europska ﬂnova desnica« — marginalna politiËka misao ili

113

Europska flnova desnica«— marginalna politiËka misaoili ostvariv potencijal?

Domagoj Tomas,Odjel za kulturologiju SveuËiliπta Josipa Jurja Strossmayerau Osijeku, Osijek

Pregledni Ëlanak(primljeno: 2. studenoga 2012.)UDK 329.11(4)

U radu se daje pregled povijesnih okolnosti nastanka politiËke filozofijeeuropske nove desnice, njezinih ishodiπta i utemeljenja te razvoja kroz vrijeme.Definira se njezin autoreferencijalni odnos spram nazivu nove desnice te je sekao takvu pozicionira u politiËkom spektru, kroz otklon u odnosu na staretipove desnice te ameriËku novu desnicu. Takoer, objaπnjavaju se njezinetemeljne ideje te istiËu njezini vodeÊi nositelji, kao i institucije i Ëasopisi koji suproizaπli na temeljima nove desnice. Poseban se naglasak stavlja na ideje koje bibile potencijalna prekretnica u naËinu politiËkog djelovanja, s naglaskom nametapolitiku i kulturnu moÊ. Isto tako, prenose se dominantna stajaliπta ipogledi europske nove desnice spram ideje Europe te europskog udruæivanja iasocijacija. KonaËno, daju se zakljuËna razmatranja i glediπta te sinteza iznesenihËinjenica, interpretacija i raπËlambi u radu.

KljuËne rijeËi: nova desnica, politika, Alain de Benoist, Europa,etnopluralizam, konzervativna revolucija

KritiËka recepcija politiËke misli europske nove desniceu hrvatskom javnom prostoru

Proπlo je neπto viπe od 40 godina od pojave politiËke filozofije europske novedesnice na politiËkoj sceni, no smatram kako je kritiËka recepcija spomenutepolitiËke matrice u πiroj hrvatskoj javnosti, posebno domovinskoj, ostala popri-liËno πtura. Osim djela Anelka MilardoviÊa (Nova desnica), oËito napisanogprije demokratskih promjena u Hrvatskoj a objavljenog u njihov osvit 1990., terelativno svjeæeg i opseænog djela Tomislava SuniÊa (Europska nova desnica— korijeni, ideje, mislioci), autora koji i sam Ëesto nastupa s idejno-svjetona-zorskih pozicija nove desnice, objavljenog 2009., ne postoji suvremena, teme-ljita i nepristrana samostalna studija, odnosno struËna povijesnoznanstvenaanaliza nastanka, razvoja i utjecaja te politiËke platforme na cjelokupnu europ-sku politiËku scenu u drugoj polovici 20. st. Takoer, valja spomenuti nekoli-

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 13

PILAR — »asopis za druπtvene i humanistiËke studije / God. VIII. (2013.), br.15(1) -16(2)

114

ko novinsko-publicistiËkih osvrta Tomislava SuniÊa, Tomislava JonjiÊa, Emila»iÊa, Davora DijanoviÊa, Thora Einara Leichhardta i Miljenka StojiÊa, koji su sepojavili u posljednjih nekoliko godina u PolitiËkom zatvoreniku i Hrvatskomlistu te na portalima hakave.org i hrsvijet.net, no oni se preteæno tiËu samogaAlaina de Benoista, rodonaËelnika ideja europske nove desnice te njegova dje-la Komunizam i nacizam — 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeÊu, prevede-na na hrvatski.11

Uz sve navedeno, 2010. objavljen je u Ëasopisu PolitiËka misao pregledanrad autora Damira VeliËkog, koji se dotiËe i nove desnice, promatrajuÊi je kaojednu od varijacija desnog politiËkog ekstremizma i radikalizma. Njegova sekritika i odnos spram politiËke filozofije europske nove desnice u znatnoj mje-ri poklapaju sa stavovima i zakljuËcima Anelka MilardoviÊa, te na taj naËinpredstavljaju svojevrstan kontinuitet kritiËkog odnosa hrvatske politoloπke tra-dicije prema novoj desnici, ovaj put s pozicija liberalizma. VeliËki tako istiËeflda etnopluralizam zadire u podruËje desnog ekstremizma«, dajuÊi ocjenu oksenofobiËnosti toga elementa novodesniËarske politiËke matrice. Ipak, isti au-tor u tekstu ne osporava legitimnost kritike nove desnice prema teroru potroπ-nje i materijalizmu ili pokuπaj traæenja treÊeg puta izmeu propalog komuniz-ma i kapitalizma koji vodi u propast, zastupajuÊi pritom politiËki pluralizam.22

Naposljetku, dajuÊi opÊu ocjenu o europskoj novoj desnici, VeliËki zakljuËujekako se radi o flmreæi intelektualaca, novinara i izdavaËa koji kulturnom hege-monijom æele preuzeti dominaciju nad javnim miπljenjem i tako stvoriti dobrupodlogu za djelovanje desnih ekstremista«.33

Ipak, neπto je drugaËija situacija u vezi s analizom i kritiËkim odnosomspram politiËke filozofije nove desnice bila u hrvatskoj politiËkoj emigraciji za

11 Tomislav SUNI∆, flHrvatska ljevica i desnica«, Hrvatski list, 7 (310), Zadar, 2010., 22.-24.; Tomislav JO-NJI∆, flJedna briljantna studija o sliËnostima komunizma i nacionalsocijalizma«, PolitiËki zatvorenik, 16(162), Zagreb, 2005., 15.-17.; Emil »I∆, flSurogat za desnicu nedoreËenih konzervativnih ljeviËara«,http://www.hkz-kkv.ch/surogat_za_desnicu.php, 2010. (pristup stranici 16. studenoga 2012.); Davor DI-JANOVI∆, flUz Ëlanak Tomislava SuniÊa 'Hrvatska ljevica i desnica'«, http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8040:osvrt-davora-dijanovia-uz-lanak-dr-tomislava-sunia-lhrvatska-ljevica-i-desnicar&catid=1:politika&Itemid=9, 2010. (pristup stranici 16. studenoga 2012.); D. DIJANOVI∆,flAnakronost dihotomije lijevo-desno«, http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/7926-anakro-nost-dihotomije-lijevo-desno.html, 2011. (pristup stranici 16. studenoga 2012.); Thor Einar LEICHHARDT,flKraj zapadne i hrvatske duhovne kulture«, http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=arti-cle&id=7148:kolumna-utorkom-thora-einara-leichhardta-&catid=77:thor-einar-leichhardt&Itemid=351,2010. (pristup stranici 16. studenoga 2012.); T. E. LEICHHARDT, flAnakronizam lijevih i desnih«, http://hrs-vijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=7736:kolumna-utorkom-thora-einara-leich-hardta-anakronizam-lijevih-i-desnih&catid=77:thor-einar-leichhardt&Itemid=351, 2010. (pristup stranici 16.studenoga 2012.); Miljenko STOJI∆, flKnjigozori Miljenka StojiÊa: Nikamo«, http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=18336:knjigozori-miljenka-stojia-nikamo&catid=74:knjigozori&Ite-mid=348, 2011. (pristup stranici 16. studenoga 2012.)22 Damir VELI»KI, flDesni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica«, PolitiËka misao, 47(2), Zagreb, 2010., 79.33 D. VELI»KI, flDesni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica«, 80.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 114

115

vrijeme jugokomunistiËkog reæima, gdje je u Ëlancima takve tematike prednja-Ëio vjerojatno najpoznatiji i najcjenjeniji Ëasopis Hrvata u iseljeniπtvu Hrvatskarevija, Ëiji je dugogodiπnji urednik bio Vinko NikoliÊ. U njoj je tijekom izlaæe-nja u iseljeniπtvu (1951.—1990.) objavljeno nekoliko informativnih i sadræajnihËlanaka koji se dotiËu europske nove desnice ili u kojima se izravno proble-matiziraju njezine ideje, i to preteæno Ëine Tomislav SuniÊ i Hrvoje LorkoviÊ(pod pseudonimom Rok RemetiÊ) 80-ih godina 20. st.44 Iako se znalo raditi oafirmativnim Ëlancima zagovornika istih ili sliËnih ideja, posebice u SuniÊevusluËaju, slobodno ih moæemo oznaËiti pionirskim pokuπajima koji su, zbogograniËenosti forme Ëlanka, u pravilu fragmentarno upuÊivali dio hrvatske emi-grantske javnosti na nove silnice europske politiËke misli i na taj naËin poku-πavali otvoriti dijalog, odnosno diskusiju, o tim idejama.

