MAKROELEMENTI 99% težine tijela (O, C, H, Ca, N, K),

MIKROELEMENTI 1% (P, Mg, S, Cl, Na, Fe, Mn, Al) i

ULTRAMIKROELEMENTI (Ti, Zn, Se, Ru, Ra, ...)

VODA – 90% u zametku, 75% kod novorođenčeta, u odraslih 50-60%. Npr. na 70 kg – 40 l vode. od toga 25 l u stanicama, 15 l u međustaničnim prostorima i plazmi

ionski sastav stanične i izvanstanične tekućine:- u staničnoj tekućini glavni kation je kalij, a anioni hidrogen karbonatni i sulfatni- u izvanstaničnoj natrij i klor

pH izvanstanične tekućine je 7,4, a stanične 7,0

homeostaza

fiziološka otopina – 0,15 molarna tj. 0,9% - izotonična sa staničnom tekućinom odnosno krvnom plazmom

glavni organski spojevi u tijelu: voda 57%, bjelančevine 20%, masti 16%, ugljikohidrati 1%, minerali 6% mase tijela

čine: KOSTI HRSKAVICA LIGAMENTI

KOSTI – najčvršći dio kostura 

208 kostiju prosječno u tijelu

Prema građi i obliku: cjevaste ili duge –

kosti udova plosnate ili široke –

lopatica kubične ili kratke –

kralješci

koštano tkivo: vanjski kompaktni i unutarnji spužvasti sloj

70% anorganskih tvari: Ca, P, (Mg, F)

30% organske tvari: osein kalcij i fosfat stvaraju spoj

hidroksiapatit → čvrstoća kostiju

kolagena vlakna i anorganske soli čine tanke pločice (lamele)

u šupljinama između lamela su osteociti: osteoblasti → rast kosti osteoklasti → razgradnja

kosti temeljna jedinica kosti oko

krvne žile – osteon Haversovi kanali – za

prolaz krvnih žila Volkmannovi kanali –

poprečni

doštitne žlijezde – parathormon + vitamin D+ ioni kalcija i fosfata

u dužinu 16-23 godine (dijafiza – epifiza) u širinu (kosti lica i lubanje)

Kostur: kosti glave: lubanja i lice kosti trupa:

kralježnica (33 – 34 kralješka),

prsni koš (12 pari rebara i rameni obruč),

zdjelica kosti udova:

hrskavične stanice povezane elastinom i hijalinom

vrste hrskavice: staklasta (hijalina) – izgrađuje

embrionalni kostur, a u odraslih na zglobnim površinama i svim mjestima gdje se vežu kosti

elastična – samostalna hrskavica: diskusi, meniskusi, uška, vrh nosa, grkljan i dušnik

više organskih nego anorganskih

rastom koštanog tkiva upravljaju doštitne žlijezde s parthormonom hondroblasti – izgradnja

hrskavice hondroklasti – razgradnja

hrskavice

–pokretni spoj između dvije ili više kostiju

RAMENI ZGLOB KUK KOLJENO LAKAT GLEŽANJ– zglob u zglobnoj čahuri (lučenje sinovijalne

tekućine za podmazivanje i prehranu hrskavice)

NAJPOKRETNIJINAJPOKRETNIJI

LIGAMENTI ili SVEZE LIGAMENTI ili SVEZE – najmekši dio kostura

od čvrstog vezivnog tkiva u kojem ima elastičnih niti razapeti između kostiju ili hrskavica na mjestima na

kojima se udružuju u zglob omogućuju pokretljivost zglobova upravljanu

mišićnom kontrakcijom

 

RAHITIS - nedovoljno ovapnenje nedostatak vitamina D

OSTEOPOROZA - prekomjerna razgradnja kostiju neodgovarajuća prehrana, promjene u izlučivanju

hormona REUMATIZAM – kronična bolest

vlažni stanovi, slaba prehrana, veliko mehaničko opterećenje

ARTROZA – trošenje zglobova ARTRITIS – upala sinovijalne membrane SPONDILITIS – upala zglobova kralježnice NAPUKNUĆE ili PRIJELOM KOSTI (kalus=lažni

zglob) IŠČAŠENJE ZGLOBA -iskakanje kosti iz zglobne

čašice UGANUĆE - djelomična promjena

oko 752 mišićaoko 752 mišića Radom mišića upravlja Radom mišića upravlja

središnji živčani sustavsredišnji živčani sustav Svi tjelesni mišići čine oko Svi tjelesni mišići čine oko

40% mase ljudskog tijela, a 40% mase ljudskog tijela, a mišićna masa muškaraca u mišićna masa muškaraca u prosjeku je oko 15% veća od prosjeku je oko 15% veća od one u žena one u žena

Podjela:Podjela: MIŠIĆI GLAVEMIŠIĆI GLAVE MIŠIĆI VRATAMIŠIĆI VRATA MIŠIĆI TRUPAMIŠIĆI TRUPA MIŠIĆI UDOVAMIŠIĆI UDOVA

Poprečnoprugasto mišićno vlaknoPoprečnoprugasto mišićno vlakno Tvorba nastala nepotpunom diobom mišićnih stanica, pa imaju Tvorba nastala nepotpunom diobom mišićnih stanica, pa imaju

poprečne pruge i više jezgarapoprečne pruge i više jezgara Od njega su građeni skeletni mišićiOd njega su građeni skeletni mišići Rade pod utjecajem naše volje Rade pod utjecajem naše volje

Srčano mišićno tkivoSrčano mišićno tkivo Poprečnoprugasto uzdužno povezanoPoprečnoprugasto uzdužno povezano Ujednačeni srčani ritam kontrolira autonomni živčani sustav i Ujednačeni srčani ritam kontrolira autonomni živčani sustav i

hormonihormoni Glatko mišićno tkivoGlatko mišićno tkivo

Kontrolirano je autonomnim živčanim sustavom ili hormonimaKontrolirano je autonomnim živčanim sustavom ili hormonima Građeno je od vretenastih stanica s jednom jezgrom Građeno je od vretenastih stanica s jednom jezgrom Nalazi se u stijenci šupljih organa Nalazi se u stijenci šupljih organa

POPREČNOPRUGASTI MIŠIĆ

SRČANI MIŠIĆ GLATKI MIŠIĆ

Poprečnoprugasto mišićno tkivoPoprečnoprugasto mišićno tkivo izgrađeno je od velikog broja izduženih cilindričnih stanica (vlakana) koje izgrađeno je od velikog broja izduženih cilindričnih stanica (vlakana) koje

formiraju snopoveformiraju snopove Mnoga mišićna vlakna dosežu duljinu od 10 centimetara i imaju tisuće Mnoga mišićna vlakna dosežu duljinu od 10 centimetara i imaju tisuće

jezgri. jezgri. SARKOPLAZMASARKOPLAZMA – citoplazma mišićne st. – citoplazma mišićne st. SARKOLEMA SARKOLEMA – membrana mišićne st.– membrana mišićne st.

