God. III. beni] rujna 1907. $r. 171.

HRVATSKA RIEČ Šiben iku .

Izlazi sriedom i siabotom Uredništvo, uprava i Tiskara l is ta na laz i s e u ulici Baz i l ike sv. Jakova. — Oglas i , p r i o b ć e n a p i s m a i z a h v a l e t iskaju s e p o 30 p a r a pe t i t r e d a k ili p o p o g o d b i . — N e t r a n k i r a n a p i s m a ne pr imaju se . — R u k o p i s i se ne

vraća ju .

Hrvatska politika. I. O politici govori se i previše. U koju

god novinn zaviriš, kojoj god skupštini p r i sustvuješ, s k i m god progovor i š uviek ti zuji u ušima zvučna r ieč: politika. A što je u s t v a r i ? To, da se o politici previše piše i govori , ali da se malo razmišlja, a još manje radi . Da se mnogo govori i piše ne treba dokazivati . Da se malo misli, a još manje radi, vidi se po plodovima te naše pol i t ike : razdieljeni smo na različite tudjinske uprave i s nami svukud tudjin gospodar i . Još imademo i tu spoznaju, da se od tudjina ne ćemo moći oslobodit i , ako ovako ustraje, jer nam manjkaju za to skoro svi uvjeti.

Ovo je današnje naše stanje bez pol jepša-vanja i bez pretjerivanja, jer evo Banovina je U vlasti Peš te o d n o s n o B e č a ; Dalmacija, Istra, Bosna, Hercegovina, ako hoćemo i slovenske zemlje, nisu nego podvorn ice moćnih gospoda ra , koji u ovim zemljani rade što i kako hoće. Narod ovih zemalja u današnj im okolnost ima nema odlučujuće rieči, on nije g o s p o d a r sama sebe, niti može p o svojoj volji da sa svojom imovinom i p lodov ima svoga rada razpolaže. Ne samo, nego ovaj narod je tako razeiepan, da je jedan dio p rema drugomu inozemac, a

cieli narod je, na njeki način, sam prema sebi inozemac, jer niti ima svojih zakona, niti svojih vlada. Skoro možemo reći da je naš narod bez prava i bez domovine , jer što on vriedi, Što on računa medju narodima, koji su svoji gospodar i , koji imadu svoju domovinu, koji su došli d o med junarodne osobnost i svoje misli i svoje vo l j e?

O d g o v o r i m o li na ovo pitanje bez obmane , vidit ćemo, da narod hrvatski nema nigdje i na nijednom polju med juna rodnog života ni glasa, a kamo li uvaženja ili predstavniš tva .

A ipak narod hrvatski je i svojim brojem i svojim položajem veći i važniji nego su mnogi drugi narodi koji su se dovinuli svoje s lobode, svoje države, svoje osobnos t i . Možemo ići i dalje pa nztvrditi , da je narod naš u svojoj ukupnost i i darovitiji nego su drugi, pa uza sve to os tao je za njima u svemu, što čini narod pravim političkim n a r o d o m .

Uzroka tom zastoju ima mnogo , od kojih ćemo nabrojiti s a m o najvažniji, a taj je da naš narod zadnjih četiri sto god ina nije znao ili nije m o g a o voditi hrvatske politike. U ovim godinam svoje zle sudbine on je bio i rob Mlečiča i sluga Austrije i svačiji i sve, samo nije znao raditi za se. Bio je pokoran i služio je. Za sebe nije ništa tražio nego samo da bude vjeran i onda kad mu je tudjin uništavao ivejšto je boljega imao. Molio je i zadovol javao

se praznim riečima. Moleć i prosjačeć pos tao je rob i prosjak, koji je trpio i napokon m o rao trpiti da mu se domovina osiromaši i razudi na komadiće . Posl jedica je toga bila da nije više ni shvaćao što je to narodni život, ponos , veličanstvo i slava. Traž io je to sve na razbo-jiŠtima, u prahu i olovu, u ranam, u krvi p r o livenoj po poljanam Europe , ali ne za svoju domovinu, za svoje ime, za svoju čast, za svoj napredak i za svoju budućnos t , nego za tudjinske probi tke.

I do toga s tepena je naš narod bio u tučen da je težkom mukom pregarao svako tu-djinsko g o s p o d s t v o . Naši ljudi su plakali nad propašću i onog mletačkog lava, koji im je oglodjao meso do kosti i zemlju ogulio do kamena.

0 bivšoj Granici i ostalim krajevima naše domovine pod tudjinskim š tapom i ne g o v o rimo, samo iztičemo činjenicu, da je čudo što u našoj domovini žive još pokoljenje, koje je ljudsko i imade l judsko obličje. Nakon skoro četiristo god ina robs tva i svega ostaloga što je snjim spo jeno , ako možemo još i kazati, da smo živi, da smo svoju na rodnos t sačuvali i da smo ljudi, to možemo zahvaliti jedino obs to j -nosti što je naš narod bio prilično od naravi jak i s p o s o b a n da podnos i sve nevolje koje se od ljudskih s tvorova podniet i mogu. Možemo to zahvaliti i onim pojedincima, koji su shvaćali BSrodnu nevolju i htjeli narod od nje os loboditi. Onim koji su pali žrtvom tudjinske pohlepe

osvete, te n a r o d n e ljubavi. Ali najviše je d o -

prinielo za naše na rodno uzčuvanje.ono pučanstvo koje je kao srašteno sa zemljom i koje kao da iz zemlje niče i za zemlju žive. Seljaštvo' hrvatsko, najviše ugnjetavano, najjače izrabljivano bilo je i ostalo je najvećim, najtvrdjim, nepredobivim bedemom naroda svoga.

Ono je moglo biti u svomu neznanju p o korno gospodaru , ono je pače bilo grjavljeno guljeno, upotrebl jeno za sve i proti svakomu, ali uza sve to ostalo je vjerno svojoj zemlji, svojem jeziku, svojoj narodnosti i tako sve to uzćuvalo.

Na taj način po samoj prirodi svojoj naš narod, i ako bezpravan, imao je ipak njeku vrst politike, njeku vrst samoobrane .

Naravno da je sve to bilo malo prema jakosti i zloći neprijatelja, gospodara naših, jer dok su drugi narodi nastojali da gospoduju ili se od tudjinskog gospods tva os lobode, mi smo bili sretni ako smo mogli narodno obraniti se.

Politička državna obrana našeg naroda nije bila istovjetna sa onom prirodnom bez-pravnog pučanstva, niti je bila u rukama većine nego u rukama povlaštenika, pojedinaca, koji su, po sebi slabi i malobrojni, mogli malo što i uraditi, pak su obično samo molili ili najviše p ro svjedovali, a tudjinac je uzprkos zakletva, o b e ćanja, laskanja, uzprkos molba i prosvjeda radio što je htio. Jedini povlaštenici, koji su htjeli oružjem izvojevati poštivanje narodnih prava, bili su od krvnika ulovljeni i udavljeni. Ostalima je išlo prema učinjenoj službi.

Narod je naš, gdje god ga bilo, čamio tada u svojoj zemlji kao sužanj u tamnici ro bijaša. 1 tek poslie dugih muka počeo se buditi. Htio je i on da postane narodom, da žive svojim životom.

Poslije umorenih velikaša Zrinjskih i Fran-kopana , poslije grofa Draškovića, Jelačića, o tač-benika Ilira 48. god., poslie najgore desposije došli su ljudi iz puka, Hrvati koji su radili cieli svoj život za to, da sav narod kroz zakoniti sabor bude odlučivao svojom sudbinom.

Ti otačbenici hrvatski, kako je poznato, jesu Starčević i Kvaternik i njihovi drugovi. T o su oni koji su utemeljili stranku prava i tako počeli novu narodno-državnu hrvatsku p o litiku. S njima, s njihovom politikom nastupa novo doba za narod hrvatski i njegov razvitak.

O toj politici mi ćemo govoriti , jer cie-nimo da to nije suvišno danas , kad ta politika t. j . s tranka prava ima svakovrstnih pristaša i kad se o toj politici čavrlja puno više, a misli puno manje nego treba.

Rusija. Rat ovog kolosa sa Japanom dvostruko je

ubitačan bio po Rusiju: unutrnja revolucija i financijalno razsulo.

Da li joj je više štete nanio rat ili će još trajuća revolucija — o tom su mnienja razna. Mi cienimo, da će joj revolucija biti mnogo pogubnija.

Da oslabe njezin utjecaj uobće u Evropi, po imence na Balkanu, podjarivahu slavenski dušmani s jevernoga dobričinu, da i nepripravan krene onamo u daleke strane, nek se pozabavi sa fanatičnim, a pripravnim Azijatom, a da njima ostane s lobodna polit ičko-nacijonalna i trgovačka akcija svukud, osobi to medju Slavenima na jugu, kamo ih upućuje još davno zasnovani plan. Prorjedjujuć ti svjetski kolonisti svoje zemlje od prenapučenost i , šireći se kao pravi nametnici, gušeći svakoga u njegovim obrtničkim i trgovačkim podhvat ima — pro širuju se oni ko troskot po tudjim zemljama, razmiču svedj dalje granicu upliva svoga, sile svoje, a tim i blagostanja svoga naroda. — A Rusija — što ona r a d i ?