U jednom od takvih Ëlanaka, naslovljenom Nova desnica i neo-poganizami objavljenom u Hrvatskoj reviji 1985., SuniÊ praktiËki kao suvremenik analizi-ra okolnosti nastanka i pojave politiËke misli nove desnice u Europi u hladno-ratovskom razdoblju, istiËuÊi kao kljuËan moment za njezinu formaciju upravoπezdesetosmaπka zbivanja te pojavu tzv. novih ljevica. Paralelno s tim zbivanji-ma, u europskim intelektualnim krugovima uoËava se postupno razoËaranjekomunistiËkim sustavima i SSSR-om, posebice nakon izgona knjiæevnika Alek-sandra Solæenjicina, πto je polako otvaralo vrata idejama nove desnice, upravou spomenutim krugovima. Dakle, postupno hlaenje prema komunistiËkimidejama donekle Êe afirmirati novu desnicu, iako si ona, prema SuniÊevoj oc-jeni, u kratkom roku priskrbljuje velik broj neprijatelja, upravo zbog otvorenihi oπtrih kritika, kako prema marksistima i ljeviËarima, tako i prema kapitalisti-ma i liberalima. SuniÊ dalje ukratko ocrtava te iznosi smjernice djelovanja i te-meljne postavke politiËke filozofije nove desnice. IstiËe njezine oπtre kritike kr-πÊanskog univerzalizma te usmjerenost i teænju za povratkom pretkrπÊanskojeuropskoj tradiciji, politeizmu i poganizmu. Naposljetku, ipak zakljuËuje kakoje flpovratak Europe i Europejaca na stanoviπte prije 4. st. n. e. teπko zamisliv«te da je flkrπÊanstvo, i kao vjera i kao sekularni fenomen, ostavilo svoj neizbri-siv peËat«.55

Hrvoje LorkoviÊ (Rok RemetiÊ) u Ëlanku Koliko vrijedi nova desnica? pro-blematizira ideologiju nove desnice, progovarajuÊi kritiËki i promiπljajuÊi o pri-mjenjivosti njezinih ideja na tada aktualne hrvatske, ali i druge europske dræa-votvorne snage i politiËke pokrete, referirajuÊi se na prethodno spomenut Su-niÊev Ëlanak iz 1985., kao i niz drugih SuniÊevih Ëlanaka objavljenih u Hrvat-skoj reviji u drugoj polovici 80-ih godina 20. st. IspitujuÊi kompatibilnost te-

D. Tomas: Europska flnova desnica« — marginalna politiËka misao ili ostvariv...

44 Milan BLAÆEKOVI∆, Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije, ©kolske novine — Pergame-na, Zagreb, 1996., 460.-461., 490.-491.55 Tomislav SUNI∆, flNova desnica i neo-poganizam«, Hrvatska revija, 35 (4), München-Barcelona, 1985.,663.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 115


116

meljnih postavki filozofije nove desnice s tradicionalnim hrvatskim nacionaliz-mom autor navodi kako mu nije namjera flfiltrirati novodesne stavove, pa od-vajati æito od kukolja«.66 Pritom se posebno osvrÊe na njezinu kritiku monoteiz-ma i krπÊanskog univerzalizma, koju smatra priliËno manjkavom i nedoreËe-nom te istiËe nepotpunost razmiπljanja i argumentacije o monoteistiËkoj pusti-nji, preuzete od Ernesta Renana. LorkoviÊ tvrdi kako bi u tom sluËaju flmono-teizmi morali nastajati ne samo na rubu Arapske pustinje, nego i posvuda okoSahare, uz pustinju Gobi, uz Llano Estacado itd., ali nema podataka koji bi topotvrivali«.77 On dræi kako se mnogo vjerojatnijom Ëini hipoteza o nastankumonoteizma na rubu Arapske pustinje zato πto je upravo na tome mjestu stje-ciπte trgovaËkih putova koji vode iz Azije, Afrike i Europe, a to je omoguÊilonastanak kritiËkog razmiπljanja o vjeri i viπih apstrakcija, odnosno monoteizma.Naposljetku, LorkoviÊ zakljuËuje kako novodesniËarski antiliberalizam nije uvi-jek dosljedan i ne pokazuje jasan profil, nego se pokazuje priliËno apstraktnimupravo u odbacivanju judaistiËko-krπÊanskog monoteizma.88

Iz svih prethodno spomenutih razloga, ovim Êe se radom pokuπati dodat-no rasvijetliti okolnosti nastanka i povijesni razvoj politiËkog obrasca europskenove desnice te dati eventualni poticaj za daljnja istraæivanja i informiranja natome planu, posebno mlaim istraæivaËima, kako bi prouËavanje tog fenome-na u hrvatskoj historiografiji i politologiji dobilo valjanu poziciju.

Formiranje, organizacija i terminoloπko odreenje

Pojava politiËke filozofije europske nove desnice vezuje se za nastanak Istra-æivaËke i studijske skupine za europske civilizacije (Groupement de rechercheet d'études pour la civilisation européenne — GRECE) 1968. u Francuskoj. Taje skupina nastala udruæivanjem nekoliko manjih organizacija, uglavnom tadamlaih ljudi, naglaπenog nacionalnog i dræavotvornog opredjeljenja, meu ko-jima je bio i Alain de Benoist. InaËe, 1968. u pravilu se vezuje za masovne stu-dentske prosvjede i πtrajkove te zahtjeve za seksualne slobode, odnosno zenittzv. hipi generacije, kada je rijeË o druπtvenim dogaajima, dok se u politiciprvenstveno vezuje za pojavu novih ljevica. Dakle, moæe se reÊi kako GRECEnastaje u vrijeme turbulentnih druπtvenih, kulturnih i politiËkih πezdesetosmaπ-kih dogaanja, kao intelektualna reakcija na tada aktualnu pojavu novih ljevi-ca. Meutim, korijeni novih ljevica seæu u pedesete godine 20. st., kada se uzapadnoeuropskim zemljama poËinju razvijati kao rezultat novog kritiËkog raz-miπljanja o prijeenom putu.99 InaËe, u samoj kratici GRECE, koja je jednaka

66 Rok REMETI∆, flKoliko vrijedi nova desnica?«, Hrvatska revija, 40 (3), München-Barcelona, 1990., 534. 77 Isto, 538.88 Isto, 543.99 Massimo TEODORI, Historijat novih ljevica u Evropi (1956—1978), Globus, Zagreb, 1979., 26.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 116


117

francuskoj rijeËi Grèce (GrËka), a nije sluËajno odabrana, ogleda se jedan odsegmenata politiËke filozofije europske nove desnice, a to je dugoroËno zala-ganje za obnovu pretkrπÊanskih europskih tradicija.1100

Nova desnica moæe se Ëiniti relativno novim ideoloπkim i kulturnim feno-menom, meutim, paæljivijim pogledom moæe se ustanoviti kako je malo togasasvim novo, πto veÊ nisu prethodno definirali konzervativni mislioci. Tijekomproπloga stoljeÊa mnogi su konzervativni kritiËari oπtro napadali i liberalizam ikomunizam, pa bi netko mogao reÊi kako je i nova desnica zapravo stara anti-demokratska desnica, zaogrnuta neπto prihvatljivijim ideoloπkim plaπtem. Ipak,unatoË sliËnostima s nekadaπnjom proturevolucionarnom desnicom, nova des-nica ipak predstavlja nov pokret, uzimajuÊi u obzir kao njezine Ëlanove i sim-patizere mlae ljude koji se suoËavaju s druπtvenim problemima, otprije nepoz-natima europskom iskustvu. Nova desnica je nova i po raskidu sa svim krajnjedesniËarskim ekstremnim pokretima i strankama. Takoer, poput drugih desnihpokreta i ideologija, nova desnica ne tvrdi da ima duhovne korijene iskljuËivou jednoj od europskih dræava, nego proklamira Ëitav europski kontinent i kul-turni obrazac kao svoju postojbinu i domovinu, πto u samom poËetku jasnoodreuje njezin afirmativan stav prema kulturnoj integraciji europskog prosto-ra, naravno specifiËnoj i precizno definiranoj, o Ëemu Êe viπe rijeËi biti poslije.1111

