filozofsko-teološki aspekti poimanja istine

IzvorničlanakUDK27–1:165.023Primljeno9.12.2010.

Hrvoje LasićFilozofskifakultetDružbeIsusove,Jordanovac110,HR–10001Zagreb

[email protected]

Filozofsko-teološki aspekti poimanja istine

SažetakU ovom radu autor se bavi poimanjem, smislom i značenjem tradicionalne definicije istine »adaequatioreietintellectus« s teološkog stajališta u odnosu na spoznaju biti istine u suvremenoj filozofiji i znanosti sa stajališta egzistencije i ljudskoga života »adaequatiorealismentisetvitae«. Raspravu o problemu istine između R. GarrigouLagrangea i Mauricea Blondela te Heideggerovu studiju o spoznaji »biti istine« kritički analizira s filozofskoteološkog motrišta. Otkriva različita polazišta u shvaćanju naravne i nadnaravne zbilje, kao i mogućnosti i poteškoće u spoznaji i definiranju istine adekvatnim pojmovima koji bi realno i cjelovito izrazili »bit istine«. Vječno filozofsko temeljno pitanje »Što je istina?«, »Zašto uopće nešto jest, a ne ništa?«, ostaje otvoreno i uvijek se iznova postavlja na ovaj ili onaj način.

Ključne riječispoznaja,bićeibit,istinaineistina,bitistine,bitak,Bog,istinerazuma,istinečinjenica,istinevjere,definicijaistine

Uvod

Uovom radu riječ je o poimanju istine, o smislu i značenju tradicionalnedefinicijeistine»adaequatio rei et intellectus«steološkogstajalištauodnosunaspoznaju»bitiistine«usuvremenojfilozofijiiznanostisegzistencijalnogi psihologijskog stajališta »adaequatio realis mentis et vitae«. Raspravu oproblemuistineR.GarrigouLagrangea,dominikanca,poznatogprofesoranaPapinskomsveučilištu sv.TomeAkvinskogauRimu iMauriceaBlondela,francuskogfilozofamodernefilozofije,teHeideggerovustudijuO biti istine,kritičkiseanalizirasfilozofskoteološkogmotrišta.Istražujuserazličitapolazištaushvaćanjunaravneinadnaravnezbilje,kaoimogućnostiipoteškoćeuspoznajiidefiniranjuistineuadekvatnimpojmovimakojibirealnoicjelovitoizrazilisamuistinuinjezinubit.Uvijekiznovapostavljasefilozofskopitanje:»Štojeistina?«,»Zaštouopćeneštojest,aneništa?«Pitanjeostajeotvorenoiuvijekseiznovapostavljanaovajilionajnačin,dabisedošlodokonačnogodgovora.Zadaćajefilozofijeupravoutomedasaznakakvajeistinastvarnosti(zbilje),aneštosufilozofionjojmislili.Filozofskoteološkamišljenjamogunaspribližitispoznajiistinestvarnosti,alinamnemogupotpunootkritisamubitistine.Riječ je o filozofskoteološkim aspektimau definiciji istine, o filozofskimistinamauodnosunavjerskeistine,orazumskojspoznajibićaibiti,opočeluprirodeipojedinjenju,orazumskojiovjerskojspoznajiBoga,izvoruipočelusvihbića.VažnojedobrorazlikovatiprvotnonužnoBiće(Bitak–Bogas/tvoritelja)kojioduvijek»Jest«posebioddrugotnihbića,stvorenjakoji»jesu«

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA127–128God.32(2012)Sv.3–4(501–514)

H.Lasić,Filozofskoteološkiaspektipoimanjaistine502

poprvotnomBiću(BitkuBogu)kojiihomogućuje,osvjetljuje,ukojimaseotkrivaiobjavljujesebesamogaisvojubitnavišenačina.Nužnojeotkritirazlikuizmeđubitkaibiti,bićaibiti(de ente et essentia),dabiseuočilanjihovabitnapovezanost.Pitanjeistinebitnojepovezanosaspoznajombića,smislomisvrhomnjegovapostojanja.PremaTomiAkvinskom, istina jenajviša inajjačanapodručjuumnogživota;jačajeiodvinaiodkraljaiodžene(»Questionesdequolibet«,XII,q.13,a.1).

1. Objava Boga čovjeku – Bogojavljenje u ljudskoj naravi – Utjelovljenje Boga

Upotrazizaistinomosvemuštopostoji,obićukaobiću,obićima,prvenstvenoočovjekuisvijetuukojemuživi,upovijestiopćenitonailazimonaraznapolazištaiodgovore.UpovijesnimreligijamaBogseobjavljuječovjekuposrednimputomipriopćujemusenačovjekurazumljivnačinugranicamanjegovihspoznajnihmogućnosti,ostajućiidaljeskriveniBogsvojombiti.OBožjemobjavljivanjuljudimaizvještavajuSvetispisi,natemeljukojihvrsnitumačiiznosesvojafilozofskoteološkamišljenjaoBoguiosvemušto»jest«ištosepokazujeusvijetuiuljudskojsvijestiuraznimoblicimainamnogonačina.Sljedećiprimjeritozornopokazuju.»Jasamkojijesam[…]‘Jajesam’[…]–Jahve,Bogvašihotaca,BogAbrahamov,BogIzakov,BogJakovljev«(Izl3,14.15),odgovorjeBogaJahveMojsijunapitanjetkojeonikakomujeime.»Jasamput,istinaiživot«(Iv14,6),riječisuIsusaKrista,kojeprenoseIsusoviučenici.Takosv.IvanevanđelistuPrologu(Uvodu)uevanđeljepiše:

»UpočetkubijašeRiječ,iRiječbijašekodBoga–iRiječbijašeBog.OnaupočetkubijašekodBoga.Svejeponjojpostalo,iništaštopostojinijebeznjepostalo.UnjojbijašeŽivot,iŽivotbijašesvjetloljudima.ISvjetlosvijetliutami,itamaganeobuze.[…]Svjetloistinito,kojerasvjetljujesvakogčovjeka,dođenaovajsvijet.Bijašenasvijet,isvijetpostadeponjemu,asvijetganeupozna.Ksvojimadođe,aliganjegovineprimiše.Asvimakojigaprimiše,dadevlast,dapostanudjecaBožja:onimakojivjerujuunjegovoime:kojinisurođeniniodkrvi,niodvoljetjelesneniodvoljemuževljeve,nego–odBoga.IRiječtijelompostala,inastanilasemeđunama.Imismopromatralislavunjegovu,slavukojuimakaoJedinorođenacodOca–punmilostiiistine.[…]Uistinu,svimiprimismoodnjegovepunine:milostzamilost.Jer,ZakonbijašedanpoMojsiju,apoIsusuKristudođemilostiistina.Boganitkonikadanijevidio:Jedinorođenac–Bog,kojijeukriluOčevu,ongajeobjavio.«(Iv1,1–18)

UprvojPoslanici vjernicimaIvannastavlja:

»Aovojeporukakojusmočuliodnjegaikojuvamdojavljujemo.Bogjesvjetloinikakvetamenemaunjemu.Akotvrdimodasmouzajedništvusnjim,aživimoutami,lažemoinepostupamopremaistini.«(1Iv1,5–7)

