F. William Engdahl

SJEME UNITENJA geopolitika genetski modificirane

hrane i globalno carstvo

Biblioteka ARMAGEDON

Urednik Antun Abramovi

Struna redaktura prof. dr. Marijan Jot

F. William Engdahl

SJEME UNITENJA geopolitika genetski modificirane

hrane i globalno carstvo

S engleskoga prevela Nedjeljka Batinovi

DETECTA Zagreb, 2005.

Djelo je izvorno napisano engleskim jezikom, pod naslovom: F. William Engdahl Seeds of Destruction: geopolitics of gene food and global empire. Prevedeno je na hrvatski jezik prema rukopisu.

Prvo hrvatsko izdanje ujedno je i prvo izdanje ovoga djela.

Copvright 1995 by F. William Engdahl, Author

Copvright za hrvatsko izdanje: Detecta d.o.o. Sva prava pridrana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojemu obliku, elektronskom, fotografskom ni mehanikom, ukljuujui i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanoga odobrenja Nakladnika, osim kratkih navoda, kao dijelova novinskih lanaka i izvjea.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 577.21:17

66:577.21 >:32

ENGDAHL, F. William Sjeme unitenja: geopolitika genetski

modificirane hrane i globalno carstvo / F. WIlliam Engdahl; s engleskoga prevela Neeljka Batinovi. - Zagreb: Detecta, 2005. - (Biblioteka Armagedon) Prijevod djela: Seeds of Destruction. -Kazalo

ISBN 953-99899-4-9

I. Genetiko inenjerstvo Zloupotreba II. Genetiki modificirana hrana - Geopolitiko gledite

450921060

PREDGOVOR

PRVO POGLAVLJE: IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE

Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Bremerov dekret broj 81 Unitena iraka riznica sjemena Nema sjemena za sjetvu "Neka jedu... tjesteninu" Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a

DRUGO POGLAVLJE: POINJE REVOLUCIJA U SVJETSKOJ PROIZVODNJI HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuni Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje" Slamanje nacionalne volje u Argentini Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija" "Sova for me, Argentina..." Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom Neka jedu soju!

TREE POGLAVLJE: LISICA UVA KOKOINJAC

Znanost povija glavu Pada bomba na projekt GMO-a Blair, Clinton i "politika" znanost Kraljevsko drutvo, koje ba ne resi etinost, kree u napad Znanost u slubi biznisa

ETVRTO POGLAVLJE: WASHINGTON BACA KOCKU ZA GMO - PRIJEVARA

ZVANA "BITNO EKVIVALENTNE" BILJKE Poeci biotehnolokog istraivanja "Lai, puste lai..." La zvana "bitna ekvivalentnost"

9

15 15 19 22 24 27 31

37 37

40 44 49 53 56 59

63 63 65 69

72 75

79 79 80 81

SADRAJ

"Najbolja hrana to je priroda da je..." Uprava za hranu i lijekove i kompanija Monsanto muzu javnost Ugodni odnosi kompanije Monsanto i amerike Vlade

PETO POGLAVLJE: PREPREDENI DICK NIXON IJOS PREPREDENIJI

ROCKEFELLERI Ameriki pomak paradigme zvan Vijetnam "Kriza demokracije" Davida Rockefellera "Velika pljaka ita" "Kad si u Rimu..." Nixonova strategija izvoza poljoprivrednih proizvoda Kissingerova "hrana kao oruje"

ESTO POGLAVLJE: DEPOPULACIJA SVIJETA - STROGO TAJNI DOKUMENT

AMERIKE NACIONALNE SIGURNOSTI Porast stanovnitva i nacionalna sigurnost Hrana za Cargill & Co. Nesretni broj trinaest... Brazil kao "uzorak" za program NSSM 200

SEDMO POGLAVLJE: JOHN D. III., NELSON, DAVID I SMRTONOSNO BRATSTVO

Ljudi kao pokusni kunii "Ljudski rak" Mranije tajne obitelji Rockefeller "Najbolja pasmina" - eugenika i amerika elita "vladarske rase" "Bobu treba rei bob..." Populacijsko vijee Johna D. Rockefellera III. i "kriptoeugenika" O, zdravo Dolly Od eugenike do ljudske genetike

OSMO POGLAVLJE: STUDIJE O RATU I MIRU

Pripreme za stvaranje poslijeratnog kolonijalnog carstva

84

89

94

99 99 103 107 110 112 117

123 123 128 130 134

139 139 143 144

146 151

156 162 167

171

171

"Ameriko stoljee" - ameriki "Lebensraum" Nelson gradi biznis u Latinskoj Americi Kosturi u Rockefellerovu mranom ormaru Rockefeller-Wallaceovo izvjee Poeci agrobiznisa: Rockefeller se udruuje s Cargillom Projekti i za Brazil i Venezuelu

DEVETO POGLAVLJE: SVEUILITE HARVARD - TVORAC AMERIKOGA

AGROBIZNISA "Zelena revolucija" otvara vrata Osposobljavanje kadrova za biorevoluciju Rockefelleri financiraju stvaranje agrobiznisa Monopol i vertikalna integracija uzvraaju udarac Tvornika poljoprivreda: "gdje su nae farme...?"

DESETO POGLAVLJE: "HRANA JE MO"

Zdjela "zlatne rie" "Nova eugenika": reductio ad absurdum "Zlatna ria" i mrane lai

JEDANAESTO POGLAVLJE: SJEME PROPASTI - SIJANJE "VRTA OVOZEMALJSKI

UITAKA" Svjetska trgovinska organizacija: ameriki agrobiznis kree u preuzimanje svjetske poljoprivrede "WTO i loi TRIPS" "Lai, odvratne lai, Monsantove lai..."

DVANAESTO POGLAVLJE: GENETSKI ARMAGEDON - TERMINATOR, TRAITOR I

KUKURUZ SPERMICID "Jedan korak natrag, a onda dva naprijed" "Gurni im ga niz prokleto grlo..." Ubijaju nas njeno, sve njenije... kukuruzom spermicidom Cjepivo protiv tetanusa, pobaaja, Rockefelleri i svjetska trgovinska organizacija

174 178 179 183

187 189

193 193 198 204 207 211

221 221 223 230

239

239 245 257

265 265 274

278

282

POGOVOR

KAZALO

289 295

PREDGOVOR

Posljednjih desetak godina napisane su mnoge knjige o potencijalnim i jo nepoznatim opasnostima konzumiranja genetski modificiranih biljaka i drugih namirnica te mesa ivotinja hranjenih iskljuivo genetski modificiranim krmivom. Ima i knjiga u kojima se govori o pohlepi aice agresivnih multinacionalnih kompanija, proizvoaa genetski modificirana sjemena i pesticida. Te su kompanije, ini se, lukavou Wall Streeta, nakanile zavladati svjetskim tritem potencijalno vrijednim stotine milijarda dolara.

Ova e knjiga, moda, razoarati one koji tragaju za dokazima koji e potvrditi njihove dvojbe. Po miljenju autora ove knjige, iza brzoga svjetskog irenja genetski modificiranih usjeva, esto skraeno zvanih GMO, krije se daleko opasnija pria.

Ono to me navelo na temu o genetski modificiranim usjevima dogodilo se ubrzo nakon amerike okupacije Iraka. U svibnju 2003. ameriki predsjednik George W. Bush odrao je jednu od svojih rijetkih tiskovnih konferencija. Veina svijeta bila je usredotoena na strahote i mogua dogaanja u poslijerat-nome Iraku i na opasnosti od irenja nemira diljem islamskoga svijeta. A predsjednik Bush nije se u tome govoru na to ni osvrnuo, nego je odluio govoriti o jednoj potpuno drugoj temi, ili se tada barem tako inilo.

Najavio je kako je Vlada Sjedinjenih Amerikih Drava odluila u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (World Trade Or-ganization, WTO) slubeno pokrenuti tubu protiv Europske unije i njezinih zemalja lanica zbog njihove zabrane uvoenja GM usjeva. Ta je zabrana bila na snazi od 1998. i mnogim je zemljama diljem svijeta dala hrabrosti i mogunosti da se i same

9

odupru nastojanjima amerikih korporacija i korporacija nekih drugih zemalja koje su u tim zemljama eljele iriti GM usjeve.

Najzanimljiviji aspekt te krajnje zanimljive svibanjske tiskovne konferencije bila je Bushova izjava da je dugotrajna glad u afrikim zemljama izravna posljedica odluke Europske unije o zabrani uzgoja GM namirnica u Europi. Ne samo da je ta Bushova izjava imala udnu logiku, nego je i dala na znanje kako je za njegovu Vladu pitanje irenja GM usjeva jednako vano kao i okupacija Iraka i njegova golemoga naftnoga bogatstva.

Poslije vie mjeseci istraivanja i nekoliko krivih tragova poeo sam raspetljavati konce prie, po drskosti tako golemih i zapanjujuih razmjera da se njome nisam bavio gotovo godinu dana. Bio sam uvjeren kako sam preuveliao vanost onoga na to sam u svome istraivanju podruja GM hrane na poetku naiao. Ali, dokazi su se i dalje mnoili dok su Europska unija i njezine zemlje lanice, kao i Brazil, stenjali pod pritiskom Amerike da otvore vrata uzgoju GM usjeva i dok je Washington u okupiranome Iraku ozakonjivao zatitu patenata na GM sjeme i pesticide.

Na vlastito zadovoljstvo, provjerio sam i potvrdio mnoge navode o diktatorskome ponaanju kompanije Monsanto, vodee svjetske kompanije za irenje GM usjeva, kao i kompanija Syngenta, Dow, DuPont i jo aice "globalnih igraa" na podruju uzgoja GM usjeva. Istraio sam razloge zbog kojih je britanski premijer Tony Blair, u lipnju 2003., samo mjesec dana poslije spomenute Bushove tiskovne konferencije, smijenio britanskoga ministra za okoli Michaela Meachera. Provjerio sam navode o surovome guenju neovisnog znanstvenoistraivakog rada o moguim posljedicama dugotrajnog konzumiranja genetski modificiranih namirnica po ljude i ivotinje.

Sve mi je bilo potpuno jasno. No, u cijeloj toj prii o GMO-u poela se pojavljivati jo jedna injenica, daleko tea i sablasnija. Klju te injenice bila je nezapamena potpora koju aica multinacionalnih kompanija specijaliziranih za GM usjeve i

10

pesticide dobiva od, u prvome redu, amerikoga Ministarstva poljoprivrede, od amerike Vlade u Washingtonu i od svih amerikih predsjednika od sredine 1980-tih godina, poevi od Ronalda Reagana. Jednako su udni bili i politiki potezi britanskoga premijera Blaira, ovjeka koji je svoju politiku karijeru vezao za potporu Bushu u Iraku i za nametanje GM tehnologije u Velikoj Britaniji.

Dublja pria, koja se polako slagala, zasigurno e naelektrizirati predane tragae za "zavjerama" diljem svijeta. Osim toga, autora ove knjige jamano e izloiti optubama kao "jo jednog teoretiara zavjera".

Ve me godinama zabavljaju besmislene optube na raun svih ljudi koji na bilo koji nain nekome nagaze na krivu (rj. pravu) nogu. Za takve ljude obino kau: "Ah, on je teoretiar zavjera", a svrha te optube jest odvratiti inteligentne ljude od razmiljanja o posljedicama onoga to im se dogaa pred oima.

Prema klasinoj definiciji, rije "zavjera" podrazumijeva sljedee: kad se dvije ili vie osoba privatno ili tajno sastaju i kuju plan o zajednikom zloinakom pothvatu, veem ili manjem, onda te osobe sudjeluju u zavjeri.

Kao pravni termin, zavjera je u Americi povijesno definirana kao "dogovor dviju ili vie osoba o poinjanju zloina" ili "o postizanju zakonita cilja nezakonitim sredstvima".

Jasno je da je postojala zavjera za ubojstvo predsjednika Johna Kennedyja, poinjeno 22. studenoga 1963. Jedina otvorena pitanja jesu tko ju je skovao i zato. Postojala je zavjera i meu ljudima oko predsjednika Lyndona B. Johnsona, 1964. Ti su ljudi osmislili izliku poznatu kao "incident" u Zaljevu Tonkin, kako bi opravdali masovna ubojstva ne samo Vijetnamaca nego i amerike mladei u tome ratu. A rijetki su ga na kraju mogli drati vrijednim njegove cijene. Ukupno djelovanje CIA-e i drugih obavjetajnih sluba u cijelome svijetu nije nita drugo do niz zavjera, bilo da je rije o ruenju nepoeljnih vlada u Iranu

11

i Gvatemali, bilo o umorstvu ljudi "nezgodnih" za neke monike. Projekt smanjenja broja stanovnika u nekim zemljama Treega svijeta, bogatim nekim sirovinama, koji je, po rijeima njegova autora Henryja Kissingera, bio prioritet od najvee vanosti za "nacionalnu sigurnost" Amerike, bio je najstroe uvana zavjera amerike Vlade i njezine slubene politike. I ostao je tajnom sve dok FOIA, poetkom 1990-tih godina, nije prisilila vlasti da s tih dokumenata skinu oznaku "stroga tajna".