MIŠIĆ

MIŠIĆNO VLAKNO (8-10 mikrona)

MIOFIBRILI (mišićna vlakanca)1500 miozinskih niti 3000 aktinskih niti

SARKOMERA SARKOMERA :: funkcionalna jedinica funkcionalna jedinica

mišićnog vlaknamišićnog vlakna područje između dvije Z područje između dvije Z

membranemembrane Miofilamente grade Miofilamente grade 22 vrste vrste

proteina (bjelančevina) koji proteina (bjelančevina) koji sudjeluju u samoj kontrakciji sudjeluju u samoj kontrakciji vlakna vlakna ::

AKTINAKTIN MIOZINMIOZIN

Z-membranaZ-membrana – mjesto – mjesto pričvršćenja aktinskih nitipričvršćenja aktinskih niti

I-prugaI-pruga – izotropna pruga, mjesto – izotropna pruga, mjesto prisunosti samo aktinaprisunosti samo aktina

A-prugaA-pruga – anizotropna pruga, – anizotropna pruga, mjesto prisutnosti aktina i miozinamjesto prisutnosti aktina i miozina

H-zonaH-zona – mjesto prisutnosti samo – mjesto prisutnosti samo miozinskih nitimiozinskih niti

živčani impulsi stižu na završnu motoričku pločicu (sinapsa – acetilkolin)

depolarizacija se preko sustava kanalića širi u vlakno

klizanjem niti aktina između miozina smanjuje se razmak između Z membrane miofibrila → kontrakcija (ATP i iona Ca)

kontrakcijom se smanjuje dužina svijetle pruge dok tamna pruga ostaje iste dužine

mišić dobiva energiju za kontrakciju hidrolizom ATP-a

mišićje dobiva energiju iz glukoze dopremljene krvlju i dio iz pričuva glikogena

aktivan mišić ima više mitohondrija

kondicija je sposobnost organizma za obavljanje određenog napora

uslijed dugotrajne i snažne mišićne kontrakcije potroši se sav ATP i dolazi do mišićnog umora

u anaerobnim uvjetima iz piruvata nastaje mliječna kiselina – MUSKULFIBER

MIŠIĆNA HIPERTROFIJA (body builderi) – promjeri mišićnih vlakana i broj miofibrila u vlaknu se povećava

ATROFIJA – uslijed slabe mišićne aktivnosti

tekuće vezivno tkivo crvene boje i slanog okusa sastavljena od krvnih tjelešaca i

krvne plazme od 5-6 L ULOGA:

transport, plinova, hranjivih tvari i štetnih produkata,hormona, enzima...

KRVNA PLAZMA BJELANČEVINE – albumini,

globulini, fibrinogen KRVNA TJELEŠCA

ERITROCITI – crvene stanice LEUKOCITI – bijele stanice TROMBOCITI – pločice

TROMBOCITI

ERITROCITI

LEUKOCITI

PLAZMA

žućkasta tekućina uklanjanjem krvnih tjelešaca

sedimentacija – 2-10 mm/h; povećana kod upalnih procesa i propadanja tkiva, trudnoći..., snižena kod novorođenčadi

hematokrit – volumni udio krvnih tjelešaca u krvi 45 % (Ht=45)

sastav plazme: ANORGANSKE TVARI:

ioni Na+ i Cl- BJELANČEVINE:

albumini – sinteza u jetri, prijenos hormona

globulini – α i β imaju sličnu ulogu kao i albumini, γ-globulini su protutijela

fibrinogen – zgrušavanje krvi

crvene krvne stanice okrugli s obje strane udubljeni jedine stanice čovjeka koje

nemaju jezgru najbrojnije krvne stanice

u litri krvi: muškarac: 4,4 do 5,8 *

1012

žena: 3,8 do 4,9 * 1012

ULOGA prijenos O2 i CO2

neprestano se stvaraju u koštanoj srži kod fetusa u slezeni i jetri ERITROPOETIN

hormon koji regulira njihovo sazrijevanje

stvara se u bubregu i jetri žive 120 dana

mrtvi eritrociti se razgrađuju u slezeni

GRAĐA: HEMOGLOBIN

GLOBIN - bjelančevina HEM – pigment (Fe)

bilirubin – žučna boja STERKOBILIN B i

UROBILIN B tetramer HbA sastavljen od 4

polipeptidna lanca (2α + 2β) i 4 prstena hema (protoporfirinski prsten + željezo) vezana s polipeptidnim lancem

oksihemoglobin– kad prenosi kisik

karbaminohemoglobin –vezan s ugljikovim dioksidom

β lanac

α lanac

hem

bijele krvne stanice ULOGA:

obrana organizma, imunološki sustav razlikuju se po obliku jezgre i zrncima

u citoplazmi: SEGMENTIRANI LEUKOCITI –

GRANULOCITI imaju razdijeljenu jezgru u citoplazmi se nalaze zrnca –

granule razlikujemo:

NEUTROFILI – najbroniji – 54-62% svih leukocita (fagocitoza)

BAZOFILI – manje od 1 % EOZINOFILI – 1-3 %

NESEGMENTIRANI LEUKOCITI – AGRANULOCITI

jezgra cjelovita, nemaju granule razlikujemo:

