Nacionalno vijee za konkurentnost Preporuke za poveanje konkurentnosti

RADNI MATERIJAL

Struna skupina PRAVNA DRAVA SUKLADNA EU

Voditelj strune skupine: Boo Prka, Privredna banka Zagreb Suvoditelj strune skupine: Ivan Kopri, Pravni fakultet Zagreb

lanovi strune skupine: Miroslav Boi, Ministarstvo poljoprivrede i umarstva Jadranko Crni, Hrvatski crveni kri Hrvoje Mominovi, sudac Ustavnog suda u mirovini Vinja Samardija, Ministarstvo za europske integracije Ivan prajc, Pravni fakultet Zagreb Igor Tepi, Zagrebaka banka

Autori pripremnih materijala: Igor Gliha, Pravni fakultet Zagreb (pravo vlasnitva i intelektualnog vlasnitva) Ivan Kopri, Pravni fakultet Zagreb (javna uprava) Dea Mlikotin Tomi, Ekonomski fakultet Zagreb (pravo trinog natjecanja) Ivan prajc, Pravni fakultet Zagreb (javne nabave) Alan Uzelac, Pravni fakultet Zagreb (pravosue) Redakcija dokumenta: Ivan Kopri

Zagreb, prosinac 2003.

2

PREPORUKE I MJERE ZA OSTVARENJE PRAVNE DRAVE SUKLADNE EU STANDARDIMA

(radni tekst - druga verzija) POLAZNE POSTAVKE: Struna skupina smatra da jaanju konkurentnosti Hrvatske, pored ostaloga, slui efikasna, pravna, demokratska i socijalna drava. Takva drava predstavlja povoljno okruje subjektima privatnog sektora, njihovom poduzetnitvu i adekvatnoj trinoj valorizaciji njihovih rezultata. Ona smanjuje javne trokove. Pod jednakim uvjetima, bez diskriminacije, osigurava zatitu prava vlasnitva, konkurenciju i slobodu kretanja znanja, rada, kapitala, roba i usluga. Pouzdan je partner privatnom sektoru. Time postaje nezaobilazan faktor ukupnog razvoja zemlje. Konkurentnost nacionalnog gospodarstva nije mogua u uvjetima pravne nesigurnosti i neefikasne zatite prava graana i poduzetnika. Neefikasnost pravnog sustava pogaa domae poduzetnike, a zemlju ini nedovoljno atraktivnom za ulaganja stranih poduzetnika. Pored kvalitetno oblikovanog modernog normativnog okvira, efikasnost pravnog sustava osigurava se djelovanjem javne uprave i djelovanjem sudstva. Javna uprava odluuje o najveem broju prava i obaveza graana i svih drugih subjekata te predstavlja najvei dio dravnog institucionalnog mehanizma, a poduzetnici najee dolaze u kontakt ba s upravnim tijelima. Sudstvo reagira u spornim situacijama i osigurava prava svih subjekta u kritinim situacijama predstavljajui tako krajnju mjeru djelovanja nekog pravnog sustava. Zato je potrebno oblikovati dravu dovoljnog institucionalnog kapaciteta za rjeavanje javnih problema, koja je orijentirana na ostvarivanje naela vladavine prava, veliinom primjerena zadacima koji se postavljaju pred zemlju te usklaena sa standardima koji se postavljaju u okviru Europske Unije. Takvo dublje preoblikovanje drave treba provesti prema naelima doktrine novog javnog menadmenta (the new public management). Novi javni menadment posebno naglaava potrebu da se kroz oblikovanje i djelovanje dravnih institucija realiziraju vrijednosti ekonomske naravi, od ekonominosti i efikasnosti do kvalitete javnih usluga i servisiranja graana i poduzetnika. Nastoji se i dravu podvri trinim naelima, naravno u mjeri u kojoj je to uope primjereno s obzirom na njezinu specifinu drutvenu ulogu. U javnoj se sferi, naroito u javnoj upravi nastoji razviti poduzetniko ponaanje i organizacijska kultura utemeljena na profesionalno-proaktivnom odnosu slubenika prema radu. U suvremenoj dravi sudstvo mora imati nezavisnu poziciju i funkcionirati efikasno. U skladu s naelom supsidijarnosti, koje je jedno od temeljnih naela europskih integracija, drava se mora ograniiti samo na one poslove koje privatni sektor ne moe obaviti,

3

rezervirajui potom javne poslove za onu najniu javnu razinu (lokalnu, regionalnu, centralnu) koja ih je u stanju kvalitetno obavljati. Struna skupina identificirala je tako tri podruja problema i podruja poboljanja konkurentnosti koji se odnose na dravu:

1. Podruje zakonodavstva, u kojem je potrebno hrvatski pravni sustav harmonizirati europskim pravnim standardima te ujedno ukloniti glavne zakonodavne barijere konkurentnosti subjekata privatnog sektora, ali i osigurati dobre standarde zakonodavne tehnologije;

2. Podruje pravosua, u kojem je potrebno osigurati racionalnu organizaciju te efikasno, nepristrano i etino funkcioniranje sudstva;

3. Podruje javne uprave, u kojem je potrebno reformirati dravnu upravu, racionalizirati sustav lokalne samouprave, modernizirati javne slube te razviti profesionalizam svih javnih slubenika.

Prema ocjeni radne skupine, Hrvatska je razmjerno daleko odmakla s procesom harmonizacije zakonodavstva u odnosu na pravnu steevinu Europske unije (acquis communautaire), a u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju. Premda zahtijeva visoko ekspertno pravno znanje i izvrsnost u normativnoj vjetini, harmonizacija zakonodavstva je zadatak koji je mogue provesti ve prema kapacitetu zakonodavnog procesa. Taj kapacitet nije neogranien, jer demokratske procedure donoenja novih propisa zahtijevaju odreeni angaman i odreeno vrijeme. No, pored i preko toga, ve sada je potrebno poeti stvarati uvjete za efikasno provoenje tih propisa, za usklaeno voenje kvalitetnih javnih politika, te za brzu i efikasnu sudsku zatitu prava graana i poduzetnika. Zbog toga radna skupina snano naglaava vanost prilagodbi javne uprave, kao i reforme pravosua.

PODRUJA: 1. ZAKONODAVSTVO

Problemi koji u ovom podruju rezultiraju smanjenjem konkurentnosti detektirani su i prije poetka harmonizacije domaeg prava s europskim. Meutim, proces pridruivanja EU te je probleme dodatno naglasio. Naime, jedna od osnovnih funkcija zakonodavne aktivnosti u procesu pridruivanja EU je poveanje konkurentnosti gospodarstva, a sve u cilju osposobljavanja nacionalne ekonomije da ravnopravno participira na tritu EU. To je trino okruenje visoko integrirano i izrazito zahtjevno zbog visoke razine normiranosti europskog trita normama donesenim radi dosizanja ciljeva ekonomske i monetarne unije. Pravnu osnovu tog procesa, ujedno i kriterij procjene domaeg zakonodavstva, trenutno ini Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) odnosno u daljoj fazi pridruivanja pravna steevina EU-a (acquis communautaire). Taj se Sporazum, naime, odnosi na temeljne dijelove acquis communautaire-a koji se odnose na unutranje trite i