I u tjednima poslije strahotnih napada od 11. rujna 2001. postojala je jasna zavjera male skupine predanih jastrebova iz Pentagona i oko njega. Oni su nastojali uvjeriti ameriku javnost da su unitenje Sadama Huseina i okupacija Iraka od najvee vanosti, iako je cijela kampanja poela kao objava rata terorizmu i neuhvatljivome Osami bin Ladenu. Dok je Irak zauzimao sredite pozornice, Bin Laden je ostavljen da slobodno luta po piljama Tora Bore. I to je bila zavjera.

No, zavjera koja je poela izvirati iza potpore amerike Vlade nametanju GM sjemena ljudima diljem svijeta nadilazila je domete svega to je ovaj pisac, tijekom svoga 30-godinjega istraivakog rada, otkrio na podruju ekonomskih i politikih dogaaja, nafte, svjetske poljoprivrede i trgovine.

Ono to sam poeo otkrivati nadilazilo je razmjere manipulacija koje su dovele do arapsko-izraelskoga Yom-kipurskoga rata iz 1973. A te manipulacije osmislila je strogo tajna skupina biranih vodeih osoba iz interesnih krugova Vlade, meunarodnih banaka i multinacionalnih kompanija, takozvana Bil-derberka skupina. U svojoj knjizi Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i novi svjetski poredak istraio sam tu i druge zavjere koje su sluile tome da Sjedinjene Amerike Drave i aica vodeih svjetskih banaka i kompanija poslije 1945. zavladaju svijetom.

Doista, zavjera o manipulaciji genima, jer to jest zavjera, tako je golema da izmie ljudskoj mati. Ona je tako smiona i

12

istodobno tako jednostavna da je do danas uspijevala prolaziti uglavnom neotkrivena. Ponukan eljom da ispravim taj nedostatak odluio sam napisati ovu knjigu.

itatelji koji trae konvencionalno ili politiki prihvaeno objanjenje dogaaja na svijetu trebaju jednostavno ne itati nastavak ove knjige. Tada e vjerojatno bolje spavati. itatelje sklone dubljoj znatielji ova e knjiga, nadam se, potaknuti na daljnje istraivanje ovoga neizmjerno vanoga podruja.

Negdje usred bliskoistonih naftnih okova i svjetskih kriza hrane iz 1970-tih godina tadanji ameriki ministar vanjskih poslova i predsjednik Vijea za nacionalnu sigurnost (National Security Council) Henry Kissinger izrekao je neto vrlo znakovito. Kao dugogodinji sljedbenik geopolitike "ravnotee moi", uenik Castlereagha u Engleskoj i ovjek s nemalim iskustvom u kovanju zavjera, Kissinger je u jednoj izvanrednoj izjavi saeo svoju filozofiju politike moi: "Kontroliraj naftu i kontrolirat e zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude".

Imajui na umu tu njegovu izjavu, ponimo raspetljavati konce prie koja bi, da nije tako dobro dokumentirana, bila gotovo nevjerojatna. To je pria koja se krije iza svjetskoga irenja GM usjeva do te mjere da sudbinu sigurnosti svjetske hrane u rukama dri tako malen broj privatnih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM hrane - da ih moemo izbrojiti na prste jedne ruke. Nikada u povijesti svijeta nije tako golema mo bila dragovoljno predana u ruke tako maloga broja ljudi. I jo gore, meu tim kompanijama jesu i tri kompanije koje bije glas da su ve desetljeima umijeane u skandale s pentagon-skim ratnim strojem, skandale koji u sluaju nekih kompanija traju jo od Prvoga svjetskoga rata ili od prije njega.

F. William Engdahl

13

PRVO POGLAVLJE

IRAK DOBIVA AMERIKO "SJEME DEMOKRACIJE"

U Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako bi procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih reima. - George W. Bush

Ekonomska ok terapija amerikoga tipa Kada je George W. Bush govorio o sijanju "sjemena demo

kracije" rijetki su ljudi shvatili da pod time misli na sjeme kompanije Monsanto.

Poslije amerike okupacije Iraka u oujku 2003. gospodarski i politiki ivot te zemlje korjenito se promijenio. Ne samo da je Irak okupiran sa 130.000 amerikih vojnika i malom vojskom privatnih plaenika, nego je okupacijska sila - Sjedinjene Amerike Drave - preuzela potpunu vlast nad gospodarstvom te zemlje.

Vlast nad cjelokupnim irakim gospodarstvom poela se provoditi iz Pentagona. U svibnju 2003. Paul Bremer III. postavljen je, s impozantnim naslovom, za upravitelja novostvorene Privremene koalicijske uprave (Coalition Provisional Authori-ty), skraeno nazvane CPA, a u stvarnosti tek slabo prikrivene okupacijske vlasti. Bremer je ranije bio dunosnik amerikoga

15

Ministarstva vanjskih poslova specijaliziran za podruje terorizma. Poslije toga je postao direktorom mone konsultantske tvrtke Kissinger Associates (Kissinger i suradnici), iji je vlasnik bivi ameriki ministar vanjskih poslova Henry Kissinger.

Henry Kissinger dugogodinji je pobornik Georgea W. Busha. Na slici: Kissinger i Bush u vrijeme predsjednike kampanje iz 2000.

Bremer je u okupiranome Iraku imao vlast odluivati o ivotu i smrti svih podruja civilnoga ivota. Zanimljivo je da nije polagao raune Ministarstvu vanjskih poslova, kao ministarstvu koje je uvijek bilo nadleno za poslijeratne obnove, nego Pentagonu, tj. izravno Uredu ministra obrane Donalda Rumsfelda.

Kao predsjednik Privremene koalicijske uprave Bremer se hitro latio posla izradbe niza zakona za vladanje Irakom, koji u to vrijeme nije imao ustava ni zakonito konstituirane vlade. Amerika okupacijska vlast izradila je ukupno 100 zakona, koji su stupili na snagu u travnju 2004. U cjelini, tih 100 novih amerikih zakona ili, kako ih ljudi zovu, dekreta, trebali su osigurati restrukturiranje irakoga gospodarstva na crti gospodarskoga modela "slobodnoga trita" po amerikome mandatu.

16

Bilo je to vrlo slino sustavu kakav su Meunarodni monetarni fond i Washington, poslije 1990., nametnuli Rusiji i zemljama bivega Sovjetskoga Saveza.

Bremer je od pentagonskih planera oko Rumsfelda imao mandat nametnuti Iraku "ok terapiju" goru od svih koje su MMF i vlade zapadnih zemalja do tada nametnule bilo kojoj drugoj zemlji. Za samo mjesec dana nametnuo je gospodarske promjene drastinije od onih koje je MMF uspio nametnuti u Latinskoj Americi za trideset godina. Bivi glavni ekonomist Svjetske banke i dobitnik Nobelove nagrade Joseph Stiglitz za Bremerove je reforme rekao da su "jo radikalniji oblik ok terapije od onoga koji je nametnut bivim zemljama Sovjetskoga Saveza".

Prvi Bremerov potez bio je otputanje 500.000 radnika iz dravnih sluba, veinom vojnih dunosnika i slubenika, ali i lijenika, medicinskih sestara, nastavnika i profesora te zaposlenika nakladnikih i tiskarskih kua. Zatim je otvorio granice Iraka za neogranien uvoz - bez carina, bez poreza, bez inspekcije. Dva tjedna nakon dolaska u Bagdad, u svibnju 2003., ciniki je izjavio da je Irak "otvoren za biznis". Nije rekao iji biznis, ali je to bivalo sve jasnije. Imperijalnu nazonost vre ruke teko bi bilo zamisliti. Bio je to poetak vlasti sile koja za sebe govori kako joj je glavni cilj uspostava demokracije.

Prije amerike invazije irakim je gospodarstvom, u koji ne ukljuujem naftu, dominiralo dvjestotinjak dravnih poduzea, koja su proizvodila sve, od cementa preko papira do bijele tehnike. U lipnju 2003. Bremer je objavio kako e ta poduzea biti odmah privatizirana. "Dovoenje neuinkovitih dravnih poduzea u privatne ruke", rekao je, "od presudne je vanosti za oporavak irakoga gospodarstva". Plan privatizacije irakoga gospodarstva za Bremera e biti najvea likvidacijska prodaja od pada Sovjetskoga Saveza.

No, bio je to tek poetak Bremerova gospodarskoga plana. Kako bi Irak uinio privlanim za strana ulaganja, uveo je ve

17

spomenuti niz od 100 dekreta, tj. zakona kojima su stranim multinacionalnim korporacijama dane sve ovlasti nad irakim gospodarstvom.

Dekretom broj 37 porez poduzea, koji je do tada iznosio oko 40%, smanjen je na 15% za sve gospodarstvene grane. Tako drava, bez prihoda od poreza, nee ni u emu moi imati znaajnu ulogu. Dekretom broj 39 stranim je kompanijama omogueno stjecanje 100-postotnog vlasnitva nad svime osim nad sirovinama. Time im je osigurano neogranieno poslovanje u cijeloj zemlji, bez obveze ulaganja dobiti u Iraku i bez obveze plaanja poreza. Jasno je da ti dekreti nisu pisani radi dobrobiti irakoga naroda ni irakoga gospodarstva.

Po Dekretu broj 39 strane kompanije mogu sklapati ugovore na rok od etrdeset godina. Dekretom broj 40 omogueno je poslovanje stranim bankama pod jednako povoljnim uvjetima. Kao to i prilii takvom stranom preuzimanju gospodarstva, jedini zakoni koji su ostavljeni netaknutima jesu zakoni Sada-ma Huseina kojima je ogranieno djelovanje radnikih sindikata i kolektivnih dogovora.

Irak se preko noi iz najizoliranije zemlje na svijetu pretvorio u, na papiru, zemlju s najslobodnijim i najotvorenijim tritem na svijetu. Nakon to su irako gospodarstvo i bankarstvo opustoeni ratom i ekonomskim embargom, koji su Iraku nametnule Sjedinjene Amerike Drave i koji je trajao vie od deset godina, u toj nametnutoj privatizaciji Iraani nisu imali sredstava kupiti svoja dravna poduzea. Tako su strane multinacionalne kompanije bile jedini akteri koji su se mogli okoristiti Bremerovim velebnim planom gospodarskoga oporavka te zemlje.

Novi sustav zakona nametnut je Iraku kao okupiranoj i opustoenoj zemlji, koja nije imala mogunosti prigovora, osim vojne sabotae i gerilskog ratovanja protiv okupatora. Taj sustav zakona nametnula je okupacijska vlast Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, takozvana Privremena koalicijska uprava,

18

sa svrhom da se njime poploi put u povijesti najradikalnijoj transformaciji proizvodnje hrane u nekoj dravi. Ukratko, Irak je pod Bremerom trebao postati modelom agrobiznisa genetskog modificiranja, tj. GMO-a.

Bremerov Dekret broj 81 Zakopan duboko u Bremerovim dekretima ili zakonima bio

je Dekret broj 81, pod naslovom "Zakon o patentima, industrijskom dizajnu, tajnim informacijama, integriranim krugovima i vrstama postrojenja", koji ukljuuje sve mogue, od medija do privatizacije dravnih poduzea. Kako ne bi bilo nimalo dvojbe, Privremena koalicijska uprava (CPA) izrijekom je definirala pravnu vanost tih stotinu "dekreta". Jedan je dekret definiran kao "obvezujue smjernice ili upute irakome narodu, koje imaju kaznene posljedice ili se izravno odnose na nain vladanja nad Iraanima, ukljuujui i promjene u irakim zakonima". Drugim rijeima, Iraanima je nareeno: "Prihvatite ili umrite!" Svaki do tada postojei iraki zakon koji se kosio s bilo kojim od 100 Bremerovih zakona postao je nitavnim. Okupacijski je zakon postao vrhovnim zakonom.