Petar,apostol,udrugojPoslaniciobraćasevjernicimariječima:»UistinunismovamnavijestilimoćidolazaknašegaGospodinaIsusaKristadržećiselukavoizmišljenebajke,nego jersmobiliočevidcinjegova(božanskoga)veličanstva.Onje,naimeprimiočastislavuodBogaOcakadmujeodtakouzvišeneslavedošaoglas:‘OvojeSinmoj,Ljubljenimoj,kogasamodabrao’.Itajglaskojijedošaosnebamismočulikadsmobilisnjimnasvetojgori.Timdržimovrlosigurnimsveproroštvo.VidobročiniteštoupireteunjpogledkaousvjetiljkukojasvijetliutamnommjestudokneosvanedanidoksenepomoliDanicauvašimsrcima.«(2Pt1,16–19)»Prijesvegaovoznajte:nijednoproročanstvosadržanouPismunijestvarsamovoljnogtumačenja,jernikadnekoproročanstvonijedošloodljudskoghtjenja,negosuljudigovoriliodBoga,potaknutiodDuhaSvetoga.«(2Pt1,21)



Isusjesvjetlosvijeta:»Isusimponovnoprogovori:‘Jasamsvjetlosvijeta.Tkomeneslijedi,sigurnonećeićipotami,negoćeimatsvjetlokojevodiuživot.’«(Iv8,12)

Isusovasvjedočanstvasuistinita:»‘Da,akonebudetevjerovalidaJaJesam,umrijetćeteusvojimgrijesima.’.‘Tkosiondati?’,upitašega.Isusimodgovori:‘Prijesveg,onoštovamigovorim.[…]Alikojimeposla,istinitje,ijaštosamnaučioodnjega,togovorimsvijetu’.OnineshvatišedaimgovorioOcu.TadaIsusreče:‘KadpodigneteSinaČovječjega,tadaćetesaznatidaJaJesamidaništaodsebenečinim,većdagovorimonoštomeOtacnauči.Onajkojimeposla,samnomje.Onmeneostavljasama,jerjauvijekčinimštojenjemuugodno.’«(Iv8,24–29)

Prematome,onikojinestoječvrstouistini,govorelaž;Isusunevjerujujerimobjavljujeistinu(Iv8,44.45).PrijepovratkakOcu,IsuspredajeOčevuriječučenicima:»Jasamimpredaoriječtvoju,isvijetihzamrzi,jervišenepripadajusvijetu,kaoštonijanepripadamsvijetu.Nemolimtedaihdignešsasvijeta,većdaihočuvašodZloga.[…]Posvetiihistinom;tvojajeriječistina[…]Jasebesamogposvećujemzanjihdaionibuduposvećeniistinom.«(Iv17,14–19)

NaPilatovopitanjeupućenoIsusu:»Jesilitikraljžidovski?«,Isusodgovori:»‘Mojekraljevstvonepripadaovomusvijetu(…)’.‘Dakle,tisikralj?’rečemuPilat.‘Dobroveliš–odgovorimuIsus–jasamkralj.Jasamsezatorodioizatodošaonasvijetdasvjedočimzaistinu.Svatkotkojeprijateljistineslušamojglas’.‘Štojeistina’upitagaPilat?«(Iv18,33.36.37−38)

TosuvjerskeistinekojeBogpriopćujepojedincimanadahnutimDuhomSvetim,kojiihpotomprenoseusmenompredajomiobjavljujuuSvetompismu.Uzmemoliuovomoblikuotkrivanje,objavljivanjeipriopćivanjeBogačovjeku,ondajejasnodaječovjeknajsavršenijimedijkojipostojiuovomsvijetu,jerjesposobančutiiprenijetiporukenajsavršenijegumnogaBića,njegovuRiječ,mudrost,častislavu.Usvijetujevrlomalotakvihmedijskihosoba,posrednikaizmeđuBogailjudi.PrviiposljednjiodnjihbijašeidanasjestiostajezauvijekzaonekojiuNjvjerujuIsusKrist,SinBožjiiSinČovječji.Istinuiistinitostnjegovaobjavljivanjauljudskojnaravi,posredništvomčovjeka,teolozipokušavajurazumskimputomshvatitiiobrazložiti.Međutim,kakoseradiostvarnostikojanadilaziljudskusposobnostshvaćanja,čovjekuostaje jednino vjerovati u postojanje takve stvarnosti i njezina tvorca, čijuistinitostivjerodostojnostjamčisamBogobjavitelj.OtudiopravdanasumnjaneuvjerodostojnostiistinitostBožjeriječ,negoučovjeka,unjegovovjernoiistinitopriopćivanjeBožjeriječi,Božjeporukeupućeneljudimapočovjeku.IstinitajesamoBožjariječjerjeRiječsavršenogabića:Boga,anečovjeka:ograničenogabića.Stogasuljudskimedijičestouopasnostibitinepouzdani,neistiniti,nepotpunikadseradiopriopćivanju»nadnaravnestvarnosti«,pogotovokadnamjernoprikrivajuvjerskeistine,ačestoiistinerazumaiistinečinjenica,čijeposljediceuraznimpodručjimaljudskedjelatnostimogubiti,inažalostjesu,pogibeljneizapojedincaizadruštvo.Uostalom,otomesvjedočipovijestljudskogroda.Pouzdanostuistinuiistinitostpostojanjanekihčinjenica,događanjaokojimagovoričovjek,najsavršenijimedijpriopćivanja,ovisiočovjekusamomkojijeslobodaniumogućnostičvrstostajatiuIstini,ukojojnematame,iliuneistini,utami,neistinitostiilažnosti.

2. Čovjek u potrazi za istinom o biću i biti

Upovijestifilozofijezapisanesunekeidejeimudremisliobićuibiti,obitkuibiću,oistini,obitiistine,istinitostiilažnosti,kojesufilozofiizrekliiliimse



pripisujutijekompovijesti.Onezapravopokazujudajeljudskobićerazumnoislobodno,sposobnoopažatiispoznavatizbilju,razlikovatibićeodnebića,istinuodneistine,istinitostodlažnosti.Tojerazvidnoizsljedećihprimjera:»Svestalnamijenajest«(Heraklit);»Čovjekjemjerasvihstvari«(Protagora);»Akoposlušašmoj savjet, nećešmisliti kaoSokrat, već istinito« (Sokrat);»Svepostaje,ništanije«(Platon);»Štojebitak«(Aristotel);»DragmijePlaton,alimijedražaistina«(Aristotel);»Istinajesamojedna:tkojepoznajenesavršeno,vidiihviše,tkojepoznajesavršeno,vidijedinstvo«(Bossuet);»Biosamzaprepaštenvelikomkoličinomnetočnostikojesamprihvatiokaoistinutijekomdjetinjstva«(RenéDescartes);»Mislim,daklejesam«(R.Descartes);»Dvijesuvrsteistina:‘Istinerazumaičinjenice’«(GottfriedWilhelmLeibniz);»Zaštoneštojest,anijeradijeništa«(G.W.Leibniz);»Jednojepokazatičovjekudagriješi,adrugodatimuistinu«(JohnLocke);»Zaistinomvičusvi,alimaloihsenjedrže«(GeorgeBerkeley);»Ljepotaustvarimapostojiuumuonogakojionjimarazmišlja«(DavidHume);»Sretanjeonajtkosvladasvojego.Tkopostignemir.Tkopronađeistinu«(GautamaBuddha);»Samočovjekodsvihbića,kadgapozoveglasBitka,iskušavačudonadčudima:atojedaonoštojest–jest«(MartinHeidegger);»Kakomožemobitisigurnidaselažnonepredstavljamo«(JacquesLacan);»Sveštomožemojesttražitipogreškeusvojimnajboljimteorijama«(KarlPopper);»Čovjekjedobarnasamojedannačin,a lošnamnogenačine«(Aristotel);»Osoba je individualnasupstancijarazumneprirode«(Boetije);»Dušasepoznajepodjelima«(TomaAkvinski);»Malofilozofijevučeljudskiumpremaateizmu,alidubinaufilozofijiodvodiljudskemisliureligiju«(FrancisBacon);»SvejeJedno,aJednojebožansko«(BenedictSpinoza);»SvejeJedno«(Parmenid);»Bogjeuzroksvimstvarimakojesenalazeunjemu«(B.Spinoza);»Ljudisevarajuakomisledasuslobodni«(B.Spinoza);»Čovjekserađaslobodan,asvudajeulancima«(JeanJacquesRousseau);»PotpunojenužnovjerovatiuBožjepostojanje,nonijenužnotomoćiidokazati«(ImmanuelKant);»Sigurnojedaćeonikojisurođeniumrijeti,kaoidaćeonikojisuumrliponovnoseroditi«(Bhagvad Gita);»Onoštojekonačnonemapravibitak«(GeorgWilhelmFriedrichHegel);»Onoštojestvarnojestumno,onoštojeumnojeststvarno«(G.W.F.Hegel);»Nepostoječinjenice,samointerpretacije«(FriedrichNietzsche);»Oonomuočemunemožemogovoriti,moramošutjeti«(LudwigWittgenstein);»Najvećiparadokssvegmišljenjapokušajjeotkrivanjanečegaočemusenemožemisliti«(SørenKierkegaard);»Japostojim,asveštonijeja tek je puki fenomen koji nestaje u fenomenalnim povezanostima« (EdmundHusserl);»Pakao,tosudrugi«(JeanPaulSartre);»Životnijeonoštomislim,negoonoštoproživljavam«(MauriceMerleauPonty).1