4

trgovinu, dok e se kasnije harmonizacija morati proiriti na sva podruja acquis communautaire-a. Da bi Hrvatska postigla nabrojane ciljeve potrebne su stanovite promjene, i to kako na formalnoj, tako i na materijalnoj razini zakonodavstva. U okviru formalne razine posebno je naglaen problem zakonodavne tehnologije. Time se oznaava skup problema vezanih za planiranje, pripremu, donoenje te izvravanje pravnih (zakonskih) normi. Poeljan cilj predstavlja takav zakonodavni proces koji je sposoban prihvatiti i kroz adekvatne zakonske tekstove izraziti sve zahtjeve koje proces europskog pridruivanja, odnosno koje temeljna naela pravne drave pred njega postavljaju. Kao jo konkretniji ciljevi postavljaju se: standardiziranje zakonodavne djelatnosti putem primjene recentnih metoda zakonodavne tehnologije (npr. regulatory impact assessment), odnosno praenja i kontrole uinaka zakona nakon njegova stupanja na snagu (ex ante kontrola uz potrebne korekcije kako zakonskog teksta tako i naina njegove primjene), itd. Naravno, da u znaajnom dijelu zakonodavne tehnologije zakonodavno tijelo nuno treba struno-analitiku pomo iz odgovarajuih dijelova reformirane dravne i javne uprave(v. dalje u tekstu). Materijalna razina iskazuje nekoliko kritinih toaka na razliitim pravnim podrujima i granama. Osobito se vanim ine sljedea pravna podruja i grane: pravo konkurencije, pravne procedure (dugotrajnost raznih upravnih i sudskih postupaka), zatita vlasnitva u svim njegovim oblicima (pa i, na primjer, intelektualnog), javne nabave, zatita potroaa, normizacija i mjeriteljstvo (standardi), steajno pravo, dravne potpore, trite financijskih usluga i kapitala, i slino.

Dodatno, probleme generiraju i tako ureeni postupci (ponajprije upravni postupci) koji neadekvatno reguliraju intervenciju javne uprave u gospodarske procese. Neadekvatnost se ponekad javlja kao nepotrebno i suvino administriranje (esto uz slabo ograniene diskrecione ovlasti javne uprave), a drugi put u formi neopravdanog izostanka intervencije koja bi osigurala potrebnu jednakost uvjeta svih poduzetnika na tritu. Radna grupa smatra da se na primjeru nekoliko odabranih podruja i grana prava moe pokazati u kojem je smjeru i na koji nain potrebno pristupiti nastavku harmonizacije hrvatskog zakonodavstva europskim standardima. Predlau se preporuke u pogledu trinog natjecanja, javnih nabavi te prava vlasnitva (ukljuujui intelektualno vlasnitvo). Time se, ipak, ne umanjuje vanost i drugih podruja obuhvaenih Sporazumom o

5

stabilizaciji i pridruivanju (tako: normizacija i mjeriteljstvo, zatita potroaa). Kako, osim toga, Hrvatsku nakon realizacije obaveza iz tog Sporazuma eka i harmonizacija na svim podrujima acquis communautaire-a, radna grupa prepoznaje daljnji zadatak izrade preporuka i u pogledu tih podruja, u nekoj od narednih faza svog djelovanja. U sklopu tri zakonodavna podruja za koja se daju preporuke, radna skupina je identificirala ne samo normativne, nego i regulativne, institucionalno-organizacijske, funkcionalne, edukacijske, strune te informacijske preporuke. Ovdje naznaene institucionalno-organizacijske mjere ponegdje se preklapaju s preporukama koje se odnose na javnu upravu i pravosue, to je i naznaeno u odgovarajuim poveznicama.

1.1. Pravo trinog natjecanja i zatita slobodnog trita

Stvaranje konkurencije na domaem tritu mogue je na dva temeljna naina. S osloncem na pravo trinog natjecanja ili liberalizacijom uvoza. U Hrvatskoj se konkurentnost jo uvijek preteno temelji na uvozu i dispozicijama potroaa, premda je sustav prava trinog natjecanja uveden i funkcionira jo od 1995. U Hrvatskoj postoji normativna regulacija trinog natjecanja (Zakon o zatiti trinog natjecanja, NN 122/2003), kao i posebna regulacija trita telekomunikacija, energetike i bankarstva, ali i drugih djelatnosti (elektroniki mediji, komunalne djelatnosti, itd.). Zatita konkurencije povjerena je ponajprije Agenciji za zatitu trinog natjecanja, ali i Agenciji i Vijeu za telekomunikacije, Vijeu za energetiku i drugim slinim tijelima, odnosno posebnim nezavisnim regulatornim komisijama. Kontrola bankarstva povjerena je Narodnoj banci Hrvatske, a komunalne su djelatnosti u samoupravnom djelokrugu lokalnih jedinica. Da bi sustav trinog natjecanja mogao pridonositi konkurentnosti potrebno je poduzeti sljedee mjere:

1. Jaanje kapaciteta institucija koje reguliraju i tite trino natjecanje (ponajprije Agencija za zatitu trinog natjecanja, Vijee za telekomunikacije, Vijee za energetiku, Narodna banka Hrvatske). Nuna su poboljanja personalne situacije, materijalno-tehnike opremljenosti te visine prorauna i financijske neovisnosti tih institucija. Potrebno je ustanoviti naine njihove meusobne suradnje i koordinacije radi uspostave jednakih pravnih standarda u odnosu na razliita podruja u kojima svaka pojedina od tih institucija ima ovlasti. Nuno je osigurati i utvrditi savjetovanje nezavisnih strunjaka u njihovom radu (v. dalje pod 3.2.b i c).

2. Dekoncentracija djelovanja Agencije za zatitu trinog natjecanja. Potrebno je osnovati bar tri podruna ureda Agencije izvan Zagreba, u veim gradovima (Split, Rijeka, Osijek) koja e obavljati strune, analitike i promotivne poslove zatite trinog natjecanja.

6

3. Transparentno poslovanje javnih poduzea i privatizacija odreenih javnih usluga. Nuno je utvrditi mjere za osiguranje transparentnog poslovanja javnih poduzea. Odreene je javne usluge potrebno podvrgnuti privatizaciji u skladu s unaprijed oblikovanom politikom privatizacije (v. i 3.7.).

4. Briga o malim poduzetnikim uslugama. Potrebno je stvoriti poticajni okvir te poduzeti niz pravnih i organizacijskih mjera stimuliranja i razvoja mrea manjih, lokalnih, privatiziranih davatelja usluga kao to su komunalne usluge (npr. ureenje nasada, lokalni promet, pogrebne usluge), usluge u obrazovanju, i sline.

5. Jaanje ope informiranosti o trinom natjecanju. Potrebno je osigurati opu informiranost ope javnosti, ali i politikih stranaka, tijela dravne uprave, jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave, sudova i gospodarskih subjekata o naelima, svrsi i pravilima trinog natjecanja. Potrebno je oblikovati sustavni, trajni i dobro financirani program promocije ideje i pravila trinog natjecanja. Program treba poduprti Vlada Republike Hrvatske, uz povjeravanje realizacije kvalitetnim strunjacima.

6. Struna obrada prakse primjene prava trinog natjecanja. Brojne odluke nastale tijekom sedmogodinje prakse Agencije za zatitu trinog natjecanja koje sadre pravne ocjene, kvantitativne trine podatke i analize, kao i tekoe i neujednaenosti u praksi upuuju na potrebu provoenja posebnog projekta, odnosno istraivanja prakse primjene prava trinog natjecanja.