Ulazak nove desnice u europsku kulturu i politiku sredinom 70-ih nije bionimalo sluËajan. U tome se razdoblju polako provodilo ideoloπko preslagiva-nje, kako u Francuskoj, tako i u ostalim europskim dræavama. Znatan broj ne-kadaπnjih ljeviËarskih, socijalistiËkih intelektualaca tada je prestao napadati ka-pitalizam i Sjedinjene AmeriËke Dræave te poËeo otvoreno podupirati NATO. Uisto su vrijeme marksistiËke krilatice postupno gubile politiËki i kulturni utje-caj na intelektualce koji su djelovanje poËeli nakon Drugog svjetskog rata, autjecaj ideja marksizma bio je sveden na nekoliko izoliranih i sve slabijih za-padnoeuropskih komunistiËkih partija. Proces intelektualnog odvajanja odmarksizma znatno je ubrzan novim sluËajevima krπenja ljudskih prava u Sov-jetskom Savezu i istoËnoeuropskim dræavama, πto je otvaralo put konzervativ-nim idejama koje su ponovno postajale privlaËne, a tu je svoje mjesto i pozi-ciju pronaπla i nova desnica.1122

Etiketa nova desnica, kojom se uvrijeæeno terminoloπki oznaËava politiËkafilozofija Alaina de Benoista i njegovih sljedbenika, nastala je kao kovanicafrancuskih novinara 1979., jedanaest godina nakon pojave ideja koje oznaËa-va. U tom su se trenutku politiËke ideje nove desnice naπle u srediπtu medij-ske pozornosti u Francuskoj pa je postojala potreba njihova jedinstvenog za-

1100 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, HasanbegoviÊ, Zagreb, 2009., 49.1111 Isto, 47.1122 Isto, 48.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 117


118

jedniËkog imenovanja. Meutim, nametnutu kovanicu nova desnica (fr. Nou-velle Droite) u poËetku nisu prihvatili nositelji tih politiËkih ideja jer su sma-trali kako flzbog svojih politiËkih konotacija taj pojam na pravedan naËin neopisuje jednu πkolu miπljenja koja nikada nije æeljela biti politiËki Ëimbenik«,tvrdi Benoist u intervjuu The Occidental Quarterlyju iz 2005.1133 Ipak, pojam jenaposljetku opÊe prihvaÊen te je dobio na teæini, a prema Benoistu fluËinilo seneizbjeænim da bude prihvaÊen, iako s oprezom«.1144 Stoga Êe se, u nedostatkuboljeg termina, nova desnica i u ovome radu upotrijebiti kako bi se oznaËileideje i πkola miπljenja proizaπla iz GRECE-a.

InaËe, takva je kategorizacija proizaπla iz tradicionalne podjele politiËkihsvjetonazora i ideologija, koju nositelji ideja nove desnice posve odbacuju.Manjkavost podjele u danaπnjem kontekstu vide na nekim konkretnim primje-rima, pa tako protivnike ameriËkih vojnih intervencija ili zagovornike europ-skog ujedinjenja uoËavaju i na lijevom i na desnom dijelu politiËkog spektra.Iz tog nam razloga, prema Benoistovim rijeËima, flako danas znamo da je net-ko ljeviËar ili desniËar, to ne govori puno o tome kako ta osoba zaista razmiπ-lja o stvarnim problemima danaπnjice, pa podjela na ljevicu i desnicu gubistvarnu vrijednost ako æelimo definirati sve sloæeniju politiËku scenu«.1155 Tako-er, nova desnica u svojoj se druπtvenoj kritici Ëesto poziva na ljeviËarske au-tore (Proudhon, Marcuse, Chomsky, Rifkin).

Takoer, Ëinjenica da nova desnica ideoloπki raskol izmeu ljevice i desni-ce smatra drugorazrednim pitanjem, dobrim dijelom objaπnjava iz kojih ju jerazloga nemoguÊe svrstati na ljevicu ili desnicu, prema tradicionalnoj podjeli.Primjerice, uzmemo li u obzir da se nova desnica suprotstavlja useljavanju stra-naca, mogli bismo pomisliti da ona ima veze s Nacionalnom frontom u Fran-cuskoj, kao i drugim krajnje desnim strankama. Ta se pretpostavka ne moæe ucijelosti odbaciti, meutim valja istaknuti kako nova desnica nije πtedjela rijeËikada je javno trebalo kritizirati sve ekstremno desne pokrete i stranke, uklju-ËujuÊi Nacionalnu frontu i njezina vou Jean-Mariea Le Pena. Nasuprot tome,nova desnica nikada nije skrivala sklonosti prema idejama mnogih francuskihljeviËara i socijalistiËkih voa te intelektualaca, s kojima je dijelila miπljenje oEuropi bez blokova. ©toviπe, novodesniËari su iskazivali poπtovanje za socija-listiËke intelektualce koji su, prema njihovu vienju, ostali vjerni svojim socija-listiËkim idealima unatoË zaokretu njihovih dojuËeraπnjih istomiπljenika premaneokonzervativizmu.1166

1133 Bryan SYLVIAN, flEuropean Son: An Interview with Alain de Benoist«, The Occidental Quarterly, 5 (3),2005., 8.1144 Isto, 8.-9.1155 Isto, 10.1166 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 51.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 118


119

Iz svega navedenoga da se zakljuËiti kako nova desnica nije zadovoljna ka-da je se oznaËava desnicom, nego dræi kako njezine teorije trebaju prevladatiideoloπke razlike i tradicionalnu podjelu politiËkog spektra lijevo-desno, bezobzira na Ëinjenicu da ona trenutno prihvaÊa ideje koje su viπe u skladu s kon-zervativnim razmiπljanjima.1177

Sadræaj politiËke misli i pozicija na politiËkom spektru

Ipak, kako bismo zorno mogli prikazati ideje novodesniËara, potrebno je defi-nirati πto u idejnom smislu kao opreka predstavlja tzv. stara desnica. Ona sejavlja u dvama osnovnim oblicima, kao konzervativna i kao ekstremistiËka des-nica (nacistiËka/faπistiËka). Tradicionalni tip konzervativne desnice u svojoj os-novi predstavlja aktivno djelovanje protiv ideja Francuske revolucije, usmjere-no restauraciji apsolutizma. Taj je tip desnice primarno djelovao izmeu 1789.i 1848., no u nekim se pojavnim oblicima i na nekim podruËjima zadræao i pos-lije. ProljeÊe naroda 1848. iznjedrilo je i na politiËkoj sceni oblikovalo nov tipdesnice, graansku konzervativnu desnicu. Ona je u svojoj biti bila opreka ide-jama socijalizma i druπtvenoj skupini proletarijata, a glavni joj je cilj bio oËuva-ti postojeÊi poredak. Ta je faza u praksi trajala izmeu 1848. i 1918., a mnogiautori dræe kako u tome razdoblju nema bitne razlike izmeu liberalizma ikonzervativizma jer je dio graanstva tada svoju liberalnu poziciju preobliko-vao u konzervativnu. Izmeu dva svjetska rata, prvenstveno u NjemaËkoj dopojave nacionalsocijalizma, kod dijela inteligencije oblikuju se ideje poznatepod zajedniËkim nazivnikom konzervativne revolucije, Ëiji su nositelji OswaldSpengler, Carl Schmitt, Ernst Jünger i drugi, a u njima dobar dio svojega ute-meljenja pronalazi i nova desnica.1188

Drugi pojavni oblik stare desnice jest ekstremistiËki, koji se primarno ogle-da u desnim totalitarizmima, nacizmu i faπizmu. Njihov je zajedniËki nazivnikideja o stvaranju velike nacije, a time i dræave, utemeljene na uzorima iz pro-πlosti, πto nuæno vodi do osvajaËkih ratova. Iznimno znaËajna uloga dræavnepropagande koja zahvaÊa sve sfere druπtvenog djelovanja, kao sredstva za in-doktrinaciju masa, takoer je usporediva. Ipak, najvaænija je razlika izmeudvaju totalitarizama izvorno nacistiËka rasna teorija, koja se u praksi provodi-la fiziËkom eliminacijom rasno nepodobnih skupina, a u faπistiËki je sustav dje-lomice unesena poslije i nije se provodila u istoj mjeri.

