estetika u djelima miroslava krleže

7/22/2019 Estetika u djelima Miroslava Krlee

1/16

ESTETIKA U DRAMSKIM TEKSTOVIMAMIROSLAVAKRLEZE

Z l a t ko osavac

1

Na jednom se mjestu Shakespeareova amleta pojavljuju glumci kaolica glume, a zatim pocinje predstava u predstavi, teatar u teatru. Teskoje vjerovati kako je Shakespeareov postupak bio rutinski oportunistiekipotez razrjesavanja slozene radnje. Nije li to Shakespeare - nitko manjinego Shakespeare - mogao izvesti drugacije? Buduci da otpadaju sumnje u kreativno posezanje za drugaCijim varijantama, za obiljem disponitivnih permutacija kao drugacijih rjesenja, uzeti je kako stvar nije slueajna.

Shakespeare na pozornici pokazlije, medu ostalim, ,.funkcioniranje-kazalista. UkazujuCi na moguci kompleks efekta, daje do znanja na kakvosve djelovanje kazaliste moze racunati. Progovarajuci umjetnickim djelomu nakani da djelom djeluje , pokazujuci kako se to zbiva, Shakespeareovpostupak nije drugo do li stanovito fiksiranje koncepcije vlastitog posla.Drugim rijeCima, Shakespeare dotice probleme umjetnosti kao estetickeprobleme, on reflektira o umjetnosti kao predmetu estetike. Umjetnikkroz umjetnost, u samom umjetnickom djelu.

Ako je u dramskim tekstovima moguce reflektirati o kazalistu, sasvim je prirodno da je to - mutatis mutandis - moguce o svim dru-86


2/16

gim umjetnostima. Sto nam je pak dopusteno vidjeti u Shakespeareovimdjelima, nema opravdanja kojim bi se sprijecilo to isto potraziti u dram-skim tekstovima Miroslava Krleze. Paralela je potrebna da bi pokazalakako pokusaj fiksiranja esteticke problematike u Krlezinim dramskimdjelima nije artificijelan, da nije izmisljotina i natega.

Umjetnost i umjetnici cesto govore o sebi kroz vlastita djela. Neo tehnickim problemima, nego o smislu svog djelovanja. Uostalom, osimu dramskim tekstovima tema je umjetnosti obradivana i u drugim umje-tnickim rodovima i vrstama, brojnih istaknutih umjetnika, i to ne tek ueseju ili kritici, nego bas umjetnill1ama u strozem, uzem znacenju; egzem-plarno u novelam9 i romanima, pisci poput Marcela Prousta, ThomasaManna, Roberta Musila i mnogih drugih. Takve su, kao sto je poznato,takoder proze, novele i romani Miroslava Krleze. lzrazito PovratakFilipa Latinovica i pojedini dijelovi Na rubu pameti.

Razmatramo li prpbleme umjetnosti u momentu kad umjetnik oumjetnosti govori kroz umjetnicka djela, tada pristup ne smije biti posveidentican kao kad recimo citamo izlaganje estetickih nazora u nekomeseju , kritici, prikazu l raspravi. Premda u oba slucaja podjednakop odlijezu kriticnosti, u prvoj od ove dvije mogucnosti gledista ne smijubiti uzeta doslovce. Ne tek zato sto ih npr. bas u dramama izgovarajurazlicita lica, koja mogu zastupati razlicita gledista, nego i zato, jer jefunkcija bavljenja takvom problematikom unutar umjetnickog djeladrugacija. Dok u eseju i kritici autor iznosi odnosno zastupa ili branisvoje teze, dotle kroz umjetnicko djelo, cak kad je koncipirano s tezom,autor primarno sugestivno eksponira kompleks problema, tematizira temu.Pravi umjetnik pri tom ne docira, premda postavlja pitanja , otvarazadace, nudi rjesenja i viSe l manje zastupa odredeno svoje) stajaliSte.

2Krleza gotovo i nema dramskog teksta u kojem ne bi bio dotaknut

problem estetike, gdje umjetnost izricito nije tematizirana. Pokusamol u tom obilju mat erijala nad neke zajednicke nazivnike, razaberivo jekako se raznolika pojavnost ne rasipa u disparatne medusobne nespojivepojedinosti, ne razlijeva se u neomedenu neusmjerenu verbaLnu maglu

87


3/16

Naprotiv. Tematiziranje umjetnosti kao umjetnosti u Krlezinim dramskimtekstovima zrcali sredisnju i bas temeljnu esteticku problematiku dvadesetog stoljeca. Ne kao eho ove ili one doktrine, vee kao iska z ivanjepovijesne suvremenosti, vlastitog iskustva sudbine duha u suvremenomsvijetu. Zelimo li identificirati ono sto se u bujnoj krlezijanskoj raznolikosti na dramskom planu javlja kao esteticki u biti svagda isto, tad mo-zemo konstatirati sasvim sazeto : jedan od konstitutivnih aspekata Krlezina estetickog interesa uvijek se iznova pojavljuje kao tematiziranje krizemoderne umjetnosti.

