geopolitiČke izet bijedić - pisjournal.compisjournal.com/images/2/pis02-07.pdf · 3 pis-journal...
TRANSCRIPT
1
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
GEOPOLITIČKE
ASPIRACIJE SRBIJE PREMA
BOSNI I HERCEGOVINI
Izet Bijedić
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
2
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE SRBIJE PREMA BOSNI I
HERCEGOVINI
Izet Bijedić
Istraživač i geopolitičar, Sarajevo
Sažetak
Bosna i Hercegovina je zbog svog geografskog položaja, oblika i granica
kao i zbog sličnosti po vjeri naroda koji u njoj žive susjedima vrlo interesantna.
Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini treba posmatrati u
kontekstu politike stvaranja Velike Srbije, gdje ista zauzima centralnu poziciju
odnosno njeno geostrateško jezgro. U radu se obrađuje kako historijat
geopolitičkih aspiracija Srbije prema Bosni i Hercegovini, tako i faktori koji
trenutno onemogućavaju ili umanjuju navedene aspiracije. Treba napomenuti
da koncept Velike Srbije zbog svojih bliskih veza sa Rusijom nikad nije
odgovarao Zapadu, zbog bojazni koja je teorijski utemeljena u angloameričkoj
geopolitičkoj misli Mehena, Makindera i Spajkmena da će Rusija preko Srbije
– tačnije nadiranjem iz Heartlanda uspjeti da perforira Rimland i tako ugrozi
njegovu pomorsku nadmoć.
Ključne riječi: geopolitičke aspiracije, geostrateško jezgro,
geopolitički položaj, Heartland, Rimland, Velika Srbija, Načertanije i
SANU.
3
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
1.0 Uvod
Bosna i Hercegovina je kroz historiju od najstarijih vremena imala
rizičan geopolitički položaj, te je u Drugom svjetskom ratu odigrala ključnu
ulogu u oslobađanju od fašizma. Geopolitičke aspiracije prema Bosni i
Hercegovini pored Srbije ima i Hrvatska pa i Crna Gora. Ovom prilikom
obrađujemo tematiku geopolitičkih aspiracija Srbije prema Bosni i
Hercegovini. One su proizvod mitomanske svijesti srpske intelektualne i
političke elite, koja je bazirana na lažnoj historiji a koja se uporno prenosi sa
generacije na generaciju. Problem Srbije u integracijama prema Evropskoj uniji
svakako će biti njihovo preveliko bavljenje historijom. Na toj osnovi, te kroz
ovaj rad mogu se pratiti geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i
Hercegovini, koje se od najstarijih vremena pa do danas ni za jotu nisu
promijenile. Naravno, novi geopolitički poredak, geopolitičke aspiracije Srbije
ne samo kada je u pitanju Bosna i Hercegovina svodi na nemijenjanje
postojećih granica na Balkanu. Integracijom Srbije u Evropsku uniju i NATO
savez stvorit će se određena stabilnost, koja će omogućiti ekonomski
prosperitet ne samo Srbije nego i svih država na Balkanu. Naravno, svjesni smo
da će srpsko oslobađanje od svoga vanzemaljskog identiteta biti sporo, dugo i
mukotrpno. Samo tako shvaćeno ima izgleda za uspjeh.
2. Cilj istraživanja
Cilj istraživanja je spoznaja i dokazivanje kontinuiteta geopolitičkih
aspiracija Srbije prema Bosni i Hercegovini od najstarijih vremena, projekta
„Načertanija“ Ilije Garašanina, pa do danas, kroz Dejtonsku Bosnu i
Hercegovinu (gdje se entitet Republika Srpska koji je sastavni dio države
Bosne i Hercegovine i nema međunarodno priznanje, u Srbiji doživljava kao
druga država srpskog naroda). Istraživanjem dokazujemo da je opstojnost
Bosne i Hercegovine jedino moguća integracijom u Evropsku uniju i NATO
savez.
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
4
3. Historijat geopolitičkih aspiracija
3.1 Teritorijalne aspiracije prema projektu „Načertanije“
Aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini artikulisane su u
velikosrpskom projektu „Načertanije“ Ilije Garašanina iz 1844. godine. Ovaj
projekat, u osnovi ima za cilj stvaranje „Velike Srbije“, kao regionalne sile na
Balkanu, što se na određen način i ostvarilo, trajalo i potvrdilo ratom u periodu
1992 – 1995 na prostorima bivše Jugoslavije.