Za razliku od navedenih dvaju osnovnih pojavnih oblika politiËke desnicete njihovih tipova, nova desnica nastoji se potpuno zasebno pozicionirati, uzjasnu distancu od bilo kakvog tipa ekstremistiËke desnice. Alain de Benoist de-

1177 Isto, 49.-50.1188 Anelko MILARDOVI∆, Nova desnica, Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb, 1990., 16.-17.1199 Isto, 22.-23.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 119


120

finira je kao mreæu saveza kulturnih udruæenja u Francuskoj, NjemaËkoj, Itali-ji, Velikoj Britaniji itd., pa je moæemo smatrati novim kulturnim pokretom ko-ji nije izravno zaokupljen stvarnom politiËkom moÊi. NovodesniËari prvenstve-no teæe kulturnoj moÊi, odnosno osvajanju kulturnih institucija, a Benoist Ëeti-ri teme smatra bitnima za razumijevanje politiËke filozofije europske nove des-nice:

1. tijesne odnose izmeu politiËke i kulturne moÊi3. temu ukorijenjenu u ljudskoj okolini4. temu nove koncepcije Ëovjeka5. ukidanje teze o kraju povijesti.1199

Prva se tema odnosi na proæimanje politiËke i kulturne moÊi, odnosno natezi da uz politiËku stoji i kulturna, odnosno metapolitiËka moÊ. Tu se Beno-ist oslanja na teoriju Antonija Gramscija, odnosno njegova razlikovanja kultur-nog i politiËkog. PolitiËko se u tome smislu odnosi na samu dræavu i njezineinstitucije, odnosno na dræavni aparat, a kulturno predstavlja sve ostale druπt-vene entitete u najπirem smislu, od znanstvenih i kulturnih institucija do medi-ja i raznih civilnih udruæenja.2200 Kulturna je moÊ u tako postavljenim odnosimapreduvjet za dobivanje politiËke moÊi, pa autori nove desnice istiËu kako susvi prijaπnji druπtveni preokreti, ukljuËujuÊi Francusku revoluciju, pa Ëak i in-dustrijsku revoluciju, sazreli jer je postojao znatan broj utjecajnih mislilaca ko-ji su svjesno ili nenamjerno unijeli nove okvire razmiπljanja.2211 Meutim, premauvodnom dijelu Manifesta za europsku obnovu, koji su napisali Alain de Be-noist i Charles Champetier i koji je prvi put objavljen 2000., metapolitiku se nepoistovjeÊuje s voenjem politike drugim sredstvima, nego se ona utemeljujena premisi da ideje imaju kljuËnu ulogu u kolektivnoj svijesti i ljudskoj povi-jesti.2222

Druga je tema Ëovjekova ukorijenjenost u kulturi, pri Ëemu Benoist stavljaborbu svake osobite kulture protiv integracije u ameriËku sferu, koja se oËitu-je u gubitku identiteta. U tome smislu nova desnica vodi kulturni rat protivamerikanizacije i ameriËkog naËina æivota jer on nuæno guπi pojedinaËne kul-turne identitete i svodi ih na skup prepoznatljivih i dominantnih simbola kojimoraju izraæavati egalitaristiËku koncepciju kulture. Stoga, borba protiv ameri-kanizma oznaËava pokuπaj oËuvanja osobnosti, odnosno prava na nejednakosti razlike.2233

U treÊoj, dominantno bioloπko-antropoloπkoj temi nove desnice o novojkoncepciji Ëovjeka, Benoist se primarno oslanja na Arnolda Gehlena, njemaË-

2200 Isto, 23.-24.2211 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 70.-73.2222 Isto, 239.2233 A. MILARDOVI∆, Nova desnica, 24.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 120


121

kog filozofskog antropologa i sociologa. Gehlen u svojim djelima definira Ëov-jeka kao otvoreno i nespecijalizirano biÊe, biÊe kulture i tehnike. Otvorenostprema svijetu predstavlja nevezanost za okolni svijet, nedostatak prirodne spo-sobnosti za æivot i liπenost æivotinjske adaptacije, te se vezuje za nespecijalizi-ranost. To znaËi kako su Ëovjekovi organi nespecijalizirani, dok su æivotinjskispecijalizirani pa je Ëovjeku tako potrebna djelatna prerada okolnog svijeta, ko-ja se naziva kulturom. Prema tome, jedino je Ëovjek od svih æivih biÊa sposo-ban djelovanjem stvarati umjetnu okolinu, odnosno biti kulturno biÊe.2244

»etvrta tema predstavlja povijesnost Ëovjeka, odnosno unutar toga razliko-vanje mita i kraja povijesti. Benoist pritom prije svega misli na dvije koncepci-je u razumijevanju povijesnosti, gdje prva dogaaje u proπlosti promatra cikliË-ki, a druga pravocrtno.2255

Nova desnica se u biti æeli predstaviti kao alternativa izmeu kapitalizma isocijalizma pa tako inzistira na treÊem putu izmeu kapitalizma i komunizma.Odnos prema komunizmu vrlo se jasno ogleda u studiji Alaina de Benoista Ko-munizam i nacizam — 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeÊu (1917.—1989.)u kojoj autor tvrdi kako komunistiËki totalitarizam ne predstavlja devijaciju iliotklon od komunistiËke ideje u teoriji, nego njezino nuæno praktiËno ostvare-nje.2266 Pritom se kritiËki osvrÊe i na Crnu knjigu komunizma, zbirku raspravabivπih francuskih komunista pod vodstvom povjesniËara Stephanéa Courtoisa,kojoj zamjera poπtedu komunistiËke ideologije, iako tu knjigu opÊenito smatraiznimno vrijednom i pozitivnim pomakom u globalnom druπtvenom odnosuspram komunizmu. Svoju kritiku komunizma i totalitarizma Benoist u pravilutemelji na djelima Françoisa Fureta, Alaina Besançona i Hannah Arendt. Furet,primjerice, u djelu Proπlost jedne iluzije — ogledi o komunistiËkoj ideji u XX.stoljeÊu kaæe kako flrevolucionarna obeÊanja u dva tabora nisu bila ista, ali dvasu reæima sliËni, gotovo istovjetni nakon nekoliko godina postojanja... Jedni sustrijeljali buræuje, drugi razbijali glave radnicima, ali su i jedni i drugi izumilivladavinu samo jedne stranke i laæ o jedinstvu naroda.«2277 Besançon u svojoj stu-diji govori o pamÊenju i zaboravu boljπevizma te istiËe kako flu najveÊem bro-ju zemalja koje su izlazile iz komunizma nije bilo govora o kaænjavanju odgo-vornih za ubijanje, uniπtavanje i gaæenje vlastitih ljudi, πto je komunistima omo-guÊilo da tu i tamo ponovno preuzmu vlast.«2288

2244 Isto, 24.-25.2255 Isto, 25.2266 A. de BENOIST, Komunizam i nacizam — 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeÊu (1917.—1989.), Ha-sanbegoviÊ, Zagreb, 2005., 149.-152.2277 Francois FURET, Proπlost jedne iluzije — ogledi o komunistiËkoj ideji u XX. stoljeÊu, PolitiËka kultura,Zagreb, 1997., 190.2288 Alain BESANÇON, StoljeÊe zla — o komunizmu, nacizmu i jedinstvenosti ©oaha, Dom i svijet, Zagreb,2009., 116.-117.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 121


122

Meutim, prema Manifestu za europsku obnovu, novodesniËari danas kaoglavnog neprijatelja vide ideologiju liberalizma, za koju smatraju da zajedno smarksizmom pripada istoj ideoloπkoj sferi, bez obzira na njihovo meusobnoneprijateljstvo. Kao nasljednica prosvjetiteljske misli nova desnica u njima vidizajedniËku teænju flindividualizmu, univerzalnom egalitarizmu, jednakom racio-nalizmu, primatu gospodarstva, naglasku na emancipacijskoj vrijednosti rada,istoj vjeri u napredak i istoj ideji o kraju povijesti«.2299 Nadalje, tvrdi se kako je upraksi liberalizam djelotvornije ostvario ciljeve koje dijeli s marksizmom, s na-glaskom na brisanje kolektivnih identiteta i tradicionalnih kultura te na razoËa-ranje svijetom i univerzalizmu sustava proizvodnje.