Lakovjernost slavenska pustila se zavesti od teutonske himbe i zlobe. Narav ruskoga čovjeka, burokratski izškolana, a tendencijozno odgojena, pustila se zavesti i tako oslabiti, da sada od nje nitko ne može očekivati nikakove materijalne pomoći ni u kakvom obliku. Mi tako sada ostajemo osamljeni ne izčekujući od braće svoje ni same moralne pomoći .

Samodržtvo, bilo ono usredotočeno u jed noj osobi ili u više njih. jest vlast nametnuta narodima, jest puka sila, i kao takova nije narodna, jer je protunaravna. Obuzeta, zadahnuta krivim načelima o ljudima, družtvu i vlasti, utvara se, da su narodi radi nje. A to i jest uprav glavni izvor bludnje njezine to je stanovište, koje se kosi sa zdravim razumom i sa pravim temeljnim načelima svega čovječans tva ; načela su to, koja se protive pravičnosti i jednakosti ljudi. Nije narod dakle na svietu radi vlasti, nego je vlast radi naroda. Ova prirodna načela, od Boga uciepljena u dušu č o vjekovu, bila su i jesu još bitno svojstvo svih slavenskih naroda, koja svojstva podržala su u njima pravi pojam raznih družtvenih krieposti, osobito pobožnosti , pravde, gostoljublja i de mokracije, pojimljujući ovu kao načelo o jednakosti ljudi u kršćanskom smislu.

U Rusiji, iz srdašca jednog diela nekojih stališa, kao da je ovih glavnih plemenitih svoj s tava počelo nestajati. Autokracija vlada u političkom, a od Petra Velikoga i u vjerskom području. Pojedinci sa svog položaja, nadahnuti inorodnim učiteljima, koji se od vajkada — odkad su susjedi jedan drugomu — uvlače popu t lukavih zmija otrovnica da u svojstvu prijatelja prosvjetitelja truju rusku slavensku dušu — ti su pojedinci, koji sačinjavaju sa dašnji ruski režim, stali na vrat ruskom narodu, da ga — hotice ili nehotice — upropaste . Nego, eto narodna se ruska duša počela osviešćivati. Zlo je, što se još ne može naći muž da svede i ujedini borce, pak da složni prionu i odaberu prikladna sredstva, e da stupajući pravom stazom, do pobjede dodju.

Pmmišljajnć na priprave, koje se čine na i/bore za treću Dumu, reć bi, da te riade još nema. Na sadašnje upravitelje ruske vlade, na danas vladajuće autokratske čimbenike puno i puno djeluje, još upliva rieč himbe i zlobe, duh, koji je vazda priečio narode da se srede.

Rusija poznade prošlost, vidi barem što u sadašnjosti pangermanizam u Poljskoj r ad i ; pa ipak ostaje nećutljiva, dopuš ta grozni a tentat na bratski poljski narod. Ni po jada, kad bi ruska autokracija samo pasivna stajala prama toli plemenitom i izobraženom svojem b ra tu ; ali ona još hoće da sliedi u toj nepravdi zajedničkog slavenskog neprijatelja. Izpravila je dosadanji izborni red za Dumu tako, da će stara poljska kraljevina, mukotrpni poljski narod, jedva moči dobiti 14 svojih poslanika, i to da bi mogli svi biti pravi rodoljubi Poljaci!

— Od proglašenja ustava Poljaci nisu nikad prešli sa granice ozbiljna, dostojanstvena, p ra vedna i zakonita držanja prama vladi. Za vrieme rata s Ja janom vjerno se i hrabro po-nieli boreći se za dom, za cara. Bunili su se razni ruski narodi i vojska, nicale stranke i komiteti i najradikalnijim, opakim sredstvima priečili vladu u njezinu djelovanju, dapače mnogi se očito pokazaše neprijatelji i vladi, dinastiji ruskog naroda i istog ruskog družtva. Poljaci pak — izuzam možda kojeg pojedinca — ne dadoše se na liepak kao 1861. godine i os tadoše u najlojalnijoj oporbi . A eto, kako ruska dvorska kamarila nagradjuje to njihovo korektno, rodoljubno i lojalno držanje! Suge-stovana od vječnih ipnotista njezinih, tobože da uredi što je moguće uspješnije unutarnje odnose svoje, ograničuje izborni red da p r o -riedi tobože skrajnje elemente, a kad tamo, taj novi izborni red očito je stvoren za to, da poljačke raprezentante iztisne. Ovo je baš po receptu Dranga! Braći svojoj, najkulturnijem, najkonservatnijem narodu svome, Rusija zatvara vrata treće Dume svoje!

Ovo je jedan od najeklatantnijih dokaza, da neprijateljski komando vrši još svedjer velik upliv u Rusiji, pače da u njoj uprav g o s p o -duje. Kako ih tlači u svojoj kući stara naša krvnica, postizava da slično pos tupa prama njima, prama rodjenoj braći svojoj, i isti Rus. A ne bi li pametno bilo da Rusija promieni pravac ?

Da je ruska diplomacija bila uvidjavnija i rodoljubnija, ona bi svoj pogled bila okrenula prama Berlinu, a ne na iztok prama Koreji, pa

da bi — što se ni pomisliti ne može — i poraz dočekala, ne bi bio donio toliko zlih posljedica, ne bi mogao biti nikada toliko ne sretan i strašan, koliko onaj pretrpljen u Aziji. S druge strane, ma kad bi i najgori svršetak bio, donio bi bio velikih koristi po nju, po Slavene uobće, a odahnuo bi bio i još tkogod, t. j . i sva Evropa.

Hora je da se Rusija sabere, da sve svoje sile uredi, da se pomladi štiteći prve principe kršćanskog morala u svojem još nepokvarenom narodu, sredivši, na što je moguće široj podlozi, odnose medju raznim plemenima i medju carem i narodom. Nek se otrese od upliva, koji joj dolazi sa strane d rugog sus jednog rodjaka, nek se nadahne čistim kršćanskim i slavenskim duhom, neka stvori nove ljude, i Rusija će se obnoviti .

Nenadna viest. Na 10. l is topada otvara se austrijski pa r -

lamenat. Ova je viest iznenadila sve političke krugove s ovu i s onu stranu Litave. Nešto se iza brda valja. Situacija je na jednom postala mutna. Izmedju austrijske vlade i zemaljskog odbora kraljevine Češke bi utanačeno, da će se sazov bečkog parlamenta odgodit i tamo do svrhe l istopada, jedino da bi češki sabor mogao u. ovoj sezoni svršiti važne gospodarske poslove. Na jednom se zabacuje ovaj izmedju vlade i češkog zemaljskog sabora utanačeni ugovor, a sazivlje se na brzu ruku bečki pa r -lamenat. Koji su razlozi prisilili centralnu vladu u Beču na ovaj korak ? Neuspjeh pregovora o austro-ugarskoj nagodbi ? Drugih važnih razloga ovih posljednjih dana nije izbilo na površinu. Zbilja neugpjeh nagodbenih pregovora ? J e s t ! Na 10. l is topada sastaje se ugarski par lamenat . Na 10. l istopada, ako se do toga dana ne p o kore magjarske stranke željama njihovih vodja, koji su se pred malo dana bili uputili u Beč u dobroj nadi da podpišu osnovu aus t ro ugarske nagodbe , ovi će biti prisiljeni, da ne izgube prestiž kod stranaka, da u ugarskom parlamentu bace svu krivnju na austrijsku vladu, jer nije došlo do suglasja u pitanju na-godbene osnove. Oni će sa ministarske stolice poručiti cielom magjarskom narodu, da im narodni ponos nije mogao dozvoliti, da podpišu takovu nagodbenu osnovu, koja bi uz ostale gospodars tvene prilike odredjivala povišenje g o dišnje kvote, i koja bi zasjecala u pitanje aus t ro-ugarske banke.

Na ova dva zahtjeva austrijskih ministara ne mogoše pristati magjarski ministri, i jer magjarske stranke zahtjevaju od ugarske vlade, da ona već na 10. listopada, na sami dan otvora ugar, parlamenta dade konkretni odgovor vrhu pitanja nagodbenih pregovora, to se je i au strijska vlada požurila da sazove austrijski pa r lamenat, da i ona uzmogne članovima carevin-skog vieća u isti dan, kada će se na nju napadati u Pešti, prikazati pravog krivca, koji je onemogućio sporazum u nagodbenoj osnovi.

Toliko za danas. Mi ćemo se u jednom od narednih brojeva pobliže osvrnuti na p re uranjeni otvor bečkoga parlamenta.

Pismo iz Zagreba. 22. rujna.

