Glavni sponzor:

Pokrovitelj Smotre: Ivo Josipović, predsjednik RH

Organizator Smotre: KUD “Metković“ Metković Gradsko kulturno središte

Organizaciju Smotre pomogli: Ministarstvo kulture RH Dubrovačko-neretvanska županija Grad Metković

Medijski promotori: Uredništvo narodne glazbe Hrvatskog radija Zagreb Hrvatska radiotelevizija, dopisništvo Metković Radio “Narona“ d.o.o. Metković Odsjek emisije pučke i predajne kulture Programskog odjela Kultura, umjetnost i religija HRT

Stručno povjerenstvo Smotre: dr. sc. Mojca Piškor mr. sc. Joško Ćaleta Ivan Ivančan dr. sc. Stjepan Sremac Vidoslav Bagur, prof.

Vodstvo Smotre: Mato Obrvan, predsjednik KUD-a “Metković“ Metković Vidoslav Bagur, prof., stručni rukovoditelj Zdravko Obradović, dipl.ing., organizacijski rukovoditelj

Voditeljica programa: Romana Gabrić Nakladnik: KUD “Metković“ Metković Stjepana Radića 16, 20 350 Metković Tel/fax 020 690 693 e-mail: kud.metkovic@du.t-com.hr

Naklada: 500 primjeraka

Više informacija: www.metkovic.hr

Osiguranje

Četvrtak, 22. svibnja 2014. u 19:30 sati(Galerija i predvorje GKS-a Metković)

„Evo mi kola, mladosti moja“ likovna izložba na temu tradicijske baštine

„Cviće moje “ izložba Cvjećarnice „Flamingo“

Petak, 23. svibnja 2014. u 18:00 sati (Trg kralja Tomislava)

Svečano otvaranje Smotre

GKS Metković u 19:30 satiVečer folklornih skupina Dalmacije i gostiju

Subota, 24. svibnja 2014. u 19:30 (GKS Metković)

Večer folklornih skupina Dalmacije i gostiju

Nedjelja, 25. svibnja 2014. u 20:00 sati (crkva sv. Ilije u Metkoviću)

Koncert Marijanskih pučkih napjeva

Subota, 24. svibnja 2014. Gradski park, od 13:00 do 17:00 sati

2. MEĐUNARODNI SAJAM POLJOPRIVREDNIH, RURALNIH PROIZVODA I RUKOTVORINA „EKO RURAL“Organizator sajma: Udruga Dobra

U okviru sajma održat će se kreativna radionica „Moja nova vještina“ gdje će proizvođači demonstrirati izradu autohtonih rukotvorina.

RADIONICA IZRADE GAJTANA I VEZA NA ČOJI

Nositelj radionice: Udruga „Otac Ante Gabrić“ Radionica i druženje djece, mladih i starijih održat će se u okviru nacionalne kampanje „Hrvatska volontira“.

Dragi prijatelji i sudionici 30. Smotre folklora Na Neretvu misečina pala,

srdačno vas pozdravljam, dobro došli u grad koji brižljivo čuva i njeguje osebujnost i vrijednost folklorne tradicije neretvanskog naroda, pridonoseći očuvanju kako vlastite hrvatske kulture, tako i očuvanju identiteta i predstavljanju osebujnih vrednota naše zemlje u Europi.

Uvjeren sam da će 30. Smotra, prva otkako smo dio Europske unije, pokazati da se, ustrajnim radom i sustavnom brigom o očuvanju svojega nacionalnog identiteta, Metković punopravno uklapa kao član velike europske obitelji te u vremenima globalizacije svoju kulturnu baštinu brižljivo prenosi na buduća pokoljenja, čuvajući svoj identitet i prepoznatljivost kao oblik kulturnog pamćenja.

Uime grada pozdravljam sve folklorne skupine iz svih krajeva Lijepe Naše. Nastojat ćemo biti dobrim domaćinom bogatstvu koje ste donijeli u svojim pokretima, pjesmama i nošnjama koje će tijekom Smotre unijeti svečarsko ozračje u metkovske ulice.

Program obećava bogatstvo hrvatske različnosti, stoga dijelim s vama neskrivenu radost i ponos što je ovih dana cijela Hrvatska sudionik događaja kojemu smo domaćini.

Želim vam, naposljetku, od srca puno uspjeha u vašim nastupima i u vašemu budućem radu.

Božo Petrov, gradonačelnik

Dragi prijatelji,

trideset godina kontinuiteta manifestacije sa zadaćom očuvanja tradicijske baštine užega zavičaja i predstavljanja na scenskim prostorima malenoga grada, u cijelosti je realizirana.Metković, grad domaćin Regionalne smotre folklora, već davnih osamdesetih godina prošloga stoljeća broji nešto više od desetak tisuća žitelja.

Kulturnoumjetničko društvo „Metković“ obnovljenim radom stasalo je početkom 1977., godine u kojoj amatersko stvaralaštvo traži oslonac, u kojemu će brojni naraštaji različitih uzrasta i oblika stvaralaštva naći sigurnost.

Velik broj entuzijasta okupljenih u Folklornoj sekciji Društva započeo je izuzetno odgovoran zadatak okupljanja zainteresiranih članova koji žele plesati, pjevati, svirati, istraživati i prikupljati građu, temelj današnjih neretvanskih plesova, te pronaći i rekonstruirati povijesnu tradicijsku nošnju Neretve. U relativno kratkom vremenskom okviru ostvareni su zadani ciljevi i nastavljen kontinuitet u radu, a relativno nova skupina u mnogobrojnim društvima u Hrvatskoj prihvaća se zadatka kojim će regija Dalmacija dobiti smotru folklora s ciljem revaloriziranja i poticanja obnavljanja rada brojnih skupina s obale i otoka.