U Bremerovu Dekretu broj 81 stoji: "11) lanak 12. mijenja se tako da glasi: Vlasniku patenta zajamena su sljedea prava: 1. Ako je predmet patenta neki proizvod, svakoj osobi koja od vlasnika patenta nije pribavila doputenje, vlasnik patenta ima pravo zabraniti proizvodnju, eksploataciju, primjenu, pokuaj prodaje, prodaju i uvoz toga proizvoda. 12) lanak 13.1 mijenja se tako da glasi: Vrijeme trajanja patenta nee prestati prije isteka roka od dvadeset godina za patent registriran po ovome Zakonu, poevi od dana podnoenja prijave za registraciju po odredbama ovoga Zakona".

19

Jednom drugom odredbom istoga dekreta utvreno je sljedee:

"Zemljoradnicima je zabranjeno koristiti za sljedeu sjetvu sjeme zatienog usjeva sauvano od prethodne etve kao i sjeme bilo kojeg drugog usjeva navedena u stavcima 1 i 2 odlomka (C) lanka 14. ovoga odjeljka."

Prevedeno na razumljiv jezik, tim su dekretom vlasnicima patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su listom strane multinacionalne kompanije, dana iskljuiva prava, na 20 godina, na uporabu njihova sjemena u irakoj poljoprivredi. Zatiene biljne sorte jesu genetski modificirane sorte, a iraki poljoprivrednici koji te sorte ele sijati moraju potpisati ugovor s vlasnicima sjemenskih patenata i obvezati se da e plaati "tehnoloku pristojbu" i godinju licencu za sijanje patentiranoga sjemena.

Pokua li koji iraki poljoprivrednik ostaviti dio uroda za sjeme za sljedeu sjetvu, podlijegat e strogim novanim kaznama u korist proizvoaa toga sjemena. Kompanija Monsanto je, u Sjedinjenim Amerikim Dravama, za vreu tako sauvana sjemena traila novanu kaznu 120 puta veu od cijene vree svoga GM sjemena, sve dok jednom sudskom odlukom to nije ukinuto. Iraki e farmeri postati vazali, ne Sadama Huseina, nego divovskih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM sjemenja.

U sri Dekreta broj 81 ugraena je odredba zvana "Zatita biljnih sorta" (Plant Variety Protection, tj. PVP). Po toj odredbi ostavljanje sjemena i njegova uporaba za sljedeu sjetvu postala je nezakonitom. Poljoprivrednici koji se na taj nain budu koristili patentiranim ili ak "slinim" sjemenom bit e podvrgnuti strogim novanim ili jo gorim kaznama. No, zatita biljnih sorta nije bila rezultat deset tisua godina starog irakog krianja i razvoja biljnih sorta.

20

Naprotiv, divovske multinacionalne kompanije poput Mon-santa dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti. Padne li Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih domaih biljnih sorta i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije MMF-a i Washingtona sruit e se na tu zemlju.

Paul Bremer III., ameriki povjerenik u Iraku, koji je Iraku nametnuo 100 novih dekreta za reguliranje irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj 81 o patentnim pravima na GM usjeve.

21

Unitena iraka riznica sjemena Irak je povijesno dio Mezopotamije, zvane kolijevkom civi

lizacije, gdje su plodne doline izmeu rijeka Eufrata i Tigrisa stvorile idealne uvjete za poljoprivredu. Poljoprivrednici su u Iraku postojali od prije 8.000 godina prije Krista i razvili su bogatstvo sjemenskih sorta za gotovo svaku vrstu penice koja danas na svijetu postoji. To su postigli tako to su dio ljetine ostavljali za sljedeu sjetvu i novim sjetvama razvijali nove prirodno otporne sorte.

Irak je godinama uvao uzorke sjemena tih dragocjenih prirodnih sorta u dravnoj sjemenskoj banci, smjetenoj u Abu Hraibu, gradu koji je 2004. godine doao na zao glas kao ameriki zatvor - muilite irakih zatoenika. Nakon amerike okupacije Iraka i viekratnih bombardiranja toga grada, povijesna i neprocjenjivo vrijedna banka sjemena iz Abu Hraiba je nestala, kao jo jedna rtva rata u Iraku.

No, bive irako Ministarstvo poljoprivrede poduzelo je mjere predostronosti i osnovalo neku vrstu priuvnog skladita sjemena u susjednoj Siriji, u organizaciji poznatoj po skraenici CGIAR, gdje je jo uvijek pohranjeno sjeme veine najvanijih peninih sorta. ak i uz ruenje sjemenske banke u Abu Hraibu, ta je sirijska sjemenska banka mogla lako osigurati sjeme za iraku sjetvu da je Privremena koalicijska uprava tu pomo zatraila. Ali nije. Bremerovi savjetnici imali su potpuno drukiji plan za budunost irake proizvodnje hrane.

Irakoj je poljoprivredi namijenjena "modernizacija", industrijalizacija i otklon od tradicionalnog obiteljskog raznorodnog poljodjelstva - njezino pretvaranje u agrobiznis amerikoga tipa, koji e proizvoditi za "svjetsko trite". Sigurnost prehrane gladnih Iraana u tome je planu potpuno sporedno pitanje.

Ako neka velika multinacionalna kompanija razvije neku sortu otpornu na nekog irakog nametnika i ako neki iraki poljoprivrednik posije neku drugu sortu jednako otpornu na

22

toga nametnika, po Bremerovu Dekretu broj 81 iraki poljoprivrednik ne smije vie sjeme te svoje sorte koristiti za sljedeu sjetvu, nego mora platiti nekoj kompaniji, primjerice Monsan-tu, autorska prava, kao da sije Monsantovo GM sjeme*.

Ameriki i meunarodni sudovi, po zakonima Svjetske trgovinske organizacije iz eneve, tijela kojim upravljaju amerika Vlada i divovske privatne agrokompanije poput Monsan-ta, imaju pravo i mo nametati takve zakone na biljne patente. Presedan za to postavljenje 1990-tih godina, kada je jedna mala amerika biotehnoloka kompanija zvana SunGene patentirala sortu suncokreta s visokim postotkom oleinske kiseline. Nije patentirala samo genetsku strukturu, nego i genetsku osobinu. Kompanija SunGene izvijestila je druge proizvoae i uzgajivae da e se njihove sorte s "visokim postotkom oleinske kiseline", ako takve sorte uspiju stvoriti, drati posezanjem u njezin patent. Takvu potpunu kontrolu nad sjemenjem poljoprivrednih sorta omoguit e novi zakon o patentnim pravima u Iraku.

Dekret broj 81 Privremene koalicijske uprave, pod krinkom kompliciranog pravnog izriaja, zapravo je budunost proizvodnje hrane u Iraku predao u ruke globalnim multinacionalnim privatnim kompanijama, to se ne bi moglo nazvati osloboenjem kakvo je veina Iraana prieljkivala.

Dekret broj 81 o kontroli uzgoja biljaka, za razliku od drugih dravnih zakona o pravima na intelektualno vlasnitvo, nije postignut pregovorima izmeu Iraka i Svjetske trgovinske organizacije ili Iraka i neke druge drave. On je Iraku nametnut iz Washingtona, bez rasprave. Prema dobro obavijetenim izvorima iz Washingtona, posebne pojedinosti Dekreta broj 81 o uzgoju biljaka za ameriku je Vladu napisala kompanija Mon-

* Ako neka kompanija patentira gen za otpornost iz lokalne populacije, ona time postaje vlasnikom patenta na sve sorte s tim genom. - nap. strunog redaktora

23

santo, vodei svjetski dobavlja GM sjemena i poljoprivrednih proizvoda.1

Nema sjemena za sjetvu Na papiru izgleda da pod nametnuti iraki zakon o patenti

ma podlijee samo sjeme koje iraki farmeri odlue kupiti od stranih proizvoaa sjemena. Stvarnost je znatno drukija. Irak je tim zakonom pretvoren u golemi laboratorij za razvoj prehrambenih proizvoda pod kontrolom divovskih proizvoaa GM sjemenja i hrane - kemijskih kompanija, a najvei meu njima jesu Monsanto, DuPont i Dow.

Nakon amerikoga rata protiv Iraka i opustoenja te zemlje, iraki su se poljoprivrednici, pred sjetvu, obraali svome Ministarstvu poljoprivrede. Upravo je ondje Bremer naao otvorena vrata za svoje podlo preuzimanje opskrbe Iraka hranom u budunosti.

Iraki su poljoprivrednici izdrali ne samo desetogodinji embargo na uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme, nametnut pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, nego i tri sune godine neposredno prije rata, kada je urod penice znatno oslabio. Godine rata i ekonomskoga embarga toliko su unitile iraku poljoprivredu da se proizvodnja penice do 2003. godine smanjila na manje od polovice proizvodnje iz 1990., tj. iz godine prije prvoga amerikoga rata protiv Iraka. Velik dio irakoga stanovnitva ovisio je, do 2003., o uvozu hrane po programu UN-a "nafta za hranu".

1 Smith, Jeremy: "Iraq: Order 81" (Irak: Zakon 81), objavljeno u The Eco-

logist, svezak 35., broj 1., od 1. veljae 2005. Koalicijska privremena vlast, Zakon 81. "Novi iraki patentni zakon: objava rata poljoprivrednicima", iz asopisa Focus on the Global South i GRAIN. www.grain.org.

24

Ameriko Ministarstvo vanjskih poslova uskoilo je programom svoje Agencije za meunarodni razvoj (Agency for International Development, skraeno AID) i Programom za rekonstrukciju i razvoj irake poljoprivrede (Agricultural Reconstruc-tion and Development Program for Iraq), zvanim ARDI, kako bi transformiralo tradicionalnu iraku poljoprivredu, sve pod krilaticom "moderniziranja" irake proizvodnje hrane. Kljuni washingtonski poljoprivredni car iz toga vremena bio je Daniel Amstutz, bivi dunosnik amerikoga Ministarstva poljoprivrede i bivi potpredsjednik divovskoga konglomerata za uzgoj itarica zvanog Cargill Corporation. Amstutz je doslovno osmislio amerike zahtjeve glede poljoprivrede za vrijeme Urugvajskoga sastanka GATT-a koji je u prvoj polovici 1990-tih godina doveo do osnivanja Svjetske trgovinske organizacije.

Bremerov Dekret broj 81 toboe je imao cilj "osigurati dobru kvalitetu sjemena u Iraku i omoguiti Iraku pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji". "Dobru kvalitetu" definirat e, naravno, okupacijske vlasti. Pristup Svjetskoj trgovinskoj organizaciji znaio je da Irak mora otvoriti svoje trite i zakone pravilima koja diktiraju Svjetska trgovinska organizacija i moni industrijski i financijski interesi koji dominiraju politikom te organizacije, takozvani klub "bogatih".

im je izdan Dekret broj 81, amerika Agencija za meunarodni razvoj, preko amerikoga Ministarstva poljoprivrede, oajnim je irakim poljoprivrednicima poela dopremati tisue tona "visoko kvalitetna, provjerena sjemena penice" amerikoga podrijetla. Ta agencija nije dopustila neovisnim znanstvenicima provjeriti je li to sjeme genetski modificirano ili nije. Naravno, dokae li se da je genetski modificirano, iraki e poljoprivrednici, za godinu-dvije, shvatiti da su najednom, kako bi preivjeli, postali obvezni plaati autorska prava amerikim kompanijama - proizvoaima i dobavljaima sjemena.

25

Prema izjavi nevladine organizacije GRAIN, koja ima kritiko stajalite prema GM sjemenju i patentima na usjeve, "Privremena koalicijska uprava irakim je poljoprivrednicima zakonom zabranila sijanje sjemena sauvana od prethodne etve, ako su prethodne sezone uzgajali sortu registriranu po tome zakonu. Iraani mogu i dalje ostavljati i sijati penicu iz zaliha svojih tradicionalnih sorta, tj. ako im je to ostalo nakon godina rata i sua, ali to nije predvieno programom obnove koji je zacrtala nova vlast".

Cilj toga zakona bio je olakati uspostavu novog trita sjemena u Iraku, na kojemu multinacionalne kompanije mogu prodavati svoje sjeme - genetski modificirano - koje e poljoprivrednici morati kupovati pred svaku sjetvu. U Iraku je povijesno Ustavom bilo zabranjeno privatno vlasnitvo nad biolokim dobrima, a zakonom o patentima, koji su nametnule Sjedinjene Amerike Drave, uveden je sustav monopola na sjeme.

U postojei iraki zakon o patentima Bremer je ugradio poglavlje o "zatiti biljnih sorta", kako bi zajamio "zatitu novih biljnih sorta". Zatita biljnih sorta postala je intelektualnim vlasnitvom - vrstom patenta na biljne sorte kojim je uzgajivau sorte, koji tvrdi da je neku novu sortu otkrio i razvio, dan iskljuiv monopol na sjeme te nove sorte.

