God. V. Šibenik, u sriedu 13. siečnja 1909. Br. 305.

HRVATSKA RIEC Predpla tna c l e n a : n a g o d i n u K 12. - Za p 6 g o d i n e K 6. — Z a Šibenik na g o d i n u d o n a š a n j e m u kuću K 12. - Z a Inozemstvo n a g o d i n u K 12 suviše p o s t a r s k i t r o š a k . - Po jed in i b ro j 10 p a r a . - P l a t i vo i u tuž ivo u

Š iben iku . I z l a z i sriedom i s u b o t o m

Uredništvo, uprava i Tiskara l is ta na laz i s e u ulici Bazi l ike sv . J a k o v a . — Oglas i , p r i o b ć e n a p i s m a i z a h v a l e t iskaju s e p o 30 p a r a pe t i t r e d a k ili p o p o g o d b i . — Nef rank i rana p i s m a ne pr imaju se . — R u k o p i s i s e n e

vraća ju .

Veoma važan zaključak. Skupšt ina stranke prava držana u Šibeniku

zadnje nedjelje važna je i po broju učestnika i po izloženim nazorima govornika, ali ona će ostati, barem se je nadati, od trajne važnosti po zaključku, koji je skupšt ina primila na zagovor Dra I. Krstelja.

T k o zna, da se, u ovo sudbonos no doba za naš narod, radi sa s t rane vlastodržaca sve bez nas i proti nami, razumije da se zbog toga ne sazivaju ni sabori u Zagrebu, ni ovaj naš u Zadiu , razumit će, da se zbog toga podržaje u Ba­novini Raucha i njegov absolutizam, te da nas se uz put plaši nekom metafizičkom, rauchovom lojalnošću, koja nije naša. Naša lojalnost je re­alna, jer je na čast i korist naroda , dakle jer su u njoj zaštićena naša narodna prava. Da je ta­kova lojalnost na čast i vladaru i narodu i po sebi se razumije, dočim ona druga nije nego oznaka robstva s jedne s t rane, a s druge a b s o -lutizma. Narod hrvatski, taj znak robstva, te ti­ranske vlade, t reba da sa sebe zbaci i treba da traži načina kako će to učiniti.

T k o na dalje zna, da je naša domovina razdieljena na razne tudjinske uprave, i da je to razdieljenje uzrok, da se nad nami vlada kao nad bezpravnim življem, taj će znati takodjer da nam je sve učiniti da pres tane ova razciepkanost naše domovine .

Kad se pak vidi nesnosno stanje naše u pogledu na rodnog g o s p o d a r s t v a ; kad vidimo da mi naše trgovine ne možemo ovako imati ; kad su sva prometna obćila u tudjim rukam; kad ništa nemamo što narod čini narodom, valja da svi uvidimo te nam se treba maknuti, da ovo stanje poprav imo.

P o sriedi su i kulturna pitanja, koja ne možemo unaprediti ni u svoje ruke uzeti, dok smo u ovom podredjenom stanju, nego u koliko nam to dopušta ju gospodar i . Jezik se naš p r o ­goni i zapostavlja, a u kulturne svrhe obće ko ­risti, kao u svaki drugi posao , ne možemo uložiti nego što nam kao izrabljenim siromasima ostane od drugftr potreba, koje velikom mukom nami-r ivamo. 1 to stanje podredjenost i treba da pre­stane, pa da svoje po t rebe sami i posve neza­visno od drugih uredimo, kako se dolikuje na­rodu, koji hoće da žive u napredku,

1 drugih pot reba ima bezbroj , koje svi po­znamo i koje moramo nastojati da namirimo. A kad nam vlastodržci krate da preko zastupstva naših iznesemo pred svietom što hoćemo, kad nam oni krate svaki mogući parlamentarni način,

da progovor imo, dužnost je naša da uza sve to glasno i bistro rečemo što hoćemo i što tražimo.

Pripojenjem Bosne i Hercegovine stvorilo se pogibeljno stanje za svu Europu. Velevlasti se natežu i može lasno doći do zapletaja, do oružanog sukoba. Nu i bez toga sukob je već tu, koji nosi neizmjerne štete po napredak raznih naroda. A ipak sve se to tiče najviše našeg na­roda. I nami se neda progovorit i . Nastoji se samo praznim riečima udobrovoljit nas, dok se u istinu sve pripravlja kako bi se od tih naših zemalja stvorila još jedna tamnica više.

Ako smo ljudi, mi toga dopustit i ne mo­žemo, nego imademo nastojati da naš glas čuju svi kompetentni faktori i da se naše narodno pitanje uredi po pravu našeg naroda, koji ima da bude jedan i s lobodan. Ni Rusija, ni jedna vlast ne bi se imala, a ne bi se ni mogla oprieti našem zahtjevu, da naše zemlje budu ujedinjene pod zakonitim vladarem.

Nu za to treba da podignemo svoj glas. Ne za koju stranku, ne za koju vjeroizpovjest, ne za koji stalež, ne za koju pokrajinu, nego za sve stranke, za sve vjeroizpovjesti, za sve sta­leže, za cieli narod. T reba da se svi zastupnici naroda sastanu i vlastodržcima i Europi p rogo­vore . Narod će biti s njima.

Što će oni progovoriti , kome će se za to obratiti, to je prepuš teno njihovom zbornom do ­govoru, uvidjavnosti, i ozbiljnosti.

Glavno je da se sastanu, a da se sastanu mi smo uvjereni, da će naši zastupnici nastojati prema zaključku primljenom, koji g las i :

Uzev u obzir okolnost što se ne sazivlju sabori ni u Zagrebu, ni u Zadru, u ovo važno doba, preporuča se zastupnicima ovog kotara, neko se zauzmu da dadjs do saatauUa svih za­stupnika Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre i slavenskih zemalja, te i odaslanika Bosne i Her­cegovine, koji bi, kao zakoniti predstavnici naše domovine, htakli na kompetentnim mjestima pri­like i prava našega naroda i zauzeli se shobnim načinom da žalostne prilike prestanu, a prava oživotvore.

Suvišno je, da tumačimo što se ovim pred-logom hoće. Glavno je, da se treba maknuti za narod i domovinu.

Na noge, zastupnici na roda ! Čeka narod vašu odluku. On vas je izabrao, da ga zastupate, i on je s vami.

Nek vas stranke ne diele, nego svi na okup, da rečete snažnu rieč i muževno porad i te ! Neka ne bude strančarstva, nego neka u vašem razumu i srdcu bude duh i ljubav na roda !

Skupština stranke prava u Šibeniku. U nedjelju u jutro u 10 sati obdržana je

u dvorani „Hrvatskog Sokola najavljena s k u p ­ština s t ranke prava.

Sasvim tim što je vrieme bilo ružno, jer s tudeno i kišljivo, ipak je na skupštinu pristu­pio vrlo liep broj pravaša iz grada , iz bliže i dalje š ibenske okolice. Bilo ih je iz Mandaline, Vodica, Murtera i drugih okolnih sela obćine Vodičke, Tješnjanske i Zlarinske. Dvorana „So-

• kola" bila je puna. Na ovu skupštinu sazvanu po nalogu

uprave s t ranke prava u Dalmaciji, pristupio je i naš gradski zastupnik Dr. Ante Dulibić.

