1

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

Islamistički faktor u 14.

parlamentarnim izborima

Malezije

Ahmad Fauzi Abdul Hamid

2

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

Islamistički faktor u 14. parlamentarnim izborima Malezije

Ahmad Fauzi Abdul Hamid

Profesor političkih nauka – University of Science, Malaysia

Sažetak

Malezijski 14. opći parlamentarni izbori karakteristični su po tri različita ali ipak

međuovisna islamistička modela koje su biračima ponudile tri političke koalicije koje su se

nadmetale za povjerenje malezijskih građana. Prva koalicija je Nacionalni front – Barisan

Nasional (BN) koji je predvodio u to vrijeme aktuelni premijer Najib Razak. Druga koalicija

je Pakt nade – Pakatan Harapan (PH) čiji je lider bivši i sada ponovo novi premijer dr.

Mahathir Mohamad. Treći savez je “Gagasan Sejahtera” ili “Ideja prosperiteta” koji je

predvodio Haji Abdul Hadi Awang, lider Pan-Malezijske islamske partije (PAS). Svaka od

pomenute tri političke grupacije ponudile su svoju viziju islamizma sa različitim stupnjem i

modelom inkluzivnosti nemuslimana kao sastavnog dijela političkog prostora kojim

dominiraju muslimani. Kao što su rezultati izbora pokazali niti jedan od tri islamistička

modela nije potpuno odbačen. Iako su na federalnom nivou – nivo države Malezije u cjelini

– Malezijci odlučili da svrgnu šest decenija dugu kontinuiranu vlast koalicije Barisan

Nasional u korist etnički diversificiranijoj kolaciji nade – PH, dvije malezijske federalne

države, Pahang i Perlis ostale su lojalne prethodnoj vladi, dok su druge dvije države,

Kelantan i Terengganu izabrale administraciju koju predvodi konzervativno-tradicionalna

Islamska partija PAS. U središtu nacionalne rasprave glede korupcije i zloupotrebe vlasti,

različite koncepcije islamističke vlasti zadržale su svoju relevantnost među biračima koji su

9. maja 2018. godine izašli na izbore. Ovaj rad upravo analizira islamistički faktor dinamike

proteklih izbora.

Ključne riječi: Malezija, izbori, islam, islamizam, šerijat, hudud

3

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

Uvod

Islam je igrao centralnu ulogu u malezijskim 14. parlamentarnim izborima

(GE14) održanim 9. maja 2018. godine koji su proizveli prvu promjenu vlasti u

povijesti Malezije. Malezija je federacija bivših britanskih kolonija. Federacija

Malaje, danas poznata kao Zapadna Malezija ili Malajski poluotok, dobila je

nezavisnost od Velike Britanije 1957. godine. Kasnije se udružila sa tri britanske

kolonije i protektoratima Saravakom, Sabahom i Singapurom, i tako je nastala

današnja Malezija. Dvije godine kasnije Singapur je izbačen iz federacije zbog

političkih nesuglasica vladajućih elita Malaje i Singapura. Malezijom od 1955.

godine kontinuirano vlada Ujedinjena malajska nacionalna organizacija

UMNO i njeni saveznici koji nisu Malajci. Koalicija se u početku nazivala

Partije alijanse, da bi nakon što se proširila 1974. godine preimenovana u BN.

Multietnička vladajuća koalicija Nacionalni front (Barisan Nasional, BN),

koji predvodi Ujedinjena malajska nacionalna organizacija (UMNO) protežira

birokratski islamizam.1 Iako multietnička koalicija, nova vladajuća koalicija,

Alijansa nade (Pakatan Harapan, PH) posebno njene najjače konstitutivne partije

– Narodna partija pravde (Parti Keadilan Rakyat, PKR), zatim Partija

nacionalnog povjerenja – National Trust Party (Parti Amanah Negara, koju

ćemo u nastavku nazivati Amanah) i Malezijska ujedinjena domoljubna partija

(Parti Pribumi Bersatu Malaysia, odsada kao Bersatu) – su udomile mnoge

islamiste druge generacije koji vjeruju u kompatibilnost između islama i

univerzalnih vrijednosti. I konačno, Pan-Malezijska islamska partija (Parti Islam

Se-Malaysia, dalje kao PAS), koja je činila okosnicu koalicije nade – Gagasan

Sejahtera – GS, često se prevodi kao Pokret za ili kao Ideja prosperiteta. Druge

dvije članice GS-a su Pan-Malezijski islamski front (Barisan Jemaah Islamiah

SeMalaysia, (Berjasa) i Malezijska nacionalna partija alijanse (Parti Ikatan

Bangsa Malaysia, (Ikatan), obje na nacionalnom nivou posve irelevantne partije.