LIMFOCITI – 25-30 % MONOCITI – 3-7 %

DKS ili diferencijalna krvna slika – sastav različitih leukocita u krvi

krvne pločice nastaju u koštanoj srži sudjeluju u zgrušavanju

krvi zajedno sa nitima fibrina

TROMBOZA, EMBOLIJA – prekomjerno zgrušavanje krvi

HEMOFILIJA: nasljedna bolest nemogućnost zgrušavanja

krvi prenosi se X kromosomom

– spolno vezana bolest

AB0 – sustav krvnih grupa AGLUTINOGENI

bjelančevine na membrani eritrocita po njima se razlikuju krvne grupe

krvne grupeantigen –

aglutinogen (bjelančevina)

protutijelo u serumu (aglutinin)

dati krv primiti krv

0 nema

anti A (alfa)

i anti B (beta)

0, A, B, AB 0

A A anti B (beta) A, AB 0, A

B B

anti A (alfa) B, AB 0, B

AB AB

nema AB 0, A, B, AB

nasljedno obilježje krvi potječe od bjelančevine neki eritrociti imaju Rh – aglutinogene = Rh + ostali 15% = Rh – u krvnoj plazmi ne postoje prirođena antitijela protiv ovih

antigena antitijela se stvaraju tek nakon miješanja krvi nesrodnih

Rh-faktora za sintezu Rh aglutinogena zadužena su 3 gena – CDE gen D (dominantan) proizvodi Rh-aglutinogene s

najjačim antigenim značajkama, tj. uzrokuje najburniju imunizaciju

osoba koja ima genotip CdE na oba homologa je Rh- !!! (gen d je recesivan)

AGLUTINACIJA – AGLUTINATI (ugrušci)

HEMOLIZA (raspadanje) HEMOLITIČKA BOLEST

NOVOROĐENČADI (fetalna eritroblastoza) Rh(-) majka nosi u sebi Rh(+)

dijete pri porodu manja količina

fetalne krvi dospijeva u krvni optok majke

majka stvara protutijela, anti Rh-aglutinini

aglutinini prelaze iz majčina krvotoka kroz posteljicu u krvotok ploda (fetusa)

razaraju eritrocite (hemoliza) intenzivno stvaranje nezrelih

eritroblasta s jezgrom hemoglobin bilirubin

započinje u prvim tjednima zametnog razvoja u žumančanoj vrećici

iz osnovne stanice HEMOCITOBLASTA

HEMATOPOETSKI REDOVI STANICA eritrocitni red: pronormoblast normoblast

proeritrocit eritrocit limfatični red: limfoblast prolimfocit limfocit plazmatski red: plazmoblast plazmocit ili plazma

stanica monocitni red: monoblast promonocit monocit trombocitni (megakariocitni) red:

megakarioblast promegakariocit megakariocit trombocit (pucanjem membrane iz megakariocita izlaze slobodni trombociti)

granulocitni (mijelocitni) red: mijeloblast promijelocit tri različita podreda stanica (eozinofilni, bazofilni i neutrofilni leukociti)

KOŠTANA MOŽDINA crvena, žuta i želatinozna moždina eritrociti, megakariociti (trombociti), granulociti i preteče limfocita

TIMUS (PRSNA ŽLIJEZDA) limfoepitelni organ smješten u prsnoj šupljini iznad dušnika i srca u embrionalno i fetalno doba – do puberteta, najveći limfatični organ i

glavni proizvođač limfocita (T-limfociti) proizvodi timusne hormone važne za sazrijevanje T-limfocita

SLEZENA smještena ispod lijevog svoda ošita (dijafragme) crvena pulpa: miješano krvotvorno tkivo gdje se stvaraju eritrociti,

granulociti, monociti i plazma stanice bijela pulpa: nakupine manjih limfnih čvorića (folikula) u slezeni; u

sredini svakog čvorića nalazi se središnja arterija kroz koju odlaze u optok krvi nastali limfociti

LIMFNI ČVOROVI nakupine limfnog tkiva u vezivnoj čahuri kora i srž matične stanice za stvaranje limfocita

ANEMIJA – smanjen broj eritrocita u krvi ili smanjena koncentracija hemoglobina u eritrocitima Sideropenična a. – nedostatak željeza Perniciozna a. – nedostatak vitamina B12 i B9 Srpasta a. – nasljedna bolest uzrokovana sintezom nenormalnog

hemoglobina Hemolitička a. – brže raspadanje nego stvaranje eritrocita

LEUKEMIJA – rak bijelih krvnih stanica Limfatična leukemija – nenormalan rast limfocita Mijeloična leukemija - nenormalan rast neutrofilnih leukocita Leukopenija - stanje smanjenog broja leukocita u krvi Limfopenija - stanje smanjenog broja limfocita u krvi Leukocitoza - stanje povećanog broja leukocita u krvi najčešće

uzrokovano infekcijom bakterijama i virusima Limfocitoza - stanje povećanog broja limfocita u krvi

KRVARENJE (hemoragija) – poremećaji u sposobnosti zgrušavanja krvi Hemofilija – nedostatak antihemofilijskog globulina – faktor VIII Trombocitopenija – smanjen broj trombocita

POLICITEMIJA - povećanje broja crvenih krvnih stanica zbog poremećaja u mehanizmu proizvodnje eritrocita u koštanoj moždini

MIJELOM – povećanje broja plazma stanica u koštanoj moždini

APLASTIČNA ANEMIJA - smanjena proizvodnja eritrocita u koštanoj moždini

AGRANULOCITOZA - stvaranje neutrofila u koštanoj moždini je smanjeno ili zaustavljeno

ULOGA: doprema kisika i hranjivih

tvari do stanica i otprema CO2 i štetnih tvari

čine ga: SRCE KRVNE ŽILE

ARTERIJE VENE KAPILARE

nalazi se u prsnoj šupljini između dva plućna krila

OSRČJE (perikard) – srčana ovojnica

MIOKARD – srčani mišić venski i arterijski dio srca

2 pretklijetke (atrium) 2 klijetke (ventrikul)

SRČANI ZALISCI (valvule) desno – 3 zaliska

(TRIKUSPIDALNI) lijevo – 2 zaliska

(BIKUSPIDALNI ili MITRALNI)