Nažalost, u razdoblju između pedesetih i osamdesetih godina 20. st. mnoga dalmatinska društva prestaju s radom. Pozitivna energija koju pokreće Smotra folklora u Metkoviću širi se dalmatinskim prostorima. Pokret ljubavi prema obnavljanju vlastite tradicijske baštine zahvatio je sve sredine te se rađaju nove folklorne skupine i društva kojima je cilj doći na Smotru u Metković, pokazati svoju tradicijsku nošnju, pjevati i plesati plesove užega zavičaja. Cilj je ostvaren, ostalo je izuzetno bogatstvo, skupine su nastavile sve kvalitetnije raditi i na taj način očuvati svoje običaje. Dobili smo mnoge smotre na području Dalmacije među kojima su se organizirale županijske smotre folklora čiji je cilj, na relativno užim geografskim područjima, pratiti rad pojedinih društava. Pod stručnim nadzorom folklorista, etnologa i etnomuzikologa, prate se i vrednuju novi istraživački radovi na području tradicijske folklorne baštine.

Tijekom trideset godina okupljanja u Metkoviću na Smotri folklora „Na Neretvu misečina pala“ uz zavidan broj dalmatinskih skupina , a brojimo ih preko stotinu, metkovskoj se publici poklonio izuzetno velik broj folklornih društava iz ostalih krajeva Lijepe Naše kao i gostujuće skupine iz raznih europskih zemalja. U završnim pripremama 30. Smotre, hvala svima koji su bogatstvom običaja pridonijeli visokoj kvaliteti programa i tako obogatili naš grad izuzetnim folklornim ljepotama.Od srca hvala velikom broju metkovskih amatera, volontera i entuzijasta koji su svoje vrijeme i ljubav utkali u našu i svoju manifestaciju.

U očekivanju uspješne 30. Smotre folklora i 15. Koncerta Marijanskih pučkih napjeva, zahvaljujemo svima koji su nastupali i pomagali nam u realizaciji.

Nadamo se da ćemo imati i snage i volje objaviti monografiju o godinama zajedništva i ljubavi koju su brojni metkovski amateri i zaljubljenici u tradicijsku baštinu nesebično tkali i darovali gradu na Neretvi projektom Smotra folklora „ Na Neretvu misečina pala“. Bit će to zapis o svim smotrama održanima na metkovskim, ali i na prostorima gradova i naselja Dubrovačko-neretvanske županije.

Zdravko Obradović , organizacijski tajnik Smotre

Uz 30. Smotru folklora „Na Neretvu misečina pala“

Vrijeme neumitno prolazi i pred nama je već 30. Smotra, najdugovječniji kontinuirani susret dalmatinskih kulturno-umjetničkih amatera i jedan od najstarijih u zemlji. Time je ova smotra čvrsto stala uz bok prve u nas regionalne smotre „Đakovačkih vezova“, a ugošćavanjem predstavnika smotri iz drugih krajeva Hrvatske i hrvatskih skupina iz Bosne i Hercegovine i drugih krajeva gdje žive Hrvati, dobila je djelomice i nacionalni karakter.

Idejni počeci sežu u 1981. godinu kad su se entuzijasti tada mladog KUD-a „Metković“ prihvatili organizacije kompleksnog i organizacijski zahtjevnog „Susreta folklornih i plesnih ansambala Hrvatske“. Stekli su ne samo neophodno iskustvo, već i spoznaju o potrebi organiziranja županijske i postupno dalmatinske smotre folklora i tako je 1984. započela ova nadasve važna manifestacija. Dogodilo se to upravo u trenutku kad se u ostalim dijelovima Hrvatske, kao vjesnik skore tranzicije, počinje napuštati tek uspostavljen sustav smotri. Među inima prestala se održavati i jedina

republička smotra folklornih ansambala, spomenuti „Susret folklornih ansambala Hrvatske“, čiji je kraj 1984. godine u Rovinju simbolički označio početak metkovske smotre.

U takvim okolnostima folkloraši iz Metkovića ne samo da ne odustaju od svakogodišnje organizacije smotre, već je nastoje razvijati ne samo u organizacijskom, već i u koncepcijskom pogledu. Vrlo brzo uočili su da najveću pažnju treba usmjeriti na same nositelje plesnih i glazbenih tradicija, kako one na selu, tako i one u manjim i većim gradićima, pa i velikim gradovima. Posebno je to važno u Dalmaciji, gdje na relativno malom prostoru imamo susretište dviju različitih tradicija, one dinarske, uglavnom u zaobalju, i jadransko-mediteranske u uskom obalnom pojasu i na otocima. One su pak iznjedrile vrlo specifične i vrijedne plesne, vokalne i instrumentalne oblike, vrijedne i u europskim razmjerima, koje su i sami nositelji dijelom zaboravili ili zapustili. Da bi se odgovorilo na izazov obnove i revitalizacije vrijednih oblika tradicijske kulture, nije dovoljan samo entuzijazam, već i puno znanja i iskustva. Metkovci od samih početaka prepoznaju te potrebe i uz domaće snage sustavno angažiraju najbolje hrvatske znanstvenike, stručnjake i poznavatelje folklornog plesa, glazbe i nošnje, koji sustavno prate i savjetuju, ne samo sudionike Smotre, već i one koji se tek pripremaju za dolazak na Smotru. Zbog toga vrlo brzo postaje izbornom smotrom za najvažnije državne manifestacije: „Međunarodnu smotru folklora u Zagrebu“, Vinkovačke jeseni“, i nešto kasnije, za iznova oformljeni „Susret hrvatskih folklornih ansambala“.