U analizi korijena velikosrpskog nacionalnog programa Ilije Garašanina
u projektu „Načertanije“ bio je spis koga je sačinio poljski kmet Adam
Czartoryski i njegov specijalni agent za južnoslavenske zemlje, panslavistički
orijentalist, Čeh Franjo Zach. Poljska je u to vrijeme bila raskomadana između
Rusije, Austrije i Pruske, tako da ona po Evropi traži saveznika koji će oslabiti i
destabilizirati te zemlje. Djelimično je te saveznike našla u Velikoj Britaniji i
Francuskoj, a pažnja je sve više bila usmjerena prema Balkanu, jer je prema
diplomatskim procjenama došla do saznanja da bi moglo doći do propasti
Turske, što bi umnogome poremetilo odnose između Austrije i Rusije u borbi
za osmansko naslijeđe u koje su bile uključene i male balkanske zemlje. Otuda
i ideja poljskih emigranata u Parizu da prave plan neposrednih aktivnosti Srba i
Hrvata na stvaranju jedne južnoslavenske države koja bi nastala na razvalinama
turske i austrijske imperije. U svemu ovome oni komuniciraju sa „Ilirskim
pokretom“ Ljudevitom Gajem kao i Ilijom Garašaninom radi ostvarivanja
svojih ciljeva. U tom pravcu, Franjo Zach je napisao „Plan za slovensku
politiku Srbije“, a što će biti ideja i politička osnova „Načertanija“, s tim što je
Garašanin u bitnim stvarima promijenio sve što se odnosi na srpsko-hrvatsku
saradnju u stvaranju zajedničke države i sve pojmove koji se odnose na Južne
Slovene. Umjesto njih ubacio je srpske pojmove: Srpsko carstvo, Dušanovo
carstvo i druga. On je u svom planu tražio da se na Balkanu uspostavi srpska
hegemonija, jer su Srbi većinski narod, a niko se ne slaže sa rezultatima koje je
srpski narod ostvario u Prvom i Drugom srpskom ustanku. Isto tako Garašanin
kaže: „Srbija mora nastojati da od zdanja turske države, kamen po kamen
otcjepljuje i prima kako bi od ovog materijala na starom dobrom temelju,
ponovo bilo staro carstvo srpsko“. Prema programu „Načertanija“ u sastav
Srbije bi trebale ući zemlje: Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora,
sjeverna Albanija, Srem, Banat i Bačka. Neke zemlje kao što su sjeverna Grčka
i Makedonija, iako su bile u sastavu Dušanovog carstva, nisu obuhvaćene.
Garašaninov plan je držan u tajnosti sve do njegove smrti 1833. godine, kada je
5
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
otkriven i pohranjen u Bečkom arhivu. Njegovo javno predstavljanje nije
izvršeno kako Austrija ne bi otkrila pretenzije prema: Banatu, Sremu i Bačkoj,
koje su bile u njenom sastavu. Od tada pa do danas „Načertanije“ će biti
spoljnopolitička platforma svih vladara Srbije, još iz dinastije Obrenovića i
Karađorđevića i podloga za izradu velikosrpskih planova. Ovo potvrđuje i prvo
ozbiljnije tumačenje „Načertanija“ od strane Dragoslava Stranjkovića koji
kaže: „Nema nikakve dileme da je taj program pravi spomenik jugoslavenstva,
čiji je autor bio jedan od najvećih i najuglednijih srpskih političara i državnika
XX vijeka.“1
Karta br. 1 Velika Srbija za vrijeme Cara Dušana 1350. godina
„Načertanije“ će svoju reaktuelizaciju do danas doživjeti dva puta, ali će
Ilija Garašanin biti priznat kao najveći srpski političar i državnik, tek poslije
Memoranduma SANU 1986. godine.
1 Duraković, N; Proklestvo Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1993., .str. 138.
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
6
3.2 Projekat Stevana Moljevića
Svoju prvu značajniju reaktuelizaciju, „Načertanije“ u liku i djelu
poznatog četničkog ideologa Stevana Moljevića, doživjelo je u Drugom
svjetskom ratu, tačnije 30. 06. 1941. godine. Pod drugom tačkom svog projekta
kaže: „Srbima se nameće prva i osnovna dužnost, da stvore i organizuju
homogenu Srbiju, koja ima da obuhvati cijelo etničko područje na kome Srbi
žive i da joj osiguraju potrebne strateške i saobraćajne linije i čvorove, te
privredna područja kako bi joj bio omogućen i obezbijeđen slobodan privredni,
politički i kulturni život i razvitak za sva vremena. Preseljenje i izmjena žitelja,
naročito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog područja, jedini je put da se
izvrši razgraničenje i stvore bolji odnosi između njih, a time otkloni mogućnost
da se strašni zločini koji su se dešavali u prošlom ratu otklone, a naročito u
ovom sadašnjem, na svome području na kome su Srbi i Hrvati bili izmiješani i
gdje su Hrvati i Muslimani s planom išli na istrebljenje Srba.2
U projektu, Stevan Moljević ističe zahtjeve za novim granicama i kaže:
„Osnovna greška u našem državnom uređenju je bila što 1918. godine nisu
uspostavljene granice Srbije. Ta se greška mora ispraviti danas ili nikad.
Upravo te granice se danas moraju uspostaviti i one moraju obuhvatiti cijelo
etničko područje na kome Srbi žive sa slobodnim izlazom na more za sve
srpske oblasti koje su nadomak mora“3 Po njemu srpska područja su bila : Crna
Gora, Bosna i Hercegovina, sjeverna Dalmacija, Kordun, Banija, Slavonija
odnosno poznata granica Velike Srbije, Virovitica, Karlobag i Karlovac.
Treba napomenuti i da je ovom reaktuelizacijom projekta „Načertanije“
došlo do širenja Velike Srbije i na prostor Hrvatske. Moljević daje Srbiji
oslobodilačku ujediniteljsku misonarsku ulogu u odnosu na ostale
jugoslovenske i balkanske države, gdje on kaže da Srbi svoju historijsku misiju
moraju ispuniti, a moći će to učiniti ako budu okupljeni u homogenoj Srbiji i u
okviru Jugoslavije koju će zadahnuti svojim duhom i dati joj svoj pečat. Srbi
moraju imati hegemoniju na Balkanu, a da bi je imali, moraju prethodno imati
hegemoniju u Jugoslaviji. Moljević smatra da je u stvaranju projekta
Jugoslavije, učinjen pogrešan red poteza kada je formirana Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca, koji se ne smije ponoviti jer po njemu „Srbi su sve dali za
Jugoslaviju“.