Preds jednikom skupšt ine izabran je ,,per acc lamat ionem" g. Dr. Ivo Krstelj, načelnik šibenski.

Dr. K r s t e l j zahvaljuje i naglasuje, kako je po želji, a i po dužnosti naših zastupnika sazvana ova skupština. Unatoč ružnu vremenu, odaziv je evo vrlo liep, a to je sasvim utje-šljivo. — Skupštine su vrlo potrebite za iz­mjenu misli, želja i po t reba izmedj naroda, puka i njegovih zastupnika. Veoma je s toga pohvalno, što su se naši zastupnici sklonuli po liepom nekadašnjem običaju na sazov ove skupšt ine.

Predočuje ekonomske prilike grada i ko­tara, te pot rebe , koje su nastale i koje će sve to više nastajati uslied prieteće krize, koja je posljedicom tih prilika. Dogovor je i sastajanje za to pot rebi to , ne s amo za to, što se tim

izmjenjuju misli i želje, već i radi toga, što to može da dade , da ulije još jačeg života u stvorene zadružne ustanove, koje bi po tome mogle još ljepše napredovat i . Preporučuje, da pristaše stranke prava budu što češće na okupu, jer je zborno pretresanje i zborna odluka u bilo kojem pitanju najbolja. Ovo napominje govor­nik sa svoje strane, a što je od važnosti da se na današnjoj skupštini čuje u pogledu dru­gih narodnih pitanja, kazat će gospoda zas tup­nici. — Iztiče za tim što se postiglo na polju školstva u pogled pučkih škola u gradu i oko­lici, te dobitak s r e d n j e škole u Šibeniku na­kon tolikih nastojanja, osobito sa strane neu­mornog zastupnika Dra. Dulibića. Srednja škola otvorit će se dojdućeg rujna, a od koje će neprocjenjive koristi biti gradu i cieloj prost ra­noj okolini, to ne treba dokazivati. Osim srednje škole, treba radit da se dobije trgovačka škola, da se podigne u naobrazbi domaći trgovački elemenat, a ne da uviek tudjinac potiskuje naše ljude. T reba nastojati u obće oko p o ­pravka naše mladeži, oko boljeg joj odgoja, jer u zadnje doba, odkad se obrt počeo u gradu razvijati i mladež dolazit do dobića, do novca, opažaju se kod nje njeke mane i p o ­roci, koji potiču od neshvaćanja važnosti š ted­nje i od malog obzira mladjih prema starijima. — Da se svemu ovome doskoči hoće se zazbilj rada, sloge i bratskog dogovaranja, a to će se najbolje postići sastancima, skupštinama. Osje­

ćaj dužnosti valja da pronikne sve slojeve na­roda, e da sve što narodu pr ipada pregne na rad oko obćeg blagostanja, jer samo ovo znači napredak narodni. U nadi, da će do toga što skorije doći otvara skupštinu, pozivljuč one, koji žele govoriti, da se prijave za rieč.

Zapisničarom bio je odredjen g. Dinko Sirovica.

Dr. D u l i b i ć pita rieč, te se zahvaljuje na prijatnu odazivu pristaša stranke prava, koji na skupštinu pristupiše. U svom liepom, jez­grovitom govoru osvrće se na aneksiju Bosne i Hercegovine i na ujedinjenje hrvatskih ze­malja. Reče od prilike o v o :

Na 5. oktobra pr. g. Nj. Veličanstvo naš kralj protegnuo je svoju suverensku vlast na Bosnu i Hercegovinu. Ovaj preznameniti d o -gadjaj mi Hrvati pozdravismo, jer smo oče­kivali i očekujemo, da će na temelju našeg državnog i pr i rodnog prava Bosna i Hercego­vina biti pripojena Hrvatskoj, Slavoniji i Dal­maciji, s kojima će anektirane zemlje sačinjavati jedinstveni, samostalni, državni sklop, tako, da će naš narod ujedinjen, i s toga snažan u svom domu, moći da uspješno koraca putem, koji vodi k slobodi, te kulturnom i gospo ­darstvenom napredku.

Jedan te isti narod danas je razciepkan u razne državne i administrativne skupine, koje se nalaze u istoj monarhiji pod istim vladarem iz dinastije odabrane s lobodnom voljom hrvat­skog naroda. Ta razciepkanost našeg naroda, koji je jedinstven po kontinuitetu zemljišta, onemogućila je i onemogućuje svaki njegov napredak i razvitak, i pruža tužnu sliku, ka­kovu povjest kod nijednog naroda ne bilježi. Posljedice takovog stanja osjećamo u g o s p o ­dars tvenom propadan ju ; u zaprekam kulturnog razvoja, jer ni kulturne stečevine nisu svakoj skupini p r i s tupne ; u malaksanju same narodne sviest i ; u slaboći, da uspješno suzbijemo na­padaje i nametanja tudjih jezika, tudje uprave širom naše domovine. Predaleko bi me odvelo, kad bih morao crtati pojedine nevolje, koje nas odavna nemilo tište. Svakome su na žalost dobro pozna te : vidimo ih u siromaštvu, u iz-seljivanju uza sve pr irodno bogatstvo i p r o -stranost hrvatskih zemalja; u tudjinskim školam, u upravam na tudjem jeziku i u tudjem duhu, uza sve što u našem narodnom tielu ne ima tudjinske natruhe ni povoda kakvog za uporabu tudjih jezika; u progonstvim narodnih p re ­g a o c a ; u vladavinam protuustavnim tako, da narodni predstavnici ne imadu danas niti pr i­like, da u ustavnom zboru, u saborima, dignu barem svoj glas na obranu potlačenih narodnih pravica.

U takovoj nevolji, obzirom na postojeće okolnosti, hrvatski narod ne može da traži utjehe ni spasa, nego u sjedinjenju Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, Slavonijom i Dal -malcijom. Ove zemlje spadaju zajedno koliko po historičnom i po pozitivnom državnom pravu, toliko po geografskom položaju; spadaju za­jedno radi zajedničkih kulturnih i gospoda r ­stvenih interesa; jednom r ieči : veže ih za uviek i nerazdruživo zakon prirode. I baš u tomu, što su ljudi silom razdvojili ono što je sama priroda stvorila, da zajedno mora da žive i napreduje, baš u tome leži uzrok postojećeg težkog, nesnosnog stanja našeg naroda.

Svak svojata Bosnu i Hercegovinu, Niemac i Magjar ; svačija se rieč sluša, samo nitko ne pita nas, nitko ne pita hrvatski narod kako li će odlučiti o svojoj sudbini. Mi ne tražimo Bosnu ni za Niemca ni za Magjara, ni za Beč ni za Peštu, nego je tražimo za Hrvatsku, da kao gospodari u svojoj kući, odlučimo, kako se pristoji s lobodnom narodu, o našem bivstvu, o našoj upravi, o našoj sudbini .