Inzistiranje na najvišim stručnim, znanstvenim i umjetničkim kriterijima u pripremi i izboru skupina i na jednako visokoj tehničkoj i umjetničkoj razini realizacije samih priredbi očekivano

je donijelo mnogostruke koristi, kako samim skupinama, tako i ukupnom dalmatinskom i hrvatskom folklornom pokretu. Nužno je istaknuti ratno i posebno poratno vrijeme, kad je uz spomenutu stručno znanstvenu podršku potaknuta obnova rada otprije aktivnih skupina, ali i sasvim novih na područjima gdje ih nije bilo ni u bližoj ni u daljoj prošlosti. Možemo slobodno konstatirati da su time u Dalmacija na vrlo respektabilan način od zaborava otrgnute sve važnije plesne i glazbene tradicije, a ima ih zavidan broj, mnoge od njih su na nacionalnoj i UNESCO-voj listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. Posebno je to važno u onim dalmatinskim županijama koje dosad nisu uspjele osnovati svoje županijske zajednice i kroz njih preuzeti brigu o očuvanju i zaštiti važnijih vlastitih tradicija.Visoka organizacijska i stručna razina ove smotre prirodno je dovela do najuže suradnje s jednom od najvažnijih i najstarijih specijaliziranih smotri folklora u jugoistočnoj i srednjoj Europi, „Međunarodnom smotrom folklora u Zagrebu“, naročito u poslijeratno vrijeme, a ta se suradnja nije samo održala, nego i stalno unapređivala i blagotvorno djeluje na obje manifestacije, ali i na ukupan folklorni amaterizam u zemlji i dijaspori.

No, Metkovci nisu stali samo na obnovi i očuvanju svjetovne folklorne tradicije. Od 15. Smotre na red je došla i duhovna tradicija, odnosno segment Marijanskih pučkih pjesama. Na taj je način ovaj gotovo zaboravljen oblik pučkoga vokalnog izražavanja, ne samo obnovljen, već je, čini se, zaživio novim intenzitetom, moglo bi se reći i novim životom.

Dodamo li dosad napisanom i dugogodišnju vrlo uspješnu suradnju s Hrvatskim radijem i Hrvatskom televizijom, a ne smijemo zaboraviti ni vrlo kvalitetnu vlastitu audio i video dokumentaciju, vidimo da se ne radi samo o uspješnoj manifestaciji, već doista o važnoj instituciji koja, uz sve ostalo, predstavlja i svojevrsni dokumentacijski centar. Na kraju možemo samo poželjeti da ova institucija/manifestacija i nadalje čuva i unapređuje sve spomenute nemjerljivo važne segmente uspješnog tridesetgodišnjeg djelovanja.

I još nešto: nije li i iz ovoga primjera bjelodano da dobro organizirani, motivirani i educirani amateri, s minimalnim sredstvima i velikim srcem, mogu iznjedriti visoko profesionalne rezultate.

dr. sc. Stjepan Sremac

O tradicijskom plesu i glazbi doline Neretve

Što kazati o Neretvi - čudnovatom kraju, gdje je život izravno vezan uz rijeku, a intenzivno traje već tisućama godina? Neretva nije samo ime rijeke, nego i kulturno-povijesni pojam koji je kroz stoljeća znao sačuvati svoje značajke koje se reflektiraju, ne samo u načinu gospodarenja, nego i u značajnom utjecaju na specifičan narodni duh, vjerovanja, i način života ljudi ovoga kraja. Upravo taj specifični način života narod Neretve je kroz višestoljetnu povijest, uglavnom znanstveno nerasvijetljenu, stvarao, čuvao i iz naraštaja u naraštaj prenosio - njezinu tradiciju, njezinu oskudnu, ali vrijednu umjetničku riznicu:

“... tragom na ponekom stećku, kapelici, češće urezima na raznim uporabnim predmetima, upletenim ili utkanim nitima, ponajviše pjesmom, pripovijedanjem, obredom, igrom... I vjerojatno, uvijek onoliko koliko je dostajalo određenom trenutku, određenoj prigodi. (Šešelj,1987)

Stanovništvo Neretve možemo podijeliti u dva tipa - stanovništvo koje živi u brdima, duboko u kopnu podalje od rijeke i stanovništvo koje živi uz obale rijeke. Blagodati života uz rijeku privlače na njene obale ljude iz udaljenih brdskih predjela pa naselja iz kojih oni odlaze polako izumiru, a s njima i nekadašnji tradicijski način života potpuno istisnut suvremenim (gradskim) načinom života. Geografski položaj Neretvanske doline karakterizira pretapanje etnografskih zona dinarske i mediteranske (primorske) Hrvatske (Vitez, 2000), kao i dinarske i jadranske plesne zone (Ivančan,1996), te dinarske i dalmatinske glazbene zone (Bezić,1974). Povijesni utjecaji venetske, otomanske, francuske, austro-garske i jugoslavenske kulture, koje su u ovom kraju, uz povijesno-političke, ostavile i kulturno-gospodarske tragove, također su dio mozaika specifičnosti pojedinih glazbeno-plesnih oblika na koje nailazimo u neretvanskom kraju. Kroz Neretvu su prolazili mnogi putopisci koji su o njoj ostavili svoje zapise. Među najznačajnijima i među prvima koji je Europi donio vijesti o ovome kraju, bio je talijanski putopisac Alberto Fortis. Rijetko je koji stranac, poput Fortisa, u svojim putopisima nastojao zahvatiti sva područja narodnog života. Divio se Neretljanima koji u svojim malim, ali vještim i okretnim lađicama nesmetano saobraćaju posvuda. Fortis konstatira da je kulturna zaostalost neretvanskog kraja velika, da u narodu živi praznovjerje, dok je pismenost samo u rukama franjevaca.

