hrvatski, pdf (475 kb)

PROSTORPag. 285-298 Vol. 3(1995), No. 2(10)

Sa`etak � Abstract

Klju~ne rije~i � Key words urbanizamBizant6. i 7. stolje}erazvoj naseljakastronJustinijan. rekonkvista

town planningByzantium6th and 7th centurydevelopment of settlementskastronJustinian's reconquista

Zlatko Kara~SVEU^ILI[TE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETHR - 10000 Zagreb, Ka~i}eva 26

Izvorni znanstveni ~lanak � Original Scientific PaperUDK � UDC 711.4.-122:7.033:904(497.5)"5/6"

Primljeno � Received: 08. 12. 1995.Prihva}eno � Accepted: 26. 01. 1996.

TRAGOVI BIZANTSKOG URBANIZMAU HRVATSKOJ

TRACES OF BYZANTINE TOWNPLANNING IN CROATIA

U ~lanku se analiziraju okolnosti koje su u procesu bizantske reurbanizacije isto~nog Jadranatijekom 6. i 7. st. utjecale na smanjenje veli~ine postoje}ih gradova, na njihovu ruralizaciju(agrourbana naselja) te na pomak urbanih sredi{ta prema utvr|enim oto~nim to~kama.Prema kriteriju kontinuiteta izdvojeni su gradovi s trajanjem anti~ke osnove, dislocirani ilinapu{teni gradovi te novonastala naselja oko bizantskih utvrda i samostanskih punktova.

The article analyzes Byzantine re-urbanization of the East Adriatic in the 6th and 7th centuriesand the circumstances that led to the diminishing of existing towns, their ruralization (agrourbansettlements), and urban relocation to fortified island points. From the aspect of continuity, theauthor singles out towns with a lasting classical foundation, dislocated or deserted towns, andnew settlements that developed around Byzantine fortifications and monasteries.

PROSTOR

ppppp 286

Z. Kara~: Tragovi bizantskog urbanizma u Hrvatskoj Pag. 285-298Vol. 3(1995), No. 2(10)

1. Uvod*Naslije|e rane bizantske urbanistike na tlu Hrvatske jedna je od

najslabije istraènih specifi~nih tema prijelaznoga kasnoanti~kog/ranosrednjovjekovnog kulturnog sloja 6. i 7. st. Ni za jedan hrvatskigrad tog vremena1 ne postoji jasna slika strukturnih i fizi~kih mijenanastalih za razdoblja Justinijanove rekonkviste i njezina produènogtrajanja - politi~koga, vojnog i kulturnog - u stolje}u prve "suburbane"konsolidacije slavenskog etnikuma.

U takvim okolnostima polazna faktografija za sustavne urba-nolo{ke analize temelji se uglavnom na arheolo{kim spoznajama onekolicini bolje istraènih obalnih gradova - kao {to su Split2, Pula3 iliSalona4 - uz oslanjanje i na neke urbanizmu komplementarne temepoput bizantskoga fortifikacijskog kompleksa na Jadranu.5

Prvi sintezni doprinos definiranju poloàja na{ih obalnih gradovau ranobizantskom okru`ju sa, za sada samo nazna~enim problemomnjihove fizi~ke restrukturacije, s arheolo{kog je stajali{ta objavio M.Sui},6 dok je u novije vrijeme iscrpnu historiografsku obradu pripremioI. Goldstein.7 Te kapitalne studije i za urbanolo{ka su istraìvanjapolazni i svakako najcjelovitiji fond relevantnih podataka.

2. Poloàj kasnoanti~kih gradova naisto~noj obali Jadrana u novimpovijesnim okolnostima 6. i 7. st.

2.1. ̂ initelji utjecaja i promjene naseobinskihstruktura

Ranobizantski uzlet na{ih priobalnih gradova prije ga{enjaglavnine njihovih klasi~nih urbanih funkcija veè se uz Justinijanovodoba. Tada se mo`da posljedni put sustavno popravljaju zapu{teneanti~ke zidine (Salona),8 a grade se ili obnavljaju i brojne gradske crkve- osobito reprezentativne objekte imaju Zadar (Iader),9 Salona,10 Pore~(Parentium)11 i Pula (Pola).12

Ubrzo nakon toga, na prijelazu iz 6. u 7. st., kada su slavenskaplemena ve} zaposjela cijelo isto~no jadransko zale|e osim najuègapriobalnog dijela s gradovima intra muros i neznatnim ostacima njihovihnegda{njih agera, dogodio se dramati~an pomak naseobinskih formacija

* Identifikacija bizantskoga urbanog naslije|a u Hrvatskoj provedena je u sklopu znanstvenog projekta {to gafinancira Ministarstvo znanosti i tehnologije RH. - Projekt: Istraìvanje elemenata za teoriju prostornog ure|enjaHrvatske ({ifra 2-13-108), glavni istraìva~ prof. dr. sc. A. Marinovi} Uzelac; zadatak: Razvoj gradova Hrvatske,voditelj prof. dr. sc. B. Mili}; tema: Naslije|e bizantskog urbanizma na tlu Hrvatske, obradu pripremio asist. Z.Kara~. Rad na toj temi uglavnom je obavljen tijekom 1994. i 1995.g., a prvi su rezultati u saètom obliku referiranina XIII. Congressus Internationalis Archaeologiae Christianae (Split-Pore~, 25.9-1.10.1994). Izlaganje snaslovom The Problem of the Exploration of 6th and 7th Century Urban Planning on Croatian Soil Within theContext of General Byzantine Urban Studies predano je za tisak u Actes XIII CIAC, koje }e izdati PontificioIstituto di Archeologia Cristiana, Roma i Arheolo{ki muzej Split. Zbog dugoga i neizvjesnog roka objave ovdjeje ista tema elaborirana u malo pro{irenom i zaokruènom obliku.