Ipak, opÊenito temeljno istraæivanje totalitarnog fenomena pokrenula jeHannah Arendt, koja je joπ poËetkom 50-ih godina 20. st. napisala dobro ute-meljenu i razumljivu raspravu o totalitarizmu. Nedvojbena je Ëinjenica kakonjezina teorija joπ uvijek uæiva poπtovanje i liberalnih i konzervativnih znan-stvenika i mislilaca, ukljuËujuÊi one koji nominalno pripadaju struji europskenove desnice. Naime, ona smatra kako su se totalitarni pokreti poËeli πiriti uEuropi kao posljedica raspada starih druπtvenih struktura s kojima se nakonPrvoga svjetskog rata morala suoËiti veÊina europskih dræava.3300 Nadalje, u is-tome djelu Origins of Totalitarianism, kod nas jednostavno prevedenome To-talitarizam, Arendt istiËe kako smo fldo danas upoznali dva autentiËna oblikatotalitarne vladavine: nacionalsocijalistiËku diktaturu nakon 1938. i diktaturuboljπevizma od 1930.« te da se ti oblici vladavine flu temelju razlikuju od osta-lih vrsta diktatorske, despotske ili tiranske vladavine« i da njihov konaËni ciljnije flsamo prigrabiti dræavnu vlast, nego postiÊi potpuno stapanje dræave istranke, tako da stranka postaje svojevrsnom propagandnom organizacijomvlade«.3311

Naposljetku, Arendt politiËke reæime ne dijeli na faπistiËke i antifaπistiËke,nego u prvome redu na liberalne, demokratske, autoritarne i totalitarne.3322 Sma-tra da posebno zabrinjava povezivanje masa s intelektualnom elitom. Navode-Êi imena poput Ernsta Jüngera, Vilfreda Pareta, Georgesa Sorela te mnogih dru-gih antidemokratskih mislioca i pisaca, Arendt dræi da bez privremenog savez-niπtva takvih uËenjaka s masama totalitarni pokreti nikada ne bi ostvarili velikuspjeh. U toj izdaji intelektualaca vidi njihov najveÊi zloËin i dobrovoljni bijegod slobode. Na taj se naËin, u ime novih ideja, koje su sadræavale pseudo-znanstveni darvinizam, rasizam ili znanstveni marksizam, masa mogla identifi-cirati s elitom i zapasti u totalitarni delirij do njegova vrhunca. Arendt kaæe ka-

2299 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 246.3300 Isto, 246.3311 Hannah ARENDT, Totalitarizam, PolitiËka kultura, Zagreb, 1996., 166.3322 A. de BENOIST, Komunizam i nacizam — 25 ogleda o totalitarizmu u XX. stoljeÊu (1917.—1989.), 91.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 122


123

ko sve ideologije istiËu svoju znanstvenu utemeljenost, a pojedince koji u tosumnjaju najËeπÊe proglaπavaju neprijateljima ËovjeËanstva, te zakljuËuje kakosve ideologije sadræavaju odreeni oblik totalitarne misli, ali taj totalitarizampostaje potpuno djelatan iskljuËivo u ozraËju u kojem je uspostavljena vlada-vina masa.3333

Nova desnica uzima u obzir liberalne interpretacije i teorije o totalitarizmu,ali ih u znatnoj mjeri mijenja i oblikuje, te im dodaje vlastita razmatranja, kaoi razmatranja drugih konzervativnih autora. SuniÊ u svojem djelu istiËe kako jenjihova primarna zasluga svijest o postojanju razliËitih oblika totalitarizma, te uskladu s njom razlikovanje Francova reæima u ©panjolskoj, Peronova u Argen-tini, Mussolinijeva u Italiji i Salazarova u Portugalu od totalitarnih sustava.3344 Ala-in de Benoist je u hladnoratovskom razdoblju isticao kako tvrdi totalitarizampostoji u IstoËnoj Europi, istodobno se meki totalitarizam razvija na liberalnomZapadu, a nova desnica utvruje i razmatra prijelaz iz liberalnog u komunistiË-ki totalitarizam, odnosno naËin na koji se flmeki« totalitarizam promeÊe u fltvr-di«, pozivajuÊi se pritom na autore poput Claudea Polina i Aleksandra Zinov-jeva.3355

Polin istiËe ekonomizam, egalitarizam i univerzalizam kao tri glavne sastav-nice totalitarizma. Stoga, isti autor liberalno druπtvo oznaËava protototalitarnimi smatra kako nikada ne moæe naÊi mir dok svoju viziju ne poËne nametati dru-gima. Upravo tu namjeru smatra prvim znakom teænje za totalitarizmom, a go-voreÊi o tome, prva mu je asocijacija ameriËka globalna demokracija. Kao bit-nu znaËajku totalitarizma, Polin i autori bliski novoj desnici vide njegovu lju-bav prema modernosti, uz istodobnu mrænju prema proπlosti. Totalitarizmi po-vijest opÊenito smatraju simbolom mraËnih vremena koja su onemoguÊavalaprovedbu buduÊih revolucionarnih ostvarenja. Tu je tvrdnju u svojim radovi-ma dodatno razvio i oblikovao francuski povjesniËar Alain Besançon.3366 Spome-nutim autorima industrijska revolucija i tehnoloπki napredak predstavljaju pre-duvjet za ubrzan uspon totalitarizma. U totalitarnim sustavima tehnologija pos-taje predmet gotovo religijskog oboæavanja i smatra se sredstvom koje Êe rije-πiti sve druπtvene suprotstavljenosti. U stvarnosti to znaËi da industrijalizacija itehnologija postaju temelji totalitarnih struktura.3377

Moæe se zakljuËiti kako, unatoË razlikama meu svim spomenutim autori-ma i teoretiËarima, nijedan od njih ne tvrdi da suvremene liberalne sustave tre-ba ruπiti nasilnim putem, poput puËke socijalistiËke revolucije. Meutim, svi

3333 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 196.-197.3344 Isto, 202.3355 Isto, 208. 3366 Isto, 208.-211.3377 Isto, 213.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 123


124

navedeni autori slaæu se da je ideologija utemeljena na prvenstvu tehnologijezajedniËka i komunistiËkim i liberalnim sustavima te dræe kako je upravo onasuzila raskol izmeu naizgled razliËitih gospodarskih vizija buduÊnosti kojeimaju liberalni kapitalizam i komunizam pa se zapravo moæe govoriti o svoje-vrsnoj ideoloπkoj osmozi tih dvaju sustava. Prema takvim promiπljanjima, Mi-chel Maffesoli u hladnoratovskom razdoblju na zanimljiv je naËin definirao je-dinu preostalu razliku izmeu Istoka i Zapada, vidjevπi je u boji zvijezda na nji-hovim zastavama.3388

U pogledu pozicioniranja nove desnice u politiËkom spektru, oËit je otklonod tradicionalne desnice. Naime, iako i nova desnica i tradicionalna desnica vi-de narode a ne klase kao subjekte povijesti, sve politiËke matrice tradicional-ne desnice temeljile su svoje djelovanje na etnocentrizmu, dok se nova desni-ca temelji na etnopluralizmu, a etnocentrizam Ëesto otvoreno i oπtro kritizira.Kod etnopluralizma, prema Benoistu, kljuËnu ulogu imaju flnaËela nacionalnogteritorijaliteta, vrijednosti kulturnog identiteta, etnokulturalnih vrijednosti plu-ralizma, naroda kao organske cjeline, negiranje Ëovjeka iskljuËivo kao pojedin-ca te njegove identifikacije s narodom ili rasom«.3399 On je kao takav u uskoj ve-zi s oslobodilaËkim nacionalizmom, nacionalno-revolucionarnom borbom zaslobodu i protiv utjecaja strane dominacije. U takvoj borbi za nacionalni i kul-turni identitet vodeÊu bi ulogu trebali preuzeti intelektualci, prvenstveno krozkulturnu borbu i metapolitiËko djelovanje. U konaËnici, Benoist i Champetiersvijet vide kao pluriverzum te zastupaju pravo na razliËitost, njezino odræava-nje i razvijanje, a istinskim bogatstvom svijeta smatraju upravo razliËitost nje-govih kultura i naroda.4400