Postavljaseopravdanoiutemeljenopitanjegovoriličovjekistinuinatemeljučegamožemobitisigurniuistinitostnjegovihriječi,izričaja,predodžbi,sudova?Gdjesemožekritipogreška?Uumu?Zasv.TomutojejasnonesamonatemeljuSvetogpismanegonatemeljuzdravograzuma,kojijesposobanrazlikovatiistinuodneistine,istinitostodlažnosti,svjetloodtame.Jelinijekanjeistinezapravoprikrivanjeistine,potvrđivanjeistinesamonanegativannačin?PremaHeideggeru,svakasepogrešnostiiskrivljenje,lažiprijevara,obmanaiprivid,ukratko–svevrsteneistinepripisujusečovjeku.2PremaFilipuGrgiću,riječiizAristoteloveMetafizikemoguseshvatitikaosvojevrstanzaključakcjelokupneAristoteloveraspraveoistinitostiilažnosti:

»‘Biti’kao ‘biti istinito’ i ‘nebiti’kao ‘biti lažno’ jest: (1) (a)akosespaja,onda je istinito,(b)akosenespaja,ondajelažno;(2)(a)akojest,ondajesttako,kakojest,(b)akonijetakokakojest,ondanije.‘Bitiistinit’,značimislititestvari.Tunepostojilažnostilipogreška,nego



neznanje.Alineneznanjekaosljepoća.Jersljepoćajeonostanjeukojemunetkouopćenemasposobnostmišljenja.«3

Činjenica:»Bitiinebiti«proizlaziizdijalektičkogkonteksta.

»Onanaimeproizlaziiztogaštose‘Jest’kaoodgovornapitanjeopredmeturasprave,možeshvatiti (odnosnomožeznačiti) ‘Istina/Istinito je’ (aukrajnjoj liniji i ‘Uistinu je tako’ itd.).Obrnutovrijediiza‘Nije’.TobismomoglinazvatikontekstualnimodnosnodijalektičkimdodatkomAristotelovojverzijiteorijekorespondencije,gdjeistinitostsudaneovisisamoonjegovu‘točnome’odslikavanjuiliodgovaranjučinjenicama,negoiosvojevrsnim‘kontekstualnimuvjetima’izgovaranjasudaodnosnoonjegovupoložajuuodnosunadrugemogućesudoveoistomepredmetu(naravno,timenipoštonetvrdimdabiseAristoteladalosvrstatinazastupnikateorijeistinekaokoherencijeiakobiseiovoštojerečenomoglonanekinačinprotumačitikaosvojevrsnorazlikovanjedefinicijskogikriteriološkogputauodređivanjuistine,zakojisezalaženpr.N.Rescher).Sukladnotome,prijebisezaovakoodređenepojmoveistinitostiilažnostimoglokazatikakosurelativni jedanuodnosunadrugoganegoštobise tomoglokazatizaodnosistinitogisudaičinjenice.«4

Poimanjeistinebitnojepovezanospoimanjembićaibiti(»Deenteetessentia«),bićaibitka,spitanjemempirijskeimetempirijskestvarnosti,kakotoTomaAkvinskijasnoobrazlažeusvomfilozofskomdjelcu»Deenteetessentia«.Riječ istina (verum)uTomeAkvinskoga izražavapodudarnostbića sumom.Dakle,temeljniodnosbićapremaumusastojiseodtogadasebićeuskladisumom.Tousklađivanjezovesepodudarnostizmeđustvariiuma,što izražavaglavni sadržaj pojma istine: to znači dabivstvovanjeprethodipojmuistine,dokjespoznajanekiučinakistine.Ovdjejevrlovažnonaglasitidasepodudarnostbićasumomtemeljinasličnostianenaidentičnosti,akoseneželiupastiuzabludegrčkihmaterijalistaiidealista.Radiseosličnostipo formi dvaju različitih bića (subjekt–objekt): similitudo est covennientia vel communicatio in forma (Su. Theo., I,q.4,a.3).Dakle, istinaoznačujeodnosizmeđudvajubićakojisetemeljinaizjednačenju(podudarnosti)umaspredmetomposredstvomzajedničkeformepredmeta,kojajejednateistausubjektu(umu)iupredmetu.OčitojedadefinicijaistinekodTomeikodAristotelapočivanatemeljusličnostiupodudarnostiumaspredmetom.5

Tomaspominjetridefinicijeistineionogaštojeistinito.Uprvojseuzimauobzironoštoprethodipojmuistineinačemuistinapočiva, tojestsamobićekaotakvo:»Istinajeonoštojest«(Augustin,»Soliloques«,pogl.V),ili»Istinabilokoje stvari jestosobinanjezinabitkakoji je trajnoobilježava«(Avicena,XI.knj.Met.,pogl.II),ilipremanekompiscu:»Istinajesvojstvenost(indivisio)bitkaionogaštopostoji«.Udrugojdefinicijiiznosiseonoštopredstavljaglavnisadržajistine.TakoIsaackaže:»Istinajepodudaranjeizmeđustvariiuma«,aAnselmo:»Istinajeispravnostkojusamoduhmožeuvidjeti«(pogl.XII.).IspravnostvaljashvatitikaostanovitopodudaranjeokojemugovoriFilozof(Aristotel)uIV.knjiziMetafizike,kadkažedaudefinicijiistinepotvrđujemopostojanjeonogaštojest,poričemoonoštonije.Utrećojdefinicijiistineističeseučinakkojiiznjeproizlazi.Takoistinudefinira

1

Magee,B.,Povijest filozofije,Mk,Neografia,RepublikaSlovačka,2010.

2

Kordić,I.,O biti istine,Hrvatskosveučilišnanaklada,Zagreb1996.,str.282.

3

Grgić,F.,O istinitosti i lažnosti,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb1993.,str.79.

4

Isto,str.80.

5

Bošković,H.,Problem spoznaje,Duhovniživot,Zagreb1931.,str.204–221.