2 Duraković, N; Prokletstvo Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1993. , str. 143. 3 Ibid., str. 145.
7
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
Karta br. 2 Projekat „Velike Srbije“ Stevana Moljevića - Izvor Internet
3.3 Bosna i Hercegovina u djelima Jovana Cvijića
Srpski antropogeograf Jovan Cvijić u svojoj knjizi „Govori i članci“,
govori o srpskom i hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini, a u članku
„Značaj Bosne i Hercegovine za srpski narod“ još jednom to posebno
naglašava: „Jasno je da je Bosna i Hercegovina po vrijednosti naroda, te po
njenom aktuelnom položaju u etnografskoj masi srpskohrvatskog naroda kao i
po zgodnoj mješavini pravoslavnih i katolika, ključ srpskog problema“. Bez nje
ne može biti veće srpske države. Ona je najvažnija oblast za rješavanje
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
8
srpskohrvatskog, a time i jugoslovenskog pitanja4. U članku „Duh i smisao
Austro-Ugarske uprave u BiH“ Jovan Cvijić govori o okupaciji srpske Bosne i
Hercegovine, o nastojanjima Austro-Ugarske da na pomenutim područjima
razvija katoličko-klerikalni duh, sa ciljem netrpeljivosti između naroda-
konfesija. Domet Cvijićevih težnji je, pod plaštom ujedinjenja Srba, Hrvata i
Slovenaca, ujedinjenje i formiranje „Velike Srbije“, koju povezuje sa
nastanjivanjem Srba na Dinaridima, a što je poklapanje sa projektom Stevana
Moljevića. Interesantno je da Cvijić u svojoj knjizi „Govori i članci“, uopće ne
pominje postojanje autohtonog naroda tada Muslimana – Bošnjaka.
3.4 Memorandum SANU iz 1986. godine
Projekat „Velike Srbije“ poznat kao „Memorandum SANU“, napravila je
grupa od 16 akademika Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti, a prvi put se
javlja na stranicama lista „Večernje novosti“ 24 i 25. 09. 1986. godine. Tekst
koji se tada pojavio, kod određenog broja ljudi naišao je na odobravanje, a kod
drugog na negiranje. Na odobravanje je naišao kod Srba koji su smatrali da će
na ovaj način ostvariti dominaciju na teritorijama koje im, ni po kom osnovu ne
pripadaju. Izložena su velikosrpska shvatanja kako i na koji način da se Srbija
razvije, kako i koju ulogu treba da ima na Balkanu i u Evropi. U
Memorandumu se na otvoren način podržava nacionalizam i šovinizam koji se
iskazuje u vidu navodne zabrinutosti za raspad Jugoslavije, a istovremeno se
zagovara srpski nacionalizam, separatističkog tipa.
U poglavlju o položaju Srbije i srpskog naroda govori se o zaostajanju u
razvoju privrede Srbije, neregulisanim državno-pravnim odnosima Jugoslavije i
njenih pokrajina, kao i stanju na Kosovu, a posebna pažnja se posvećuje stavu
da Srbija u toku Drugog svjetskog rata za vrijeme Drugog zasjedanja AVNOJ-
a, nije ravnopravno učestvovala u donošenju odluka. Ove historijske činjenice
ukazuju da tokom rata, Srbija nije bila formalno, a pogotovo ne suštinski u
ravnopravnom položaju kada su donošene odluke od značaja za buduće
državno uređenje. To ne znači da se Srbi dobrovoljno ne bi izjasnili za
federalizam kao najpogodnije uređenje, kao višenacionalnu zajednicu, već se
ima u vidu da su se oni bez predhodnih priprema i podrške svojih političkih
4 Cvijić, J; Govori, članci (sabrana djela ), Drugo izdanje ( knjiga 3, Tom 1). Srpska akademija nauka i umjetnosti (SANU), Beograd 1991.
9
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
organizacija, našli u položaju da u ratnim uslovima imaju rješenja koja su
otvarala široke mogućnosti za njihovo razbijanje.
Položaj Srba morao je biti blagovremeno razmatran i regulisan sa
stanovišta njegovog nacionalnog integriteta, nesmetanog kulturnog razvitka, a
ne da to izuzetno važno pitanje ostane otvoreno za rješenja koja pogađaju
interese srpskog naroda.
O položaju Srba u drugim republikama u Memorandumu se kaže:
„Izuzimajući period postojanja Nezavisne Države Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj
nikad u prošlosti nisu bili tako ugroženi koliko su danas. Rješavanje njihovog
položaja nameće se kao prvorazredno pitanje. Ovdje se nigdje ne spominje
ugroženost Srba u BiH, jer je SANU smatrao BiH svojom u svim varijantama,
a na otpor Bošnjaka nisu nikada ni pomišljali. Zato i danas njihovi nacionalisti
na čelu sa Vučićem smatraju da je ključ mira na Balkanu pomirenje Srba i
Bošnjaka na štetu suvereniteta Bosne i Hercegovine.
SANU je smatrao da izvan Srbije, pogotovo uže, živi veoma veliki broj
Srba i da je taj procenat veći od ukupnog broja drugih naroda. Prema popisu
stanovništva iz 1991. godine van teritorije Srbije živi 24% ili 1.958.000 Srba,
što je znatno više nego što je u Jugoslaviji Slovenaca, Albanaca i Makedonaca,
uzevši pojedinačno, a skoro isto toliko Muslimana. Van užeg područja Srbije
tada je živjelo 3.285.000 ili 40,3% od ukupnog broja. U opštim
dezintegracionim procesima Jugoslavije, tvrdilo se da su u njoj najviše
ugroženi Srbi, stvarajući time ratnu psihozu pod izrekom „Svi Srbi na okup“.