Prepoznavanjem fenomena krize u KrleZinim ekspresijama, krize este-ticke i umjetnicke sfere kao takve, uopce, no i napose ovdje u dram-skim tekstovima, otkrivamo specificne, siroke, a u stanovitom je smisludopusteno reci, nove perspektive Krlezinih intelektualnih i umjetnickihuvida. Implicitnim jezikom umjetnosti dopunjava se u antitezama, dija-Joski, ono sto znamo kao Krlezin esteticki credo iskazan monoloski ekspli-cite i diskurzivno. U Krlezinim umjetnickim djelima , u ovom slucajudramskim, stavljeno je na dnevni red kao bitno uoceno bas ono, sto jeupravo u dvadesetom stoljecu definitivno izbilo na vidjelo: da umjetnostgubi kompas, da zakazuje u elementarnim, u bitnim funkcijama i daujedno sa svim svojim nekadasnjim i eventualno buducim ljepotama,vrednotama l cak plemenitoscu, nije tek lirska idila i esteticka pasto-rala, bezazlena i uzvisena, niti je igra, drazesna i besciljno dezintere-sirana, te da sudbina te umjetnosti nije i ne moze ostati izolirana spramsudbine svijeta odnosno ljudstva kojem pripada i sama ta umjetnost .

Konkretizacija esteticke problematike u Krlezinim dramskim teksto-vima odvija se, primijenimo l trenutno kurentnu, jos uvijek modnu, aliposve neprikladnu frazu - na tri -.razine : prvo, u horizontu opcenitomaspektu opcih problema estetike i umjetnosti, drugo, u eksplikaciji kon-kretiziranoj pojedinim granama umjetnosti a posebno jos, trece , uskovezano uz povijesne reZacije fizionomiju pojedinih epoha ili nadmasi-vanja vremenskog , iz nama suvremenih vizura, iz aktualiteta dvadesetogstoljeca.U nemogucnosti pojedinacne obradbe svake od tri spomenute grupeodnosno >+razine problema posebno, a ekstenzivno tekstualno dokumen-tirano, nuzno je profilirati eksponirani problem - nacelno; nastojeci sekloniti opcih mjesta kliseja.

Apostrofiranje krize umjetnosti otkrivamo plauzibilno cak i tamo , gdjekao da je usputno nenamjerno. Neocekivano - agoniji Mozda e se


4/16

poznavatelj i.ma ciniti u prvi mah nevjerojatno. Zar drama U agonij ine govori 1 necem posve drugom? A ipak saddi jedno va.Zno mjesto zaproblematizaciju krize umjetnosti. Potrebno je doduse osloboditi se bardonekle sinkretickog percipiranja ponesto apstrahirajuci od kompleksakonteksta i atmosfere snobizmom impregnirane konverzacije. Meditacijuizrice Ivan plemeniti Krizovec, osoba obrazovana, doktor pestanske univerze i covje_k, koji se, medu ostalim, zgraza > -nad snajdersko pomodnim nivoom nase balikanske civilizacije, nad ukusom kojim vladafilm (1). Ne trcimo li > -na prvu loptu tj. da Krizovca jednostavno proglasimo povrsnim konzervativnim, a citavu stvar tdvializiranjem,tad je nuzno konstatirati da je problem fiksiran i postavljen u svojostrini. Monolog je briljantan, crta je snobizma i afektaze neizbrisiva ,no tematiziranje neprevidivo reljefno. Primjer je s podrucja likovnihumjetn10sti. Citat in extenso glasi: > -tih Canaletto imitacija imade sva sil:ai oko Dresdena Vanredna stvar Nije ni skupa Sta viSe: bagatela DalTo je osamnaesto stoljece To ja razumijem To je jasno i bez komentaraPogledajte samo bu perspektivu, kako je deskriptivnogeometrijski jasnaDakle, jos bidermajerportre1Ji do sezdesetih-sedamdesetih godina I impresionizam jos Ali ono poslije Ovo danas Strasno Prosle godine uBerlinu na 'Grosse Berliner Kunstausstellungu' vidio sam nekakve razb.ijene flase, staklovinu polijepljenu smirglpapirom i brkove od pravihbr1kl0va i brade I to se zvalo: autoportret Dakle: stra5no.2

Ako nam oci u europskim i svjetskim, pa i nasim domaCim galerijama, barokno ne kolutaju od zanosa bas pred svime sto net\ko bilo kadi bilo gdje proglasi umjetnoscu, tad ne vrijede isprike da je dr r i ~ o v e cignorant . Uostalom, ne ispitujemo ukus gospodina Krizovca, ni njegov

pogled na svijet. Pa ipak, unaooc ne samo pestansko-beckoj , nego bas iagramerskoj afektiranosti, ali ne zaboravimo, i jednom sasvim odredenomsrednjoeuropskQm tipu visoke naobrazbe i suptilne kulture, sto ih se nesmije preskoCiti, u tom fragmentu leze pred nama dva posljednja st9-ljeca likovne umjetnosti, a mazda i svih ostalih umjetnosti. U tom elipticnim eksklamacijama deskribiranom vremeplovu eksponiran je bitni dogadaj moderne povijesti: rasulo temeljnih odrednica tradicionalne umjetnosti, kroje kulminira u definitivnom gubitku komunikativnosti.