"Zatita" ugraena u odredbi zvanoj "Zatita biljnih sorta" nema nikakve veze s ouvanjem sorta, nego se odnosi na "zatitu komercijalnih interesa privatnih uzgajivaa sjemena". Ni George Orwell ne bi to bolje smislio. U tome amerikome dekretu unitenje bilja nazvano je "zatitom bilja".

26

"Neka jedu... tjesteninu" Po tome programu ameriko Ministarstvo vanjskih poslova,

u suradnji s amerikim Ministarstvom poljoprivrede (USDA), osnovalo je u sjevernome dijelu Iraka 56 "lokacija za demonstriranje uzgoja penice", radi "uvoenja i demonstriranja vrijednosti poboljanog peninog sjemena". Taj je projekt u ime amerike Vlade vodio Meunarodni ured za poljoprivredu Tek-sakog sveuilita A&M, koji je posjedovao vie od 300 hektara demonstracijskog zemljita diljem Iraka, na kojemu je irake seljake uio kako uzgajati "visokorodne sorte" raznih kultura, meu kojima su bili jeam, slanutak, lea i - penica.

Cilj toga rekonstrukcijskoga projekta amerike pomoi za poljoprivredu, vrijednoga 107 milijuna dolara, bio je udvostruiti, ve u prvoj godini, urod na 30.000 irakih posjeda. Zamisao je bila uvjeriti skeptine irake poljodjelce da e samo pomou toga novoga "udotvornoga sjemena" postii velike prinose. Kao i s amerikim farmerima deset godina ranije, iskoriteni su oaj i mogunost golemih prinosa kako bi se irake poljodjelce uhvatilo u klopku i kako bi ih napravilo ovisnima o multinacionalnim dobavljaima sjemena.

Kao sluajno, Program za poljoprivredu Teksakoga dravnog sveuilita A&M ujedno je predstavljen i kao "priznati svjetski predvodnik u primjeni biotehnologije", tj. tehnologije genetskog modificiranja. S njihovim novim sjemenom doi e i nova kemijska sredstva - pesticidi, herbicidi, fungicidi, a sve e to Iraa-nima prodavati korporacije poput Monsanta, Cargilla i Dowa.

Prema jednom izvjeu objavljenom u asopisu The Business Journal iz Phoenixa u saveznoj dravi Arizoni "jedna agro-znan-stvena tvrtka iz Arizone opskrbljuje peninim sjemenom irake poljoprivrednike koji ele poveati domau proizvodnju i opskrbu hranom u svojoj zemlji". Tvrtka se zove World Wide Wheat Company (WWWC), koja e, u suradnji s tri sveuilita, ukljuujui i Sveuilite Texas A&M, "irakim farmerima

27

sjeverno od Bagdada isporuiti 1.000 funta (500 kg) peninog sjemena". Iraku je namijenjena sudbina golemog pokusnog ivog laboratorija za ispitivanje GM penice, a Iraanima sudbina pokusnih kunia u tome eksperimentu.

Prema glavnoj internetskoj stranici za globalnu industriju sjemenja zvanoj Seedquest, kompanija WWWC vodei je proizvoa "vlasnikih sorta" sjemena itarica, tj. sorta koje su patentirane i koje su vlasnitvo odreenih kompanija. To su upravo one zatiene sorte GM sjemena koje su sadrane u Dekretu broj 81. Prema kompaniji WWWC, svaki "klijent", tj. farmer, kako ih se nekada zvalo, koji eli sijati neko sjeme te kompanije, "plaa licencu za svaku sortu".

Ono to je jo zanimljivije, prema lanku iz asopisa The Business Journal, "...za taj pothvat u Iraku proizvedeno je sjeme est sorta penice. Tri sorte za farmere koji e uzgajati penicu za proizvodnju tjestenine, a tri za one koji e uzgajati penicu za proizvodnju kruha". To znai da je 50% penice koja e se nakon 2004. uzgojiti u Iraku, po amerikome receptu, namijenjeno izvozu. Tjestenina je namirnica potpuno strana irakome nainu prehrane, to pokazuje da Bremerov Dekret broj 81 nema cilj nahraniti 25 milijuna gladnih i ratom osiromaenih Iraana, nego stvoriti industrijalizirani agrobiznis, koji e koristiti GM sjeme i uzgajati penicu za izvoz na svjetsko trite.

Osim toga, taj projekt rekonstrukcije irake poljoprivrede amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, tj. njegove Agencije za meunarodni razvoj, poznate i pod skraenicom USAID, vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu istisnuti iraku Vladu, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. "Zamisao je pretvoriti ovo u potpuno slobodno trite", rekao je Doug Pool, specijalist za poljoprivredu iz USAID-ova Uredu za obnovu Iraka.

Cilj USAID-a, a on odraava politiku Amerike i Svjetske trgovinske organizacije, bio je pomoi novoj irakoj Vladi postupno ukinuti dotacije za poljoprivredu. "Ministar poljopri-

28

vrede u tome se pokazao prilino dobar", rekao je Pool. Dravna poduzea, poput Mezopotamijskog poduzea za sjeme, "moraju se ukinuti i privatizirati", izjavio je. Nije spomenuo tko e u ratom opustoenome Iraku imati novca za kupnju takvog dravnog poduzea. Jedini mogui kupci jesu bogate divovske strane kompanije s podruja agrobiznisa, poput Monsanta.

Radi lakeg uvoenja patentiranog GM sjemena velikih stranih kompanija irako Ministarstvo poljoprivrede distribuiralo je to sjeme po "dotiranim cijenama". Kada poljoprivrednici postanu ovisni o tome sjemenu, bit e, po odredbama o zatiti patentnog sjemena sadranim u Dekretu broj 81, prisiljeni od kompanije koja je vlasnik patenta kupovati sjeme za svaku sjetvu. Pod krilaticom o uvoenju "slobodnog trita" iraki poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija -dobavljaa sjemena.

Iraki ministar poljoprivrede u prijelaznoj Vladi Sosan Ali Magid al arifi, koji se kolovao u Americi, u jednom je intervjuu iz prosinca 2004. rekao: "Iraki poljoprivrednici trebaju biti konkurentni, stoga smo odluili dotirati proizvode poput pesticida, umjetnoga gnojiva, poboljanog sjemena itd. Smanjili smo druge dotacije, ali moramo biti konkurentni".

Drugim rijeima, novac namijenjen osiromaenim irakim poljoprivrednicima za kupnju sjemena strogo je namijenjen za kupnju "poboljanog sjemena" GMO od stranih multinacionalnih kompanija poput Monsanta.

Istodobno, ameriki izvoznici pohlepno vrebaju nova mogua trita. "Irak je nekada bio vano komercijalno trite za amerike poljoprivredne proizvode, na kojemu je 1980-tih godina prodaja tih proizvoda iznosila gotovo milijardu dolara", izjavila je 2003. na jednoj novinskoj konferenciji o poljoprivredi biva ministrica poljoprivrede u Bushovoj Vladi Ann Vene-man, koja je prije stupanja na tu dunost, bila povezana s kompanijom Monsanto. Dodala je: "On (Irak, nap. prev.) ima potencijal, ponavljam, postati znaajnim komercijalnim tritem".

29

Gospoa Veneman isopustila je rei da je kasnih osamdesetih godina prologa stoljea, dok je trajao Irako-iranski rat, Reaganova Vlada, a zatim i Bushova, irakome predsjedniku Sadamu Huseinu potajno prodavala oruje, ukljuujui i kemijsko, i to pod krinkom izvoznoga programa institucije zvane Robno-kreditna korporacija (Commodity Credit Corporation), koja je sastavni dio amerikoga Ministarstva poljoprivrede. Taj je skandal progutao milijarde dolara amerikih poreznih obveznika, a umijeani su bili bivi ministar vanjskih poslova Henry Kissinger, savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bushovoj Vladi Brent Scowcroft i podrunica talijanske banke BNL iz Atlante.

Prema rijeima potpredsjednika Amerikoga vijea za riu (US Rice Council) Johna Kinga, Irak je kasnih osamdesetih godina, tj. prije Zaljevskoga rata iz 1991., bio najvee trite za izvoz amerike rie. U lipnju 2005., pred Odborom za poljoprivredu Zastupnikoga doma amerikoga Kongresa, King je izjavio: "Ameriki proizvoai rie ele opet igrati glavnu ulogu u opskrbi Iraka riom. S problemima s kojima se ameriki proizvoai rie danas sueljavaju... ponovni ulazak na irako trite mogao bi imati golemu vanost u smislu profitabilnosti prodaje rie".

Zatim je dodao: "Oslobodivi Irak 2003., koalicijske su snage donijele slobodu irakome narodu. Ponovna uspostava trgovine takoer je donijela nadu amerikoj industriji rie". Nije rekao da je 2003. veina amerike rie bila genetski manipulirana ria.2

2 IRIN: "Iraq: Interview with Minister of Agriculture" (Irak: intervju s

ministrom poljoprivrede), 16. prosinca 2004. www.irinnews.org. US Con-gressional Records (Dokumenti amerikoga Kongresa): "Kissinger Associates, Scowcroft, Eagleburger, Stoga, Iraq and BNL" (Kissinger i partneri, Scowcroft, Eagleberger, Stoga, Irak i banka BNL). Izjava zastupnika Henryja B. Gonzaleza pred Zastupnikim domom amerikoga Kongresa (US House of Representatives), 28. travnja. 1992."

30

U proljee 2004., kada je Bemerova Privremena koalicijska uprava proglaavala Dekret broj 81, pobornici radikalnoga mladog sveenika Moktada al Sadra prosvjedovali su zbog zatvaranja njihovih novina Al Havza, koje je zatvorila amerika vojna policija. Privremena koalicijska uprava optuila je taj list da objavljuje "neistinite lanke" koji bi mogli "dovesti do opasnosti od nasilja". Za primjer je navela jedan lanak u kojemu se tvrdilo da Bremer "uvodi politiku izgladnjivanja irakoga naroda kako bi taj narod bio prisiljen baviti se borbom za golo preivljavanje i kako mu ne bi ostalo nimalo vremena za razmiljanje i zahtijevanje svojih politikih ni ljudskih prava". Nije nikakvo udo to je Dekret broj 81. potaknuo takve lanke. Ne udi ni to to je Bremerova Privremena koalicijska uprava nemilosrdno nastojala uutkati takve kritike na raun svoje politike proizvodnje hrane, imamo li na umu razmjere i ciljeve njegova projekta uvoenja genetski modificiranih usjeva u Iraku.

Irak, Sjedinjene Amerike Drave i diktati MMF-a

Dana 21. studenoga 2004. vodei predstavnik Parikoga kluba zemalja kreditora dao je izjavu o tome kako e te zemlje rjeiti oko 39 milijarda dolara irakoga duga industrijskim zemljama, to je bio samo dio ukupnoga duga Sadama Huseina, koji je po tadanjim procjenama iznosio 120 milijarda dolara. Unato ruenju Sadamova reima, Washington nije imao namjeru te stare dugove izbrisati i proglasiti ih nelegitimnima.

Drave lanice Parikoga kluba prihvatile su nove uvjete glede tih 39 milijarda dolara irakoga duga tek nakon velikoga pritiska posebnoga amerikoga pregovaraa za iraki dug Ja-mesa Bakera III., ovjeka koji je 2001. godine, albom Vrhovnome sudu, za predsjednika doveo Georgea W. Busha i jednoga od najbliskijih savjetnika obitelji Bush.

31

Amerika je Vlada od zemalja lanica Parikoga kluba spremno zatraila otpis velikoga dijela irakoga duga jednostavno zato to su glavninu toga duga inili krediti koje su Iraku dali Rusija, Francuska, Japan, Njemaka i neke druge zemlje. Udio amerikih potraivanja u ukupnome irakome dugu iznosio je bijedne dvije milijarde i dvjesto tisua dolara.

