upitne rije~i 171

5.28 Nicole stayed awake after he had departed wondering what offense they would have commited, then she slept. (T.I.N., 324)

5.28a Nicole je ostala budna i razbijala glavu kakav su prijestup mogle one dvije po~initi; zatim je zaspala. (B.J.N., 351)

5.29 On the stairs he tried to remember what that question of hers had been which he had never answered. (H.C., 178)

5.29a Na stepeni{tu poku{ao je da se priseti koje je to njeno pitanje na koje nije nikada odgovorio. (P.K., 188)

U na{im primjerima nismo na{li upitnu rije~ what u slo`enici sa ever.One se upotrebljavaju u nominalnim relativnim re~enicama, ali ne i u upitnimklauzama. (Quirk et al., 1986:1060)

5.3.3 Upitna rije~ WHAT u funkciji komplementa predloga

U na{im primjerima na|eni su slu~ajevi upitne rije~i what sa sljede}impredlozima:

what ....... atwhat ....... aboutwhat ....... forwhat ....... like

Evo nekih od primjera:

5.30 I don't know what, the hell, you are talking about. (H.M., 88)5.30a Ja ne znam o ~emu kog vraga govorite. (S.S., 105)

5.31 Doctor Plarr wondered what the years ahead might be like.(H.C., 213)

5.31a Doktor Pler je razmi{ljao kakve }e biti godine koje dolaze.(P.K., 226)

5.32 I sometimes wonder what you do come here for. (H.M., 223)5.32a Ponekad se pitam zbog ~ega dolazi{? (S.S., 272)

Slavica Perovi}172

Ovi nalazi u upotrebi upitne rije~i what u IP i njihovih prevodnihekvivalenata na SH ne razlikuju se o od nalaza koje smo dobili analizomkorpusa direktnih pitanja (Perovi}, 1989).

Sve osnovne upotrebe what unutar Q-elementa na|ene su u IP. Nepostoji paralelizam da, ukoliko IP u glavnoj re~enici djeluje kao objekat, to morai njegov Q-elemenat unutar IP. U engleskoj re~enici 4.121 i njenom prevodu naSH 4.121a, IP je objekat predikata know, a upitni elemenat what je subjekat. USH prevodu ne reflektuju se te funkcije, jer je u dubinskoj strukturi stvarnoobja{njenje prevoda, a ono je razlog, uzrok onoga o ~emu predikat govori.

Iscrpno smo se bavili pronominalnom rije~ju what jer je bila prisutna unajve}em broju od svih pronominalnih rije~i. Od adverbijalnih rije~inajzastupljenija su bila IP sa how. Obja{njenje za to moglo bi se nalaziti upredikaciji i zna~enju, s obzirom da sintaksi~kih ograni~enja i uslovljenostinema.

Iz jednog sumarnog pregleda proizilazi ne{to {to bismo mi nazvalisintaksi~kom privla~no{}u (syntactic attraction), a {to je u okviru valencijeglagola. O~igledno da je glagol know predikat koji upravlja what pitanjima,know what semanti~ki zapisi ovdje obja{njavaju i opravdavaju i gramati~nost iu~estalnost uporebe i zna~enje.

Engleski predikati i njihovi SH prevodi uz upitnu rije~ WHAT

znati biti svestan saznatishvatiti

pitati se razbijati glavu

wonder razmi{ljati hteti pitatizapitati

shvatitivideti

razumetiunderstand mo}i shvatiti (neg. V)

biti jasno (neg. V)

Upitne rije~i 173

know

see

pomislitimisliti

pri~atitell govoriti

re}i

ask pitati

realize shvatiti

remember setiti se

Svi glagoli mogli bi da se svedu na nekoliko manjih skupina kojimadominiraju know, understand (realize, see) wander (ask). Daljom redukcijomprema frekvenciji javljanja know i understand mogli bi da postanu jednagrupacija - know, a druga bi bila think, tako da bi se svi glagoli mogli svesti natri: know; wander; think. Ask je u ovom konteksu irelevantno. Ova indirektnapitanja sa komplementajzerom what mogla bi se generalizovati kao dopuneglagola know u objekatskoj funkciji

x know what y

Naj~e{}a upotreba upitne rije~i what u IP bila je pronominalnogkaraktera, od ~ega je objekatska bila najizra`enija, a sve u primjerima u kojimaje IP imalo objekatsku funkciju. Funkcije IP u E re~enici su uvijekkorespondentno prenesene u SH, ali funkcije upitne rije~i nisu. Tako su mogu}islu~ajevi determinativne upotrebe nastali od pronominalne (naj~e{}e kad jewhat dodatak subjektu), ali ne i obratno. Na srpskohrvatskom to su naj~e{}eprevodi upitne zamjenice, {to i {ta u njihovim pade{kim oblicima, ali su tako|ena|eni prevodi gdje je upitna rije~ upitni prilog kao {to su na|eni i prevodi kojeklasifikujemo "drugi na~in".

Slavica Perovi}174

think

5.4 UPITNA RIJE^ WHY

Why je prema Quirku (1972: 330) prilo{ka upitna rije~ koja odgovara napitanje for what reason (za{to, iz kog razloga), a odgovor je naj~e{}e becauseof, tj. davanje razloga. Why ponekad u svojoj upotrebi li~i na what...for:

5.33 I wonder why he did it.5.34 I wonder what he did it for.

Semanti~ki, zna~enje pitanja sa prilogom why mogu da se pro{ire naodgovore u formi fraze za uzrok, razlog i motiv kao {to pokazuje primjer dvijere~enice koje su citat iz gramatike A Comprehensive Grammar of the EnglishLanguage:

5.35 We had to drive slowly because of the heavy rain.5.36 On account of his wide experience, he was made chairman.

(Quirk et al., 1986:695).

Why, kao i ostale wh-upitne adverbijalne rije~i mogu pripadatiobaveznim adverbijalima. Naj~e{}e su to SVA, i SVOA tipovi. U na{em korpusuto su primjeri tipa SVA.

Sljede}i primjeri }e nam ilustrovati ovakve strukture sintaksi~keorganizacije IP sa ovom upitnom rije~ju u klauzama sa glagolom to be:

5.4.1 WHY u funkciji dodatka subjektu

Tabela 25

E: S + Pred + [why+S+be]

SH: S + Pred + [zbog ~ega (elipsa klauze)]

Primjeri iz korpusa:

5.37 Oh, but you know why that is, Wilson said. (H.M., 156)5.37a Ali vi znate zbog ~ega, re~e Vilson. (S.S., 189)

Upitne rije~i 175

5.4.2 WHY u prilo{koj upotrebi

Tabela 26

E: S + Pred + [why + Clause/ReasP]

SH: S + Pred + [za{to + Clause/ReasP][Kako + Clause/ReasP]

Sljede}i primjeri su ilustracija gornjih obrazaca:

5.38 ... and then those fellows at the Embassy wonder why I have to import a new car every two years. (H.C., 48)

5.38a a onda se oni momci u ambasadi ~ude kako ja to moram svake godine uvesti nova kola. (P.K., 49)

5.39 Of course I understand now why you would want Senor Fotnum released. (H.C., 174)

5.39a Naravno da sada razumem za{to `elite da senjor Fortnem bude pu{ten. (P.K., 185)

Znatan broj primjera IP sa upitnom rije~ju why u Q-elementu imao jenegaciju ili u glavnoj ili u zavisnoj ili u obije klauze. Naravno, sintaksi~kaodlika negativnosti javljala se u primjerima shodno pravilima o negativnosti i ujednom i drugom konstituentu strukture, me|utim, semanti~ka oznakanegativnosti poticala je iz glavne strukture.

5.40 I wonder why Mrs Mc Kisko didn't like the Divers?" (T.I.N., 77)5.40a Ba{ me zanima za{to se gospo|i Mc Kisko nisu svidjeli Diverovi?

(B.J.N., 107)

5.41 Still Rosemary did not see why she should go. (T.I.N., 76)5.41a Rosemary jo{ uvijek nije bilo jasno za{to bi trebala i}i.

(B.J.N., 107)

Kako je predikat osnovni elemenat prema kojem se upravlja zna~enjezavisne re~enice, to je njegov upitni ili negativni oblik presudan.

Slavica Perovi}176

5.42 a) Zanima me za{to je...b) Ne zanima me za{to je...c) Zanima me za{to nije...d) Ne zanima me za{to nije...

Primjer pod 5.42 bi se mogao ovako interpretirati na SH:

5.43 a) Zanima me motiv, uzrok, razlog (zbog kojeg je...)b) Ne zanima me razlog (zbog kojeg je...)c) Zanima me razlog (zbog kojeg nije...)d) Ne zanima me razlog (zbog kojeg nije...)

Ovako protuma~eni ovi primjeri pokazuju da je domen negacije uglavnoj re~enici pro{iren i na zavisnu, ili ne i obratno. Mogu}nost da se ispitaono {to je u zavisnoj re~enici, zavisi isklju~ivo od toga da li je u glavnoj re~enicipozitivan glagol. Ukoliko je negativan, uslov je ni{tavan. Razlog leì upresupoziciji sa upitnom rije~ju why (Quirk, 1972; Quirk et al., 1986).

Primjeri pitanja sa upitnom rije~ju why:

5.44 He wondered why it was flying at all, until he remembered that the day was the anniversary of the armistice of one world war before the last. (H.C., 46)

5.44a Pitao se za{to je zastava uop{te istaknuta, a onda se setio da je tog dana godi{njica primirja nekog svetskog rata, pre poslednjeg.(P.K., 47)

5.45 Doctor Plarr sometines wondered why he had never been tempted to make love to her. (H.C., 100)

5.45a Doktor Pler se ponekad pitao kako to da nije do{ao u isku{enje da joj se udvara. (P.K., 105)

5.46 He was wondering why and about what the man was lying to him.(T.I.N., 157)

5.46a Pitao se za{to i o ~emu mu ovaj ~ovjek laè. (B.J.N., 22)

5.47 "I don't like mysteries", I answered" and I don't understand why you won't come out frankly and tell me what you want. (G.G., 78)

5.47a Ne volim misterije - odgovorih mu - i ne razumem za{to ne}ete otvoreno da kaète {ta èlite. (V.G., 65)

Upitne rije~i 177

5.48 I never understood why, in the end she preferred Vallejo to you.(H.C., 174)

5.48a Nikad nisam shvatio za{to je na kraju pretpostavila Valjeha vama.(P.K., 185)

5.49 "I can't understand why you talk this way, Kathe - I thought you liked him" (T.I.N., 265)

5.49a Ne razumijem za{to tako govori{, Kathe... Mislio sam da ga voli{.(B.J.N., 255)

Engleski predikati i njihovi SH prevodi u IP uz upitnu rije~ why

E SHrazumjetishvatiti

ne biti jasnone razumeti

know znatihtjeti + da + kazatibiti jasno

pitati sewonder ~uditi se

zanimati + O

ask pitati

Iz datog pregleda vidi se da ovo nisu veoma zastupljena IP u na{emkorpusu. Prema najve}oj frekvenciji predikata i upitne rije~i ovo bi bila

x wonder why y

pitanja, ali i

x not see why y

Slavica Perovi}178

understand

see (neg.)

want to know

jer je u svim primjerima sa predikatom see glavna re~enica bila negativna. Od22 primjera ovih IP, 7 ih je imalo negaciju u glavnoj re~enici, a 6 u zavisnoj. Tasemati~ka zakonitost vaì i za SH jezik jer je odraz univerzalnog pravilaglagolske negacije. Predikati u ovoj skupini pitanja mogli bi se nazvati glagolirazumijevanja odnosno nerazumijevanja. To su understand, see (u smisluunderstand), know i glagol introspekcije (wonder).

Prvu skupinu glagola, prevoda na SH, mogu}e je semanti~ki grupisatioko glagola shvatiti, razumjeti. Glagol know se prevodi sa (ne) biti jasno iz~ega se u oba jezika osje}a potreba za dopunskim obja{njenjem u svim ovimprimjerima. Ta potreba za dodatnim obja{njenjima naro~ito je izraèna zbognegativnog oblika, gdje je inferencija: molim te, objasni, kaì razlog, a nestvarno negiranje iskaza. U tom smislu negativni oblici u glavnoj re~enicipredstavljaju signale za traènje odgovara, i ova su pitanja mnogo vi{e pitanja,nego neka druga. Presupozicija ovih negativnih pitanja je savjet, poziv,sugestija, instrukcija (Quirk et al., 1986:821). Pitanja sa ovom upitnom rije~jusu vrlo ~esto dio stvarnog razgovora i ona skoro uvijek pobu|uju na odgovore.Glagol wonder je i ovdje izuzetak, njime se ne traì eksplicitan odgovor.

IP sa why su na SH bila uvijek prevedena klauzom kojoj je nedostajalafraza za razlog (uzrok ili motiv), a sama upitna rije~ nije u SH prevodimapokazala veliku raznolikost.

Tabela 27

E SHwhy za{to

kako (to)

Naj~e{}e je odgovor na why IP bio neobavezni dio strukture klauze,me|utim bilo je i primjera gdje je obavezan kao u 5.37 zbog svoje funkcije.Primjer invertiranog reda subjekatske i objekatske klauze IP sa why prenesen jei u SH:

5.50 Why they came East I don't know. (G.G., 12)5.50a Za{to su se doselili na Istok, ne znam. (V.G., 10)

Nije bilo infinitivne klauze poslije ove upitne rije~i.

Upitne rije~i 179

5.5 UPITNA RIJE^ WHERE

Upitni prilog gdje je nepromjenjiva vrsta rije~i u SH kojoj je odgovorondje. To je prilog koji ide uz glagole mirovanja (nalaziti se), dok se uz glagolekretanja i ne upotrebljava, ve} se koristi kuda, kamo. (Stanoj~i}, Popovi},Mici}, 1989:330; Stevanovi}, 1979:17)

Jezi~ka norma kaè da je u sljede}im primjerima pitanje 5.51 ta~no, apitanje 5.52 pogre{no:

5.51 Pitao sam ga kuda ide.5.52 Pitao sam ga gdje ide.

Ova dva pitanja, ako smisao nije isti (misli se na pravac kretanja) moguda zna~e prostor po kome se kre}e neko ili plan i pravac, cilj. Odgovor na pitanje5.51 moè biti: U Beograd, a na pitanje 5.52: Kod Marka.

Zbog uobi~ajenosti i uvrijeènosti pogre{ke u svakodnevnom govorumoglo bi se, mo`da pomisliti da i primjer pitanja 5.52 postaje norma. Me|utim,nije tako. Prvom primjeru bi, ina~e, u engleskom odgovarao oblik where... to.

Gdje /where je u oba jezika glavna rije~ upitne fraze i ~esto je obaveznidio obrasca SVA, odnosno SVC. U tim obrascima V je naj~e{}e glagol to be,(biti), a A(djunct) ili C(omplement) su obavezni dodaci u obrascu. Moè,tako|e, da bude i komplement predloga.

5.53 I wondered where he was from.

Quirk et al. dopunjuju ovaj opis primjerima gdje su adverbijalne upitnerije~i spoj sveze i dodatka. (1986:442)

5.54 I wonder she was here.

Ponekad, kao dio Q-elementa u postmodifikatorskoj uporebi, mogu dase na|u odre|eni izrazi kojima se poja~ava zna~enje (intezifikatori) u viduprepozicione fraze: where on earth. (Ibid., 451)

Osnovno zna~enje ove upitne rije~i u engleskom je mjesto - tu, ovdje,ondje, ali moè biti i pravac i cilj kao i u SH.

Slavica Perovi}180

whenat which time{ }

5.55 Where was she walking? - Down the hill.

5.56 Where was she walking? - To the bus stop.

Primjeri koji ilustruju navedene strukture:

5.57 We know exactly where you are. (H.C., 229)

5.57a Znamo ta~no gdje ste. (P.K., 242)

5.58 One always knew where one was. (H.M., 43)

5.58a ^ovjek je uvek znao na ~emu je. (S.S., 51)

5.59 I just don't know where I am. (H.M., 130)

5.59a Samo ne znam gdje se nalazim. (S.S., 156)

5.60 "Then we knew where we stood", said Franz. (T.I.N., 159)

5.60a Tek smo tada znali gdje stojimo. (B.J.N., 25)

Ovo su bili primjeri funkcije dodatka subjektu upitnog elementa where

unutar zavisno upitne re~enice sa glagolom to be.

Upitna rije~ where je uglavnom prevo|ena kao u sljede}im obrascima, a

samih primjera nije bilo dovoljno za jednu iscrpniju analizu. Ipak, kao {to

pokazuje Tabela 28, mogli smo zaklju~iti da ova upitna rije~ pokazuje veliku

sli~nost u upotrebi i funkciji u E i SH. Ekvivalenti su naj~e{}e korespondenti sa

odnosima sli~nosti i razlike.