Zapanjiti, zaprepastiti, sokirati malogradanina - maksima je povije8cu proobrazena u eskomatazu. Nepogresiva sugestija citata Iz agonijeZnalcima nece manjkati asocijacije na Izlet u Rusiju ili neke od vaznihKrlezinih eseja s podrucja likovnih umjetnosti, no i kasnijih rasprava ,

89


5/16

govora, dijaloga i polemika. Istodobno, u onom kratkom poslovnom signalu dra Krizovca Sta viSe : bagatela fenomenalno je kondenziranasugestija eksplicitnijih opservacija Olivera Urbana kroz kojeg u Led ielegantnom lezernoscu dvosmislenog cinizma govori, toboze neutralnimjezikom, nesto viSe nego simplificirano primijenjena politicka ekonomijaili sociologija : >> Slikarstvo je danas produkcija robe kao i svaka drugaobicna produkcija robe>Konsumgeselschaft.u oba slucaja, u tekstovima Lede i gonije cujemo kako ZVOIIlecekini, simbol biblijskih konotacija, kad Michelangelo u istoimenoj Krlezinoj legendi> Nepoznati naime govori Bounarrotiju:>> Ti prodajes slike za novae, netko drugi ubija svog bliznjeg za novae, asve je to smijesno preplitanje slijepih sila u nama i oko nas, uglavnomsamo za novae J a necu to da gledam Uzasno mi se to gadi sIma t u jos odjeka faustovskih dijaloga s Mefistom , ima tipicne krlezijanske polemike sto je namece alter ego, a ipak je tu novootvorenarana, za koju se sluti .kakQ joj smrtonosne boli umnaza >+ Nepoznat Netkodvadesetog stoljeca.G Nije cudo sto interpreti nisu previdjeli . ba. netomspomenuto mjesto ; Marijan Matkovic ga citira u pozna om eseju Margi -nalije uz Krlezino dramsko stvaranje 7

Razdiranje jednodimenzionalne


6/16

skoj gubici a zapravo je sve ispod te ~ m i n k e kriminalno g r a b e ~ n o umorstvo: potajno gadno sramotno grabezno umorstvo i ne da se vise sakritini S Weiningerom ni s Tristanom i Isoldom u ruci.8 Dignuta je zavjesas dubina zarotirane povijesne pozornice nakon cega tu trodimenzionalnutemu poostora v i ~ e ne mogu ispuniti plohe kulisa i njihovi plitki profili.

r l e ~ i n Horvat za nas ranije od frankfurtske skole otkriva zalosnu insuficijenciju Sartreova egzistencijalistickog na slobodu osudenog Marcuseova Covjeka jedne dimenzije: Sve jednodimenzionalno dekorativnojedno uz drugo bez ikakve uzrocne veze, jedna ravnina na kojoj su bezsmisla i reda postavljene razne stvari: ova mrtva zena , onaj lagerinspekconsoficir, moji zivci, tvoj socijalizam Tristan i Isolda, barunica Meldegg-Cranensteg topovi ruskog baruna Stafeljbauma rikcug divizijskogtrena gavranovi tmina kisa. Strah me je, sve vise me je strah da jesve to tesko povezati u jedan dublji smisao 9 Esteticki problemi rastutako do univerzalizacije pitanja o smislu a da se pri tome ne moramo .udaljiti od esteticke tematike.

Univerzalizacija problema ima kod Krleze uvijek konkretno povijesnomjesto a konkretna povijesna situacija participira na karakteru opcenitog univerzalnog problematiziranja. Za tekstove s dignitetom klasike kaosto je to drama Zogor u stvar moze izgledati razumljivom; za lezernijetekstove ako je uopce dopustena takva formulacija za Krlezina djela ,univerzalimcija moze izgledati pretencioznom. A ipak sve sto u Ledi ~ o -vori Oliver Urban mozda u prvi mah zvuci kao zurnalisticka ili salonsko-Imvanska kozerija sto uistinu i jest a da pri tom cak i Urbanove opservacije signaliziraju svu ozbiljnost simptoma koji pokazuju kako se u modernoj umjetnosti ne daju vise sakriti znaci estetske skleroze.1o

Voljom je autora Leda komedija jedne karnevalske noCi, ali uzevsiu cjelini ta je komedija tragikomican izraz tragedije hrvatskog duhovnogzivota meduratnog razdoblja. Ona je tipicno agramerska zagrebacka. NaraVIIlo ne jedino po tome sto znamo da neka lica i situacije imaju kaouzore zive historijske osobe, rmjdoslovnije realisticke citate sto je scenograf uzvratio autoru - inscenacijom ). Pri tom atmosfera estetickeskleroze, gdje se umjetnoscu obmanjuju danas jos samo bakfisi, nijenikakav zagrebacki provincijalni specijalitet. Nije grencerska egzotikaeuropskog randgebieta u reklami atrakcija za jugoistocnu Europu. Nije slucajno sto je u toj komediji jedne karnevalske noCi uz degradacijuljubavi u prvom planu s njom i degradacija umjetnosti kazu interpreti,s pravom smatrajuci da je Leda ,..potresna optuzba protiv stanja jedne

91


7/16

civilizacije. Povijesno, to je sasvim odredeno meduratno razdoblje, prepoznatljivo, ako ni po cemu, a ono zongliranjem izmima stilskih odrednica (precizno znamo, to je 1925); geografski, to je uistinu Zagreb, integralno ukomponiran u duhovnu klimu starog kontinenta, derivat opcenitog stanja stvari u tada suvremenom svijetu.