Združenju Bosne i Hercegovine sa Hrvat­skom, Slavonijom i Dalmacijom ne imadu ni­kakvog povoda da se protive ni naša is to-krvna braća Srbi. Kad nam je zajednička zemlja, što nas h ran i ; zrak što d i š e m o ; jezik, kojim bes jed imo; kad su nam zajedničke p o ­trebe, nevolje, radost i žalost, moramo biti složni u zahtjevu spojenja Bosne sa Hrvatskom, jer od toga zavisi sami obstanak naroda. U napredku i procvatu Hrvatske braći Srbima ne

može u nikakvom smjeru da bude štete ili krivnje. Drugog boljeg izlaza u današnjim o b -stojnostima nema ni za njih.

Govori se na sve strane o nekoj a u t o ­nomiji Bosne i Hercegovine. Trajno izoliranje ovih zemalja od posestrine Hrvatske bilo bi p o g u b n o : Bosna i Hercegovina bile bi izgub­ljene za Hrvate isto toliko, koliko i za Srbe. Mi znamo što vriedi autonomija zakonom t o ­bože zajamčena Banovini. U Bosni i Hercego­vini bilo bi g o r e ; te su zemlje toliko p r o ­strane, da bi na njima moglo obitavati d v o ­struko pučanstvo nego što ga ima danas . P o d tudjinskim upravam ne ima sumnje, da bi se počelo naseljivanjem tudjeg življa, a to bi zna­čilo uništiti značaj zemlje. U gospodars tvenim, trgovačkim i prometnim prilikam isto kao u prosvjetnim Bosna i Hercegovina, trajno osam­ljene, ne bi mogle vidjeti napredka, jer bi tu­djinac nastojao da sve udesi, kako bi njemu išlo u prilog.

Za to me je baš u srcu zaboljelo, kad sam čitao što je češki zastupnik Kramarž kazao u pitanju aneksije Bosne i Hercegovine. Ono je shvaćanje neizpravno i štetno za južne Slavene.

Dužnost je svakoga, koji u obće slavenski osjeća, da traži i poradi svim silam, da se Bosna i Hercegovina pripoje Hrvatskoj, Sla­voniji i Dalmaciji, da ove zemlje budu sači ­njavale jedinstvenu državno-admistrat ivnu sku­pinu u monarhiji. T a d a će jaki, svježi, umni narod od oko 5 milijuna moći da se uspješno razvija, da se valjano odupre svakom tudjin-skom pokušaju, i da koraca uporedo sa d ru­gim naprednim narodima boljoj budućnost i .

Ruski državnici mjesto da se gube u polu-rieči neka i oni porade uprav oko s p o ­jenja anefttfranrfi rcmafja Hrvatskoj, S (avo i Dalmaciji, neka po rade da i velevlasti obezbied svim ovim zemljam u jednom skupu posebni ustavni život u monarhiji, da tako onemoguće nasrtaje Magjara i Niemaca na ove naše zemlje, na njihov narodni značaj. T a k o radeć radit će u istinu na korist urodjenog u tim zemljama naroda.

Bosna i Hercegovina zabija se kao klin izmedj Banovine i Dalmacije. Niti Dalmaciji ima obstanka bez Bosne ni Bosni bez Dal­macije i Banovine. Bog ih je tako postavio. Što je Bog spojio ne smiju ljudi da razstave.

Na ovom stanovištu mora da leži i da se kreče cielo naše nastojanje. Svaki drugi rad nije otačbenički, nije narodan. Dok to ne iz-poslujeino, ne možemo se, ne smijemo se smi­riti. (Burno odobravanje) .

Dr. D r i n k o v ić javlja se za rieč i g o ­vori o obćem pravu glasa kao i o drugim točkam dnevnoga reda. Snažni, krepki njegov govor izveo je dubok dojam na sve prisutne. Sadržaj mu je bio o v a j :

Opaža, kako su gospoda predgovornici obširno obrazložili mnoge potrebe, koje su od neobhodne nužde za narod, te iztiče, da će i on koju naglasiti, da se tako oduži dužnosti nametnutoj mu od uprave stranke prava. Ova, kad je naredila, da se drže sastanci i skupštine, htjela je da svaka važna stvar, svako pitanje obće naravi, dodje na pretres pred puk, pred narod, da on na taj način poprimi zaključke koje smatra najpotrebitijim za svoje dobro , za svoj napredak.

Tim je stranka naša pokazala, da hoće da se i u buduće uviek narodni posli r ieša-vaju zborno i po volji puka, kako je ona od postanka svoga činila. Tim je ona, kao što je uviek bila, po jezgri svojoj, po djelovanju svome pučka stranka, koja je, kao takova, prva u našem narodu proglasila nuždu obćeg prava glasa, jer da je svaki izborni red ne -spodoba , ako nije izborno pravo obćenito, jednako i tajno. Ima ih, koji se ovakovom iz­bornom pravu protive, ali govornik napominje, kako nije pravedno da pravo glasa uživaju samo naučeni i bogati , jer da gdjekad više ko ­risti domovini tko zasadi maslinu, nego tko je svršio više škole, a boga taš često manje trudi za obćenitost nego siromašak. Nu i bez toga nesmisao je, da pojedinci odlučuju u poslima domovine, kad se zna da oni često rade samo za sebe, dok obćenitost, cjelina, u svojoj ukup-

nosti nikad ne želi sebi zla, i što god odluči, smjera uviek na dobro. Dokaz je to da samo narod, kao ukupnost može o svojim poslima odlučivati, a ne pojedinci Ili vlade, jer i vlade moraju da su zavisne i da su postavljene od naroda, a ne nad njim.

Nu dok je ovako svukud, nije kod nas, gdje smo razdieljeni na razne uprave, i pod­vrgnuti tudjim vladam. U ovakovom stanju i naša domovina mora da je osiromašena i narod mora da jedva životari. Mi smo na njeki način bez domovine, bez narodnog prava. Pod tutorstvom smo, kao da smo maloljetni i razpikuće, pa nam se kao takovim i kaže da nemožemo namirivati svoje potrebe, da smo pasivni. Nu da jo to obća i poznata laž dokaziva po tom, što nema naroda radišnijega i triezmenijega od našega, a ipak uza sve to naš narod postaje sve to siromašniji, jer bez prestanka dava državi više nego mu ona vraća.

Iz toga svega sliedi i po sebi kao naravna posljedica, da propadamo na polju trgovine, bro­darstva, poljodjelstva u obće svukud i na kopnu i na moru. Iz toga takodjer sliedi da sve naše vlade moraju biti protunarodne, koje upotreblja­vaju sve da nas u ovakovom stanju održe. Za to Rauch u Banovini, za to nenarodna vlada u Dalmaciji, za to isto takova u Istri i u Bosni i Hercegovini. Svukud da smo mi Hrvati kao roblje. Nemamo naših viših škola, nemamo našeg novca, nemamo našeg života. Hoće se da mi ne budemo narod, nego samo pojedinci bez domovinskog prava i podvrženi tudjincima. Ovdje govornik nabraja nepodobštine u pogledu vlade u Bano­vini i u Dalmaciji, te nepravednosti koje vladaju u pogledu jezika i nauka amo kod nas. Ovo stanje valja da prestane. I naš narod treba da postane medjunarodnom osobom, koja će moći živjeti svojim životom i razpolagati plodom svojih truda, svojeg uma kako hoće. Tom mišlju valja da smo prodahnuti, da za nju živemo i radimo. Jer tek kad je narod ujedinjen i slobodan može reći da obstoji, da žive kao čovjek. Pojedinci propadaju, a sam narod je vječan i mi živemo u njemu u koliko smo za obće dobro radili.