„Hrvatska Rieč" osvjetlila je u više na-vrataka amošnje odnošaje i dosta je rekla. Ali izkazati sve — nije moguće. Medju negdašnjim istomišljenicima i ličnim prijateljima rastu dnevno trvenja. Tko pošt no misli i radi, valja da se kloni politike, koja je sada u Banovini, a o s o bito ovdje, za špekulante i lopove, koji hoće da na njoj grade svoju budućnos t . Iskreni i pravi rodoljubi više puta su doživjeli ne samo uličarskih napadaja i fakinskih insulta, nego i anonimnih prietećih pisama. U Dalmaciji bilo je borba s „Talijanima", sa Srbima, ali čovjek nije nikad bio tako izložen, kao što je u ovo doba amo — u Zagrebu ! !

Ovakovo je stanje stvorila amo politika i hajka frankovaca. Njihovo je to oružje, koje im je namakao vodja. Kad se pomisli na sve to, na borbu vodjenu takovim sredstvima, onda je jasno, za što M. Starčević, Pavelić i drugi

nisu osjećali snage, da dalje vode onu započetu borbu proti zloduhu Franku, nego su se od nevolje prilagodili prilikama. Za takove vrsti borbe nisu pošteni Hrvati stvoreni. Tko zna sve, ne može da osudjuje Dra. Milu Star-čevića. Čudo je, što još u Hrvatskoj imade ljudskog obličja nakon trista i osamdeset godina austrijanštme, četrdeset godina nagodbe, a dvadeset khuenovštine. Tek spomenute po jave plod su tih tudjinskih vladavina. Ako Hrvatima ipak uspije otjerati Rakodczava, onda će politika riečke rezolucije pokazati još jednom, da je jaka, moćna i zdrava.

No, — to će znati da osujeti Frank. On i Rakodezav podpuno će uspjeti, jer se korupcijom dade puno toga izvesti, proti čemu je slaba radnja nekolicine poštenih. Frank pod krinkom radikalne politike i pod cimerom „Velike Hrvatske" silnim novcima truje i vara neuki narod, a Rakodezav će njegovom po moću u mutnu loviti što bude htio, jer je svim vidjenijim i iskrenim patriotama dosadila ova-kova nepoštena borba, ova harangua podlih vikača i zagriženih špekulanata proti svakom rodoljubnom nastojanju. Nemojte se za to čuditi, ako Rakodczavu uspije u budućim izborima dobiti većinu. Do nje će mu pomoći Frank, a da se ne izloži, ostat će on i nadalje u lojalnoj opoziciji, dok do kraja ne poživinči hrvatski narod na veselje i radost njegovih gončina.

Promislite, ovo se sve doživljuje od te-stamentarnog nasljednika Dra. Ante Starčevića! On iizkrisuje khuenovštinu, on pogodjuje tu-djjni uplivima, on baca cieli hrvatski narod za stotine godina natrag u njegovoj divskoj borbi za slobodu i jedinstvo Hrvatske ! I uza sve to taj zloduh, ta sramota, taj izmećar nalazi ljude, koji mu kliču, koji mu služe, koji mu nasjedaju ! !

Frank u svome „Hrvatskom (!) Pravu", a Rakodezav u svojim „Narodnim (!) Novinama" podpuno se slažu. Štede se medjusobno, a skupno najgadnijim podvalama jurišaju na koaliciju, hoće da ju sruše na veselje Magjara! Frank, taj veliki protivnik riečke rezolucije, taj veliki neprijatelj Magjara, radi danas njima u prilog, on ih pomaže, jer su takli hrvatski narod u živac u pitanju jezika na željeznicama. Frank će se uviek naći proti interesima hrvatskim i uviek će biti radikal i opozicijonalac, dok bude imao oko sebe svoju vjernu vižlad.

Za to je on dobro plaćen, ali je ujedno i kavalir, jer zbilja njegova garda kao Elegović, Peršić, Hades Zatluka i drugi u Zagrebu i vani u pokrajini živu razkošno kao mali lordi, premda su bez službe i ne imadu ništa svoga. Frank ih plaća, ali nitko ne zna odakle. To znade on sam. On kaže, da su oni suradnici „Hrvatskog (!) Prava" i da list imade toliko prihoda, da ih može gospodski plaćati i suviše trošiti za agitaciju i za izbore. Ali to nije istina, jer „Hrvatsko (!) Pravo", kao i svi drugi zagrebački dnevnici, osim jedinog „Agramer Tagblatta", imadu svaki najmanje po 20.000 K deficita na godinu i kod svih listova plaćaju deficite patrioti. Tko Franku plaća, to znade samo on, jer on sam vodi sve račune, u koje nitko ne smije zaviriti.

Ovo vam je vjerna slika današnjih prilika. Te su prilike, kako vidite, takove, da moraju već svakome otvoriti oči. Nadat se je, da će do toga brzo doći. Onda će na jednoj strani ostati Frank sa svim mogućim neprijateljima hrvatskoga naroda, a s druge strane hrvatski narod sa svim njegovim prijateljima. Tko će biti jači ?

O Rakodczavu i drugim dnevnim prilikama i neprilikama ne treba da vam javljam ništa, jer to sve saznajete iz zagrebačkih novina. Hotio sam vam samo prikazati suštinu odnosa ja.

Jezično pitanje. Pred otvor sabora naše se je pokrajinsko

novinstvo obćenito bilo pozabavilo ovim važnim pitanjem i u jedan glas tražilo je, da se ono u sadanjem zasjedanju mora već napokon rie-šiti. Poslie vladine izjave, koja ide za tim, da nas još jedan put izigra, o jezičnom se pitanju malo ili ništa već ne piše i ne govori, i iz-zgleda, da će se pustiti neka se stvar još zateže. To dokaziva upravo nemoć, koja se ne da ničim opravdati, a kojase najbolje očituje u zazor-nom razpoloženju dobrog diela naših zastupnika, kojih i nema u ovom zasjedanju i ako se je unapried na sve strane govorilo, da će ono biti važno upravo najviše radi jezičnog pitanja. S najvećim prikorom konstatiramo tu žalostnu pojavu, koja najbolje očituje kako se kod jednog diela našeg zastupstva ozbiljno shvaćaju najznamenitija narodna pitanja i kako se bez jednodušnog odpora i prosvjeda propuštaju ponovne ponizujuće vladine izjave, ko

jima se samo nastoji odgadjati pitanje ne na najbliže vrieme već na neizvjestno vrieme.

Smatramo zgodnim priobćiti ovdje me-djuto i našim čitateljima, što je glede ovog pitanja doniela njekidan uvažena zagrebačka „Hrvatska" :

„Već skoro pol vieka jezično pitanje na dnevnom je redu u Dalmaciji. Ono je neprekidno kroz ovo doba bilo predmetom pretre-sanja u saboru, carevinskom vieću, predmetom vladinih naredaba i rješidaba vrhovnog upravnog sudišta, a da još danas pitanje samo čeka još uviek svoje riešenje. Ponajprije red mi je iztaknuti, da pitanje unutarnjeg uredovnog jezika kod civilnih vlasti u Dalmaciji ima se lučiti od pitanja državnog jezika (ili kako Niemci kažu: Allgemeine Vermittlungssprache).

U historijatu jezičnog pitanja u Dalmaciji izbijaju ovi glavni momenti :

I. Stanovište vlade da je uredba uredovs. noga jezika izključivo posao vladin i ekseku-tivne vlasti;

II. U predmetu jezičnomu predstavnici Dalmacije na saboru u Zadru i na carevinskom vieću u Beču nisu nikad priznavali nadležnost carevinskog vieća;

III. Ne obstoji nikakav zakonski propis, po kojemu bi unutarnji jezik državnih vlasti imao biti talijanski.

Odmah nakon uvedenja ustava jezično pir tanje izbilo je na javu. Tako je u prvom dalmatinskom saboru god. 1861. primljen predlog Pavlinovićev, da bude dozvoljeno govoriti u saboru talijanski i ilirski i da govori, izrečeni u hrvatskom jeziku, budu prevedeni na talijanski i tiskani u saborskim izvješćima. Svakako je uredovni jezik sabora bio talijanski, koji je bio uredovnim i u svim granama javne, državne i pokrajinske uprave u Dalmaciji.

Iztaknuto je, da ne postoji nikakav zakonski propis, po kojemu bi unutarnji jezik državnih vlasti imao biti talijanski. Interesantno je u ostalom, da je 24. travnja 1815. car Franjo 1. izdao carsku povelju, kojom se u Dalmaciji uvadja gradjanski postupirk, a ta je povelja izdana na talijanskom i hrvatskom jeziku. Taj gradjanski postupnik bio je ona isti,-koji su Mlečani uveli u Dalmaciji još godine 1803., što je u carskoj povelji izričito iztaknuto. I baš na tom mletačkom gradjanskom postupniku, koji u §. 14. sadrži: ,,Le parti non meno che i loro patrocinatori dovranno nei loro atti servirsi cieli" idioma italiano", t. j . „stranke kao i njihovi odvjetnici moraju se u svojim spisima služiti talijanskim jezikom", -r-osnivali su dalmatinski talijanaši i autonomaši pravo talijanskog jezika kao uredovnog, dočim su Hrvati i Srbi tvrdili, da je već tim, što je carska povelja 24. travnja izdana u oba jezika, priznata slobodna uporaba i hrvatskog jezika u uredovanju. U oba jezika izdane su još dvie carske povelje iste godine, jedna od 10. travnja 0 ustanovljenju prizivnog suda i višeg kriminalnog suda u Zadru, u kojoj se na koncu veli: „Ove kraglieve odluke jesu očitovane običainim načinom u oba jezika na opehieno razumliegne i upravljegne".