7. Oblikovanje i voenje adekvatne politike konkurencije. Da bi se mogla postii ujednaena i efikasna praksa provedbe prava trinog natjecanja potrebno je jasno oblikovati politiku konkurencije. Rije je o izboru izmeu politike ekonomske efikasnosti i tolerancije vladara trita, tj. najveih i uspjenih poduzetnika, s jedne strane, te politike stroe discipline za sve pa i za najvee poduzetnike koji su u vladajuem poloaju na tritu, s druge strane. Sugerira se odabir politike strogog potivanja pravila trinog natjecanja za sve, jer se tek od takve politike moe oekivati poticaj zapoljavanju, uvoenje inovacija i poboljanje konkurentnosti.

8. Kontrola regulacije usluga i suzbijanje protekcionistike regulacije. Takvim mjerama osigurava se uklanjanje javnopravnih zapreka konkurenciji koje nastaju propisima, opim aktima i drugim oblicima regulacije od strane javnopravnih tijela. Protekcionistika regulacija obino nastaje zbog pojaanog lobiranja za posebne pogodnosti na tritu, a dovodi do poduzetnike nesigurnosti i smanjenja ulaganja. Potrebno je jasno oblikovati, normativno regulirati i dosljedno provoditi politiku slobodnog trinog natjecanja.

1.2. Javne nabave

Podruje javnih nabava regulirano je ponajprije Zakonom o javnoj nabavi (NN 117/2001), Zakonom o Dravnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (NN 117/03) i Uredbom o postupku nabave roba, radova i usluga male vrijednosti (NN 14/2002). Hrvatski propisi pokazuju znaajno odstupanje od acquis communitaire-a, u pogledu normativnih rjeenja koja bi trebala osigurati ostvarenje kljunih vrijednosti: zakonitosti, pravne sigurnosti i

7

zatite zainteresiranih poduzetnika, poduzetnike jednakosti te transparentnosti, efikasnosti i ekspeditivnosti u provoenju postupaka javne nabave. Pored toga, primjena vaeih hrvatskih propisa optereena je brojnim nedostacima. Postupke javne nabave provode osobe bez pravnog obrazovanja, slubene osobe nerijetko zbog sukoba interesa ne jame nepristrano i objektivno postupanje, postoje sumnje na korupciju i prevarno ponaanje, itd. U pravnoj se struci radi o zanemarenom pitanju, a kljune se odluke nadlenih tijela ne publiciraju ni ne analiziraju. Upravni sud, kao vrhovna nadzorna sudska instanca na tom podruju, vodi upravne sporove s prosjenim trajanjem ak i preko jedne godine, to zapravo onemoguava sudsku zatitu. Transparentnost rada Upravnog suda nije zadovoljavajua. Potrebno je poduzeti niz mjera na normativno-koncepcijskoj, normativno-provedbenoj te institucionalnoj razini. Navode se glavne preporuke:

1. Hitno novelirati postojee zakone na podruju javne nabave. Nuno je precizirati razloge nesposobnosti ponuditelja, utvrditi zakonske rokove za svaku vrstu javne nabave posebno unutar kojih bi se morao provesti postupak javne nabave, dosljedno provesti naelo nekomunikativnosti u evaluaciji ponuda, razrijeiti proturjenosti unutar zakonskih tekstova te preciznije regulirati sredstva pravne zatite (prigovor, alba, tuba).

2. Pripremiti potpuno novu regulaciju postupaka javne nabave. Nova regulacija trebala bi osigurati iri zakonski obuhvat postupaka javne nabave kako bi se izbjegli sluajevi kad se zakonom predvia neprimjenjivanje propisa o javnoj nabavi (tako npr. koncesije odnosno komunalne usluge). Mora se osigurati jednaki pravni poloaj svih poduzetnika u postupcima javne nabave (kroz strunost i nepristranost u voenju postupaka javne nabave, zabranu pregovaranja prije donoenja odluke o odabiru, irenje primjene javnog nadmetanja umjesto nadmetanja po pozivu i izravne pogodbe, itd.). Mora se osigurati efikasnost i ekspeditivnost u provoenju postupaka javne nabave odreivanjem rokova i sankcija za njihovo prekoraenje, kao i predvianjem konsenzualnih oblika rjeavanja sporova (mirno rjeavanje sporova). Nova regulacija treba osigurati transparentnost (objavljivanje odluka nadlenih institucija, objavljivanje prekritelja, itd.). Konano, nova regulacija mora unaprijediti pravnu sigurnost u podruju javnih nabava (brza i predvidiva sudska zatita, vremensko ogranienje upravnih sporova, omoguavanje sudjelovanja poduzetnikih asocijacija u postupcima javne nabave, predvianje opeg upravnog postupka kao supsidijarnog pravnog okvira odvijanja postupaka javne nabave, proirenje prava na koritenje pravnim sredstvima na sve zainteresirane osobe, omoguavanje provjere zakonitosti svih odluka koje tijekom postupka javne nabave donosi naruitelj, itd.).

3. Jaati informiranost o zakonskom ureenju i primjeni propisa o javnoj nabavi. Nuno je organiziranje strunih skupova i drugih oblika razmjene

8

informacija i znanja u tom podruju (asopisi, simulacije, radionice, seminari, usavravanje, itd.).

4. Osnovati zasebni sudski odjel za upravne sporove iz postupaka javne nabave unutar Upravnog suda Hrvatske. Time bi se osiguralo bre provoenje upravnih sporova, osigurala specijalizacija sudaca i omoguila vea transparentnost rada toga Suda.

5. Osigurati dovoljnu zastupljenost strunih i nepristranih osoba u voenju postupaka javne nabave unutar tijela koja te postupke provode. U povjerenstvima za javne nabave trebali bi u veini biti zastupljeni diplomirani pravnici ili bi to trebao biti barem predsjednik povjerenstva. Trebalo bi unutar svakog tijela predvidjeti sluajeve i postupak u sluaju sukoba interesa kod lanova povjerenstava, kao i sankcije u odnosu na te lanove u sluaju nedoputenih radnji, koruptivnog i prijevarnog ponaanja.

6. Razvijanje alternativnih naina rjeavanja sporova proizalih iz postupaka javne nabave. Preporuuje se osnivanje specijaliziranih internih jedinica u okviru Hrvatske udruge poslodavaca koja bi razvijala takve naine rjeavanja sporova, analizirala vaee pravne propise te praksu javnih nabava.