1 Odrednica hrvatski, ondjegdje se u ovom tekstu navodi, nerazumijeva ni etni~ke ni preciznepovijesno-zemljopisne atributerelevantne za 6. i 7. st. ve} se njo-me ozna~ava promatrani prostorRepublike Hrvatske u dana{njimgranicama.

2 Marasovi}, 1980; DvoràkSchrunk, 1989; Mili}, 1990: 256;Marin, 1994: 86-91; Mili}, 1995:65.

3 Maru{i}, 1967; Maru{i}, 1987.

4 Dyggve, 1951; Nikolajevi},1975; Marin, 1988; Mili}, 1990:252; Marin, 1994.

5 Petricioli, 1970; Mlakar, 1976;Badurina, 1982; Gunja~a, 1986;Tomi~i}, 1986/1987; Faber, 1986/1987; Ciglene~ki, 1987; Brusi},1988; Tomi~i}, 1988/1989; Tomi-~i}, 1989; Tomi~i}, 1990.

6 Sui}, 1976.

7 Goldstein, 1992.

8 Sui}, 1976: 234.

9 Veì}, 1986.

10 Dyggve, 1951; Marin, 1988;Marin, 1994:80.

11 [onje, 1981; Prelog, 1986;Mili}, 1990: 253; Mili}, 1995: 63.

12 Maru{i}, 1967; [onje, 1981.

PROSTOR

ppppp287

Pag. 285-298 Z. Kara~: Tragovi bizantskog urbanizma u Hrvatskoj Vol. 3(1995), No. 2(10)

jo{ bliè moru i, navlastito, prema relativno sigurnim otocima uz kojese oblikovala fortifikacijama za{ti}ena bizantska plovidbena ruta.13

Tuma~e}i zbivanja u postjustinijanovu razdoblju, na{a se klasi~na hi-storiografija uglavnom priklonila kataklizmi~noj interpretacijipovijesnih tokova (Buli}), s dominantno prisutnim temama razaranja,osvajanja i nestajanja ovda{njih gradova. U tom su kontekstu ~estonavo|eni primjeri Salone, Narone (danas Vid kod Metkovi}a) i Epi-dauruma (Cavtat). Me|utim, prema novijim istraìvanjima ~ini se da jeproces odumiranja, odnosno preobrazbe kasnoanti~kih dalmatinskihgradova bio mnogo sloèniji i malo dugotrajniji no {to se mislilo.14

Jedan od razloga slabljenja i nagle depopulacije kasnoanti~kihurbanih sredi{ta na Jadranu mogle su biti uzastopne epidemije kuge {tosu zabiljeène polovicom 6. st.15 Njihova neposredna posljedica bilo jesmanjenje broja stanovnika sposobnih za obranu, kao i vi{egodi{njizastoj u pomorskoj trgovini izme|u Carigrada i zapadnih bizantskihposjeda. Nadalje, gradove je zbog gubitka velikog dijela agera bilote{ko prehraniti, a zbog prekida trgova~kih i prometnih veza sa zapo-sjednutim zale|em (poglavito je izolirana Panonnia) posve su zamrligospodarski tokovi i razmjena.16 Uz to, mnogi su gradovi unutarnaslije|enih anti~kih zidina postali "preveliki" (Konstantin Porfirogenetpi{e da je Salona velika kao pola Carigrada!),17 i stoga gotovo neobranjiviza mogu}nosti svoga desetkovanog stanovni{tva. Zato se ve} krajem 6.st. smanjuju efektivni naseobinski areali ~ak i najja~ih bizantskih sre-di{ta kao {to su Iader (Zadar), Apsorus (Osor),18 Arva (Rab),19 u prvojfazi i Salona, da bi se na kraju tog procesa ̀ ivot koncentrirao oko manjih,lako branjivih mjesta.20

2. 2. Problemi atribucije i klasifikacije bizantskihisto~nojadranskih gradova

Nemalu te{ko}u u istraìvanju razvojnih tokova, poloàja i urbaneklasifikacije bizantskih naselja na isto~noj obali Jadrana stvara raznolikisustav atributa kojima se u ionako oskudnim i za potrebe urbanolo{kihstudija nedovoljno pouzdanim izvorima naslovljavaju onodobni gra-dovi.

Naime, jo{ je neutvr|en nu`ni minimum urbanih funkcija koje jeu to doba naselje moralo zadovoljiti da bi se smatralo gradom. Mnogisu tamo{nji gradovi tijekom 6. i 7. st. to jo{ bili samo po tradiciji.21

Najve}i broj naslije|enih anti~kih aglomeracija u opisanim sepovijesnim okolnostima (prekid komunikacije i razmjene sa zale|em)ruralizira i s tim novim svojstvom autarki~nog naselja smanjenogagravitacijskog podru~ja utjecaja ipak uspijeva preìvjeti kao "agrour-bana cjelina".22 To je i vrijeme kada zbog spomenutoga populacijskogpada i materijalne oskudice gradovi vi{e ne mogu odràvati specifi~nuurbanu infrastrukturu poput zidina, terma, teatara, akvedukta i sl.,23 pase u sveop}em gubljenju prepoznatljive slike i institucija gradskog