God. 1862. vlada je izdala naredbu, da se po mogućnosti uvede hrvatski jezik za sudbene poslove, nu ova naredba nije bila provedena.

Dne 1. prosinca 1866. ministarstvo unutarnjih posala, u dogovoru s ministarstvom pravde odredjivalo je „da se nitko odsele ne prima u stalne službe državne u Dalmaciji, ako ne dokaže, da temeljito zna jezik italijanski 1 ilirsko-dalmatinski".

Izgledalo je, da će jezišno pitanje skrenuti u prilog hrvatskomu jeziku, kada je glasovan članak 19. državnog temeljnog zakona od 21 . prosinca 1867., koji odredjuje, da država priznaje ravnopravnost svih zemaljskih jezika u školi, uredima i javnom životu.

Naredbama 20. veljače 1869. ministarstva unutarnjih posala i 26. veljače 1869. ministarstva pravde uredjena bi uporaba jezika kod vlasti, od tih ministarstva zavisnih, u dopisivanju sa strankama.

Naredbom od 20. travnja 1872. odredjivalo se, da su političke i sudbene vlasti dužne riešavati podneske u onom jeziku, u kojem su podneseni.

Ipak, uzprkos svim tim naredbama, hrvatski jezik ostajao je u položaju, u kojem je i prije njih bio. Pače, rješitbom 28. studenoga 1882. vrhovni sudbeni dvor u Beču odredjivao je, da stranke, uzprkos postojećim ministarskim odredbama i državnom temeljnom zakonu, ne smiju se poslužiti hrvatskim jezikom.

Očevidno je, da je tome jezičnom stanju bio najjači oslon § 14. gradjanskog postupnika, pa za to su naši zastupnici na carevinskom vieću pregnuli, da se taj paragraf preinači.

I zbilja, dne 25. svibnja 1883. izišao je zakon, po kojem § 14. gr. p. glasi : „Jedna i

druga stranka i njihovi pravni zastupnici imadu se u svojim govorima služiti kojim od jezika, •što su u zemlji običajeni".

Ovo vriedi i danas, pošto zakon, kojim •je bio proglašen novi gradjanski postupnik, nije ga stavio van krieposti.

A U saborskoj sjednici 9. srpnja 1883. Pa -vlinović i dr. prikazaše predlog, po kojem je sabor izrazivao želju, neka se u sve cc. kk. urede u Dalmaciji — izim vojničkih — uvede narodni jezik hrvatski ili srbski kao unutarnji i vanjski službeni jezik" - nu ovaj predlog nije „i došao u razpravu, jer je sabor nenadano

i bio zatvoren. Taj je predlog došao u pretres shedeceg

zasjedanja u god. 1884. te ga je sabor i pri-- mio. Na ovaj saborski zaključak stigao je od-- govor namjestništvenim dopisom od 27. kolovoza

1 8 8 6 . _ kojim vlada izjavlja, da nije moguće ob ovom predmetu izdati naredbu prije no što se dovrše dogovori s dotičnim središnjim vlastima.

Nego već odlukom 9. prosinca 1886. vlada izjavlja, da se ona „ne nalazi u stanju da uvaži pitanje o uvedenju hrvatskog jezika, kao uredovnog jezika, kod civilnih vlasti u Dalmaciji".

Sabor je na ovaj vladin odgovor ponovno u sjednici od 20. prosinca stvorio zaključak u pitanju uredovnog jezika, a slične zaključke ponavljao je svake godine neprekidno do danas — naravski bez uspjeha. Paralelno sa zaključcima sabora išao je rad naših zastupnika na carevinskom vieću. Počam još od g. 1883. naši zastupnici stavljali su više upita, a da ni ne dobiše odgovora. Za Badenijeva ministarstva bile su najljepše nade da će se jezično pitanje riešiti u prilog narodnim zahtjevima. Nu, Badeni morao je otići, a nakon njega izmienilo se više ministarstva — ali riešenja jezičnog p i tanja nije bilo.

Ovo je čekalo minislra predsjednika Koer-bera i baruna Handela. Barun Handel najavio je u saboru god. 1903. skorašnje riešenje tog pitanja, te je strankama podastro temeljna načela za uredjenje istoga. U tom eleboratu na obće začudjenje davalo se mjesta njemačkom jeziku, koji je imao služiti za dopisivanje s vojničtvom, za presidialno uredovanje na na mjestničtvu i za dopisivanje sa eventualnim vlastima u Beču.

Dobro je poznato, da su ta temeljna načela propala, jer je cieli sabor ko jedan čovjek, bez razlike stranaka, skočio proti invaziji germanizacije.

Došao je domaći sin, gosp. Nardelli, koji je u sjednici od 16. listopada 1906. izjavio:

„Još mi je nešto priobćiti visokom saboru 0 jednom predmetu, koji živo interesuje zemlju 1 njezino visoko zastupstvo, t. j . o s k o r a š n j e m riešenju jezičnog pitanja. Dotična osnov? već je s a s t a v l j e n a , pa biva sad predmetom razpravljanja pogledom na potrebe pojedinih grana uprave medju zanimanim centralnim oblastima, te će u n a j k r a ć e v r i t m e vlada imati čast da je vašim pouzdanicima podnese, da se o njoj uzmognete izraziti, a da se jednom ovo pitanje, s obzirom na karakter zemlje, postojeće okolnosti i potrebe službe, uzmogne konačno riešiti prama više puta izraženim željama".

Sva ta obećanja ostaše — ludom radovanje !

Vlada je pri otvoru ovog saborskog zasjedanja ponovno dala jednu izjavu u jezičnom pitanju, ali sad ne govori o najkraćem vremenu, o skorašnjem riešenju, već kaže, da će se jezično pitanje riešiti u n a j b l i ž e d o b a , a „ j o š p r i j e k o n c a o v e g o d i n e bit će preko namjestničtva priobćena pouzdanicima stranaka temeljna načela".

Ovo su stare austrijske formule. Vlada u razpravi zakonske osnove o nagodbi s Ugarskom treba podpore naših zastupnika, pa zato kojekakovim obećanjima hoće da ih drži privezane.

U saboru razvit će se razprava o jezičnom pitanju prigodom proračuna.

Od te razprave mi se ne nadamo,ničemu. Pitanje će i nadalje ostati u istome stadiju, te će tako završiti i ovaj saborski rok, a da se u pogled ovoga ne će bit ništa polučilo.

Vladi treba onda da odgovori narod. Budući saborski izbori moraju bit provedeni u znaku jezičnog pitanja u Dalmaciji i u znaku našeg najživotnijeg pitanja, t. j . sjedinjenja. Za to dvoje treba da novi sabor povede odlučnu borbu, taj sabor mora bit takav, da se vlada ne bude smjela dalje igrati dosadaš nje igre ni dolaziti predanj s dosadašnjim izjavama. Aut, aut. Ili jezično pitanje mora bit uredjeno. ili ne će bit saborisanja.

O ovome mora da odluči narod kod skorašnjih saborskih izbora.

Još o amerikanskoj lozi. Kako već u više navrataka spomenusmo

u „Hrvatskoj Rieči", naš će težak ove godine biti na tantalovim mukam glede dobave amerikanskih loza, ako ih uobće bude mogao od-kuda i dobaviti .

U vranskom državnom razsadniku ove godine ne dolazi do razdiobe više od 100.000 korenjaka i to za cielo okuženo područje u Dalmaciji, pa i taj neznatni broj je tako rekuć sve, čim će prebrižna majčica vlada ove godine obdariti dalmatinskog težaka ; jer klučeci ovogodišnji će, po onome što smo na vlastite oči vidili, sasma slabi i nedozreli biti.

Da ključeci amerikanskih podloga budu sposobni za daljni uzgoj, treba da u prvom redu pruće matičnih loza posve dozor i ; a ne baš protivno, kako je to na vranskom nasadu, gdje do sada niti najdoljnji prvi pupovi nisu sazorili, nego su nasuprot još skroz zeleni.

Do malo dana počmu li padati jesenske kiše, to će na Vrani sigurno mraz ofuriti sve zeleno pruće, pa naravno da uslied toga pruće ne će moći niti na polovicu sazoriti.

Da lozovo pruće na Vrani tako slabo i kasno sazori uzrokom je donjekle, uz klima-tične odnošaje te vladaju na Vrani, i pregusta sadnja panjeva u matičnjaku ; jer da su loze u matičnjaku na Vrani posadjene u većem razmaku, sigurno bi bolje i pruće dozrievalo. Mislimo da je bilo vrlo nepametno škrtariti sa zemljištem u V;ani, jer ga bar tamo ima izobilju.