Tabela 28

E: S + Pred + [where + Clause/LocP]

SH: (S) + Pred + [gdje + Clause/LocP][odakle][kako]

Upitne rije~i 181

5.6 UPITNA RIJE^ HOW

How je pridjev i prilog stepena i na~ina (Huddleston, 1984: 370). Jednaod osnovnih funkcija ove adverbijalne rije~i jeste da uvede imeni~ke klauze,me|u njima IP.

Prilo{ka upotreba upitne rije~i how dominirala je u primjerima ukorpusu. Na SH naj~e{}i je prevod kako, jer je to prilo{ka rije~ za na~in.

5.61 But you never know how you once felt. (T.I.N., 244)5.61a Ali ~ovjek nikad ne zna kako se neko} osje}ao. (B.J.N., 234)

Sve upitne rije~i ne dozvoljavaju upotrebu nefinitnih oblika u zavisnoupitnoj re~enici. Upitna rije~ how ne pokazuje nikakve restrikcije u tom pogledui primjeri su bili dosta ~esti.

5.62 Now she would always know how to inflict the sharpest stab.(H.M., 171)

5.62a Od sada }e uvek znati kako da mu zada najlju}i udarac. (S.S., 206)

Na SH taj nefinitni (infinitivni) oblik je prevo|en ili tako|e infinitivomili da + V-pres. Sama upitna rije~ how je prevo|ena i druga~ije, ne samo kako:

5.63 I don't see how you can be angry with Mother Church. (H..C.,115)5.63a Ne vidim za{to se ljutite na Majku Crkvu. (P.K., 122)

U gornjem primjeru predikat je see koji ne zna~i vidjeti, ve} uvi|ati,shvatiti, razumjeti. To su glagoli koji vi{e tra`e razlog zbog kojeg se desilaradnja, nego na~in na koji se desila. Uz to, predikacija zavisno upitne klauze jeidiom sa glagolom to be (to be angry with) uz modalnu upotrebu glagola can.Odgovor na ovo pitanje nije stepen i na~in (mnogo, malo) ve} razlog (zbogCrkve kao institucije). U kontekstu, ina~e, ovo pitanje komunikativnofunkcioni{e kao retorsko pitanje ili, pak, iritiranost.

5.64 But most of all she wanted him to know how she loved him, now that the fact was upsetting everything, now that she was walking over the battle - field in a thrilling dream. (T.I.N., 86)

Slavica Perovi}182

5.64a Ali najvi{e od svega htela je da on vidi, koliko ga ona voli, sada kada ta ~injenica izvr}e sve naopako, dok ona hoda preko bojnoga polja u uzbudljivom snu. (B.J.N., 119)

Gornji primjer nam ne daje sasvim pouzdane razloge za{to je howprevedeno sa koliko, a ne kako, sem ako se ne protuma~i upitna rije~ kao elipsapridjeva much. Kontekst nam, me|utim, pru`a druga~ije obja{njenje. U tekstunalazimo imenicu fact kojoj bi antecedent mogao biti zavisna upitna re~enica -zna~i ~injenica da ga voli, a ne koli~ina njene ljubavi. Stoga, smatramo da je ovoIP nedovoljno precizno prevedeno u odnosu na sitaksi~ke signale ikontekstualne ~inioce. Sljede}i primjer predstavlja ilustraciju slobodnogprevoda ili interpretacije.

5.65 Mary will see how we'd feel about it. (T.I.M., 282)5.65a Valjda }e Meri razumeti na{ stav. (B.I.N., 273)

Ovo je primjer nepodudarnosti svih vrsta i nivoa. Prvo sintaksi~ki:komplementajzer i pripadaju}a mu zavisna re~enica prevedeni su imeni~komfrazom. Drugo, slo`ena re~enica postala je prosta, a zavisna se izgubila. Dalje,glagol see preveden je sa razumjeti. Idiomatska upotreba to feel aboutsomething, uz predikat see mogu da rezultiraju u ovakvim prevodima, ali tadaekvivalencija svoje nu`no tuma~enje dobija u diskursu, ovdje u situacionomkontekstu i re~enici koja funkcioni{e kao rezimiraju}i iskaz.

U na{em korpusu smo na{li nultu korespondenciju za upitnu rije~ how,{to je bilo rijetko, a samo indirektno pitanje sa nadre|enom klauzom je imalofunkciju odgovora u diskursu.

5.66 But you don't know how to drive, Clara. (H.C., 167)5.66a Pa ti ne ume{ da vozi{, Klara. (P.K., 177)

Mogu}e supstitucije rije~i how sa drugim prilo{kim rije~ima why,when, where ne bi mogle. Tuma~enje priloga how kao na~ina, u primjeru 5.66zna~i vje{tinu uop{te ne samo jednu njenu komponentu. Drugi izvor tuma~enjabi mogao biti izraz: to know how to + V koji obuhvata predikat,komplementajzer, i infinitiv zavisne re~enice i kao cjelina djeluje ~vr{}e odpodjele na glavni i zavisni konstituent.

Jo{ jedan primjer izostavljanja upitne rije~i u prevodu, gdje prevodrezultira izri~nom re~enicom na SH:

Upitne rije~i 183

5.67 I can see how she'd be very attractive to men. (T.I.N., 195)5.67a Vidim da mu{karcima mo`e biti jako privla~na. (B.J.N., 178)

U prethodnom i ovom primjeru nije mogu}a komparabilnost jer u SHprevodima upitna rije~ how ne postoji. Rije~ je, dakle, o nultom odnosu.

Prevodni ekvivalenti upitne rije~i how uz priloge

Tabela 29

E: S + Pred + [how+Adv+Clause/Man P]how badlyhow mechanicallyhow rapidly and easily

SH: S + Pred + [kako+Clause/Man P]kako+je+S+lo{ekako je mehani~kikako je brzo i lako

Prevodni ekvivalenti upitne rije~i how uz pridjeve

Tabela 30

E: S + Pred + [how+Adj+Clause/Man P]how muchhow hard Nhow long Nhow boringhow many more timeshow much (had happened)

SH: S + Pred + [kako+Clause/Man NP]{ta sve / kolikokako je te`ak + N/Skoliko su duga~ke Nkoliko se to bilo dosadilou kojoj meri{ta se sve dogodilo

Slavica Perovi}184

Primjeri koji ilustruju SH prevode priloga how uz pridjeve

5.68 ‘I was telling you how much I wanted you' Dr Plarr said warily.(H.C., 145)

5.68a Govorio sam ti koliko te èlim - re~e neodre|eno doktor Pler.(P.K., 155)

5.69 ‘If you knew' she said' how tired I get of all your caution.’(H.M., 170)

5.69a "Kada bi znao", re~e ona, "kako me zamara ta tvoja obazrivost".(S.S., 205)

5.70 You must know how little right I have to see Nicole again yet a Bigger Man then either of us says to forgive and to pity. (T.I.N., 272).

5.70a Vi najbolje znate koliko malo prava imam da vidim Nicole, ali ve}i sudac od nas obojice kaè da pra{tamo i da se smilujemo.(B.J.N., 262)

Prilog how je upotrijebljen uz pridjeve: many, much, tired, rich, clever,ill, boring, long, easy, hard i u ovim primjerima sre}emo ono {to Quirk et al.(1986:470) nazivaju nemarkiranim terminima u izrazima za mjere. Obi~no sekaè:

5.71 How far is it to the village?a ne:

5.72 *How near is it to the village?

U na{im primjerima u oba jezika imali smo slu~ajeve nemarkiranihpridjeva i priloga uz how.

ûdno bi bilo sljede}e:

5.73 *You'll have to tell us how litlle interrogation they can stand, Doctor.

umjesto how much kako i stoji u primjeru 4.184. Tamo gdje su markirani izraziu Q-elementu how+Adj/Adv obavezno se prevodi pridjev ili prilog. U ovomprimjeru opozicija je much naspram little, gdje je much nosilac zna~enjapresupozicije, odnosno presupozicija je vaè}a prema gornjem dijelu skale, neprema donjem.

Upitne rije~i 185

U sljede}em primjeru na{li smo i markirani termin little nasuprot much,{to prema Quirk et al., (1986:472) zna~i "presupoziciju da je relevantna normaprema donjem dijelu skale."

5.74 He knew how little important it really was. (H.M., 163)5.74a Znao je koliko je, u stvari, malo va`an. (S.S., 198)

U navedenom primjeru nemarkiranost bi bila iskazana sa how important.Prisustvo much u ovom primjeru ne bi zna~ilo nemarkiranost kao {to je to ugornjem primjeru, jer se iskazuje koli~ina i ona je specifikovana sa jednim little.Dakle, nemarkirani ~lan ne bi bio samuch, ve} samo sa how important. Isto jei u SH. U na{em korpusu bilo je primjera intenzifikatora u Q-elementu, ispredpridjeva u IP sa how. U SH je kori{}en prilog jako.

5.75 I needn't tell you, how very very worried we have all been!(H.C., 259)

5.75a Naravno, nije potrebno da vam ka`em kako smo svi bili jako, jako zabrinuti. (S.S., 273)

Da}emo primjer za ono {to nazivamo "druge konstrukcije”. To jeprepoziciona fraza u narednom IP u SH:

5.76 Doctor Plarr wondered how often, if their acquaintance continued, they would have to thred the same path... (H.C., 49)

5.76a Doktor Pler se pitao u kojoj meri }e ~esto, ako se njihovo poznanstvo nastavi, morati pre}i istom stazom... (P.K., 50)

Ovo su mogu}i prevodi na SH ove upitne rije~i:

E SH

kakohow koliko

za{to

Slavica Perovi}186

Engleski predikati i njihovi SH prevodi u IP uz upitnu rije~ how

E SHpomisliti

think mislitipri pomisli

znatiknow vidjeti (znati, saznati putem ~ula vida)

umeti

razumjeti,vidjeti,zamisliti (negat.)utvrditi

razmi{ljatiwonder pitati se

misliti

remember se}ati se

ask upitati

understand razumeti

govoriti re}iispri~ati kazati

znatishvatiti

Prema frekvenciji javljanja ovo su x see how y pitanja.

Zaklju~ak: upitne rije~i imaju dvojaku ulogu: a) one sukomplementajzeri kojima se IP ume}e u {iru strukturu i b) upitne rije~i. To im jezajedni~ko u oba jezika. Prema tim svojstvima upitne rije~i stoje u odnosupoklapanja. Povr{inska realizacija upitnih rije~i tvori odnose od poklapanja isli~nosti do kontrasta i razlika. Ukazali smo i na nulte odnose. Njihova osnovna

Upitne rije~i 187

see

tell

realize

sintaksi~ka odlika zavisnosti ogleda se u tome {to su upravljane predikatomglavne re~enice u procesu komplementacije. Jedan, ovako ~isti rez, izme|uglavne i zavisne re~enice naru{ava se jedino u onim slu~ajevima u SH kada jeupitna rije~ komplement predloga. Tada predlog dolazi na prvo mjesto iposrijedi je sli~nost.

Engleskim predikatima je uz analizirane upitne rije~i odgovarao ve}ibroj prevodnih ekvivalenata u SH. Naj~e{}i predikati uz upitne rije~i iz korpusaiskazani su na sljede}i na~in:

x know what y

x wonder why y

x see how y

Odnos komparabilnosti izme|u E i SH izraèn je prevodnom ekvivalencijom.Jednom glagolu u E odgovara vi{e glagola u SH. Dublje razloge za najve}i brojpojavljivanja IP sa ovim upitnim rije~ima nakon navedenih predikata trebatraìti u kontekstu i pruìti semanti~ka tuma~enja. Pedago{ke implikacije ovakopredstavljene jezi~ke pojave koja se istraùje jesu, mo`da, najneposrednijakorist koja moè na}i primjenu u ud`benicima, priru~nicima, gramatikama.

Slavica Perovi}188

VI FUNKCIJA INDIREKTNIH PITANJA UKOMUNIKACIJI

6.1 ODGOVORI NA INDIREKTNA PITANJA

Kao {to je navedeno u uvodnom dijelu ove knjige, poku{a}emo dautvrdimo:

a) da li postoji i u kojoj mjeri relacija IP - odgovor.b) da li predikate glavnih re~enica moèmo i u kojoj mjeri definisati u terminima informacije - pruànja, traènja, sticanja.

To }emo uraditi registrovanjem odgovora na IP koji imaju predikateozna~ene kao upitni glagoli: wonder, ask, inquire. Ovi se glagoli razli~itonazivaju, pa su za Bakera to interrogative verbs (upitni glagoli) (1989:98), a zaHuddlestona verbs of asking (glagoli pitanja) (1984:40).

Prvo pitanje se odnosi na to kako takve strukture djeluju u komunikaciji,ako je komunikacija i da li zahtijevaju odgovor ili ne. Drugo pitanje se odnosina zna~enje te skupine glagola u IP prema skupini glagola svojstava know,odnosno, wonder.

Kao odgovor }emo prihvatiti i answer (odgovor) i reply (uzvrat) i svakire~eni~ni oblik, bilo u punom ili elipti~nom obliku. Na primjer:

6.1 a) I wonder what time he left.b) Why do you want to know?

U ovu analizu }emo uklju~iti i upitni oblik re~enica koje imaju IP, ipitanje koje je odgovor:

6.2 a) Do you know what time he left?b) Why?

Vrlo ~esto indirektna pitanja imaju zna~enje indirektnog govornog ~ina,ili indirektne ilokucije (Hurford, 1984:259), a to se ~esto sre}e u molbama izahtjevima. Jedan broj IP u na{em korpusu sadrè upravo indirektni govorni ~in,na koja se naj~e{}e daje odgovor. Obja{njenje je u shvatanju IP: da li udoslovnom smislu ili indirektnom smislu (Clark, 1979; Clark i Schunk, 1980).M. Green u svom radu How to Get People to Do Things with Words dosta seovim bavi.1 Mi }emo prihvatiti kao odgovor i odgovor i uzvrat, ukoliko postoje.U cjelokupnom korpusu upitnih predikata, najvi{e ima sa glagolm wonder,relativno malo ask i ni jedan primjer sa glagolom inquire.

Da se vratimo semanti~kom tuma~enju koje proizilazi iz sintaksi~kestrukture na{ih primjera, kojeg se, ina~e, i drìmo u ovom radu. Na{e osnovnoopredjeljenje je da odredimo zna~enje pitanja kroz njihovu neksalnost. Da binapravio razliku izme|u relativne zavisne re~enice i zavisno upitne re~enice,Curme (1931:212) poseè za glagolom, pa je za njega samo 6.3b primjer upitan.

6.3 a) I told him who did it.b) I should like to ask who did it.

Drugim rije~ima, ukupno zna~enje IP se dobija iz svojstva pitanja kojeHuddleston naziva resolution of a disjunction (razrje{enje disjunkcije) ielement of indefiniteness (elemenat neodre|enosti) i glavnog glagola tj.predikata. (Huddleston, 1971:39). U osnovi ovog tuma~enja su propozicionazna~enja ta~nog i neta~nog s jedne strane, i alternativnog s druge strane. Primjer:

6.4 John wonders whether or not it is raining.

John kao vr{ilac radnje stoji u relaciji ozna~enoj glagolom wonderprema smislu indirektnog pitanja:

6.5 [whether or not it is raining]

IP u primjeru 6.5 ima zna~enje propozicije da pada ki{a i propozicije nepada ki{a. Neodre|enost se rje{ava davanjem informacije (Karttunen & Peters,1976:351).

Slavica Perovi}190

1 M. Green, u Cole and Morgan, 1975.

Osnovne komponente zna~enja se dobijaju:a) kroz razrje{enje putem disjunkcije ili putem davanja elemenata za neodre|enost u onim slu~ajevima gdje odgovor u nekom vidu postoji

b) kroz glagol glavne re~enice

Mi ovim komponentama dodajemo jo{ jedan. To je

c) oblik glavne re~enice ~ime se, prema Halliday, pove}ava zahtjev za odgovorom.

Performativni glagol ask i glagol wonder prema Munsatu (1986:199)predstavljaju izuzetak u odnosu na ostale glagole, predikate umetnutih re~enica.Munsat je, naime, mi{ljenja da IP ne pokazuju dokaz o postojanju Q-morfeme,pa je skepti~an u pogledu upitnosti IP.

U jednoj drugoj klasifikaciji koju su uradili Luelsdorff i Norrick(1979:37) po ugledu na Bakera (1968) svi glagoli su "semanti~ki komponovani(ili dekomponibilni)" od skupa svojstava koji uklju~uju svojstvo glagola znati.Semanti~ko svojstvo glagola znati govori o individualnom znanju o nekomstanju stvari. (Ibid., 39). U toj podjeli glagol wonder zajedno sa care,concerned about, concerned with, curious, inquiring, inquisitive, puzzleover, puzzled, sa~injava klasu not know i desire to know. Svi ovi glagoli suvi{e faktivnog nego informativnog karaktera, a u njihovoj obradi vezani su za ifi whether komplementajzere. U na{oj podjeli glagol wonder pripada upitnimglagolima, a glagol know glagolima znanja, {to se prvenstveno odnosi narelaciju pitanje-odgovor.