Ova koalicija se zalaže za ortodoksni islamizam i insistira na formiranju

islamske države bazirane na šerijatu i to u punom smislu.

1 Maznah Mohamad (2010) „The ascendance of bureaucratic Islam and the secularization of the Sharia in

Malaysia‟, Pacific Affairs, 83(3), pp. 505–524.

4

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

Iako je islam od davnina zauzimao važnu ulogu u svim malezijskim

izborima postavši posebno prominentnim u vrijeme islamskog buđenja tokom

osamdesetih godina, njegov politički značaj u izbornom smislu varira u

zavisnosti od regije i to kao odgovor na lokalni etničko-kulturološki kontekst.

Islam kao religija stoljećima je tretiran kao sastavna karakteristika malajstva –

pored malajskog jezika i monarhističke prakse u dijelu poluotočne Malezije.2

Ali, islamizam ne uživa popularnost u državama Sabah i Sarawak na

otoku Borneo – Sarawak je jedina država koja nema službene religije.3

BN je uspio dobiti samo 34% glasova u ove dvije države i to isključivo od

malajske populacije – i zadržao je vlast samo u dvije od 12 država u kojima su

se izbori održali simultano, u Perlisu i Pahangu. PAS je dobro prošao samo na

sjeveru Malezijskog poluotoka osvojivši vlast u dvije države na sjeveroistoku

Kelantanu i Terengganuu, dok PH u potpunosti dominira drugim multietničkim

državama na Malajskom poluotoku. Za manje od mjesec dana nakon poraza

Nacionalnog fronta BN, ogranak ove političke koalicije u Saravaku, koji

predvodi Udružena partija nacionalnog naslijeđa (Parti Pesaka Bumiputera

Bersatu, PBB) uporedo sa drugim komponentama na Saravaku, Narodna partija

Saravaka (Parti Rakyat Sarawak, PRS), (SUPP) i Napredna demokratska partija

(PDP) koje su 2016. godine pobijedile na lokalnim izborima, napustile su

vladajuću malezijsku koaliciju BN i promijenile ime u Savez partija Saravaka

(Gabungan Parti Sarawak, GPS).4 BN je i u susjednom Sabahu izgubio vlast a

pobijedila je Koalicija nade – Pakatan Harapana PH i lokalni koalicioni partner

ove alijanse Partija naslijeđa Sabaha – (Parti Warisan Sabah, dalje kao Warisan).

2 A.B. Shamsul (1996) „The construction and transformation of a social identity: Malayness and

Bumiputraness re-examined‟, Journal of Asian and African Studies, 52, p. 17. 3 Sulok Tawie (2015) „Islam no more official religion on Sarawak government website‟, Malay Mail

Online, 11 December, https://www.malaymail.com/s/1021603/islam-no-more-official-religion-on-sarawak-

government-website, accessed 25 June 2018. 4 Sangeetha Amarthalingam (2018) „Sarawak government quits Barisan Nasional‟, The Edge Markets, 12

June,http://www.theedgemarkets.com/article/sarawak-government-quits-barisan-nasional, accessed 25

June 2018.

5

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

Rast Islamizma u izbornoj politici Malezije

Malezijski ustav je islam proglasio državnom religijom Malezijske

federacije. Malezijski političari islam često označavaju “službenom” religijom.5I