Slobodni narodi to su davno mislili, pa su žrtvovali sve što su mogli dok su došli do uje­dinjenja i slobode. Radili su oni na stotine g o ­dina i svoju krv su prolievali da postanu drža­vom, medjunarodnom osobom svoje volje. Tako treba da i mi radimo. Uztrajnošću doći ćemo do toga, jer moramo, ako ćemo kao narod živjeti. Maji . ; ,><• treba ruiiii p < ,.••:<• -ljmU Uto tr«b« j»at, da naš kralj bude u istinu kralj Hrvata, a naše zemlje da budu Hrvatska.

Za tim idju i zaključci koje danas popri­mamo. Oni su putokaz koji vi dajete vašim za-stupnicim. Budu li se oni tog puta držali vi ćete im dati potrebitu snagu. Ne budu li oni tim pu­tem išli, vaše zastupstvo povjerit ćete drugima. I uviek tako ćete činiti dok budete mogli na­dati se, da ćete tim putem doći do jedinstva i slobode, do pravog Života. Ne bude li ovaj put, kojim idjemo, mogao dovesti do cilja, Izabrat će­te put drugi prema snazi vašeg duha i vaših desnica.

Ob ovomu valja da smo uvjereni mi i vi i vlastodržci, koji nas danas drže u ovom današ­njem stanju. (Silno, burno odobravanje).

Poslie Dr. Drinkovića prijavljuje se za rieč Pavao R o c a .

On izjavjuje da smatra stranku prava obi­telju sa kojom imaju da ravnaju i upravljaju nje­zini izabrani zastupnici. Kao član te familije daje na znanje braći i zastupnicima: da u ne­kojim krajevima biedne nam domovine kao: Bukovici, ravnim Kotarima, Zagori, šibenskom primorju i dalje zavladao ljuti glad, nevolja, bieda.

Reći će se, da je tome uzrok suša. Bit će. Ali, da je do nevolje i gladi došlo, krivnja je jedino u tudjinskoj, njemačkoj upravi, vladi. Vinski ugovor sa Italijom osiromašio hrvatsko pučanstvo pokrajine. Močvare ne presušene. Vode ne uredjene. Pustoš i golet okom ne može se pregledati. Putevi zatvoreni. Željeznice nema. Industrija tek u čauri. Ciena vinu nika-kova. Žitija i zelen propala. Slaba trgovina, ni­kakav promet. Pučanstvu je da .zdvaja. Ovo stoke što je imao: dio prodao, jer nema čime da izbrani: dio odciepi sebi za hranu; dio će mu pocrkati, jer ne će imati piće, a što ostalo to mu ovršni organ odagnao za ne plaćeni porez. U koliko mu poznato ta nevolja i gla-dinja osobito u skradinskoj obćini zaredala. Tamo ovršni organ Poreznog Ureda težaku za ne plaćeni porez odagnao i ovce i kozjač, i volove i konje, pokupio sadake, pregače, ja-čerme, biljce i sve što mu pod ruku došlo. Šta boljega od tudjinske vlade nije se ni na dati hrvatskom narodu. Niemac hoće da iz-triebi s lica zemlje ove Bogom obdarene po­krajine hrvatski živalj, a da naseli svoj, njemački. Nu zamjerna je da naši ljudi, domaće uprave u globljenju puka takme se sa tudjinskom vla­dom. On i putujući učitelj poljodjelstva gosp. Auzulović bili su očevidci dirljivog prizora.

Vidili su gdje u čičoj zimi ovršni organ obćine skradinske goni kola zaplienjenih biljaca za ne plaćenu travarinu (Obće negodovanje. Ogorčeui prosvjedi: S r a m o t a ! ) Tudjinska vlada ko da uživa u biedi, nevolji i glađu mu­kotrpnog hrvatskog naroda. Kljuka ga kukuru­zom, ko da su tuke.

I dok nas Niemac s jedne strane kljuka ko tuke, sdruge nas strane peruša, jer za ne­plaćeni porez nosi i otimlje sve, što rekoh ovdje. Ovih dana na vladi u Zadru držao se nekakovi sastanak. Tu se uz ostala zaključilo: da se narod priuči štednji. A tko to peli i svjetuje. Ona vlada koja sve radi samo da nam narod još više osiromaši.

Još nam pripeliše: da osnivamo Zadruge i Blagajne. Dobre ustanove, kad bi našle susretlji­vosti kod vlačke i vladajućih čimbenika. Blagajna vodicča pitala u Pokraj. Financijalnog Ravnatelj­stva 4 vagona žitija u tranzit. Bi joj odbiveno. U vlade pitala 10.000 voćnih stabala. Niti odgo­vora niie dobila. U Namjestničtva pitala 6 vagona ječma i 4 vagona kukuruza, da će ih platiti u 1909. bez kamata, a svojim zadrugarima uz cienu nabave i bez kamati davati. Ra /ni v o d j č a n i o b m -tili se Namjestničtvu za priček izplate poslanog im siena, a Namjestničtvo: d a se ne bavi vjere-sijskim poslima.

Takva vam je tudjinska vlada. A mi, mi Hrvati kakvi smo? Svak žali nesreću, koja je zadesila Italiju usred potresa. Liepo je što joj i hrvatski narod priskače. Nu imala bi biti bliže košulja od jačerme. Pa koliko se odbora sastalo, koliko novca utjeralo za gladujuće u Bukovici, Kotarima, Zagori i Primorju ? Niti pre­bijene pare za njih! Umirući od nevolje, biede, studeni i gladi, preko njega, šalju pozdrav skup­štini. I tih biednika želja je, da bi naši zastup­nici i poslanici zašli do njih te na svoje oči osvjedočili se o njihovom nesnosnom i nesret­nom stanju; da bi poveli sobom i jednog foto­grafa, koji bi njihovu biedu slikom ovjekovječio. Ne govori o pokrajinskom saboru, jer on može manje od obćinskog vieća, ali govori o parla­mentu u Beču. Tu da bi naši poslanici i živom riečju i živim slikam pred Evropom pričvrstili ne­koliko čavala u podšiveni vladin obraz. (Govor­niku odobravaju uz poklike ogorčenja nad pri­kazanom tužnom slikom).

Dr. D u l i b i ć osvrće se na govor Pavla Roče i tumači što je učinjeno sa strane za­stupnika u pitanju obustave utjerivanja poreza

u kritičnoj ovoj godini i što je vlada u tom pogledu obećala. Na žalost obećanje vladino nije se izpunilo. Nije mu bilo ništa poznato o drastičnoj slici pobiranja travarine u obćini skradinskoj, prikazanoj od govornika. On će se za to posebno zauzeti, stvar razvidjeti i učiniti što mora, jer se što takova ne da ničim opravdati.