Hilarije:»Istinajeobjavaiproglasbitka«,aAugustinveliuknjizi»Deverareligione«(»Opravojreligiji«,pogl.XXXVI):»Istinajeukazivanjenabitak«ili»Istinajeprosuđivanjeovogsvijeta«.NatemeljutogamožesezaključitidaseTominpojamistinenemožesvestiisključivona»podudaranjeizmeđustvari iuma«,negodajenužnouzetiuobzirnjezinuutemeljenostubitku,kaoinjezinučinakumišljenjuidjelovanju.6Akvinacjepoznatkaosabiratelj filozofskoteološkemisli svogadoba.Premanjegovommišljenju istinajerazasutaposvuda,trebajetražitiiprihvatitibezobziraotkudadolaziitkoje govori.Toma je bio svjestandapostoji razlikau tumačenjumišljenja ostvarima,opostankusvijetainjegovojvječnosti.Toganijebrinulojergajeprvenstvenozanimalokakvajeistinastvari,anedaseznaštosuljudimislili.Tojezapravozadaćastudijafilozofije:»Studiumphilosophiaenonestadhocquod sciatur quid homines senserint, sed qualiter se habeat veritas rerum«–»Filozofijaseneproučavazbogtogadabiseznaloštoljudimisle,negokakvajeistinauzbilji«.7

3. Blondelovo poimanje istine (»adaequatio realis mentis et vitae«)

Imajućiuvidunadnaravnudimenzijuljudskogbića,M.Blondelanaliziraikritički pristupa tradicionalnoj definiciji istine: »adaequatio rei et intellectus«,otkrivanjezinumanjkavostipredlaženovudefinicijuistine:»adaequatio realis mentis et vitae«.PremaBlondelovumišljenju,idejanadnaravnogsastavnijediofilozofije,alistimdastvarnostnadnaravnogamožebitipotvrđenasamoslobodnomsviješću.8

Problemspoznajeiodređenja(sudbine)ljudskogbićazaokupljaojeBlondelačitavživot.Odpočetkasvog intelektualnogusponaulažesvuenergijuutumačenjeproblemaistine,bitiistine,istinitogikonkretnogdjelovanja,ponašanja ljudskogbićauodnosunaapsolutnoBiće.Budućida jepredložionovuformulacijuistine:»adaequatio realis mentis et vitae«umjestoklasične»adaequatio rei et intellectus«, smatrajući je spekulativnom,apstraktnom ivaravom,namećesepitanjeopravdanostitakvogprijedloga.Jelidoistapotrebnoponovnotumačititradicionalnudefinicijuistineuzisprikudabibilapotpunijeizrečena,životnijairazumljivijausvimvidovimaiodnosima?Radilisesamooponovnomformuliranjustaredefinicijeistinebićakakobibiliizraženijošnekinjezinibitnielementi,ilijepaksamaistina,definiranatradicionalnimpojmovima,izričajima,došlaupitanje?UsvemutomepotrebnojerazmotritimotiveinastojanjakojisuBlondelanavelidaumjestotradicionalnedefinicijeistinepredložinovu.NatapitanjapokušaojeodgovoritiR.GarrigouLagrange,dominikanac,profesornaPapinskomsveučilištusv.TomeAkvinskogauRimu,kojisegotovočetiridesetljećasporiosM.Blondelomonjegovoj»filozofijidjelovanja«ionjegovupolazištufilozofskogistraživanja,posebnoonjegovompoimanjuistine.PremamišljenjuR.GarrigouLagrangea,Blondeljesvojomfilozofijomdoveoupitanjesvuspoznaju,stalnuvrijednostprvihprincipakaobitnihelemenatauma,podrijetlo, smisao idomet intelektualnog izbora te se takoudaljioodtradicionalnefilozofijeobićuipribližiomodernojfilozofiji,čijesumnogepropozicije,naročitoonekojeseodnosena istinu,bileslužbenoosuđene1907.udekretu»Lamentabili«(Denz.2058).9

NovomdefinicijomistineBlondel jeprijesvegaželiosvratitipozornostnaopasnostoddefiniranjanaravneinadnaravnestvarnostiuapstraktnimpojmo



vima,kaoinanužnostdaseshvateusvojnjihovojbiti.Smatraojeuzaludnimpokušavatipotpunodefiniratibilokojebićeimislitidajemogućeiscrpstisvunjegovustvarnostbivstvovanjauodnosunadrugabića,apogotovouodnosunaapsolutnoBiće.Upoimanjubićaiistinebićadržaojenužnimrazmotritimnoštvo vidika, svu problematiku istine: istinu bića i bićâ, ljudsku istinu,istinuapsolutnoga,univerzalnogitranscendentnogBića–Boga,nadnaravnuibožanskuistinu,religijskuimoralnuistinu.IstinazakojujeBlondelradio,želećijedosegnutiživećijeikojuježelionaučavatiunjezinojpunini,uistinujenadnaravna,samaIstinakojanasosvjetljuje,obasjavaiobuzimaiomogućujenam,unatočsvojojtajanstvenosti,spoznajusvegaštopostoji,što»jest«.TuIstinuBlondelježelioučinitiživotnom,pristupačnomishvatljivomljudskombićuusvomnjezinomsjaju.ProblemistineBlondeljepokušaoriješitiraščlambomspekulativnihipraktičnih aspekata u odnosu na nadnaravno određenje (usmjerenje) ljudskogbića.Takvoshvaćanjeljudskeistineuodnosunabožanskudopuštagovoritioantropologijskomiteandričkomviduistine.Zahvaljujućisvomduhu,čovjekjeotvorensvijetuisvemuonomuštojest,štomoženastatiinestati,tojestkadarjepitatizasmisaosvoganestajanja,kaoizarazlogsveganastajanja,sposobanjespoznatiovajfizičkisvijetivinutisepremametafizičkomsvijetu.PremaBlondelu,ljudskijerazumvišegpodrijetla,transcendentanibožanski,sposoban jespoznatinaravne iduhovnestvarnostiugranicamasvojihmogućnosti.Upostupkuspoznajebićaiistinitostibića,Blondelseoslanjanatradicionalnopolazišteufilozofijiiuteologiji.Aristotelovpojamistinenužnojevezanuzbitakbića.Istinitojeonoštojest,onoštopostoji,onoštobivstvuje.Budućidajebivstvovanjemnogovrsno,aistinajesamojedna,takojeibitakjedanizajedničkisvimbivstvima.Aristotelpolaziodnajpostojanijegnačelasvakespoznaje,načelaprotuslovlja:»Nemogućejedaistoistomuipremaistomuistodobnoipripadainepripada.«10Tonajpostojanijenačelonedopuštadaprotuslovljebudeistodobnoistinitooistojstvari;nijemogućeistodobnopotvrđivatiinijekatištogodistinito;izmeđuprotuslovljanemožebitineštosrednje,negojenužnopotvrđivati ilinijekati jedno,paodbiločega,štojeodmahjasno,odrediliseštojeistinitoištolažno.

6

Vereš, T., Izabrano djelo, Globus, Zagreb1981., str. 61–63; usp. Lasić, H.,Čovjek u svjetlu transcendencije. Nadnaravno određenje ljudskog bića,FilozofskoteološkiinstitutDružbeIsusove,Zagreb1995.,str.94.–Verešjepreveoprvičlanakprvogpitanja»Deveritate«;VladimirPremecpreveoje12članakaprvogpitanja,TomaAkvinski,»Dvijefilozofske rasprave«, V. Masleša, Sarajevo 1976.;djelo Thomas d’Aquin, Première question disputée La Vérité (De Veritate),Vrin,Paris2002.,kritičkojebilingvalnoizdanjeTominadjelaDe Veritate,nalatinskomifrancuskom,popraćenouvodomibilješkamadvojicepriređivačaiprevoditelja,ChristianaBrouweraiMarcaPeetersa.PrevedenojeprvopitanjeDe Veritate koje ima 12 članaka; inačeTominodjeloDe Veritateima29pitanjaoistini.EdithSteinprevalajenanjemačkisvih29pitanja:Des Hl. Thomas Aquino Untersuchungen über die Wahrheit (Questiones disputatae de veritate),BandI(Questio1–13),Herder,Frei

burg1952.,BandII(Questio14–29),Herder,Freiburg1955.