Europska nova desnica odreuje se i spram ameriËke nove desnice, koja jeutemeljena na ameriËkoj kulturi i tradiciji. Nasuprot njoj, europska inzistira naeuropskim izvorima kulture te je izrazito protuameriËki usmjerena, kroz shva-Êanje amerikanizma kao negativne pojave manifestirane u obliku ameriËkogkulturnog imperijalizma, masovne kulture, industrije svijesti holivudske prove-nijencije te Mickeyja Mousea i Coca-Cole, kao simboliËkih vrijednosti ameriË-kog kulturnog imperijalizma. Benoist i ostali novodesniËari u kritici amerika-nizma suprotstavljaju se dominaciji ameriËke masovne kulture i kulturnom uni-verzalizmu te se zauzimaju za pravo na razlike ukorijenjene u specifiËnostimapojedinih nacionalnih kultura.4411

Mjesto spajanja ameriËke i europske nove desnice njihova je nadstranaËkapozicija, a bitna se razlika oËituje u njihovoj orijentaciji prema potencijalnim

3388 Isto, 213.-214.3399 A. MILARDOVI∆, Nova desnica, 26.4400 Isto, 262.-263.4411 Isto, 98.-99.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 4


125

primateljima njihovih druπtvenopolitiËkih nazora; dok je europska viπe elitistiË-ka, ameriËka je populistiËka. Takoer, opÊenito su im zajedniËka obiljeæja an-timodernizam, antikomunizam i antiliberalizam, no i ta se bitna odreenja oËi-tuju u razliËitom intenzitetu i nijansama, pa tako europska nova desnica zago-vara djelomiËni antimodernizam, a ameriËka se zauzima za eksplicitni. Isto ta-ko, u Europi je nova desnica usmjerena na ekonomski i politiËki antiliberali-zam, a u SAD-u na kulturni. Naposljetku, dvije koncepcije su se u hladnoratov-skom razdoblju razilazile i u strategijskoj orijentaciji, pri Ëemu je ona europskavidjela Europu kao potencijalnu treÊu silu, a ameriËka je iskljuËivo promatralaSAD kao prvu i jedinu supersilu.4422

Disperzija i grananje ideja nove desnice

InaËe, europska nova desnica relativan je utjecaj ostvarila u Francuskoj i Nje-maËkoj, a donekle i u Ujedinjenom Kraljevstvu, Belgiji, Nizozemskoj, Italiji tejoπ nekim zapadnoeuropskim zemljama. Takvo je stanje posve logiËno, s ob-zirom na to da je ishodiπte ideja europske nove desnice u Francuskoj, dok jeu NjemaËkoj vrlo jaka tradicija konzervativne revolucije, na koju se novodes-niËari Ëesto pozivaju. Francuska nova desnica pojavila se kao intelektualni od-govor na dogaaje iz 1968., odnosno pojavu novih ljevica, ali i kao pokuπaj dase Francuskoj vrati uloga sile u svjetskoj moÊi. Temeljna organizacija francus-ke nove desnice je GRECE, koja ima svoje ogranke u viπe velikih francuskihgradova te meunarodne ogranke u Belgiji, Italiji, GrËkoj i NjemaËkoj. U sku-pini postoji poseban odjel koji se bavi pitanjima obrazovanja (GENE) kroz Ëa-sopis Nouvelle Education. GRECE izdaje dva bitna Ëasopisa nove desnice, Élé-ments i Nouvelle École i svake godine organizira svojevrsnu ljetnu πkolu. Élé-ments ima komunikacijsku ulogu, a Nouvelle École bavi se jezikoslovljem, an-tropologijom, demografijom, razvojem, biologijskim aspektom rasa, arheologi-jom, logiËkim empirizmom, povijeπÊu ekonomskih doktrina itd. Od novina,bitno je spomenuti Le Figaro Magazine.4433

NjemaËka nova desnica posve se uobliËila kroz nekoliko omladinskih sku-pina, koje su djelovale prvenstveno u Hamburgu i Zapadnom Berlinu 60-ih go-dina 20. st. Jedna od njih bila je i berlinska Junges Forum, koja i danas tiskaistoimeni Ëasopis, a druga je intelektualna skupina bila ona hamburπka, kojase okupljala oko Ëasopisa Fragmente. Meutim, od 70-ih godina do danas pro-filirala se i vodeÊu je ulogu preuzela skupina okupljena oko Pierrea Krebsa iThule seminara iz Tübingena, Druπtva za biologijsku antropologiju, eugenikui ispitivanje iz Hamburga, te Ëasopisa Neue Anthropologie, Criticon i NationEuropa. Tu se kao kljuËna osoba ponajviπe istaknuo Armin Mohler, urednik Ëa-

4422 Isto, 98.-99.4433 Isto, 35.-37.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 125


126

sopisa Criticon i njegov stalni suradnik od utemeljenja 1971. Dakle, iako ro-dom iz ©vicarske, Mohler se razvio u vodeÊu osobu njemaËke nove desnice, acrtice iz njegove biografije pokazuju kontinuitet s tradicijom konzervativne re-volucije jer je bio blizak suradnik Ernsta Jüngera, a viπe je godina bio izvjesti-telj iz Francuske. Ipak, Mohler svojim javnim djelovanjem krπi jedan od temelj-nih postulata nove desnice, koji se oËituje u metapolitiËkom djelovanju, jer uduljem razdoblju iskazuje otvorenu i jasnu potporu Franzu Josefu Straussu injegovu CSU-u, od kojih se kasnije ipak distancirao. Osim toga, vaæno je istak-nuti bitan razlikovni Ëimbenik izmeu Mohlera i njemaËke nove desnice u od-nosu na francusku novu desnicu, a to je prihvaÊanje krπÊanske tradicije.4444

U Italiji se 1982. na inicijativu Marca Tarchija, politologa iz Firence, okupi-la skupina pod imenom Nuova Destra. Tarchi je u strategiji djelovanja od sa-mog poËetka slijedio Benoista, pa se tako distancirao od tradicionalne talijan-ske neofaπistiËke desnice. Takoer, Nuova Destra uspjela je relativno rano ost-variti dijalog s lijevim intelektualcima, πto joj je na sveuËiliπtima donijelo odre-en ugled i utjecaj. Samo pozivanje na komunistiËkog mislioca, kao srediπnjidio kulturnorevolucionarne strategije u domovini Antonija Gramscija izazvaloje veliku pozornost. SlijedeÊi takvu koncepciju, u Italiji su se, kao i u Francus-koj, razvili brojni novodesniËarski krugovi, koji su izdavali vlastite Ëasopise. Odutjecajnijih svakako valja spomenuti Diorama Letterario, Trasgressioni i Futuropresente. Istodobno s jaËanjem poloæaja navedenih Ëasopisa, Nuova destra uËi-nila je snaæan utjecaj na razvoj javnih diskusija i polemika, s ciljem da se istraæiposlijeratni konsenzus talijanskog druπtva u odnosu prema faπistiËkom reæimui zbivanjima iz Drugoga svjetskog rata.4455

©to se tiËe ostalih europskih dræava, valja istaknuti djelovanje Michaela Wal-kera i Ëasopisa The Scorpion u Velikoj Britaniji, za koji Benoist u intervjuu uThe Occidental Quarterlyju ipak tvrdi kako u potpunosti ne pripada pokretunove desnice, iako ga simpatizira.4466 U spomenutom The Scorpionu svoje supriloge redovito objavljivali predstavnici francuske, talijanske i njemaËke novedesnice, a svoje su mjesto nalazili i prijevodi iz Ëasopisa poput Éléments, Nou-velle École ili Diorama Letterario. Michaelu Walkeru, nekadaπnjem aktivistuBritish National Fronta, poËetkom 80-ih godina 20. st. prethodili su pokuπajisvjesne imitacije francuske nove desnice kroz Ëasopise Heritage and Destiny,New Nation i Rising. Meutim, nijedan od njih strateπki i sadræajno nije se us-pio izdignuti iznad tradicionalistiËkih okvira stranaËkog desnog ekstremizma, suporiπtima i tematskim teæiπtima na uroti, etnocentrizmu i rasizmu.4477

4444 Isto, 40.-42.4455 D. VELI»KI, flDesni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica«, 75.-76.4466 B. SYLVIAN, flEuropean Son: An Interview with Alain de Benoist«, 11.4477 D. VELI»KI, flDesni ekstremizam, radikalizam i zapadnoeuropska Nova desnica«, 76.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 126


127

Ideje nove desnice naπle su plodno tlo i u dijelu hrvatske politiËke emi-gracije za vrijeme SFRJ pa je tako, primjerice, Mladen Schwartz 70-ih godinaobjavljivao tekstove u Criticonu, iako su ideje koje danas zastupa daleko bliæenekakvom obliku neofaπizma negoli nove desnice. Danas se vodeÊim nosite-ljem ideja nove desnice meu Hrvatima smatra Tomislav SuniÊ, koji je Ëestosuraivao s Benoistom, a tekstove je objavljivao u mnogim poznatim hrvatskimi svjetskim publikacijama, poËevπi od Hrvatske revije 80-ih pa do The WallStreet Journala, Le Mondea i Chroniclesa.