“Neretvani se nose, kaže Fortis, kao i ostali Morlaci i imaju vrlo lijepu nošnju, osobito Neretvanke. One nose tanku bijelu košulju širokih rukava i svilenih ošvica, sa sadakom od mekana sukna postavljenim svilom i optočenim pucetama. Kožni pojas zapinje s metalnom sponom, a i prsluk je pripet krupnom, kovanom iglom. Na glavi, povrh crvene kape, nosi bijelu krpu od tankog tkanja, pričvršćenu na kapi redom igala pribadača ili nizom metalnih zrna. U ušima nosi bogate naušnice, a oko vrata niz krupnog zrnja i nekoliko niza sitnog bisera. U lijevoj ruci drži svileni rubac brokatnog uzora a i pregača je od tkanine s brokatnim uzorom” (Smoljan,1970).

Vrlo važno svjedočenje o glazbenoj kulturi ovog kraja i Dalmacije uopće, nalazimo u radu još jednog putopisca, češkog slikara i muzikologa Ljudevita Kube:

“Oli da pjevam, oli da kantam?” odvrati pastir iz Brštenika, nekad moćnog grada u dolini Neretve Ljudevitu Kubi, kad ga je zamolio da mu “nešto zapjeva”. - “Što je to pjevanje, a što kantanje?” kao nevješt primjeti Kuba. “Nu, u gradovima se kanta a u selu pjeva.”(Kuba, 1898).

Ovaj citat, više puta navođen u znanstvenim radovima hrvatskih muzikologa (Dobronić, Bezić, Buble, Marošević, Ćaleta), donosi nam kako Kuba kaže, “potpunu narodopisnu sliku Dalmacije” toga vremena, odnos i vezu između sela i grada, kao i odnos i vezu dinarskoga i mediteranskoga mentaliteta koji se upravo u neretvanskoj dolini spaja i sažima u jedno, koje je zaslugom vrijednih

Metkovčana ostalo sačuvano i do dana današnjega. Kao i u ostalim hrvatskim krajevima, tako i u Neretvi, buđenjem općeg interesa za skupljanjem narodnog blaga, najprije pojedini kulturni pregaoci, a potom i kulturne ustanove započinju temeljitije zapisivanje narodnih pjesama i plesova - pripovjedaka, igara, poslovica, zagonetaka, običaja ... Prve pisane tragove s ovog područja nalazimo kod fra Andrije Kačića Miošića čija je pjesmarica “Razgovor ugodni naroda slovinskoga” (Mleci, 1760) raširila glas i o ovome kraju:

Uhvatiše morskog kapetana, od Neretve viteza i bana, u tamnicu tamnu zatvoriše, i nemilom smrcom umoriše.

Razbiše ga ter ga pridobiše, i Bršćanik bili osvojiše, u Neretvi, blizu Opuzena, al’ podavno u stara vrimena.

Nesmetan i pun život koji prepričavaju Kačićeve pjesme, trajao je među Neretljanima, napose za zimskih noći uz molitve i priče, sve do sveopćeg prodora novih medija (radija, televizije, a danas i kompjutora).Prvi u ovom kraju savjesno i stručno građu skuplja don Mihovil Pavlinović, dok najozbiljnija znanstvena istraživanja na ovom području provode istraživači zagrebačkog Instituta za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) Maja Bošković-Stulli, Nikola Bonifačić Rožin, Stjepan Stepanov, Olinko Delorko te istraživač sarajevskog Instituta za proučavanje folklora Cvjetko Rihtman.Sve navedeno ukazuje na kontinuitet bilježenja i znanstvenog bavljenja tradicijskom kulturom neretvanskog kraja. Pojavom organiziranog folklora sakupljena i zapisana narodna tradicija doživljava svoju prvu scensku prezentaciju kroz, pažnje vrijedan, rad KUD-a “Metković”. Zapisivačkim radom i rekonstrukcijom tradicijskih glazbeno-plesnih oblika raznolik, manje poznat, starinski tradicijski repertoar neretvanskog kraja održan je i otrgnut od zaborava u vrsnim izvedbama novih neretvanskih generacija. Različite su situacije u kojima je zapisivana glazbeno-plesna tradicija: “nedjeljom i blagdanima ispred crkava, naročito za Božić i Uskrs, na dernecima, posebno Sv. Jure, Sv. Ilije i Sv. Liberana, Mala Gospa, pirovima, u vrijeme poklada i dugim razgovorima s najstarijim kazivačima. Repertoar je na selu bio nešto drugačiji od onog u gradićima, iako su se često i podudarali. U selima se plesalo u ili pred konobama ili u prizemlju kuće, a prostor se zvao tavan, jer je bio postavljen drveni pod. Grupa mladića bi zakupili prostor i platili svirača. Često je vlasnik tavana u vrijeme plesa prodavao svoje vino i rakiju, pa organizatori nisu morali plaćati najam. To su bile najveće kuće u selu dobro stojećih obitelji s velikim prostorom, kao primjerice kuća obitelji Romić u Podrujnici, gdje se pozivalo na ples u Romića na tavan i kameni pod pred kućom obitelji Žderić u Rogotinu, kojeg su nazivali u Zele na taraci. Dolazili su i mlađi bračni parovi, a u vrijeme korizme se nije plesalo (ponekad iznimno samo jednom u polovici) i ako je „mrtvac još u kući“ nije bilo plesa. U sredini plesnog prostora (ili u uglu prostorije podignut na stol) je sjedio na stolici svirač i njega su zvali glumac. Svirao je šotić (šotiš), mažurku (mazurku) i falac (valcer). Bio je običaj da između plesova bude šetnja u parovima i zajednička pjesma. Većina plesova se plesala samo uz pratnju na harmonici (mandolini, lirici ili usnoj harmonici), a poneki i uz pjesmu. Tako se sjećaju da se šotić plesao uz pjesmu „Imala san dragoga, još ga srce voli“, a mažurka uz pjesmu „Tri san te lita u majke pita“. U ponekim prigodama ako nije bilo svirača, pjevušili bi melodiju plesa slogovima dirlin, dirlin, pa su to nazivali dirlinkanje.