7

Lib.I,lec.22,n.8;»InDecaeloetmundo«,I,lec.22,br.228(izd.Marietti,TauriniRomae,1952.), usp.Augustin Pavlović, »KomentariTomeAkvinskoganaAristotelovadjela«,u:Aristotel i aristotetlizam (zbornikprir.DamirBarbarić),Maticahrvatska,Zagreb2003.,str.129–150.

8

Lasić, H.,Čovjek u svjetlu transcendencije,str.67.

9

Isto,str.68.

10

Aristotel,Metafizika,Globus,Zagreb1998.,str.81(1005b).



»Jerrećidabićenijeilidanebićejest,lažnoje;arećidabićejest,anebićenije,istinitoje;takoteonajtkogovorikakoštogodbivailinebiva,ilićerećionoštojeistinito,ilipakonoštojelažno.Alinitisekažekakobićenebiva,nitipakkakonebićebiva.«11

Blondeljeitekakobiosvjestansvihtihpolazištauspoznajiistinebića.Premanjegovumišljenju,istinasepostupnootkrivairazličitimputovimaostvaruje.Zbognesavršenognačinaspoznaje,istinabitkabićaotkrivasepodmnoštvomrelativnihvidikaiuvijekjenaputupremaistiniBića.Istinabićanetrebabitidefiniranasamopremanaravnomzakonurazvojabićaipremalogičkomzakonupredstavljanjastvari,negotakođeriosobitopremanadnaravnomodređenju(usmjerenju)bića.Mišljenjajedapojmoviukojimajebiladefiniranatradicionalnadefinicijaistineneizražavajusamubitistine,pogotovokadseradioljudskombiću.Pravogovoreći,Blondelnijetražiodefiniratiodnosizmeđushvatljivogbića,njegovihpostojanihzakonaiuma,negoistinuljudskogbićauodnosunanjegovonadnaravnoodređenje(usmjerenje);onnijetražiodaizjednačirealno(stvar,predmet)sumnim,negojekušaostavitiuodnosmens(ljudskiduh)svitae(ljudskimživotom).Onnijeišaozatimdadefinirares(stvar)uodnosunaintellectus(um),negoljudskiživotuodnosunabožanskiDuh.Drugačijerečeno,pokušaojedefiniratičovjekauodnosunanjegovnadnaravnipoziv,određenje,nadnaravniživotnakojijeneizbježnopozvanodimanentnotranscendentnogBića–Boga.DabidošaodoistineBića,Blondelpromatrabićepodraznimvidovima.Međutim,polazištenjegovafilozofijskogistraživanjanijevišeprvospoznatljivobiće,negobićekoje je jedinospoznatljivospoznajomshvatljivogusvjetluapsolutnogBića.Tojeproblemspoznajespoznatljivogbićauodnosunaspoznaju apsolutnogBića, što znači da je riječ, u nekom smislu, o duhovnimbićimauDuhovnombiću.TakoBlondel jasno potvrđuje i priznajeBiće okojemuovisesvadrugashvatljivairazumnabića.TojeapsolutnoisavršenoBiće,kojeomogućujesvimdrugimbićimaspoznavatise,itotakodanjega,spoznavajućisemeđusobno,spoznavaju.Napitanjeodakledolazitaspoznaja bića,Blondel odgovara da ne postoji ni jedan predmet čiju je stvarnostmogućepojmitiipotvrditi,adaseneobuhvatimišljucjelovitniz,adasenepodredi,ustvari,zahtjevimaizborakojinamsenameće–ukratko,daseneprođetočkagdjesjaistinaBića,kojaosvjetljavasvakirazumiokojojsetrebaizjasnitisvakavolja(»L’Action«,435).12Toznačidajeslobodabitnopovezanasljudskomspoznajomidabitnoutječenaodređenje(sudbinu)čovjeka,tojestdaonjojovisibitistineobićuibićima,posebiceoljudskombićuinjegovomnadnaravnomusmjerenju.

3.1. »Realna« (par prospection) i »misaona« (par reflexion) spoznaja

BlondelpolaziodspoznajekonkretnogirealnogbićadabidošaodospoznajeapsolutnogBića.Pritomrazlikujedvijevrstespoznaje:realnuilipraktičnuipojmovnuilimisaonuspoznaju.Podrealnom(stvarnom)spoznajompodrazumijevaontološkuspoznajubića.Onaseodnosiizravnonakonkretnobiće,kojejenjezinprvipredmetspoznaje,kojaseupravotemeljinanjegovojživojprisutnosti:učinkovitodjelovanje,gledanjeiznutra,asimilacijskoujedinjenjesasamomstvarnošćubića,sasamomstvari.Ukratko,onajeutemeljenanakonkretnom i realnombiću u svimnjegovimvidovima i u svimnjegovimoblicima postojanja (»Procès de l’intelligence«, str. 21–37; »L’Être et lesêtres«,str.372).13



U teoriji spoznaje Blondel posvećuje najviše pozornosti izravnoj ili prvoj–par prospection–spoznaji, idaje jojnavišeprostora.Onaprethodisvimdrugimspoznajamai temeljjesvakojljudskojspoznaji.Sobziromnaspoznajupodjelovanju,Blondelkažedadjelovanjesadržiusebitočnunormuidamiudjelovanjunedjelujemunikadsami,negodaunamapostojiuvijeknekipoticaj ineka tajnasuradnja,onoštoMalebranchenazivanormalnommilošćuStvoriteljevom.Djelovanjejenanekinačinsupstancijačovjeka;čovjek jeonoštočini;mi jesmo,spoznajemoiživimopodvidomdjelovanja(djelujući).BlondelsepozivanaAristotelakojikažedaseudjelovanjunalazidobroicilj;dadjelovanjepripadaukategorijusupstancijeidaizražavailičakostvarujeisačinjavaistinubića,kojeistodobnosadržiprotivnostiiujedinjeneusklađenosti, premda druge kategorije, zbog svog apstraktnog i relativnogobilježja,isključujutajposredničkidinamizam;ukratko,djelovanjeproizlaziiztranscendentnogpokreta(»L’Action«,II,str.364).RealnuilipraktičnuspoznajuBlondelpromatrasvišerazličitihvidika:per affinitatem,per habitum,per compassionem,per passionem,per actionem,per connaturalitatem(ovajvidspoznajezauzimaposebnomjestoucjelokupnojspoznaji,onajevišaodsvihdrugihspoznajaiiznadrazumskespoznaje),per contemplationem,per Sagesse,per fidem,per charitatem.Ovajposljednjividspoznaje,per charitatem,Blondelsmatranužnim,slijedećidoktrinusv.Augustina:»non intratur in veritatem, nisi per charitatem«,atoistopotvrđujeBossuet:»Mahleur à la connaissance qui ne se tourne à aimer«,kaoiPascal:»Istinabezljubavinijeistina«;spoznajapoljubavinalaziseupočetkuinakrajuspoznajebića,pravogovoreći,onadopuštaipotičespoznajuapsolutnogBićaimogućihbića(Blondel,»Procès«,str.268;»L’Être«,str.192,193;»L’Action«,I,str.299).14