V u č i ć I v a n najsrdačnije zahvaljuje, tu­mačeći čuvstva ciele skupštine, svih pristaša stranke prava i svih dobromislećih gradjana, na zauzimanju gg. načelnika Dra. Krstelja, za­stupnika Dra. Dulibića oko dobra grada Šibe­nika i zastupnika Dra. Drinkovića oko po­hvalnog nastojanja, da dodje što više u dodir, u dogovor sa svojim biračima. Današnji njihovi govori dokazuju, da oni shvaćaju podpuno svoje dužnosti i da su birači bili sretni u iz­boru. Kliče im „Živio", što ciela skupština oduševljeno ponavlja.

Predsjednik Dr. K r s t e l j pita želi li tko još govoriti. Pošto se nitko ne javlja za rieč, ustaje on te kaže:

Rezolucije predložene slavnoj skupštini, koje će biti primljene, u sebi su dobre i pohvalne. Nego on se od tih rezolucija ne nada kakvome uspjehu. Dobro je da se čuju želje naroda, da se naglasuju narodna prava, ali vlastodržci, ako nisu primorani, lako prelaze preko toga i nastavljaju svoj posao na štetu naših narodnih interesa. Za to oni i ne sazivaju sabore. Sabor u Banovini zatvoren je ima već godina dana, onaj u Zadru i ne misli se još otvoriti, jer ne će da čuju rieč narodnih predstavnika u ovim od­lučnim časovima. Kad je tome tako, dužnost je svih zastupnika našega naroda, bez obzira kojoj stranci oni pripadaju, da se nadju svi na okupu, da sami stvore narodni sabor, iz kojega će odjeknuti rieč naroda pred cielom Evropom, pred cielim svietom. Dužnost je njihova da progovore u ime naroda, kojemu vlastodržci hoće da začepe usta baš onda, kad se o nje­govoj sudbini, o njegovoj budućnosti ima da odluči. Ne smijemo po starom ružnom slaven­skom običaju javiti se poslie svršenog čina u pitanju aneksije Bosne i Hercegovine, poslie nego o tim zemljama bude konačno odlučeno na evropskoj konferenciji. Moramo preteći do-gadjaje i izstupiti odvažno kao narod, koji ne zapušta ni za čas svoja prava. Mjesto gubiti se u bezplodne novinarske polemike o boljem stanovištu ove ili one stranke, mjesto medju-sobnog natezanja, koje ničemu ne vodi, nego aamo guTJltKU vremena t cncriHjc, najpotrebnije je naći se . složni u ovom pitanju i složno iz­reći muževnu, nepopustljivu rieč, potvrdu na­rodnog prava. To je dužnost svih naših za­stupnika i oni moraju da se nadju bi lo gdje na okupu i tu da podignu svoj glas.

U tom smislu predlaže slavnoj skupštini sliedeću rezoluciju: Ta resoluci ja o sas tanku svih zas tupnika glasi:

Uzev u obzir okolnost što se ne sazivlju sabori ni u Zagrebu ni u Zadru, u ovo važno doba, preporuča se zastupnicim ovoga kotara, neka se zauzmu da dodje do sastanka svih za­stupnika Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre i slavenskih zemalja te i odaslanika Bosne i Her­cegovine, koji bi, kao zakoniti predstavnici naše domovine, iztakli na kompetentnim mjestima prilike i prava našega naroda i zauzeli se shodnim na­činom da žalostne prilike prestanu a prava ožitvore.

Skupština uz burno odobravanje i ples-kanje prihvaća rezoluciju jednoglasno.

Dr. D r i n k o v i ć reflektira na misao pred­sjednika Dr. Krstelja o sastanku svih zastup­nika iz hrv. zemalja. Kaže, da se o tome zbilja radi. Uza sve stranačke opreke misli da će do sastanka doći, a za to će se zauzeti i stranka prava.

Predsjednik stavlja za tim na prihvat slie-deće rezolucije:

1. a) Hrvati sakupljeni danas na javnoj skupštini pravaša u Šibeniku daju izraza svojoj radosti, što je nosilac krune hrvatske Nj. Vel. Franjo Josip I., kao vrhovnik slavne dinastije Habsburga, slobodnom voljom našega naroda izabrane na Cetinu g. 1527. na mjesto narodne dinastije, protegao svoj suverenitet na hrvat­skomu narodu istorodne, pogranične dvie po- , krajine Bosnu i Hercegovinu; — daju izraza toj radosti, u koliko očekuju, pokle su spo­menute zemlje, dobrim dielom, i prije i poslie pada bosanske kraljevine, podpadale pod re­dovitu vlast hrvatskih banova, a u doba hrv. narodne dinastije bile Integralni dio kraljevine Hrvatske — da će državopravni odnošaj Bosne i Hercegovine u najkraće vrieme biti obnov­ljen, u pravcu prirodnoga i historičkoga prava hrvatskoga i hrvatske pragmatičke sankcije, pri-sajedinjenjem ovih zemalja ostalim zemljama, u kojim obitavaju njihovi srodnici Slovenci, koji su svojevoljno, narodnim plebiscitom, izjavili da hoće da budu dionici jednog udesa sa braćom preko Sutle.

b) Hrvatski narod očekuje takodjer da će za Bosnu i Hercegovinu i za sve ostale hrvatske zemlje biti uporavljen jedinstven ustav i jedin­stvena uprava na osnovi hrvatskoj i podpuno parlamentarnoj i demokratskoj.

Za ove je ciljeve hrvatski narod spravan i odlučan sve žrtvovati i voljniji da ga nestane sa lica zemlje, nego od toga svoga vrhovnoga narodnoga cilja i tih preduvjeta svoga narod­noga, državnoga i ekonomnoga života ikad, uz ikakve okolnosti, odstupiti.

c) Skupštinari živo žale što se jedan dio hrvatskih političara, u ove najsudbonosnije ča­sove, ili zlo shvaćajući novu političku situaciju na Balkanu, ili uslied nesretnih strankarskih obzira, na ogromnu štete domovine — drži neodlučno, pače i gore, prema narodnom zah-tievu o skupnosti i nerazdruživosti hrvatskih zemalja; te skupštinari očekuju, da će se u toni zahtjevu svi bez razlike stanovnici hrvatskih po­krajina sjedinit, jer svima ima biti jednako na srcu da postanemo slobodom sretni i jedinstvom jaki proti zajedničkim dušmanima.

2. Skupština izrazuje svoje zgražanje nad bezpravnim, nasilnim režimom u Banovini, te se nada, da će hrvatski narod, podučen žalostnim izkustvom o sramotnom postupku tudjinaca i n j l h u v i l i U m e ć a r a , s i o ž n o i s v i m s r e d s t v i m a sve to življe nastojati, da čim prije učini kraj, jednom za uviek, obstanku onog zlosretnog sustava, iz kojeg mogu nastati tako brutalni odnošaji.

3. Skupština najodlučnije zahtieva udiljno uvedenje izključive uporabe hrvatskog jezika u sve državne urede i u obće u sve grane javne uprave, toliko glede unutarnjeg uredovanja i medjusobnog uredovnog saobraćaja, koliko glede izvanjskog odnosa sa strankama, te pozivlje svoje zastupnike i sve narodne čimbenike, da u tom smislu i dalje što energičnije porade.