13 Badurina, 1992.

14 Sui}, 1976: 227-262; Goldstein,1992: 83-111.

15 Goldstein, 1992: 65-67.

16 Goldstein, 1992: 91.

17 Godstein, 1992: 43,84, premaPorfirogenetu, DAI 29/21-27.

18 Goldstein, 1992: 54,90,106.

19 Ibid.

20 Sui}, 1976: 248, 255; Goldstein,1992: 54,99; Marin, 1994:86-91.

21 Sui}, 1973: 34; Goldstein, 1992:101.

22 Sui}, 1976: 241, 248-249;Goldstein, 1992: 100.

23 Sui}, 1976: 249; Goldstein,1992: 91.

PROSTOR

ppppp 288


ìvota ponegdje u literaturi bizantski gradovi definiraju kao naselja ukojima je moralo biti biskupsko sjedi{te, ili su u njima barem bile po-hranjene znatnije sveta~ke relikvije.24

U takvoj situaciji zbunjuje ~injenica da u onodobnim pisanimizvorima za isto~nu obalu Jadrana nesrazmjerno raste broj zabiljeènihgradova pa je, primjerice, u ravenskog Kozmografa broj spomenutihcivitatesa na tom podru~ju bitno ve}i nego u bilo kojem poznatomstarijem anti~kom izvorniku!25 I u o~ima suvremenika gubi se, dakle,jasna granica izme|u grada i sela, jer se u postjustinijanovo doba valjdai mnoge anti~ke ruralne naseobine, posebice ako su u me|uvremenubarem provizorno utvr|ivane, nazivaju gradovima.26 Va`nost utvrda uto je vrijeme toliko velika da su, bez obzira na sve ostale kriterijedefiniranja grada i razlike u njihovim funkcijama, zidine moglepodignuti rang naselja. Tako uz brojne Kozmografove civitates, Ivan\akon neku neznatnu utvrdu na Bra~u naziva urbsom (!)27, a KonstantinPorfirogenet dalmatinskim gradovima ~esto dodaje atribut kastron28,nagla{avaju}i poglavito njihov fortifikacijski karakter.

3. Procesi bizantske reurbanizacijeisto~nog Jadrana tijekom 6. i 7. stolje}a3. 1. Gradovi s kontinuitetom anti~ke osnove

Najmirniji prijelaz iz razdoblja rimske antike u nesigurno dobaBizanta, i kasnije srednjeg vijeka, sude}i prema jo{ dobro sa~uvanojizvornoj urbanoj matrici i ~itljivoj anti~koj planimetriji, imali su gradoviZadar, Pore~, dijelom Trogir i Pula, a vjerojatno i Rab. Puni naseobinskikontinuitet na prvobitnoj lokaciji, s relativno o~uvanom rimskomgra|evnom strukturom, ranokr{}anskim je odnosno bizantskim slojemnove gradske arhitekture samo potvr|en.

Tu kasnu predbizantsku evoluciju grada, s vjerojatno intenzivnimkori{tenjem gradskog prostora i u vremenu Justinijanove vladavine,zorno pokazuje Zadar, u kojem je unutar zidina do kraja 5. st. inter-polirano ~ak devet reprezentativnih starokr{}anskih sakralnih objekatasmje{tenih to~no u smjeru i dimenzijama anti~kog rastera.29 Polovicom6. st., na vrhuncu vojne i kulturne rekonkviste isto~nojadranske zone,Bizant gradi i monumentalne gradske crkvene komplekse poput novekri`ne bazilike u episkopalnom sklopu Salone30, Eufrazijeve bazilikeu Pore~u31, bazilike sv. Marije Formoze u Puli32..., {to svjedo~i o snazii zna~enju tih nekoliko istaknutih urbanih sredi{ta 6. st.

Zanimljiv je na~in mikropozicioniranja kr{}anskih sveti{ta ufunkcionalnoj topografiji bizantskih gradova, osobito u odnosu premamjestu starijih poganskih kultova. Osim u Zadru i Trogiru, gdje se tedvije kultne zone gotovo preklapaju, drugdje su to posve odvojenelokacije, npr. u Saloni, Pore~u, Puli ili Ninu33, {to ne govori u prilog

24 Goldstein, 1992: 101, premaOstrogorskom.

25 Sui}, 1973: 34; Sui}, 1976: 241;Goldstein, 1992: 101.

26 Sui}, 1976: 249; Goldstein,1992: 101-102.

27 Goldstein, 1992: 103.

28 Goldstein, 1992: 103, premaPorfirogenetu DAI 29/26.

29 Sui}, 1976: 246; Veì}, 1986;Mili}, 1990: 255; Mili}, 1995: 60.

30 Marin, 1994: 80.

31 [onje, 1981; Prelog, 1986;Mili}, 1995: 63.

32 Maru{i}, 1967: 21,52-53.

33 Sui}, 1976: 243; Marasovi},1989.

PROSTOR

ppppp289


uvrijeènoj teoriji o "kontinuitetu svetog mjesta". Posve je iznimanslu~aj Splita, u kojem je kr{}anska katedrala inkorporirana u sampoganski grobni hram.

3. 2. Dislocirani i napu{teni anti~ki gradovi

U bizantskoj urbanistici posebno mjesto ima Aquileia, koja senakon langobardskog zaposjedanja zale|a i prekida veza prema sjeveruubrzo gasi prenose}i svoje urbane funkcije u novu, sigurniju luku Grado.Sli~no tome gasi se i Altino, a na otocima u Laguni ja~a Torcello.34

Analogna je mogla biti i sudbina Salone, ~ije prorije|eno stanov-ni{tvo postupno prelazi bliè moru, dijelom u zgusnute zidine Dio-klecijanove pala~e (nakon rezidencijske faze, od 4. do 7. st., ìvjela jesamo kao gospodarski kompleks i, eventualno, kao refugij)35, a diostanovnika prelazi u za{ti}enu oto~nu zonu koju je nudio obli`njiTragurion.36 Legendarni pad i razaranje Salone (614. g.) treba shvatititek kao posljednju fazu odmiranja tada, mo`da, ve} posve napu{tenogagrada.37