Pitanja su specijalan oblik upitnih re~enica, ali svakako ne jedini(Huddleston, 1971:40) i uz tvrdnju da na sva IP ne moraju da se daju odgovori,vra}amo se na po~etak ove analize.

U kontrastivnoj analizi glagola wonder (ask oneself) u yes-no IP, uzelismo njegova dva osnvna zna~enja - pitati se i pitati i oba pojavna oblika:unutra{nji monolog i dijalog ili polilog. Glagol wonder se naj~e{}e javlja u IPkao dio unutra{njeg monologa na koji nema odgovora.

6.6 He wondered whether Perez had seen him and identified him.(H.C. 230).

6.6a Pitao se da li ga je Perez video i prepoznao. (P.K. 243)

Kao dio unutra{njeg preispitivanja, dilema, nesigurnosti, takvimpitanjem se pokre}u ~itavi tokovi misli i razmi{ljanja, ali ponekad se takve mislii sumiraju ovim IP. Nije rijedak slu~aj da ovakvim pitanjima paragraf po~ne ilizavr{i. Ponekad postoji te`nja da lice dâ odgovor na svoja razmi{ljanja i to uistoj re~enici.

Funkcija indirektnih pitanja u komunikaciji 191

6.7 He wondered how all the dreary scene would have appeared if he

had been victorious, but in human love there is never such a thing as

victory: only a few minor tactical successes before the final defeat of

death or indifference. (H.M., 210)

6.7a Pitao se kako bi ~itav taj sumorni prizor izgledao da je on bio

pobednik, ali u ljudskoj ljubavi nikada nema pobede, postoji samo

nekoliko manjih takti~kih uspeha pre krajnjeg poraza u smrti ili

ravnodu{nosti. (S.S., 255)

Kao dio unutra{njeg monologa vrlo ~esto ovakva pitanja upu}ena sebi ne

pozivaju na odgovor u tom interiorizovanom govoru, ve} na akciju. Neposredno

iza takvog pitanja u tekstu se daje opis nekog gesta, djelovanja, provjere, koji bi

trebalo da bude odgovor, ili razrje{enje {to bi na tom interiorizovanom planu

jezika odgovaralo paralingvisti~kim signalima u verbalnoj komunikaciji.

6.8 Wondering if he were sick, I went over to find out - an unfamiliar

butler with a villainous face squinted at me suspiciously from the

door. (G.G., 119)

6.8a Pitaju}i se da nije bolestan, odoh preko da vidim {ta se to doga|a.

Na vratima me je, ispod oka, sumnji~avo posmatralo lupe{ko lice

nekog nepoznatog sluge. (V.G., 100)

U eksteriorizovanom govoru, yes-no IP sa glagolom wonder bilo je

mnogo manje od onih prvih, i uglavnom su na sva pitanja dati odgovori.

6.9 You know I like the place.

- I believe you do. I wonder why.

- It's pretty in the evening: Scobbie said vaguely. (H.M., 17)

6.9a Vi znate da volim ovo mesto.

- Verujem da ga volite. Pitam se samo za{to?

- Lepo je uve~e, odgovori Skobi neodre|eno. (S.S., 19)

Slavica Perovi}192

6.10 I wondered whether something had happened. I had a bad dream about you the other night. Pemberton's suicide upset me.- How silly, dear. Nothing like that could ever happen with us. (H.M., 92)

6.10a Sve je bilo tako tiho, odgovori, da sam se pitao nije li se {ta dogodilo. Ru`no sam te sanjao pre neku no}. Pembertonovo samoubistvo me je poremetilo.- Kakva ludost dragi. Tako {togod nama se nikada ne bi moglo dogoditi. (S.S., 94)

Vidjeli smo da ova IP nemaju sintaksi~ke osobenosti pitanja, nemajugramatikalizovanu upitnost ni na jedan na~in. To su izjavne re~enice, koje imajuodre|eni predikat i s tim gramati~kim svojstvima one djeluju u komunikaciji naodre|eni na~in. Ti na~ini se sadrè u rasponu gdje se na jednom kraju slu{alac,sagovornik, (interlokutor) osje}a pobu|enim da ne{to kaè, dok je na drugomkraju osje}anje da ne mora da kaè ni{ta. Veoma je va`no da su sva pona{anjaprihvatljiva. Eksteriorizovan govor2 s ovom strukturom moè traìti reakcijekoje nisu verbalne, a to su indirektni govorni ~inovi koje koristimo kada èlimoda neko ne{to kaè ili za nas uradi.

U wh-IP mnogo je vi{e bilo slu~ajeva iz stvarne konverzacije, gdje jeuglavnom davan odgovor.

6.11 I just wonder why you've got so much time to waste.- I'm in business here in Paris. (T.I.N., 120)

6.11a Samo ne znam za{to tra}i{ toliko vremena.- Imam biznis, ovdje, u Parizu.

(Na{ prevod, izostavljeno u prevodu originala).

Ovo indirektno pitanje ima i ono drugo, izvedeno zna~enje, a to je~u|enje i iznena|enje, i kao takvo poziva na obja{njenje.

Ponekad, ove re~enice predstavljaju odgovor s primjesama ljutnje,gor~ine, iritiranosti, na odre|eni na~in rezimiraju ono {to je prije toga biorazgovor. Takav je i sljede}i primjer, koji predstavlja zaklju~nu re~enicu urazgovoru glavnog junaka i policajca.


2 Vidi: V. Sekuli}, Godi{njak SDPLJ br.7-8, 1983-1984.

6.12 And yet I still keep wondering why you lied to me. (H.C., 89)6.12a A ipak se stalno pitam za{to ste me lagali? (P.K., 94)

Glagol ask je na|en u mnogo manjem broju od glagola wonder, svega20 primjera. Jedina razlika je bila u tome {to je bilo vi{e odgovora na ta pitanja.

6.13 I asked if you believed sometimes in God the Father? - You have asked me that before. (H.C., 210)

6.13a Pitao sam te da li ponekad veruje{ u Boga Oca?- To si me ve} jednom ranije pitao. (P.K., 222)

Odgovor moè da uslijedi, ali da ne bude dio stvarne konverzacije.

6.14 She asked me if I was going to the Red Cross and make bandages. I was. (G.G., 81)

6.14a Upita me da li idem u Crveni krst da pravim zavoje. I{la sam. (V.G., 68)

Neki odgovori su bili gest, osmijeh, radnja:

6.15 Asa Bird brought him around at the last minute and asked if we had room for him. Jordan smiled. (V.G.134)

6.15a Ejsa Berd ga je doveo u poslednjem trenutku i zamolio da ga smjestimo. Dòrdan se osmjehnuo. (V.G., 133)

Skoro sva pitanja su dio izgovorenog dijaloga na koja se dobio odgovor. Iz togabi se moglo zaklju~iti da je to glagol koji je u ve}oj mjeri upitan od glagolawonder. Sam glagol wonder, onako kako se prevodio u na{em korpusu, zna~ipitati i pitati se, pa sve nijanse introspekcije, refleksije, karakteri{u ovaj glagolu mnogo ve}oj mjeri nego traènje informacije. Traènje informacije jeindirektno, izvedeno zna~enje ovog glagola i sagovorniku otvoreno zatuma~enje kako ga razumjeti: kao izjavnu re~enicu ili pitanje. Prema osobinamasamih glagola samo je ask glagol kojim se implicitno traì informacija, aliuvijek ne dobija, ali za to postoje obja{njenja, uvijek u okviru datog konteksta.

U ovoj analizi kontrastivni kvalitet je umanjen, jer prevodi IP na SHodraàvaju pona{anje, reakcije i odgovore izvornog govornika, tj. Engleza iliAmerikanca. Me|utim, namjerno istraìvanje koje bi imalo za cilj odgovor naIP u govoru Amerikanca ili Engleza i nekog sa SH govornog podru~ja u

Slavica Perovi}194

odre|enim situacijama pod odre|enim uslovima, dalo bi, pretpostavljamo, jednudruga~iju sliku.

Prevodni ekvivalenti iskaza su pokazali zna~ajne razlike u jednomsegmentu shvatanja IP, to je indirektni govorni ~in (indirect speech act), a samarelacija IP i njegov odgovor su univerzalija i tako posmatrani u ovom radu.Prevodni ekvivalenti upitnih glagola ne pokazuju odstupanje od osnovnogzna~enja.

Na osnovno pitanje postavljeno u ovom dijelu rada, da li se indirektnimpitanjima traè informacije, moèmo odgovoriti negativno. Glagoli wonder,ask i inquire nisu u cjelosti glagoli traènja informacija ~ija se najbitnijakomponenta dobija kroz odgovor. Ovi glagoli su upitni prema svomsemanti~kom odre|enju, ali nisu prema onome kako funkcioni{u ukomunikaciji. U interpersonalnoj komunikaciji sagovornik se ne osje}a uvijekprobu|enim da disjunkciju razrije{i davanjem pozitivnog ili negativnogodgovora, ili neodre|enost ispuni sadràjem davanjem odgovora na nepoznatukoli~inu x. Ovo nas navodi da zaklju~imo da je komunikativna vrijednost ovihglagola dominantnija crta od njihovog lingvisti~kog odre|enja, drugim rije~ima,da je upotreba bitnija od zna~enja.

Na~in (mood) je najdjelotvorniji faktor3 za obezbje|ivanje odgovora. Uopoziciji deklarativni oblik - upitni oblik glavne re~enice u ~iju je glagolskufrazu umetnuto IP, upitni ~lan je onaj koji vi{e obezbje|uje odgovore. Ovajdrugi, deklarativni oblik naj~e{}e funkcioni{e kao indirektni govorni ~in, a tu seodgovori dobijaju odre|enim pravilima i mehanizmima.

6.2 KOMUNIKATIVNA VRIJEDNOST INDIREKTNIH PITANJA

Primjena nalaza teorije zna~enja, koja je svoje osnovne kriterije izgradilana vezi izme|u strukture re~enice i zna~enja te strukture u interpersonalnojkomunikaciji saobraènoj dru{tvenim konvencijama, nama se, u ovom dijeluanalize, ~ini dovoljno opravdanom s obzirom na postavljeni cilj. Analiza pitanjaindirektnim govornim ~inovima omogu}ava uvid u to kako jezik funkcioni{e.Na{e intuitivno osje}anje jezika ovom analizom se konkretizuje krozidentifikovanje elemenata funkcije u iskazu, regularnosti javljanja, otkrivanjeobrazaca pona{anja sagovornika u datim situacijama, itd.

U svom Osmom predavanju Austin (1965) je prvi dao teorijske postavkeo ilokucionom aktu i definisao ga kao


3 Vidi: Huddleston, 1976, 1984; Halliday, 1970, 1976.

"performance of an act in saying something as opposed to performance ofan act of saying something". (1965: 99)

(“sadrìna jednog ~ina u onome {to se govori, a ne u onome o ~emu se govori”)

Ta se misao razra|ivala i dopunjavala, dobijala svoje sociokulturnoodre|enje. U teoriji govornih ~inova iskazi imaju dva zna~enja: propoziciono iilokuciono koje se ~esto naziva ilokuciona mo}. Ilokuciona mo} je:

"The effect the utterance or written text has on the reader or listener."(Longman Dictionary of Applied Linguistics, Longman, 1985: 265)

(“U~inak koji iskaz ili napisani tekst imaju na ~itaoca ili slu{aoca.”)

U stvari, su{tina tuma~enja je u tome {to ove upitne strukture ne zna~eono {to kaù. Taj dio zna~enja pisanog ili izgovorenog iskaza te{ko se, u analiziIP, moè odvojiti od indirektnog govornog ~ina koji je u~tiviji na~in uizraàvanju odre|enih govornih ~inova, na pr. molbi, zahtjeva, odbijanja, itd.Razgrani~iti indirektni govorni ~in, ilokucionu mo}, direktni govorni ~in, bio bizama{an posao, a naro~ito bi to bila analiza koja se tom aparaturom koristi.

Da}emo samo jedan primjer direktne i indirektne ilokucije:

"Don't you think you ought to phone your mother?Direct illocution: asking whether hearer thinks he ought to phone

his mother.Indirect illocution: Suggesting that hearer should phone his mother.

(Hurford and Heasley, 1984:260)

("Zar ne misli{ da bi trebalo da telefonira{ majci?"Direktna ilokucija: pita slu{aoca da li misli da treba da telefonira

majciIndirektna ilokucija: sugestija da bi slu{alac trebalo da telefonira

majci)

Prema Newmeyeru (1983: 32) indirektni govorni ~inovi su:

"utterances that taken litterally, have senses quite different from those theyare intended to convey".

(“iskazi koji kada se shvate doslovno, imaju smisao sasvim razli~it od onog koji je trebaloda prenesu.”)

Slavica Perovi}196

Ilustracija za to bi mogao biti primjer:

6.16 Could you pass the salt?

U tuma~enju D. Gordona i G. Lakoffa, (1975:83-106) u ovom primjerupostoje dvije strukture. Jedna logi~ka koja se podrazumijeva bez obzira nailokucionu mo} (ovdje je to zahtjev) i druga logi~ka forma pitanja ne{to poput:"Zahtijevam da mi kaète da li mi moète dodati so." Mi u ovom radu ne}emopraviti razliku izme|u indirektnog govornog ~ina i ilokucione mo}i indirektnihpitanja. Zadràt }emo se na analizi zna~enja IP koja }e sadràti slede}ekomponente:

a) re~eni~ni/klauzalni oblik SFb) strukturu CSc) ilokucionu mo} re~enice IFd) situacioni kontekst SC

Bilo je dosta IP s upitnom glavnom re~enicom, a bila su zastupljena i onasa zapovjednim na~inom. Na osnovu pomenutih komponenti, o~ekujemo daustanovimo odre|eni broj razli~itih ilokucionih mo}i. Prvo slijedi primjer, azatim analizu na E i SH kroz navedene parametre.

6.17 Would you mind if I called you Ted? (H.C., 44)6.17a Ho}e{ li se ljutiti ako te zovem Ted? (P.K.,45)

Re~eni~ni oblik Struktura Ilokuciona mo}

E: upitni Clause dozvolaSH: upitni Clause dozvola

Situacioni kontekst: prelazak na prisnije oslovljavanje.

6.18 Would you go upstairs and see whether there's a rat in the bedroom? (H.M., 76)

6.18a Ho}ete da se popnete gore i pogledate da li se neki pacov zavukao u spava}u sobu? (S.S., 91)



E: upitni Clause molbaSH: upitni Clause molba

Situacioni kontekst: na~in da se produ`i susret.

6.19 Let me know if you run short of money before then. (H.M., 96)6.19a Javi mi ako ti pre toga nestane novac. (S.S., 115)


E: imperativ Clause nu|enje pomo}iSH: imperativ Clause nu|enje pomo}i

Situacioni kontekst: jedno od supru`nika ide na ljetovanje.

6.20 I will find out for you whether you can trust him. (H.M., 233)6.20a Doku~i}u ja da li mo`ete da mu vjerujete. (S.S., 285)


E: Izjavna re~. Clause obe}anjeSH: Izjavna re~. Clause obe}anje

Situacioni kontekst: dogovor oko plana akcije.

6.21 I'm not sure whether there are any cockroaches. (H.M., 155)6.21a Nisam siguran da li ima buba{vaba. (S.S., 188)


E: Izjavna re~. Clause izvinjavanjenegat.pred. (zbog buba{vaba)

SH: Izjav.re~. Clause izvinjavanjenegat.pred.

Situacioni kontekst: u gostima kod prijatelja.

Slavica Perovi}198

6.22 I wondered whether Wilson was in. (H.M., 200)6.22a Hteo sam da vidim da li je Vilson kod ku}e. (S.S., 243)


E: Izjavna re~. Clause zahtjev za informacijomSH: Izjavna re~. Clause zahtjev za informacijom

Situacioni kontekst: raspitivanje za prijatelja.

U svim navedenim primjerima postojala je podudarnost svih elemenataanalize u E i SH. Ista sintaksa, ista ilokuciona mo}. U ovom sistemufunkconisanja IP varijabilni dio bi mogao biti samo sintaksa, tj. re~eni~ni obliki struktura tog re~eni~nog oblika. Ilokuciona mo} i situacioni kontekst ostajuisti.