žile – POLUMJESEČASTI ili SEMILUNARNI

KRVOTOK SRČANOG MIŠIĆA – kokronarne arterije i vene

UDARNI VOLUMEN volumen krvi koji srce utisne u krvotok za vrijeme jedne kontrakcije 70 ml krvi

MINUTNI VOLUMEN volumen krvi koje srce potisne u krvotok u minuti 70ml X 70 = 4900 ml/min. Minutni volumen srca se mljenja tijekom razlicitih aktivnosti tijela

SINUS-ATRIJSKI ČVOR (S-A) - primarno srediste automacije srca smjesteno u desnoj pretklijetki, specijalizirane stanice miokarda koje imaju stanicne membrane propusnije za ione natrija;

ATRIO-VENTRIKULARNI ČVOR (A-V) – sekundarno središte automacije srca smjesteno na granici izmedu pretklijetki (atrija) i klijetki (ventrikula)

srčani impuls zahvaljujuci građi provodnog sistema ne putuje prebrzo iz atrija u ventrikule, što atrijima daje dovoljno vremena da isprazne svoj sadržaj u ventrikule prije nego što pocne venrtikularna kontrakcija

PURKINJEOVA VLAKNA - vode od A/V čvora kroz A/V snop (Hissov snop) u ventrikule; provode impulse šest puta brže nego u brze nego u običnom srčanom mišiću

EKG – elektrokardiogram Električni potencijal srca Sastoji se od P vala, QRS

kompleksa i T vala P val pokazuje

depolarizaciju atrija QRS pokazuje

depolarizaciju ventrikula i repolarizaciju atrija

T val pokazuje repolarizaciju ventrikula

Visina stupca pokazuje voltažu, a dužina vala trajanje

Dopunska stimulacija rada srca autonomni živčani sustav

može ubrzati ili usporiti rad srca (trčanje, strah, joga) Simpatikus ( do 250

puta/min ) pomoću neurohormona noradrenalina

Parasimpatikus ( 20 – 40 puta/min ) pomoću acetil kolina kojeg luči nervus vagus

KORONARNA SKLEROZA - posljedica taloženja masnih naslaga u koronarnom krvotoku

KORONARNA TROMBOZA - stvaranje tromba u koronarnim žilama

SRČANI INFARKT - ako tromb prekine dovod krvi u srce faktori rizika: pušenje, nepravilna ishrana, pretilost,

premalo kretanja, stres, visoki krvni tlak liječenje: by-pass(premosnica) transplatacija

ANGINA PEKTORIS (stenokardija) - bol koja nastaje zbog privremenog nestanka kisika u miokardu

Bolesti srčanih zalistaka: ZADEBLJANJA (stenoze) - kao posljedica upala INSUFICIJENCIJA – promjene u građi zalistaka

TAHIKARDIJA – nagli porast frekvencije srca

BRADIKARDIJA – stanje usporenog rada srca (ispod 60 otkucaja u minuti)

umjetni elektrostimulator rada srca – pacemaker

desni dio srca – venski lijevi dio srca - arterijski krv se ne miješa, potpuno

odvojeni septumom veza postoji u

embrionalnom razvitku mali (plućni) i veliki

(sistemski) krvotok u srce krv dovode vene,

a iz srca odvode arterije

ARTERIJE - odvode krv iz srca deblje mišićne stijenke srce ubacuje krv na mahove – puls ili bilo naizmjenično stezanje i širenje arterija

stvara valove koji se šire kroz krvne žile pulsiranje prestaje u kapilarnom optoku

zbog velikog otpora toku krvi arteriole

VENE - dovode krv u srce manje elastične, manje mišića venski zalisci veći lumen – 65 % krvi je u venama, slabiji

tlak krvi venule

KAPILARE - izmjena tvari i plinova od jednog sloja stanica (endotela) stvaraju mrežu u skoro svim tkivima 1mm duljine

pritisak (tlak) krvi na stijenke krvne žile

120 mmHg – krv pritišće na stijenku silom koja je dovoljna da podigne stiupac žive na 120 mm visine

SISTOLIČKI (16kPa) – maksimalni tlak

DIJASTOLIČKI (10,7 kPa) – minimalni tlak ARTERIJE – 16/10,7 kPa VENE – 1,3 kPa KAPILARE – 2,7 kPa

HIPERTENZIJA – povišen krvni tlak može biti posljedica ateroskleroze uzrokuje opterećenje srca, pospješuje pojavu

infarkta, oštećenje koronarnih srterija, oštećenje bubrega…

simptoni: glavobolje lupanje srca, opća slabost liječenje: neslana hrana, diuretici,

vazodilatatori, održanje tjelesne težine, smanjenje stresa

HIPOTENZIJA – sniženi krvni tlak nije opasan, vrtoglavica, zamor

ATEROSKLEROZA – ovapnjenje žila talože se masti i kalcij u stjenke krvnih

žila pa postaju krute, neelastične i suženog lumena

rizik povećava uzimanje masne hrane i kolesterola

KOLESTEROL – vezuje na sebe lipoproteine lipoprotein male gustoće ( LDL-

low-density lipoproteins) dio tog kolesterola se taloži u

stijenkamakrvnih žila prenosi kolesterol iz jetre u ostale

dijelove tijela lipoprotein velike gustoće (HDL) i

lipoprotein vrlo male gustoće (VLDL) ukljanjaju kolesterol iz krvi,

prebacuju ga u mišiće i jetru te uklanjaju trigliceride iz krvi

višak HDL-a i VLDL-a vraćaju se u jetru i pretvaraju LDL

TROMBOZA – nakupljanje ugrušaka krvi u žilama

tekućina stvorena od krvne plazme iscijedi se u međustanični

prostor ne vraća se u krvne kapilare

direktno nego ulazi u limfne kapilare i na kraju se ulijeva u venu

 od ukupno iscijeđene tekućine u međustanične prostore, 1/10 se vraća u krv preko limfnih kapilara

ULOGA LIMFE Vraća bjelančevine u krvotok prenosi masti iz probavnog

takta Limfni čvorovi - nastaju

limfociti – imunološka obrana

Sastoji se od: LIMIFNIH ŽILA LIMFNIH ČVOROVA

LIMFNE KAPILARE počinju slijepo u

međustaničnim prostorima i imaju zaliske

PRSNI LIMFOVOD i DESNI LIMFOVOD najveće su limfne žile koje limfu iz cijelog tijela dovode u venski sustav gornje šuplje vene

L. ŽILA L. ČVOR L. ŽILA VENA

Funkcije limfnih čvorova su: Filtriranje limfe fagocitozom

(retikulske stanice i slobodni makrofagi) stranih stanica i njihovih fragmenata, bakterija,virusa, egzogenih pigmenata, toksina i antigena.