Tako se gasio i Epidaurum, ~ije se pu~anstvo ve} u 6. st. postupnopovla~i u svoje refugije na obli`njim oto~i}ima Mrkanu i Bobari, te naGradac i Spilan povrh @upe.38 Iako }e stari Epidaurum, sude}i po spo-radi~nim nalazima, ìvotariti mo`da i do 9. st., definitivan pomak nasigurnu hrid Lave, uz oblikovanje posve novoga grada na supstratukasnoanti~kog utvr|enja, nastao je prijenosom biskupske stolice uRaosion (danas Dubrovnik) vjerojatno po~etkom 7. st.39

Narona (Vid kod Metkovi}a) jo{ je jedan primjer nepovratnogaga{enja anti~ke lokacije uz osnivanje novog naselja bliè moru. Ta jeva`na anti~ka luka na Neretvi zbog zasipavanja donjeg toka rijeke ipostupnog stvaranja neplodne mo~vare u gradskom ageru u doba kasneantike izgubila mogu}nost opstanka nastavljaju}i, me|utim, svojepostojanje uz more na strate{ki va`noj to~ki kod Stona.40

Samo malo kasnije sli~no je pro{la Aenona (Nin), tako|er okruènazasutom lukom i mo~varom. I za nju se moè prona}i doslovnausporednica s onim {to je proìvjela Aquileia, ~iju su luku, uz ve}spomenute nevolje, gotovo zatrpali nanosi pijeska.41 Jo{ jasniju analo-giju ima Ravenna, kojoj se od 7. st. vi{e nije moglo pri}i s mora!42

Neki }e anti~ki gradovi na Jadranu ~ak potpuno nestati zbognemogu}nosti otvaranja nove lokacije. To se dogodilo s mno{tvompodvelebitskih naselja: Ortopla (Stinica), Vegium (Karlobag), Lopsica(Jurjevo), Argyruntum (Starigrad) itd.; ona, naime, vi{e nisu imalakopnenih komunikacija, a ostala su i izvan bizantskoga plovnog putakoji je na tom dijelu i{ao podalje od njih, uz otoke. Ni pojas pod-velebitskih castra, {to su kao prvi obrambeni zid nastala u prvimgodinama Justinijanove rekonkviste, nije uspio osigurati naseobinskikontinuitet spomenutih liburnijskih gradova.43 Od tih naselja uspje{nu,i to ~ak trostruku tranziciju lokacije, ~ini se da je ostvarila samo Senia

34 Goldstein, 1992: 97.

35 Marasovi}, 1980; DvoràkSchrunk, 1989; Mili}, 1990: 252;Goldstein, 1992: 44; Marin, 1994:86-87; Mili}, 1995: 65.

36 Goldstein, 1992: 91.

37 Nikolajevi}, 1975; Marin, 1988:85-94; Goldstein, 1992: 91-95;Marin, 1994: 86-89.

38 Foreti}, 1987: 10; Rapani},1987: 43; Goldstein, 1992: 34.

39 Sto{i}, 1986; Foreti}, 1987: 11;Sto{i}, 1987: 15,22; Rapani}, 1987:40-43; Goldstein, 1992: 35-38;Pekovi}, 1994; Mili}, 1995: 242-243.

40 Goldstein, 1992: 96, 98.

41 Goldstein, 1992: 95-96, 98, pre-ma: L. Marcuzzi, Aquileia (1980).

42 Goldstein, 1992: 98, premaProkopiju; Mili}, 1995: 54.

43 Tomi~i}, 1990; Goldstein,1992: 97.

PROSTOR

ppppp 290


(Senj). Krajem 6. st. njezino stanovni{tvo trajno prelazi u sigurnostsvoga dotada{njega oto~nog refugiuma na kastronu Korinthia, nasuprotnoj kr~koj obali gdje je osim visinskog naselja u samoj utvrdistvoren i prostrani lu~ki suburbij izme|u dviju dubokih uvala.44

Me|utim, i ta je aglomeracija gubitkom strate{ke va`nosti u 11. st.raseljena, pomakav{i se na tre}u lokaciju povrh plodne i dobro za{ti}eneba{}anske doline "na ka{tel", da bi se od 15. st. nova Ba{ka spustila uluku, na samo more.45

Promjena prostorne hijerarhije i potpunoga gubitka zna~enja zbognovih prometnih silnica tako|er su mogu}i razlog napu{tanja gradova.Uz neospornu ~injenicu razaranja, tako je odumirao Nesactium (kodViza~a), jer je od polovice 6. st. kontrolu svih plovnih putova na vrhuIstre potpuno preuzela Pula.46

Tih nekoliko primjera s obalnog dijela isto~nog Jadrana zornopokazuje da je bizantski grad u relativnoj sigurnosti mogao funkcioniratisamo na otocima, gdje se u Justinijanovu i postjustinijanovu razdobljuu nekolicini za{ti}enih luka odvijala ìva trgovina.