Posebna podvrsta ovih IP kod kojih je u prevodu izostavljena glavnare~enica predstavljena je sljede}im primjerom:

6.23 "I wonder if I could have some whiskey: I feel the mountain air!"(T.I.N., 282)

6.23a Mogu li dobiti jedan viski, ovaj planisnki zrak mi otvara tek.(B.J.N., 272)

Engleska re~enica je primjer indirektnog govornog ~ina ~ija jeilokuciona mo} - zahtjev da se dobije jo{ jedan viski u situacionom kontekstugdje dva lica, Nicole i Dick, razgovaraju o ne~em sasvim drugom, a pitanje kojeslijedi zna~i dozvolu i saglasnost za pi}e, a ne zna~i zahtjev da bude usluèn.(Dik je, naime, zagazio u alkoholizam i zna svu teìnu svoje situacije.)Prevodilac osje}a svoj jezik i prevodi indirektni govorni ~in u direktno pitanje~ije zna~enje nije derivirano ve} eksplicitno tj. traènje, odnosno zahtjev za jo{jednim viskijem. Drugim rije~ima, indirektni govorni ~in postaje direktni, agovorni ~in kao upotreba "preta~e" se u direktno pitanje kao forma. Nisu nampoznati kontrastivni radovi E i SH na podru~ju pragmatike, ali se usu|ujemo dapretpostavimo da bi se na ovom kontrastivnom segmentu pojavile velike razlikeizme|u dva jezika.


Sli~na je situacija i u sljede}em primjeru:

6.24 I wonder if it'd be too much trouble to have the butler send them on. (G.G., 176).

6.24a Da l'bi vam bilo zgodno da mi ih po{aljete po sobaru? (V.G., 149)

Ovdje je po srijedi govorni ~in gdje se ilokucionom mo}i ne traìdozvola ili saglasnost, ve} se traì usluga, ne{to kao:

6.25 Please, have the butler send them on.

6.26 (Molim vas) Neka ih sobar donese.

Implicitnost je u tolikoj mjeri prisutna koliko se u oba jezika traènjeusluge ne izraàva imperativom, ve} pitanjem, ali je u SH re~enici izostalaglavna re~enica i prevod glagola wonder. Jedna od mogu}nosti da se isto izrazibilo bi u E direktno pitanje:

6.27 Would it be too much trouble to have the butler send them on?

ali nema istu implicitnu snagu.Na kraju re~enice SH ekvivalenta primjera koji analiziramo nalazi se

znak pitanja, dok je u prethodnom slu~aju ta~ka. Ovim interpunkcijskimznacima sugeri{e se kako shvatiti zna~enje prevedene re~enice, pa nam je i tobio signal da gornje primjere onako analiziramo.

Zna~enje sljede}e re~enice dobija se iz sadejstva sintaksi~ke forme,zna~enja konstituenata sloène re~enice uzetih zasebno i re~enice kao cjeline:

6.28 "We wondered", Dick Diver said, "if you wouldn't come over this morning." (T.J.N., 46)

6.28a Mislili smo - rekao je Dick Diver - da biste mo`da jutros mogli prije}i k nama. (B.J.N., 73)

Prvo, ovo je jedan od rijetkih primjera gdje je IP u negativnom obliku,dok je nadre|ena re~enica u potvrdnom obliku. Na kraju re~enice je ta~ka.Prema Huddlestonu obja{njenje je u sljede}em:

"the mood of the Complement depends on the verb in the next higherclause" (1976:142)

(“na~in dopune (komplementa) zavisi od glagola u hijerarhijski nadre|enoj re~enici”)

Slavica Perovi}200

Ukupno zna~enje sugestije se upravo dobija iz glavne re~enice spredikatom wonder i IP s negativnim oblikom pomo}nog glagola would.Negacija u SH nije ovdje gramatikalizovana. Obja{njenje za to bi se moglotra`iti u jednoj inherentnoj i jednoj eksplicitnoj negaciji koje daju pozitivnozna~enje. Ve} smo rekli ranije da se glagol wonder mo`e opisati kao not knowjer ne postoji saznanje oko toga {ta je odgovor na ono {to se IP iskazuje. Druganegacija je negativna rije~ not uz modalni glagol would. Da}emo na{ poku{ajprevoda, prvo s jednom negacijom, a potom s obije.

6.29 ?a) Mislili smo, rekao je Dick Diver, da ne biste mo`da jutros mogli prije}i k nama.

6.30 *b) Nismo znali (bili sigurni), rekao je Dick Diver, da ne biste mo`da jutros mogli prije}i k nama.

Druga re~enica je definitivno negramati~na. Prva re~enica jeneprihvatljiva jer negacija donekle mijenja hipotaksi~nost, tako {to se zna~enjesugestije prenosi na zavisnu re~enicu pa ona sama, kao direktno pitanje sa rije~juda i negativnim glagolom, preuzima smisao cijele ilokucije. Sagovornik torazumije kao:

6.31 Why don't you come over this morning?

ili

6.32 Come over this morning.

To je mogu}e shvatiti kao u primjeru 6.33 gdje bi bio prisutan performativniglagol suggest.

6.33 I suggest you come over here this morning.

U IP izostaje negacija, ali ostaje kondicional kojim se potvr|ujeokoli{nost i distanca me|u sagovornicima koja podrazumijeva visok stepenu~tivosti. Ove navedene promjene uti~u na stepen ekvivalencije upotrebe, jernam se ~ini da primjer u engleskom ima zna~enje nagovaranja, a usrpskohrvatskom, predloga.

Svi primjeri koje analiziramo dio su eksteriorizovanog govora, u na{emkorpusu dio pisane konverzacije. Do sada smo nabrojali nekoliko vrsta


komunikativnih funkcija: dozvole, molbe, nu|enje, obe}anje, izvinjavanje,traènje informacije. Vi{e zbog ilustrativnosti, a manje radi iscrpnostinave{}emo jo{ nekoliko primjera.

6.34 You wouldn't care to come in, would you, and see what I've written? (H.M., 139)

6.34a Mo`da vas ne bi mrzelo da svratite i pogledate {ta sam napisao, ho}ete? (S.S., 168)

Re~eni~i oblik Struktura Ilokuciona mo}

E: Deklarativno pit. Clause pozivSH: Deklarativno pit. Clause poziv

Situacioni kontekst: provjera sadrìne jednog kablograma.

6.35 I never quite understood how they breathed. (T.I.N., 39)6.35a Nikad nisam pravo razumio kako se di{e. (B.J.N., 66)


E: Izjavna re~. Clause èlja za obja{njenjemSH: Izjavna re~. Clause èlja za obja{njenjem

Situacioni kontekst: na plaì - kupa~i u~e da rone.

6.36 You know what the telephone service is like in this city. (H.C., 89)6.36a Vi znate kakva je telefonska slu`ba u ovom gradu. (P.K., 93)


E: Izjavna re~. Clause izvinjenje(zbog lo{ih veza)

SH: Izjavna re~. Clause izvinjenje(zbog lo{ih veza)

Situacioni kontekst: obja{njenje oko jednog telefonskog poziva.

Slavica Perovi}202

U navedenim primjerima vidjeli smo da su govornicima "stajali naraspolaganju" odre|eni govorni ~inovi i ilokucione mo}i tih ~inova.Pretpostavlja se da oni postoje u ova dva jezika koja kontrastiramo i da bismoove iste ilokucione mo}i na{li kad bi vr{ili odvojene analize u dva jezika, a zatimuporedili rezultate.

Postoji i drugi "skup strategija" (Oleksy, 1980:359), a to su semanti~keformule kojima se odre|eni govorni ~in iskazuje. U na{em korpusu to suprimjeri sa glagolom mind u glavnoj re~enici, komplementajzerom if i finitnomklauzom. Na SH nisu imali ustaljenu sintaksi~ku formu iako su odraàvale jednuilokucionu mo}.

6.37 Do you mind if I stretch my legs a little? (H.C., 118)6.37a Imate li ne{to protiv da malo protegnem noge? (P.K., 125)

6.38 Do you mind if I pull down the curtain? (T.I.N., 116)6.38a Smeta te ako spustim zastor? (B.J.N., 150)

6.39 Do you mind if I eat with some people over here? he said. (G.G., 113)

6.39a Ne}ete se ljutiti ako ve~eram s nekim ljudima za onim stolom tamo? re~e on. (V.G., 95)

Svi ovi primjeri su na engleskom upitni oblici re~enice koja ima zavisnoupitnu klauzu, a u komunikaciji funkcioni{u kao traènje dozvole (permissionasking).

Na SH sva tri primjera su razli~ito prevedena. Upotrijebljeni su glagoli:ljutiti se, smetati (nekoga) i izraz imati ne{to protiv. Upitni oblici su:deklarativno pitanje, deklarativno pitanje s negativnim pomo}nim glagolom ileksi~ki glagol i partikula li. Lingvisti~ki izraz u L1 i L2 je razli~it, ali SHprevod, svejedno, tretiramo kao ekvivalente.

Zaklju~ak: U svim slu~ajevima analize komunikativne vrijednosti IPimali smo primjer potpune korespondencije govornih ~inova izraènih krozilokucionu mo}. Nije bilo takvih kulturno specifi~nih ili ritualizovanih da senisu mogli sadràti u skupu govornih ~inova u SH.

Govorni ~inovi su naj~e{}e bili izraèni vrlo sli~nim lingvisti~kimizrazom kao u engleskom. Postojala su dva skupa parametara: promjenljivi inepromjenljivi.


Prema nepromjenljivim parametrima ove strukture u dva jezika stoje uodnosu sli~nosti. Prema promjenljivim parametrima stoje u odnosu kontrasta.

Promjenljivi su bili: re~eni~ni (klauzalni) oblik SF struktura CS

Nepromjenljivi su bili: ilokuciona mo} IFsituacioni kontekst. SC

Ranije smo rekli da bi ilokuciona mo} bio varijabilni parametar da jesmjer istraìvanja druga~iji tj. od ilokucione mo}i ka strukturi. U na{emistraìvanju je obratno: od strukture (koja je jedna) prema ilokucionoj mo}i.Kontrastivni rezultati pokazuju da lingvisti~ki, izraz odraàva istovjetnost irazliku u ilokucionoj mo}i prema sljede}em kontrastivnom pravilu:

IF1 =IF2 ako je a) CS L1 = CS L2b) SC L1 = SC L2c) broj konstituenata u L1 = broj konstituenata u L2(L1 - E, L2 - SH)

Promjenom broja konstituenata, u re~enici koja sadrì IP, druga~ijimprevodom predikata i promjenom oblika glavne ili sporedne re~enice, gubi selingvisti~ki izraz u jeziku cilju i radi se o slu~aju razlike u dva jezika.Nepodudarnost struktura kao u prevodu re~enice 6.24 vodi u nepodudarnostgovornih ~inova tj. dobija se prevod ilokucione mo}i, ne lingvisti~ke strukture.Tamo gdje smo ustanovili da je u prevodu i data ilokuciona mo} kao u izvornomjeziku, postoje za to najmanje dva uslova:

a) dobijeni prevodi su korespondentib) zadràn jedan smjer analize.

Ostali prevodi su ekvivalenti, ali ta ekvivalencija ne uklju~uje ovaj semanti~kinivo. Svi ostali se tretiraju kao nepodudarnost zna~enja izraènu putemgovornih ~inova. Kao {to se vidi, rezultati ovog smjera analize uveliko zavise odsintaksi~kih faktora, od lingvisti~kog izraza. Zajedni~ko u oba jezika jestruktura. Da je zajedni~ki imenilac ilokuciona mo}, analiza bi urodilaraznovrsnim strukturama kako u jednom, tako u drugom jeziku.

Slavica Perovi}204

VII PREDIKATI

7.1 PREDIKATI KOJI ZAHTIJEVAJU INDIREKTNA PITANJA UENGLESKOM I SRPSKOHRVATSKOM JEZIKU

Predikati koji omogu}avaju i zahtijevaju komplement u vidu IP i dosadsu u ovom radu zaokupljali na{u pa`nju. Sintaksi~ki, oni su va`an ~inilac zaoformljenje IP u povr{inskoj strukturi, a semanti~ki, vjerujemo da su unajdubljoj sferi iskaza, u semanti~kim zapisima. Semanti~ki zapisi o kojima jepisao Lurija kao i drugi ruski autori, uz dubinsku sintaksi~ku strukturu koju jeinicirao Chomsky, predstavljaju prelazne stepene ka povr{inskoj sintaksi~kojstrukturi, a to je forma uobli~enog iskaza.

"Pri pripremi iskaza uzima se relativno mali broj (smisaone veze) kojiulazi u sastav dubinsko-sintaksi~ke strukture, (...) ovaj procesograni~avanja potrebnih veza i izbora neophodnih sintaksi~kih strukturatraje i upravo ovaj proces selekcije veza obezbje|uje preciznost struktureiskaza koji se formira." (Lurija, 1982:37)

Za predikate koji dozvoljavaju IP, prema navedenom, to zna~i da trebada postoje odre|eni semanti~ki uslovi koje treba ispuniti, {to jedni glagolizadovoljavaju, a drugi ne zadovoljavaju.

Predikate, koji dozvoljavaju (zahtijevaju) IP u E i SH, karakteri{unekoliko osobina. To je jedna ograni~ena skupina glagola koja dozvoljavakomplementaciju u vidu IP, ali i drugih nominalnih klauza, na primjer thatklauza.

7.1 I know that he is a great poet.7.2 I believe that he is a great poet. 7.3 I know what he writes about.7.4 *I believe why he did not come.

Dok glagol know, dozvoljava that klauze i indirektna pitanja, dotleglagoli ask i wonder zahtijevaju IP, a nipo{to that klauze.

7.5 *He asked that the book was published last year.7.6 *He wonders that the students would come.

Ako bi se sumirala sva savremena literatura o predikatima,identifikovalo bi se postojanje dva: wonder koji ima Q-morfemu u dubinskojstrukturi i know koji je nema.

"The intuitive difference between what is to know and what is to wonderdovetails nearly with the view that wonder wh - is an embedded questionconstruction whereas know wh - is not. The intuitive idea that to wonderis to have a question in one's mind whereas to know is not is leftunexplained and indeed somewhat mysterious on the view that know aswell as wonder, takes an embedded question as a complement." (Munsat,1986:194)

(“Intuitivna razlika izme|u onog {to se zna i o ~emu se pita skoro da se dodiruje sagledi{tem da je wonder wh umetnuto pitanje, dok know wh to nije. Intuitivna ideja dato wonder zna~i da se na umu ima pitanje, dok za to know nema, ostaje neobja{njeno izaista pone{to zagonetno kada se ima u vidu da know isto kao i wonder zahtijevaumetnuto pitanje kao komplement.”)

Od vremena kada je Baker (1968) ve}inu ovih predikata uvrstio upredikate tipa know i tim glagolom ih definisao, bilo je mnogo poku{aja da seizvr{i jedna solidna semanti~ka analiza. Odmah potom to se desilo u radovimaBresnan (1970) i Langacker (1974); time se bave logi~ari - Åkvist (1975) iKarttunen (1977). U djelima Hudsona (1976), Lyonsa (1977), Huddlestona(1971, 1976, 1984), ovo pitanje dobija prominentno mjesto i biva rije{eno uokviru komplementacije. Zbog pretpostavke da upitnost ili neupitnost IP zavisiod pona{anja predikata u dubinskoj strukturi, problemu se prilazilo s dvijestrane. Jedan je bio u traènju rje{enja kroz leksikon, a drugi vezivanjem Q-morfeme uz prisustvo glagola wonder, a odsustvo Q morfeme uz glagol know.Prvo gledanje ilustruje cicat iz Transformacione sintakse A. Radforda koji kaè:

"The semantic information about each item included in the Lexicon mightcomprise a specification of its sense, its function and thematic structureand the selection restrictions associated with its complements."(1986:141).

(“Semanti~ka informacija o svakom elementu uklju~enom u Leksikon mogla bi daobuhvata bliè odre|enje njegovog smisla, njegovu funkciju i tematsku strukturu kao irestriktivnost odbira vezanu za njegov komplement.”)

Slavica Perovi}206

Najvi{i stepen ove generalizacije sintetizovan je u pravilima okomplementu, a najrasprostranjeniji je model Joan Bresnan. Sasvim precizno:

"if a verb is subcategorised for a WH - complement, the rule which insertsit from the lexicon will be sensitive to the presence of WH in the COMPnode of deep structure. Thus, Bresnan's phrase structure hypothesisprovides a method of correlating wh-complements with wh-predicates."(Luelsdorff, Norrick, 1979:26).

(“Ako glagol pripada podskupu WH-komplemenata, pravilo kojim se on dobija izleksikona, bi}e osjetljivo na prisustvo WH u COMP ~voru dubinske strukture. Tako,Breznanina hipoteza o fraznoj strukturi obezbje|uje metod kojim se u vezu dovode wh-komplementi sa wh-predikatima.”)