Potvrda ovakve opasne politike je rat na prostorima Hrvatske, Slovenije i
Bosne i Hercegovine sa nezapamćenim zločinima, egzodusom i etničkim
čišćenjem.
3.5 Teritorijalne aspiracije Srbije u periodu od 1918. godine do Drugog
svjetskog rata
Aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini se mogu posmatrati u
novijem periodu, od stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 01. 12.
1918. godine. Oblik ove države predviđen je Krfskom deklaracijom sredinom
1917. godine, kojom su okončani pregovori između predstavnika Srpske vlade,
Nikole Pašića i predsjednika jugoslovenskog odbora, Ante Trumbića. U
stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS), Bosna i Hercegovina je
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
10
minorno učestvovala i kao takva po dekretu Aleksandra I Karađorđevića, ušla u
njen sastav.
Karta br. 3 Teritorije obećane Srbiji u Londonu 1915. godine(Izvor Internet)
Prvi Ustav Kraljevine SHS od 28. 06. 1921. godine, poznat kao
Vidovdanski Ustav, sadržavao je „Turski paragraf“ član 135, kojim je određeno
da Bosna i Hercegovina ostaje u svojim sadašnjim granicama, te da postojeći
okruzi u njoj važe kao oblasti. Time je, iako centralističkim Ustavom
garantovan teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Kralj Aleksandar je 06.
01. 1929. godine izveo državni udar, uspostavio diktaturu, ukinuo Ustav iz
1921. godine, donio zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravno-
teritorijalna područja. Kraljevina SHS je dobila naziv Kraljevina Jugoslavija i
podijeljena je u 9 banovina. Smisao državnog udara je bio da se ojača kraljeva
diktatura, da se sankcioniše državni centralizam, integralno jugoslovenstvo i
ograniče građanska prava. Kralj Aleksandar je imao apsolutnu vlast u državi.
Na taj način je po prvi put razbijeno političko-teritorijalno jedinstvo BiH.
11
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
U historijskim i državnim granicama, koje su bile međunarodno priznate,
podjelom na banovine, BiH je bila najviše pogođena. Dijelovi njenog teritorija
su ušli u sastav četiri banovine: Vrbaska, Drinska, Primorska i Zetska od kojih
su samo dvije imale sjedište u BiH. Teritorij je razdijeljen i usmjeren izvan
njenih historijskih granica, kako bi se na taj način izbrisala bosanska državnost
i teritorijalnost. Sporazumom Cvetković-Maček od 26. 08. 1939. godine
stvorena je koaliciona vlada te osnovana banovina Hrvatska.
Velikosrpski radikali su poslije objavljenog pomenutog sporazuma,
insistirali da se BiH uključi u Srbiju kao prevashodno „srpska zemlja“. Vođstvo
demokratske stranke je zahtijevalo da buduća srpska jedinica bude BiH, Crna
Gora, Vojvodina i Makedonija. Stojadinovićeva srpska radikalna stranka
smatrala je da je pomenutim sporazumom izvršen državni udar i odlučno se
protivio bilo kakvoj autonomiji BiH.
Pošto je parola „Srbi na okup“, udružila srpsku intelektualnu elitu,
historičare, književnike, pravnike pod predsjedništvom Slobodana Jovanovića
„Srpski kulturni krug“ se zalagao da se poslije sporazuma Cvetković-Maček,
geopolitički obilježi srpska etnička cjelina. Vođstvo pomenutog kluba je
smatralo da Srbija polaže pravo na BiH, jer po uvjerenju njegovih uticajnih
članova bosanski Muslimani čine dio srpskog naroda, islamske vjeroispovijesti.
Kao posljedica sporazuma Cvetković-Maček, javlja se ideja o srpskoj zemlji sa
sjedištem u Skoplju koja bi obuhvatala banovine: Vrbasku, Drinsku, Dunavsku,
Moravsku, Zetsku i Vardarsku. To bi bio jedinstven srpski teritorij. Istim
sporazumom, sa srpske strane u najgoroj formi, izražene su pretenzije prema
BiH, koja bi podjelom na pomenute banovine praktično nestala.
Historijski posmatrano, Srbija je oduvijek imala pretenzije prema BiH.
Međutim, raspadom bivše Jugoslavije i međunarodnim priznanjem
novonastalih država, uključujući i BiH, aspiracije Srbije su zahvaljujući
progresivnom političkom vođstvu, u značajnoj mjeri smanjene. U prilog ovoj
činjenici ide i njeno nastojanje da se integriše u Evropsku Uniju. U toj namjeri i
uspijeva, te već 2015. godine otvara pregovore sa Evropskom unijom i
intezivno nastavlja da se priključi istoj što prije. Naravno, na tom putu, Srbija
mora ukloniti sve geopolitičke aspiracije prema Bosni i Hercegovini i Kosovu,
priznati Republiku Kosovo, što će biti veliki izazov za njene političare.
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
12
Karta br. 4 Sporazum Cvetković-Maček, Podjela Jugoslavije na banovine - Izvor Internet
3.6 Položaj Bosne i Hercegovine u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji
Geostrateški položaj Bosne i Hercegovine imao je poseban značaj za
bivšu Jugoslaviju. U Bosni i Hercegovini se nalazio i geometrijski centar
Jugoslavije na području u neposrednoj blizini Sarajeva. Bosna i Hercegovina se
nalazila između dva bloka, srpskog i hrvatskog balansirajući među njima i
temeljeći unutrašnju stabilnost Jugoslavije na toj geografskoj i narodnoj osnovi.