Ne rnanje interesantnu esteticko-historijsku determinaciju otkrivatekst drame Glembajevi. Osim sto su kao cjelina po karakteru paradigmadrustvene i psiholoske drame, prvi je dio .prvog cina Glembajevih sazetiprikaz esteticke situacije kasne, prezrele hrvatske Moderne, ukljucujucinjene konfliktne momente. I ovdje ne samo stoga sto autor eksplicite odreduje 1913. kao godinu zbivanja, nego zato jer je u salonsku konverzacijutog tako poznatog, antologijski agramerskog, zagrebackog prvog cina,majstorski utkan snop estetickih doktrina, povijesno zbiljski aktivnihkomponenata i kompleksnih antiteza Moderne. Dakle, hrvatske Moderne,specificno, ali i opet kao povijesni kontekst europske i svjetske umjetnicke odnosno esteticke scene. Ocrtana je polazna kriza estetike i umjetnosti, prtljaga s kojom se putovalo u 20. stoljece. Leone je sav u dilemama simbolizma i sirokog postimpresionistickog spektra pravaca i problema ; Silberbrandt nije lice koje samo igra svoju silberbrandtsku rolunego je ujedno protagonist sasvim izdiferenciranog, svojedobno vr1o zivog1 aktualnog rkruga tradicionalnih estetika, s naglasenom neotamistickomnotom: Pulchrum autem dicitur id, cuius ipsa apprehensio placet, kako jerekao sveti Toma i u tome, dakako, neizbjezna formula Omnes ars na-turae imitatio est;t2 napokon, ne bez ironije u podjeli uloga, dio lozinkesecesionista, brkajuci pomalo secesionizam i Jugendstil kao art nouveausa fin de sieclom i belle epoque (sto se nerijetlro desava cak i suvremenim, najcesce nasim, interpretima , izgovara 69-godisnji bonvivan Fabriczy - bas onu esteticku parolu, koju i danas mozemo procitati na beckom >+secesionistickom izlozbenom paviljonu : Jeder Zeit ihre Kunst ,mein ich Ako je jedno vrijeme mondeno, i slike treba da su mondene - smatr


8/16

iz Agonije te netom spomenuti dio prvog cia J.a GZembaje L ih), dotle suneke specificne kulminacione toeke koje izra.Zavaju krizu estetike i moderne umjetnosti egzemplificirane na podrucju glazbe, i opet neocekivano:dramom U Zogoru. Kad GaZici;a u svojoj definitivnoj verziji ne bi bilakapitalno djelo hrvatske knjizevnosti, kad ne bi bila jedna od najpotresnijih drama dvadesetog stoljeca - ako mozda ne za svijet ali za nas bezuvjetno - i kad ona ne bi bila, sto ne bez razloga tvrdi Marijan Matkovic, jedna od najboljih drama svjetske literature iz prvog svjetskog rata,14 nju bi trebalo navoditi kao specificnu sumu jedne glazbene poetike.S oprezom, oportuno je mozda nominirati je kao glazbenu estetiku, jerje takav izraz viSe u opticaju, premda se time zamucuje ili gubi relacijaspram onoga sto smatramo estetikom uopce, kad obuhvaca sve umjetnosti,l:Jez obzira na kojoj od njih biva egzemplificirana.I u opcenitom estetickom smislu, kao i na specificnom polju glazbenepoetike drama U Zogoru sugerira neke nove lronceptualne vizure - stonije nevazno. Esteticka naime problematika uopce, a navlastito nakonproteklih pola stoljeea, danas, u situaciju pojave novih medija i novihoblika izrazavanja, na svim podrucjima umjetnosti, pa tako i glazbe, nameee lllOV interpretativne i Vrijednosne perspektive svim pravcima, da

k ~ i spram trad1cije: ne doduse, kako neki misle, anuliranjem tradicijei l i njenim potiskivanjem u drugi plan kao toboze neaktualne i nesuvremene - to ne; mora se reinterpretirati polazista, sto ujedno znaci reinterpretiranje vizura unazad, no i unaprijed, jer je nuzno rasprsiti brojneIata-morgane, sto su se nagomilale kod interpretativnih tekstopisaca svihgrana hrvatske umjetnosti, stare, moderne, a ponajvise najmodernije, padakalro i glazbe: da bismo izbjegli tragikomicne situacije sto ih je duhovito jednom prilikom karakterizirao Tenzera: svako lupetalo po glasoviru i l i strugalo po bajsu prci se umjetnikom dr:Zeci kako je dika pukasvojega . 5 Moderno naime doba stvara kao nikada prije tako povoljnuklimu za pomutnju i gubitak diferencijalnih kriterija, cime pogoduje dezorijentaciji u trenutku kad sve stvari postaju jasnije i dostupnije. l i biharem takvima trebale biti. Ali ovdje nije rijec o toj digresiji.