Zemlje lanice Parikoga kluba dale su slubenu izjavu, koja je glasila: "Predstavnici zemalja kreditora, svjesni iznimnoga stanja u kojemu se nalazi Republika Irak i njegove ograniene mogunosti vraanja duga tijekom sljedeih godina, suglasile su se da e taj dug rjeavati tako da Iraku bude dugorono podnoljiv. U tu su svrhu svojim vladama iznimno preporuile sljedei odnos prema tome dugu:

"...urno otpisati dio kamata, koje na dan 1. sijenja 2005. ine 30% ukupnoga duga. Ostatak prenijeti na dan kada MMF odobri standardni program vraanja duga. Ovim oprostom otpisuje se iznos od 11,6 milijarda amerikih dolara od ukupnoga iznosa od 38,9 milijarda amerikih dolara, koji Irak duguje zemljama lanicama Parikoga kluba; ...im standardni program MMF-a bude odobren, provest e se smanjenje duga u iznosu od 30%. Ostatak duga reprogra-mirat e se na rok od 23 godine, ukljuujui poek od 6 godina. Time e se ukupni dug smanjiti za daljnjih 11,6 milijarda amerikih dolara, tako da e ukupno smanjenje iznositi 60%; ...Zemlje lanice Parikoga kluba suglasne su odobriti dodatno smanjenje duga u iznosu od 20%, nakon to Odbor MMF-a napravi novo izvjee o trogodinjoj provedbi standardnoga programa MMF-a.

Otpis duga Iraku, kojim su Sjedinjene Amerike Drave kao glavni okupator Iraka velikoduno otpisale Sadamov dug zemljama suparnicama koje su se od poetka protivile ratu protiv Iraka (Rusiji, Francuskoj i Kini), imao je jedan uvjet - Irak se mora strogo pridravati "standardnoga programa" MMF-a. Bio je to program jednak onome koji je poslije 1990. primijenjen na Indoneziju, Poljsku, Hrvatsku, Srbiju, Rusiju i Argentinu. Tim je programom Iraku naloeno da svoj suverenitet preda Washingtonskim tehnokratima iz MMF-a, koji rade po nalozima amerikoga Ministarstva financija, tj. amerike Vlade.

32

Taj stari iraki dug iz Sadamova vremena bio je dug koji vlade velikih zemalja nazivaju "mrskim dugom", tj. dugom koji je nastao bez suglasnosti naroda i koji nije bio u interesu naroda, ukratko, koji je nelegitiman, kakav je bio i dug pokojnoga Sovjetskoga Saveza. Ali to nije smetalo Washnigtonu, Londonu ni drugim lanicama Parikoga kluba. Taj je dug bio prekrasno oruje za preuzimanje kontrola nad "novim" Irakom i za prisilno pretvaranje te zemlje u "slobodno trite". U sri tih prisilnih promjena bit e genetski modificirano sjeme i industrijalizacija poljoprivrede.

Privatizacija dravnih poduzea bila je svima u Washingto-nu najvaniji dio programa MMF-a. U samome srcu 100 dekreta, koje je Privremena koalicijska uprava objavila u travnju 2004., bilo je i privatno poduzetnitvo na slobodnom tritu. To nije mogla biti sluajnost.

Meunarodni monetarni fond danas moemo nazvati "policajcem globalizacije". Od dunike krize iz 1980-tih godina ta se institucija koristi kao utjeriva okrutnih programa otplate duga u nerazvijenim zemljama. Uvjeti MMF-a primjenjuju se kao prisila pomou koje razne zemlje svoja najvea prirodna bogatstva i dobra praktiki predaju u ruke stranim pljakaima kako bi vratile dug koji se stalno poveava.

U pravilu, iza uvjeta MMF-a stoje interesi velikih privatnih korporacija i banaka. Oni neizbjeno nameu privatizaciju dravnih poduzea, ukidanje dravnih dotacija za hranu, zdravstvo i energiju te smanjenje dravnih izdataka za obrazovanje. MMF i Bremerovi dekreti provest e u djelo svaku politiku koja je u korist multinacionalnih kompanija kako bi te kompanije ule u poslijeratni Irak i njime zavladale: slabljenje drave, fleksibilna radna snaga, otvorene granice, minimalni porezi, ukidanje kontrole nad odljevom kapitala iz Iraka, ukidanje carina te ukidanje ogranienja privatnog vlasnitva.

Iraki narod ostat e bez stotina tisua, ak milijuna radnih mjesta, a uvozni proizvodi istisnut e s trita domae irake

33

proizvode. Jedna od glavnih privrednih grana bit e proizvodnja hrane. Domaa poduzea i obiteljski posjedi nee se moi natjecati u uvjetima nametnutih pravila i konkurencije stranih kompanija.

Kao tipina rtva MMF-ovih uvjeta, Irak e nuno biti prisiljen svoje nacionalno gospodarstvo usmjeriti na izvoz kako bi namaknuo dolare za vraanje inozemnoga duga. Obeanje MMF-a da e odobriti zajam za "prevladavanje tekoa" ili "spasenje" oduvijek je sluilo kao "mrkva". Iza te MMF-ove mrkve stajala je prijetnja da e zemlja rtva, tj. zemlja dunica, zauvijek doi na popis zemalja nepoeljnih za dodjelu kredita padne li joj sluajno na um odbiti surove uvjete MMF-a.

Irak je ekala jednaka sudbina. Iraki izbori pod kontrolom SAD-a imali su svrhu uspostaviti legalno stanje u kojemu e se iraka Vlada obvezati na potivanje rigoroznih uvjeta MMF-a. Time e MMF, zapravo, postati "neutralna" agencija koja e nadzirati potivanje onih 100 Bremerovih "zakona". MMF e biti taj koji e prisiliti Irak da se prikljui amerikoj globalnoj viziji "slobodnoga trita".

Meunarodni monetarni fond planirao je postii poseban dogovor s novom irakom Vladom nakon irakih izbora odranih 30. sijenja 2005. Budui da je otpis velikoga dijela irakoga vanjskoga duga ovisio o suglasnosti MMF-a, MMF je u pregovorima s irakim dunosnicima bio u znatno povoljnijem poloaju.3

Rezolucijom broj 1483 Vijea sigurnosti UN-a Bremeru su dane ovlasti upravljati okupiranim Irakom, ali unutar odrednica meunarodnoga prava. No Bremer je svakim od svojih 100

3 Pariki klub: "Iraq" (Irak), 21. studenoga 2004. www.clubdeparis.org.

Klein, Naomi: "Baghdad Year Zero", Harper's, New York, rujan 2004. Meunarodni monetarni fond: "Iraq - Letter of Intent, Memorandum of Economic and Financial Policies, and Technical Memorandum of Understanding" (Irak: pismo namjere, memorandum o ekonomskoj i financijskoj politici i tehniki memorandum o razumijevanju), Bagdad, 24. rujna 2004.

34

dekreta i ekonomskom "ok terapijom" koju je uveo prekrio odredbe meunarodnoga prava.

elei prikriti tu neugodnu injenicu, u situaciji kada su se poeli iriti prosvjedi protiv irake privatizacije i estoki napadi na amerike kompanije, Bremer je odletio u Washington kako bi s predsjednikom Bushom dogovorio novu shemu preuzimanja irakoga gospodarstva. To je rezultiralo prijelaznom Vladom Ijada Alavija i najavom novih izbora koji e se odrati u sijenju 2005. Alavija je odabrao Washington kao svoga tienika koji je godinama radio za CIA-u, sa zadaom da "na legalan nain" provede nelegalne Bremerove dekrete.

Dekretom broj 39 tih, kako su ih u Iraku nazvali, "Bremero-vih zakona", iraka industrija i trite otvoreni su stranim ulaganjima, uz vrlo malo ogranienja. Time je ovoj i iduoj irakoj prijelaznoj Vladi znatno oteano opozvati ili ukinuti bilo koju od nametnutih politikih mjera.

lankom 26. Irakoga prijelaznoga ustava Bremer je cementirao Dekret broj 39 i sve druge dekrete. Naime, tim je lankom utvreno da prijelazna Vlada, s amerikom marionetom Ala-vijem na elu, nakon to joj Sjedinjene Amerike Drave predaju vlast, ne moe mijenjati Bremerove zakone. To je ugraeno i u svih 100 Bremerovih zakona. Osim toga, Bremer je, po vlastitome izboru, u sva iraka ministarstva postavio irake birokrate lojalne Sjedinjenim Amerikim Dravama i dao im ovlasti kojima e moi odbaciti svaku odluku buduih irakih vlada.

Jamstvo takve politike osigurano je amerikim vojnim snagama od 132.000 vojnika rasporeenih diljem Iraka, vrsto usidrenih u 14 novih amerikih vojnih baza sagraenih od 2003. godine diljem te zemlje. Potkraj 2004. godine veini Iraana postalo je jasno stoje Washington mislio kada je izgovarao svoje plemenite rijei o "sijanju sjemena demokracije". To sjeme nije imalo nikakve veze s mogunosti da obini graani Iraka odluuju o vlastitoj sudbini.

35

Nakon to je Bremerova Privremena koalicijska uprava, u lipnju 2004., napravila kozmetiku slubenu predaju vlasti prijelaznome reimu, pod vodstvom CIA-ina ovjeka Alavija, Privremena iraka uprava prihvatila je smanjenje vanjskoga duga, a zauzvrat se obvezala oitovati svoju "otvorenost" prema reformama i prilagodbama koje je Iraku nametnuo Meunarodni monetarni fond. Toga su rujna guverner Sredinje banke Sababi i ministar financija Al Mahdi, kao prilog "pismu namjere" Meunarodnome monetarnome fondu, poslali i memorandum u kojemu su izrazili spremnost svoje marionetske Vlade da e "djelovati" u suglasju s MMF-om.4

"Novi zakoni o financijama poploili su put stvaranju modernog financijskog sustava", hvale se oni u tome pismu i dodaju kako su "tri strane banke ve dobile odobrenje za poetak rada" te kako je "vie stranih banaka oitovalo zanimanje za kupnju manjinskih vlasnikih udjela u privatiziranim irakim bankama". Medu zainteresiranima bila je i londonska banka HSBC, jedna od najveih banaka na svijetu.

Primjer Iraka i prisilno uvoenje patentiranih genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda, pod kontrolom stranih divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kompanije za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve silom, mimo njihove volje, nameu ljudima diljem svijeta. Veina ljudi koji su se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije bila svjesna ove znatno dalekosenije strategije i geopolitikoga projekta skrivena u procesu irenja uzgoja genetski modificiranih kultura.

4 Cook, Christopher: "Plowing Iraq for Profits" (Oranje Iraka radi profi

ta), In These Times, 14. oujka 2005.

36

DRUGO POGLAVLJE

ARGETINA: POINJE REVOLUCIJA

U SVJETSKOJ PROIZVODNU HRANE

Argentina kao prvi pokusni kuni

Odlunost kojom je Privremena koalicijska uprava prisilila Irak na prihvaanje genetski manipulirana sjemena za svoju poljoprivredu bila je samo korak u procesu globalnoga irenja genetski modificirana sjemena. Od 1966., kada je patentirano GM sjeme postalo dostupno za masovnu komercijalnu uporabu, primjena toga sjemena poveava se zastraujuom brzinom.

Pobornici genetski modificiranih usjeva toliko su veliali to sjeme da su njegovu primjenu nazvali "drugom zelenom revolucijom". Pritom su mislili na razdoblje poslije Drugoga svjetskoga rata, kada se u poljoprivredi, kao prva zelena revolucija, poela primjenjivati moderna tehnologija, osobito viso-korodne polupatuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su se promicali kao uvjet za poveanje uroda po hektaru u Indiji i u drugim zemljama u razvoju. Vano je spomenuti da je prvu "zelenu revoluciju" financirala Zaklada Rockefeller (Rockefel-ler Foundation) tako stoje, prvo u Meksiku, financirala rad dr. Normana Borlauga.

37

Godine 2004. genetski modificiranim usjevima bilo je zasijano ak 67 milijuna hektara poljoprivrednog zemljita, to je bilo gotovo etiri puta vie nego samo osam godina ranije, tj. 1996. Te su povrine obuhvaale ak jednu etvrtinu ukupnog svjetskog poljoprivrednog zemljita. To pokazuje kako su genetski modificirani usjevi ve dobrano bili na putu da, za desetak godina ili ak ranije, zavladaju svjetskom poljoprivrednom proizvodnjom, barem na podruju osnovnih usjeva.

Vie od dvije treine tih povrina, tj. 42 milijuna hektara, posijao je vodei svjetski zagovornik genetski modificiranih usjeva - Sjedinjene Amerike Drave. Ta injenica, tvrdili su njezini pobornici, dokazuje kako postoji visok stupanj povjerenja amerike Vlade, potroaa i poljoprivrednika u to da genetski modificirani usjevi imaju znatne prednosti u odnosu na konvencionalne usjeve. Pokazat e se da je to okrutna prijevara.