Bosna i Hercegovina je na toj osnovi u AVNOJ-evskoj Jugoslaviji predstavljala
garant stabilnosti nove Jugoslavije, pa je zbog toga u mnogim oblastima bila
kako ekonomski tako i na druge načine zapuštena.
Na nacionalnom planu velikosrpski projekt korištenja Bosne i
Hercegovine bio je prisutan u formi politike bratstva i jedinstva, a sve na račun
Bošnjaka – tačnije gušenja njihove nacionalne emancipacije.
13
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
Srpski geopolitičari poslije Titove smrti aktueliziraju granice Republika
dovodeći u pitanje i sam AVNOJ, čijim je odlukama Bosna i Hercegovina
opstala u historijskim granicama, koje su potvrđene još na Berlinskom
kongresu 1878. godine.
Veliki udarac na državnost Bosne i Hercegovine izvršen je donošenjem
Ustava iz 1946. godine, kada je odbijena apelacija Hasana Čišića da se u Ustav
unese umjesto pet još jedna šesta buktinja. To će biti ispravljeno tek 1963.
godine kada Muslimani u Bosni i Hercegovini postaju konstitutivnim narodom,
što se zvanično ojačava Ustavom iz 1971. godine.
3.7 Agresija SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu od 1992–1995. godine
U vrijeme međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine 06. 04. 1992.
godine njena teritorija je gotovo u cijelosti bila okupirana od vojnih formacija i
njenih saveznika Srpske radikalne i Srpske Demokratske stranke. Još odranije,
tačnije, od polovine 1991. godine jedinice Jugoslovenske Narodne Armije
svoje ljudstvo i tehniku prebacuju iz Slovenije i Hrvatske u Bosnu i
Hercegovinu prema uputstvima iz Beograda.
Praktično, na području Bosne i Hercegovine u prvoj polovini 1992.
godine od postojećih 17. korpusa koji su egzistirali na području Jugoslavije njih
9 je sa kompletnom tehnikom i dobrim dijelom ljudstvom prebačeno na
područje Bosne i Hercegovine. Njima su se pridružile i brojne paravojne srpske
organizacije iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
U osnovi im je bila četnička genocidna politika sa svim obilježjima i
ikonografijom, koja je egzistirala u Drugom svjetskom ratu.5
Poslije toga, dogodile su se krupne demografske promjene na području
Bosne i Hercegovine. Genocid, egzodus i asimilacija koji su od strane srpskog
agresora izvršeni nad bošnjačkim stanovništvom na području prostora Bosne i
Hercegovine stanovništva pokazali su se u svoj svojoj veličini. Radi ilustracije
5 Pelidija E, Odbrana Bosne i Hercegovine od agresije 1992–1995. godina ; Nauka o odbrani, Univerzitet Sarajevo, Fakultet političkih nauka 1999. godina, str. 349.
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
14
na području zaštićene UN zone Srebrenica ubijeno je 8372 Bošnjaka u dobi
15-59 godina.6
3.8 Srbija na putu prema Everopskoj uniji - benefit za BiH
Uzimajući činjenicu da će negativno viđenje Balkana vjerovatno trajati
sve dok Evropi bude odgovaralo, onda možemo konstatovati da je taj period
dobrim dijelom iza nas. Prijemom Bugarske i Rumunije u Evropsku uniju,
intenzivnim pregovorima u otvaranju novih poglavlja Srbije i Crne Gore,
geopolitička stvarnost jugoistoka Evrope bitno se mijenja. Negativno viđenje
Balkana, koji je od strane Evrope preimenovan u jugoistok Evrope i zapadni
Balkan je prekinuto i svim državama na navedenom području je data šansa
integraciji prema Evropskoj uniji.
Geografski, Srbija zauzima centralnu poziciju na Balkanu i njena
osnovna geopolitička karakteristika je da kontroliše jedan od glavnih kopnenih
puteva iz zapadne Evrope prema Turskoj i Bliskom istoku. Sebe je smatrala
regionalnom silom na Balkanu, a i danas takvo razmišljanje postoji u najvećem
dijelo kako njihove populacije tako i u političkim i intelektualnim elitama.
Nasuprot takvim razmišljanjima aktuelno političko vođstvo na čelu sa
Aleksandrom Vučićem svim snagama nastoji poboljšati tešku ekonomsku
situaciju u zemlji (spoljni dug zemlje je 75% BDP), integracijama u Evropsku
uniju, u čemu i uspijeva. Integracijama u Evropsku uniju Srbija treba da da
signal da se oslobodila mitomanske namjere stvaranja Velike Srbije. Takav put
je politička konsolidacija država zapadnog Balkana, odnosno međusobnog
međunarodnog uvažavanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta država
nastalih raspadom Jugoslavije. Srbija se integracijom u Evropsku uniju odriče
njoj izmišljenog statusa regionalne sile, i svoj identitet u određenoj mjeri
prepušta Evropskoj uniji. To nam govori da svoju identifikaciju i održivost vidi
u Evropskoj uniji što može biti pozitivno ozračje za cijeli region u smislu
njegove mirne integracije prema Evropi. Zvanična posjeta tadašnjeg
presjednika Srbije Borisa Tadića 29. 06. 2006. godine otvorila je novo
poglavlje u odnosima Srbije i Bosne i Hercegovine kojom prilikom je izjavio:
„Cjelovita Bosna i Hercegovina je vitalni interes Srbije, kao što je i očuvanje
6 Ibreljić I, Kulenović S, Suljić A; Demografske promjene na području općine Srebrenica nakon njene okupacije 1995. godine, Regionalni ekonomsko-geografski i demografski trendovi u jugoistočnoj Evropi, Tuzla 2005. godina, str. 186.