službenom religijom u svim državama osim jedne. Islam stoga predstavlja

glavno poprište oko čijeg značaja i uloge se nadmeću suprotstavljene političke

partije i koalicije koje se bore za vlast i povjerenje većinskog malajskog

muslimanskog izbornog tijela a koji čine 60% populacije. Tradicionalno islam

ili islamizam kao politička varijanta islama u Maleziji tokom novije povijesti

uglavnom se politički manifestirao u dva suprotstavljena politička tabora kroz

dvije suprotstavljene političke opcije, sekularno-nacionalistički UMNO s jedne,

i Pan-Malezijsku islamsku partiju PAS s druge strane. Potonja je prošla kroz

nekoliko transformativnih faza razvoja, praktično od vjerskog krila UMNO-a, na

samom početku 1951. godine, političke partije koja je ujedinila islam i malajski

etnički nacionalizam tokom šezdesetih godina, preko fundamentalističke partije

u periodu nakon Islamske revolucije u Iranu osamdesetih godina, pa sve do

glavne komponente dvije opozicione koalicije nakon reformskog pokreta koji je

Maleziju potresao 1988. godine. PAS je sudjelovala kao članica Alternativnog

Fronta (Barisan Alternatif, BA) (1999–2004.) preteče Pakta nade PH (Pakatan

Rakyat, PR) (2008–2015.)

Joseph Liow, koji je proučavao islamistički fenomen u Maleziji,

islamizam konceptualno definira kao političku ideologiju koja od prakticirajućih

muslimana zahtijeva da rade na uspostavi ustavne islamske države kojom će

upravljati šerijatski zakon. i. e. islamsko pravo u širem smislu, kako bi se

primijenili ideali islama kao sveobuhvatnog modela življenja.6 Štaviše, prema

Salwai Ismail, a u pogledu primjera koji se uglavnom odnosi na Egipat, ne bi

trebalo olako razdvajati islamske ideale poput zagovaranja političkih projekata

od reislamizacije u društvenoj i kulturnoj sferi a što se manifestira u znakovima i

simbolima koji su povezani sa islamskim stilom života.7 Islamizam je postao

konačno obilježje malezijskog islama nakon vjerske obnove u periodu između

5 Vidi, Tunku Abdul Rahman Putra (1977) Looking Back. Kuala Lumpur: Pustaka Antara, p. 246.

6 Joseph Chinyong Liow (2009) Piety and Politics: Islamism in Contemporary Malaysia. New York:

Oxford University Press, pp. 5–7. 7 Salwa Ismail (2006), Rethinking Islamist Politics: Culture, the State and Islamism. London and New

York: I. B. Tauris, p. 2.

6

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

1970–1980. godine, kada su islamske vrijednosti, norme, ličnosti i institucije

postigle široko rasprostranjenu prihvatljivost u Maleziji, a koje su zapravo

transformisale prirodu i međuvjerskih i unutarislamskih odnosa i s njima

povezane politike. Sve do danas islamistička politika Malezije prilično je

raznovrsna po svojoj ulozi, pojavi i ponovnoj obnovi različitih nevladinih

organizacija (NVOs) koje ne sudjeluju izravno u izbornoj politici, ali koje

umjesto toga svoje ciljeve “stvarne islamske države ili islamske politeje” nastoje

ostvariti djelujući u okviru sve popularnijeg malezijskog civilnog društva.8

Tokom cijele povijesti međugrupnih političkih nadmetanja i podmetanja,

PAS je predvodio Vlade država Kelantan (1959–1978., 1990.), Terengganu

(1959–1961., 1999–2004., 2018.) i Kedah (2008–2013.), a nakratko je dao i

prvog ministra (Menteri Besar). Jezički “veliki ministar”, Menteri Besar je

poglavar vlade onih malezijskih država u kojima su državni poglavari heriditarni

sultani. U onim malezijskim državama koje nemaju sultana, ekvivalentna uloga

Menteri Besara pripada funkcioneru Ketua Menteri ili glavnom ministru –

premijeru, kao što se desilo u slučaju države Perak od 2008–2009. godine

uprkos manjinskoj državnoj vladi koalicije Narodni pakt - PR. Pod okriljem

Alternativnog fronta - BA, 1999. godine PAS je surađivao sa Strankom

demokratske akcije (DAP) kojom dominiraju etnički Kinezi a PKR-ov

prethodnik, Nacionalna stranka pravde (Parti Keadilan Nasional, ili Keadilan).

Geneza stranke Keadilan seže ka reformskom pokretu koji se pojavio kao

masovni ustanak koji je počeo uličnim protestima i demonstracijama u periodu

1998–1999. godine a čiji je cilj bio borba za pravdu za Anwara Ibrahima

neposredno nakon što ga je premijer Mahathir Mohamed isključio iz vlade i

pozicije u vladajućoj UMNO partiji u septembru 1998. godine.