Proizvodnja limfocita B, plazma stanica i protutijela.

Recirkulacija limfocita sa smještanjem limfocita B i T u određene zone.

Ljudi imaju otprilike 500-600 limfnih čvorova raspoređenih po cijelom tijelu (ispod pazuha, vrata, prsa, abdomena i preponu)

sposobnost ljudskog organizma da se brani od njemu stranih i štetnih tvari koje mogu oštetiti njegovo tkivo i organe

SPECIFIČNA

STANIČNA IMUNOST(stanice, T-limfociti)

HUMORALNA IMUNOST(protutijela)

NESPECIFIČNA

Koža barijera, lojnice i znojnice svojim izlučevinama modificiraju pH i slanost kože

Mukozne membrane (sluznice) barijera, sluz (mukus) lijepi, a trepetljike odstranjuju čestice

Izlučevine (sekreti) želučana kiselina – niski pH ubija mikroorganizme lizozim u suzama

Fagociti prepoznaju tuđe vrše fagocitozu – “gutaju” uljeze probavljaju i iskazuju

Stanice koje su uključene u nespecifičnu imunost su: makrofagi neutrofili Stanice prirođene ubojice (eng. natural killer; NK stanice) i stanice ubojice (eng.

killer; K stanice)

Sudjeluju stanice: Stanice koje prikazuju antigen

(engl. antigen presenting cell; APC) antigen je bilo koja strana tvar koja

može potaknuti imuni odgovor najčešće su to makrofagi

Limfociti bijele krvne stanice koje prepoznaju

specifične komponente (obično proteine) patogena

Limfociti T sazrijevaju u timusu prepoznaju antigen s pomoću specifičnog

receptora (T stanični receptor) koji se nalazi na njihovoj površini

Limfociti B sazrijevaju u koštanoj srži prepoznaju antigen s pomoću specifičnog

receptora (B stanični receptor) koji se nalazi na njihovoj površini

Imunost posredovana je B-limfocitima

Limfociti B kao B stanične receptore imaju na svojoj površini istaknuta protutijela

Kada se veže odgovarajući antigen, aktivira se limfocit B, odnosno započinje njegovo dijeljenje te stvaranje plazma stanica (diferencirani B limfociti koji izlučuju protutijela) i memorijskih stanica

Memorijske stanice ostati će u cirkulaciji te će isti antigen prepoznati pri sljedećem kontaktu

Plazma stanice će izlučiti protutijela u krvotok

otopljeni proteini koji prepoznaju antigene stranih čestica i organizama

proteinske molekule iz skupine gama globulina (imunoglobulini; kratica Ig)

nalaze se u krvi, sluzi (mukusu) i majčinom mlijeku

svaka od brojnih molekula protutijela odgovara na specifičnu stranu molekulu - antigen

protutijela vezanjem neutraliziraju patogeni organizam ili aktiviraju imunosni odgovor

sastoje se od dva laka i dva teška lanca; svaki lanac sastoji se od konstantnog (nepromjenjivog) i varijabilnog (promjenjivog) dijela koji su povezani disulfidnim mostovima

postoje pet osnovnih razreda imunoglobulina IgG, IgM, IgA, IgD, IgE razlikuju se u građi konstantnog dijela teškog i

lakog lanca varijabilni dio lakog i teškog lanca mijenja se

prema atigenu

RAZRED IMUNOGLOBULINA

MJESTO DJELOVANJA EFEKTORSKA FUNKCIJA

IgG krv (intravaskularno) stanična tekućina prolazi kroz placentu (transplacentalno)

aktivacija komplementa, neutralizacija neonatalna imunost

IgM krv stanična tekućina

aktivacija komplementa aglutinacija

IgA luminalni sekreti mlijeko suze

neutralizacija na mukoznim površinama neonatalna imunost

IgE subkutano submukoza

senzibilizacija mastocita, aktivacija eozinofila

IgD površina B stanica nepoznato

Imunost posredovana T-limfocitima

Nekoloko tipova T-limfocita: Citotoksični T - limfociti (Tc)

prepoznaju stanice vlastitog organizma koje su promjenjene (inficirane virusom) ili tumorske stanice

Vežu se na ciljane promjenjene stanice i potaknu njihovu apoptozu (proces staničnog samouništenja)

Pomoćnički T-limfociti (Th) lučenjem citokina reguliraju

imunoreakcije i diferencijaciju limfocita nakon njihovog doticaja sa antigenom

Supresorski T-limfociti (Ts) reguliraju (inhibiraju) imunološku

rekciju

Posredovana T i B limfocitima Može biti:

SPECIFIČNA PRIRODNA IMUNOST AKTIVNA – stječe se preboljenjem bolesti u tijeku

koje organizam stvara antitijela protiv te bolesti PASIVNA – kada dijete dobije gotova antitijela od

majke u prvim mjesecima života putem majčinog mlijeka

SPECIFIČNA UMJETNA IMUNOST AKTIVNA – stvaramo ju cijepljenjem PASIVNA – gotov serum sa već stvorenim

antitijelima

PRIRODNA UMJETNAPRIRODNA UMJETNA

AKTIVNA PASIVNA

CIJEPLJENJEPREBOLJENJE BOLESTI

KOLOSTRUM IMUNIZACIJA

Antigen

Makrofag

Pomoćnički T - limfocit

Citotksični T-limfocit Aktivirani B - limfocit

Aktivirani citotksični T-limfociti Memorijski T- limfociti Plazma stanice Memorijski B-limfocitit