U naseljima zapadno od Neretve najpopularniji su bili šotići uz pratnju na „trieštini“. Gotovo svako selo imalo je svoju varijantu plesa i melodiju: Momićki, Kuljanski, Desanski. Na istočnoj strani se plesala uz liricu pojednostavljena varijanta poskočice linđo pod nazivom „O’ sebe malo“ . Uz ove plesove uz instrumentalnu pratnju sve do drugog svjetskog rata prakticirala su se i starinska šetana kola uz pjevanje i truse uz snažno nabijanje stopalima. Dogodilo se i to da su plesni obrazac truse stilski prilagodili šotiću. Plesali ga elegantnije, bez nabijanja i uz instrumentalnu pratnju i pjesmu „Sve se more u valove dalo“. Taj šotić je nazvan starinski, vjerojatno iz razloga što se razvio iz starijeg načina plesanja. U gradićima, Opuzenu i Metkoviću su plesne zabave nazivali kavalkina i to su redovito bile veće prostorije. Bio je i zapovjednik plesa kapo balo, koji je uvijek na početku poveo promenadu, koja se plesala uz njegove komande: „Druga strana“, „Jedna (dvi ili više) divojka naprid“, „Svaka svome“, „U sridu“, „Okreni divojku“ i na kraju „Zahvali svaki svojoj“. U toku večeri mogao je zapovjednik plesa povesti i drugu šetnju koja se izvodi uz pjesmu „Oj visoki moj jablane“, a koja je također imala slične komande. Zapovjednik je uvijek čekao kraj dijela koji se pjeva, a onda ubacivao komande. Kad je htio da se nastavi ples uz pjesmu povikao bi: Pisma! Plesali su i ples Pod most, trčanje ispod podignutih ruku par za parom, a kvadrilja i ples u dvije lese (inačica kontradance) su se izvodile u posebno svečanim prigodama uz pratnju na glasoviru kada je pozivan i učitelj plesa da ih to nauči. Vokalni repertoar doline Neretve također je jedan od bisera koji nas svojom ljepotom i raznovrsnošću oduševljava. Iako su još donedavno s obližnjih brda dolinom odjekivala oštro disharmonična netemperirana zvukovlja (ganga, gusle, diple) one su danas skoro sasvim iščeznule iz sjećanja mještana doline Neretve. Ostali su vrlo zanimljivi oblici muškog crkvenog pjevanja koje snažni glasovi Neretljana često izvode u svojim crkvama. Najznačajniji dijelovi crkveno-pučkog repertoara vezani su uz razdoblje korizme i Velikog tjedna te obrede za mrtve. I danas je uvriježeno da pokojnike na počinak prate snažni glasovi pivača koji su organizirani pri gotovo svim župama doline Neretve isto kao i čuvari groba, običaj koji je polovinom 19 stoljeća iz Loreta “preslikan” u Metković a potom i u većinu obližnjih naselja. Tradicija višeglasnog crkvenog pjevanja zasigurno je utjecala i na razvoj muških (urbanih) pjevačkih skupina – klapa. Klape u dolini Neretve imaju dugu, prepoznatu tradiciju. Povijesna je činjenica da su upravo one sudjelovale u stvaranju najpoznatijeg klapskog festivala – onog u Omišu, na kojemu su prvih godina bili nagrađivani (Gusari s Neretve, Fort Opus) isto kao i u devedesetim godinama prošlog stoljeća, u vrijeme ponovnog uzleta klapskog pokreta (Luka). Organizirano i spontano žensko pjevanje sve do kraja devedesetih potpuno je zamrlo u dolini Neretve. Zalaganjem lokalnih folklornih entuzijasta, te poticanjem nastupanja ženskih pučkih pjevačkih skupina na Smotri folklora Dalmacije - “Na Neretvu misečina pala” koja se već tridesetak godina održava u Metkoviću, ponovno su se sakupile i oglasile pjevačice koje su u svojoj mladosti pjevale uz rad, na obradi polja, branju žukve, vožnji po Neretvi i njenim tajnovitim rukavcima. Uz svjetovni repertoar često su pjevale molitvice i marijanske pjesme koje danas vraćaju u život kroz svoje javne (koncertne) izvedbe. Njihovom izvedbom dominiraju snažni ženski glasovi koji na slušaoca djeluju posebice impresivno. Svoje raspoloženje izražavaju otvoreno-grlenim i otvoreno-nazalnim načinima pjevanja, nikad na artificijalan način, redovito u ekstremno svijetlim visokim intonacijama. Ovakvom izvedbom pjevačice iskazuju svoj pozitivan odnos prema samom pjevanju te poseban odnos spram autohtonih vrijednosti pučkog glazbenog izraza doline Neretve. Melodije napjeva, koje karakterizira originalnost glazbene izvedbe utemeljena na specifičnom načinu pjevanja i ornamentiranja, mogu se povezati s napjevima popularnim kako u ostalim mjestima doline Neretve tako i u drugim krajevima Hrvatske. Sve navedeno navodi na spoznaju da ples i pjesma nije samo svojina jedne regije iz koje je ponikla nego samosvojna glazbena pojava podastrta svima koji su je spremni interpretirati na svoj način. Zaplovimo stoga lijepom Neretvom i dubokim Norinom, u čvrstim trupicama, vođeni milozvučnom pjesmom i čvrstim glasovima ponosnih Neretvana.