Nakon prljavog sudskog procesa Anwaru, za koje mnogi smatraju da je

bazirano na izmišljenim optužbama, Anwar je 1999. godine proglašen krivim za

korupciju i sodomiju. U zatvoru je proveo sve do septembra 2004. godine.

Tokom 2003. godine došlo je do ujedinjenja Anwarove partije Keadilan i

socijalistički-orijentirane Radničke partije Malezije (PRM: Parti Rakyat

Malaysia) koje su formirale Narodnu partiju pravde (PKR: Parti Keadilan

Rakyat) koju je predvodila Wan Azizah Wan Ismail, izabrana za predsjednicu

partije. Wan Azizah je supruga dugogodišnje islamističke ikone i bivšeg

vicepremijera Anwara Ibrahima.

8 Meredith L. Weiss (2017) „Islamism in Malaysia: politics as usual?‟, The Caravan, 27 September,

https://www.hoover.org/research/islamism-malaysia-politics-usual, accessed 25 June 2018. View all notes.

7

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

Sve dok nije pao u nemilost premijera Mahathira Mohameda, što je

rezultiralo njegovom smjenom, presudom i utamničenjem pod optužbama za

korupciju i homoseksualizam – sodomiju, Anwar je sve vrijeme bio lice UMNO

partije glede islamizacije. Najpopularniji vođa muslimanskog omladinskog

pokreta Malezije (Angkatan Belia Islam Malaysia, ABIM) – ključnog pokreta

najzaslužnijeg za malezijski islamski revivalizam – obnovu tokom

sedamdesetih. Anwar se priključio UMNO partiji 1982. godine na poziv dr.

Mahathira. Povodeći se za Anwarom mnogi aktivisti ABIM-a i sami su se

priključili UMNO-u, od kojih su neki ostali čak i nakon Anwarovog zatvaranja.

Drugi su se priključili novoosnovanom Keadilan/PKR-u. Za prihvaćanje islama

kao ključne poluge nacionalne vlasti najveće zasluge se pripisuju aktivistima

ABIM-a koje je Mahathir uveo u UMNO a koji su kasnije postali i dio vlasti za

vrijeme Anwara.9

Oni su imali moćan uticaj u islamskim institucijama na federalnom nivou,

kao naprimjer u Islamskoj misionarskoj fondaciji Malezije. (Yayasan Dakwah

Islamiah Malaysia,YADIM) i Međunarodnom islamskom univerzitetu (IIUM),

transformirajući time Maleziju u kvazi-islamsku državu za vrijeme prvog

premijerskog mandata dr. Mahathira (1981–2003.). Otuda i prvo formalno

uvođenje šerijata u pravosudni sistem Malezije.10

Ovaj period karakterizira

enormna ekspanzija islamske birokratije, počevši od njene uloge da vodi brigu o

dobrobiti islama i muslimana do instaliranja islama kao vrhovne norme

malezijskog političkog i pravnog sustava, u praktičnom smislu pretvarajući

državne institucije u “islamističke” a ne samo “islamske”.11

Malezijska vizija srednjeg puta u islamu (wasatiyyah) koja pretenduje na

kombiniranje vjerskih ideala sa modernošću, kako je propagirana sistemom

odozgo – zapravo top-down razvojnim modelom dr. Mahathira i njegovog

zamjenika Anwara Ibrahima, prije njihove dramatične svađe 1998. godine, kao

posljedicu je imalo jedan nepovoljan uticaj, cementirajući na taj način

autoritarni model i didaktički okvir vezan za donošenja odluka koji će kasnije

biti iskorišten za ostvarivanje različitih ličnih ciljeva od strane njihovih kasnijih

nasljednika u vlasti. Što je još pogubnije, taj autoritarizam preobučen je u vjerski

9 Ahmad Fauzi Abdul Hamid (2008) „Islamist realignments and the rebranding of the Muslim Youth

Movement of Malaysia‟, Contemporary Southeast Asia, 30(2), pp. 215–240. 10

Patricia A. Martinez (2001) „The Islamic State or the State of Islam in Malaysia‟, Contemporary

Southeast Asia, 23 (3), pp. 474–503. 11

Norani Othman, 2008., „Religion, citizenship rights and gender justice: women, Islamization & the

Shari‟a in Malaysia since the 1980s‟, in N. Othman, M.C. Puthucheary and C. Kessler (Eds), Sharing The

Nation: Faith, Difference, Power and the State 50 Years After Merdeka. Petaling Jaya: Strategic

Information and Research Development Centre, p. 46.