Poku{a}emo da na{e primjere razvrstamo u odre|eni broj grupa, pomogu}nosti u grupe glagola znati i pitati (se). Semanti~ko okruènje kroznegativni kontekst, potvrdni kontekst i distribucione uslovljenosti (javljanje uzglagole ili pridjeve), bi}e nam va`ni da objasnimo na{e primjere i kontrastiramoih sa SH prevodima. Sematnika iskaza prisutna je kroz semantiku rije~i(Kempson, 1977:11), a novije semanti~ke teorije uglavnom uzimaju dvanavedena glagola kojima defini{u ostale predikate. Podjela je kao {to smo vidjeliuslovljena prisustvom ili odsustvom Q-morfeme u dubinskoj strukturi. Druga bipodjela bila prema nekim drugim semanti~ko sintaksi~kim kriterijima. MilkaIvi} je analizirala faktivnost re~enica sa glagolom znati dopunjenih izjavnomre~enicom s veznikom da i zavisno upitnom s veznikom da li. Ovu drugu vrsture~enica analizira u njenom upitnom i negativnom obliku i konstatuje da je

"upitna verzija neobeleèna odre|enim odnosom govornog lica premanjenoj sadrìni", (1983:140)

a u negativnom obliku je "faktivno neobeleèna". (Ibid., 140)Ukoliko bismo i{li ovim putem, to bi nas moglo odvesti u analizu drugih

elemenata presupozicije i antifaktivnost, na primjer. Na{e polazi{te je bilo dautvrdimo da li ove glagole moèmo da okarakteri{emo u terminima informacije,ili da se drìmo predloènih podjela iz postoje}ih tradicionalnih gramatika kojeuzimaju parametre iz semantike povr{inske strukture.

Prvo da pogledamo Bakerovu podjelu u engleskom jeziku. Bakerovipredikati su podijeljeni na know predikate, decide predikate, matter predikatei depend predikate. Lista koja slijedi nije data u cjelosti, ve} premanajfrekventnijim predikatima sravnjenim prema predikatima iz na{eg korpusa.

Predikati 207

MATTER predicates mattermake a differencecaregive a damn, hoot etc.be of some concernbe of some interestbe beside the pointbe some of someone's businessbe of some consequence tocount (for much)

DEPEND predicatesdependbe a function ofbe determined bybe related to

DECIDE predicatesdecidemake up one’s mindprescribe(Baker, 1968:167)

U Quirkovoj podjeli semanti~ko okru`enje i distribuciona svojstva IP sene sagledavaju kroz mogu}nost definisanja jednim glagolom, ve} neasertivnimkontekstom, negativnom glagolskom konstrukcijom, glagolom sa predlogom.Bakerovi i Quirkovi kriteriji, u stvari, nisu isklju~ivi, ve} su uklju~ivi i mogu sekombinovati.

U na{em korpusu naj~e{}i predikat je bio know. Postoji ~itava jednaskupina glagola koja je na SH u nekom primjeru bila prevedena sa znati/saznati.

knowwonderfind out znati

telllearn

Slavica Perovi}208

Ako ove glagole pro{irimo na proces kako se do znanja/saznanja do{lo,onda moèmo spisak pro{iriti glagolima:

see - shvatiti understand - shvatitiexplain - objasnitirealize - shvatiti

I povratni prevod ovdje ide u prilog postavci da se najve}i broj glagolamoè definisati kroz glagol znati (know), jer je tako i dat u prevodu. Ilustracijeradi, evo nekoliko Bakerovih glagola definisanih glagolom know:

discover - come to knowsee - come to knowlearn - come to knowunderstand - knowapparent - knowablewonder - not know (Baker, 1968:104)

Drugi na~in, analizom negativnog konteksta, potvr|uje da se nekipredikati prirodnije javljaju u negativnoj formi. Pridjev sure i uncertain i glagolcare bili su u negativnom obliku.

7.7 Well I don't care where you laid her down. (T.I.N., 299)7.7a Meni je, da zna{, potpuno svejedno gdje si je povalio. (B.J.N., 288)

S druge strane, negativni oblici glagoli see, understand, know, imaju uosnovi prevod ne razumjeti kada slijedi IP sa upitnom rije~ju why. U ovomslu~aju negativno okruènje je potrebno zato {to se indirektnim pitanjem pita zarazlog koji nije poznat.

IP poslije predikata know sa upitnom rije~ju why u komunikaciji uvijekzahtijevaju odgovor. U tom dijelu ta pitanja su{tinski su "upitanija" od IP poslijeglagola wonder koji je klasifikovan kao upitni. Postavlja se pitanje: {to imasu{tinsku snagu pitanja: da li onaj glagol koji je semanti~ki klasifikovan kaoupitni, ili onaj na koji se dâ odgovor?

Presupozicija IP kao u 7.8 i 7.8a je ~u|enje, nerazumijevanje za ne~ijebavljenje nekim poslom, na{to se reaguje odbranom i obja{njenjem. Zato ova IPimaju odgovor:

Predikati 209

} znati

7.8 "I don't see why you have to - come in contact with all this, she burst forth. - Oh don't you? Sometimes I don't either". (T.I.N., 275)

7.8a Ne razumijem za{to se ti mora{... baviti ovim svim - prasnula je. -Ne razumije{? Katkada ni ja. (B.J.N., 265)

Na osnovu frekvencije javljanja i semanti~kog okruènja, do{li smo dozaklju~ka o semanti~koj privla~nosti predikata i upitne rije~i kojom po~inje IP:

1. x know what y2. x know how y3. x wonder if y4. x wonder why y

know5. x neg see why y

understand

Ovih pet obrazaca proizvod su frekvencije javljanja u na{em korpusu imi ne tvrdimo da u nekom drugom korpusu ne bi izgledali druga~ije. Oni su istii u SH jeziku i njihova pedago{ka vrijednost bi mogla biti sli~na onoj ukolokacijama.

SH prevodi u na{em korpusu uglavnom odraàvaju iste potvrdne inegativne elemente i negativni kontekst. U primjeru sa negativnim oblikomglagola care (I don't care) na SH imamo prevod izveden od nije me briga, {tozna~i svejedno mi je, gdje je negacija inherentna. Tako je u svim slu~ajevima ukojima se javio ovaj glagol.

Test na negativni kontekst koji je Munsat (1986:193) uradio saengleskim primjerima, primijenili smo na SH. Glagoli znati i pitati se razli~itose pona{aju. Glagol know zahtijeva negativni oblik zamjenice uz negativnioblik, dok glagol wonder uz svoj pozitivni oblik dozvoljava negativnuzamjenicu iz ~ega se izvla~i dokaz o njegovoj upitnosti u dubinskoj strukturi, jerupitni oblik normalno traì neasertivni oblik zamjenica i pridjeva. U SHnegativan glagol traì zamjenicu iko, a pozitivan neko.

7.9 a. I don't know why anyone bothers to listen to him.b. Ne znam {to se ko/iko trudi da ga slu{a.*c. I know why anyone bothers to listen to him.*d. Znam za{to se iko trudi da ga slu{a.

Slavica Perovi}210

{ }

e. I wonder why anyone bothers to listen to him.f. Pitam se {to se iko trudi da ga slu{a.

Svi glagoli u Quirkovoj klasifikaciji odre|eni su u pogledu negativnog ineasertivnog konteksta. Sama negacija vrlo je kompleksna pojava koju mi ovdjesamo usput analiziramo, u onoj mjeri u kojoj uti~e na zna~enja na{ih strukturakoje ispitujemo.

Kao {to smo napomenuli, Quirk i Baker se ne slaù oko glagola doubt.Za Bakera on je na listi predikata koji ne dozvoljavaju IP zajedno sa believe,suppose, hope, assert, assume, deny i jo{ nekima. Doubt se u na{imprimjerima javilo samo u yes-no IP.

7.10 “I doubt if she'd notice a thing like that". (H.C., 201)7.10a Sumnjam da bi ona tako ne{to primetila. (P.K., 213)

Primjer za glagol doubt sa wh-komplementajzerom pokazujenegramati~nu re~enicu, jer je to tipi~ni glagol za that komplementajzer.

7.11 *I doubt what you eat.

Pona{anje glagola doubt i u SH prevodima je karakteristi~no. U svimslu~ajevima smo dobili izri~ne re~enice, ne zavisno upitne ili relativne. U SHimamo komplementajzer da koji je po obrascu istovjetan sa yes-no pitanjima sakomplementajzerom da li. Promjena komplementajzera ne zna~i promjenusintaksi~ke zavisnosti, ve} njenog tipa ukoliko bi smjer bio od SH ka E.

Prevodne ekvivalente predikata iz na{eg korpusa uporedi}emo sanajbrojnijom listom koju smo mogli da na|emo, a to je ona u Kati~i}evojgramatici Sintaksa hrvatskoga knjièvnog jezika koja je proizvod obimnogkorpusa hrvatskih literarnih djela i narodne knjièvnosti.

Predikati u SH

Kati~i} Na{ korpus

biti svestan, biti svejedno,(ne) biti siguran, biti va`no

~ekati, ~uditi se,~ekati ~as (jedva ~ekati)

Predikati 211

doku~iti, doznatigovoritihteti pitati

izmi{ljati, ispitati,istraìti javiti, ispri~ati

kazati, kolebati se kazati

ma{tati misliti

nadovezati, nastojati sesetiti, napitati ne imati pojma,natjerati se naslutiti

osvijestiti otkriti, objasniti, odlu~iti

premi{ljati, pomisliti, pitati se, pomisliti, pogledatipripovijedati, premi{ljati primijetiti, pokazati, priznatipaziti se, pitati,propitati se, pretraìti

re}i, razumjeti, razmi{ljati, razumjetirazmi{ljati (razumeti) re}i

slutiti, slu{ati, stati shvatiti/ne shvatati, sumnjati govoriti, sje}ati se saznati, sje}ati se, setiti sesjetiti se

traìti

uvjeravati se, upitati se (utvrditi) upitatiutvrditi ustanoviti

vije}ati, vidjeti vidjeti. znati, vjerovati

znati, zaèljeti, zanimati nekoga, znati,zagledati se zapitati, zamisliti,zaboraviti, zanimati se zapitkivati, zamoliti,

Slavica Perovi}212

zaborativi zavisiti,zaklju~iti

èljeti da zna, èljetida se ~uje

7.2 SUMARNI PREGLED PREVODNIH EKVIVALENATA SVIHPREDIKATA IZ KORPUSA

Tabela 31

E SH

ask upitati, zapitkivati, zamoliti,admit priznati

to care (neg) biti svejedno

doubt sumnjatidetermine ustanovitidepend zavisitidecide odlu~iti, zaklju~itidiscover otkriti

explain objasniti

forget zaboravitifind out doznati, otkriti, znati,

ustanoviti, doku~iti

guess naslutiti

hear ~uti

know vidjeti, znati, biti svestanshvatiti, saznati, razumeti,javiti, voleti da zna,

(let me know) biti znatièljanlearn saznati

Predikati 213

matter biti va`no

notice primijetiti

realize shvatiti, (ne) imati pojmaremember se}ati se, setiti serecall sjetiti

show pokazatisure (neg.) (ne) biti siguran

tell znati, re}i, govoriti,ispri~ati, kazati

think misliti

uncertain nije bio siguranunderstand shvatiti, razumeti

wonder pitati se, zanimati nekoga,razmi{ljati, upitati se,pomisliti, misliti, (ko)znati zapitati, ko zna? -elipsa, hteti pitati

want to know èleti da znawant to hear èleti da ~uje

U tre}oj glavi, na stranama 47 i 48 dali smo liste predikata kojizahtijevaju IP prema Bakeru i prema Quirku. Sljede}a lista }e sadràti svepredikate na|ene u Quirkovom korpusu (1986:1184), prema Bakerovom spisku(1968:167) i na{im primjerima.1

Tabela 32

apparent Bascertain BQask BQS

Slavica Perovi}214

1 Q je oznaka za Quirkov korpus, B za Bakerov, a S za na{.

admit BSannounce Banticipate Qargue Qarrange Q

bear in mind Bbeats Bbe at a loss Bbe a mystery to Bbeware Q

calculate BQclear Bcertain Bconfess Bcare QScheck Qchoose Qconfirm Qconsider Q

discover BQSdetermine BSdawn Bdisclose BQdivulge Bdecide Qdemonstrate Qdepend QSdiscuss Qdoubt QSdecide Qdecree Q

evident Bexplain BQSenquire Qestablish Q

Predikati 215

explain Qexpress Qfind out BQSfigure out Bforget BQfathom Q

guess BQSgather B

hear BQS

inquire BQindicate BQimagine Q

judge Q

know BQS

learn BQS

make certain Bmake sure Bmention Bmake public Bmake out Qmind Qmatter SBmake up one's mind Q

notice BQSnote Q

occur Bobvious Bobserve BQ

predict BQ

Slavica Perovi}216

plain Bperceive BQpositive Bpoint out Qponder Qprove Qprescribe Q

remember BQSrecall BSrecollect Brealize BQSreveal Breport Brecord Qreflect Q

see BQSsense Bshow BQSsure BSstate Bsay QSspecify Qsettle on Q

teach Btell BQSthink QS

understand Buncertain S

wonder BQS

Zaklju~ak: na{ predlog za podjelu predikata koji zahtijevaju IP bi bio naupitne glagole na jednoj strani, glagoli (koji bi se uslovno mogli definisatiglagolom znati) na drugoj strani i sve ostale koji se mogu razli~ito nazivati. Toproizilazi iz na{e analize zna~enja IP i analize predikata. Dva su osnovnasemanti~ka kriterija bila:

Predikati 217

a) upitnost glagola u dubinskoj strukturib) dobijanje odgovoras na IP

Samo glagol ask u potvrdnom obliku i glagol tell u zapovjednom,nedvosmisleno traè odgovor u IP. Svi ostali djeluju po jednom sloènijemmehanizmu. Ne moèmo ih kategorisati u vezi sa bilo kakvom informativno{}ujer su veoma malo upitni, i veoma malo informativni. Ipak, izdvaja se jednagrupa upitnih performativnih glagola koja je u SH brojnija i mi je navodimo:

pitati zanimati seispitati zapitkivatipropitati se upitatitraìti hteti pitatiistraìti napitati

Ostali predikati pripadaju grupi neupitnih glagola koji u sklopu re~eniceomogu}avaju odgovor ako situacioni kontekst, interpersonalna komunikacijaprema svojim zakonitostima, takav odgovor izazovu.

Iz priloènih tabela se vidi da su ova dva skupa predikata u SH vi{ekomplementarna nego podudarna. Na ovaj na~in se pro{irio broj predikata inekoliko zaklju~ka se name}e:

a) nekoliko glagola u na{em prevodu dobijamo od glagola wonder -- konvergentna pojava

b) nekoliko glagola u originalu daje jedan prevod: see, understand, realize su prevedeni sa znati - divergentna pojava

c) prisutna idiomatika upotreba u SH i Ed) da su neki predikati vi{e u upotrebi na zapadnom govornom podru~ju SH nego na isto~nom, na primjer, pripovjedati (u zna~enju pri~ati),

e) neki glagoli ne bi izdràli povratni prevod,f) prilikom provjere povratnim prevodom neki glagoli u E ulaze u semanti~ka polja drugih glagola. To su:

vjerovati - believezaèljeti - wishpripovijedati - narrate (ne moè); tell (moè)pogledati - look

Slavica Perovi}218

Sljede}i glagoli traè komplement u vidu relativne re~enice:

~ekati - waitizmi{ljati - create, fantasizema{tati - to dreamnatjerati se - make oneself do smthslutiti - sensezagledati se - have a steady look

U pogledu predikata koji zahtijevaju IP komplement, E i SH stoje u razli~itimodnosima. êsto je taj odnos morao da se iskaè ekvivalencijom jer su se moglaporediti samo zna~enja. Predikati se po svojim semanti~kim odre|enjima udubinskoj strukturi nalaze u odnosu sli~nosti, dok se u povr{inskimrealizacijama nalaze u odnosu sli~nosti i u odnosu kontrasta.

Prisutni su divergentni i konvergentni odnosi, naro~ito kada su prevodipojedinih glagolapo srijedi. Predikati u SH su “dozvolili” podjelu na predikatetipa “znati” i predikate tipa “pitati se”, ali sa pone{to razli~itim zna~enjem ipona{anjem u povr{inskoj realizaciji.


VIII ZAKLJUÂK

1. Indirektna pitanja u engleskom i srpskohrvatskom dio su jezi~kogsistema pitanja i jezi~ka univerzalija. Jedno od centralnih pitanja na koja smopoku{ali da damo odgovor bilo je koje su to korespondentne strukture IP usrpskohrvatskom jeziku me|u ekvivalentima i drugo, da li je sli~nost ovihstruktura vi{e izraèna na planu jezi~kog izraza ili na planu jezi~kog sadràja.