1.3. Pravo vlasnitva i intelektualnog vlasnitva

Ustavna garancija nepovredivosti prava vlasnitva obuhvaa sva privatna imovinska prava. Stvarnopravno (vlasnikopravno) ureenje sadrano u Zakonu o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (1996) ne predstavlja zapreku postizanju konkurentnosti. Takvu zapreku predstavlja vei broj posebnih propisa kojima se uspostavljaju posebna pravna ureenja za pojedine objekte, stvari odnosno pojedine subjekte (tako za poljoprivredno zemljite). Zapreku konkurentnosti predstavljaju i nesreene zemljine knjige. Usprkos donoenju kvalitetnog Zakona o zemljinim knjigama (1996) te knjige jo uvijek, poslije dvije petogodinje odgode njegove primjene, nisu u stanju koje bi bilo primjereno konkurentnom gospodarstvu. Netonost i nepotpunost zemljinoknjinog stanja koje sadre prati jo i sporost, arbitrarnost i sumnje u korupciju pri zemljinoknjinom postupanju nadlenih tijela. Iz tako nesreenog stanja proizlazi nesigurnost pri stjecanju nekretnina (upitno stjecanje vlasnitva i nesigurnost u pogledu pitanja to ini nekretninu koja se stjee). Intelektualno vlasnitvo obuhvaa autorsko pravo i njemu srodna prava te industrijsko vlasnitvo (patenti, igovi, itd.). Uz opu ustavnu garanciju nepovredivosti vlasnitva ustavno je zajamena i zatita moralnih i materijalnih prava koja proistjeu iz znanstvenog, kulturnog, umjetnikog, intelektualnog i drugog stvaralatva. Donesen je niz zakona iz podruja prava intelektualnog vlasnitva koji to podruje reguliraju u skladu s acquis communautaire-om. Efikasna zatita intelektualnog vlasnitva pogoduje poduzetnicima koji ulau u istraivanje i razvoj, a upravo to dugorono pogoduje jaanju konkurentnosti nacionalnog gospodarstva.

9

Temeljne preporuke su sljedee:

1. Smanjiti broj posebnih vlasnikopravnih ureenja. Potrebno je smanjiti broj sluajeva u kojima se posebnim propisima uspostavljaju posebna pravna ureenja za pojedine objekte, stvari odnosno pojedine subjekte.

2. Uspostaviti pouzdane zemljinoknjine evidencije. to prije se mora uspostaviti istinito (tono) stanje vlasnitva u zemljinim knjigama te u cijelosti, bez daljnjih odgoda, provesti postojee propise o zemljinim knjigama kako bi stanje u njima bilo potpuno i pouzdano. Potrebno je dovriti proces informatizacije, kako bi se svi elementi zemljinih knjiga (ukljuivi i vlasnike terete - npr. hipoteke) uinili lako dostupnima svim graanima i pravnim osobama, ukljuujui poduzetnike.

3. Edukacija i specijalizacija upravnih slubenika i sudaca u podrujima zemljinih knjiga, autorskog prava i srodnih prava te industrijskog vlasnitva. Potrebno je educirati upravne slubenike u podruju voenja zemljinih knjiga, kao i industrijskog vlasnitva (sada u Dravnom zavodu za intelektualno vlasnitvo, carinskoj slubi, Dravnom inspektoratu i policiji). Time e se omoguiti bre i kvalitetnije provoenje postupaka za priznavanje prava industrijskog vlasnitva te efikasnija zatita prava intelektualnog vlasnitva putem carinske slube, inspekcije i policije. Suci koji presuuju u sporovima o industrijskom vlasnitvu trebaju se specijalizirati samo za takve predmete te dodatno educirati kako bi stekli i temeljna znanja iz odnosnih strunih disciplina (v. 2.5.c te 3.3.).

4. Promoviranje znaenja intelektualnog vlasnitva. Glavna mjera za ostvarenje te preporuke je uvoenje obaveznog nastavnog predmeta o industrijskom vlasnitvu na tehnika, umjetnika, pravna i ekonomska visoka uilita. Time bi se djelovalo na potencijalne nositelje i korisnike prava intelektualnog vlasnitva. Takoer, potrebno je provesti niz mjera obavjetavanja javnosti, kako bi se sprijeilo irenje shvaanja koja se mogu nazvati Internet komunizmom.

2. PRAVOSUE

Prepreke koje poveanju konkurentnosti postoje na ovom podruju samo su poseban vid generalnog i ve gotovo kroninog problema koje pravosudni sustav predstavlja. Usprkos brojnim najavama reforme pravosua, jo uvijek ne postoji dugorona vizija razvoja i reforme pravosudnih institucija. Ne postoje empirijski podaci o razliitim segmentima organizacije i funkcioniranja tih institucija, ni razraena metodologija pristupa pravosudnoj reformi. Pravosudni dunosnici i slubenici nerijetko nemaju adekvatne sposobnosti, znanje ili obrazovanje. Podjela nadlenosti, organizacija posla i logistike pretpostavke nisu primjereni zadacima. Odluke se ne provode efikasno i ne potuju. Stupanj javnog povjerenja u pravosue nije zadovoljavajui. Nezadovoljavajue stanje u pravosuu potrebno je korigirati nizom cjelovitih, sustavnih, konzistentnih i realno utemeljenih mjera koje bi trebale osigurati nezavisno, kompetentno i

10

efikasno sudstvo, posebno u pogledu trgovakih sudova. Takoer, mora se osigurati potivanje rezultata sudskih postupaka i efikasnu provedbu sudskih odluka. Radi osiguranja sustavne i realne reforme pravosua bilo bi nuno usvojiti i realizirati sljedee preporuke:

1. Stvaranje pretpostavki za strateko planiranje i djelovanje na poveanju efikasnosti pravnog sustava. Mjere za ostvarenje ove preporuke su odnose se na: a) potporu istraivanjima problema funkcioniranja pravosua, kroz potporu

osnivanju nezavisnih privatnih institucija koje bi sustavno analizirale probleme pravosua i o tome konzultirale donositelje politikih odluka;

b) reformiranje statistikog praenja djelovanja pravosua na kvantitativnom i kvalitativnom planu, posebno redefiniranje kriterija za praenje djelovanja pravosua i statistika koje vodi ministarstvo nadleno za pravosue; te

c) oblikovanje novih kriterija uinkovitosti i evaluacije djelovanja pravosudnih slubi (pored kriterija broja rijeenih spisa uvesti sloenije mjerne instrumente, u evaluaciji razlikovati izmeu rutinskih i sloenijih predmeta, uzeti u obzir rezultate istraivanja i poboljanih statistika, itd.).

2. Reorganizacija pravosudnih tijela i slubi u skladu s racionalnim kriterijima. Kriteriji racionalne organizacije upuuju na poduzimanje sljedeih mjera: a) prilagoavanje broja sudbenih tijela, njihovog podruja i stvarne nadlenosti

potrebama efikasnog rada (reducirati broj albenih sudova, neke postojee albene sudove pretvoriti u prvostupanjske, racionalizirati i eventualno reducirati broj tzv. opinskih sudova, ujednaiti radno optereenje sudaca);

b) jasnije razgranienje polja djelovanja sudova i sudaca u odnosu na druge pravosudne slube i profesije, ogranienje sudaca na poslove sudbene naravi, stvaranje visoko osposobljenih pomonih pravosudnih slubenika sudakih pomonika - za obavljanje administrativnih i pripremnih poslova te prilagoavanje okvirnih mjerila broja sudaca i sudskih slubenika u svjetlu europskih standarda i nacionalnih potreba;

c) preispitivanje uloge i funkcije pojedinih pravosudnih slubi i profesija (javnih biljenika, sudskih savjetnika, steajnih upravitelja, sudskih izvritelja, sudskih dostavljaa); te

d) privatizacija nekih poslova sudbenih tijela (dostava, izvrenje, itd.). 3. Poveanje brzine i efikasnosti postupanja sudova. Pretpostavke za ubrzanje

suenja i efikasnost sudskih postupaka mogu se osigurati sljedeim mjerama: a) obuhvatnom reformom pravosudne uprave na nacionalnoj razini (sada u

nadlenosti ministarstva nadlenog za pravosue i Vrhovnog suda) i na razini svakog pojedinog suda usmjerenom na stvaranje profesionalnih struktura i naina upravljanja. Potrebno je osnovati nacionalnu agenciju za pravosudnu upravu, omoguiti zapoljavanje menadera koji bi vodili poslove sudske uprave u veim sudovima, itd.