4. Skupština uvidja u uvedenju jednakog, obćeg prava glasa zahtiev pravice, uvjet obćeg narodnog napredka i dolično uvaženje narod­nog prava samoodluke, i s toga odlučno zah­tieva, da bude uvedeno sveobće, jednako, iz­ravno i tajno pravo glasa kod izbora za po­krajinski sabor kao i kod obćinskih izbora u Dalmaciji, te pozivlje zastupstva i cieli narod da i dalje žilavo uztraju u borbi za to pučko pravo, dok ga konačno ne izvojšte.

Skupština pako živo želi da takovo pravo bude uzakonjeno i za sve ostale hrvatske zemlje.

5. Skupština uporno traži od austrijske vlade da prizna podpuni reciprocitet nauka i

R. Katalinić Jeretov:

„ S a CTa.cLra.iia."-(Pjesme). (2).

Svoju zbirku posvetio je R. Katalinić Je-reta miloj uspomeni hrvatskog književnika Ev-genija Kumičića, „koji je našu Istru volio i perom prodičio". Kumičiću je pače posvećena i prva pjesma, koja odaje kojemu se pravcu književnog rada Jeretov posvetio.

„Tvoja knjiga najprva je bila Što mi prave naznačila p u t e . . .

Da, ona je puna žara pjesmu U mom srcu počela da budi, U njoj nadjoh prvu, svetu česmu Rodnog pića, melem mojoj grudi.

Nježna i značajna je pjesma „Oprosti" 1 (str. 6) koja bi liepo mogla da pristane u svaku čitanku za mladež.

Snažna je i liepa pjesma „Jadranu i nje­govim otimačima" (str. 9.), koja je spjevana na odgovor njekim pasusima u D' Annunzijevoj „Nave", gdje se vriedjaju Hrvati i svojata za

Italiju hrvatsko naše more. Zgodno pjesnik kliče:

Dižite vi nove Marke i gradite silnu „Nave" Mi ne damo našeg mora, mirne žale timor-stiene.

Katalinić je pjesnik i dojmova iz prirode. Pod tim dojmovima on napiše često pjesmicu kratku, nježnu, za koju bi na prvi mah rekao, da nije nego prosti sitni opis. Ali kad malo bolje pronikneš u taj opis, onda se u tebi ob­navlja onaj kadikad sladki, kadikad nujni dojam, pod kojim je pjesma u pjesnikovu srcu po­nikla. Takove su pjesme u ovoj zbirci: „Mrtva narav" (sir. 10.); „Potok" (str. 13.); „Pjesma s brodice" (str. 29.) ; „Večer" (str. 30.); „Zimska slika" (str. 34.); „Puca grana" (str. 46.); „Ladja u noći", (str. 47.); „Krvav mjesec" (str. 54.); „Nad morem" (str. 57.); „Cvate cvate" (str. 62.); „Zimska pjesma" (str. 67.); „Noć na moru" (str. 67.); „Lovor nad morem" (str. 69.); „Noćni mir" (str. 70.); „Vjetar" (str. 73.); „Pod noć" (str. 79.); „Oblaci tanani, laki" (str. 80.); „Umukla su gniezda" (str. 83.); „Smrt vodilica" (str. 86.); „Stari vijor" (str. 87.); „Snieg" (sir. 88.); „Proljetni glas" (str.

89.); „Oluja" (str. 90.); „Za jesenjeg dana" (str. 91.); „Rodjaj sunca" (str. 92.) „Suton"-(str. 93.); „Pred ikonom" (sir. 94.) ; „Mjese­čina" (str. 95.); „Vrutak" (str. 96.); „Zora" (str. 100.); „Novembar" (str. 105.): „Seoce tiho« (str. 109).

Možda bi se još koja pjesma mogla pri­brojiti k ovima, da nije u njima nešto jače iz-taknuto subjektivno pjesnikovo mišljenje i utjecaj dojma na njegovu psihu. Cienim, da bi zbirka bila puno podesnija, da je razdioba pjesama u njoj uzsliedila grupacijom pjesama po njihovoj sadržini. Gori navedene mogle su sve ući u jedno kolo, onda u drugo one, gdje pjesnik iztiče više ili manje svoja individualna čuvstva i refleksije, zatim napose one iz kojih se čuje rodoljubna ili socijalna nota, a napose prigodnice.

Ne mogu s manje, a da posebno ne spo­menem Katalinećeve „pastele" i „Stimmunge", u kojima on uspjeva kao malo koji drugi pjesnik. To je i posve prirodno, kad se zna, da je Jeretov izvrstan criičar, izvrstan osobito ondje, gdje ti u kratkim, snažnim potezima iz­

nosi momente iz života, o kojima bi se inače dalo pisati punih stranica u noveli ili u romanu. Osobito se svidjaju pjesme ove vrsti pod na­slovima: „Seoce tiho", „Zora", "Ladja u noći", „Pod noć" i „Vjetar".

Ljubav m a j k e odjeknula je sa Katalini-ćeva srca i u ovim pjesmama. Malo je koji pjesnik toj uzvišenoj ljubavi posvetio toliko bi­serja čuvstva i plemenitih uzdaha, kao Jeretov. Primjera radi, navest ću ovdje u cjelini krasnu pjesmicu „Uzdah":

Gdje si moja majko, gdje si moja mila, Pala mi je snaga, pala su mi krila, Što ćeš, moja majko, svuda trnja mnogo, Svagdje ruža malo, pa sam iznemog6. Sustao sam, k l o n o . . . . Kad sam bio diete Dizale me, majko, tvoje ruke svete, Molitva mi tvoja čarala je nebo, Ajme, mila majko, kako bih te trebč! Da, visoko nekud misli mi se viju, Al mi sunce sreće sve oblaci kriju, A noge mi samo po kaljuzi gaze, Ne znam, majko, više, gdje su zvjezdne staze!

(Nastavit će se).

izpita položenih na hrvatskom sveučilištu u Za­grebu, te toplo preporučuje svim hrvatskim za­stupnicima da se i na dalje svojski zauzmu za postignuće ovog najelementarnijeg prava.

6. Skupština priznaje pravednost zahtieva talijanskog elementa u Austriji da dobije sve­učilište na svom jeziku, ali se odlučno protivi tome da sjedište sveučilišta bude bilo u Trstu, bilo u obće u zemljama, u kojima obitavaju Hrvati i Slovenci.

Na glasovanju sve su ove rezolucije prim­ljene j e d n o g l a s n o .

Predsjednik pita ima li još tko da pred­loži koju rezoluciju.

Pošto nitko više ne pita rieč, zahvaljuje još jednom svim prisutnim, te proglasuje skup­štinu zaključenom.

Skupštinari se za tim razilaze uz pjevanje „Liepe naše".

¿•11

po šal roi zn,

Potres u južnoj Italiji. Po viestima iz Messine zabranjeno je svim

strancima, koji hoće da se zadrže u Messini, ući u grad.

U Reggiu je željeznički promet ponovno uzpostavljen.