2. Opredijeli smo se za generativni model C. L. Bakera koji nam jeomogu}avao da posmatramo komplementaciju kao jedan od na~ina re~eni~nederivacije, ali je istovremeno omogu}io i uspje{no kombinovanje sfunkcionalnim jezi~kim opisom povr{inske strukture.

Prvi dio na{ih zadataka zna~io je izbor adekvatnog jezi~kog modela koji}e ta dva jezi~ka sistema najbolje dovesti u vezu i dati najsvrsishodnije rezultateza na{u analizu. Jezi~ki model C. L. Bakera, prema onome kako smo mianalizirali primjere E i SH indirektnih pitanja, pokazao je sveobuhvatnost i{irinu koju jedan model treba da ima kad dovodi na zajedni~ki imenilac dvajezi~ka sistema. Mi smo ovaj model izabrali zato {to nas je interesovaomehanizam generisanja IP u dva jezika vi{e od opisa njihovih transformacija itransformacionih pravila. U tom dijelu ovaj model je saobraèn s na{impedago{kim i metodskim opredjeljenjem u radu.

3. Kada se po{lo od pretpostavke da }e zavisno upitna klauza u dvajezika pokazati sli~nost vi{e nego kontrast, to je podrazumijevalo uklju~enjenivoa dubinske i povr{inske strukture. U povr{inskoj strukturi komparabilnost jerje{avana prevodnim ekvivalentima i korespondentima, a u dubinskoj strukturidolaènjem na jedan mehanizam generisanja IP u oba jezika, {to je ura|eno krozkomplementaciju. Novije teorije kojima je dat primat u ovom radu, nalaùzamjenu transformacije umetanja zavisne re~enice u glagolsku frazu na mjestoobjekta Univerzalnom hipotezom komplemenata, pa se IP posmatraju kao jednaod tri mogu}a procesa komplementacije. U samoj zavisno upitnoj re~enicinepoznata koli~ina x se nalazi kroz "konstituent koji se traì". U zavisnosti odtoga da li se konstituent koji je nedostajao traìo u imenskoj ili glagolskoj frazizavisne klauze, odre|ivala se njegova pronominalna ili adverbijalna funkcija.Terminalni niz tako|e biljeì ta mjesta "upitne fraze koja se traì" {to povezujedubinsku s povr{inskom strukturom i jedan jezik s drugim. Pore|enjem mjestai na~ina generisanja indirektnih pitanja u dva jezika, dobijaju se identi~ne

strukture manifestuju}i time jedan kvalitet karaktera univerzalnosti, takozvanesupstantivne univerzalije. Na povr{inskom nivou formalna i semanti~ka sli~nostpokazuju {iroki spektar komparabilnosti koji se sastoji od raznog broja odnosa.Ako ekvivalenciju uzmemo kao naj{iri pojam, tada smo imali ekvivalentnestrukture za sve zna~enjske nijanse i korespondente za formalno sli~ne ili isteoblike (sli~nost, razlika, kontrast). Prisutni su primjeri konvergentnih,divergentnih i nultih odnosa na klauzalnom nivou, na nivou fraze, odnosno sameupitne rije~i. Korespondentne su uglavnom bile sintaksi~ke kategorije. Razlikebile veoma izraène na semanti~kom nivou, kod govornih ~inova, pripadaju}i,tako, nultoj korespondenciji.

4. Najva`niji zaklju~ci do kojih smo do{li:

1. Sli~nost izme|u IP u E i SH su ve}e na sintaksi~kom nivou nego na semanti~kom

2. Sli~nosti izme|u dva jezika su, tako|e, ve}e u dubinskoj strukturi nego u povr{inskoj

3. Zna~enje IP dobija se iz sadejstva predikata, sintaksi~kog oblika glavne re~enice i funkcije pitanja u komunikaciji.

5. U dubinskoj strukturi u jednom i drugom jeziku je imeni~ka pozicijakoja moè imati realizaciju u vidu imeni~ne fraze ili klauze u povr{inskojstrukturi. Te dvije cjeline vezane su komplementajzerima koji pripadaju zavisnojklauzi, a samo indirektno pitanje svoju sintaksi~ku upitnost manifestuje krozimeni~ku frazu koja se traì. U svim djelovima opisa ovim modelom IP u obajezika pokazuju da su uglavnom korespondentne strukture. Naravno, problembrisanja subjekta u SH, poredak enklitika i njihovo mjesto, negacija koju u ovomradu nismo istraìvali, regulisani su posebnim transformacionim pravilimakojima se odre|uje slijed transformacija i zna~enje koji taj slijed ima nagramati~nost ili negramati~nost terminalnog niza.

6. Sintaksi~ko segmentiranje i analiza ovih zavisno upitnih struktura kaokomplementacije dalo je, prema na{em mi{ljenju, zadovoljavaju}e rezultate.Donekle je sli~no rastavljanju na neposredne konstituente, ali samo dok jepovr{inska struktura nivo analize. U dubinskoj strukturi su pravi uslovikomplementacije sadràni u komplementajzeru +WH koji pokriva yes-nopitanja i leksikalizuje se kao if i whether komplementajzeri, a odnosi se, tako|e,i na upitne rije~i. Odsustvo subjekatsko-operatorske inverzije i realizacije +WHkomplementajzera na jedan od pomenuta dva na~ina, osnovni su ~inioci razlikeizme|u direktnih i indirektnih pitanja.

Slavica Perovi}222

7. Indirektna pitanja u E su potvrdni oblici klauza koje se ume}u uglagolsku frazu, odnosno, koje zahtijevaju odredjeni predikati. Yes-no IPzahtijevaju if i whether komplementajzere iza kojih slijedi klauza u potvrdnomobliku, a wh-IP zahtijevaju odre|enu upitnu rije~ i tako|e, klauzu u potvrdnomobliku.

U SH jeziku, prema na{em korpusu, moè da se ustanovi jedan prili~nokonzistentan paralelizam struktura u odnosu na engleski jezik. U SH da li ipotvrdni oblik klauze kojoj nedostaje imeni~ka fraza vezuju se za predikatglavne re~enice. Prevaltentnost javljanja ovog subordinatora koji je, premausvojenom opisu u ovome radu, komplementajzer, dala nam je za pravo daizvr{imo generalizaciju najop{tijeg tipa i stavimo je u ravan komplementajzeraif/whether. Tako posmatrane ove dvije strukture stoje u odnosu potpunekorespondencije.

8. Komparabilnost je ustanovljena kroz ekvivalenciju i korespondenciju.SH ekvivalenti IP u engleskom pokazuju prili~no veliku raznolikostnaru{avaju}i odnos hipotakse na jedan od tri na~ina:

a) izostavljanjem nadre|ene cjelineb) izostavljanjem zavisno-upitne re~enicec) svo|enjem zavisno upitne re~enice na imeni~ku fazu.

Bilo koji od ova tri odnosa naru{avanja hipotakse da je po srijedi, uti~ese i na formu i na funkciju zavisno upitnog konstituenta. Prema formi, ukolikoje realizovano kao NP, indirektno pitanje "silazi" na nivo fraze, a ako jenerealizovana glavna re~enica, hipotaksi~ni odnos postaje parataksi~an,odnosno IP se pretvara u prostu re~enicu.

Sama hipotaksi~nost u SH realizovana je dvojako:

a) kao zavisno upitna klauzab) kao izri~na re~enica sa svezom da.

Na ovaj drugi na~in realizovani su svi prevodi originala koji su zapredikat imali glagol doubt (sumnjati). Prevodi sa da li bi bili ne samoneprihvatljivi, ve} negramati~ni. Prevodni ekvivalenti i povratni prevod snaànsu indikator da je ovaj predikat na samoj granici pripadanja skupu predikata kojizahtijevaju IP. Ina~e, ovaj glagol se komplementira samo sa yes-no IP, ali ne iwh - IP.

9. Korespondentna bi bila i pravila za generisanje struktura kojepodrazumijevaju da je S ® Comp S, S ® NP AUX VP i vaè za oba jezika. To

Zaklju~ak 223

je pravilo sasvim saobraèno na{im nalazima, ali su se u korpusu javila i IP kojasvojim pomo}nim glagolima naru{avaju poredak elemenata u strukturi i jasno}usegmentiranja. To su enkliti~ki oblici pomo}nih glagola biti, jesam, htjeti.Me|utim, kako oni zauzimaju drugo mjesto u re~enici, nikada prvo, to sesu{tinski ne mijenja poredak osnovnih elemenata strukture IP koja sukomplement nadre|ene sintaksi~ke cjeline. Drugi takav slu~aj je upitna rije~who ili what (ko ili {to) u funkciji subjekta.

Van ove klasifikacije i formalizovanih pravila ostaje inverzija saleksi~kim glagolom i partikulom li {to nema korespondenta u E, i zahtijevadodatno pravilo. Ipak, svodljivost svih na~ina za obrazovanje struktura IP injihovo umetanje u glavnu re~enicu pomo}u komplementajzera da li, potvr|ujuda je posrijedi parcijalna korespondencija.

Wh - IP sa svim upitnim rije~ima sa najbrojnijim svojim prevodnimekvivalentima predstavljaju ujedno i korespondente u SH gdje je naj~e{}akorespondencija sli~nost i kontrast. To su oni primjeri ~ije smo derivacije davaliu oba jezika, gdje se podudarnost sasvim jasno ogleda.

10. Sintaksi~ki sli~ni, ali semanti~ki razli~iti su primjeri prevodnihekvivalenata yes-no IP realizovani kao izri~ne re~enice. Umjesto komplemen-tajzera da li, zavisna re~enica ume}e se u glavnu komplementajzerom da ideklarativnim oblikom klauze. Semanti~ki ova struktura nije korespondentna sstrukturom IP jer se njome izjavljuje i tvrdi, a ne pita ili traì mi{ljenje.Me|utim, ove strukture su sli~ne jer pripadaju hipotaksi i imajukomplementajzere. Razli~ite su jer su razli~iti komplementajzeri i zna~enjezavisne re~enice.

11. Elipti~na alternativna pitanja su pokazivala naj~e{}e elipsu klause,bilo zavisno upitne, bilo nadre|ene cjeline. U oba jezika je bilo mogu}e izvr{itinadomje{tanje klauzalnog dijela kao odjelitih cjelina iz susjednog teksta i to suformalni korespondenti. Da bi se to moglo uraditi morali smo za}i unadre~eni~ni nivo i ove smo elipse zbog toga nazvali tekstualne. Naj~e{}i procesnadomje{tanja elidiranog dijela bio je putem anfore, a rje|e katafore. Imali smoi primjera prisustva oba ova procesa tekstualnog nadomje{tanja.

Elipti~ne re~enice pokazuju korespondenciju u dva jezika kako upogledu realizovanog dijela, tako i elidiranog i te dvije strukture stoje u odnosusli~nosti. Korespondencije nema kada se si|e u nivo niì od klauze, pa moèmoda kaèmo da se radi o nultom odnosu.

12. Alternativna IP su tako|e sli~ne strukture u E i SH. Ona je izraènana dva na~ina zavisno od toga da li se iskazuje disjunktivnost (polarnost) jedneiste klauze, ili se alterniraju dva razli~ita klauzalna sadràja. U prvom slu~ajukomplementajzer je u E whether or not a u SH da li ili ne, odnosno samo da li

Slavica Perovi}224

~ime se zna~enjski ova pitanja pribliàvaju yes-no pitanjima. Ukoliko je posrijedi drugi slu~aj, tada je kompletna struktura tako|e korespondentna i pripadasli~nosti.

13. Analiza IP naro~ite sintakse i interpunkcije je dio ove knjige ipoku{aj da se izazovu, koji ova posebna struktura predstavlja, na neki na~inodgovori. Mogu}e ih je analizirati sa ~isto sintaksi~kog stanovi{ta, sasemanti~kog i diskursnog, jer im je struktura uslovljena {irim kontekstom kakosituacionim tako i lingvisti~kim, a najbolje bi rezultate, prema na{em mi{ljenjudali udruèni kriteriji. Mi ova IP nismo izostavili iz analize jer su riznica na~inakombinovanja zavisne i glavne re~enice, hipotaksi~nog i parataksi~nogzna~enja, upitnog i izjavnog, prisustva ili odsustva komplementajzera. Mi smoih uklju~ili u analizu ukoliko postoji makar jedan od ovih nabrojanih elemenatakoji se odnosi na sintaksu, semantiku ili interpunkciju. U pogledu interpunkcijeu ovoj vrsti pitanja dosta je dosljedno u SH prenesen znak pitanja iz E. Za zarezi dvije ta~ke i njihovo kombinovanje to ne bismo mogli da kaèmo. Ipak, postojiregularnost u kombinovanju nivoa. Ono {to je na engleskom izraèno sintaksi~kii interpunkcijom, izraèno je i u SH, ali kombinovanjem druga~ijih signala.Semanti~ki ove strukture su korespondenti, dok funkcionalno i zna~enjski onepripadaju parcijalnoj korespondenciji, vi{e kontrastu nego sli~nosti. Mislimo dabi diskursna analiza ovih pitanja bila interesantna za dalji rad, a na{e bavljenjeovim primjerima je samo na nivou tentativnog.

14. U semantici IP pa`nju smo usredsredili na nekoliko problema: napredikat, na zna~enje koje se dobija iz predikata glagola (odre|enog u dubinskojstrukturi) i zna~enja povr{inske strukture odre|enog relacijom pitanje - odgovori funkcijom odgovora u komunikaciji. Tu smo èljeli da ispitamo da li sepredikati mogu definisati u terminima informacije: njenog traènja, pruànja iposjedovanja.

U najnovijim istraìvanjima, naro~ito onima u kojima se IP posmatrajukao komplementacija, svi glagoli su podijeljeni na dvije grupe: glagoli tipawonder i glagoli tipa know. Prvi su u dubinskoj strukturi upitni, drugi nisu.Tre}a skupina su svi ostali glagoli. Prema kriteriju po kome upitnost glagolaverifikuju dati odgovori na pitanje koje ga sadrì, ni svi wonder (tu spada i ask)predikati nisu upitni. Know predikati nisu upitni. Za sva IP, na najvi{em stepenugeneralizacije moèmo da kaèmo da su x know what y strukture. Kako je namasmjer analize od engleskog ka srpskohrvatskom odre|ivao i, donekle, limitiraonalaze, u pogledu predikata, moèmo da kaèmo sljede}e:

a) postoje}a podjela predikata ili je previ{e razu|ena ili nedovoljno semanti~ki obja{njena, pa stoga iziskuje dopune.

Zaklju~ak 225

b) dobili smo veoma razu|enu mreù glagola kao prevodne ekvivalente

od kojih dobar dio ne bi mogao da izdrì test povratnog prevoda jer

se ne bi dobila struktura izvornog jezika.

c) idiomati~nost izraza u predikatima iz korpusa tako|e udaljava od

izvornog polazi{ta.

15. Predikati u SH mogu se grupisati prema svojim sintaksi~kim

svojstvim na glagole pitanja: pitati se, pitati i sl. glagole znanja: znati,

poznavati i sl., glagoli mi{ljenja i osje}anja: misliti, razmisliti, pomisliti,

vidjeti, brinuti. Na{a klasifikacija se donekle poklapa sa listom predikata koje

smo na{li u tradicionalnim gramatikama i djelimi~no se poklapa sa predikatima

iz savremenih gramatika. Na{i nalazi se, s druge strane, nalaze u

komplementarnom odnosu prema predikatima iz Quirkovog korpusa i Bakerove

liste predikata. Izuzev pridjeva uncertain svi drugi predikati iz na{eg korpusa

sadràli su se ili u jednom ili u drugom korpusu. Interesantno je, me|utim, da se

njihovi predikati tako|e nalaze u komplementarnom odnosu, {to zna~i da ima

onih koji su prisutni kod jednog autora, a nisu kod drugog.

Mi nismo mogli klasifikovati na{e predikate u SH prema informativnosti

zato {to su vrlo malo informativni ako informaciju posmatramo kao odre|enje

glagola u dubinskoj strukturi i odgovora na dato IP kome pripadaju. Prema

prvom kriteriju najve}u upitnu snagu i, sljedstveno tome, informativnost,

posjeduju glagoli wonder i ask, zatim know, a potom ostali glagoli. Prema

drugom kriteriju - davanje odgovora na IP - situacioni kontekst, oblik glavne

re~enice i ilokuciona mo} IP, djeluju sna`nije od semanti~kog odre|enja glagola.

Kombinovanje ova dva kriterija dobija se jedna obuhvatnija slika o

informativnosti predikata koji zahtijevaju IP.