11

b) osnivanjem nacionalnog sustava informatikog praenja postupaka i upravljanja cirkulacijom predmeta, povezano s osiguravanjem kvalitetnih pravosudnih statistika, u sklopu nacionalne agencije preporuene pod a);

c) ustanovljenjem sustava interventnih mjera za rjeavanje kriznih situacija, ukljuujui preraspodjelu kadrova, predmeta i kapaciteta izmeu preoptereenih i manje optereenih sudova;

d) osiguranjem primjerene razine koncentracije postupanja, emu treba posluiti sustav praenja broja roita u predmetima;

e) reformom albenog postupka u graanskim i trgovakim stvarima, kojom bi se osiguralo da albeni sudovi u puno veoj mjeri konano odluuju u predmetima; te

f) sustavnom informatizacijom i automatizacijom rjeavanja formularnih i rutinskih predmeta.

4. Poveanje razine motiviranosti i odgovornosti sudionika za efikasno djelovanje i rezultate sudskih postupaka. Birokratski nain funkcioniranja sudaca, ali i odvjetnika i vjetaka moe se prevladati sljedeim mjerama: a) uspostavljanjem sistemske motivacije za efikasan rad sudova, naroito jaim

vezanjem napredovanja i efikasnog i kvalitetnog rada; b) zaotravanjem odgovornosti za neuinkovit i nekvalitetan rad; te c) uklanjanjem vanjskih razloga za odugovlaenje kod drugih sudionika u postupku,

ponajprije kod odvjetnika (plaanjem koje je u manjoj mjeri ovisno o broju poduzetih radnji, itd.) i vjetaka.

5. Poveanje razine kompetentnosti, osposobljenosti i strunosti sudskih dunosnika i slubenika. Radi ostvarenja te preporuke potrebno je: a) osigurati visok stupanj objektivizacije pri regrutiranju novih kadrova, uz

iskljuenje arbitrarnih odluka, ustanovljenjem kombinacije objektivnih kriterija jednakih za sve (uspjeh u studiju, rezultati na anonimno ocjenjivanom testu i pisanim vjebama, uspjeh na pravosudnom ispitu);

b) korjenito reformirati pravosudni ispit, uvesti obavezni struni pravosudni studij kao svojevrsnu posebnu pripremu za taj ispit, moda u okviru nove institucije (pravosudne akademije) te regrutiranje novih kadrova uiniti ovisnim o rangu uspjeha na pravosudnom ispitu,

c) permanentno obrazovanje sudaca i drugih pravosudnih djelatnika ustanoviti kao njihovo pravo, ali i obavezu, te vezati njihov opstanak u slubi i uz rezultate strunog usavravanja;

d) ustanoviti projekciju kadrovske obnove s rjeenjima za nedovoljno strune ili motivirane pravosudne djelatnike.

6. Poticanje mirnog rjeenja i alternativnih metoda rjeavanja sporova. Sporazumna i izvansudska rjeenja treba poticati na sljedee naine: a) stimuliranjem nagodbi u svim vrstama postupaka, b) potporom sustavima mirenja (medijacije) u sudskom postupku i izvan njega, te c) poticanjem arbitrae.

12

3. JAVNA UPRAVA

Budui da javna uprava (dravna uprava, lokalna samouprava te javne slube u podruju obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi, znanosti, itd.) predstavlja najvei dio dravnog institucionalnog mehanizma, koji trenutno openito gledajui ne funkcionira dobro, nuno je poduzeti sveobuhvatne, sustavne, postupne, ali odlune mjere njezine reforme usmjerene kako na kratkorone tako i na dugorone povoljne uinke:

a) racionalizirati, depolitizirati i profesionalizirati dravnu upravu te ju uiniti efikasnom, pouzdanom, transparentnom i orijentiranom na korisnike, graane i druge privatne subjekte, na temelju doktrine novog javnog menadmenta (the new public management),

b) racionalizirati sustav lokalne i regionalne samouprave, uz daljnju decentralizaciju temeljem naela supsidijarnosti, ali i inzistiranje na preciznoj regulaciji teritorijalne samouprave, integriranom stratekom planiranju i efikasnom nadzoru zakonitosti kao temeljnim instrumentima integracije itavog dravnog sustava,

c) racionalizirati i modernizirati javne slube, od socijalne skrbi i zdravstva do obrazovanja i znanosti, uz opreznu privatizaciju dijelova koji se mogu prepustiti privatnom poduzetnitvu te osiguranje etikih standarda i kvalitete,

d) razviti profesionalizam svih slubenika, dravnih, lokalnih i javnih, razvijajui kvalitetno obrazovanje za javnu slubu u razliitim segmentima javne uprave, naroito za vodee kadrove, te razvijajui osjeaj javnog interesa, proaktivni stav i tome odgovarajue tipove organizacijske kulture u javnoj upravi (legalistiku, participativnu i poduzetniku kulturu),

Tijekom reforme javne uprave potrebno je poduzeti niz strukturnih, funkcionalnih i personalnih mjera. Glavne preporuke su sljedee:

1. Racionalizacija javne uprave. Da bi se osnailo naelo racionalne organizacije potrebno je poduzeti sljedee mjere: a) racionalizirati sredinju dravnu upravu smanjujui broj ministarstava, ali i tzv.

dravnih upravnih organizacija od kojih bi se neke mogle organizirati kao samostalne javne ustanove izvan sustava dravne uprave,

b) urede dravne uprave kao prvostupanjska tijela dravne uprave, kao i vrlo diferenciranu i sloenu mreu teritorijalnih ekspozitura ministarstava i tzv. dravnih upravnih organizacija treba uiniti neovisnom o podjeli na lokalne samoupravne jedinice, smanjiti njihov broj, smanjiti broj slubenika u njima i tako pojednostavniti tu preskupu, neefikasnu i vrlo netransparentnu strukturu,

c) eliminirati funkcionalna preklapanja izmeu sustava dravne uprave i sustava lokalne samouprave, kao i dupliciranje i preklapanje poslova razliitih upravnih tijela unutar sustava dravne uprave,

d) temeljem prethodno pripremljenih kvalitetnih studija uvesti suvremenu regionalnu samoupravu s temeljnim zadatkom poticanja regionalnog gospodarskog i

13

drugog razvoja, uz preispitivanje uloge, a eventualno i ukidanje dijela postojeih upanija,

e) racionalizirati strukturu temeljnih lokalnih jedinica (opina i gradova), uz preispitivanje opravdanosti zadravanja politipske organizacije i velikog broja vrlo malih i u svakom pogledu slabih lokalnih samoupravnih jedinica.