Misaonuspoznaju(par reflexion)Blondelnazivaspekulativnom,pojmovnomiliapstraktnom,jeronaapstrahiraodkonkretnog,realnog,materijalneoblikeukojimasepredstavljarealno.Tajespoznajabezsumnjevažna,bitnaikonstruktivna,kaoirealnaspoznajausvimsvojimoblicimagledecjelovitespoznaje.15Stvarnostukojojsekrećemo,ukojojseodvijadjelovanjeduha,kojasmjeraspoznatiživotiovustvarnost,složenijajenegoštotoizričespekulativnaspoznaja.Predodžberazuma,pojmovilogičnodefinirani,nisumjeriloonogaštospoznajemoodstvari;naprotiv,onisuprazni,pogrešniikumirski;oninemajuusebirealnuistinuibitpredmetakojegpredstavljaju,16pogotovokadseradiospoznajičovjekakaosloženogbićaodduhaitijela.ČovjekakaoduhovnobićeBlondelpromatrapoddvostrukimvidikom:premapodrijetluipremacilju;ponavljadačovjek,kaoodBogastvorenoduhovnobiće,imamogućnostostvaritikonačninadnaravnipozivslobodnimprihvaćanjemsuradnjesBogom.17

Blondel, doista, sve promatra u odnosu na najvišu Istinu, koja osvjetljujeljudskobiće isvakomogućekonkretnobiće, iukojojsenaziresvakacrta

11

Isto,str.101(1011b25).

12

Isto.

13

Lasić H., Čovjek u svjetlu transcendencije,str.70.

14

Isto,str.72.

15

Isto.

16

Isto,str.73.

17

Isto,str.74.



smjeranjafilozofije;odnjeiponjojproizlaziipostajerazumljivoiostvarivofilozofijskoostvarivanje(»Lepointdedépart«,str.238–239).TojeosnovnirazlogzbogkojegaBlondelneprihvaćazatvoreniineovisnisustav,kojibibiodovoljansamomesebiikojibinastojaoriješitiproblemspoznajebićaiistine.Zatoončestonaglašavadaistina,oživljujućairealna,nijesustavkojegbisemoglodočepati,negodasepostupnoulaziuspoznaju,ujedinjujućiasketskumetodusaspekulativnimnaporom.Utomsmislu,polazištefilozofskogistraživanjanijeprijesvegarazumljivokonkretnoilimogućebiće,negoproblemodređenjaljudskogbićapromatranaunjegovomodnosunabića,čitavsvemirinjihovaTvorca.18

Usvojojteorijispoznajebića,pogotovoljudskogbića,Blondelpromatračovjeka,svijet,svakobićepodvidomnjihoveodređenosti,konačnogciljapremakojemsuusmjerenasvakopremasvojojnaravi.Tosuglavnimotivikojisugavodilidatradicionalnudefinicijuistinenazovespekulativnom,apstraktnomivaravom.JeliBlondelmisliodajeistinasamoapstrakcijailiprosudbeničinkojinastajenaprincipurazumnogčina,tojestnapromišljanjuopažajapojavedotičnogpredmeta?Blondelovopolazištepočivanačinjeniciodnosnotvrdnjidačovjeknemasamoovozemaljsko(naravno)određenjenegoprvenstvenoikonačnonadnaravnoodređenje.Tojeupravoonobitno,tajnadnaravnividnatemeljukojegBlondelnastojiodreditiistinuljudskogbića,realnog,konkretnog,pojedinačnogisvakogdrugogbićauodnosunaapsolutnoBiće.19

Utradicionalnoj iblondelovskojdefiniciji istine,»istina«nemaistoznačenje.Uprvojdefiniciji istinajeposaosuda,razumskeprosudbe,audrugoj,blondelovskoj, istina jesmisaofilozofskog traženja, istraživanježivota,pričemujerazumskipostupakbitnopovezansduhovnimodređenjem(usmjerenjem)čovjeka.TakosupojmoviintellectusiresuBlondelovomshvaćanjuvrloapstraktniiomogućujusamoformalnudefinicijuistine,dokrealnaistinapremašujeonošto izražavatradicionalnaistina.Definirajući istinuuslužbiživotainjegovihzahtjeva,aneuslužbibićainjegovihnepromjenljivihprincipa,Blondelježeliorazbitipojmovniokvirukojemjeistinabilautvrđenajednomzauvijek,kaodabiseradiloovječnojistiniBića,aneopostupnomnapredovanjuuljudskojspoznajiistine.NedvojbenojedajeBlondelsuziosmisao,značenjeidometpojmovaukojimajetradicionalnobiladefiniranaistinabića;ponudiojenovepojmovekoji,premanjegovommišljenju,vodevišeračunao»dinamizmu«irazuma(mens) istvarnosti(vitae).Usvakomslučaju, Blondel je svojom novom definicijom istine istaknuo bitnu povezanost između naravnog i nadnaravnog reda, između bića i bitka, izmeđustvorenja iStvoritelja,posebno ističućiopravdanost»desiderium naturale«ljudskogbićazanadnaravnimprvotnimBićemkojemudugujenesamosvojepostojanjenegoipozivnagozbusNjim.Stogačovjekkaostvorenjeosjećaistovremenoprazninuiprisutnosttog»božanskog«usvombiću.Otudnjegovauznemirenost,poputAugustinaiPascala,tražećiBoga,našavšigavećusvomsrcu,alinepotpunoupravomesvjetlu.

4. Heideggerovo poimanje biti istine

PremdaMartinHeideggerspominjedaje1893.,jošdokjebiouisusovačkomkoledžu,kriomicečitaoBlondelovodjelo»l’Action«,jerjeUčiteljstvoCrkveosudiloizabranilo»modernizam«zbognekihtezakojesusporneuodnosunanaukuCrkve,međukojimasenaslućujeiBlondelova»filozofijadjelovanja«(»Lamentabili«,Denz.2058),HeideggerusvojimdjelimanigdjenenavodiBlondelainjegovufilozofskumisao.



Heideggerovopoimanjebitiistine,kritičkipristupteologijiuodnosunafilozofiju,sličanjeBlondelovomstomrazlikomštojeBlondelnastojaopribližiti»kršćanskufilozofiju«»modernoj«filozofiji,dokjeHeidegger,naprotiv,isključiosvakumogućnostpovezivanjakršćanstvasfilozofijom,štoviše»kršćansku filozofiju« nazvao je »drvenim željezom«.To dolazi do izražaja uHeideggerovimdjelima,posebicenjegovojstudijiO biti istine:

»Pitanjejeobitiistine.Pitanjeobitiistinenebrineseotomjeliistinapraktičnogživotnogiskustvailinekeprivredneračunice,istinatehničkograzmišljanjailipolitičkemudrostiiliposebnoistinaznanstvenogistraživanjailiumjetničkogoblikovanja,iličakistinamisaonograzmatranja,ilireligioznevjere.Pitanjebitisvetozanemarujeigledaujedno:štoodlikujesvaku‘istinu’uopćekaoistinu.«20

UsredištupozornostiHeideggerovapropitivanjaobitiistinezapravojeistinabitibića,tojest,bićakaotakvoguodnosunafilozofskopromišljanje.TojeuočljivonavišemjestauraspraviO biti istine:

»Jednokorijensko,stvarnostiokrenutomišljenjeipakmoranajprijeibezokolišanjanastojatibavitisestvarnomistinom,kojanamdanasdajemjeruioslonacprotivzabunemnijenjairačunanja.«21

»Ljudiželestvarnu‘istinu’.Dakleipakistinu!«22

»Aliistinskomminazivamonesamostvarnuradost,pravozlatoisvakobićetakvevrste,negoistinskimililažnimnazivamotakođeriprijesveganašeiskazeobiću,kojesamopremasvojojvrstimožebitipravoilinepravo,usvojojstvarnostitakoilidrugačije.Jedaniskazjeistinitkadseonoštoonznačiikažeslažesastvariokojojiskazuje.Iovdjekažemo:slažese.Alisadaseneslažestvarnegorečenica(Satz).«23