Vrijedno je u tom kontekstu istaknuti poloàj {to ga je imaoApsorus (Osor), taj u 6. i 7. st. neosporno najva`niji i najsigurniji bizant-ski oto~ni grad na Jadranu.47 Dokaz snage grada je i novoutemeljenaosorska biskupija iz 530. g.48

Glede kontinentalnog podru~ja (Panonnia) sa~uvalo se mnogomanje izvora o stanju i sudbini gradova. S obzirom na druk~ije povijesneokolnosti, rane provale barbara i prekid urbanog ̀ ivota ve} krajem 4. st.(provala zapadnih Gota 378. g.), ondje gotovo i nema sa~uvanihmaterijalnih ostataka koji bi govorili o naseobinskom kontinuitetubarem nekih kasnoanti~kih naselja. Od {est biskupskih sjedi{ta {to bismoih na promatranom prostoru me|urje~ja Save, Drave i Dunava moglismatrati gradovima do polovice 5. st. (provala Huna 441. g.) uga{ene subiskupije Mursa (Osijek), Cibalae (Vinkovci), Iovia (Ludbreg) i Bassiana(Donji Petrovci).49 Stoga jedine relikte urbanoga kasnoanti~kog ìvota,uz neke sporadi~ne nalaze arhitekture 7. st., obe}avaju preostalaepiskopijska naselja Sirmium (Srijemska Mitrovica - definitivan padgrada pod Avare 582. g.) i Siscia (Sisak - odrào se do po~etka 7. st.).50

3. 3. Novonastala naselja - to~ke bizantskeurbane nukleacije

Specifi~nost bizantske reurbanizacije isto~ne obale Jadranatijekom 6. i 7. st. jest i stvaranje novih sredi{ta naseobinske nukleacijena do tada nenapu~enim lokalitetima, gdje se uz osamljene bizantskeutvrde i prve samostanske komplekse razvijaju za{ti}ena semiurbananaselja.

Tragove takvih naselja danas je vrlo te{ko identificirati, me|utimmoug}e je ukazati na generativne ~initelje, oslonjene poglavito napovijesne okolnosti u vrijeme njihova nastajanja,

44 Gunja~a, 1986: 127, T.XX.1;Faber, 1986/1987: 121-126, T.8,9;Tomi~i}, 1986/1987: 148-151,T.6,7,8; Ciglene~ki, 1987: 104-105,fg. 153-157; Brusi}, 1988: 112-113;Tomi~i}, 1988/1989: 34-35, T.12,13.

45 Autor priprema posebnu stu-diju o prostorno-povijesnom raz-voju naselja Ba{ke.

46 Maru{i}, 1967: 36-37; Maru{i},1986.

47 Badurina, 1982: 1976; Imamo-vi}, 1982: 80,82.

48 Faber, 1982: 75.

49 Migotti, 1994: 47.

50 Ibid.

PROSTOR

ppppp291


3. 3. 1. Uloga samostana i kultnih mjesta

Iako se najraniji sloj mona{kih nastambi na tlu Hrvatske obi~noveè za pojavu bazilijanaca, sustavno {irenje samostanskih punktovapojavljuje se tek kao posljedica Justinijanova darivanja (nakon 535.g.) nekih posjeda u Istri, Dalmaciji i Panoniji (!) Sv. Benediktu.51

U toj prvoj (pred)benediktinskoj ekspanziji djelomi~no se revita-lizira latifundijska tradicija velikih agrarnih posjeda52, a osim takoorganiziranih gospodarskih sredi{ta {to ponegdje izrastaju na temeljimaanti~kih villa rustica (npr. samostani na [}edru53, Mirje iznad Postira naBra~u54), samostani postaju i to~ke sna`nih sakralnih i kulturnihzra~enja. Uz to, ~esto su {ti}eni utvrdama (mona{ki kompleks na otokuOrudi, povezan s kastronom na oto~i}u Palacolu, ili npr. Sv. Petar kodIlovika)55, {to je moralo privu}i disperzirano ruralno stanovni{tvo ipotaknuti razvoj nekih za sada slabo istraènih naseobinskih oblika.

I brojne ladanjske crkve (npr. na Bra~u i [olti)56 u nekim sufunkcijama zamjenjivale urbana sredi{ta kojih na otocima gotovo i nijebilo. Sli~na je situacija zate~ena i na dijelovima kopnenog zale|a,posebno izme|u rijeka Cetine i Krke.57 Iz toga su vremena poznati i prvigradski cenobiji, npr. u Puli, koji su, me|utim, u urbanom okoli{u imaliposve druk~iji poloàj.

3. 2. 2. Uloga novih utvrda

U drugoj polovici 5. st., u posljednjem predbizantskom slojuizgradnje utvr|enih naselja, procesom novog fortificiranja uglavnomje bio zahva}en prostor Istre (Bale, Dvigrad, Stari Go~an, Nezakcij...)58.Na podru~ju Dalmacije, uklju~uju}i i sjevernu podvelebitsku zonu,nastanak prate}ih suburbijskih, ~esto i utvr|enih stani{ta, veè se zabrojne bizantske fortifikacije, {to su uzdu` Jadranske obale nastale uzamahu Justinijanove rekonkviste, tijekom druge polovice 6. st. Dva subitna razloga odredila izgradnju tih utvrda, a uz neke od njih i nastanakve}ih civilnih naselja.

- Zbog ve} spomenutoga gubitka kopnenih komunikacija jedinipreostali prometni put uzdu` obale bio je morski. Plovidba se odvijalapo tzv. vanjskoj i, rje|e, po unutra{njoj trasi. Obje su prolazile tik uzotoke, podalje od kopna. Stoga je na liniji kretanja bizantskih la|a,ina~e obiljeènoj brojnim nalazi{tima, na istaknutim oto~nim to~kamabilo nu`no izgraditi gusti sustav promatra~nica i utvr|enja kojih je odrta Planka u srednjoj Dalmaciji do obale Istre bilo ~etrdesetak.59

Mogu}nosti vizualne komunikacije odredile su njihovu me|usobnuudaljenost na 5-10 km (tako su npr. raspore|ene utvrde Gustijerna iGradina na @irju60, naVrgadi, Toreta na Kornatu61, Sv. Mihovil naUgljanu, Straà na Istu, zatim Sv. Damjan na Rabu62, Sv. Marko i Glavinana Krku63 itd.). Na osobito va`nim mjestima grade se ve}i bizantskikastroni koji svojim znatnim dimenzijama u nekim slu~ajevima odgo-varaju veli~ini onda{njih gradova npr. kastron Ka{telina-Kampor na