Vidoslav Bagur; Joško Ćaleta

Ljepota baštinjenog intrigira svojomatraktivnošću, ali i privlači kao vidljiv znak identiteta naroda, preko običaja, situacija i stanja svakodnevnog života, ambijentalnih posebnosti satkanih u slikovitosti krajolika, te dragih predmeta simbola prohujalih desetljeća i stoljeća. Dijalog s tom raskoši uspostavili su i neprofesionalni slikari i kipari koji i čine popis autora predstavljenih na ovoj izložbi. Divan je zanos kojim odgovaraju na slojevitost duboko doživljenog nasljeđa, pa djela uz likovne zakonitosti ispunjena su radošću stvaranja. Uz običaje najčešće vežemo ples, pjesmu i dakako pitoreskne narodne nošnje, svečaniju odjeću običnih ljudi. Ritmički sklad rasporeda likova ili njihova pokrenutost osnova su zajedništva plesa, forme koja kumulira svečanost druženja, pa tako u modernoj slikarskoj interpretaciji zadržava bljeskovitost i stamenost ljepote. Niz slikara podržavajući osobno iskustvo, ili stvarajući u tragu promatranog, bogatstvo folklornog nasljeđa prenijeli su vlastitu osmišljenu rukopisnost, koja se kreće od primjera realistične marnosti do oblika ekspresivne razigranosti, tako da koloristička zvučnost (razumljivo same nošnje to nude) dolazi u prvi plan. Gotovo da se osjećaju koraci i sluti glazba, sastavnice svakog plesa. Takove slike su svojevrsna podrška brojnim folklornim amaterskim grupama koje njeguju tradicijsku kulturu.

Dakako, izložbe (poput ove) potiču vitalitet načina i osuvremenjuju u našem vremenu oblike iz bližih ili daljih vremena kroz opredmećenje umjetničkim činom. Tako i zaboravljeni zanati postaju motiv slika, prikazani i mjerom literarnog, s mnoštvom detalja koji sceni daju i karakter dokumentarnog. Realističnost pristupa je logična, provedena opisnošću crteža i kromatskim uravnoteženjem. Poslovi vezani uz zemlju nose notu neke gotovo obiteljske ljubavi i prisnosti, ono teško, težačko dobiva prizvuk plemenitosti. A plodovi polja i vinograda utkani su u djela složenijeg scenarija ili su izdvojena tema, oblika sugerirane tvarnosti kroz boju i disciplinu poteza. Slikarstvo otvara mogućnost za dosljednost u citiranju znanog, ali i za preobrazbe sukladne stilskim odrednicama

pojedinaca. Objektivno izložba je izrasla na potki klasične estetike, malo autora napušta granice konvencionalnog, no i u takovom odabiru niz je inventivnih rješenja, s ljepotom kao vodiljom razumijevanja. Oku su dragi i prikazi tradicijske arhitekture, primjerice kamena zdanja južnoga podneblja. Slikari im daju značenje skulpturalne čvrstoće, uraslih u prostor neke blage metafizičnosti, autentičnosti proširene do dimenzije poetskog. Inzistiranje na ugođajnosti karakteristika je scena ruralnih isječaka, doma kao simbola trajanja i postojanja. Iskrenje u vremenu, lagani treptaji i pulsiranje događanja mogućnosti su obnavljanja i produbljivanja čitanja etnografskog blaga. Umjetnost i oporo uzdiže na pijedestal, s udivljenjem spram naslijeđenog, pa slikari (u manjoj mjeri kipari i keramičari) i sebe obogaćuju s trajnim ili povremenim pogledima ka temama zajedničkog ponosa.

Stanko Špoljarić

Četvrtak, 22. svibnja 2014. u 19:30 sati(Galerija i predvorje GKS-a Metković)

„Evo mi kola, mladosti moja“ likovna izložba na temu tradicijske baštine

„Cviće moje “ izložba Cvjećarnice „Flamingo“

Petak, 24. svibnja 2014. Trg kralja Tomislava, 18:00 satiSvečano otvaranje 30. Smotre folklora „Na Neretvu misečina pala“

KUD „METKOVIĆ“ METKOVIĆKUD ŽUPA VID KUU „ŠKRAPA“ MOMIĆIKUD „ŽUPA BAGALOVIĆ“ KRVAVACKUD „MARKO MARKOTA“ ROGOTINGRADSKA GLAZBA „KLEMENT VISKOVIĆ“ METKOVIĆKPD „BRATSKA SLOGA“ ŽRNOVO

GKS Metković, 19:30 sati Večer folklornih skupina Dalmacije i gostiju

KUD „METKOVIĆ“ METKOVIĆ IGRAJMO SE ŠOTIĆADječja skupinaVoditeljice: Katarina Petković i Tina Puhalović