2. Jaanje institucionalnih kapaciteta. Radi ostvarenja te preporuke potrebno je: a) koncentrirati i ojaati vladu i poloaj njezinog predsjednika u odnosu na

ministarstva i druge organizacije sredinje dravne uprave. U tom smislu pored jasnih naredbodavnih ovlasti potrebno je ponajprije ojaati strunu slubu vlade, ija struktura mora omoguiti stalni kontakt, informiranost i komunikaciju s pojedinim ministarstvima, odraavajui ponajprije grupe upravnih podruja, a ne strukturu ministarstava. Ovlasti takve slube u odnosu na ministarstva trebaju biti snanije i ire od pukog administriranja, ne prelazei okvire podrke i savjetovanja vlade i njezinog predsjednika.

b) razdvajanje kreativno-strunih poslova od repetitivnih poslova u tijelima sredinje dravne uprave (ministarstva i tzv. dravne upravne organizacije) kako bi se ministarstva mogla baviti samo ili preteno strunim poslovima praenja stanja, izrade strunih analiza, koncipiranjem prijedloga javnih politika (public policies) i strunom pripremom novih propisa. Time se omoguava smanjivanje broja ministarstava i drugih tijela sredinje dravne uprave. Izvrne i repetitivne poslove treba povjeriti drugaije koncipiranim izvrnim agencijama,

c) osnovati i osigurati personalne, materijalne, informatike i financijske uvjete za rad brojnim nezavisnim regulatornim i nadzornim tijelima predvienima u razliitim zakonima kako bi ona efektivno preuzela svoje vane zadatke,

d) izvriti sistemsku regulaciju temeljnih pitanja osnivanja, organizacije i djelovanja nezavisnih ili kvazinezavisnih regulatornih komisija (agencija) koja su im zajednika, kako bi se osigurala njihova neovisnost i zatitili interesi graana i poduzetnika,

e) informatizirati i umreiti sva tijela dravne uprave, kao i jedinice lokalne i regionalne samouprave s naglaskom na opremanje kvalitetnim kompjutorskim programima, ime se postiu znaajni uinci u pogledu efikasnosti i koordinacije, omoguuje pristup graana i poduzetnika javnim informacijama i podacima te bitno suava prostor za koruptivno ponaanje javnih slubenika,

f) osmisliti i djelovati na uvoenju metoda javnog menadmenta i poduzetnitva u upravu,

g) preferirati matrinu strukturu nautrb tradicionalne krute hijerarhije, radi maksimalnog iskoritavanja strunih i drugih potencijala upravnog osoblja. Matrina struktura omoguava i koritenje fleksibilnijih radnopravnih aranmana,

h) uspostaviti niz mehanizama i instrumenata usklaivanja javnih politika, poevi od jaanja koordinativnog kapaciteta vlade ponajprije u upravno-tehnikom, tj. policy smislu, preko uspostave matrinih struktura u sustavu dravne uprave (strune radne skupine za struno usklaivanje politika), do jaanja veza sa

14

strunim institucijama, lokalnim i regionalnim samoupravnim jedinicama, organizacijama civilnog sektora, itd.,

i) primijeniti suvremene standarde elektronikog poslovanja i upravljanja javnim zapisima (records management).

3. Jaanje profesionalizma i etikih standarda te depolitizacija upravne slube. Predlau se sljedee mjere: a) utemeljenje visokokolske ustanove za obrazovanje slubenika, uz razvoj

curriculuma za visoku strunu spremu za tzv. upravne generaliste i javne menadere na rukovodeim profesionalnim mjestima u tijelima dravne uprave, upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave i javnim ustanovama,

b) uspostava pouzdanih i detaljnih evidencija dravnih, lokalnih i tzv. javnih slubenika,

c) uspostava trajnog sustava strunog usavravanja za sve slubenike, uz obavezu slubenika da steknu odreeni broj bodova temeljem usavravanja, te uz sankcije ako ne udovolje toj obavezi,

d) drugaije koncipiranje tzv. dravnog strunog ispita, odnosno uvoenje ispita za prijem u slubu, uz njegovu prilagodbu stupnju strune spreme, vrsti zanimanja i vrsti poslova koju e slubenik obavljati,

e) reedukacija dijela postojeih slubenika koji nemaju adekvatno obrazovanje, f) uspostava sustava plaanja i napredovanja slubenika prema uincima, a ne

(samo) prema stupnju strune spreme i radnom iskustvu, uz uvoenje ocjenjivanja kvalitete rada od strane kolegijalnih tijela sastavljenih od najkvalitetnijih slubenika iste razine (peer review),

g) uspostava efikasnog sustava disciplinske odgovornosti slubenika, h) smanjivanje broja politiki imenovanih dunosnika u upravi na svim razinama i

depolitizacija upravne slube (eliminiranje politikih i drugih metaprofesionalnih kriterija kod zapoljavanja, ocjenjivanja, napredovanja, plaanja i ostanka u slubi),

i) nedvojbena i specifina regulacija pravnog poloaja lokalnih slubenika (nikad nakon 1990. nije reguliran njihov pravni status!).

4. Debirokratizacija. Meu mnogim mjerama mogu se istaknuti sljedee: a) pojednostavljenje i ubrzanje upravnih postupaka uz nastojanje da se graanima i

poduzetnicima to vie usluga prui na jednom te istom mjestu (one-stop sustav u kojem se sve licence potrebne za legalni poetak poduzetnikog djelovanja dobivaju kod jedne upravne instance te se shodno tome vodi samo jedan odgovarajui postupak),

b) omoguavanje pristupa graana i poduzetnika javnoj upravi elektronikim putem, c) razvoj poduzetnike kulture u javnoj upravi i proaktivnog stava slubenika prema

radu, ne zanemarujui pritom pravne i druge kriterije u djelovanju uprave, d) orijentacija na vremenski ogranieni angaman osoblja, vezan uz realizaciju

odreenih unaprijed utvrenih upravnih programa, i openito na fleksibilnije radnopravne aranmane,

e) odgoj slubenika u duhu odgovornog sluenja graanima i poduzetnicima,

15

f) oblikovanje efikasnog sustava nadzora zakonitosti, kvalitete rada i etinosti slubenika na svim razinama, kao i sustava inspekcijskog nadzora posebno u odnosu na javne slube i komunalna poduzea,

g) iroko informiranje graana i poduzetnika o postupcima, nainu ostvarivanja pojedinih prava, pravnim propisima i odlukama lokalnih samoupravnih jedinica, itd. ne samo u slubenim glasilima nego i u razliitim prikladnim vodiima i na druge popularne naine.

5. Orijentacija na rezultate, transparentnost i otvorenost. Nekoliko mjera omoguava realizaciju tih orijentacija: a) novoformiranim izvrnim agencijama treba osigurati vei stupanj samostalnosti,

a njihove rukovoditelje (menadere) mehanizmom jednogodinjih ugovora obavezati na postizanje odreenih uinaka te ih varijabilno plaati ovisno o rezultatima agencija kojima rukovode,

b) to vei dio upravne djelatnosti treba se odvijati u okvirima unaprijed utvrenih stratekih planova (upravnih programa) koji trebaju biti kvalitetno oblikovani na temelju pouzdanih metoda predvianja uz uvaavanje stratekih ciljeva legitimnih vladajuih politikih tijela. Oni zapravo predstavljaju formalni iskaz dobro pripremljenih javnih politika. Strateki planovi mogu, ovisno o prirodi upravnog programa, ukljuiti ne samo dravnu upravu nego i lokalne i regionalne samoupravne jedinice i javne ustanove.

c) prorauni se trebaju voditi po programima (projektima) to omoguuje da se trokovi stave u odnos prema rezultatima, a ne prema broju stalno zaposlenih slubenika,

d) objavljivanje prorauna i godinjih obrauna na svim razinama te osiguranje odreenih pravnih sredstava poreznim obveznicima radi osiguranja uvida i pokretanja odgovornosti za troenje javnih financijskih sredstava,

e) stvaranje pretpostavki za ostvarenje prava na pristup informacijama javnog sektora.