8

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

koji je maskirao različite vrste nemoralnih aktivnosti poput korupcije koja se sve

više širila dok se vlast istovremeno dičila navodnim uspjesima implementacije

islamskih ideala. U momentu kada se dr. Mahathir dobrovoljno povukao sa

vlasti u oktobru 2003. godine, islamističke tendencije i vjerski konzervatizam

toliko se razvio da je oblikovao jednu sasvim novu društvenu klasu vjersko-

političke elite, koju je činila lepeza islamistički nastrojenih vjerskih birokrata i

zvaničnika i malajskih-muslimanskih političara koji su smatrali svojom misijom

svoju ulogu da služe kao agensi i vojnici malezijskog, navodnog, marša ka

stvaranju “islamske države”. Kao što će obojica, i dr. Mahathir i Anwar, kasnije

shvatiti za vrijeme posljednjih parlamentarnih izbora GE14, i to kao najmanje

očekivani politički saveznici u pobjedničkoj koaliciji Pakt nade – PH, da je

demontiranje režima koji krvavo brani islamska birokracija koju su njih dvojica

izgradili tokom osamdesetih i devedesetih godina itekako mučan i težak zadatak.

Vjerski učenjak koji je posao vjeroučitelja zamijenio pozicijom činovnika a

zatim političara, sljedeći premijer Malezije nakon Mahathira, Abdullah Ahmad

Badawi (2003–2009.), nije se uopće snašao pokušavajući da stavi pod kontrolu

naraslu islamsku birokraciju i administraciju koja je granice muslimansko-

nemuslimanskih relacija kao i unutarmuslimanske odnose u pluralnom

malezijskom društvu učinila isuviše rigidnim.12

Vjerovatno uvidjevši

potencijalnu štetu i buduću opasnost od političkog islama – Islam Siyasi,

premijer Abdullah je pokušao, doduše neuspješno, promovirati civilizacijski

islam (Islam Hadhari),13

viziju islama koju su srušile upravo državne birokratske

islamske strukture koje su uspostavljene na početku procesa islamizacije, upravo

zbog toga da promoviraju malezijsku viziju islama srednjeg puta (wasatiyyah).14

Nasljednik Abdullaha Badawija, Najib Razak, bez obzira iz kojih razloga

to bilo, ionako društveno problematičnu situaciju još više je pogoršao dajući

prioritet učenjacima i islamskim aktivistima ultrakonzervativne vehabističko-

selefijske provenijencije. Radi se o puritanističkom pravcu čiji je pokretač

Muhammad ibn Abd al-Wahhab (1703–1792.) iz pokrajine Nedžd na poluotoku

Arabije. Pojava Vehabizma u Maleziji relativno je skori fenomen koji su

potaknuli saudijski petrodolari koje je ova zemlja stekla u ogromnim količinama

nakon krize nafte tokom 1973-1974. godine, a koja je zahvatila zemlje

12

Mohamed Nawab Mohamed Osman (2017) „The Islamic conservative turn in Malaysia: impact and

future trajectories‟, Contemporary Islam, 11(1), pp. 1–20. 13

Ahmad Fauzi Abdul Hamid (2010) „Politically engaged Muslims in Malaysia in the era of Abdullah

Ahmad Badawi (2003–2009)‟, Asian Journal of Political Science, 18(2), pp. 164–169. 14

Ahmad Fauzi Abdul Hamid and Muhamad Takiyuddin Ismail (2014) „Islamist conservatism and the

demise of Islam Hadhari in Malaysia‟, Islam and Christian–Muslim Relations, 25(2), pp. 159–180.