51 Goldstein, 1992: 109.

52 Ibid.

53 Goldstein, 1992: 41, prema:Petri}, Otok Hvar, Arheolo{kipregled, 21 (1980): 68-69.

54 Marin, 1980; Fiskovi}, 1982:164, 165, 189; [imunovi}, 1987: 106;Belamari}, 1994: 11, 52-56.

55 Badurina, 1982: 172, 176, not.12.

56 Fiskovi}, 1982; Belamari},1994.

57 Jeli~i}, 1984; Migotti, 1990.

58 Maru{i}, 1967: 5,37; Maru{i},1975 pass.; Sui}, 1976: 237;Maru{i}, 1986: 83.

59 Badurina, 1982: 173-176;Badurina, 1992.

60 Ivekovi}, 1927; Brusi}, 1988:116.

61 Ivekovi}, 1927; Petricioli, 1970.

62 Gunja~a, 1986: 127; Brusi},1988: 112.

63 Gunja~a, 1986: 127; Faber,1986/1987: 116-121, T.4-7; Brusi},1988: 112-116.

PROSTOR

ppppp 292


Rabu zaprema 1,34 ha povr{ine, dimenzija 295x70 m64; utvrda Sv.Juraj nad Pagom, 75x70 m65; Korinthija na Krku, 90x50 m + velikopodgra|e s oko 1 ha naseobinske zone66; brijunski kastrum, oko 1,2ha67 itd.).U njihovoj unutarnjoj strukturi ~itljiva je sloèna funkcionalnatopografija koja osim fortifikacijskih elemenata ~esto sadrì sakralneobjekte (sve ~etiri spomenute utvrde unutar zidina ili u njihovoj nepos-rednoj blizini imaju i velike bizantske crkve). Na mnogim se lokalitetimajasno naziru i gra|evine stambenog odnosno civilnog karaktera (kao ubizantskom kastrumu na Velom Brijunu68, podgra|u Korinthijesmje{tenome izme|u dviju luka na lokalitetu Bosar69 itd.). Za te jeutvrde zbog oskudne dokumentacije jo{ zasad te{ko odrediti jasnutipolo{ku i morfolo{ku klasifikaciju. Poznati su primjeri savr{eno

SL. 1. USPOREDNI PRIKAZVELIÎNA I TIPOVA NEKIHUTVR\ENIH BIZANTSKIH NA-SELJA NA ISTO^NOM JA-DRANU: A-ULAZ, B-SAKRAL-NI OBJEKT

Izradio � Made byZ. Kara~ (prema: Ivekovi}, 1927;Mlakar, 1976; Badurina, 1982;Faber, 1986/1987; Tomi~i},1988/1990)

FG. 1. COMPARATIVE ILLU-STRATION OF THE SIZES TY-PES OF SOME FORTIFIEDEAST ADRIATIC BYZANTINESETTLEMENTS: A-ENTRAN-CE, B-SACRAL BUILDING

PROSTOR

ppppp293


pravilnih geometri~nih kastrona, za sada bez indikacija o unutarnjimstrukturama, {to su izgra|eni na niìm, zaravnjenim oto~nim lokacijama(npr. Palacol, dimenzija 27,5x27,3 m; Sv. Petar kod Ilovika, 32x20m)70, no mnogo su ~e{}e organi~ne formacije na te{ko pristupa~nimvrhovima, u kojih je po pravilu prisutan i gradinski supstrat (sl.1).

- Drugi vaàn razlog zbog kojega je Bizant gradio impozantnesustave vi{enamjenskih utvrda jest stvaranje mreè refugija za okolna,neutvr|ena ruralna naselja.71 Carstvo je svoju brzu ekspanziju moralofiksirati krajnje racionalnim fortifikacijskim zaposjedanjem prostora,jer za kratko vrijeme fizi~ki nije bilo mogu}e, a ni isplativo, utvr|ivatii odràvati ba{ sva zate~ena naselja. Poslijedica ovoga ~initelja su brojnejo{ i danas vidljive Bizantske utvrde po vrhovima jadranskih otoka.

SL. 2. "BIZANTSKI KASTRUM",UTVR\ENO KASNOANTI^KONASELJE NASTALO NA SUP-STRATU RIMSKE VILLAE RU-STICAE U UVALI DOBRIKANA VELOM BRIJUNU

FG. 2. "BYZANTINE CAST-RUM", A FORTIFIED LATE--CLASSICAL SETTLEMENTBUILT ON THE SUBSTRA-TUM OF A ROMAN VILLARUSTICA IN DOBRIKA BAYON VELI BRIJUN