15
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
svih granica u regiji„.7 U prilog tome, i posjeta premijera vlade Srbije Sarajevu,
2015. godine, nedvosmisleno ukazuje na poštovanje suvereniteta i teritorijalnog
integriteta države Bosne i Hercegovine. Integracije Srbije u Evropsku uniju
treba posmatrati i sa aspekta potpore integracijama Bosne i Hercegovine u istu.
Upravo iz tog razloga što će na taj način entitet Republika Srpska manje kočiti
Bosnu i Hercegovinu prema Evropskoj uniji.
4. Geopolitički faktori koji djelimično onemogućavaju ili usporavaju
pretenzije Srbije prema Bosni i Hercegovini
Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini su limitirane i
zvaničnim početkom integracija Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji
(predaja aplikacije za kandidatski status prema istoj).
Integracijom Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji, ista postaje
subjektom međunarodnog prava i međunarodnih odnosa, što u značajnoj mjeri
relaksira odnose između pomenute dvije države obzirom da i Srbija intezivno
ide prema Evropskoj uniji.
Srbija je krenula u proces pridruživanja Evropskoj uniji, dobila
kandidatski status, potpisala Sporazum o pridruživanju sa istom i već otvorila
dva poglavlja iz agende o pridruživanju, pa je shodno tome očekivati i da
aspiracije prema Bosni i Hercegovini budu manjeg ineziteta.
Priključivanje Hrvatske, a sada i Crne Gore NATO savezu dovode Srbiju
u nezavidnu poziciju – tačnije u potpuno političko-kartografsko i vojno
okruženje.
Politika neutralnosti koju zvanična politička elita Srbije promovira
praktično i teorijski je malo moguće primjenljiva jer Srbija na svjetskoj sceni
nije nikakav geopolitički faktor, a i samo okruženje joj to ne dozvoljava.
Entitet Republika Srpska, u Beogradu se doživljava kao druga država
srpskog naroda, što za posljedicu ima opstrukciju svega što Bosnu i
Hercegovinu čini državom.
Geopolitičke pretenzije Srbije na Bosnu i Hercegovinu u obliku secesije
manjeg entiteta, najavljenim referendumom više su trenutno u formi održavanja
7 Dnevni Avaz, Sarajevo, 30. 06. 2006. godine str. 2.
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
16
političke nestabilnosti i poznatim manipulisanjem naroda pred naredne lokalne
izbore.
- Dužina zamišljene granice između entiteta iznosi 1080 km. Ako bi
teritorija Republike Srpske sa površinom od 24. 617 km² bila u obliku kruga,
dužina njenih granica bi iznosila svega 561 km. To znači da je koeficijent
razuđenosti granice 3,6 što je rijetkost u svijetu, i jedino se može porediti sa
Čileom. Granice Republike Srpske imaju atipičan oblik, gdje se sjeverni dio
pruža pravcem zapad-istok, a istočni u pravcu sjever-jug. Takav neobičan oblik
predstavlja otežavajuću okolnost unutrašnje komunikacije i ekonomske
integracije međusobno udaljenih zapadnih i južnih dijelova navedenog entiteta.
- Strateška dubina ( prostor na kome se odvija život i odbrana ). Najuži i
najosjetljiviji dio je Brčko-Distrikt gdje je fizičko-geografski kontinuitet
manjeg entiteta potpuno prekinut. Isto tako strateška dubina ovog entiteta je
kod Zvornika 6 km, a kod Rudog 6,5 km.
- Demografski kapacitet naroda u manjem entitetu ugrožava njegovu
opstojnost obzirom da su prisutne velike migracije radno aktivnog stanovništva
prema Srbiji. Statističke podatke nemamo, jer nemamo popisa još od 1991.
godine, a prema podacima entitetskog Zavoda za statistiku iz Banja Luke samo
u posljednjih pet godina na prostorima ovog entiteta 17. 000 stanovnika je više
umrlo nego se rodilo. To je u statistici poražavajući podatak za demografsko
stanje jednog prostora.
- Nepostojanje državnog suvereniteta u međunarodnom pravu entiteta.
To znači da granica Republike Srpske nije zvanično definisana prema Srbiji,
Hrvatskoj, Crnoj gori i prema Federaciji Bosne i Hercegovine.
- Pogrešno poimanje međudržavne granice rijeke Drine kao jedinstvenog
srpskog prostora sa obje njene strane, ne uvažavajući državni suverenitet Bosne
i Hercegovine. Rijeka Drina je mitologem za srpski narod kroz historiju,
posebno u periodu Austro-ugarske okupacije.
Položaj manjeg entiteta kako u funkcionalno-saobraćajnom, a posebno
vojnom pogledu zbog dužine granice i njene izlomljenosti postaje dosta
nepovoljan. U vojnom pogledu, manji entitet pored demografskog problema o
kome smo prethodno pisali i nepostojanja strateške dubine za efikasnu odbranu,
dužine granica, što mu onemogućava manevar snaga i sredstava a u svom
političkom okruženju nema susjede na koje bi se oslonio, osim Srbije, koja je
17
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
formalno proglasila vojnu neutralnost. Hrvatska ne želi Veliku Srbiju u
susjedstvu, a Crna Gora ove godine ulazi u NATO pakt.