6. Decentralizacija. Da bi se smanjile administrativne zapreke nuno je lokalne i regionalne samoupravne jedinice osposobiti za pouzdano, efikasno i odgovorno obavljanje vanih javnih poslova. Potrebno je poduzeti ponajprije sljedee mjere: a) racionalizirati strukturu lokalnih jedinica, u emu moe posluiti i realnija

regulacija mjesnih odbora i drugih oblika mjesne samouprave, posebno koncipirajui moderne regije,

b) ojaati njezin pravni poloaj reguliranjem lokalne samouprave ustavnim zakonom,

c) osigurati dovoljno izdane izvore financiranja lokalnih i regionalnih samoupravnih jedinica, kao i razumnu financijsku autonomiju, uz efikasni centralni nadzor,

d) proirenje lokalnog samoupravnog djelokruga prema europskim standardima te prenoenje lokalnim jedinicama onog dijela poslova dravne uprave koje i u drugim zemljama uobiajeno za centralnu dravu obavljaju lokalne jedinice,

e) jaanje demokratskog politikog legitimiteta lokalnih politikih organa uz istodobno osiguravanje snanije uloge profesionalne i dobro obrazovane lokalne administracije,

16

f) osiguranje efikasnije pravne zatite graana i poduzetnika u odnosu na akte lokalnih samoupravnih jedinica.

7. Privatizacija dijelova javne uprave. Nuno je identificirati sve dijelove javne uprave i javnog sektora koje je mogue privatizirati, osmisliti realni plan njihove privatizacije te uz paljivo praenje i pilot projekte privatizirati ponajprije dijelove javnih poduzea na svim razinama, ukljuujui lokalna komunalna poduzea, kao i sve druge dijelove javnog sektora gdje privatizacija moe dovesti do racionalnijeg i jeftinijeg pruanja usluga i proizvodnje proizvoda.

4. NEKA TEMELJNA NAELA I OPREDJELJENJA

Radna skupina smatra da nune promjene u svim dijelovima dravnog institucionalnog mehanizma, od zakonodavstva, preko sudstva do dravne uprave i lokalne samouprave, moraju biti zasnovane na sustavnom pristupu. Time se izbjegavaju parcijalni i nedovoljno osmiljeni zahvati koji pored oekivanih i pozitivnih mogu dovesti do niza nepredvienih i negativnih uinaka. No, u okviru jednom utvrenog, zaokruenog, potpunog i neproturjenog sustava preporuka moe se provesti i njihovo rangiranje po vanosti, kao i sistematizacija po duljini vremenskog horizonta. Radna skupina naglaava kako u sklopu sustavnih preporuka za ostvarenje pravne drave sukladne EU standardima normativni zahvati predstavljaju nuni i iznimno vani, ali ipak samo poetni korak. Daljnje mjere, usmjerene na ostvarenje efikasnog i neovisnog pravosua te javne uprave koja s dovoljnim institucionalnim kapacitetom omoguava voenje kvalitetnih javnih politika i realizaciju javnog interesa, iznimno su sloene te zahtijevaju jo vee ulaganje znanja, angamana, materijalnih i financijskih sredstava, i drugih resursa. One ponekad imaju puno duu vremensku perspektivu. Sljedea opredjeljenja radna skupina smatra ponajvanijima: 1. Obrazovanje i strunost Polazei od ljudi, njihovih sposobnosti, vjetina, znanja i etikih standarda kao temeljnog resursa, radna grupa kao jednu od temeljnih orijentacija istie specifino i kvalitetno obrazovanje, re-edukaciju i stalno struno usavravanje kako za pravosudne tako i za upravne slube. Bez vjetina i znanja ne mogu se realizirati potencijali ak ni dobro oblikovanih dravnih institucija. Pored edukacijskih, potrebno je provesti i niz drugih regulativnih, organizacijskih, funkcionalnih i informacijskih mjera, kako bi se dosegli poeljni europski standardi. 2. Etinost, nepristranost i nekorumpiranost Vrlo izraene sumnje graana, kao i izvjetaji meunarodnih organizacija upuuju na prisutnost korupcije u gotovo svim dravnim institucijama. Njezino razorno djelovanje

17

moe dovesti do potpune razvojne blokade. Nuno je poduzimati mjere kojima se suava prostor za koruptivno ponaanje i afirmira etino djelovanje, djelovanje u javnom interesu. 3. Efikasnost i kvaliteta Dravne institucije moraju djelovati uinkovito, poboljavajui efikasnost, tj. odnos izlaza prema ulazu. Pritom poveana efikasnost ne smije dovesti do snienja efektivnosti, tj. kvalitete javnih usluga koje se pruaju graanima i poduzetnicima. 4. Informatizacija i koordinacija Obuhvatnom i sustavnom informatizacijom, ponajprije promiljenim izborom i oblikovanjem kompjutorskih programa moraju se povezati sve dravne institucije. Time se omoguuje uvoenje elektronskih kontakata s graanima i korisnicima, suava prostor za koruptivno ponaanje te omoguuje usklaeno voenje javnih politika i bolju koordinaciju u provoenju donesenih odluka u svim segmentima i na svim razinama u sustavu. 5. Privatizacija, ekonominost i novi javni menadment Nesumnjive su prednosti privatizacije u odreenim dijelovima sada javnih poslova. No, s obzirom na to da neki poslovi po prirodi stvari pripadaju u javni sektor, u odnosu na njih mora se inzistirati na ekonominosti, uz uvoenje brojnih strukturnih, funkcionalnih i personalnih inovacija temeljenih na doktrini novog javnog menadmenta. 6. Supsidijarnost i decentralizacija Drava ne smije imati oblik hijerarhijske piramide u kojoj centralna razina dominira nad niima, ve upravo obrnuto. Supsidijarnost upuuje na potrebu privatizacije svih poslova koji se u privatnom aranmanu mogu bolje obavljati, kao i na nunost jaanja svih razina sustava ispod centralne, i to ponajvie onih koje su blie graanima.

Preporuene bi se mjere mogle dovesti u vezu s nekim od tih opredjeljenja. Neke od njih mogu se poduzeti u kraem roku, a s relativno brzim oekivanim uincima, neke se moraju poduzeti u to kraem roku, premda oekivani efekti mogu nastupiti tek nakon relativno dueg vremenskog perioda, neke su od njih srednjorone, a neke e se moi poduzeti tek nakon odreenog vremena. Neke od preporuenih mjera mogu se poduzeti i neovisno o drugima, dok su neke meusobno vezane u logiki sklop koji realizaciju samo pojedine od njih ini bespredmetnom, moda i tetnom.