Antitijela

Deaktivacija antigena

ubijaju inficirane stanice

Stanična imunost Humoralna imunost

Prikazuje kopiju antigena na površini stanice

Humoralna imunost Stanična imunost

Prvo izlaganje antigenu

Nepreprađen antigen

Antigen je prerađen iprikazan na površini APCstanice (makrofag)

Antigen je prikazan napovršini inficiranestanice

Aktivacija Aktivacija Aktivacija

Potiče proliferaciju Potiče proliferaciju Potiče proliferaciju

B

TH TC

Plazmastanice

MemorijskiB-limfociti

Aktivirani i memorijskipomoćnički T-limfociti (TH)

Memorijskicitotoksični T-limfociti (TC)

AktiviranicitotoksičniT-limfociti (TC)

Lučenje protutijela kojima se uništavaju patogeni i toksini u izvanstaničnoj tekućini

Obrana protiv zaraženih (inficiranih) stanica, stanica raka ili transplantiranih tkiva

Aktivacijaizlučenimcitokinima

ALERGIJSKE REAKCIJE specifičan oblik imunoreakcije

na tzv. alergene specifična imunološka

preosjetljivost (hipersenzitivnost) prema nekim tvarima

neke stanice pojačano luče histamin koji izaziva simptome upalne reakcije

potpuna(sistemska) alergijska reakcija : anafilaktički šok

lokalne alergijska reakcija : kožne alergijske reakcije

(urtikarija = koprivnjača) sezonska peludna groznica astma kožni ekcemi

antihistaminici i kalcij

BOLESTI IMUNOLOŠKOG DEFICITA (imunoinkompetencije)

Bolesnici ili uopće nemaju antitijela ili ih imaju u vrlo malim količinama

B-limfocita ima ispod 1% (normalno 20 – 30%), istodobno je smanjen broj T-limfocita

Bolesti mogu biti stečene (nastaju djelovanjem nekih infekcija, lijekova) ili nasljeđene

LIMFOM – maligni tumor limfnih čvorova HODGKINOVA BOLEST – tumor limfnih čvorova

SINDROM STEČENE IMUNODEFICIJENCIJE (AIDS) – smanjen broj limfocita (Th) uslijed infekcije virusom HIV-a

AUTOIMUNE BOLESTI posljedica pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv tvari i tkiva normalno

prisutnih u tijelu Multipla skleroza - kronična neurološka bolest središnjeg živčanog sustava Crohnova bolest - kronična upalna bolest probavnog sustava Diabetes melitus – šećerna bolest Psorijaza - kronična bolest kože koja se očituje kao crvene mrlje prekrivene

bijelim ljuskicama Hipotiroidizam (Hashimotova bolest) - kroničnu upalu štitne žlijezde

ULOGA: izmjena plinova

GORNJI DIŠNI PUTOVI nos, ždrijelo, grkljan vlaže, čiste i zagrijavaju

zrak

DONJI DIŠNI PUTOVI dušnik, dušnice, plućna

krila respiracijsko područje

DUŠNIK

DUŠNICE (bronhi)

BRONHIOLI

ALVEOLE

PLUĆNA KRILA

DIJAFRAGMA

građen je od hrskavičnih prstenova što omogućava neprekidno strujanje zraka

dijeli se u dvije dušnice (bronhi) koje se u plućima granaju nasve manje i tanje ogranke i završavaju u alveolama

dušnik i dušnice su obloženi trepetljikavim epitelom

zapremaju najveći dio prsne šupljine sastoje se od plućnih krila

Lijevo plućno krilo ima dva, a desno tri režnja Obavijena su dvolisnom opnom – POPLUĆNICA (PLEURA) Plućni mišići imaju glavnu funkciju stezanja i opuštanja pluća,

tj. pokretima disanja: udisaju i izdisaju ukupna površina pluća je 75-90 m2

D L

Respiracijsko područje

izmjena plinova (O2 i CO2) između alveolarnog zraka i krvi

Sastavni dijelovi plućni mjehurići ili

alveole građene od jednoslojnog

endotela, a okružene su gustom mrežom krvnih kapilara

CO2

 7% otopljen u krvnoj plazmi 23% kao

karbaminohemoglobin 70% u obliku karbonatne

kiseline (H2CO3)

O2

97% se prenosi kao oksihemoglobin

3% je otopljeno u plazmi frekvencija disanja-12

do 17 puta u minuti dišni volumen - količina

zraka koja se udahne jednim udisajem (500 ml zraka)

minutni volumen - 12 x 500 = 6000 ml/min (6 L)

proces izmjene zraka između atmosfere i pluća

Udisaj ili inspirij kontrakcija

inspiracijskih mišića, smanjenje tlaka zraka u plućima

Izdisaj ili ekspirij opuštanje dišnih

mišića, povećanje tlaka zraka u plućima

izdisaj ili ekspirij udisaj ili inspirij

međurebreni mišići su relaksirani

međurebreni mišići su kontarhirani

udisaj

izdisaj

disanje reguliraju živčane stanice u produženoj moždini – RESPIRACIJSKO SREDIŠTE koje autonomno određuje frekvenciju disanja

INSPIRACIJSKO SREDIŠTE šalje živčani impuls do međurebarnih mišića i ošita osnovni ritam-spontano nastaju

impulsi u inspiracijskom središtu KEMOSENZITIVNO PODRUČJE-

dopunsko respiracijsko središte aktivira se porastom CO2 u krvi

pad O2 registrira se u luku aorte i dopunski stimulira respiracijsko središte

krv bogatu kisikom dobiva kroz pupčanu venu,a CO2 izlazi preko dviju pupčanih arterija

krv se između majke i fetusa ne mješa O2 kroz posteljicu prolazi difuzijom

parcijalni tlak kojim kisik dolazi do ploda je jako nizak,4 kPa

FETUS hipoksične uvjete preživljava s 3 kompenzacijska mehanizma: FETALNI HEMOGLOBIN

ima dva y lanca umjesto dva ß lanca u molekuli hemoglobina kod odrasle bi osobe pri tom parcijalnom tlaku zasićenost kisikom bila 5%, a

normalno je oko 90% IMA 50%VIŠE HB IMA 30% VIŠE ERITROCITA

1L fetalne krvi prenosi 400 mL kisika, dok 1L krvi odrasle osobe može prenjeti samo 200mL kisika

pritiskom na prsni koš prolaskom kroz porođajni kanal izbacuje se plodna voda iz pluća

porođajem se dijetetu presjecaju pupčane arterije i vene unutar pupčane vrpce,čime prestaje izmjena plinova

porast koncetracije CO2 jako podražuje inspracijsko središte i dijete prvi puta udahne