Dok dr Ivan plemeniti Krizovec u Agoniji elegantno dotice temu nekomunikativnosti, Horvat ce u Logoru apostrofirati povijesno ga.Senjeekspresivnih moCi, ukazujuci na insuficijenciju stvaralastva; posebice usvezi s onim znamenitim dodatkom za cin drugi. Umjetnost zakazuje upostulatu da bude > dostojanstven izraz muzickog oslobodenja od ove gro

z ~ c prvog svjetskog rata). Horvat poziva Gregora: slusaj, cuj tragicnu93


9/16

dosadnu monotoniju proklete hrvatske teme, a ona je na5 vlastitiudes ...... ; to je Sudbina izrazena metaforom glazbe, no >+bez Handlovapathosa biblijskog; ,..za ovu na.Su prokietu hrvatsku dodekafoniju trebaimati dobro uho da bi se tankim sluhoro mogao cuti glas vucjeg zavija-nja, urlik ranjene zvijeri u ovoj prokletoj menazeriji . . .... ; > i gdje je covjek koji bi imao toliko dara da ovu misao izrazi muzicki? Kako? N a kojinacin? Melodlja, tema, motivi ove lamentacije imperativno traze vlastituharmonijsku formulu, a ta ne moze viSe da bude klasicna ......16 Sve to, ocemu govorl i na sto misli Horvat, nije ,..folklor, to nije glazba his'torijskog koncerta 1916, ni muzika ostvarenog ilirizma . to nlsu -narodnjaci; to nije ni literarni deseterac, ni barbarogenije ni Mestrovic u li-kovnoj umjetnosti; no to nije ni nova glazba, ni novi zvuk, i uzalud pre-brojavamo sve modernizme ovog stoljeca. Praksa teorija glazbe kao daje nemocno zanijemila. Gluha? l i je slijepa kod zdravih ociju? Jer unu-tar nase umjetnosti nema odgovora na Horvatov ocaj ni na planu likov-nom Pravi je naime odgovor bila knjizevnost, i to samo jednim dijelom :samo kao Krlezin vlastiti opus, njegova knjizevna tematizacija sjene -ga Marsa i svega slo je isla s njim i sto je slijedilo poslije.

Cijela pak tematika, ukoliko je reduciramo na ekstrakt estetiCkogaspekta pmblema unutar drame logoru (dakle na estetiCku refleksiju- da tko ne bi pomislio na esteticku interpretaciju i strukturu drame),pokrenuta je onom fascinantnom antitezom z prvog cina - upiruci sena divovske obrise tradicije. Zacudo, i na zalost, krucijalnog ovog mjesta,sto nas zeze jos iz dana mladenackih otkriea, dok se jos uzivalo u para-doksima, ne nalazimo citiranog n komentiranog u teorijskim tekstovimal filozofskim traktatima

HORVAT: Nesto, sto nema smisla barem toliko koliko jedna Bac-hova tokata, to uopce ne bi trebalo ni da postoji Bezrazlomo prosto ,kvantitativno.

GREGOR: Braniti se od Galicije Bachovim tlokatama: cista verbalnaromantika . 17Utkana u razgovor domobranskog Hamleta s Horacijem kako je tedijaloge sugestivno kvalificirao Mar.ijan Matkovic,18 antiteza postavlja

neumoljivo pitanje o smislu, o biti ili ne biti umjetnosti Uzimajuci u ob-zir vlastiti, samostalni, unutarnji naboj citiranog mjesta zajedno s kon-tekstom { svim implikacijama u drugom cinu, fragment oznacava teziste,temelj cjelokupnog sklopa problema iz kojeg izvire kriza estetike i umjetnosti dvadesetog stoljeca. Pitanje o smislu Ima l jos umjetnost razlog,

94


10/16

aison d etre i dignitet opstanka? Uk oliko ima, o njene kondenzate valjaomjeravati smisaonost opstanka i u drugim bitnim stvarima. Nacinom,koji znaci vise od pukog paralelizma i ako nista drugo - upozorava napotrebne korekcije. Formulacija je naime klasican stav, nacelo, poputonog Hegelova o smrti umjetnosti. Cak je u stanovitom smislu njegovimliterarnim izrazom. Ali s otvorenoseu za negativan i pozitivan odgovor,za obje varijante istodobno. Upitnost antiteze, njena otvorenost izaziva iprinuduje: s njom mora povesti diJalog svaka moderna estetika. Tekst inije drugo do literarma forma eksponiranja sredisnjeg problema estetike20. stoljeea. Podjednako ga moraju apsolvirati ontoloska i aksioloska estetika, uzimajuei samim tim nuzno u pretres na filozofskoj razini sveKrlezine preokupacije na planu estetike, teorije umjetnosti odnosno este-ticke refleksije uopee, kako se javise ne samo u dramskim tekstovima ,nego u kritikama, polemikama, pa i ostalim tekstualnim >>vrstamai rodovima: od uzbudljivih i sjetnih sjena uspomena Davnih dana . . .do Zastava 9