Još smo jednu manu opazili, da se i matičnjaku ne odstranjivaju zaperci, što takodjer mnogo upliviše na dozrievanje pruća ; naravno da onako gusto povezano pruće, zajedno sa zapercima ne može da u onakovom hladnom podneblju, kakovo je na Vrani, sazori.

Istina, time bi se na Vrani proizvadjalo manje ključica, ali bi ti barem bili sposobniji. Ne velimo time da je Vrana shodna za proiz-vadjanje ključica, dapače ostajemo uviek pri tvrdnji da Vrana (bar današnji položaj) ne odgovara ni za matičnjak niti za razsadnik amerikanskih loza.

Ovo što navedosmo valja i za stratificirane loze, t. j . za razsadnik gotovih loza, pa nas nije nimalo začudilo čitajući u zadnjem broju „Hrvatske Rieči", da vlada sa Vranskog razsadnika razpolaže sa ogromnim brojem od 6000 navrnutih loza I! ! Taj broj bi bio upravo dostatan za 6 malih uzornih vinogradića ; — to je vladi dosta.

Vlada Doljno-austrijska mnogo energičnije se zauzimlje za svog Mihela, nego naša. Tamo će ove godine uz plaću od 100 kruna za svaku hiljadu, biti razdieljeno milijun navrnutih loza. Kamo sreće, da naša brižna razdieli našemu težaku bar toliko ne navrtaka — ne korenjaka — već zdravih i dobrih ključica.

I ono malo ključica, kojima će vlada.raz-polagati za razdiobu ove godine ne će odgovarati zahtjevima, jer će biti nezrelo, pa i takovo, da će s jedne strane prut biti zreo, a s druge strane nezreo. Naravno da od ovako-vih nesposobnih ključica se ne će moći uzgajati ni zdrav ni jak panj.

Preporučamo s toga vinogradarima, koje je nevolja natjerala da narede iz vana ili od vlade ključice, da pripaze kakovi će biti, pa da ne sade nezrele ključne, a osim toga osobito im preporučamo da slabe ključice ne sade odmah u vinograd na mjestu, jer će se slabo primiti. Slabe ključice bolje je posaditi u razsadniku, a nipošto direktno u vinogradu.

Bilo bi poželjno, da naši težaci, zapamte već jednom za uviek, da dok se ne urede drugi zgodniji matičnjaci ili zemaljski ili ob-ćinski, živo nastoje posaditi svoje vlastite matičnjake, iz kojih će bez moljakanja sebi pripraviti zdrave i frižke ključice.

A sada malo pr i spodobe kako se u Dol-njoj Austriji, a kako u Dalmaciji promiče vinogradarstvo i dolazi u susret težačkom stališu.

Zemaljski Odbor Doljne Austrije razdieliti će ovog proljeća medju svoje težake uz plaću :

a) 19 milijuna ključica po 6 K hiljadu 6) V 2 milijuna korenjaka po 20 K hiljadu c) 1 milijun navrnutih loza po 100 kruna

hiljadu. Bezplatno se loze tamo ne diele. Naš dalmatinski težak bio bi sretan kada

bi imao tako zauzetan zemaljski odbor, kao što ga ima Doljna Austrija, i kada bi polovicu toga mogao z a svoje novce dobiti. X.

Sabor u Zadru. Sjednica 23. rujna 1907.

P r e d s j e d n i k - otvara sjednicu u 10 sati KiraiS?n"e; P r i k a z a n o ie 18 upita: Bjankina, Dra. S•« v c-' P f 1 Ć a ' D r - T r e s i ć a - Vukovića, Prodana, Kulišića, Sirnica.

upite D V ° r ' S a V J ' T o n č i ć o g o v a r a na razne

Prelazi se na dnevni red.

Prosliedjena je financijskom odboru zakon-osnova o nabavi sa strane obćina školskih

ća \ stanova za ravnajuće učitelje pučkih

Izvjestitelj zast. M i l i ć izvješćuje o zakon-osnovi, kojom se proglasuje predielnim put

a sagraditi iz Obrovca do Gračaca, te me upravno-gospodarstvenog odbora predlaže »snova bude primljena. ,

P r o d a n glasovat će za predlog izvjestitelja, -eli, da bi koristnija bila izgradnja puta preko >vice; s t o g a stavlja predlog, kojim se pozivlje i da prinese za gradnju ovog drugog puta. M i l i ć prigovara Prodanu, ali izjavlja, da će

jegov predlog glasovati. Zatim bi osnova.pr im-i u drugom i trećem čitanju. Predlog Prodana

iva takodjer primljen. Zast R i b i č i ć kao izvjestitelj školskog od

bora izvješćuje vrhu zakonske osnove glede ure-djenja beriva učitelja posebnih tečajeva. Školski Odbor preinačio je osnovu Zemaljskom odboru. Za učitelje teorije odredjuju se tri razreda plaće od godišnjih Kr. 2000, 2250, 2500; 4 petogodiš-njice po 300 Kr., a zadnje dvie po Kr. 350; za učitelje praktične ustanovljuju se tri plaćevna razreda ?od 1200, 1300, 1400; te 4 petogodišnjice po Kr. 150 u zadnje dvie po 200 Kr.

Ova osnova sa preinakam predloženim od školskog odbora biva primljena bez razprave u drugom i trećem čitanju. Na upravno-gospodar-stveni odbor prelaze osnove: o preinačenu nekih § § občinskiskog pravilnika; o popunjenju zakona 17 novembra 1880 o odredbini na uvoz piva i žeste; o proglašenjn puteva na otoku Hvaru predielnim.

Primljena je u drugom i trećem čitanju zak. osnova o nagradam za predavanja vjeronauka.

M i l i ć referira vrhu zakonske osnove, po kojoj se broj prisjednika ima sniziti na četiri, i na ime upravno-gospodarstvenog odbora predlaže, da se preko predloga Zem. Odbora predje na dnevni red, i da tim ostaje u kreposti odredba da broj prisjednika ima biti od pet.

Predlog Milica primljen je. Biva takodjer primljen konačno predlog, da

se kod Zem. Odbora ustanovi mjesto pristava sa pravničkim naukam.

Zast. M i l i ć na ime upravno-gospodarstvenog odbora prikazuje zakonsku osnovu za ustanovljenje nove obćine Poljičke.

Ova osnova biva upućena na odbor ,,ad hoc", u koji su odma izabrani: Dr. Pero Čingrija, Trumbić, Biankini, Kulišić i Ziliotto.

Čita se zatim predlog zast. M i l i c a i dr. kojim se odlučno protestira proti vladinoj izjavi vrhu uredjenja jezičnog pitanja koja sadržava oma-lovaženje saborskih zaključaka, volje i potrebe naroda, te se iztiče z a h t j e v da se pitanje odma privede riešenju.

P r e d s j e d n i k veli da će predlogom biti postupano po poslovniku, diže sjednicu i urice uastajnu za preko sutra. Na dnevnom je redu izmedju ostalog i izvještaj financijskog odbora glede prinosa pokrajine za trgovačku školu u Šibeniku.

Viesti. Od m j e s t n o g Š k o l s k o g V i e ć a u Š i b e

niku primismo obznanu na sve roditelje ili skrbnike djece, koja su rodjena od početka mjeseca l i s topada god 1900 do konca mjeseca rujna 1901, kao i one djece, koja su obće dužna da pohadjaju svakidanju Ili svetčano nedjeljnu školu, da se za školsko upisivanje prikažu kod upravitelja dotičnih mjestnih škola kroz dneve 28, 29 i 30 tek. mjeseca o d . 9 do 12 sati prije

I m e . Ovi posljednji t reba da pokažu upravi-ju zadnju školsku obavies t ili izpitnu svje-

:bu. Roditelji ili skrbnici, koji bi ovu dužnost jmarili podpas t i će pod kazne zakonom

»unovljene. Upozoruju se suviše roditelji žen-* djece iz g r a d a da će se novom školskom Klinom ustanoviti posebna ženska škola u

gradu i da će upisivanje djece za tu školu sliediti u iste dneve u jednoj od školskih prostorija kod Sv. Frane. Za novo ustanovljenu školu u Varošu upisivanje će sliediti u upravi iste škole. Varošku mužku školu pohadjat će djeca iz Varoša i Crnice. Gradsku mužku školu pohadjat će g radska i dolačka djeca. Žensku gradsku školu kod sv. Frane pohadja t će samo ženska gradska djeca, dočim onu kod sv. Lucije pohadjat će varoška, crnička i dolačka ženska djeca.