Godine 2004. druga zemlja na svijetu po koliini obradivih povrina zasijanih GM usjevima, odmah iza Sjedinjenih Amerikih Drava, bila je Argentina, s 14 milijuna hektara. Brazil je tada imao znatno manje takvih povrina, iako im se koliina ubrzano poveavala. U toj je zemlji 2005. ukinut zakon kojim je bilo zabranjeno sijati i uzgajati GMO usjeve, uz obrazloenje da su se ti usjevi ve toliko proirili da ih vie nije mogue kontrolirati. Znaajne programe uzgoja takvih usjeva tada su ve imale i Kanada, Juna Afrika i Kina.

Odmah iza tih zemalja, ali s tako ubrzanim programima da e ih ubrzo dostignuti, bile su Rumunjska, Bugarska i Poljska-sve tri bivi sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i labavim pravnim sustavima. Vijest o znatnim koliinama takvih usjeva stigla je i iz Indonezije, s Filipina, iz Indije, Kolumbije, Hondurasa i panjolske. I mnoge druge siromanije zemlje, tj. one za koje postoje dostupni podaci, postale su, prema podacima koje je prikupila Zaklada Pew iz SAD-a, metama kompanija koje promiu uzgoj genetski modificiranih usjeva te primjenu specijalnih herbicida.

38

Vano je uoiti da je 2004., prema jednoj studiji Zaklade Pew, od svih poljoprivrednika koji su tada uzgajali GM usjeve, 85% bilo onih koje se dri "siromanima", i to veinom iz zemalja u razvoju, tj. upravo onih zemalja koje stenju pod uvjetima Meunarodnoga monetarnoga fonda i velikim inozemnim kreditima.1

Ali, glede temeljne strukture poljoprivrednoga zemljita, nijedna zemlja na svijetu nije tako temeljito transformirana kao Argentina. Njezina povijest uzgoja genetski modificiranih usjeva i njezina "revolucija soje" jest primjer za prouavanje naina na koji neka zemlja, u ime "napretka", prestaje proizvoditi dostatne koliine hrane za vlastite potrebe, tj. postaje ovisna o uvozu.

Do poetka osamdesetih godina 20. stoljea ta je juno-amerika zemlja bila izuzetna po razini ivotnoga standarda njezina naroda. Poljoprivredni sustav, dijelom pod utjecajem vladavine Juana Perona, bio je raznolik i produktivan. U njemu su prevladavali mali obiteljski posjedi. Tijekom sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina tipian argentinski zemljoradnik uzgajao je male koliine nekih usjeva, povra ili itarica, neto peradi, stado ovaca, koza ili krava za proizvodnju mlijeka i, ponekad, stado goveda za prodaju mesa, i to na malom posjedu koje je obitelj desetljeima uivala temeljem prava posjeda. Tada je kvaliteta argentinske govedine bila tako visoka da je po svjetskim standardima konkurirala teksakoj. Sve do 1980-tih godina na toj plodnoj i bogatoj zemlji proizvodilo se znatno vie nego to su zemljoradnike obitelji mogle potroiti. Nije bilo dravnih dotacija za zemljoradnike, a zaduenost zemljoradnika bila je minimalna.

1 "Genetically Modified Food Crops in the United States" (Genetski mo

dificirane namirnice u Sjedinjenim Amerikim Dravama), Pew Inititative on Food and Biotechnology (Inicijativa Zaklade Pew o hrani i tehnologiji), kolovoz 2004. www.pewagbiotech.org.

39

S krizom duga iz 1980-tih godina sve se promijenilo. Kao i mnoge druge zemlje u razvoju, ovisne o uvozu nafte i stranom kapitalu za svoje gospodarstvo, i Argentina se, poslije drastinoga oka cijene nafte iz razdoblja od 1973. do 1979., nala sueljena sa stranom nestaicom dolara, prijeko potrebnih za kupnju uvoznih dobara, osobito nafte.

Za veinu zemalja u razvoju ti naftni okovi oznaili su kraj razvoja, nemogunost financiranja razvoja industrije i poljoprivrede i pokapanje nada u bolji ivot koji je tijekom ezdesetih godina bio na pomolu. Newyorke i londonske banke namjerno su tim zemljama davale kredite za pokrie njihovih deficita. Tako su junoamerike zemlje zagazile na put ovisnosti o dugovima, u novi oblik neslubenog imperijalizma, koji su provodili ljudi bez lica - birokrati Meunarodnoga monetarnoga fonda i Svjetske banke, u interesu privatnih bankarskih magnata poput Davida Rockefellera i njegovih banaka Chase Manhattan i Citicorp.

Upravo u trenutku najteega udara naftnoga oka na gospodarstvo, kao uvrnuta i zla kob, istodobno s naftnim okom iz 1974/75. svijet je pogodila i strana sua kakva desetljeima prije toga nije zapamena. To je dovelo do slabih uroda, osobito u Africi, Junoj Americi i nekim dijelovima Azije. Zbog oajnike potrebe za uvozom golemih koliina ita i drugih namirnica iz Sjedinjenih Amerikih Drava i zemalja Zapadne Europe, veina zemalja u razvoju bila je sueljena s gladi, nesposobna financirati tako velike koliine uvozne hrane, a o financiranju naftnoga oka da i ne govorimo.

Dinamika nastala nakon to su Engleska i Amerika, u kolovozu 1971., ukinule zlato kao pokrie dolara, poslije ega je uslijedilo poveanje cijene nafte od 400%, dovela je veinu

40

Kako su strani krediti pripomogli da Argentina postane "div soje"

svjetskoga stanovnitva, tj. onoga u zemljama u razvoju, u katastrofalno stanje.

Amerike i engleske banke, koje posluju na eurodolarsko-me tritu, plivale su u dolarima iz naftom bogatih zemalja OPEC-a. Zemljama poput Argentine te su banke bile spremne dati milijarde dolara kredita iz zaliha koje su zgrnule golemim poveanjem cijene nafte. A zemlje OPEC-a, pod pritiskom Amerike, odbile su prodavati naftu za druge valute, to je jo vie povealo potranju za dolarima. Iz tih "petrodolara", kako ih je nazvao Henry Kissinger nakon 400-postotnog poveanja cijene nafte, banke su davale kredite zemljama u razvoju.

Dok su se industrijske zemlje 1975., nakon prvih udara naftnoga oka, polagano oporavljale, u zemljama u razvoju stanje se, kao posljedica etiri puta vee cijene nafte, znatno pogoralo. Ukupni godinji deficit svih zemalja u razvoju, koji je poetkom 1970-tih iznosio prosjeno 6 milijarda dolara, poveao se do 1974. na vie od 26 milijarda dolara, tj. za etiri puta, kao i cijena nafte. A do 1976. dosegnuo je nepodnoljivu razinu od 42 milijarde dolara, odnosno, poveao se za sedam puta. Golema veina toga deficita odnosila se upravo na one zemlje u razvoju u kojima je prihod po glavi stanovnika, bio najmanji na svijetu.

Zbog opasnosti da bi mogle ostati bez daljnjih kredita od Svjetske banke i od privatnih banaka iz industrijskih zemalja, te nerazvijene zemlje bile su prisiljene svoja dragocjena sredstva namijenjena razvoju industrije i poljoprivrede preusmjeravan u svrhu smanjenja deficita "platne bilance". Morale su plaati naftu, i to u dolarima, a cijene njihovih sirovina, u situaciji globalne recesije iz 1974/75., ve su se bile znatno smanjile. Bile su prisiljene uzimati kratkorone kredite i izdvajati goleme svote za uvoz nafte. A jedine velike banke koje su im bile spremne davati kredite bile su amerike i britanske "euro-dolarske" banke, koje su na taj nain reciklirale svoje goleme "petrodolarske" profite. Kao rezultat toga, cijeli indijski potkon-

41

tinent, veina afrikih zemalja i mnoge junoamerike zemlje zapale su u teku ekonomsku krizu.

Zemljama poput Argentine banke su, pod vodstvom banke obitelji Rockefeller Chase Manhattan, kao i banaka Citibank, Chemical Bank, Bank of Boston, Barclays i drugih, u poetku davale kredite po vrlo povoljnim uvjetima. Krediti su ubrzo pokazali svoju mo stvaranja ovisnika pa se dolarski dug tih zemalja stalno poveavao. Dok su kamate londonskih banaka bile nepromijenjene, zemlje dunice mogle su te kredite servisirati iz svojih redovitih prihoda.

U listopadu 1979. sve se preko noi promijenilo. Tada je amerika Sredinja banka iz Washingtona prouzroila drastian monetarni ok. Tu monetarnu politiku, kojom su kamatne stope za samo nekoliko tjedana probile sve granice, ta je banka objasnila kao pokuaj "istiskivanja inflacije iz sustava". Tom ciljanom promjenom monetarne politike kamate na dolare dosegnule su nezapamene razine. Kamate na amerike eurodo-lare poveane su s 10% na 16%, a i ta je stopa trajala samo nekoliko tjedana, kao prolazna postaja na putu za 20%. Svijet je bio zapanjen.

ovjek koji je stvorio taj monetarni ok bio je novi guverner najmonije sredinje banke na svijetu - Paul A. Volcker. Toga ovjeka, koji je prije dolaska na tu dunost radio u amerikome Ministarstvu financija i predsjedniku Nixonu savjetovao ukidanje zlata kao pokria novca, osobno je odabrao predsjednik banke Chase Manhattan David Rockefeller. Taj isti Rockefeller, kao najmonija figura iza scene tijekom mandata predsjednika Cartera, nije imao nikakvih problema nagovoriti Jimmyja Cartera da i on prihvati Volckera kao svoga dunosnika. Zatim je Volcker, za samo nekoliko tjedana, nametnuo ok radi kojega je i bio postavljen na dunost u Washingtonu.

Rezultate nove kamatne stope moglo se lako predvidjeti. Ukupno svjetsko gospodarstvo zapalo je u najdublju krizu od one iz 1930-tih godina. I dolar je krenuo na svoj neuobiajeno

42

dugi, petogodinji uspon, a zabrinuti ulagai nastojali su pronai sigurnost u visokim kamatama. Ti su okovi, onaj naftni i ovaj kamatni, najtee pogodili ovisna gospodarstva zemalja u razvoju, koje su uvoznu robu plaale u rastuim dolarima, dok se vrijednost njihovih valuta, u odnosu na dolar, stalno smanjivala.

Zemlje poput Argentine najednom su morale negdje pronai dolare kako bi newyorkim i londonskim eurodolarskim bankama servisirale godinje obroke duga, poveane za oko 300%. Argentina je upala u kreditnu zamku slinu onoj koju je Velika Britanija 1880-tih godina postavila Egiptu kako bi preuzela kontrolu nad Sueskim kanalom. Newyorki bankari, pod vodstvom Rockefellera, dobro su nauili lekciju od svojih uitelja iz Londona.

Tih je godina ameriko "neformalno carstvo" ulazilo u svoju novu, veliku fazu, koja e doivjeti vrhunac 1990-tih godina, pod krilaticom "globalizacije". U stvarnosti, bio je to osvajaki pohod dolara, jer je kontrolom inozemnoga duga preuzeta kontrola nad ukupnim gospodarstvima mnogih zemalja. U sri te nove strategije preuzimanja svjetskoga gospodarstva bili su newyorke banke i Meunarodni monetarni fond, koji je pod kontrolom Washingtona. Rijetki su ljudi u to vrijeme prozreli injenicu da je cijeli taj proces bio unaprijed sraunat. Prljavi posao za velike banke obavit e korumpirane osobe u ciljanim dravama, poput generala Videle u Argentini i Pinocheta u ileu, a oni koji doista vuku konce, poput Davida Rockefellera i velikih banaka, ostat e duboko u pozadini.2

2 Engdahl, F. William: "Stoljee rata: anglo-amerika naftna politika i

novi svjetski poredak", 10. i 11. poglavlje. Perkins, John: "The Confessions of an Economic Hit Man" (Ispovijesti jednog ekonomskog plaenog ubojice), Berrett-Koehler Publishers, San Francisco, 2004.

43

Ranije su u Argentini, u razdoblju peronizma, postojali snani organizirani sindikati, a drava je imala veliku sredinju ulogu u gospodarstvu. Sindikati i drava suraivali su s uspjenim privatnim poduzeima. Bio je to regulirani ekonomski model slian Mussolinijevu korporativnome modelu koji je u Italiji uveden 1920-tih godina. U tome mirnome razdoblju ekonomskog rasta iz vremena poslije Drugoga svjetskoga rata, argentinski je model, moda, vie sliio socijaldemokratskome modelu skandinavskih zemalja. I peronizam je imao svojih nedostataka, ali je u argentinskome narodu izgradio snaan nacionalni identitet.