3Negdje na pocetku, l tocnije nakon prvih pocetaka Krlezina dram

skog stvaralastva, u Adamu Evi kao preteci egzistencijalistickog teatra ,onog sartreovskog pakla iza zatvorenih vrata, radnja se zbiva izmeduostalog i u Hotelu Eden; pri kraju pak dosad poznate Krlezine dramske produkcije, u Areteju radnja ee se zavrsiti u hotelu XX CenturyNe bez simbolike. Golem je to raspon u kojem se kreeu lica Krlezinihdrama, prolazni gosti s ne tako prolaznim problemima, u panoptikum uvelike zapadnoeuropske kulturne povijesti, u koju je utkan nas vlastitiPlanetarijom kao fascinatio et incantatio daemonica; od biblijskih dakle pocetaka pa do jos juce suvremene, moderne djece hotela, ekspressnih vlakova i abortusa. u tom velikom rasponu eksplicirane su svebitne teme; ne manjka ni esteticki kompleks. Zahvaeanje relevantne dubirre na cijelom frontu tog impozantnog dijapazona cinit ee, stoga i naterenu dramskih tekstova, u analitickom ekstraktu estetickih aporija, onumoe, za koju moramo reei, sto je vee neprijeporno kpnstatirano, da >>djeluje, kao i sav Krlezin opus, u vrlo sirokom luku raznovrsnih sadrzajnih

stilskih utjecaja na suvremeni knjizevni izraz i n oblike nase svije

95


11/16

sti o l judima pojavama na nase sudove o suvremenoj civil izacij i kul-turi 20

Kao sto zivi dramska Krlezina rijec taka mu je ostrina esteticke opservacije ziva i danas, u vrijeme kad je sama umjetnost kao takva, daklene vise samo njena tradicionalna forma opstanka, dovedena u pitanje.Zasto? Zato jer se Krlezina umjetnost i estetika ne uklanjahu negativitetu. Nisu zatvarale oci pred oCitim krizama. Zivu, neugasivu djelovnostKrlezina djela nuzno je otkrivati u njegovoj punoci, dakle i u njegovutakozvanom negativitetu; onom, kako cesto cujemo ili citamo, tamnom isumornom ali ne pasivnom tonu Krlezinu, sto ga Marijan Matkovic des-kribira sintagmom buntovno-r.omanticni pesimizam; ono sto Ivo Kozarcanin opisuje kao kopanje po svojim i tudim ranama, u prvom reduuvijek svojima, kao trazenje izlaza iz paklenog ratnog i ne manje paklenog poslijeratnog besmisla. 2 Isto vrijedi za esteticke opservacije. Krizeumjetnosti zajedno s krizom estetike morale su naime postati svjesne udvadesetom stoljecu i umjetnost i estetika. Spo:zm.aja pak o toj krizi utkana je u Krlezine dramske tekstove kao i u ostala podrucja njegovaopusa, cineci ga i u tom negativitetu, i u tom ocitovanju krize, koherentnom cjelinom. I sto je jos vaznije: cineCi njegov opus vitalnom, zivomaktivnom, svojemu vremenu izazovno recentnom, no i nama takoder aktualnom, persistentno suvremenom duhovnom zbiljom. Sav onaj golemipotencijal negativiteta, sto ga susrecemo u Krlezinim djelima, zapravo je pozitivan saldo. I u dramskim tekstovima to je izmedu ostalog svijest o krizi estetike i umjetnosti dvadesetog stoljeca, na nacin kako su je osjetili,dijagnosticiravsi je, samo najvrsniji mislioci. Nairne i u svijesti o kriziumjetnosti, u dijalektici, u dijalogu s realitetom svijeta kojem pripadata umjetnost crpe svoju zivotnu snagu.

Krleza prepoznaje krizu ne kao sporednu, slucajnu pukotinu kulture30. stoljeca, nego mu je ona konkretna kao kriza umjetnosti fundamentalno; dakle kao sasvim odredeni oblik nemoCi posustalosti, rasapa, impotencije, no i razorne moCi duha I to kriza kao najsuvremenija suvremenost i najzbiljskija zbilja.U spoznaji suvremene krize otvaraju se istodobno Krlezi povijesneperspektive, jer nema prave suvremenosti koja ne bi hila povijesna. Izsuvremene krize umjetnosti vidi Krleza njene prosle i buduce insuficijencije. GledajuCi unaprijed ostao je do danas suvremenim, a skidajuci papirnate draperije s prozora u prooloo.t Krleza .u hrvatskoj kulturnoj historiografiji takoder otkriva kcizu permanentnu iako rekavsi. S toga je96


12/16

prvi postrulirao radikalnu reinterpretaciju cjelolkupne hrvatske kultumepovijesrti, sto :zmaCi duhov:ne tradicije kao taikve. Dakle i povijesti svihumjetnosti, posebice kazalista i knjizevnosti, a specijalno nekih novijihrazdoblja (moderna, ilirizam). I opet ostra kriticnost, negativitet. Ute-meljen i razlozan.