16. Razra|ivali smo tako|e i zna~enje s aspekta ilokucione mo}i IP jer

to je stvarno funkcionisanje ovog indirektnog pitanja u interpersonalnoj

komunikaciji. Okvirna teorija, koja se u mnogome oslanjala na postavke

Hallidaya, pokazala je puno opravdanje, mada su na{i nalazi i u ovom slu~aju

sna`no determinisani smjerom analize:

a) ukoliko su struktura indirektnog pitanja i nadre|ene strukture kojoj

pripada u dva jezika korespondentni, tada se radi o podudaranju.

Slavica Perovi}226

b) ukoliko se lingvisti~ka struktura ne "preslika" u jeziku cilju, naj~e{}e sene dobije ista ilokuciona mo} originala u okviru ekvivalencije.

c) u na{im prevodima imali smo primjere prevoda smisla, ne prevodestrukture. Zna~enja tih struktura stoje u odnosu sli~nosti, ali sli~nostnestaje kada se sa semanti~kog “si|e” na sintaksi~ki nivo i dobija seodnos kontrasta. Ponekad su prevodi sadràvali performativne glagolekoj su svoj korespondent imali u ilokucionoj mo}i jezika izvora.

d) SH je manje osjetljiv na signale indirektnog govornog ~ina odengleskog.

17. U terminima kontrastivne analize, korespondencija i ekvivalencija suse preplitale daju}i pritom razli~ite vrste odnosa od potpunog poklapanja donultog odnosa.

Na{a hipoteza da su indirektna pitanja sli~ne strukture u dva jezikapokazala se djelimi~no ta~nom. Sli~nost se manifestovala na nivou strukture IPi njihove funkcije u nadre|enoj cjelini u dva jezika. Sama, ipak, sli~nost imalaje raspon potpune korespondencije do sli~nosti i razlike {to je prelazilo uekvivalenciju. Korespondencija ovih sintaksi~kih cjelina bila je u dubinskojstrukturi prema mjestu u kome se nalazila upitna fraza iz koje je generisanapovr{inska struktura, bilo da je rije~ o glagolskoj frazi ili imeni~koj frazi.Ukoliko je upitna fraza generisana iz imenske fraze tada je povr{inskarealizacija u vidu subjekta upitne rije~i u oba jezika. U tom dijelu funkcionalniobrasci uti~u na hipergeneralizaciju u performansi jer se primjenjuje subjekatsko --operatorska transformacija.

18. U ovoj knjizi smo poku{ali da damo neka rje{enja za problem obradeindirektnih pitanja u dva jezika. Rezultati do kojih smo do{li su sinteza iz ovakopostavljenog cilja i primjene navedene metodologije i smjera na{e analize.

Neka od rje{enja samo su na nivou tentativnog {to ostavlja prostor zadalja istraìvanja. Prema na{em mi{ljenju trebalo bi istraìvati funkcijuindirektnih pitanja u interpersonalnoj komunikaciji gdje bi smjer analize bio odna{eg govornika, ukoliko bi rad bio kontrastivno ra|en. Dobili bi se, vjerujemo,sasvim druga~iji rezultati od onih u ovoj knjizi.

Zaklju~ak 227

BIBLIOGRAFIJA

Aarts, F., J. Aarts, (1988), English Syntactic Structures, NewYork, Prentice Hall.

Akmajian, A., A. Demers, R. Harnish, (1988), Linguistics: AnIntroduction to Language as Communication, Cambridge, Mass.,MIT Press.

Allan, K., (1986), Linguistic Meaning, Vol. II, London and NewYork, Routledge & Kegan Paul.

Allwood, J. et al., (1977), Logic in Linguistics, Cambridge, CUP.Applications of Linguistics, (1974), ed. Perren G.E. & TrimJ.L.M., Cambridge, CUP.

Åqvist, L., (1983), "On 'tell me truly' approach to the analysis ofinterrogatives", Questions and Answers, F. Kiefer ed., Dordrecht,D. Reidel.

Austin, J.L., (1965), How to Do Things with Words, Oxford, OUP.

Babi}, S., (1964), "Kakva je razlika izme|u Je li i Da li?" Jezik br.2, Zagreb, (57-58).

Bach, E., (1971), "Questions", Linguistic Inquiry 1, (153-166).

Baker, C. L., (1989), English Syntax, Cambridge, Mass., MITPress.

Baker, C.L., (1970), "Notes on the Description of EnglishQuestions: The Role of an Abstract Question Morpheme",Foundations of Language 6, (197-217).

Baker, C.L., (1968), Indirect Questions in English, diss., Urbana,Illinois, University of Illinois.

Bari}, E. et al., (1979), Priru~na gramatika hrvatskogaknji`evnog jezika, Zagreb, [kolska knjiga.

Beli}, A., (1958), O jezi~koj prirodi i jezi~kom razvitku, knjiga I,Beograd, Nolit.

Bibovi}, Lj., (1971), " On the Word Order of Subject and Predicatein English and Serbo-Croatian From the Point of view of FunctionalSentence Perspective", YSCECP, A, Reports 5, Zagreb, (1-10).

Boer, S., (1978), "Who and Whether: Towards a Theory of IndirectQuestion Clauses", Linguistics and Philosophy 2, (307-345).

Brabec, I., M. Hraste, S. @ivkovi}., (1954), Gramatika hrvatskogaili srpskog jezika, Zagreb, [kolska knjiga.

Bresnan, W. J., (1970), "On Complementizers: Towards a SyntacticTheory of Complement Types", Foundations of Language 6, (297-331).

Brown, E.K., I. E. Miller, (1986), Syntax: A LinguisticIntroduction to Sentance Structure, London, Hutchinson.

Brown, G., G. Yule, (1986), Discourse Analysis, Cambridge, CUP.

Brown, P., S. Levinson, (1989), Politeness, Some Universals inLanguage Usage, Cambridge, CUP.

Browne, W., (1971), "On Conjoined Questions and ConjoinedRelative Clauses in English and Serbo-Croatian, YSCECP, B,Studies 3, (49-63).

Bugarski, R., (1986), Lingvistika u primeni, Beograd, Zavod zaud`benike i nastavna sredstva.

Bugarski, R., (1989), Uvod u op{tu lingvistiku, Beograd, Zavod zaud`benike i nastavna sredstva, Novi Sad, Zavod za izdavanjeud`benika.

Slavica Perovi}230

Bugarski, R., (1985), "Kontekst kao lingvisti~ka i situacionakategorija" Kontekst u lingvistici i nastavi jezika, Zbornik DPLS,(31-34).

Burton-Roberts, N., (1986), Analysing Sentences, London,Longman.

Butters, R., (1974), "Variabilty in Indirect Questions", AmericanSpeech 49, (230-234).

Butters, R., (1976), "More on Indirect Questions", American Speech1, 1-2 (57-62).

Cattell, N.R., (1972), The New English Grammar, CambridgeMass., MIT Press.

Chapters in Serbo-Croatian - English Contrastive Grammar,(1985), ed., R. Filipovi}, Zagreb.

Charezinska, A., (1981), "Some Observations on the English andPolish Question-Answering Systems", Papers and Studies inContrastive Linguistics, Vol. 13, Poznan, (185-197).

Chomsky, N., (1957), Syntactic Structures, The Hague, Mouton &Co.

Chomsky, N., (1972), Aspects of the Theory of Syntax,Cambridge, Mass., MIT Press.

Chomsky's Universal Grammar, (1989), Crystal, D., Keith J.,eds., Cambridge, Mass., Basil Blackwell, Inc.

Chomsky: Selectred Readings, (1975), Allen, J.P.B., P. van Buren,eds., Oxford, OUP.

Clark, H., (1979), "Responding to Indirect Speech Acts", CognitivePsychology 11, (430-477).

Bibliografija 231

Clark, H., S. Dale, (1980), "Polite Responses to Polite Requests",Cognition 8, (111-143).

The Contrastive Grammar of English and German, (1982),Lohnes, W., E. A. Hopkins, eds., Ann Arbor, Karoma Publishers,Inc.

Contrastive Linguistics, Prospects and Problems, (1980), FisiakF., ed., Berlin, Mouton Publishers.

Curme, O. G., (1931), Syntax-A Grammar of the EnglishLanguage, Boston, D. C. Heath and Comp.

Curme, O. G., (1966), English Grammar, New York, Barnes &Noble, Inc.

Cvijeti}, R., (1977), Upitne forme u savremenomsrpskohrvatskom jeziku, Univerzitet u Beogradu, Filolo{kifakultet, magistarski rad.

^avi}, E., (1982), Sintaksi~ke osobenosti engleskog jezika uoblasti informatike, Beograd, Savremena administracija.

^omski, N., (1972), Gramatika i um, Beograd, Nolit.

Davy, D., Randolph Q., (1969), " An Acceptability Experiment withSpoken Output", Journal of Linguistics 5, (109-120).

Di Pietro, R., (1976), Language Structures in Contrast, Rowley,Massachusetts, Newbury House Publishers.

Direct and Indirect Speech, (1986), Coulmas, F., ed., Berlin,Mouton de Gruyter.

\or|evi}, R., (1979), Tuma~enje sintaksi~ke dvosmislenosti uengleskom jeziku, Beograd, Filolo{ki fakultet.

Slavica Perovi}232

\or|evi}, R., (1983), "Kontrastivna analiza i kontrastivna realnost",Kontrastivna analiza i nastava stranih jezika, Z. @ileti}, ur.,Beograd, Dru{tvo za primijenjenu lingvistiku Srbije, 19-26.

\or|evi}, R., (1984), "Kontrastivna analiza i jezi~ke univerzalije",Godi{njak SDPLJ 7-8, (659-666).

\or|evi}, R., (1987), Uvod u kontrastiranje jezika, Beograd,Zavod za ud`benike i nastavna sredstva.

\or|evi}, R., (1989), Engleski i srpskohrvatski jezik, Kontra-stivna gramatika imeni~ke grupe, Beograd, Nau~na knjiga.

Eckman, R. F., (1980), "A Problem in Contrastive Analysis",Innovations in Linguistics Education 1/2, (61-71).

Enkvist, E. N., (1980), "Contrastive Linguistics and TextLinguistics", in: Contrastive Linguistics Prospects and Problems,Fisiak, J. ed., Berlin, Mouton Publishers, (45-67).

Fainberg, V. L., (1983), "Towards a Course in Contrastive Analysis",Innovations in Linguistics Education 3.1, (33-57).

Fowcett, R., (1980), Cognitive Linguistics and Social Interaction,Julius Groos Verlag, University of Exeter.

Filipovi}, R., (1986), Teorija jezika u kontaktu, Zagreb, JAZU,[kolska knjiga.

Fillmore, C.J., (1970), "The Case for Case", in: Universals, Bach,E., R.T. Harms, eds., (1-88).

Fisiak, J. et al., (1978), An Introductory English -PolishContrastive Grammar, Warszawa, Panstwowe WydawnictwoNaukowe.

Fodor, A. J., Jerrold J. K., (1964), The Structure of Language,New Jersey, Prentice-Hall, Inc., Englewood Cliffs.

Bibliografija 233

Fries, C.C., (1952), The Structure of English, New York, HarcourtBrace & Company.

Gordon, D., G. Lakoff, (1975), "Conversational Postulates", in:Speech Acts (Syntax and Semantics), Cole, P. and I.L. Morgan,eds., Vol. 3, New York, Academic Press, Harcourt BraceJovanovich.

Green, G. M., (1975),"How to Get People to Do Things WithWords", in: Speech Acts (Syntax and Semantics), Cole, P. and I. L.Morgan, eds., New York, Academic Press, Harcourt BraceJovanovich.

Grickat, I., (1951), "O jednom slu~aju me{anja sveza da i {to", Na{jezik knj. III, sv. 5-6, (196-207).

Grickat, I., (1967), "Relativno koji i {to", Na{ jezik knj. XVI, sv.1-2, (27-31).

Grinder, T. J., H. E. Suzette, (1973), Guide to TransformationalGrammar: History, Theory, Practice, New York, Holt, Rinehart &Winston, Inc.

Gumperz, I. J., (1985), Discourse Strategies, Cambridge, CUP.

Halliday, M.A.K., (1970), "Functional Diversity in Language asSeen form a Consideration of Modality and Mood in English",Foundations of Language 6, (322-361).

Halliday, M.A.K., ( 1972), "Options and Functions in the EnglishClause" in: Syntactic Theory 1, Householder,W.F., ed.,Harmondsworth, Penguin.

Halliday, M.A.K., (1976), System and Function in Language,Kress, G., ed., Oxford, OUP.

Halliday, M.A.K., (1978), Language as Social Semiotics, London,Edward Arnold, Ltd.

Slavica Perovi}234

Halliday, M.A.K., R. Hasan, (1986), Language, Context, and Text:Aspects of Language in a Social-Semiotic Perspective, Oxford,OUP.

Hakansson, G., I. Lindberg, (1988), “What’s Question?Investigating Questions in Second Language Classrooms”, AILA 5,(73-88).

Hamblin, C.L., (1973), "Questions in Montague English"Foundations of Language 10, (41-53).

Hornby, A.S., (1975), Guide to Patterns and Usage in English,Oxford, OUP.

House, J., (1984), "Some Methodological Problems andPerspectives in Contrastive Discourse Analysis", AppliedLinguistics, Vol. 5, No 3, (245-254).

Huddleston, R., (1971), The English Sentence in Written English,Cambridge, CUP.

Huddleston, R., (1976), An Introduction to EnglishTransformational Syntax, London, Longman.

Huddleston, R., (1984), Intrduction to the Grammar of English,Cambridge, CUP.

Hudson, R. A., (1975), "The Meaning of Questions", Language, Vol.51, (1-31).

Hurford, R. J., B. Heasley, (1984), Semantics: A Coursebook,Cambridge, CUP.

Hymes, D. H., (1972), "On Communicative Competence",Sociolinguistics, J. B. Pride, I. Holmes., eds., Harmondsworth,Penguin, (269-293).

Bibliografija 235

Ivi}, M., (1970), "O upotrebi glagolskih vremena u zavisnojre~enici: prezent u re~enici s veznikom da", Zbornik za filologiju ilingvistiku XIII/1, Novi Sad, (43-54).

Ivi}, M., (1973), "Neka pitanja reda re~i u srpskohrvatskoj zavisnojre~enici s veznikom da", Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVI/1,Novi Sad, (187-197).

Ivi}, M., (1983 a), "O re~enicama kojima se dopunjuje glagolznati", Lingvisti~ki ogledi, Beograd, Prosveta, (139-144).

Ivi}, M., (1983 b), "Srpskohrvatske re~enice s predikatom ~ije jeleksi~ko jezgro imenica ili zamenica u nominativu", Lingvist~kiogledi, Beograd, Prosveta, (87-114).

Ivir, V., (1971), "Notes on Linking Verbs and Complements inEnglish and Serbo-Croatian", YSCECP, A, Reports 5, Zagreb, (173-182).

Jackendoff, R. S., (1969), Some Rules of Semantic Interpretationfor English, unpublished Doctoral dissertation, MIT.

Jacobs, A. R., P. S. Rosenbaum, (1968), English TransformationalGrammar, London, Blaisdell Publishing Company.

Jespersen, O., (1965), A Modern English Grammar on HistoricalPrinciples: Syntax, London, George Allan & Unwin Ltd.

Jespersen, O., (1972), Essentials of English Grammar, London,George Allen & Unwin Ltd.

Karttunen, L., S. Peters, (1976), "What Indirect QuestionsConventionally Implicate", Papers from the Twentieth RegionalMeeting, Chicago Linguistic Society, (351-368).

Kati~i}, R., (1986), Sintaksa hrvatskoga knji`evnog jezika,Zagreb, JAZU, Globus.

Slavica Perovi}236

Katz, J. J., M. P. Postal, (1964), An Integrated Theory ofLinguistic Descriptions, Cambridge, Mass., MIT Press.

Kempson, M. R., (1977), Semantic Theory, Cambridge, CUP.

Kiefer, F., (1982), “Introduction” in Questions and Answers, F.Kiefer ed., Dordrecht, D. Reidel Publishing Company.

Kristal, D., (1985), Enciklopedijski re~nik moderne lingvistike,Beograd, Nolit.

Krohn, R., (1972), English Sentence Structure, Ann Arbor,English Language Institute.

Kruisinga, E., (1911-1960), An English Grammar I, 8th ed.,Groningen, Noordhoff.

Labov, W., (1972), Language in the Inner City, Philadelphia,Univeristy of Pennsylvania Press, (61-64).

Lajons, D`., (1974), Lingvisti~ka revolucija N. ^omskog,Beograd, NIP "Duga".

Lalevi}, M., (1962), Sintaksa srpskohrvatskoga knji`evnogjezika, Beograd, Zavod za izdavanje ud`benika Narodne republikeSrbije.

Langacker, W. R., (1974), "Movement Rules in FunctionalPerspective", Language, Vol. 50, No 4, (630-664).

Langacker, W. R., (1974), "The Question of Q", Foundations ofLanguage 11, (1-37).