»Istinito,bilodajetoistinitastvariliistinitarečenica,jestonoštoseslaže,slažuće.Bitiistinitiliistinaovdjeznačislaganje,itonapodvostručennačin:jednomskladnostjednestvarisonimštoseonjojunaprijedmisli,drugiputslaganjeonogaštoseuiskazumislisastvari.«24

Dobitiistinemožesedoćisamonatemeljuodnosaizmeđubićaiuma.Zapravo,tujeodlučujućisamodnos:

»Ovajdvostrukikarakterslaganjaističetradicionalnadefinicijaistine:Veritas est adaequatio rei et intellectus.Tomožeznačiti:istinajeizjednačavanjestvariispoznaje.Alitomožeznačitii:istinajeiizjednačavanjespoznajeistvari.Običajese,doduše,navedenudefinicijuvećinomdonijetisamouobliku‘Veritas est adaequatio inellectus ad rem’,alitakoshvaćenaistina,rečenična istina,moguća jesamona temeljustvarne istine:adaequatioreiad intellectum.Obabitnapojmaistineuvijekznače‘ravnatiseprema…’imisletimeistinukaoispravnost(Richtigkeit).«25

Heideggertakođernaglašavadasepojmoviintellectus iresmislerazličito,ovisnookontekstu:

»Dabismoovospoznali,moramouobičajenuformuluzaobičnipojamistinesvestinanjezinnajbliži(srednjovjekovni)izvor.Veritas kao adaequatio rei ad intellectumneznačivećkasniju,tek na temelju subjektivnosti ljudskog bićamogućuKantovu transcendentalnumisao da ‘se

18

Isto,str.77.

19

Isto.

20

Kordić,I.,O biti istine,str.273;usp.Heidegger,M.,De l’essence de la vérité,Vrin,Paris1948.,str.65.

21

Kordić,I.,O biti istine,str.274.

22

Isto.

23

Isto,str.275.

24

Isto,str.275–276.

25

Isto,str.276.



predmetiravnajupremanašojspoznaji’,negokršćanskuteološkuvjeru,dastvariuonomštojesuiakojesu,samoutolikoukolikokaostvorene(ens creatum)odgovarajuidejikojajeprijemišljenauinetellectus divinus,tj.ubožanskomduhu,tesuonetimeprimjerene(ispravne)idejiiutomsmislu‘istinite’.Ens creatumjeiintellectus humanus.Onmora,kaočovjekuodBogadanamoć,odgovaratisvojojideji.Arazumjeprimjerenidejitektimeštousvojimrečenicamaostvarujeizjednačivanjemisliistvari,kojasasvojestranemorabitiprimjerenaideji.Mogućnostistineljudskespoznajetemeljise,akojesvebiće‘stvorenje’,utomdasustvariirečenicanaistinačinprimjereneidejii,stoga,izjedinstvabožanskogstvoriteljskogplana,jednapremadrugojusmjerene.Veritas kao adaequatio rei (creandae)ad intellectum(divinum)jamčizaveritaskaoadaequatio intellectus(humani)ad rem(creatam).Veritasznačiubitisvugdjeconvenientia,slaganjebićameđusobnokaostvorenogasastvoriteljom,slaganjepremaodređenjustvoriteljskogporetka.«

Heideggertopojašnjava26ubilješciinastavlja:

»Aliovajporedakmožemotakođerpredočitiopćenitoineodređenokaoporedaksvijeta,oslobođenodmislistvaranja.Namjestoteološkimišljenogstvoriteljskogporetkastupamogućnostplaniranjasvihpredmetaodstranesvjetskoguma,kojisebisamompropisujezakonistogatakođerzahtjevaneposrednurazumljivostnjegovogpostupka(onoštosesmatra‘logičnim’).«27

Polazećiodtogadasebitrečeničneistinesastojiuispravnostiiskazaidajetogotovastvar,Heideggersepita»jelizaistajošpotrebnoposebnootkrivanjebitiistine«te»nijeličistabitistinevećdovoljnopredočenauopćeprihvaćenompojmuistine,kojinikakvomteorijomnijeuzdrmanikojijezaštićensvojomsamorazumljivošću?«Naime,nastavljaHeidegger:

»Akoktomuonosvođenjerečeničneistinenastvarnuistinuuzmemokaoonoštosenajprijepokazuje,kaoteološkoobjašnjenje,iakofilozofijskudefinicijuočuvamosasvimčistomprotivmiješanjateologijeipojamistineograničimonarečeničnuistinu,ondaseujednosusrećemosjednomstarom,iakonesnajstarijompredajommišljenja,premakojojjeistinaslaganje(homoiosis)iskaza(logos)sastvari(pragma).Štonajednomiskazuovdjejošostajedvojbeno,akopretpostavimodaznamoštoznačislaganjeiskazasastvari?Znamolimito?«28

UnapomeniHeideggerkaže:

»Pitanjeobitiistinenastajeizpitanjaoistinibiti.Onopitanjerazumijebitprijesvegausmisluštostva (quiditas) ili stvarnosti (realitas),a istinukaokarakterspoznaje.Pitanjeo istinibitirazumijebitverbalnoiuovojriječimisli,ostajućijošunutarpredstavljanjametafizike,bitakkaovladajućurazlikubitkaibića.Istinaznačiosvjetljavajućeskrivanjekaotemeljnucrtubitka.Pitanjeobitiistinenalaziovajodgovorurečenici:Bitistinejeistinabiti.Nakonobjašnjenjasevidida rečenicaneobrćesamosastav riječi ineželi samoprobuditiprividparadoksnog.Subjektrečeniceje,akoseovafatalnagramatičkakategorijauopćejošsmijeupotrijebiti,istinabiti.Osvjetljavajućeskrivanje,toznačipuštadabivstvuje,jestslaganjeizmeđuspoznajeibića.Rečenicanijedijalektična.Onauopćenije rečenicausmislu iskaza.Odgovornapitanjebitiistinejepričajednogokreta(Kehre)unutarpovijestibitka.Jernjemupripadaosvjetljavajućeskrivanje,bitakseupočetkupojavljujeusvjetluskrivajućegizmicanja.Imeovogosvjetljavanjajestaletheia.«29

Bitakjeodlučujućiuspoznajibitibića,odnosnobitiistine.Bitakomogućujesvakuspoznaju;nepostojibićabezbitka.TojerazvidnouBitak i vrijeme:

»Odlučnopitanje(Bitak i vrijeme,1927)osmislu,toznači(Bitak i vrijeme,str.151)opodručjuzadatka,toznačiootvorenosti,toznačioistinibitka,anesamobića,ostajenamjernoneobrađeno.«30

U studiji oHeidegerovompoimanju biti istine, I.Kordić, prevoditelj istoimenogHeideggerovogspisa,zaključujedajepitanjebitiistinezaHeideggerapitanjeistinebiti,štoznačiistinebitka.

»Bitak je,dakle, ipočetak ikrajpitanjaobiti istine:kadsepitamoo istinipitamoseobitku.«31



Kordićdržidapitanjeistinenijenašlosvojodgovorujednojnovojdefinicijiistine.