N ajcesce se Krlezi prigovara upravo - negativizam Danas OIIl visenije sporan i moguce ga je relativno lako interpretirati kategorijalnimarsenalom reputacije kakvu npr. ima jedan Th. W. Adorno. Uz usputnupripomenu: KrleZin opus opstoji vrijednosno neokrnjen i bez takvog zahvata. Pa ipak. . . pridrzavajuci pravo na polemicku relaciju spramAdorna, tamo .gdje je i ako je potrebno, U;PUtno je radi pracenja suvre-mene irrlterpretativne i misaone .povijesne razine na planu estetickerefleksije egzemplarno pokazati ona mjesta koja kao da se najneposredni-je ti6u Krleze. U osmom ddjelu Esteticke teorije Th. W. Adorno razvijatemu pod naslovom: riza smisla. Na prve dvije stranice tog teksta nala-zimo potrebna osvjetljenja >megativiteta umjetnicke sugestije apsurdai besmislenosti - sto ih zatekosmo kao s'tr Ukturalnu suockednicu Krle-Zina oprusa; poma:lu naime razumijevaJl'lju KrleZiin:le umjetnosti, premdasru Adornu lebdjela pred oeima djela drugaCijeg tipa. Medutim, tl\ 1 jemetodologija irrltel'lpretacije i misljenja ono najvaznije. Kod Adorna je toza.pravo samo na umjetnost p.rdm:ijenjen jedaiD O PCi, ali temeljni stavHegelove drl.jalektike: Umjetnicka djela postaju, cak i protiv svoje volje,smislene povezanosti, u mjeri u k:ojoj su negirala smisao.22 Negativnadijalektika ? Na Krlezin se, pa prema tome in njegov dramski opus tatvrdnja odnosi u modalitet.ima, proporcijama i u mjeri, u kojima se to

mad .aim hi se AdO rno moZda s:nebivao - ne zbiva protiv volje autora.Otkrivanje kriza estetike i ,umjemosti umjes'to priik.rivanja svjedoCio njihovoj potentnosti, suprotno impotencijama koje u pukom pozitivitetustrahuju da bi nffito moglo smjelo bi


13/16

-Nicht. Ne samo imp1icite, sto pddrarumijeva svalka ll.ID11jebnost, nego ba5i eksplicite. Oturl joj njena vlastita snaga, moroa bolno urzalrudrrla, kojomnas doziva da bismo izdrzali .-plivaju6i na drrugu dbalu i preZivjeli uocajru - a oeajanje je temeljni eg7listencija1istillki pojam - 1JSG)I Ikosnjenih i na5ih vlastitih kriza, koje nisu drugo nego tek pei1Petuiraniporaz, doslovan i metaforicki -jedan rikcug za drugim. 23 Dakako, ukoliko se pod t m utopijskiim ne misle tlapnje, gole ideologije, fanta:mnagorijehilo kalkvog infantilnog i >>,Dadrealnog, pa - usudujemo se dodati - Caki tzv. budnog sna Negativitet maCi utQPizam kao jasnru svijest i buducnost kao negaciju pozitiviteta nep.I Iihvatljivog, jednostranog i proslog i sada&ljeg i bilo kojeg buduceg .mjesta ihl vrernena, i svega Mo namje u njima toboze usrudorrn dosudeno:

0 utopijskom karakteru umjetnickog principa nade


14/16

ureden, kako bismo ga iz perspektive jednog Horvata smjeli omjeravatiBachovim tokatama. Optimizam pamcenja pokazivat ce i na.Se vrijemekao idilicno doba u kojem nas usred traumatskih groznica umjetnostiretej mudro podsjeca na teoriju o lJekovitosti slika. Zato je nuznomtvrdnja: l Je umjetnost doista igra, dakle djecja igracka, pa tad nikome

nista; l raspre o krizi umJetnosti nisu artificijelne, seminarske debate.Kdezino djelo u cjelini, pa i dramsko, svjedoci za ovu drugu1 tezu. Nanju bi vee upuCivala cinjenica sto umjetnost u obliku modernih tehnickihigracaka silovito raste do formule panem et circenses u nezadrzivim razmjerima dosad nevidenih ekspanzija novih medija. No i u tom slucajuaijeli K.rleZin qpus poovjedoeuje svoj ..-negativitet. Jer umjetnicka djelai umjetnici nisu tek pLlki promatraci, kako bi rekao jedan stari hrvatskiesteticar, nego i - svjedoci: testes ac spectatores

B I L J E S K E

1 KRLEZA, Miroslav, U agoniji 1928, knjiga Glembajevi drame, SD, VII,1966, str. 192-193. 2 KRLEZA, op. cit, str. 217.3 KRLEZA, .Miroslav, Lecla, 1930; knjiga Glembajevi drame, SD, VII, 1966,str. 311.4 BATUSIC, Slavlro, .Michelangelo Buonarroti Miroslava Krleze, Comoed ila, Zagreb 1924-25, broj 38; citirano prema zbol iil.iJru Miroolav KrleZa,JAZU, ZagFeb 1963, str. 80.5 KRLEZA, Mlroslav, Michelangelo Buonarroti u knjizi Legende SD, IX,1967, str. 102; PSHK, knj. 94, 1973, MK IV, str. 40; u izdanju Minerva, 1933,

str. 83.c Interpretativne varijacije na temu Nepoznat Netko vidjeti Ivo FRANGES, Stvarnost i umjetnost u Krlezinoj prozi (Novela Veliki mestar svijuhulja , zbornik ..Miroslav Krleza JAZU, Zagreb 1963, str. 489-506; osobitopod 6. Isto: Krlezin zbornik Zagreb 1964; takoder Aleksandar FLAKER, ..Ne-poznat Netko o jednoj analognoj pojavi u ruskoj i hrvatskoj knjizevnosti uKrZezin zbornik Institut za nauku o knjizevnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb1964, str. 53-74. .7 MATKOVIC, Marijan, Marginalije uz Krlezino dramsko stvaranje Hrvatsko kolo, Zagreb II/1949, br. 2 3 ; isto u Dramaturski eseji Zagreb 1949.