Kako se iz Rima javlja, poslao je mini­star Bertolini ministru-predsjedniku Giolitti ovaj brzojav: „Ja sam posjetio obalu Kalabrije južno od Reggia, villu San Giovanni i Bagnaru. Rad je ondje oko spašavanja povoljan; naprotiv u Scilli nema organizacije. Uslied taga sam p o ­zvao zapovjednika krstarice „Lombardia", da svim silama poradi oko spašavanja ondješnjeg naroda. Ja sam takodjer posjetio obalu prema Faro, gdje je akcija oko spašavanja dovoljno organizovana. Proglašenje iznimnog stanja van-redno olakšava javnu službu. Sredstva za de -sinfekciju stigla su već u Kalabriju. Torpiljski razbijač „Granatiere" odplovio je u Palermo,

na toj se ladji nalaze blagajne messinske podružnice Talijanske banke, koje su se jedino mogle spasiti. U svim mjestima pokrajine Reggio proglešeno je iznimno stanje. Vojni izvanredni povjerenik u Messini, odaslao je 5. o. mj. ministru-predsjedniku Giolitti ovaj brzojav:

Danas je još deset osoba živih izvučeno iz ruševina. D o sada je izvučeoo 2300 živih. Oko 2000 mrtvih sahranjeno je, uz sve opreznosti. Potonjih se je dana radilo oko izkopavanja novčanih vriednota. Vriednostni papiri nekih banka već su izkopani. 181 osoba, koje su poslie proglašenja obsadnog stanja uapšene, odpremljeno je u Palermo. Poštanska i brzo­javna, razsvjetna i željeznička sveza s Palermom i pomorski promet s Napuljem opet su uzpo-stavljeni. Željezničko osoblje odaslano je u Kalabriju, da opet uzpostavi željezničku svezu

Napuljem. Odpoče lo je i gradjenje daščara. Zdravstveno je stanje četa dobro".

Kako se javlja iz Milana, deset tisuća mornara i vojnika rade u Messini, izkopavaju izpod ruševina one, koji još živu, ukopavaju mrtve. Nadbiskup i mnogobrojni svećenici obi­laze ruševine, podjeljujući umirućima posljednju

omast i blagoslivljajući mrtve, tješeći one, koji su izgubili svoje mile. Pljačkaši su u noći od 5. na 6. o. mj. podmetnuli na raznim mje­stima grada Messine vatru, da izazovu metež. Ustrieljeno ih je mnogo.

Iz Palerma se javlja, da su se ondje opet osjetila dva potresa, koji su medju pu­čanstvom izazvali stravu.

Na poziv zastupnika Fulci sabrali su se stanovnici Messine na gradskim razvalinama na skupštinu, u kojoj su pretresali pitanje, da li se Messina imade s nova sagraditi na istom mjestu, ili ne. Na koncu je usvojena rezolu­cija, da se s obzirom na historičnu i narodnu potrebu, imade Messina s nova podići na istom mjestu. Ujedno se izriče nada, da će parlame-nat udovoljiti želji narodne duše i cieloga pro-svietljenoga svieta, te namaknuti izdašna sred­stva za uzkrišenje Messine.

Prekjučer u noći osjetiše se u Reggiu di Calabria, u Cosenzi i u Palmi novi zemljotresi, koji su potrajali nekoliko časaka. Uslied toga nastala je u preostalom pučanstvu užasna strava. Svi pobjegoše na otvoreno polje. Ljudskih ž i -tava nije bilo.

Stanje je u Messini vrlo nesnosno radi zaudaranja lješina, koje se nalaze pokopane iz­pod ruševina. Bojati se je, da ne bukne p o -

lina. Oni, koji nisu htjeli, da ostave svoj rodni kraj, namjestili su se, kako su bolje znali i mogli u barakama ili u željezničkim va­gonima. Vlasti nastoje svim silama, da bi svi ostavili mjesto katastrofe, ali mnogi se tome protive, tako da će vlasti biti primorane uz-kratiti preostalima živež, ako se ne odluče ostaviti Messinu i otići u koji drugi kraj Italije.

U Messini se pokapanje mrtvaca podu-ima danomice na osam groblja. Prosječno se

apa na dan hiljadu lješina. Pokapanje obav-aju vojnici desinficirajući prije Iješine.

Političke viesti. Perz i ja . Perzijska vlada imenovala je

princa Fermana Fernu guvernerom Ispuhana, se nalogom, da imade ustaše iz Ispahana protje­rati. — Englezka vlada protestirala je proti oplačkanju banke „Imperialbank of Perzija". Perzijska vlada naložila je smjesta carinarskom uredu u Bušeheru, da se svota imade banci oštetiti. U Perziji vlada potpuna anarhija. Šah je u Teheranu izdao ferman, u kojem izjav­ljuje, da ne će više nikad uzpostavljati ustava. Šeik Mirza-Ali, koji je stigao u Petrograd, pri-pripovieda o velikim grozotama, koje se do -gadjaju u Perziji. Šah nema vlasti nego u T e ­heranu. Anarhija, koja vlada u zemlji, može tek prestati uvedenjem ustava.

Iz grada i okolice. Gradski z a s t u p n i k Dr. Ante Dulibić kre­

nuo je u ponedjeljak u jutro odavle u Zadar. G o J i š n j e s k u p š t i n e imale su u nedjelju

po podne u dvorani „Hrvatskog Sokola" sva naša družtva: „Hrvatska Čitaonica", „Podruž­nica Družbe sv. Ćirila i Metoda" te „Šibenska Glazba". Kod svih ovih družtava potvrdjene su prvašnje uprave uz nadopunjenje njekih članova, koji su sada odsutni iz Šibenika. Naj­ljepši utisak učinilo je blagajničko izvješće naše „Podružnice družbe sv. Ćirila i Metoda", iz kojeg se razabralo, da je putem iste utjerano za Družbu kroz prošlu godinu preko 1200 K.

„Hrvatski S o k o l " u Šibeniku imao je u nedjelju po podne u družtvenoj dvorani na­javljenu glavnu godišnju skupštinu, koja je o b -držana u bratskom skladu i .uzornom redu. Izabrana je nova uprava i to starješinom brat Dr. Ivo Krstelj, a upravnicima braća Dinko Sirovica, Joso Karadjole, Krešimir Novak, Marko Protega, Trlaja Josip i Hinko Bulat. Izabrane su i druge časti. Izvješće blagajnika odobreno. Medju eventualijama pala je rieč o ustanov­ljenju sokolskog pjevačkog družtva. Ta je za­misao pozdravljena burno od ciele skupštine pljeskanjem ruku.

P l e s „ H r v a t s k o g S o k o l a " u Šibeniku odredjen je za dan 13. veljače, kojom prigo­dom obdržavat će se po običaju i lutrija, vu­čenje koje sliedit će dne 14. veljače u 4 sata po podne jednako u družtvenoj dvorani. — Lutrijski odbor već je razaslao pozive na sve prijatelje i ljnbitelje našeg „Sokola", da mu za tu lutnju poklone svoj dar.

Nema sumnje, da će i ove, ko i svake g o ­dine, odaziv za naš Sokol biti velik, jer družtvo to i zaslužuje. Ovih dana počet će se proda­jom lutrijskih srećaka. Prijatelji „Sokola" na takmu!

O d b o r z a p l e s „ H r v a t s k o g S o k o l a " javlja članovima istoga, članovima „Hrvatske Čitaonice" i svoj onoj gospodi, koja njegov poziv prime, da će pripravne vježbe u plesanju „salonskog kola" i „četvorke" odpočeti u druž­tvenoj dvorani dne 14. o. mj. te da će se za tim redovno izvadjati svakog četvrtka i nedjelje od 7 do 8 sati u večer.