Ideja Europeu politiËkoj filozofiji nove desnice

Kao πto je prethodno spomenuto, nova desnica je tijekom Hladnoga rata za-govarala pozicioniranje Europe kao treÊe sile izmeu dviju supersila, SAD-a iSSSR-a. Kad je rijeË o unutarnjem druπtvenom i ekonomskom ureenju, zala-gala se za tzv. treÊi put izmeu liberalizma i komunizma. Pretpostavka realiza-cije takvoga projekta i nastanka Velike Europe temeljila se na raspuπtanju blo-kova, ujedinjenju NjemaËke i stvaranju novog europskog poretka, utemeljenogna biologijskoj slici Ëovjeka. Nova desnica u to vrijeme gleda na NjemaËku iFrancusku kao na lidere takvog europskog poretka, πto predstavlja kontinuitets predodæbama konzervativnih revolucionara iz vremena vajmarske NjemaËke.Meutim, ideja i trenutno realizirani projekt ujedinjenja Europe u ideoloπkomsu sukobu s novodesniËarskom koncepcijom, jer su priliËno determinirani an-tinacionalizmom, πto svakako odudara od Europe kakvom je vidi nova desni-ca. Ipak, kao zajedniËku ideoloπku oznaku liberalne/konzervativne i novodes-niËarske koncepcije svakako valja izdvojiti obiljeæje antikomunizma.4488

Prema suvremenim razmiπljanjima o ideji Europe u sklopu politiËke filozo-fije nove desnice, Europu se doæivljava kao federativnu strukturu koja prizna-je autonomiju svih svojih sastavnih dijelova te potiËe suradnju svojih sastavnihregija i individualnih nacija. Dræi se kako se europska civilizacija ne moæe ob-noviti negiranjem, nego priznavanjem povijesnih kultura, Ëime Êe svim stanov-nicima biti omoguÊeno otkrivanje zajedniËkog podrijetla. Takoer, u Manifes-tu za europsku obnovu istaknuto je da flnasuprot tradiciji centralizacije kojapreuzima svu moÊ kako bi uspostavila jednu razinu nadzora, nasuprot biro-kratskoj i tehnokratskoj Europi, koja se odriËe suvereniteta, a ne delegira ganekoj viπoj razini, nasuprot Europi koja Êe biti iskljuËivo veliko træiπte ujedinje-no slobodnom trgovinom, nasuprot Europi nacija koja je u biti puki spoj na-cionalnih egoizama koji ne mogu sprijeËiti buduÊe ratove, nasuprot 'europskojnaciji' koja nije niπta drugo nego veÊa inaËica jakobinske dræave«, nova desni-

4488 A. MILARDOVI∆, Nova desnica, 101.-103.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 127


128

ca dræi kako se Europa flmora preustrojiti od dna prema vrhu, u uskoj konti-nentalnoj povezanosti s Rusijom«.4499

Osim toga, smatra se kako se postojeÊe dræave moraju federalizirati iznu-tra, kako bi se lakπe udruæivale u federaciju. Svaka bi razina takvoga savezaimala vlastitu ulogu i vlastito dostojanstvo, koje bi se temeljilo na volji i pris-tanku onih koji u svemu tome sudjeluju, a ne na odobrenju danome s viπe ra-zine. U takvome odnosu snaga jedine odluke s vrha strukture bile bi one ko-je su zajedniËke svim ljudima i federalnim zajednicama, a radi se o diplomat-skim i vojnim poslovima, kljuËnim gospodarskim pitanjima, temeljnim pravnimpitanjima, zaπtiti okoliπa itd. Europska nova desnica u svojem Manifestu istiËepodjednaku nuænost i vaænost europske integracije u nekim podruËjima istra-æivanja, industriji i novim komunikacijskim tehnologijama. Naposljetku, istak-nute su vaænost i struktura monetarne unije na naËin da fljedinstvenom valu-tom treba upravljati srediπnja banka pod nadzorom europske politiËke vlasti«.5500

U skladu s teænjom za decentralizacijom, nova desnica protivi se gigantiz-mu uprave, a zalaæe se za lokalne zajednice koje mogu djelotvornije pridoni-jeti æivotu dostojnom ljudskoga biÊa, te oπtro kritizira velegradove, istiËuÊi gra-dove po mjeri Ëovjeka kao imperativ. Tu posebno istiËe ulogu arhitekture i ur-banizma, koji bi se morali provoditi u kontekstu mjesne povijesti i posebnostiodreenog prostora. Takav pogled zahtijeva oæivljavanje urbanizma utemelje-nog na lokalnoj zajednici, obnovu regionalnih posebnosti te razvoj sela i gra-dova umjerene veliËine, umreæenih oko regionalnih srediπta. To bi podrazumi-jevalo otvaranje ruralnih podruËja te postupno ukidanje gradskih spavaonica,kao i gradskih podruËja namijenjenih iskljuËivo trgovini i poslovanju, zatimukidanje sveprisutnog reklamiranja i raspodjelu sredstava prijevoza koja bi po-niπtila trenutnu tiraniju osobnog automobila, poveÊanje prijevoza robe æeljez-nicama, oæivljavanje javnog prijevoza i prihvaÊanje ekoloπkih imperativa.5511

Alain de Benoist smatra kako useljavanje u Europu treba zaustaviti jer je tonasilan proces iskorjenjivanja i za useljenika i za stanovniπtvo podruËja u kojeuseljenici dolaze, a zametke iskorjenjivanja vidi u logici liberalnog kapitalizma,koji promiËe ideju traganja za neposrednim materijalnim interesima na πtetu za-dræavanja kulturnog identiteta. Prema njegovu razmatranju, klasa poslodavacaprva je organizirala masovno useljavanje u Europu kako bi doπla do strane rad-ne snage, odnosno priËuvne vojske radnika, πto je odræavalo plaÊe niskima.Dakle, poslodavci bi prema tome bili oni koji imaju najviπe koristi od ilegal-nog useljavanja. Stoga, Benoist tvrdi kako bi flsvakome tko kritizira useljavanje,a ne spominje kapitalizam, bilo najbolje da πuti«, te nastavlja da je flipak dobro-

4499 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 274.-275. 5500 Isto, 275.5511 Isto, 281.-283.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 128


129

doπlo sve πto se moæe uËiniti kako bi se usporio ritam useljavanja, ako ga veÊne moæemo sprijeËiti«.5522

Meutim, isti teoretiËar tvrdi kako nije realno da Êe se useljenici koji su veÊu Europi odluËiti na odlazak niti ih je moguÊe nekim mjerama prisiliti da odu.Prema tome, dræi da je bolja opcija napustiti logiku asimilacije, koja zastupa is-kljuËivo apstraktne pojedince te ograniËava kulturnu pripadnost i vjerske slo-bode na sferu privatnosti. IstiËe kako bi umjesto toga valjalo prihvatiti stvarnupolitiku priznavanja zajednica u javnoj sferi, sluæeÊi se ameriËkom terminolo-gijom, dajuÊi prednost salad bowlu (koegzistenciji razliËitih zajednica) u odno-su na melting pot (asimiliranju razliËitih zajednica). Na kraju zakljuËuje kakobi bolje bilo preustrojiti politiËko druπtvo na naËin koji bi pogodovao obnovikomunalnog æivota, podjednako za domaÊe stanovniπtvo i za useljenike, bezasimilacije ili nekog oblika aparthejda.5533