»Heidegger,naime,nemožeineželidatidefinicijuistine,onjenaputupremanjoj.«32

SmatradaseglavniprigovorHeideggerovupoimanjuistinesastojiunejasnoćiineodređenosti.Ali,akoseHeideggerovopitanjeoistinishvatikao

»…pitanjeoutemeljenju,krajnjemuvjetumogućnostiživljenjaiteorijskogbavljenjaistinom,ondapojamistinemorabitiineodređeninejasan,jerjeutomslučajupitanjesmislaistinepitanjesmislabitka.«33

PremaAlphonseudeWaelhensuiWalteruBiemelu,Bitak i vrijeme(Sein und Zeit)svelosevećnaklasičnukoncepcijuistinesdvostrukimtvrđenjem(iskazom)daistinanalazisvojemjestousudu,asvojubituslaganjusudasasvojimpredmetom(objektom)(Sein und Zeit,str.214).Bitak i vrijemeteO biti istineslažusedapodudarnostsudasasvojimpredmetom,podudarnostukojojsezaklasičarenalazibitistine,nikadanebimoglabitidolirelativnaizvjesnimaspektima(Sein und Zeit,str.216).Tvrđenje(iskaz)pokojemsudimoformi(obliku)novčanekovanice,nijenikadokruglipredmet,nimetal.Ona,dakle,smjeranedapostanestvarkojuizražava,negodaovuisporučitakvukakvajest(Sein und Zeit,str.216).Karakterističanodnosistinejeodnosslaganjaodređenevrste,umaistvari(sowie).34

Heideggerje,premadeWaelhensu,studijoistinizaključionasljedećinačin:

»Egzistencijalnaiontološkainterpretacijaistineuči:1.daseistinauizvornomsmislunalaziuobjavljenojotvorenosti(Erschlossenheit)tubitka,kojaomogućujeunutarsvjetskombićudabudeotkriveno.2.Daje tubitak izvornoi istodobnou istini iuneistini(Sein und Zeit,str.223).OdoveepoheHeideggerzapažadase‘izvornifenomenistinedosižejedinouobjavljenojotvorenostitubitka’(Sein und Zeit,str.221).«35

Zaključak

Imajućiuvidunaravnuinadnaravnuzbilju,njihovubitnupovezanostiupućenostjednenadrugu,čovjekakaorazumnobiće,složenooddušeitijela,tenjegovuograničenusposobnostspoznajenaravneinadnaravnezbilje,jasnojedaječovjekovaspoznajautemeljenanaodnošenjuumapremastvari,naslaganjuumasformompredmeta,bilodaseradiomaterijalnojbiloduhovnojstvarnosti.Stogajeljudskaspoznajarealnaiistinitajersetemeljinabićukojejest,takokakojest,bilodaseradiomaterijalnim,tjelesnimiliduhovnimbići

26

Usp.bilj.5,str.277:»Nikakvodvostrukoslaganje,negojedno,alivišestrukorasčlanjeno.Jerslaganjesastvoriteljemstoga(kaostvorenonaizvjestannačinbožansko)međusobno;‘primjerenost’ujednombitnijemsmislunegoštogamisligruba,nedomišljena,odAristotelapreuzetaskolastičkaanalogiaentis.«

27

Isto,str.276–277.

28

Isto,str.277–278.

29

Isto,str.294.

30

Isto.

31

Kordić,I.,O biti istine,str.30.

32

Isto.

33

Isto,str.31.

34

Heidegger, M., De l’essence de la vérité,Louvain–Paris1948.,str.8–9.

35

Isto,str.17.



ma.OnajenepotpunazbogograničenostiipodvojenostibitkaibitiuodnosunasavršenuspoznajusavršenogBićaukojemusubitakibitjedno.Upotrazizasmislomisvrhompostojanjasvegaštojest,štonastajeištonestaje,štosemijenja,čovjekkaorazumnobićepokušavaotkritiizvorirazlogsvegaštojest.PoputPascala,onznadapostoji,dajest,dasvemirpostoji,dajest;znadajednogadanamoraumrijeti,prestatipostojati,nebitivišetakokakosadajest.Razlogsvogapostojanjanenalaziusebi,aželjazapostojanjemneprestajeimožejeispunitisamovječnopostojećeneograničenoBiće–Bog(Augustin,Pascal,Blondel)iliBitakuHeideggerovomsmislu,kojijeizvoripočelosvegaštojest,odkojegčovjekpotječeivraćamuse.StogaječovjeknemiranuovomesvijetusvedokneotpočinekodGospodina(Augustin),odnosnostalnojeudjelovanjunaputuksvomcilju(Blondel)iliupotrazizasmislomBitkakojiseotkrivaiobjavljujeutubitkuičinigaraspoloživimzasusretsBitkom(Heidegger)odnosnosBogomkojijestvoriočovjekanasvojusliku.Udefinicijiistinebića,odnosnobitiistinerealnogbićauodnosunaapsolutnoBiće,naravneinadnaravnezbilje,jasnodolazedoizražajarazličitipristupiiushvaćanjuiuspoznaji.Filozofskoteološkiaspektipoimanjaidefiniranjaistinezornopokazujudaistinerazumaiistinečinjenica,pogotovovjerskeistine,nemogubitipotpunoizrečeneadekvatnimpojmovima.Odonogaštosepojavljuje,pokazuje,objavljujekaobitistine(Deus revelatus),unatočtome,onobitnoostajeskriveno(Deus absconditus).Istinajesamojednaiponuđenasvima.Jedinounjezinomobjavljivanjumožejojsepribližitiivišejespoznati.SretanjeonajtkotražiipronađeIstinu,jerjedinonasonamožeosloboditiodneistine,lažnostiitame.Tusepodrazumjevaslobodanizborizmeđuistineineistine,izmeđudobraizla.Ponaravičovjekjeubitireligioznobiće:»natura sua homo semper religiosus…«Onnijedovoljansamsebi,zatojeupućenpremaOnomukojegnaslućujesvojimumom,svojompameću,isvimsvojimbićemdubokoosjećausrcu,zakojimčezneižudikaojelenzaizvorvodom.Tosurazumskeistineprožetevjerskimistinamakojepočivajunanevidljivojstvarnosti,kojedugujusvojuopstojnostBogukojisvečinimudroisljubavlju.PribližitisebitiistineispoznatijemogućejejedinoljubećiistinuBitkaodnosnoljubećiBogausvimbićima.

Hrvoje Lasić

Les aspects philosophiques et théologiques dans la compréhension de la vérité

RésuméL’auteur d’article envisage la compréhension, le sens et la signification de la définition traditionnelle de la vérité :«adaequatioreietintellectus» au point de vue théologique par rapport à la connaissence de l’essence de la vérité dans la philosophie contemporaine et dans la science au point de vue d’existence et de la vie humaine. Le débat sur le problème de la vérité entre R. GarrigouLagrange, dominicain, reconnu le professeur de l’Université pontificale de Sv. Thomas d’Aquin à Rome et Maurice Blondel, le philosophe français de la philosophie moderne, et ensuite l’opuscule philosophique VomWesenderWahrheit (De l’essencede la vérité) de Martin Heidegger, l’auteur recherche et fait une analyse critique au point de vue philosophique et théologique. Il découvre les points de vue différentes à propos de la connaissance et la compréhension des réalités naturelles et surnatirelles, ainsi que la posibilité et la difficulté dans la connaissance de la vérité et de pouvoir la définir dans les termes adéquats qu’ils puissent l’exprimer réellement et totalement. Il constate que la questione philosophieque essentielle « Qu’estce que la vérité », « Pourquoi il y a quelque chose, au lieu qu’il n’y a rien », reste ouverte et elle se pose toujours de nouveau aux différentes manières.

Mots-cléslaconnaissence,l’êtreetl’essence,l’essencedevérité,l’être,Dieu,véritéderaison,véritédufait,véritédefoi,ladéfinitiondelavérité

filozofsko-teološki aspekti poimanja istine

Documents