Vladavina predsjednika Perona krvavo je okonano vojnim udarom iz 1976., iza kojega je stajao Washington. Washington je taj vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastuega terorizma i komunizma u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno daje opasnost od gerilaca Narodne revolucionarne vojske (ERP-a) i skupina Montoneros fabricirala Argentinska vojska, iju je veinu visokih asnika kolovao ameriki Pentagon u zloglasnim amerikim vojnim kolama u Sjevernoj i Junoj Americi, gdje su nauili sve tehnike borbe protiv pobunjenika. Uvedena je vojna diktatura, na elu s predsjednikom Jorgeom Videlom, koja je bila daleko jezovitija i destruktivnija glede ljudskih prava, iako je dovedena na vlast toboe radi poboljanja tih prava. Prije vojnoga udara, u listopadu 1976., tadanji argentinski ministar vanjskih poslova admiral Cesar Guzzetti sastao se u Washingtonu s tadanjim amerikim ministrom vanjskih poslova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpredsjednikom Nelsonom Rockefellerom.

Tema toga sastanka bio je prijedlog argentinske vojne hunte o poduzimanju masovnih "represija" protiv argentinske oporbe. Prema dokumentima amerikoga Ministarstva vanjskih poslova, s kojih je samo nekoliko godina poslije toga sastanka

44

Slamanje nacionalne volje u Argentini

skinuta oznaka dravne tajne, s tim su se prijedlogom suglasili i Kissinger i Rockefeller, a Rockefeller je ak naveo kljune osobe koje treba ukloniti. Uslijedio je takozvani "prljavi rat", u kojemu je nestalo 15.000 intelektualaca, sindikalnih voa i drugih osoba iz redova oporbe.

U promjeni reima u Argentini obitelj Rockefeller imala je vie nego sluajnu ulogu. Kljuna osoba u toj promjeni reima bio je ministar gospodarstva Martinez de Hoz. Pod vlau vojne hunte, taj ovjek, koji je bio dobro povezan s bankom Davida Rockefellera Chase Manhattan, uveo je u Argentini radikalne mjere koje su pogodovale stranim ulaganjima. Uostalom, razlog Rockefellerove tajne potpore vojnoj hunti bila je ekonomija. Vojni udar privatno je financiran golemim koliinama novca iz Rockefellerove banke.

Braa Rockefeller drala su Junu Ameriku sferom utjecaja svoje obitelji jo od 1940-tih godina, kada je Davidov brat Nel-son, kao koordinator slube zvane Koordinator meuamerikih obavjetajnih poslova (Coordinator of Inter-American Intelli-gence Affairs, skraeno CIAA), u vrijeme mandata predsjednika Roosevelta, bio na elu amerike obavjetajne slube zaduene za Sjevernu i Junu Ameriku. Interesi obitelji Rockefeller protezali su se od naftnih polja u Venezueli do poljoprivrednih posjeda u Brazilu. A onda su zakljuili kako su im argentinski problemi povezani s vanjskim dugom jedinstvena prilika za promicanje interesa svoje obitelji u toj zemlji.

Ministar Martinez de Hoz odmrznuo je cijene na domaemu tritu, koje su do tada bile pod kontrolom drave, ukljuujui i cijene prehrambenih proizvoda i energije. Istodobno je zamrznuo plae, to je prepolovilo kupovnu mo argentinskoga naroda. Ukinute su carine pa su uvozna roba i strani spekulativni kapital preplavila argentinsgko trite. Prve banke koje su ule u Argentinu bile su Chase Manhattan i Citibank.

Kako bi uutkao prosvjede snanoga peronistikoga pokreta protiv toga udara na ivotni standard, vojni je reim okrutno

45

uguio oporbu. David Rockefeller bio je potpuno zadovoljan svojom novom Vladom u Argentini. Kasnije je, u jednom javnom govoru na Sveuilitu Princeton, duboko pohvalio Marti-neza de Hoza i rekao: "de Hoz je stari prijatelj..."

Godine 1989., poslije vie od deset godina represivnoga vojnoga reima, uvedena je nova faza erozije argentinskoga nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast predsjednika Car-losa Menema. Menem je bio imuan playboy, koji je kasnije optuen za golemu korupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada je u Bijeloj kui bio George Herbert Walker Bush, koji je argentinskoga predsjednika Menema primio kao osobnoga gosta Bijele kue najmanje osam puta. Njegov sin Niel Bush bio je gost u Menemovoj rezidenciji u Buenos Airesu. Ukratko, Menem je uivao najbolje veze na sjevernoamerikome kontinentu.

U situaciji u kojoj je Argentinska vojska vrvjela skandalima, a nezadovoljstvo naroda raslo, newyorki bankari i washington-ski monici zakljuili su kako je dolo vrijeme zaigrati na novu kartu kako bi i dalje mogli pljakati gospodarstvo te zemlje i preuzimati njezina poduzea. Menem je bio peronist samo po tome stoje pripadao istoj stranci. Kao predsjednik, uveo je ekonomsku ok terapiju drastiniju i od revolucije slobodnoga trita koju je Margaret Thatcher 1980-tih godina uvela u Velikoj Britaniji. Kao peronist, uspio je razoruati otpor unutar stranke i otpor sindikata.

I opet je kljuna uloga u njegovoj Vladi, u korist monih newyorkih bankara, pripala ministru gospodarstva. Novi ministar gospodarstva bio je Domingo Cavallo, uenik Martineza de Hoza i ovjek dobro poznat u newyorkim financijskim krugovima. Doktorirao je na Rockefellerovu Sveuilitu Harvard, kratko bio na dunosti guvernera Argentinske narodne banke, a Rockefeller ga je otvoreno hvalio kao "najizuzetnijega ovjeka na cijeloj zapadnoj hemisferi". Bio je i blizak prijatelj i poslovni partner Davida Mulforda, kljunog dunosnika Ministarstva

46

financija za vrijeme mandata starijega predsjednika Busha, zaduen za plan restrukturiranja dugova junoamerikih zemalja, takozvani Bradyjev plan. Kasnije je radio u Prvoj bostonskoj banci Credit Suisse (Credit Suisse First Boston Bank). Doista je bio ovjek od povjerenja "yankeejevskih bankara".3

Menemov ekonomski program napisali su prijatelji Davida Rockefellera iz Washingtona i New Yorka. U njemu je prioritet dan radikalnoj privatizaciji, ekonomskoj liberalizaciji, dokinuu nekada briljivo provoenih mjera dravne regulacije na svim podrujima, od zdravstva preko obrazovanja do gospodarstva, i otvaranju zatienoga argentinskoga trita uvozu stranih proizvoda, i to u veoj mjeri negoli je to bilo mogue u vrijeme vladavine vojne hunte. Privatizaciju je zahtijevao Washington i, u ime i za korist Washingtona, Meunarodni monetarni fond, kao uvjet za dobivanje kredita za "stabilizaciju" pesosa. U to je vrijeme Argentina imala hiperinflaciju tipa one u Weimarskoj Republici, 200% mjeseno. Hunta je iza sebe ostavila uniteno gospodarstvo i fiskalnu ekonomiju, duboko zaduenu u inozemstvu.

Menem je iskoristio umjetno proizvedenu hiperinflaciju, stvorenu posljednjih godina vladavine hunte, za uvoenje ekonomskih promjena koje su bile toliko radikalne da ih se ni vojna diktatura nije usudila uvesti. Ministar Cavallo posluno je nametnuo traene ekonomske okove i odmah dobio kredit od 2,4 milijarde dolara, popraen hvalospjevima Meunarodnoga monetarnoga fonda. Uslijedio je val privatizacije, od dravnoga poduzea za telekomunikacije do dravnoga monopola na naftu, ak i dravnih mirovina steenih temeljem socijalnog osiguranja. Korupcija je procvjetala. Menemovi ortaci i suradnici postali su milijarderi na raun poreznih obveznika.

3 Andersen, Martin Edwin i Dinges, John: "Kissinger had a hand in 'Dirty

War'" (Kissinger je imao prste u "prljavome ratu"), Insight Magazine, 7. sijenja 2002. Ismi, Asad: "Cry for Argentina" (Plaimo za Argentinom), Briarpatch, rujan 2000.

47

Rezultat svega toga lako se mogao predvidjeti. Mjesta dravnih monopola u gospodarstvu zauzeli su divovski strani privatni monopoli, financirani uglavnom kreditima Rockfelle-rovih banaka Chase Manhattan i Citibank. Iste te banke ubira-le su goleme profite i istodobno organizirale odljev kapitala imunih Argentinaca, iji su pesosi, nekoliko godina kasnije, pretvoreni u dolare, zavravali na raunima "privatnih banaka" Chase Manhattan i Citibank izvan Argentine.

Posljedice po iroke slojeve naroda bile su sve osim pozitivne. Nakon to su stranci preuzeli gospodarstvo, uslijedila su masovna otputanja do tada dravnih radnika. Nije udo da su Menemov reim i njegov ekonomski car Domingo Cavallo dobivali pohvale zato to su stvorili, kako su to nazvali financijski mediji, "argentinsko udo".

Inflacija je zaustavljena 1991. potpunom predajom monetarne kontrole nekoj vrsti sredinje banke, tijelu zvanome "Odbor za valutu", koji je bio pod kontrolom MMF-a. Tada je "Odbor za valutu" utvrdio teaj pesosa u odnosu na dolar na 1:1, to znai da je pesos, u odnosu na njegovu vrijednost iz 1970-tih godina, pretrpio znatnu devalvaciju. Nije se smjelo tiskati novac za poticanje gospodarstva bez jednakog poveanja dolarskih zaliha na raunu "Odbora za valutu". Tako utvreni pesos irom je otvorio vrata stranim ulagaima koji su tijekom 1990-tih godina zgrtali golema bogatstva na privatizaciji dravnoga gospodarstva. asopis ReVista, koji izdaje Rockefel-lerov Centar za Latinsku Ameriku na Sveuilitu Harvard, napisao je: "Argentina je posljednjih deset godina napravila ekonomski velike korake na putu ulaska u 'prvi svijet'".

Kad je Cavallo, usred velike ekonomske krize u Argentini, u travnju 2001., ponovno pozvan na elo Ministarstva gospodarstva, potajno je izveo udar u korist newyorkih banaka i svojih domaih prijatelja bankara. Zamrznuo je bankovne raune graana kako bi spasio banke i kreditne linije prema newyorkim bankama Rockefellera i prijatelja.

48

Argentina je u tome trenutku imala 132 milijarde dospjeloga vanjskoga duga. Prvi Cavallov potez na dunosti ministra gospodarstva 2001. godine bio je njegov tajni sastanak s predstavnikom Rockefellerove banke JP Morgan-Chase Manhattan, Davidom Mulfordom iz banke CSFB, predstavnikom londonske banke HSBC i predstavnicima jo nekoliko biranih stranih banaka. Na tome su sastanku stare argentinske dravne obveznice u vrijednosti od 29 milijarda dolara zamijenili novima. Tim tajnim poslom banke su ubrale goleme profite i osigurale svoje kredite u Argentini. Argentina je i ovoga puta bila gubitnik, jer je zamjenom obveznica njezin vanjski dug postao jo vei. Prema amerikim financijskim ulagaima tim je dogovorom ak ubrzano dospjee vanjskoga duga. Ukupni inozemni dug narastao je do 2003. na 198 milijarda dolara, to znai da se od Menemova dolaska na vlast poveao za tri puta.

Rockefellerova "argentinska agrarna revolucija"

Sredinom devedesetih godina Menemova je Vlada poduzela revoluciju na podruju argentinske tradicionalno produktivne poljoprivrede kako bi je pretvorila u monokulturnu poljoprivredu namijenjenu svjetskome izvozu. Scenarij su i ovoga puta napisali strani interesi iz New Yorka i Washingtona, u prvome redu prijatelji Davida Rockefellera.

Menem je tvrdio kako je transformacija tradicionalnoga naina uzgoja poljoprivrednih kultura u industrijski uzgoj genetski modificirane soje Argentini prijeko potrebna eli li ta zemlja podmirivati svoje rastue vanjske dugove. To je bila la, ali je njome uspio argentinsku poljoprivredu transformirati po elji sjevernoamerikih ulagaa poput Davida Rockefellera te kompanija Monsanto i Cargill Inc.

49

Poslije gotovo dvadeset godina unitavanja gospodarstva primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom privatizacijom i rastakanjem mjera zatite domaega trita, Argentina je trebala postati metom najradikalnije transformacije svoga visoko cijenjenoga poljoprivrednoga gospodarstva.