Benoist europsku civilizaciju promatra kao jednu u nizu u multipolarnomsvijetu civilizacija, koje Êe se postupno razviti tijekom 21. st. IstiËuÊi pogrjeπ-nom ideju o kraju povijesti, koju bi oznaËavao globalni trijumf træiπne racional-nosti, πireÊi pritom naËin æivota i politiËke vrijednosti liberalnog Zapada, onuoËava novo lice svijeta, odnosno pojavu novog ustroja meunarodnih odno-sa. Pritom se osvrÊe na meunarodne odnose tijekom pojedinih povijesnih raz-doblja, zakljuËujuÊi s bipolarnom podjelom svijeta u 20. st., tijekom kojega suse suprotstavljali liberalizam i marksizam te ameriËka pomorska i sovjetskakontinentalna moÊ.5544 U spomenutom intervjuu Occidental Quarterlyju zaklju-Ëuje kako je slomom SSSR-a zavrπila dvojna podjela svijeta uspostavljena na Jal-ti, te je nakon toga SAD postao jedina supersila. Ocjenjuje da se, uslijed suo-Ëavanja s ozbiljnim unutarnjim problemima i gospodarstvom koje slabi, vanj-ska politika te supersile fokusira na pokuπaj uspostave dugoroËne hegemoni-je putem ostvarivanja nadzora nad svjetskim izvorima nafte i sprjeËavanjem po-jave bilo kojega moguÊega suparnika u Europi, Kini i drugdje.5555

Uz europsku civilizaciju, u Manifestu za europsku obnovu govori se o for-miranju joπ nekoliko civilizacija, kao πto su sjevernoameriËka, juænoameriËka,arapskomuslimanska, kineska, indijska, japanska itd., uz uvjerenje da one neÊe zamijeniti stare mjesne, pokrajinske ili nacionalne temelje, nego Êe se kon-stituirati kao konaËni zajedniËki oblik u kojem Êe pojedinci moÊi pronaÊi svo-ju identifikaciju. Daje se pretpostavka da Êe tako formirane civilizacije bitispremne na meusobnu suradnju kako bi πtitile zajedniËke interese ËovjeËan-

5522 B. SYLVIAN, flEuropean Son: An Interview with Alain de Benoist«, 19.5533 Isto, 19.5544 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 264.5555 B. SYLVIAN, flEuropean Son: An Interview with Alain de Benoist«, 20.5566 T. SUNI∆, Europska nova desnica — korijeni, ideje, mislioci, 264.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 129


130

stva, a kao glavni protivnik takvog pluriverzuma identificira se civilizacija ko-ja se smatra univerzalnom i zaduæenom za provedbu misije nametanja svojihvrijednosti ostalima.5566 Benoist pritom odbacuje tezu Samuela Huntingtona o su-kobu civilizacija, objaπnjavajuÊi kako civilizacije nisu unitarni ili homogeni blo-kovi, odnosno nositelji meunarodnih odnosa, te govori o Europi kao savez-niku flsvima onima koji odbijaju ameriËki trgovinski, tehnoloπki i vojni imperi-jalizam«.5577

ZakljuËna razmatranja

U konaËnici, novu desnicu na politiËkom, kulturnom, intelektualnom i filozof-skom planu valja promatrati kao fenomen unutar konteksta u kojem se javlja.Nezaobilazno je pritom objaπnjenje njegove pojave kao reakcije na svojevrsnukulturnu hegemoniju novih ljevica u Europi, koja se u praksi manifestirala upokretima 1968. Nova desnica kao politiËka filozofija svakako predstavlja prek-retnicu na politiËkoj, odnosno kulturnoj i intelektualnoj sceni, jer ne æeli bitiizravnim dionikom politiËkih stranaËkih kretanja utoliko πto kao put za ostva-renje vlastitih ideja vidi metapolitiËko djelovanje, koje uvjetno moæemo nazva-ti i desnim gramπizmom, prema teoriji marksistiËkog mislioca Antonija Gram-scija. Dakle, sredstvo za ostvarenje ciljeva nove desnice nije neki oblik revolu-cije, nego evolutivan proces. Takoer, nova desnica kao idejno-svjetonazorskastruktura utemeljila je jedinstven odmak spram ideologija obaju totalitarizama20. st. Etnopluralizam, kao bitna postavka politiËke filozofije nove desnice,svakako predstavlja intrigantnu ideju, u naËelu suprotstavljenu etnocentrizmu,koji je modus operandi tradicionalne desnice, no njezinu prirodu, utemeljenosti moguÊnost realnog ostvarenja tek treba razmotriti i utvrditi.

Osim toga, kao bitnu novost na dijelu politiËkog spektra u koji kritiËari naj-ËeπÊe smjeπtaju novu desnicu, valja istaknuti ideju neopoganizma, odnosnopovratka pretkrπÊanskoj tradiciji Europe. Ipak, novodesniËari u svojim pro-gramskim tekstovima i Ëlancima ne nude utemeljen i djelotvoran naËin kojimbi ostvarili taj reverzibilni proces, koji bi bio presedan u ljudskoj povijesti, a ioko same ideje neopoganizma meu nositeljima ideja nove desnice postojerazmimoilaæenja. Prema tome, nije posve jasno na koji bi naËin danas ili u bu-duÊnosti repoganizirali Europu i njezine narode, kada je ona kao kulturno-ci-vilizacijska odrednica praktiËki utemeljena i Ëvrsto odreena svojim krπÊan-skim zasadama.

Naposljetku, teπko je dati cjelovit i konaËan odgovor na pitanje iz naslova,jer ËinjeniËno stanje pokazuje kako europska nova desnica tijekom svojih raz-vojnih faza nije u znatnijoj mjeri uspijevala oblikovati politiËku pozornicu po-jedinih europskih dræava, odnosno Europe kao zajedniËkog politiËkog entite-

5577 B. SYLVIAN, flEuropean Son: An Interview with Alain de Benoist«, 20.-21.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 130


131

ta. Meutim, vidljiv je djelomiËan i posredan utjecaj preko kulturnih i drugihjavnih institucija te organizacija u pojedinim europskim dræavama, a sve raz-granatija mreæa intelektualnih skupina te periodiËkih publikacija osigurava in-telektualni kapacitet s kojim valja raËunati u buduÊnosti, posebice kada se uz-me u obzir strategija kontinuiranog evolutivnog metapolitiËkog djelovanja, tj.utjecaja na politiku preko kulturnih i drugih javnih institucija. Nije na odmetspomenuti kako novi zamah politiËkoj filozofiji europske nove desnice u pos-ljednjih nekoliko godina joπ uvijek pokuπava dati i njezin korifej, Alain de Be-noist, πto se najjasnije oËituje kroz objavu Manifesta za europsku obnovu uproteklom desetljeÊu, odnosno formuliranog okvira osnovnih naËela djelova-nja novodesniËara, usklaenog s potrebom da se rijeπe kljuËni problem s koji-ma se suoËava suvremena druπtvena zajednica.

Domagoj TomasThe European flNew Right« — A marginal political ideaor a feasible potential?The paper contains an outline of historical circumstances in which the po-litical philosophy of the European new Right came to being, its origins anddevelopment through time. Its auto-referential relatedness to the name ofthe new Right is defined and, as such, positioned in the political spectrumby distancing it from the old type of the Right and American new Right. Inaddition, its fundamental ideas are expounded and leading advocatessingled out as well as the institutions and journals which emerged on theunderpinnings of the new Right. Special emphasis is placed on the ideasthat could become a turning point in the methods of political action,accentuating in particular meta-politics and cultural power. Likewise, thedominant opinions and views of the European new Right in regard to theidea of Europe and European integration and associations are also dweltupon in the paper. Finally, concluding considerations and views are laidout as well as a synthesis of presented facts, interpretations and analysescontained in the paper.

P-1516-knjizblok 31.03.14 18:04 Page 131

europska ﬂnova desnica« — marginalna politiËka misao ili

Documents