Bosna i Hercegovina ima svoje geostrateške objekte i geostratešku kičmu
(koridor 5C, sa rijekama Neretvom i Bosnom i sa njihovim oro-hidrografskim
objektima). Prethodno spomenuti su od geostrateškog značaja za opstanak
Bosne i Hercegovine. Geostrateško jezgro u geografskom pogledu zauzima
prostor Sarajevsko-Zeničke regije, i kao prirodno-teritorijalni kompleks
omogućava razvoj odbrambenih potencijala za slučaj agresije na Bosnu i
Hercegovinu.
Geostrateški polovi su: Unsko-Sanski i Tuzlanski kanton. Pozicija
Unsko-Sanskog kantona je geopolitički u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu
bila veoma važna za opstojnost države Bosne i Hercegovine, a poslije rata kao
prostor granice sa susjednom državom Hrvatskom u dužini od približno 150
km. U značajnoj mjeri onemogućava integraciju Republike Srpske sa
Republikom Srbijom. On je bitan i sa aspekta ostvarivanja geopolitičkih
aspiracija Srbije prema Hrvatskoj na projektovanoj velikosrpskoj poziciji
Karlobag-Virovitica.
Tuzlanski kanton je prostor koji po sirovinskom i energetskom
potencijalu, brojem stanovnika (približno 600.000 prema popisu stanovništva iz
1991. godine), granicom sa Distriktom Brčko, ne samo da sa geostrateškog
aspekta onemogućava cjelovitost manjeg entiteta nego dopunski pojačava
ukupnu fizičko-geografsku stabilnost Bosne i Hercegovine.
Etnizacija prostora Bosne i Hercegovine sa getoizacijom prvenstveno
bošnjačke populacije od strane velikosrpske politike nije izvršena, pa Bošnjaci
trenutno žive na potezu Bihać-Goražde i Doboj-Čapljina, što predstavlja
demografski karkas za njenu stabilnost.
Proglašavanjem svoje vojne neutralnosti koja je praktično i teorijski
nemoguća, Srbija drži Bosnu i Hercegovinu kao taoca preko entiteta Republika
Srpska, kroz bespravnu inauguraciju referenduma o pristupanju Bosne i
Hercegovine NATO savezu. Entitet Republika Srpska ima pravo na referendum
u okviru entitetskih nadležnosti. Međutim, ovo su državne nadležnosti. Tačno
je i to da su svi ključni dokumenti o pristupanju Bosne i Hercegovine NATO
savezu od strane oba entiteta potpisani, tako da je i to još jedan dokaz da
referendum ne samo da pravno nije moguć, nego je u suprotnosti sa prethodno
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
18
potpisanim dokumentima od strane vlasti u Republici Srpskoj i na državnom
nivou o pristupanju BiH, NATO savezu.
Idealan oblik jedne države sa geopolitičkog i geostrateškog aspekta jeste
krug. Takva država praktično ne postoji, ali ima određen broj država koje imaju
sličan oblik. Bosna i Hercegovina ima trouglast oblik državnog prostora što joj
omogućava solidnu geostratešku osnovicu za odbranu. Entitet Republika
Srpska svoju opstojnost može vidjeti skupa sa Federacijom, jer sve druge opcije
vode u sukobe i u njenu potpunu neizvjesnost.
Entitet Republika Srpska, u integracionim procesima Bosne i
Hercegovine prema Evropskoj Uniji nastoji sebe proglasti samostalnom
regijom kako bi se pokušala na takav način odvojiti od države Bosne i
Hercegovine. To je, naravno, pogrešan put koji je praktično nemoguć u
konselaciji međunarodnog prava i međunarodnih odnosa.
Međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao samostalne suverene
nezavisne države koja posjeduje međunarodni subjektivitet, geopolitičku
dimenziju, formalno-pravno onemogućava njenu disoluciju i priznaje sve
relevantne faktore koji su za njenu opstojnost kao regularne i državotvorne.
Bosna i Hercegovina je subjekt međunarodnog prava i međunarodnih
odnosa i kao takva ima pravo na svoj identitet i integritet uz pravo na odbranu
svog državnog prostora.
Bosna i Hercegovina je i pomorska zemlja. Izlaskom na Jadransko more
u Neumu u dužini od 21 km ona i kroz taj segment pojačava svoj suverenitet i
teritorijalni integritet. U strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini bilo je i osiguranje izlaza Republike Srpske na more u Neumu
zajedno sa Srbijom. Pošto to nije izvedeno geostrateške aspiracije i u toj oblasti
nisu ostvarene.
Inauguracijom Brčko Distrikta 2001. godine Republika Srpska je
praktično podijeljena na dva dijela, što joj formalno-pravno ne omogućava
postojanje fizičko-geografske konstitucije ni kao entiteta. Osim toga zamišljeni
koridor između Semberije i Krajine praktično je njegovom inauguracijom
nestao. Državno razgraničenje srpskog naroda od druge dvije nacionalne
zajednice i pored etničkog čišćenja, genocida i egzodusa nije uspjelo i u
narednom periodu sve manje ima šanse da uspije.
19
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
5. Trenutna geopolitička pozicija Srbije
Srbija je toliko mala i beznačajna zemlja u svjetskim okvirima da je niko
ne spominje mjesecima u ozbiljnom kontekstu. Uspješne reforme u Srbiji niko
ne vidi, a njen spoljni dug iznosi preko 75% BDP što je sa aspekta njene
likvidnosti toliko da može doći do formalnog bankrota.