PREHLADA uzrokuju različiti virusi-rhinovirusi,adenovirusi... infekcija gornjih dišnih putova kihanje,kašalj,curenje iz nosa, glavobolja i temperatura

FRAINGITIS-upala ždrijela TONZILITIS-upala ždrijela ANGINA-upala grla AKUTNI BRONHITIS

upala sluznce glavnih dišnih puteva(bonha i bronhiola) najčešće uzrokovana virusima kašalj s žućkastim ili sivkastim ispljuvkom otežano disanje,hriptanje,povišena temperatua i bol u prsnom košu

KRONČNI BRONHITIS uzrokovan učestalim podraživanje, dišnih putova (česta

infekcije,pušenje,onečišćeni zrak) sluznice bronha i bronhiola odebljaju,dišne cijevi sluze i začepe se pušački kašalj

EMFIZEM PLUĆA gubitak funkcije pluća zbog smanjenja broja alveola cijanoza(zaostaje CO2 u krvi,plavičaste usne) plućno srce - proširenje desnog dijela srca

UPALA PLUĆA-PNEUMONIJA može biti uzrokovana bakterijama(najčešće,pneumokok),virusima ili

mikoplazmama vrućica,kašalj,otežano i bolno disanje, alveole pune tekućine i krvi

RAK PLUĆA-BRONHIALNI KARCINOM u 99% kod pušača dim cigarete smjesa od 3900 spojeva 42 organska spoja iz cigarete uzrokuje pojavu tumora (katran,benz-piren) pojačani kašalj,sukrvav ispljuvak liječenje-kirurški, zračenjem(radio terapija),citostaticima(kemoterapija)

 TUBERKULOZA PLUĆA /TBC-SUŠICA uzrokuje Mycobacterium tuberculosis (kochov bacil) vakcinacija avirulentnim bacilima tuberkuloze goveda(BCG-Bacillus Calmette-

Guerin)

primanje, prenošenje i prerada hrane

odstranjivanje štetnih produkata

opskrba organizma vodom, elektrolitima, hranjivim tvarima

USTA (cavitas oris) ŽDRIJELO (pharynx) JEDNJAK (oesophagus) ŽELUDAC (gaster) TANKO CRIJEVO

(intestinum tenue) DEBELO CRIJEVO

(intestinum crassum) JETRA (hepar) I

GUŠTERAČA (pancreas)

ZUBI 8 sjekutića (inciziva), 4 očnjaka (kanina), 8 pretkutnjaka (premolara) i 12 kutnjaka (molara)- 32 trajna zuba; 20 mliječnih (8 sjekutića, 4 očnjaka, 8 kutnjaka)

JEZIKmišićni organ presvučen sluznicom - žvakanje, gutanje, govor, okusni pupoljci - papile- mali izdanci koji prekrivaju prednji dio gornje površine jezika

ŽLIJEZDE SLINOVNICE za omekšavanje i podmazivanje zalogaja - 3 para: doušna, podčeljusna, podjezična· dnevno 1,5L, u slini ptijalin (alfa amilaza) za probavu UH i sluz (glikoproteini- sklizanje i antibakterijska svojstva)

CAKLINAnajtvrđa i kalcijem najbogatija tvar u čovječjem tijelu, sastoji se od 95% kalcijevih soli

DENTINtvrđi od kosti, sadrži 70% kalcijevih soli, a organsku tvar, izlučuju odontoblasti

CEMENTsličan kosti učvršćuje zub za čeljust

ZUBNA PULPA

KRUNA

VRAT

KORIJEN

DESNI

ALVEOLEkoštana ležišta

mišićna cijev- 25 cm, gornji dio poprečnoprugasti, a donji glatki mišići

sluznica- sluz na početku i kraju mišićni prstenovi-

sfinkteri središte za gutanje u produženoj moždini

(20 mišića sudjeluje u gutanju)

V=1200 do 1500ml zalogaji hrane miješaju

se sa želučanim sokom (ph=1,5) kretnjama mišićne stijenke želuca- peristaltika

ulazni dio (cardia), tijelo želuca (fornix, corpus i fundus) i izlazni dio – vratarnik (pylorus)

CARDIA

FORNIX

CORPUS

FUNDUS

PYLORUS

KARDIJAČNI SFINKTER

PILORIČKI SFINKTER

U želucu uz mukozne žlijezde se nalaze i GASTRIČKE (fundusne) žlijezde PILORIČKE žlijezde.

Gastričke žlijezde se sastoje od 3 različite vrste stanica od kojih svaka izlučuje svoju vrstu sekreta: SPOREDNE ILI MUKOZNE STANICE izlučuju sluz GLAVNE STANICE izlučuju neaktivni PEPSINOGEN, koji u

kontaktu s HCl prelazi u PEPSIN OBLOŽNE STANICE proizvode HCl i unutrašnji čimbenik

Unutrašnji čimbenik: glikoprotein koji osigurava apsorpciju vitamina B 12 nedostatak unutrašnjeg čimbenika dovodi do perniciozne anemije

Piloričke žlijezde izlučuju sluz koja štiti sluznicu u području pilorusa, izlaznog dijela želuca.

sadržaj želuca – HIMUS žlijezde luče 2-3 L soka na dan

(probavni enzimi, HCl, sluz) na lučenje djeluje: CNS (parasimpatička

vlakna vagusa) (miris, okus, predodžba), istezanje stijenke želuca, emocije (ljutnja pojačava, tuga koči) te hormonalni mehanizmi (gastrin iz želučane sluznice)

probava u želucu 2-3 sata

ULOGA: probava i apsorpcija- 5-6m, 300m2

DUODENUM (dvanaestnik)- 0,3 m- u njega se ulijevaju izvodni kanali jetre i gušterače (žuč i gušteračin sok) - tripsin, lipaza, i amilaza