9

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

organizacije izvoznica nafte, OPEC. Upravo se radi o periodu koji se podudara

sa ranim periodima islamskog revivalizma u Maleziji. U historijskom smislu,

reformski orijentirani malajci-muslimani privrženiji su verziji selefizma koja je

preuzeta iz egipatskog selefističkog pravca Al-Manar, a čiji su vodeći

protagonisti bili Jamal al-din al-Afghani (1838–1897.), Muhammad Abduh

(1849–1905.) i Rashid Rida (1865–1935.). Međutim, nakon što je došlo do

rastućeg saudijskog uticaja u islamskom svijetu, došlo je do stanovitog braka

između selefizma općenito i rigidnije vehabističke forme selefizma. To se,

naravno, takođe desilo u Maleziji.15

Najviši stupanj islamističke trajektorije u BN–UMNOu dosegnut je u

februaru 2015. godine, kada je malezijska vlada u samozahvalnom tonu

pokrenula šerijatski indeks, koji bi navodno trebao poslužiti kao mjerilo kojim

se može validno ustanoviti do koje je mjere Malezija došla kada je u pitanju

implementacija islamskoga prava.16

Indeks koji su u kolaboraciji izradili državni odsjek za promoviranje

islama u Maleziji (Jabatan Kemajuan Islam Malaysia, JAKIM – hub malezijske

federalne islamske birokracije, Međunarodni islamski univerzitet – IIUM i

YADIM, tvrdi da može precizno izmjeriti nivo primjene islamskog prava u

raličitim aspektima i usklađivanja sa islamskim principima u okviru širih

parametara i najviših ciljeva šerijata – maqasid sharia u različitim segmentima

takvog djelovanja, od obrazovanja, ekonomije, politike, zdravstva, pravnih

pitanja, infrastrukture i okoliša, kulture i društva općenito.17

Ne zanemarujući

postojanje divergentnih, a ponekad i konfliktnih tendencija koje su nekoć vladu

UMNO partije držale u neprijateljskom odnosu prema islamistima, jasno se

pokazalo da je pod vlašću premijera Najiba Razaka islamistički konzervatizam,

posebice njegova varijanta koja je na čudan način spojila vehabijsko-selefijski

literalizam sa tradicionalnim malajsko-muslimanskim vjerskim etnocentrizmom,

15

Ahmad Fauzi Abdul Hamid (2016) „The extensive Salafization of Malaysian Islam‟, Trends in Southeast

Asia Monograph Series, No. 9. Singapore: ISEAS Publishing; and Maszlee Malik (2017) „Salafism in

Malaysia: historical account on its emergence and motivations‟, Sociology of Islam, 5, pp. 303–333. View

all notes school into UMNO. 2121 Mohamed Nawab Mohamed Osman (2014) „Salafi ulama in UMNO:

political convergence or expediency?‟, Contemporary Southeast Asia, 36(2), pp. 206–231. 16

Mohd Azizuddin Mohd Sani (2015) „Islamization policy and Islamic bureaucracy in Malaysia‟, Trends

in Southeast Asia Monograph Sseries, No. 5. Singapore: ISEAS Publishing, p. 20. 17

Razak Ahmad (2017) „Syariah index to be inclusive‟, The Star Online, 4 August,

http://www.thestar.com.my/news/nation/2017/08/04/syariah-index-to-be-inclusive-govt-to-ensure-

implementation-will-benefit-all-malaysians/, accessed 27 June 2018.

10

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

uveliko pretekao malezijsku agendu islama srednjeg puta – wasatiyyah.18

Ovaj

fenomen kontradiktoran je Najibovom hvalisanju da je Malezija umjerena

muslimanska država koja bezrezervno odbacuje ekstremizam u svim njegovim

pojavnim formama, čemu simbolično svjedoči i pokroviteljstvo Globalnog

pokreta umjerenih – Global Movement of Moderates, čije je sjedište u Kuala

Lumpuru.19

Najmonumentalniji aspekt mainstreamizacije islamističkog

konzervatizma zapravo je postepeno prihvaćanje, čak i među političarima

UMNO-a, ekspanzije islamskog krivičnog zakonodavstva koje ima za cilj

primjenu šerijatskih kazni – hudud.

Hudud se odnosi na krivične kazne koje propisuju Kur’an i sunnet (praksa

poslanika Muhammeda) u slučaju presuda, naprimjer odsijecanje ruke

kradljivcima i provalnicima, te bičevanje sa 80 udaraca za alkohol, zatim

bičevanje za nedokazane optužbe za blud, bičevanje sa 100 udaraca za blud, kao

nezamjenjive mjere stvarnog islamskog poretka – cilj je kojem danas

podjednako teže islamisti obe partije, UMNO i PAS podjednako. Raniji pokušaji

PAS-a da uvede hudud zakonodavstvo odbačeni su iz razloga što se

sukobljavaju sa federalno-struktuiranim zakonodavstvom i dualnim šerijatsko-

građanskim sistemom kako je ono primijenjeno prema muslimanima.