99


15/16

sbr. 258; talroder Dva eseja 1950. Zatim u zborniktu Miroslav Krleza, JAZU1963, str. 249 i u ediciji PSHK, knj. 141, 1976, str. 336.8 KRLEZA, Miroslav, U logoru, 1934; Galicija 1920 i 1922); citirano premaTri drame, SD, VII, 1964, str. 87; u definitivnoj integralnoj verziji PSHK, knj.

94, 1973, MK IV, str. 134.9 KRLEZA, op. cit; SD, VII, str. 99; PSHK, knj. 94, MK IV, str. 141-142.Kurziv u citatu Z. P.10 KRLEZA, Miroslav, Leda, 1930, u knjizi Glembajevi, drame, SD, V, 1966,str. 312.11 SINKO, Ervin, Lir ika u komediji jedne karnevalske noCi Borba, ZagrebXVIII/1953, br. 104, od 19. aprila; takoder u knjizi Falanga antikrista, Zagreb1957. citirano prema zborniku Miroslav Krleza, JAZU, Zagreb 1963, str. 307.12 KRLEZA, Miroslav, Glembajevi, drame, SD, V, 1966, str. 22 i 24; PSHK,knj. 94, MK IV, str. 200. i 201.13 KRLEZA, Miroslav, Glembajevi, drame, SD, V, 1966, str. 22, i 35; uPSHK, knj. 94, 1973, MK IV, str. 200 i 208.14 MARIJAN, Matkovic, Marginali je uz Krlezino dramsko stvaranje, Hrvatsko kolo, Zagreb II/1949, br. 2 3 ; isto Dramaturski eseji Zagreb 1949, str.268; takoder zbornik Miroslav Krleza, JAZU, 1963, str. 267; citirano prema:PSHK, knj. 141, 1976, str. 346.15 TENZERA, Veselko, Novi kvadrat, Vjesnik, Zagreb 1. listopada 1978;citirano prema mjesecniku >+Pitanja, Zagreb, XI/1979, broj 10, str. 12.16 KRLEZA, Miroslav, U logoru, Dodatak, nova varijanta teksta drame,PSHK, knj. 94, 1973, MK IV, str. 187 (cin drugi).17 KRLEZA, Miroslav, U logoru, PSHK, knj. 94, 1973, MK IV, str. 103; istou kn.iizi Tri drame, SD, VII, 1964, str. 34-35.

MATKOVIC, Marijan, Marginali je uz Krlezino dramsko stvaranje, Hrvatsko kolo, Zagreb II/1949, br. 2 3 ; citirano prema: Dramaturki eseji 1949,str. 267; u zborniku Miroslav Krleza, JAZU, 1963, str. 256; PSHK, knj. 141,1976, str. 345.19 Do sada, koliko znamo uz potreban oprez, jer je u obilju tekstova oKrlezi mogao promaknuti koji podatak) postoje samo dva pokusaja koja sespecijalisticki bave problemima estetike tematiziranim u KrleL.inim djelimakao i Krlezinim estetickim konceptom uopce: Miroslav SICEL, Literarni estetsko-programatski i idejni stavovi Miroslava Krleze, Nase teme, Zagreb VII/1963, broj 5; zatim u knjizi Krlezin zbornik, Institut za nauku o knjizevnostiFil. fak., Zgb 1964, str. 331-339; Zlatko POSAVAC, Estetika Miroslava Krleze,

Kolo, Zagreb VI (CXXVI)/1968, br. 7 str. 3-35 i varijanta Zlatko POSAVAC,Temelji esteticke koncepcije Miroslava Krleze, Scena, Novi Sad, XIV/1978, knj.II, broj 4 str. 13-23.2 FRANICEVIC, Marin, Miroslav Krleza u hrvatskoj knjizevnosti, predavan.ie odrZano na proslavi jubileja Miroslava Krleze u JAZU, 10. 12. 1973; Forum 1973; citirano prema PSHK, k:nj. 1933, 1976, str. 429; kurZ iV u citatuZ. P.21 KOZARCANIN, Ivo, Novi Krlezin roman, Hrvatski dnevnik, ZagrebIII/1938, br, 836, od 4. IX; citirano prema zborniku Miroslav KrZeza JAZU,1963 str. 218.

1


16/16

22 ADORNO, Theodor W., Esteticka teorija u prijevodu), Beograd 1979,str. 260. - Valja neprekidno, ponovimo, imati na umu konkretno tipoloskidrugacija djela sto ih Adorno uzima kao primjer, premda je, kako je upozo-reno, ri.iec o nacelu . - Usporediti takoder Danilo PEJOVIC, Smisao umjetni-cke pobune u knjizi Protiv struje Zagreb, 1965.3 KRLEZA, Miroslav, U Zogoru prema SD, VII, 1964, str. 100; PSHK, knj .94, 1973, str. 142 cin drugi) .

4 KRLEZA, Miroslav, Aretej 1959; citirano prema PSHK, knj. 94, 1973,MK IV, str. 337.25 KRLEZA, op. cit. str. 385 i 387.

1 1

estetika u djelima miroslava krleže

Documents