Srbija je rastrzana između ratobornog nacionalizma i metastazirane
korupcije, a elite su itekako uzele učešća i u jednom i u drugom. Teze o
ključnom regionalnom faktoru i lideru na Balkanu su samozavaravajuće, i
dalekosežno fatalne.
Srbija je za manje od dvije godine pod rukovostvom SNS-a (bivša
nacionalistička opcija – radikali) uspjela omogućiti Srbiji status pregovarača sa
EU. Praktično je pozitivno odgovorila zahtjevima kako EU tako i SAD,
konceptu nezavisnog Kosova (iako ne samo SNS nego su i druge srpske stranke
tvrdog stava da neće nikada priznati Kosovo), što će u jednom momentu biti
glavni preduslov prijema Srbije u EU.
Sadašnje rukovodstvo je shvatilo geopolitičku poziciju Srbije i krenulo je
svim snagama da istu evropeizira. Njihova politika da hoće u EU, a neće u
NATO je isprazna priča. Vojska Srbije užurbano radi na usvajanju najnovijih
standarda u svim oblastima rada sa NATO standardima. Najnovija odluka
predsjednika Republike Srbije o slobodnom kretanju NATO snaga na području
države je još jedna potvrda približavanju iste navedenom savezu. Sadašnje
rukovodstvo Srbije je svjesno geopolitičkog okruženja i činjenice da oslonac na
Rusiju nema nikakvo strateško uporište. Oni to javno ne smiju saopštiti svome
narodu ali se taj trenutak bliži.
Sve navedeno je u kontradikciji spoljnopolitičke orijentacije Srbije,
proglašavajući sebe neutralnom državom. Neutralne zemlje svoje napore za
osiguranje odbrane i zaštite suvereniteta, teritorijalnog integriteta, slobode i
socijalnog i društvenog boljitka svojih građana usmjeravaju na strategiju
nacionalne sigurnosti koja ima dvije osnovne komponente: odbrana države od
agresije i djelovanje kroz međunarodne organizacije na smanjenju napetosti i
neprijateljstava u svijetu. Izborom neofanzivnih odbrambenih doktrina i
djelovanjem kroz međunarodne institucije jasno pokazuju kako im je cilj
izbjegavanje bilo kakvih sukoba, a ako do njih dođe biraju mirno rješavanje uz
pomoć Međunarodne zajednice. Neutralne države razvijaju neofanzivnu
odbrambenu doktrinu, djelovanje kroz međunarodne organizacije, sudjelovanje
GEOPOLITIČKE ASPIRACIJE.../Izet Bijedić
20
u mirovnim humanitarnim i drugim organizacijama, saradnja među državama,
poštivanje međunarodnog prava, ulaskom u međunarodne integracije i
organizacije. Neutralne države u svojim strategijama stalno ističu razvoj mira i
saradnje. Historija je pokazala kako su to pogodni instrumenti za ostvarivanje
nacionalnih interesa mirnim putem, te da daju u nekim situacijama, bolje
rezultate od drugih modela. Naznačena neutralnost Srbije bila bi od velike
važnosti ako bi se ista pridržavala pomenutih načela o neutralnosti i
geopolitičke aspiracije prema Bosni i Hercegovini praktično bi nestale. To je
samo maskiranje jer sve izjave kako intelektualaca iz Srpske Akademije nauka
i umjetnosti tako i zvaničnika Srbije govore suprotno, posebno kada je u pitanju
tzv. zaštita Republike Srpske po Dejtonu i njihova briga o Srbima na Balkanu.
Spoljna politika Srbije trenutno lavira između Zapada i Rusije. Takvo
nešto nije održivo iz razloga što je integracija Srbije u Evropsku uniju usko
povezana sa rješavanjem pitanja Kosova. Srbija ako želi postati punopravnom
članicom Evropske unije mora prvo riješiti problem Kosova.
Sve ovo navedeno što se odnosi na trenutni geopolitički položaj Srbije,
kako na Balkanu tako i u Evropi, sa njenim integracijama u EU pa onda
moguće i u NATO djeluje relaksirajuće na odnose BiH i Srbije, i smanjenje
geopolitičkih aspiracija Srbije prema Bosni i Hercegovini.
6. Zaključna razmatranja
Geopolitičke aspiracije Srbije prema Bosni i Hercegovini imaju svoj
historijski kontinuitet i dalje će se nastaviti naravno u manje intenzivnoj i
navalentnoj formi, zbog njenih integracija u Evropsku uniju kao i vrlo
vjerovatno u NATO pakt. Aspiracije će se nastaviti sve dok ne sazre svijest kod
srpskog populosa (što je dug proces) da je Bosna i Hercegovina samostalna
država u čijem sastavu je manji entitet nazvan Republika Srpska.
Bosna i Hercegovina je trenutno političko-geografska laboratorija, koja
kroz historiju posjeduje svoj političko-geografski kontinuitet pa snage koje su
za očuvanje njene opstojnosti moraju intelektualno osmisliti sve aktivnosti koje
bi doprinijele njenoj stabilnosti.
21
PIS-Journal of politics and international studies. Proljeće 2016. Broj 2
7. Literatura
Duraković, N: Prokletstvo Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1993., str. 148
Duraković, N: Prokletstvo Muslimana, Svjetlost, Sarajevo, 1993., str. 143
Duraković, N: Prokletstvo Muslimana, Svjetlost, Sarajevo,1993., str. 145
Cvijić, J: Govori i članci (Sabrana djela), Drugo izdanje (Knjiga 3, tom 1),
Srpska Akademija Nauka i Umjetnosti (SANU), Beograd 1991.
Dnevni Avaz, Sarajevo, 30. 06. 2006. str. 2