64 Brusi}, 1988: 112; Tomi~i},1989: 32-34, T.6-11.

65 Tomi~i}, 1988/1989: 30-32,T.2-5; Tomi~i}, 1989.

66 Cfr.not. 44 (prema A. Faber,dimenzije kastrona Korinthija su40x70 m).

67 Mlakar, 1971: 14,31; Mlakar,1976.

68 Mlakar, 1971: 14,31; Mlakar, 1976;Sui}, 1976: 238; Radi{i}, 1985: 42,52;Maru{i}, 1986: 84; Brusi}, 1988: 116.

69 Cfr. not. 44.

70 Badurina, 1982: 171,174.

71 Goldstein, 1992: 104.

PROSTOR

ppppp 294


4. Umjesto zaklju~ka - problemkontinuiteta novih bizantskih naselja

S pojavom novih, sigurnih to~aka neka stara naselja, kako smovidjeli, potpuno zamiru, a u njihovoj blizini od prvotnih kastronarefugija, iako rijetko, nastaju posve novi gradovi (primjer Dubrovnika).Ve}ina bizantskih utvrda s pripadaju}im naseljima u promijenjenimokolnostima nije preìvjela srednji vijek, iako su se neke odràle vrlodugo, poput brijunskog kastruma, unutar ~ijih je zidina civilno naseljeegzistiralo sve do 16. st.72 (sl. 2). Te bizantske utvr|ene to~ke zarana sunapu{tene, osobito kad je rije~ o naseljenim visinskim aglomeracijamasmje{tenim podalje od mora ili pogodne luke. Istu su sudbinu doìvjeleutvr|ene ladanjske kasnoanti~ke pala~e, gra|ene na prijelazu iz 5. u 6.st. (npr. Ostrvica u Poljicama, Pola~a na Mljetu)73, oko kojih su,odumiranjem njihove rezidencijske funkcije, u 6. i 7. st. nastajala manjaruralna naselja ograni~enog trajanja.

Ta i brojna druga pitanja koja ovdje nisu mogla biti {ire razmotrena,a odnose se na sudbine gradova na isto~noj obali Jadrana tijekom 6. i 7.st. pribli`no pokazuju raspon otvorenih bizantskih tema i neke smjerovebudu}ih istraìvanja u hrvatskoj povijesnoj urbanistici.

***

72 Mlakar, 1971: 31.

73 Sui}, 1976: 239; Rapani}, 1984.

SL. 3. "GRADINA" NA OTO-KU @IRJU, ZIDINE BIZANT-SKOG KASTRUMA

Izvor � Source]. Ivekovi}, 1927:56

FG. 3. GRADINA OF @IRJEISLAND FORTIFICATION OFBYZANTINE KASTRON

PROSTOR

ppppp295


Literatura � Bibliography

1. Badurina, A. (1982), Bizantska utvrda na oto~i}u Palacol (Arheo-lo{ka istraìvanja na otocima Cresu i Lo{inju), Izdanja HAD, 7 :171-178, Zagreb.

2. Badurina, A. (1992), Bizantski plovni put po vanjskom rubusjevernih jadranskih otoka, Radovi IPU, 16: 7-9, Zagreb.

3. Belamari}, J. et al. (1994), Ranokr{}anski spomenici otoka Bra~a,Regionalni zavod za za{titu spomenika kulture - Split, Posebnoizdanje, 6, Split.

4. Brusi}, Z. (1988), Kasnoanti~ka utvr|enja na otocima Rabu i Krku(Arheolo{ka istraìvanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i u Hrvatskomprimorju), Izdanja HAD, 13: 111-119, Zagreb.

5. Ciglene~ki, S. (1987), Höhenbefestigungen aus den Zit vom 3.bis6. Jh, im Ostalpenram, Dela SAZU, 31:104-107, Ljubljana.

6. Dvoràk Schrunk, I. (1989), Dioklecijanova pala~a od 4. do 7. st. usvjetlu kerami~kih nalaza, Vjesnik AMZ, XXII: 91-106, Zagreb.

7. Dyggve, E. (1951), History of Salonitan Christianity, Oslo.8. Faber, A. (1982), Po~eci urbanizacije na otocima sjevernog Jadrana,

Arheolo{ka topografija Osora (Arheolo{ka istraìvanja na otocimaCresu i Lo{inju), Izdanja HAD, 7:61-78, Zagreb.

9. Faber, A. (1986/1987), Osvrt na neka utvr|enja otoka Krka odvremena prethistorije do antike i srednjeg vijeka, Prilozi OA, 3/4:113-140, Zagreb.

10. Fiskovi}, I. (1982), O ranokr{}anskoj arhitekturi na otocima Bra~ui [olti, ARR, VIII - IX: 159-216+T.I-VII, Zagreb.

11. Foreti}, V. (1987), Pisana povijesna vrela o najranijim stolje}imaDubrovnika (Arheolo{ka istraìvanja u Dubrovniku i dubrova~kompodru~ju), Izdanja HAD, 12:6-14, Zagreb.

12. Goldstein, I. (1992), Bizant na Jadranu, Biblioteka Latina et Graeca,Radovi XIII, Zagreb.

13. Gunja~a, Z. (1986), Kasnoanti~ka fortifikacijska arhitektura naisto~nojadranskom priobalju i otocima (Obrambeni sistemi upraistoriji i antici na tlu Jugoslavije), Materijali SADJ, 22:124-136,Novi Sad.

14. Imamovi}, E. (1982), O municipalitetu rimskog Osora (Arheolo{kaistraìvanja na otocima Cresu i Lo{inju), Izdanja HAD, 7:79-83,Zagreb.

15. Ivekovi}, ]. (1927), Otok @irje, ShP, n.s., I (1-2):45-59, Zagreb-Knin.

16. Jeli~i}, S. (1984), Tragovi ranokr{}anske arhitekture od izvora dou{}a rijeke Cetine (Cetinska krajina od prethistorije do dolaskaTuraka), Izdanja HAD, 8:169-180, Split.

17. Jurki}, V. (1981), Gra|evinski kontinent rimskih gospodarskih vilau zapadnoj Istri od antike do bizantskog doba, HH, 4/2:77-106,Pula.

PROSTOR

ppppp 296


18. Marasovi}, T. (1980), Prilog istra`ivanju transformacije anti~kejezgre u ranosrednjovjekovni grad, Gunja~in zbornik (ur. I. Erceget al.): 91-112, [kolska knjiga, Zagreb.

19. Marasovi}, T. (1989), Ristrutturazione delle citta sull costa orientaleAdriatica nell'epoca paleocristiana, Actes CIAC, XI:327-344, Roma.

20. Marin, E. (1980), Starokr{}anska oltarna pregrada na Mirju nedalekoPostira (Fiskovi}ev zbornik I), Prilozi PUD, 21:85-90, Split.