FOLKLORNA SKUPINA „MALI LINĐO“ LINĐO O. Š. SLANO, Dječja skupinaVoditeljica: Marija Pendo

KPD „BRATSKA SLOGA“ ŽRNOVO MOŠTRAVoditelji: Đemsi Curać i Petar Grbin

KUD „MARKO MAROJICA“ ŽUPA DUBROVAČKA ŽUPSKI BALIVoditelj: Andrija Kušt

KUD „ŠOKADIJA“ STARI MIKANOVCI KOLO NAKON VEČERNJICEPredstavnici Smotre folklora „Vinkovačke jeseni“,gosti KUD-a „Marko Marojica“ Župa DubrovačkaVoditelji: Anica Lekić, Tomislav Ferić, Antun Martinović i Tomislav Raić

KUD „DICMO“ DICMO Voditelj: Josip Brčić CETINSKO KOLO I PISMA

KUD „LIJERICA“ SLANO Voditeljica: Marija Kralj LINĐO

KUU „ŠKRAPA“ MOMIĆI Voditelj: Željan BrljevićNERETVANSKA ŠETNJA UZ ŠOTIĆE

KUD „DRENJANCI“ DRENJE Predstavnici Smotre folklora „Đakovački vezovi“, gosti KUD-a „Župa Bagalović“ KrvavacVoditeljica: Vida BlaćevićSPLET KOLA IZ SLAVONIJE

KUD „BARBAN“ BARBAN MANTINJADA, KANTA NA TANKO I DEBELO Predstavnici Istarske županije, I BARBANSKI BALONgosti KUD-a „Metković“ MetkovićVoditeljica: Tina Trošt

KUU „DUBROVAČKI PRIMORSKI SVATOVI“ LINĐOKLIŠEVO Voditelj: Pero Moretić

KUD „KORANA“ SLUNJ PJESME I PLESOVI SLUNJA I OKOLICEPredstavnici Smotre izvornog folklora Karlovačke županije, gosti KUD-a „Marko Markota“ Rogotin Voditeljica: Anka Magdić

KUD „STJEPAN RADIĆ“ PRIDVORJE KONAVOSKA KOLAVoditelj: Ivica Karaman

KUD „MARKO MARKOTA“ ROGOTIN MAŽURKA

KUD „PONIKOVSKA POSKOČICA“ PONIKVE Voditelj: Roberto Barović PONIKOVSKA POSKOČICA

KUD „DALMACIJA“ DUGI RAT“ Voditelj: Milivoj Raljević SPLITSKA KVADRILJA

Subota, 24. svibnja 2014. GKS Metković, 19:30 sati Večer folklornih skupina Dalmacije i gostiju

VU „KUMPANIJA“ ČARA Voditelj: Marin LausPLES OD BOJA

KUD „BRODOSPLIT“ SPLIT Voditeljica: Katarina BušićSTARI SPLITSKI PLESOVI

KUU „BEZDAN“ PIROVAC PJESME I PLESOVI PIROVAČKOG KRAJAVoditelj: Marko Jurković

IZVORNA FOLKLORNA SKUPINA „SILBA“ SILBA PLESOVI OTOKA SILBEVoditelj: Zlatan Sindičić

KUD „DINARA“ KIJEVO OJKAVICA I STARO KIJEVSKO KOLOVoditelj: Marko Gašpar

KUD „ŽUPA BAGALOVIĆ“ KRVAVAC NERETVANSKA ŠETNJA I KULJANSKI ŠOTIĆVoditelj: Viktor Begić

KUD „PUTNIKOVIĆ“ PUTNIKOVIĆ Voditelj: Anto Vitković BIJELI MAŠKARI I POLKA

KUD „KUPLJENOVO“ KUPLJENOVO

Predstavnici Zagrebačke županije Voditelj: Ivica Ivanković KUPLJENSKE NAPITNICE I PLESOVI

KUU „ŽUTOPAS“ SMOKOVLJANI I VISOČANIVoditelj: Mato KatičićKOLO LINĐO

ETNO UDRUGA „PETROVO POLJE“ RUŽIĆ Voditeljica: Magdalena BojčićPJESME I PLESOVI IZ PETROPOLJSKOG KRAJA

KUD „LASTOVO“ LASTOVOVoditelj: Eduard BačkoLASTOVSKO I POKLADARSKO KOLO

KUD „LUZARICA“ PRIDRAGA PJESME I PLESOVI PRIDRAŠKOG KRAJAVoditeljica: Diana Sikirić

KUD „NATKO NODILO“ MLJET, otok Mljet PJESME I PLESOVI OTOKA MLJETAVoditelj: Anko Dabelić

KUD „DREŽNIK“ DREŽNIK PJESME I PLESOVI DREŽNIKAPredstavnici Smotre folklora „Brodsko kolo“Voditelj: Nikola Kramar

KUD „SVETI JURAJ OSOJNIK“ OSOJNIK LINĐO Voditelj: Jakša Katić

KUD „METKOVIĆ“ METKOVIĆ NA NERETVU MISEČINA PALA Voditeljica: Divna Dragović

Nedjelja, 25. svibnja 2014.Crkva sv. Ilije Metković, 20:00 satiKoncert Marijanskih pučkih napjeva