Z a n a d g r o b n i s p o m e n i k Silviju S. Kranj-č e v i ć u . Glavni sabirač doprinaša u Dalmaciji za ovu svrhu g. R. Kalalinić Jeretov u Zadru, obratio se na g. Dinka Sirovicu molbom, da on preuzme sabiranje za Šibenik i okolicu. Tko dakle hoće da na ovaj način počasti uspomenu našeg velikog pjesnika, neka svoj obol pošalje ili uruči g. Dinku Sirovici, koji će sakupljene svote svakog mjeseca uz oznaku imena doprinosnika objelo­daniti u ovome listu i odpremiti ih glavnome sabi­raču g. Kataliniću Jeretovu u Zadru. Slava Silviju S. Kranjčeviću!

T e č a j ž e n s k i h (č ipkarsk ih) r a d n j a u P r i m o š t e n u , po odluci ravnateljstva c. k. za­voda za domaći ženski obrt u Beču, otvara se dne 15. o. mj. i to za sada pod npravom učiteljice istog zavoda gdje. Marije Rakovec. Bilo sretno!

N a d j e n o : dne 9. siečnja o. g. ovdješnji žitelj Ive Aras pok. Jose iz Doca našao je na obali jednu novčarku sa unutra dviema založnim ceduljama, jednim ključićem, jednom medaljom i 5 novčića. Cedulja je izdana od Banke u Lošinu na ime Tereza Spaisero. Na znanje zanimanici.

Kinematograf . Od ponedjeljka počeli su redoviti programi s promjenom dva put na sedmicu t. j . ponedjeljkom i četvrtkom. Sutra promjena.

„1. s e o s k i hrvatski S o k o l " u M a n d a -l ini . Kako nam javljaju — imao je u nedjelju 10. siečnja 1909. svoju redovitu glavnu godi­šnju skupštinu, kojoj je prisustvovalo preko 50 članova. Poslie izvješća tajnika i blagajnika o radu i stanju družtva u god. 1908., koje je bilo od prisutnih primljeno sa zadovoljstvom, rekao jo isti nekoliko zgodnih rieči i prepo­ruka. Prešlo se je zatim na biranje uprave za godinu 1909. Kao uviek i ove godine je gla­sovanje bilo pismeno i tajno. Velikom veći­nom glasova izabrani su u upravu: J. Mihelj

starješina: Vnkšić Ante Ivin st. podstar; Vla-hović P. Ante tajnik-blagajnik; Vukšić Luka vodja, zamjenik vodje Mrša Vice, a poslovodje Belamarić Jerko Nik. i Aras Vice Andrijin. Pri-glednicima računa su imenovani: Dr. Dinko pl. vitez Mistura i Jurković P. Ante pok. Nik. Na svršetku je taj blagajnik preporučio članovima ljubav, red i pažnju našeg društva, koje broji VI. godinu i koje nam je od kristi i na diku. Radosno je spomenuo liep broj mladjarije. koja je u zadnje d o b a , u društvo pristupila, pa mla-djima kao uzdanici naroda stavio na srce i društvo i domovinu i vjeru u Boga.

H r v a t s k a t i s k a r a (Dr . Krstel j i dr . ) JVastnik , i zdava te l j i o d g o v o r n i u r e d n i k J o s i p D r e z g a .

P r o d a j e s e

j e d n a k u ć a kod starog okružnog suda ili bolje kod 30S050S050SOS0505050SOQ^

crkve sv. Barbare. Kuća sadrži 6 soba, 2 kuhinje, teracu i

konobu. Ciena po pogodbi ili po procjeni. *— Za daljnje obaviesti obratiii se uredništvu lista.

Jtrtfati i JtrVatice! s j e ć a j t e s e uviek

s f e D R U Ž B E e s

Orila fjModa = — za Jstru =====

111111111111 * u 11111111111111111111111111111111111111111111111111

O b ć i n s k a š t e d i o n i c a u Drnišu . U oglasu uvrštenom u broju od 16. prosinca 1908 pogrje­škom štampe rečeno je, da je kamata za uložke do K. 10-000. — utanačena sa 3 0 /° čisto, dok i s t a b i la u t a n a č e n a n a 5 0 /° č i s to . Upozoru-jemo tom prigodom glavničare na tu riedku pri­godu, da ulože svoju glavnicu podpunom sigur­nošću sa kamatom, koju drugdje ne mogu po ­stići. — Ako se kamata ne diže svake po g o ­dine, biva ista od štedionice pripisana glavnici, te opet se ukamaćuje. Štedionica plaćat će pak tu kamatu na uložke sada učinjene sve dok uložak kod nje postoji, i kad bi se snizila ka­matna mjera za nove uložke.

11 III I I I I I I 11 I I I III I III III 1.1,1:11II I I I I I I 111.11 IIIIIIIII I I I I I I I I I I I 1111II.II

NE ČITATI samo već kušati se mora

davno prokušani medicinski

STECKENPFERD - - -SAPUN od

ljiljanova mlieka

od BERGMANNA 1 Druga, Draždjani i Tetschen na/L . od prije poznat pod imenom

B E R G M A N N O V A S A P U N A od ljiljanova mlieka

da se lice oslobodi od sunšanih pjegica, da zadobije bieli tein i nježnu boju.

Fretplatno komad po 8 0 para

n drogariji VINKA VUČICA " I B E N I K . (

• jtotel gHttara* 5'tbCttiH kodmjestnog 122 £ (< ta

• - obskrbljen je izvrstnom kuhinjom -- udobnim i zdravim sobama I svim -- - osial im mogućim konfortima. - -- c i e n e v r l o U M j e R e n e .

P r e p o r u č u j e s e JVaiti« ttl DOtHg.

» I O

ŠIRITE - -- „HRVATSKU RIEČ"!

O O C D O O O SVOJ K SVOME! £ j SVOJ K SVOME!

ŽUPNICI CRKOVINARSTVA BRATOVŠTINE KOJI ŽELE

prave sv iece « «

t » o d pčelnog v o s k a NEKA NARUČE NA

„JEDINU HRVATSKU TVORNICU VOŠTANIH SVIEĆA" B * i V P A R U

VLADIMIRA KULIĆA, Šibenik (Dal.). Ponude i cienici šalju se badava i franko.

HrvatsHa TisKara Š I B E N I K

Obskrbljena je sa najmodernijim i najsavršenijim strojevima, te prima sve u štamparsku struku zasjecajuće

radnje, od najjednostavnijih do s najfinijim ukrasima izradjenih

W * a sVe nz umjerene ciene. Ima bogati izbor slova, a može izim štampanja izradjivati

svakovrstne radnje u bojama.

Ima svoju izvrtsno uredjenu

KNJIGOVEŽNICU obskrbljenu sa strojem za pozlaćivanje i sa najnovijim slovima i ukrasima, te izvršuje sve knjigovežke radnje sa tiskom u bojama, posrebljenim i pozlaćenim, a prima naručbe za izradbu raznih galanterijskih pred­

meta, kutija itd. itd.

preporuči za to sVoje proizvode slatinom obflnstVn, a napose trgovcima, zaVoditua i đntžtVima.