JEJUNUM (tašto crijevo)- 1,2m

ILEUM (vito crijevo) - 1,3m ·sluznica jako naborana

KRUŽNI NABORI SLUZNICE povećavaju apsorpcijsku

površinu sluznice CRIJEVNE RESICE

strše oko 1 mm iznad površine sluznice

ovdje se uglavnom obavlja sva apsorpcija apsorpcija se, kroz

sluznicu probavnog sustava, odvija uglavnom aktivnim transportom i difuzijom

KRUŽNI NABORI

CRIJEVNA RESICA

BRUNNEROVE ŽLIJEZDE na početku duodenuma izlučuju lužnati, sluzavi sekret

koji štiti sluznicu dvanaestnika od štetnog djelovanja kiseline

postiže optimalni pH za djelovanje enzima gušterače

LIBERKÜHNOVE KRIPTE male žlijezde, svugdje osim u

duodenumu, 2000 ml luče dnevno sluzi i

crijevnog sekreta petidaza, maltaza, saharaza,

laktaza

ULOGA : reapsorpcija vode i minerala, truljenje (bakterije, vit. K...), inaktiviranje štetnih produkata probave (indol, fenol, skatol)...

1,5-2 m, završni dio probavne cijevi: SLIJEPO CRIJEVO (caecum) -

crijevna vrećica CRVULJAK (apendix) UZLAZNO, POPREČNO I

SILAZNO DEBELO CRIJEVO (colon)

SIGMOIDNO CRIJEVO RAVNO CRIJEVO (rectum) ANUS ili čmar

 

SLIJEPO CRIJEVO

CRVULJAK

RAVNO CRIJEVO

ANUS

SIGMOIDNO CRIJEVO

UZLAZNO CRIJEVO

POPREČNO CRIJEVO

SILAZNO CRIJEVO

100 do 500 ml himusa ulazi dnevno u debelo crijevo i oko 1/3 se izluči u obliku fecesa, dok se ostatak, uglavnom voda, absorbira najviše u području uzlaznog i poprečnog kolona

Za prolaz hrane kroz probavni sustav potrebno je 24 sata. U želucu se zadržava 2-6 sati, u tankom crijevu 6-12, a u debelom crijevu 12 sati.

2-6h

6-12h

12h

5-10 s

Probava ugljikohidrata započinje već u ustima gdje ptijalin razgrađuje škrob na maltozu.

Hrana se ne zadržava dovoljno dugo u ustima da bi se sav škrob razgradio, pa se probava nastavlja u tankom crijevu pod utjecajem pankreasne i crijevne amilaze sve do monosaharida glukoze, fruktoze, galaktoza koji se mogu apsorbirati u krv.

Probava masti uglavnom se odvija u tankom crijevu. Masti se najprije raspršuju

pomoću žučnih kiselina, dakle razbijaju se u tanke sitne čestice, kako bi probavni enzimi topivi u vodi mogli djelovati na površini čestica. Masti razgrađuju crijevna i pankreasna lipaza i to do masnih kiselina i glicerola.

Probava bjelančevina započinje u želucu pomoću pepsina, a nastavlja se u tankom

crijevu, pod utjecajem tripsina iz gušterače i aminopolipeptidaza i dipeptidaza iz sluznice tankog crijeva, do aminokiselina.

najveći organ u tijelu i najveća žlijezda 1,5 kg, smještena je u trbušnoj šupljini ispod ošita

ULOGE : organ u kojem se hranjive tvari, apsorbirane u probavnoj cijevi,

obrađuju i pohranjuju za uporabu u drugim dijelovima tijela neutraliziraju se i uklanjaju otrovne tvari pomoću žuči, koja je

važna za probavu lipida i koja se pohranjuje u žučnom mjehuru

jetrena stanica - osnovni građevni sastojak jetre

sinteza bjelančevine stvara i izlučuje žuč pohranjuje metabolite

(trigliceride, glikogen i vitamine)

sudjeluje u procesu glukoneogeneze

deaminira aminokiseline pri čemu nastaje urea

detoksificira i inaktivira lijekove i alkohol

HEPATOCIT

mješovita endokrina i egzokrina žlijezda

EGZOKRINA AKTIVNOST GUŠTERAČE

stanice egzokrinog dijela- ACINUSI- proizvode enzime: tripsinogen, kimotripsinogen,

karboksipolipeptidaza, ribonukleaza, deoksiribonukleaza, lipaza, amilaza

izlučivanje gušterače kontrolira hormon- KOLECISTOKININ koji proizvode stanice u duodenumu Potiče opuštanje Odijevog sfinktera

 ENDOKRINA AKTIVNOST GUŠTERAČE

ALFA I BETA stanice Langerhansovih otočića proizvode hormone INZULIN i GLUKAGON

gušteračin sok – 500-1500 ml/danu; pH 7,1-8,3

žuč se sastoji od vode, elektrolita, žučne kiseline, fosfolipidi, kolesterol i bilirubin

žučne kiseline imaju važnu ulogu u emulgiranju lipida

KARIJES- Streptococcus mutans- plak APSCES ZUBA – gnojna infekcija zuba i zubnog mesa HERPES SIMPLEX – virusna infekcija AFTOZNI ULKUSI – virusna infekcija GASTRITIS – upala želučane sluznice ČIR ŽELUCA – teže ozlijeđeno mjesto na sluznici želuca RAK ŽELUCA ČIR DVANAESTNIKA - ozlijeđeno mjesto na sluznici dvanaesnika ZATVOR ILI OPSTIPACIJA – izostajanje stolice DIJAREJA - proljev ILEUS- zapletaj crijeva UPALA CRVULJKA RAK DEBELOG CRIJEVA HEMEROIDI – proširene vene na kraju zadnjeg crijeva i čmara

HEMEROIDI

ČIR ŽELUCA

RAK DEBELOG CRIJEVA

CITROZA JETRE – postupno propadanje funkcionalnog tkiva jetre

ŽUČNI KAMENCI – krute čestice koje nastaju u žučnom mjehuru

PANKREATITIS – akutna upala gušterače CIROZA JETRE

ŽUČNI KAMENCI