Godine 1991., tj. nekoliko godina prije negoli je u Sjedinjenim Amerikim Dravama takav uzgoj poeo i bio odobren, Argentina je postala tajnim pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih kultura. Menemova je Vlada osnovala komisiju sa znanstvenim prizvukom, zvanu "Savjetodavna komisija za biotehnologiju". Ona e nadzirati izdavanje licenca za vie od 569 pokusnih uzgoja kukuruza, suncokreta, pamuka, penice i osobito soje. O cijelom tom prijepornom pitanju ni Menemova Vlada ni spomenuta komisija nisu pokrenule nikakvu javnu raspravu o tome jesu li genetski modificirani usjevi tetni ili nisu.

Komisija se sastajala potajno, a svoje spoznaje nije nikada javno objavljivala. Bila je tek puki predstavnik za javnost stranih multinacionalnih proizvoaa genetski modificirana sjemena. Tome se nije trebalo uditi budui da su lanovi Komisije bili predstavnici divovskih proizvoaa GM kultura, poput kompanija Monsanto, Syngenta, Dow AgroSciences i drugih. Zatim je Menem, 1996., iste godine u kojoj je genetski modificirana soja prvi put naveliko posijana u Sjedinjenim Amerikim Dravama, izdao licencu Korporaciji Monsanto iz St. Louisa iz amerike savezne drave Missouri. Monsanto je najvei svjetski proizvoa genetski modificirana sjemena soje, usjeva koji je od 1970-tih godina u svjetskoj poljoprivredi bivao sve vaniji kao stona hrana.

Istodobno sa sveopim uvoenjem genetski modificiranog sjemena soje u Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke, poput Cargilla, kao najvee svjetske kompanije za prodaju ita i itnih proizvoda, te meunarodni ulagaki fondovi, poput Sorosova Fonda Quantum, kao i strana osiguravajua drutva i

50

korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su naveliko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) argentinsku obradivu zemlju. Ta e zemlja postati neizmjerno unosna stranim ulagaima, a temelj svega bilo je genetski modificirano sjeme kompanije Monsanto. Argentinska zemlja bit e pretvorena u golemu tvornicu za proizvodnju industrijskoga sjemena. Za strane ulagae, ljepota toga projekta bila je u tome to je za uzgoj genetski modificirane soje, u usporedbi s tradicionalnom poljoprivredom, bilo potrebno vrlo malo ljudskoga rada.

Zbog nedaa prouzroenih ekonomskom krizom, banke su stavile na drabu milijune hektara prvorazredne obradive zemlje. Dolare za kupnju te zemlje imale su samo strane kompanije i strane privatne osobe. Seljacima sitnim poljoprivrednicima, koji su jo uspijevali preivljavati, nuen je bijedan sitni za njihovu zemlju. One koji su odbijali zemlju prodati esto su terorom ili policijskom silom tjerali sa zemlje. A bilo je na desetke tisua onih seljaka koji nisu mogli vratiti dugove. Oni su sa zemlje potjerani poplavom jeftinih poljoprivrednih proizvoda iz uvoza, uvezenih uglavnom nakon ukidanja mjera zatite trita slijedom zahtjeva MMF-a za uvoenjem slobodnoga trita.

Kako bi revolucija genetski modificirane soje bila doista unosna, njezinim su sponzorima bila potrebna golema prostranstva, poput onih u Kansasu, na kojima velika poljoprivredna mehanizacija moe raditi dan i no i na kojima nije potreban ni

voza traktora. Osim toga, za uzgoj genetski modificirane soje, u ije je sjeme ugraen specijalni herbicid Roundup, nije potrebno tradicionalno oranje zemlje. Genetski modificirano sjeme soje prodavano je argentinskim farmerima kao ekoloki proizvod, za koji nije potrebno "kopanje". U stvarnosti, to je sjeme bilo daleko od ekoloki pozitivnoga.

Genetski modificirana soja RR i herbicid Roundup sijani su tehnikom izmiljenom u Sjedinjenim Amerikim Dravama i

51

zvanom "direktno sijanje". Ta tehnika tedi vrijeme i novac. Specijalnim golemim strojem za direktno sijanje, kakav su sebi mogli priutiti samo vei bogati farmeri, genetski modificirano sjeme soje mehaniki se utiskuje do dubine od nekoliko centimetara, a onda se, takoer automatski, u rupice ugura zemlja. Tisue hektara zemlje potpuno obradi, tj. zasije, samo jedan ovjek. Ostaci uroda od prethodne sjetve ostavljaju se trunuti na zemlji. Tako je kompanija Monsanto stjecala sve vea trita za prodaju svojih specijalnih herbicida Roundup. Radi usporedbe, da bi se vonjak breskve ili limuna obradio na tradicionalan nain, potrebno je 70 do 80 radnika.

Odlukom iz 1996. godine, kojom je argentinska Vlada odobrila uzgoj genetski modificirane soje kompanije Monsanto, Argentina e pretrpjeti revoluciju koju su njezini promicatelji pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A to je, zapravo, nekad produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice monih i bogatih zemljoposjednika latifundista.

Menemova se Vlada pobrinula irom otvoriti vrata ulasku genetski modificirana sjemena soje. Argentinski su seljaci bili u tekim ekonomskim problemima nakon dugogodinje krize i hiperinflacije. Kompanija Monsanto uskoila je i novca gladnim seljacima dala "kredite" za kupnju njezina genetski modificirana sjemena i herbicida Roundupa koji ide uz to sjeme i koji je jedini uinkovit za genetski modificirano sjeme soje. Usto je na uzgoj genetski modificirane soje seljake u poetku mamila tako to im je nudila poljoprivredne strojeve i strunjake koji e ih educirati u primjeni te nove tehnologije.

52

"Soya for me, Argentina..."*

Rezultati revolucije genetski modificirane soje u Argentini bili su impresivni. Za niti deset godina poljoprivreda te zemlje do temelja je transformirana.

Tijekom sedamdesetih godina 20. stoljea, prije dunike krize, soja nije ni postojala kao imbenik argentinske poljoprivrede. Sojom je bilo zasijano samo 9.500 hektara zemljita. Na tipinom obiteljskom posjedu uzgajali su se povre, itarice, pokoja krava za mlijeko i meso te kokoi.

Godine 2000., nakon samo etiri godine revolucije koju je kompanija Monsanto provela svojom genetski modificiranom sojom i mehanizacijom za masovnu proizvodnju soje, genetski modificiranom sojom bilo je zasijano vie od 10 milijuna hektara poljoprivrednih povrina. Do 2004. povrine zasijane takvom sojom poveale su se na 14 milijuna hektara. Golemim strojevima posjeene su ume, ukljuujui i dragocjene praume Amazone u Brazilu te na podrujima na kojima su tradicionalno ivjeli Indijanci, kako bi povrine za uzgoj GM soje bile to vee.

Argentinska raznolikost poljoprivrednih kultura s poljima kukuruza, penice i drugih usjeva, sa stadima goveda na slobodnoj ispai golemom se brzinom pretvarala u monokulturnu poljoprivredu. Ba kao to je u Egiptu 1880-tih godina zavladao pamuk.

Vie od stotinu godina argentinske obradive povrine, oso-bito legendarne pampe, bile su arenilo velikih polja kukuruza i penice proaranih zelenim panjacima na kojima su pasla stada goveda. Poljoprivrednici su na svojoj zemlji neko vrijeme uzgajali poljoprivredne kulture, a zatim su na neko vrijeme tu

* Autor aludira na Madonninu pjesmu "Don' Cry for Me, Argentina" -nap. prev.

53

zemlju pretvarali u panjake kako bi sauvali kvalitetu tla. S uvoenjem soje uvedena je poljoprivreda monokulture, s time da soja isisava vitalne hranjive sastojke iz tla. To znai da e biti potrebne sve vee koliine umjetnoga gnojiva, a ne manje, kako je obeavala kompanija Monsanto. Velika stada goveda, koja su se uzgajala radi mlijeka i mesa, i koja su desetljeima slobodno pasla na prostranim panjacima, stjerana su u skuene obore amerikoga tipa, kako bi oslobodila prostor za to vee koliine unosne soje. Tradicionalna polja itarica, lee, graka i mahuna gotovo su nestala.

Vodei argentinski agroekolog Walter Pengue, specijalist za utjecaj genetski modificirane soje, predvidio je sljedee: "Ako nastavimo ovim putem, moda za 50 godina, na zemlji se vie nee moi uzgajati nita".

Godine 2004. gotovo polovica poljoprivrednoga zemljita u Argentini, koje pokriva 48% ukupne povrine te zemlje, bila je zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modificirana soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentinskih farma za proizvodnju mlijeka smanjio se za 50%. Argentina je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja, po znatno viim cijenama. Kako je soja stotine tisua seljaka istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost.

U mirnijemu razdoblju iz 1970-tih godina, prije dolaska Rockefellera i newyorkih banaka, Argentina je imala jedan od najviih ivotnih standarda na svijetu. Godine 1970. broj stanovnika koji je, po slubenim statistikama, ivio ispod granice siromatva iznosio je 5%. Godine 1988. taj se postotak poveao na 30%, a 2002. na 51%.

Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata, godine 2003. procjenjivala se na razini izmeu 11 i 17% ukupnoga argentinskoga stanovnitva, koje je tada brojilo 37 milijuna. U jeku drastine ekonomske krize, nastale zbog nemogunosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da se vie ne moe osloniti na tradicionalni nain preivljavanja

54

od sitnih posjeda. Obradive povrine ve su bile preplavljene genetski modificiranom sojom i nedostupne ak i uzgoju uobiajenih usjeva za preivljavanje.

Uz pomo stranih ulagaa i agrarnih divova poput Monsan-ta i Cargilla, veliki argentinski zemljoposjednici sustavno su oduzimali zemlju bespomonim seljacima, najee uz potporu drave. Po argentinskome zakonu, seljaci su mogli i dalje obraivati zemlju ako su je do tada obraivali najmanje 20 godina i ako tijekom tih 20 godina tu zemlju nije nitko potraivao. To tradicionalno pravo pogazili su novi moni interesni krugovi s podruja agrobiznisa. U golemoj pokrajini Santiago del Estero veliki zemljoposjednici feudalnoga tipa otpoeli su masovne sjee uma kako bi ta podruja pretvorili u povrine za uzgoj genetski modificirane soje. Naseljima sa seljakim posjedima najednom je priopavano da njihova zemlja pripada nekome drugome. Ako bi odbili dragovoljno napustiti zemlju, esto bi se pojavljivale naoruane skupine koje bi im otimale stoku, palile ljetinu i prijetile ubojstvom. Diljem Argentine, primamljivi profiti od izvoza genetski modificirane soje bili su pokretaka snaga iza dokinua tradicionalne poljoprivrede.

Kako su seljake obitelji pretvarane u sirotinju bez posjeda i istjerivane sa zemlje, preivljavanje su traile u sirotinjskim etvrtima na rubovima velikih gradova, koje su bile neljudski prenapuene i u kojima su vladali neredi, samoubojstva, zloini i bolesti. Za samo nekoliko godina vie od 300.000 seljaka i malih zemljoposjednika istjerano je sa zemlje kako bi se oslobodio prostor za velike uzgajivae genetski modificirane soje. Sirotinjski viak stanovnitva pobjegao je u gradove, osobito u Buenos Aires, u oajnikoj potrazi za preivljavanjem.

55

Kompanija Monsanto pobjeuje prijevarom

Kao da su se pridravali drevnih pravila panjolskih konkvi-stadora iz 16. stoljea, ratnici kompanije Monsanto zauzeli su Argentinu kampanjom lai i prijevara. Kako po argentinskome Zakonu o sjemenu patentirano sjeme soje kompanije Monsanto, genetski modificirano i otporno na glifosate nije bilo zatieno, Monsanto nije po zakonu mogao traiti naknadu za prava od argentinskih farmera koji su sijali njegovo genetski modificirano sjeme i od svoje ljetine ostavljali sjeme za iduu sjetvu. To je bilo normalno i zakonom doputeno. Farmeri su tradicionalno mogli ostavljati dio ljetine za vlastitu sjetvu.

No, ubiranje prihoda od prava, takozvane "pristojbe za tehnoloku licencu", bilo je sr Monsantova marketinkoga projekta. Farmeri u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u drugim zemljama moraju potpisati ugovor s kompanijom Monsanto, kojim se obvezuju da nee ostavljati sjeme za iduu sjetvu i da e svake godine Monsantu plaati autorska prava. To je sotonski oblik ropstva.

Kako bi zaobila injenicu da je nacionalistiki orijentirani