N e r e d o v i t o s t i n a poš t i traju još uviek, najviše se opažaju kod razašiljanja našeg ;a, prem mi nastojimo, da list p r edamo na štu š to je moguće ranije. Ne razumijemo za

o n. pr. „Hrvatska Rieč" dolazi u Split g o -•vo uviek tekar su t radan na večer ili ćak

iksutra u jutro dok bi mogla i sr iedom subotom bit iste večeri t amo. Ni s b rzo-

avkam nije bolje, jer ove bivaju uručene više Jta baš onda , kad su već sasvim suvišne. Zar )ilja ne može prestati ovaj nered ? Zašto se

juš ne udovoljuje obćem zahtjevu i opravdanoj potrebi, da se osoblje kod ovdješnjeg poš t a r sko-brzojavnog ureda poveća ?

K r v a v a s v a d j a . U noći od 23 t. mj. oko 12 sati u kafani „Sloga" na trgu Bazilike došlo je do gustih izmedju Jose Junakovića Matina i

ma Bumbe Antina s j e d n e , te Petra Kalika-rc t r ića p . Stevana i Ante Sredonje Ivanova s druge s t rane, iza kako su nešto prije toga imali težkih rieči u „javnoj kući", Kalik-Petrić i Sradonja o s t adoše ranjeni na više mjesta, te

se nalaze u pokrajinskoj bolnici, a Junaković, i Bumba predani su državnom odvjetništvu. Bilo bi i grdje prošlo, da se nisu našli tu najprije redar Ban, a onda redar Blaženčić, koji očitom pogibiji vlastitog života uspješe razstaviti i razoružati te noćne megdandžije.

P o ž a r u Jadrtovcu . Prekjučer popodne buknula je u Jadrtovcu vatra u kući, vlastitosti gosp . Karoline Mistura rodj. Matijaci iz Šibenika, u kojoj je bilo spremljeno njekoliko stotina bala siena Štipana Šare. Kasno u večer stigla je o tome viest u Šibenik, na što po -hrliše tamo i vatrogasci. Kuća Misture izgorila je sasvim, a i druge obližnje pretrpjele su dosta štete. Ipak uspjelo jer požar ograničiti. Žrtava nije bilo.

Vatra u bor ić ima . Prekjučer, kad je teretni željeznički vlak oko 3 sata po podne krenuo put Splita, poletile su varnice u nasad borića za Perkovićem, koji prouzročiše požar. Polovica nasada je izgorila. Ovakove se nezgode češće ponavljaju, a mislimo, da bi im se dalo izbjeći su malo pomnje.

P a l a u m o r e . Preksinoć oko 5 sati u Docu pred crkvom sv. Dominika, ne zna se kako, pade u more dvogodišnja kćer Jose Ku-žine, imenom Angjelka. Srećom tu se u taj čas trevili c. k. mjestni vojni zapovjednik gosp. Stahlberger i gosp . Klaudije Šupuk, koji je spremnom požrtvovnošću spasiše od očite smrti. Priskočili i drugi, al da ne bijaše te dvojice, osobi to prvoga, roditelji bi danas plakali za svojom kćeri. Pazite na djecu !

Moć bra t ske l jubavi pokazala prošle ne djelje na svojoj glavnoj skupštini Blagajna za Študnju i Zajmove u Vodicama. Njezinu zadrugaru Roči Jakovu p . Mate vjerovnik odnio na javnoj dražbi, za K 1200 duga, čitav posjed. Ravnateljstvo Blagajne došlo u doticaj sa vjerovnikom, ovoj hvalevriedno oprostio K 700, a da mu Blagajna u 10—20 godina izplati samih K 500. Obzirom na filokseričnu zarazu i ako njezinu zadrugaru posjed vriedi okolo K 2000, Ravnateljstvo bez privole svoje skupštine ne-moglo pristati, jer još za koju godinu dotičnik ne bi mogao izplaćivati kamate 6 ° / 0 niti na 5 a kamo li na 500 K. 1 skupština jednoglasno i j ednodušno dala nalog Ravnateljstvo : da za Blagajnu kupi posjed, koga će mu preprodati netom joj povrati K 500, a ne bude li mogao izplaćivati kamatu, da će sami članovi svojim — i ako neznatnim, 10 para po glavi — d o prinosom namaknuti , e da Blagajna ne štetuje. Tako vam je : kad se bratska srca slože.

U p o z o r u j e m o čitaoce na oglas „Hrvatske Knjižarnice" u Zadru na četvrtoj strani.

P r e d l o g o j e z i č n o m pitanju. U sjednici dalmat inskog sabora od 23. t. mj. zast. V. Milić, u ime svih hrvatskih i srbskih zastupnika, prikazao je predlog, da sabor izvoli glasovati ovaj zaključak : „Sabor kraljevine Dalmacije razočaran izjavom, koju je vladin povjerenik dao pri otvorenju ovoga zasjedanja u pitanju uredjenja jezika u civilnim i državnim uredima i ogorčen radi omalovažavanja njegovih prijašnjih zaključaka i radi zapostavljanja narodnog prava, prosvjeduje što se time konačno • riešenje pitanja odgadja na neizvjestno vrieme.

S toga sabor kraljevine Dalmacije, ostajući čvrsto pri odnosnim svojim opetovanim zaključcima od godine 1884. ovamo, kao i pri očitovanju 5. novembra 1903., što su ga o predmetu zajednički stvorili saborski klubovi narodne hrvatske stranke i stranke prava i srbski klub, zahtjeva, da vlada bez daljnjeg oklievanja i otezanja pristupi konačnom stvarnom riešenju pitanja, koje ne trpi daljnje odgode, jer predstavlja jednu prieku potrebu zemlje".

Marko Vuškov ić , Na 15. tek. mj. kako nam priobćuju, polučio je ovaj naš umjetnik velik uspjeh u kraljev, kazalištu u Kissingenu pri svečanoj predstaoi u komičnoj operi „Der Waffenschmied" u ulozi Georga. Taj uspjeh je on polučio iza kako se je u sama dva dana pripravio na svoju težku ulogu. Dodatno ovom uspjehu možemo javiti i to, kako nam se je njekidan izrazila o Vuškoviću vrla naša umjetnica, kćerka glasovitog našeg kipara Ivana Rendi-, ća, koja sad uči konservatorij u Beču i koja se tamo još od svoje volje zadržava za jednu godinu, da onda stupi kao gotova umjetnica pred občinstvo. Pričala nam je da se profesori bečkog konservatorija uviek najradje sjećaju Marka Vuškovića i da još nisu imali onakog darovitog gojenca. Čestitamo od srca našem domorodcu!

N a obranu h r v a t s k o g jez ika . Zem. O d bor je ovih dana povratio spis financijalnom Ravnateljstvu, jer talijanski napisan. Ravnateljstvo je poslie poslalo isti spis, ali hrvatski. Čast Zem. Odboru , kad je ustao na obranu hrv. jezika.

Otvorenje n o v e b a n k e . Na 1. list. otvorit će aus t ro-ugarska banka svoju filialku u Zadru.

Imenovanja . Iz Sinja : Već smo vam brzo-javili, da je u znak nepovjerenja odustalo od obćinske sjednice 13 viećnika i 3 prisjednika. Ali i sü onu 19 vezanih bio je primljen račun i proračun. Na istoj sjednici bio je imenovan tajnikom skoro nepismen čovjek imenom Grbavac su 3.600 K plaće. Natječaja nije bilo, ta što i treba, kad glasuju tas.i i rodjaci! Tužbe na Zemaljski Odbor malo pomažu, pa eto idje kod nas još kako hoće Piero i Kruno.

Hrvatska akc i ja u Zadru. Organizovala se u Zadru jaka grupa hrvatske inteligencije, koja se bavi koncentracijom svih zadarskih Hrvata bez razlike stranaka. Biankini i Prodan zagovaraju misao, da se svi Hrvati u Zadru organiziraju u jedinstvenu „Hrvatsku stranku u Zadru".

Još za jedinu obć inu . Odbor imotske krajine obratio se na sabor za ustanovljenje krajiške obćine sa sjedištem izmedju Šestanovca i Zadvarja.

P o d m a r š a l T o m i č i ć o hrvatskim g e n e ral ima. Bečki ilustrovani list „Wiener Bilder" donaša iz pera podmaršala u m. Ivana viteza TomiČića senzaćijonalan članak o hrvatskim generalima, koji je popraćen sa 55 ilustracija najčuvenijih hrvatskih boraca na bojnome polju. Članak navadja po historijskim podtcima sve hrvatske vojničke heroje počam od Nikole Šu-bića Zrinjskoga. Najveću važnost položio je na hrabrost Hrvata — veli pisac — car Napoleon,

i koji je rekao : ,,Le Croates ce sont les pre-j 1 miers soldats du monde" (Hrvati su prvi voj-

* nici na svietu). S t r o s s m a y e r o v k o l e d a r z a g . 1908. na-

' lazi se pod štampom, te će doskoro izići. Izmedj ostalog zanimivog gradiva sadržavat će podatke o životu i književnom radu svih nišlh radnika na njivi naše liepe i naučne knjige. Koledar izdaje odbor zagrebačkih gospodja za Strossmayerov spomenik, te će čisti dobitak knjige bit namienjen u tu plemenitu svrhu.