MJEŠOVITI ZBOR ŽUPE SV. ILIJE METKOVIĆ NEMIRNIM MOREM PLOVI

ŽENSKA PJEVAČKA SKUPINA „PODRUJNIČKE“ O DOBRA MAJKO NAŠEGA KRAJA

KUD „DANICA HRVATSKA“ KOMIN Crkvene pjevačice župe sv. Ante, KominTISUĆ´ PUTA

ŽENSKA PJEVAČKA SKUPINA „KRVAVČANKE“ GOSPI KARMENSKOJ

CRKVENI PUČKI PJEVAČI ŽUPE O MILA MAJKO NEBESKASRCA ISUSOVA I MARIJINA VIDONJE

KUD „MARKO MARKOTA“ROGOTIN MARIJO POGLEDAJ NA NAS S VISINACrkvene pjevačice župe Presvetog Trojstva Rogotin

KUD „NERETVANKE“ STABLINA - PLOČE MARIJO MAJKO MILA

PUČKI PJEVAČI ŽUPE PRESVETOG TROJSTVA ROGOTIN O MARIJO MAJKO

PUČKA PJEVAČKA SKUPINA „BOROVČANKE“ ČUJ VRUĆU MOLBU PUKA SVOGCrkvene pjevačice župe sv. Nikole Borovci

CRKVENI PUČKI PJEVAČI ČUJ VRUĆU MOLBU PUKA SVOGŽUPE SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA - VLAKA

JELŠONSKI KANTADURI ČUJ VRUĆU MOLBU PUKA SVOG AMO AMO KARŠĆANI MAJKO DRAGA I PREBLAGA O MARIJO TI NAŠA NADO

KUD „KUPLJENOVO“ KUPLJENOVO POJTE, POJTE ROMARI VESELA BUDI MARIJA MARIJA ZASPALA RUŽMARIN JE LIEPI CVET

SVI SUDIONICI ZDRAVO DJEVO

PROGRAM DISPERZIJE SMOTRE

Subota, 24. svibnja 2014.

Dubrovnik, ispred Crkve Sv. Vlaha, 11:00 sati(u organizaciji TZ Grada Dubrovnika)

KUD „ŠOKADIJA“ STARI MIKANOVCIKUD „KORANA“ SLUNJ

Nedjelja, 25. svibnja 2014.

Dubrovnik, ispred Crkve Sv. Vlaha u 11:00 sati (u organizaciji TZ Grada Dubrovnika)

KUD „DREŽNIK“ DREŽNIKIZVORNA FOLKLORNA SKUPINA „SILBA“

Župa Dubrovačka

KUD „ŠOKADIJA“ STARI MIKANOVCI Rogotin

KUD „KORANA“ SLUNJ

Zahvaljujemo na suradnji:

Hrvatskome saboru kultureMatici Hrvatskoj, Ogranku Metković Institutu za etnologiju i folkloristikuEtnografskome muzeju ZagrebTurističkoj zajednici Grada DubrovnikaTurističkoj zajednici MetkovićArheološkom muzeju Narona, VidŽupnom uredu Sv. Ilije, MetkovićŽupnom uredu Sv. Nikole, Metković Osnovnoj školi Don Mihovila PavlinovićaGimnaziji Metković Srednjoj školi MetkovićUredništvu narodne glazbe Hrvatskoga radija ZagrebRadiju “Delta“ d.o.o. MetkovićRadiju “Narona“ d.o.o. MetkovićHrvatskoj radioteleviziji, dopisništvu MetkovićKUD-u “Župa Bagalović“, Krvavac KUD-u “Marko Markota“, RogotinKUD-u “Marku Marojici”, Župa DubrovačkaUdruzi DobraUdruzi “Otac Ante Gabrić“

Smotru su pomogli:

Turistička zajednica grada MetkovićaHrvatska pošta d. d. Zajednica KUU Dubrovačko-neretvanske županijeGenerali osuguranjePodravka d.o.o.Frigo Bonsai d.o.o. MetkovićPekarstvo Metkovka, MetkovićLuje auto d.o.o. MetkovićHotel “MB“ MetkovićHotel “Narona“ MetkovićHotel “Laguna“ Gradac Plankton trade d.o.o. MetkovićFoto Veraja, MetkovićDalmata d.o.o. Gabela PoljeMetković d.o.o. MetkovićPizzeria Milano MetkovićKonoba “Lanterna“ MetkovićVilla Bili KomarnaNeretvanski sliv d.o.o. OpuzenOziris agencija d.o.o. MetkovićCvjećarnica “Flamingo“ MetkovićCvjećarnica “Branka“ MetkovićT-reklam Hrvatske ceste d. d.Tvornica reklama d.o.o. OsijekAsfalt inženjering d.o.o. MetkovićVelebit promet d.o.o. MetkovićDubrovnik ceste d.o.o. DubrovnikOpćina Župa DubrovačkaZračna luka DubrovnikJVP MetkovićAuto JerkovićFilip d.o.o MetkovićCoco Club MetkovićFast food Ham - Ham

Majstor rasvjete i tona: Milenko Družijanić – Druja

Scena i postava izložbe: Ivica Ivaniš – Kulija

Scenski cvjetni aranžmani: Zvonko Jerković

Urednik: Zdravko Obradović

Priprema brošure: Kristina Roglić i Anđelina Jerković Lektor: Ivanka Ujdur

Fotografije: Vidoslav Bagur, Ivo Veraja, Ivica Puljan

Grafički dizajn: Igor Krstičević

Oblikovanje i tisak: Tiskara Pečat Metković

Smotrama folklora:

Međunarodna smotra folklora ZagrebVinkovačke jeseni, VinkovciĐakovački vezovi, ĐakovoBrodsko kolo, Slavonski BrodSmotra izvornog folklora Karlovačke županije