5. POKAZATELJI NAPRETKA

Ne odustajui od sistemskog pristupa, radna skupina kao mogue pokazatelje napretka u ostvarenju pravne drave sukladne EU standardima predlae sljedee:

18

a) u podruju zakonodavstva: stupanj ostvarenja obaveza preuzetih Sporazumom o stabilizaciji i

pridruivanju, te stupanj usklaenosti hrvatskog zakonodavstva s pravnom steevinom EU,

b) u podruju pravosua: prosjeno trajanje sudskih postupaka po vrstama (graanski parnini,

kazneni, upravni sporovi), stupanj informatizacije, odnos broja i vrijednosti sporova koji se rjeavaju u sudskom parninom

postupku i sporova koji se rjeavaju arbitraom, trokovi strunog usavravanja u pravosuu (i broj bodova steenih

usavravanjem; ako se uvede bodovanje oblika strunog usavravanja), postotak sreenosti zemljinih knjiga,

c) u podruju javne uprave: udio plaa dravne uprave i slubenika lokalnih samoupravnih jedinica u

GDP, udio slubenika uvedenih u pouzdane i strukturirane evidencije u ukupnom

broju dravnih i lokalnih slubenika, udio slubenika koji su zavrili specifino visoko upravno obrazovanje u

ukupnom broju slubenika (nakon to ono bude uvedeno bit e mogue za nove slubenike, a kroz reedukaciju dostupno i ve zaposlenim slubenicima; do tada udio slubenika s viom i visokom strunom spremom upravnog i pravnog smjera),

trokovi strunog usavravanja u dravnoj upravi i lokalnoj samoupravi (i broj bodova steenih usavravanjem; kad se uvede bodovanje strunog usavravanja),

stupanj informatizacije (mjeren brojem resora i javnih usluga koje su dostupne kroz neki oblik elektronske, odnosno informatike veze, kao i brojem lokalnih samoupravnih jedinica koje su obuhvaene jedinstvenom informacijskom mreom javne uprave),

broj resora i javnih usluga kod kojih su primijenjeni europski standardi kvalitete,

kvaliteta odabrane skupine javnih usluga mjerena zadovoljstvom graana, zastupljenost ocjena koje dobivaju slubenici ocjenjeni u okviru novog,

ovdje preporuenog sustava ocjenjivanja, stupanj uspjenosti menadera koji rukovode osamostaljenim izvrnim

agencijama (mogu nakon uvoenja takvih agencija), udio lokalnih samoupravnih jedinica koje imaju dugorone, strateke

planove svojeg razvoja, udio lokalnih prorauna u ukupnim javnim izdacima, udio lokalnih slubenika u ukupnom broju slubenika.

19

LITERATURA Gliha, I.: Autorsko pravo zbirka propisa, Zagreb, 2000; Gliha, I.: Obiljeja hrvatskog autorskopravnog poretka i perspektiva razvoja, Zbornik Hrvatskog drutva za autorsko pravo, vol. 1., 2000; Gliha, I.: Razvoj autorskog prava u Europskoj zajednici, u: Gavella, N. et al.: Europsko privatno pravo, Zagreb, 2002; Henneberg, I.: Autorsko pravo, Zagreb, 2001.; Henneberg, I.: Usklaivanje autorskog prava u dravama Europske zajedince, Europska zajedinca prilog lista Informator 4146-4147 od 1. i 4.12.1993; Krneta, S.: Obrisi autorskog prava u Evropskoj zajednici, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 1/95; Lewinski, von S.: A successful Step towards Copyright and Related Rights in the Information Age - The New E.C. Proposal for a Harmonisation Directive, European Intellectual Property Review, 4/1998; Reinbothe, J.: Der EU-Richtlinienentwurf zum Urheberrecht und zu den Leistungsschutzrechten in der Informationsgessellschaft, Zeitschrift fr Urheber- und Medienrecht, 6/98; Trampu, M.: Avtorskopravo, Ljubljana, 2000.; Trampu, M.: Direktive EGS s podruja avtorskog prava, Pravnik, 4-6/1993; Walter, M. et al.: Europisches Urheberrecht, Wien, New York, 2001. Javne nabave: Medvedovi, Dragan, Ivan prajc, 2003, Postupak javnih nabavki i pravna zatita sudionika. Pravo u gospodarstvu 42(4). prajc, Ivan, 2003, Temeljna naela postupaka javne nabave. Suvremeno poduzetnitvo br. 8/2003. Pravosue: Monitoring the EU accession process: Judicial independence, 2002. Budapest: Open Society Institute. Monitoring the EU accession process: Judicial capacity, 2002. Budapest: Open Society Institute. Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave, 2003. Statistiki pregled 2002., oujak 2003. Uzelac, A., 2001. Role and Status of Judges in Croatia 90-99, u: Oberhammer, P., Richterbild und Rechtsreform in Mitteleuropa, Wien: Manz, pp. 23-66.

20

Uzelac, A. 2002. Ist eine Justizreform in Transitionslndern mglich? Das Beispiel Kroatien. Fall der Bestellung des Gerichtsprsidenten in der Republik Kroatien und daraus zu ziehende Lehren., in: Jahrbuch fr Ostrecht, Sonderband: Justiz in Osteuropa, 2002 (43), 1. Halbband, pp. 175-206. Uzelac, A. 2002. (2) Reforma pravosua i njena ogranienja. Sluaj imenovanja predsjednika sudova u Republici Hrvatskoj i njegove pouke, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 52/2, pp. 289-318. Uzelac, A. 2001, Hrvatsko pravosue u devedesetima: od dravne nezavisnosti do institucionalne krize, Politika misao 38/2:2001, str. 3-41. Uzelac, A. 2001, Novele Zakona o sudovima i Zakona o Dravnom sudbenom vijeu - elementi reforme organizacijskog sudbenog prava, Pravo i porezi, 3/2001, str. 26-36. Javna uprava: Ivanievi, Stjepan, Ivan Kopri, Jasna Omejec, Jure imovi, 2001, Local Government in Croatia, in: Emilia Kandeva (ed.) Stabilisation of Local Government. Budapest: OSI/LGI. Kopri, Ivan (ed.), 2003, Modernisation of the Croatian Public Administration. Zagreb: Faculty of Law and Konrad Adenauer Stiftung. Kopri, Ivan (priredio), 2003, Modernizacija hrvatske uprave. Zagreb: Drutveno veleuilite u Zagrebu. Kopri, Ivan (ed.), 2003, Legislative Frameworks for Decentralisation in Croatia. Zagreb: Faculty of Law and Croatian Law Center. Kopri, Ivan, 2003, Local Government Development in Croatia. Problems and Value Mix, in: Harald Baldersheim, Michal Illner, Hellmut Wollmann (eds.) Local Democracy in Post-Communist Europe. Opladen: Leske & Budrich. Kopri, Ivan, 2001, Dravna uprava i lokalna samouprava u Hrvatskoj 1990.2001. vladavina prava ili politike?. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 51(6): 1275-1295. Kopri, Ivan, 2001, Okviri, naglasci i perspektive aktualne decentralizacije u Hrvatskoj. Hrvatska javna uprava 3(3-4): 411-454. Kopri, Ivan, 2004, Razvoj lokalne samouprave u Hrvatskoj 1990-2004. Zagreb: Drutveno veleuilite u Zagrebu (u tisku).

21

Kopri, Ivan, Gordana Mareti, 2000, Kriza socijalne drave, reforme javne uprave i hrvatsko upravno osoblje. Hrvatska javna uprava 2(1): 25-82. Perko-eparovi, Inge, 2002, Globalisation and Democracy: the Paradoxes of New Public Management. Politika misao 39(5): 97-106. Pusi, Eugen, 1999, Drava i dravna uprava. Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu. Pusi, Eugen, 2002, Upravljanje u suvremenoj dravi. Zagreb: Drutveno veleuilite.