P r e n o s kostiju P a v l i n o v i ć a . Iz Podgore javljaju, da prenos kostiju Don Mija Pavl inovića u novi grob, urešen poprsjem nezaboravnog Don Mije (djelo kipara I. Rendića), sbog nedovršenih radnja, ne će sliediti na 29. o. mj. Kad će to biti, javit će odbor putem novina.

Glago l j i ca . U zadnje vrieme bilo se p r o čulo putem novina iz Banovine, da je sveta stolica uvidila neprovedivost najnovijeg svog dekreta o glagoljici, te da je odlučila isti d e kret radi toga natrag povući. Medjutim najnoviji broj rimskog dnevnika „Corrispondenza Romana" iz posve pouzdana izvora doznaje, da sveta stolica ne misli nipošto natrag povući zadnju odluku o uporabi slavenskog bogoslužja u crkvama. Prema tome bit će dozvoljeno u p o trebljavati slavensku liturgiju samo u onim crkvama, za koje se može dokazati, da se je u njima pred 30 godina obavljala slavenska služba božja. — T o će se morati dokazati svetoj s tolici sa nadležne službene vlasti. Radi se samo

'o tome, da se smanji vrieme, pred koje se je '• vršila u pojedinim crkvam staroslavenska li

turgija. Radi obi l ja g r a d i v a i ovog puta smo

morali izostaviti: cieli podlistak, dopise i razne viesti, te ostaviti za naredni broj.

SMOKVE. ! ( s u š i : TVRDKO TVRDKOV1Ć).

— Šta od tebe bi, Tvrdko Tvrdkoviću ? ! — A evo; mudrujem. — Ko Jeseničko mlieko koje se ne dalo

kiseliti. Svugdje li te voda nosa, crna se mast od tebe gradila!

— Za ljude vladajućeg sustava puna šaka brade! Namazali bi vladina kola, da pod „bečkim milionima" ne škriplju.

— Pasja te capa capila, a što radiš u Za-blaću ?

— Pomažem sušiti smokve. — Smokve!? — Što si se uzvirio na me, ko tele u nova

vrata. Da, smokve, kad niesu znali ščepati sreću za perčin.

— Zablaće . . . sreća! Tebi se mieša? — Da mi je potarabljena kao i tvoja. A zar

niesu mogli kupiti posjed „Valsalina" i otresti se vječitog kmetstva? Pa imati i vlastitu crkvu i vlastitu školu.

— Jesu, puška ih! Nego su pustili da ih Inchiostri zajaše donapokon i u školi i u crkvi.

— Robske su pasmine. Takvi smo mi svi: tko nami goropadniji gospodar, mi njemu prepo-niznije sluge.

— I nije za nas nego sušiti smokve. — Misliš! Ali polako se „bečka kola" voze.

Vladajući sustav prieči i sušiti smokve. — Ti si, Tvrdko, jutros na nešto nastupio? — Jutros! Nastupili smo mi na zlo u začeću

svome, u porodu svome, u odgoju svome. Zli uroci ne će nas minuti ni u starosti našoj. A na smrtnoj postelji, tu djedova naših j otaca naših baštinu, oporučit ćemo ih i djeci našoj.

— Ovoga mi pečata Božjeg ( k r i ž a se ) , ja te nepojmim.

— Sliepcu migati; gluhu šaptati: ne ide! — Gledam, slušam; bolan ne bio I — Dobra je. Ubi nas vinski ugovor sa Itali

jom. Za ovim nadošla filoksera i ova pohara vino

rodne predjele zadarskog i šibenskog okružja. Zašla i u splitsko, pa će dalje niz pokrajinu dok i zadnji panj domaće loze ne iztriebi. Poljodjelci, vinogradari na mukam. Od nikud pomoći. Bog visoko, a zemlja tvrda. Nevolja i glad pučanstvo goni u očaj — selenje u tudjinu trbuhom za kruhom. Ono starosti, što ostaje na topragu, udrilo u svašto, da ne crkne od gladi. Napokon dalo se na sušenje smokava. Iz njih peku rakiju, eda izbiju kakogod krajcaru, da im porezni ovrhovoditelj ne goni zadnju ovčicu, posljednu kravicu.

— Nevolja naučila Marka . . . ! — Lahko je bilo jogunici Marku konja jati

i sablju pasati. Nije težaku našemu. Zabranilo mu iz suhih smokava i peći rakiju.

— Tko? da od Boga nadje! — Beč, brate. Iz Beča našem narodu svako

„dobro", pa i to. — A kako, za što? — U moju glavu prva zabrana stigla 1505.

Nastala graja. Neke se obćine brzojavno pritužile. 1 zabrana bi dignuta za onu godinu. U nadi da će biti kao i preklani, naš težak prošle godine nasu-šio smokava; pomočio ih, da se ukisele. Nadošla doba od pečenja. Neš dalje težače, vele oni iz Beča. Smokve sadrže više alkoola, a veliki obrtnici tuže se da im Dalmacija i u tome pravi utakmicu . . .

— Ne ćeš, oni naši lonci i kotluše! — Pivaj ti, pivaj za nas su : lonci i kotluše,

a za bečku vladu to su tvornice. Briga nju, što naš težak lani na hiljade kruna štetovao, i što ove godine iz smokava ne će koristovati.

— I zabrana obća? — Ta sve što naša pokrajina slučajno dobiva,

to joj iz Beča dolazi putem milosti, pa tako i u pitanju smokava . Svakom posjedniku kotla prosto je samo za kućnu porabu peći rakiju iz smokava vlastitog proizvoda. Tko ima kotao, a nema vlastitih smokava; tko ima svojih smokava, a n e m a v l a -stitog kotla, taj neka zubim vuče suhe.

— Ko pašće poplat! Sad je otvoren Sabor, pa ne bi mogli naši zastupnici i za ovo pitanje otegnuti uši predstavnicim vladajućeg sustava?

— To bi im bila i dužnost. Al i . . . — Ali? — I oni su djeca, sinovi naših otaca. 1 pletu

kotac kao što im i otac — suše smokve!

Naše brzojavke. Beč, 25. Stigao je ovdje ruski ministar

izvanjskih posala Iswolski. Danas ima konferenciju sa austrijskim ministrom izvanjskih p o sala barunom Aehrenthalom. Ovoj se konferenciji podaje osobita važnost obzirom na m a ć e -donsko pitanje.

Budimpešta, 25. Uglavljeno je, da se nastave nagodbeni pregovori . U tu svrhu d o laze amo . austrijanski ministri na 3. oktobra. Magjari sti uspjeli da se nastavak pregovora povede u njihovoj priestolnici. Sumnjivo je, hoće li uspjeti pregovori .

Budimpešta, 25. Većina magjarskog novinstva uzrujana je zbog posjeta rumunjskih ministara u Ugarskoj .

PORUKE. Gosp. Milo — Dubrovnik. — Zahvaljuje pri

jatelj. Dopisnik — Trogir. — Onaj dopis je pošao

izgublj-en. Adresirajte kako je vam preporučeno. Nepoznanac — Zadar. — Javite se imenom

bez straha, inače ne primamo. Dopisnik — Sinj. — Dulje ne bilo prostora.

Ne čudite se ako gdjegod koji dopis ne objelodanimo. To je ili radi prostara ili vremena.

Gosp. X. Y. - Senj. Dopis „Izpod Velebita" primismo od prijatelja istomišljenika, a tih imamo i tamo dosta. Živjeli I

H r v a t s k a t i ska ra (Dr . Krstel j i dr . ) Vlastnik, i zdava te l j i o d g o v o r n i u redn ik J o s i p D r e z g a .

JAVNA ZAHVALA.

Sinoć oko 5 1 / 2 sati moja kćer Angjelka od 26 mjeseci slučajno pade u more u Docu spram sv. Dominika. Priskočiše c. k. mjestni vojni zapovjednik gosp . Stahlberger i gosp . Klaudije Šupuk, te njeka druga čeljad. Prvoj dvojici, a osobito g. Stahlbergeru uspjelo je vanrednim zauzimanjem i požrtvovnošću da mi spase kćer, koja bi se bez njihova pritjecaja bila sigurno utopila. Budi im izražena moja živa i vječita zahvalnost, kao i moje udivljenje na junačkom držanju.

Šibenik-Dolac, 24. rujna 1907.

J o z o Kužina Šimin

Kroz iduću š k o l s k u g o d i n u 1907—08 tko bude želio lekcija u hrvatskom jeziku za pučke i gradjanske škole, kao i za niže razrede realke neka se obrati na gosp . Stjepana Marčica, učitelja gradjanske škole u Šibeniku. Kod njega će dobiti potanje obavjesti.

SIRITE - -- „HRVATSKU RIEČ"!

PODRUŽNICA HRVATSKE VJERES1JSKE BANICE - ŠIBENIK.

0 ržfr* 0 0 BANKOVNI ODJEL

prima uložke na knjižice u konto korentu u Ček prometu; eskomp-tuje mjenice, financira trgovačke poslove, obavlja inkaso, pohranjuje i upravlja vriednine. Devize se preuzimlju najkulantnije. Izplate na svim mjestima tu i inozemstva obavljaju se brzo i uz povoljne

uvjete.