Leech, G., (1978), Semantics, Harmondsworth, Pelican Books.

Leech, G., (1988), The Principles of Pragmatics, London,Longman.

Levinson, S.C., (1983), Pragmatics, Cambridge, CUP.

Bibliografija 237

Linguistic Perspectives on Second Language Acquisition,(1989), Gass, M. S., J. Schachter, eds., Cambridge, CUP.

Long, H. M., (1981), "Questions in Foreign Talk Discourse",Language Learning 31, No 1, (135-157).

Longman Dictionary of Applied Linguistics, (1985), London,Longman.

Luelsdorff, A. P., N. R. Neal, (1979), "On If and WhetherComplementation", Linguistische Berichte 62, (25-48).

Lurija, R. A., (1982), Osnovi neurolingvistike, Beograd, Nolit.

Lyons, J., (1977), Semantics 2, Cambridge, CUP.

Lyons, J., (1981), Language and Linguistics, Cambridge, CUP.

Lyons, J., (1986), Language, Meaning & Context, London,Fontana.

Mareti}, T., (1963), Gramatika hrvatskoga ili srpskogaknji`evnog jezika, Zagreb, Matica hrvatska.

Ma~ek, D., (1985), "A Contrastive Outline of Relativization inEnglish and Serbo Croatian" in: Chapters in Serbo CroatianEnglish Contrastive Grammar, R. Filipovi}, ed., Zagreb.

Mihailovi}, Lj., (1981), "Kontrastivna analiza artikulacije glasova",Godi{njak SDPLJ, br. 4-5, Zagreb, (275-278).

Mihailovi}, Lj., (1981), "Uloga lingvisti~kih modela u teorijiprevo|enja" Teorija i poetika prevo|enja, Beograd, Prosveta, (89-100).

Mihailovi}, Lj., (1982) "Lingvisti~ki pogledi Ota Jespersena",Zbornik radova Instituta za strane jezike i knji`evnosti, sveska4, Novi Sad, (23-33)

Slavica Perovi}238

Mihailovi}, Lj., (1985), "Analiza verbalnog konteksta", Kontekst ulingvistici i nastavi jezika, Zbornik DPLS, Beograd, (13-16).

Mihajlovi}, M., (1971), "Elliptical Sentences in English and theirSerbo-Croatian Equivalents", YSCECP, A, Reports 4, Zagreb, (85-102).

Mihajlovi}, M., (1979), Kontrastivna analiza sindetske paratakseu engleskom i srpskohrvatskom jeziku, dis., Univerzitet uBeogradu, Filolo{ki fakultet, Beograd.

Minovi}, M., (1987), Sintaksa srpskohrvatskog-hrvatskosrpskogknji`evnog jezika, Sarajevo, Svjetlost.

Mi{eska, T. O., (1987), Syntax and Syntaxes, Beograd, Savremenaadministracija.

Mi{eska, T. O., (1974), "English and Serbo-Croatian WH-words,Their Derivatives and Correlates", YSCECP, A. Reports 9, Zagreb,(90-107).

Moeschler, J., (1986), "Answers to Questions About Questions andAnswers", Journal of Pragmatics 10, (227-253).

Mukattash, L., (1980), "Contrastive Analysis, Error Analysis, andLearning Difficulty" in: Contrastive Linguistics Prospects andProblems, Jacek Fisiak, ed., Berlin, Mouton Publishers, (333-348).

Munsat, S., (1986), "WH-Complementizers", Linguistics andPhilosophy 9, (191-217).

Musi}, A., (1908), "Pitanja u hrvatskom ili srpskom jeziku", RadJugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 172, Zagreb,(101-219).

Musi}, A., (1910), "Pitanja u hrvatskom ili srpskom jeziku", RadJugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 184, Zagreb,(98-235).

Bibliografija 239

Music, A., (1914), "Dodatak pitanjima u hrvatskom ili srpskomjeziku", Rad Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga203, Zagreb, (150-156).

Murcia-Celce, M., D., Larsen-Freeman, (1983), The GrammarBook, An ESL/EFL Teacher's Course, Cambridge, NewburyHouse Publishers.

Newman, A., (1988), "The Contrastive Analysis of Hebrew andEnglish Dress and Cooking Collocations: Some Linguistic andPedagogic Parameters, Applied Linguistics, Vol. 9, No 3, (293-305).

Newmeyer, F. J., (1983), Grammatical Theory, Chicago, TheUniversity of Chicago Press.

Nida, A. E., (1966), A Synopsis of English Syntax, The Hague,Mouton & co.

Odlin, T., (1969), Language Transfer, Cambridge, CUP.

Oleksy, W., (1980), "Towards Pragmatic Contrastive Analysis", in:Contrastive Linguistics, Prospects and Problems, Jacek Fisiak,ed., Berlin, Mouton Publishers, (349-364).

Palmer, R. F., (1971), Grammar, Harmondsworth, Penguin.

Palmer, R.F., (1976), Semantics, A New Outline, Cambridge, CUP.

Peri}, A., (1981), "Lingvisti~ki model, kontrastivna analiza iprevodila{tvo, Godi{njak SDPLJ, broj 4-5, (289-291).

Perovi}, S., (1989), Direktna pitanja u engleskom i srpsko-hrvatskom jeziku, Nik{i}, Univerzitetska rije~.

Pervaz, D., (1971), "Verbs with One Object in English and Serbo--Croatian, YSCECP, A, Reports 5, Zagreb, (56-116).

Slavica Perovi}240

Pervaz, D., (1973), "O sintaksi pitanja u engleskom i srpsko-hrvatskom jeziku", Zbornik za filologiju i lingvistiku, XVI/1 NoviSad, 1973, (109-132).

Pesot, J., (1979), "Reflections on Questions and WH", StudiaLinguistica, XXXIII, (138-149).

Pe{ikan, M., (1959), "O mestu enklitike u re~enici", Na{ jezik, knj. IX, sv. 7-10, (305-311).

Plann, S., (1982), "Indirect Questions in Spanish", LinguisticInquiry, Vol. 13, No 2, (297-312).

Pope, E., (1971), "Answers to Yes-No Questions", LinguisticInquiry, Vol. 2, No 1, (69-82).

Pope, E., (1976), Questions and Answers in English, The Hague,Mouton.

Popovi}, Lj., (1967), "Re~enice sa elipti~nim predikatom", Na{jezik, knj. XVI sv. 1-2, (351-373).

Popovi}, Lj., (1978), "Ekspresivna segmentacija re~enice i njenakomunikativna struktura", Zbornik za filologiju i lingvistiku, XXI/2,(123-151).

Popovi}, Lj., (1983), "Slobodne izri~ne re~enice", Ju`noslovenskifilolog, XXXIX, (59-83).

Pravopis srpskohrvatskoga knji`evnog jezika, (1960), Novi Sad,Zagreb, M S, M H.

Poutsma, A., (1929), A Grammar of Late Modern English, Part IThe Sentence, Groningen, P. Noordhoff.

Questions and Answers, (1983), Kiefer F., ed., Dordrecht, D.Reidel Publishing Company.

Bibliografija 241

Quirk, R. et al., (1972), A Grammar of Contemporary English,London, Longman.

Quirk R., et al., (1986), A Comprehensive Grammar of theEnglish Language, London, Longman.

Raabe, H., (1988) "The Analysis of Learners' Questions andQuestions-Guided Grammar Instruction," AILA 5, (89-98).

Radford, A., (1986), Transformational Syntax, Cambridge, CUP.

Riemsdijk, H., W. Edwin, (1987), Intoduction to the Theory ofGrammar, Cambridge Massachusetts, The MIT Press.

Riley, P., (1981), "Towards a Contrastive Pragmalinguistics", in:Contrastive Linguistics and the Language Teacher, J. Fisiak, ed.,Oxford, Pergamon Press.

Re~nik srpskohrvatskoga knji`evnog jezika, (1967), Novi Sad,Zagreb, M S, M H.

Sag, A. I., M. Liberman, (1975), "The Intonational Disambiguationof Indirect Speesh Acts", Papers form the Eleventh RegionalMeeting, Chicago Linguistic Society, April 18-20, (487-497).

Searle, R. J., (1969), Speech Acts, Cambridge, CUP.

Sekuli}, V., (1980), Lingvistika i u~enje stranih jezika, Titograd.

Sekuli}, V., (1984), "Trendovi u metodici nastave stranih jezika",Godi{njak SDPLJ, br. 7-8, Sarajevo, (35-43).

Schibsbye, K., (1967), A Modern English Grammar, Oxford,OUP.

Schiffrin, D., (1988), Discourse Markers, Cambridge, CUP.

Sili}, J., (1984), Od re~enice do teksta, Zagreb, SNL.

Slavica Perovi}242

Smith, N., D. Wilson, (1979), Modern Linguistics, The Results ofChomsky's Revolution, Harmondsworth, Penguin books.

Simi}, R., (1965), "Jedna grupa zavisno-upitnih re~enica", Na{jezik, knjiga XIII, sv. 3-5, (263-271).

Spolsky, B., (1989), Conditions for Second Language Learning,Oxford, OUP.

Stageberg, N., (1966), An Introductory English Grammar, NewYork, Holt, Rinehart and Winston.

Stanoj~i}, @., Lj., Popovi}, S. Mici}, (1989), Savremenisrpskohrvatski jezik i kultura izra`avanja, Beograd, Zavod zaud`benike i nastavna sredstva, Novi Sad, Zavod za izdavanjeud`benika.

Stenstrom, A. B., (1984), Questions and Responses, Lund, Wallin& Dalholm Boktryckeri AB.

Stevanovi}, M., (1979), Savremeni srpskohrvatski jezik II,Beograd, Narodna knjiga.

Stevanovi}, M., (1988), Studije i rasprave o jeziku, Nik{i},Univerzitetska rije~.

Stockwell, R. P., P. Schachter, B. H. Partee, (1973), The MajorSyutactic Structures of English, New York, Holt Rinehart &Winston.

Studies in Discourse Analysis, (1981), Coulthard M., M.Montgomery, eds., London, Routledge & Kegan Paul.

[evi}, R., (1971), " Verbs with Two Objects in English and Serbo-Croatian", YSCECP, Reports 5, (143-158).

Thomas, O., (1965), Transformational Grammar and theTeacher of English, New York, Holt, Rinehart & Winston Inc.

Bibliografija 243

Thompson, I. A., V. A. Martinet, (1987), A Practical EnglishGrammar, Oxford, OUP.

Universals in Linguistic Theory, (1970), Bach, E., R. Harms, eds.,New York, Holt, Rinehart & Winston.

Wachowicz, C., (1974), "Against the Universality of a Single wh-Question Movement", Foundations of Language 2, No 2, (155-167).

Widdowson, H.G., (1980), Explorations in Applied Linguistics,Oxford, OUP.

Widdowson, H.G., (1989), Teaching Language asCommunication, Oxford, OUP.

Woloszyk, A., (1973), "Intonation of Interrogative Sentences inEnglish and Polish", Papers and Studies in Contrastive Linguistics,Vol. 2 Poznan, (146-159).

Wikberg, K., (1985), "On Questions in English and Swedish",Papers and Studies in Contrastive Linguistics, Vol. 19, Poznan, (29-39).

Zandvoort, R.W., (1975), A Handbook of English Grammar,London, Longman.

Zobl, H., (1980), "The Formal and Developmental Selectivity of L1Influence on L2 Acquistion", Language Learning, 30, (43-58).

Slavica Perovi}244

REGISTAR IMENA

Aarts, F., 43Aarts, J., 43Åqvist, L., 36, 206Austin, J. L., 17, 37, 40, 195Bach, E., 17, 27, 28, 65, 66Baker, C. L., ix, x, 2, 5, 17, 24, 25, 28, 29, 47,48, 57, 58, 59, 60, 63, 64, 65, 66, 67, 70, 72,82, 83, 86, 99, 114, 122, 136, 148, 152, 153,189, 191, 206, 207, 208, 209, 211, 214, 221,226

Bari}, E., 52, 54Beli}, A., x, 42, 49, 148Bresnan, W. J., ix, 24, 25, 33, 34, 95, 163, 206,207

Brown, E. K., 74, 146Browne, W., 97Bugarski, R., 5, 8Butters, R., 32Clarc, H., 9, 10, 18, 190Chomsky, N., 16, 24, 25, 27, 28, 34, 39, 52,74, 205

Curme, O. G., 15, 18, 45, 46, 47, 148, 190Cvijeti}, R., 106^avi}, E., 8Dale, S., 9Davison, A., 9, 18\or|evi}, R., xi, 2, 17, 21, 162, 163, 164, 165,171

Eckman, R. F., 4Enkvist, E. N., 4Fainberg, V. L., 4Filipovi}, R., 62Fillmore, C. J., 17Freeman, D. L., 12, 13, 18Gordon, D., 9, 197Green, G. M., 190Grickat, I., 165

Halliday, M. A. K., 39, 40, 41, 78, 195Hamblin, C. L., 17, 36Heasley, B., 9, 196Hornby, A. S., 43, 45House, J., 4Huddleston, R., ix, 12, 17, 19, 39, 40, 74, 182,189, 190, 191, 195, 200, 206

Hudson, R. A., ix, 17, 37, 206Hurford, R. J., 9, 40, 190, 196Ivi}, M., 207Jackendoff, R. S. 27Jacobs, R. A., 15Jespersen, O., x, 8, 15, 18, 19, 33, 34, 57, 58,148, 149, 150, 152, 157

Karttunen, L., 25, 36, 86, 190, 206Kati~i}, R., 52, 53, 54, 55, 62, 85, 86, 91, 96,211

Katz, J. J., ix, 17, 23, 24, 95, 153Kempson, M. R., 74, 207Kiefer, F., 36Kock, E., 57Kristal, D., 2Krohn, R., 43Kruisinga, E., 15, 163, 166, 171Labov, W., 33Lakoff, G., 9, 197Lalevi}, M., 143, 164Langacker, W. R., ix, 24, 25, 47, 206Leech, G., 38, 39, 40, 74Levinson, S. C., 74, 146Luelsdorff, A. P., ix, 25, 29, 33, 46, 86, 95,191, 207

Luria, R. A., 205Lyons, J., ix, 35, 40, 74, 206Ma~ek, D., 62Mareti}, T., 143, 164, 165Martinet, A., 11

Slavica Perovi}246

Mici}, S., 34, 51, 62, 63, 87, 164, 180Mihailovi}, Lj., 2Mihajlovi}, M., 143Minovi}, M., 52, 62Moeschler, J., 38Munsat, S., ix, 10, 26, 33, 46, 47, 191, 206,210

Murcia-Celce, M., 13, 18Musi}, A., x, 10, 42Newmeyer, F. J., 196Nida, E., 43Norrick, N., ix, 25, 29, 33, 46, 86, 191, 207Oleksy, W., 4, 73, 203Palmer, R. F., 40, 74Perovi}, S., 31,140, 143, 173Pervaz, D., 75, 78, 85, 97, 161Peters, S., 190Pe{ikan, M., 97Plann, S., 28Pope, E., 18Popovi}, Lj., 34, 51, 62, 63, 87, 143, 164, 180Postal, P., ix, 17, 23, 24, 95, 153Poutsma, A., x, 15, 18, 19, 22, 33, 56, 148,149, 152, 154, 166, 171

Quirk, R., 5, 15, 21, 31, 34, 43, 44, 47, 48, 59,64, 86, 92, 93, 95, 113, 143, 156, 171, 172,175, 177, 179, 180, 185, 186, 208, 211, 214,226

Radford, A., 16, 206Riley, P., 4Rosenbaum, P., 15, 25Schibsbye, K., 20Schunk, D., 18, 190Searle, R. J., 9, 17, 37Sekuli}, V., 143, 193Simi}, R., 148, 150, 151Stageberg, N., 17, 22Stanoj~i}, @., 34, 51, 62, 63, 87, 164, 180Stenstrom, A. B., 10, 18Stevanovi}, M., 49, 50, 51, 52, 76, 87, 121,141, 143, 148, 164, 165, 180

Thompson, A., 11Tomi} M., O., 27, 162Waschowicz, C., 27, 28Wiksberg, K., 74Yule, G., 146Zandvoort, W., 15, 20, 166, 167, 171

Slavica Perovi}ENGLESKI I SRPSKOHRVATSKI JEZIKINDIREKTNA PITANJA U KONTRASTU

Izdava~"UNIREKS" Podgorica

UrednikJANKO BRAJKOVI]

RecenzentiProf. dr LJUBOMIR MIHAILOVI]Prof. dr VLADIMIR SEKULI]

KorekturaANA TRNINI]JELENA PRALAS

Kompjuterski slogALEKSANDAR DLABA^

Tira` 500 primjeraka

Podgorica, 1996.

engleski i srpskohrvatski jezik - fpps.edu.rs · pdf filepredgovor knjiga engleski i...

Documents