Implementacija šerijatskih kazni – hudud, suočena je sa dvjema velikim

preprekama. Prva je deveta klauzula federalnog ustava koja građansko i krivično

pravo smješta osim islamskog privatnog prava pod federalnu listu i isključuje

svaki prekršaj koji je pokriven fedaralnim pravom kao što su krađa i pljačka,

daleko od dosega šerijatskog prava. Druga prepreka je Zakon o šerijatskim

sudovima iz 1965. godine, (takođe poznat numerički kao Zakonodavstvo 355,

koje objašnjava zašto je donešen amandman kojim se mijenja zakon poznat 355

ili RUU 355) kojim se ograničava maksimalna kazna koju mogu izreći šerijatski

sudovi do tri godine zatvora, 6 udaraca motkom od bambusa i novčana kazna od

pet hiljada malezijskih ringita RM5000. Radi se o takozvanim 3–6–5 mjerama

zaštite, čime se faktički zabranjuje primjena šerijatske kazne hudud za prekršaje

kao što su preljuba i konzumiranje alkohola, iako one spadaju u domen

jurisdikcije šerijatskih sudova’.20

Stoga, šerijatski krivični zakonik od 1993.

18

Ahmad Fauzi Abdul Hamid and Che Hamdan Che Mohd Razali (2015) „The changing face of political

Islam in Malaysia in the era of Najib Razak, 2009–2013‟, Sojourn: Journal of Social Issues in Southeast

Asia, 30(2), pp. 312–321. 19

Ahmad El-Muhammady (2015) „Applying Wasatiyah within Malaysian religio-political

context‟, American Journal of Islamic Social Sciences, 32(3), pp. 134–140. 20

Ahmad Fauzi Abdul Hamid and Zawawi Ibrahim (2017) „The governance of religious diversity in

Malaysia: Islam in a secular state or secularism in an Islamic state?‟, in A. Triandafyllidou and T.

11

PIS-Journal of politics and international studies. Jesen 2018. Broj 12

godine (Kanun Jenayah Syariah (II) 1993, KJS 1993), koji je uveden nakon što

je partija PAS osvojila vlast u državi Kelantan, ostaje neupotrebljiv zbog

ustavnih i pravnih ograničenja za čije je izmjene tadašnji premijer Malezije dr.

Mahathir odbio dati suglasnost iako je vladajuća koalicija Barisan Nasional u

tom periodu imala dvotrećinsku vlast u parlamentu.21

To pak nije spriječilo

buduće vlade države Kelantan da ne donose lokalne zakone kao glavni

mehanizam islamizacije društva u Kelantanu, gdje muslimani čine 95%

populacije.22

Što se tiče susjedne države Terengganu, u kojoj je PAS ponovo osvojio

vlast od 1999. to 2004. godine gdje je aktuelni predsjednik PAS-a Haji Hadi

Awang obavljao funkciju premijera. Menteri Besar, državni parlament je u julu

2002. godine, donio zakon kojim se predviđaju kazne za šerijatske prekršaje

(Hudud i Qisas) čija primjena je onemogućena (Enakmen Kesalahan Jenayah

Syariah Hudud dan Qisas) kao što je to slučaj u susjednom Kelantanu.23

Situacija glede primjene ovih zakona je mirovala sve dok na čelo Malezije

nije došao Najib Razak (2009–2018.), kada je u Kelantanu ponovo počela

kampanja u cilju kreiranja okolnosti kako bi se pomenute šerijatske kazne

počele primjenjivati. Inicijative u tom pravcu realizirane su prijedlozima

pojedinačnih poslanika u parlamentu. Takvi prijedlozi zakona nalaze se na

samom dnu prioriteta zakonodavne agende te stoga o njima u parlamentu nikad

nije niti raspravljano. Prijedlog zakona Haji Hadi Awang’s Bill 355 predlagan je

u parlamentu Teranganua od 2014. do 2017. godine. Taj prijedlog zakona po

hitnom postupku dat je na razmatranje voljom vlade BN-a kada je drugi put

predložen u parlamentu, a zatim i treći i četvrti put uzastopce, 26. maja 2016.,

24. novembra 2016. i 6. aprila 2017. godine. Ali je Hadi, nakon svog uvodnog

govora odgodio raspravu o tim prijedlozima.24

Modood (Eds), The Problem of Religious Diversity: European Challenges, Asian Approaches. Edinburgh:

Edinburgh University Press, p. 180. 21

Ahmad Fauzi Abdul Hamid (2009) „Implementing Islamic law within a modern constitutional

framework: challenges and problems in contemporary Malaysia‟, Islamic Studies, 48(2), pp. 170–176. 22

Norhafilah Musa (2013) „Adakah federalisme penghalang kepada pelaksanaan Syariah di Malaysia?‟

[Is federalism an obstacle to the implementation of sharia in Malaysia], in A. Karim Ali and M. Roslan

Mohd Nor (Eds), Undang-undang Syariah di Malaysia [Sharia Law in Malaysia]. Shah Alam: Persatuan

Ulama‟ Malaysia, pp. 51–55. 23

Jan Stark (2004) „Constructing an Islamic model in two Malaysian states: PAS rule in Kelantan and

Terengganu‟, Sojourn: Journal of Social Issues in Southeast Asia, 19(1), p. 71. 24

Sumisha Naidu (2015) „Malaysia govt helps fast track Islamist party‟s push for

hudud‟, ChannelNewsAsia,26May 2016, https://www.channelnewsasia.com/news/asia/malaysian-govt-

helps-fast-track-islamist-party-s-push-for-hudud-8037914,accessed2July 2018; Today (2016) „PAS chief

12

Islamistički faktor…/Ahmad Fauzi Abdul Hamid

Nasuprot situaciji iz perioda 1993–1994. godine, pojavili su se ozbiljni

dokazi kojim se potvrđuje da je UMNO bio principijelno spreman podržati

namjere PAS-a glede primjene hududa. Razlike u mišljenjima u vezi trenutka i

tehnikalija trebale su biti dogovorene na nivou dvije partije bez konsultacija sa

koalicionim partnerima UMNO-a u okviru vladajuće koalicije Barisan Nasional,

ne obazirući se na njihov stav budući da se oni ne smiju miješati u pitanja koja

se tiču primjene islama.25

U toku 2014. godine, hudud postaje najefektnija karta i mamac koji je

Vlada imala u rukavu čime bi PAS udaljila od ideološki amorfnog opozicionog

Narodnog pakta – Pakatan Rakyat, prouzrokujući time posebno loše odnose sa

ultra sekularističkom Strankom demokratske akcije DAP, koja je odlučila da

napusti alternativni opozicioni front BA 2001. godine zbog nepopuštanja PAS-a

da se odrekne islamskih aspiracija.26

tables hudud bill for third time; proposes stiffer penalties‟, 25

November, https://www.todayonline.com/world/asia/pas-chief-tables-hudud-bill-third-time-proposes-

stiffer-penalties, accessed 2 July 2018; Today (2017) „Deferral for “hudud bill” angers Malaysian

opposition‟, 7April, https://www.todayonline.com/world/asia/deferral-hudud-bill-angers-malaysian-

opposition, accessed 2 July 2018. The Malaysian Insight (2017) „Hadi tables RUU355,says it‟s not to

implement hudud‟, 6 April,https://www.themalaysianinsight.com/s/1370/, accessed 2 July 2018; Ahmad

Fauzi Abdul Hamid and Zawawi Ibrahim (2017, pp. 183–186). Ahmad Fauzi Abdul Hamid (2015) „The

Hudud controversy in Malaysia: religious probity or political expediency?‟, in D. Singh (Ed.), Southeast

Asian Affairs 2015. Singapore: ISEAS Publishing, p. 213. 25

Francis Loh Kok Wah (2014) „Hudud: Is UMNO goading PAS?‟, Asian Studies: Journal of Critical

Perspectives on Asia, 50(1), pp. 113–122. 26

Kikue Hamayotsu (2010) „Crises of identity in PAS and beyond: Islam and politics in post 8 March

Malaysia‟, The Round Table, 99(407), p. 165.