0

0 Q D i o n i č k a g l a v n i c a

K. 1 . 0 0 0 . 0 0 0 Pričuvna zaklada 1 0 0 . 0 0 0

Centralka Dubrovnik

- - Podružnica u Splitu i Zadru.

Priskrbljuje zajmove uz amorti

zaciju kotarima, općinama, i jav

nim korporacijama.

0 0

Q Q ^ D MJENJAČNICA

idaje državne papire,

založnice, srećke, va-

. Prodaja srećaka na

kupuje i

ražteretnic

lute, kupo

obročno odplaćivanje. Osjeguranje

proti gubitku kod ždriebanja. Re

vizija srećaka i vriednostnili pa

pira bezplatno. Unovčenje kupona

bez odbitka.

0 %

Z A L A G A O N I G A

daje zajmove na ručne zaloge,

zlatne i srebrne predmete, drago

kamenje itd. uz najkulantnije

uvjete.

0 0

ustanovljena

"(ir, ( u l i c a S t o l n e C r k v e ) :

JEDINA HRVATSKA TVORNICA VOŠTANIH SV1EĆA U ŠIBENIKU.

Častim se preporučit p . n. obćinstvu, poštovanom svećenstvu, crkvama, bra

tovštinama, svoju krasnu uredjenu

T V O R N I C U V O Š T A N I H S V I E Ć A Kod mene se dobit mogu izvrstne, a od mnogih fyTtl25T\f*t;*ž u

svim veličinama

— svieće od pravog pčelinjeg voska — kao i finog crkvenog tamjana.

Prodajem dobra vrcanog — po zdravlje — koristna meda Klg. po K. 1:20.

Kupujem uz dobru cienu u svim kolikoćama žutog voska.

Svaku i najmanju naručbu p. n. mušterija obavljam najspremn'ie, kao i

uz najpovoljnije uvjete. S veleštovanjem

VLADIMIR KULIĆ Šibenik (Dalmacija) Glavna ulica.

JEDINA HRVATSKA TVORNICA VOŠTANIH SV1EČA U ŠIBENIKU.

JADRANSKA BANKA SI U TRSTU 0

Bankovne prostorije u ulici Cassa di risparmio, Br. 5. . . . . . . . . Vlastita zgrada .

Obavlja sve bankovne i mjenične pos love : eskomptuje mjenice, daje predujmove na vried-nostne papire, kao i na robu ležeću u javnim skladištima.

Kupuje i prodaje vr iednostne papire, svake vrsti, devize, inozemni zlatni i srebrni novac, te banknote i unovčuje kupovne i izždriebane papire uz najpovoljnije uvjete.

Izd?je doznake na sva glavnija tržišta monarhije i inozemstva, te otvara vjeresije uz izprave (dokumnte) ukrcavanja.

Pr ima novac na štedioničke knjižice u tekući i gi ro račun.

Obavlja sve burzovne naloge najbrže najsavjestnije uz vrlo umjerene uvjete.

Posreduje i konvertira hipoteke kod prvi hipotekarnih zavoda uz najniže uvjete. I

KNJIŽARA i PAPIRNICA

IVANA GRIMANI-A i Hoc» - A115EJTVIK - G l a v n a u l ioa < ; l a v n a

P r e d u z i m l i e n a r u č b e s v a k o -v r s t n l h p e č a t a o d k a u t s c h u c k a

i k o v i n e .

$ BatiHa Commerciale ïnestina s prima :

Uložke u krunam uz uložničke Listove:

sa odkazom od 5 dana uz 2 8 / 4 ° ' o „ 15 „ „ 3 %

"„ „ „ 30 „ „ 4«/4°/o ' Uložke u zlatnim Napoleonima ili u engl. funtim.

(šterlinam) uz uložničke Listove: sa odkazom od 15 dana uz 2 ° / 0

30 „ n 2 1 /« l 3 „ „ 3 %

NB. Za uložne listove sada u toku, novi kamatnik ulazi u kriepost 15.og Novembra i 10.og Decembra o. g . ; izdaje blagajničke doznačnice na donos ioca sa škadencom od 1 mjeseca uz kamatnjak od 1 V,»/ 6 . r \ "

Banko-Ziro i Tekua račun. Valuta od dana uloženja, uz kamatnjak koji će se ustanoviti; obavlja inkasso mjestnih računa, mjenica glase-čih na Trst , Beč, Budimpeštu, Prag i druge glavne gradove Monarhije, te plaća domicile svojih korentista bez ikakvog troška.

Izdaje uložne knjižice na štednju uz dobit

od 3 V « 7 o J x . , . t Otvara tekuće račune u raznim vnednotama.

Inkassi: Obavlja utjerivanje mjenica na sva mjesta Inostranstva, odrezaka i izžriebanih vriednost-nih papira uz umjerene, uvjete.

I?daje svojim korentistima doznačnice na Beč, Aussig, Bielitz, Brno, Budimpeštu, Carlsbad, Cervignano, Cormons, Cernovicu, Eger, Rieku, Friedek, Gablonz, Goricu, Graz, Innsbruck, Klagenfurt, Lavov, Linz, Olomuc, Pilsen, Polu, Prag, Prossnitz, Dubrovnik, Solnograd (Salzgburg), Split, Peplitz, Troppau , Warnsdorf, Bučko-Novo-mjesto i druge gradove Monarhije bez ikakvog troška, a na Inozemstvo po najboljem dnevnom tečaju.

Izdaje Kreditne listove na sva mjesta Monarhije i Inozemstva.

Bavi se kupnjom uz tovarne dokumente u Novi Jork, London, Pariz, Hamburg, itd. itd. uz umjereni kamatnjak.

Daje predujme na vriednostne papire, robu, warrants i tovarne dokumente uz uvjete, koje će se ustanoviti.

Daje jamčevinu za carine skladišta Kontira-nja (Contirungs-Lager).

Preuzimlje u pohranu i upravljanje: U sobi sigurnosti, koja pruža najveću garan

ciju proti kojoj mu drago pogibelji provale i vatre i kojoj je posvećen osobiti nadzor sa strane bankovnih organa, primaju se u pohranu vriedno-stni papiri, zlato, srebro i dragocienosti, uz povoljne uvjete, te se na zahtjev preuzima i upravljanje istih.

Osjeguraje vriednote proti gubitcim žriebanja.

Banka Commerciale Triestina.

S k l a d i š t e f o t o g r a f s k i h a p a r a t a i s v i h n u z g r e d n i h p o t r e b š t i n a

preporuča svoj veliki izbor liepih HRVATSKIH, TALIJANSKIH, NJEMAČKIH I FRANCUZK1H

KNJIGA, romana, slovnica, noćnika,

onda pisaćih sprava, trgovačkih knjiga, uredovnog papira,

elegantnih listova za pisma, razglednica i t. d.

Prima pretplate na sve lirx^atske i s t rane čaisopise

uz originalnu cienu sa tačnim i brzim dostavljanjem u kuću. Velika zaliha svakovrstnin

toplom, j e r a , zwieker>nao5t 11 *•

od najbolje vrsti i leća u svim gradacijama. VANJSKE NARUĆBE OBAVLJA KRETOM POŠTE.

1 S k l a d i š t e n a j b o l j i h i n a j j e f t i

n i j ih š i v a ć i h s t r o j e v a „SINGER" n a j n o v i j i h s i s t e m a .

— vu HUJI/VIJU n o n i ioni u oiuii öiauawjauia.

^StaffiS!!! VANJSKE NARUĆBE OBAVLJA KRETOM POŠTE. T

Svaki trgovac koji ne oglasuje svoju robu, ustupa mjesto svojim takmacima, koji oglasu ju.

HRVATI,

sjetilo se d**x*36t»e

C i r i l a i Metoda.

NE ČITATI samo već k u s a t i s e m o r a

davno prokušani medicinski

STECKENPFERD - - -SAPUN od ljiljanova mlieka

od BERGMANNA i Druga, Draždjani i Tetschen na/L. od prije poznat pod imenom

BERGMANNOVA SAPUNA od ljiljanova« mlieka

da se lice oslobodi od sunšanih pjegica, da zadobije bieli tein i nježnu boju. l'retplatno komad j)o 80 para

u drogariji VINKA VUČIĆA ŠIBENIK.

*ÀtîÀ£*ÀtiÀt\

0 ¿ K S ^ Q

§3r HRVATI! Prigodom otvorenja škola na-

bavljajte sve Školske knjige i

školske potrebštine kod

KrVatsKc Knjižarnicc u Zadru,

koja sav svoj prihod daje „Hrvat-skom dobrotvornom družtvu u

Zadru" za podupiranje siromašnih učenika hrvatskih škola u još otu-

djenom Zadru. Vanjske naručbe obavljaju se brzo

5 tačno. It Cieñe umjerene!

Z Preprodavačima popust!