21. Marin, E. (1988), Starokr{}anska Salona, Biblioteka Latina et Graeca,Radovi VII, Zagreb.

22. Marin, E. (1994), Civitas Splendida Salona. Geneza, profil itransformacija starokr{}anske Salone: Salona Christiana (ur. E.Marin): 9-108, Arheolo{ki muzej Split, Split.

23. Maru{i}, B. (1967), Kasnoanti~ka i bizantiska Pula, Arheolo{kimuzej Istre, Kulturno-povijesni spomenici Istre, VI, Pula.

24. Maru{i}, B. (1975), Neki problemi kasnoanti~ke i bizantske Istre usvjetlu arheolo{kih izvora, JZ, IX/1973-1975:335-350, Pula-Rijeka.

25. Maru{i}, B. (1986), Prilog poznavanju kasnoanti~kog Nezakcija,ShP3, 16:51-76, Split.

26. Maru{i}, B. (1987), Materijalna kultura Istre od 5. do 9. st.(Arheolo{ka ista`ivanja u Istri i Hrvatskom primorju), Izdanja HAD,11/1:81-105, Pula.

27. Migotti, B. (1990), Ranokr{}anska topografija na podru~ju izme|uKrke i Cetine, JAZU - Zavod za arheologiju, Monografije, 2, Zagreb.

28. Migotti, B. (1994), Arheolo{ka gra|a iz ranokr{}anskog razdobljau kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Od nepobjedivog sunca do suncapravde. Rano kr{}anstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj (katalog, ur.Z. Demo), Arheolo{ki muzej, Zagreb.

29. Mili}, B. (1990), Razvoj grada kroz stolje}a, prapovijest - antika,[kolska knjiga, Manualia Universitatis..., Zagreb.

30. Mili}, B. (1995), Razvoj grada kroz stolje}a, 2, srednji vijek, [kolskaknjiga, Manualia Universitatis..., Zagreb.

31. Mlakar, [. (1971), Brioni, Uprava otoka Brioni, Brioni.32. Mlakar, [. (1976), Fortifikacijska arhitektura na otoku Brioni,

"Bizantski kastrum", HA, 6-7:5-49, Pula.33. Nikolajevi}, I. (1975), Salona christiana aux VIe et VIIe siecles,

Disputiones Salonitanae 1970:91-95, Arheolo{ki muzej Split, Split.34. Pekovi}, @. (1994), Nastanak i razvoj crkve sv. Vlaha u Dubrovniku

"Dubrovnik", n. s. V (5): 43-78, Dubrovnik.35. Petricioli, I. (1970), "Toreta" na otoku Kornatu, Adriatica

Praehistorica et Antiqua (ur. V. Mirosavljevi}, et al.):717-725,Arheolo{ki institut Filozofskog fakulteta, Zagreb.

36. Prelog, M. (1986), Eufrazijeva bazilika u Pore~u, GZH et. al.,Monumenta Artis Croatiae, I/4, Zagreb.

37. Radi{i}, F. (1985), Brioni, NIRO Privredni vjesnik, Zagreb.38. Rapani}, @. (1984), Kasnoanti~ka pala~a u Ostrvici kod Gata

PROSTOR

ppppp297


(Poljica), (Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Turaka),Izdanja HAD, 8:149-162, Split.

39. Rapani}, @. (1987), Marginalia o "postanku" Dubrovnika (Arhe-olo{ka istraìvanja u Dubrovniku i dubrova~kom podru~ju), IzdanjaHAD, 12:39-50, Zagreb.

40. Sto{i}, J. (1986), Saèti prikaz istraìvanja, nalaza i problemaprezentacije pod katedralom i Buni}evom poljanom u Dubrovniku,Godi{njak ZSKH, 12:241-248, Zagreb.

41. Sto{i}, J. (1987), Prikaz nalaza ispod katedrale i Buni}eve poljaneu Dubrovniku (Arheolo{ka istraìvanja u Dubrovniku i dubrova~-kom podru~ju), Izdanja HAD, 12:15-38, Zagreb.

42. Sui}, M. (1973), Odnos grad-selo u antici na isto~noj jadranskojobali, JI^, 3-4:13-40, Beograd.

43. Sui}, M. (1976), Anti~ki grad na isto~nom Jadranu, SNL-Institut zaarheologiju Sveu~ili{ta u Zagrebu, Studije iz historije urbanizma, I,Zagreb.

44. [imunovi}, P. (1987), Bra~, vodi~ po otoku, Turistkomerc,Biblioteka Susreti, 4, Zagreb.

45. [onje, A. (1981), Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri, Izdava~kicentar Rijeka, Biblioteka Dometi, Nova serija, 6, Rijeka.

46. Tomi~i}, @. (1986-1987), Novija ranosrednjovjekovna istraìvanjaOdjela za arheologiju, Prilozi OA, 3/4:141-173, Zagreb.

47. Tomi~i}, @. (1989), Sv. Juraj iznad Paga, ranobizantski kastron,Obavijesti HAD, XXI (1): 28-31, Zagreb.

48. Tomi~i}, @. (1988-1989), Arheolo{ka svjedo~anstva o rano-bizantskom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima,Prilozi OA 5/6:29-53, Zagreb.

49. Tomi~i}, @. (1990), Materijalni tragovi ranobizantskog vojnoggraditeljstva u Velebitskom podgorju, Vjesnik AMZ, XXIII:139-162, Zagreb.

50. Veì}, P. (1986), Starokr{}anska arhitektura u Zadru i na zadarskompodru~ju, Godi{njak ZSKH, 12:161-177, Zagreb.

Skra}enice � AbbreviationsActes CIAC - Actes du Congres International d'archeologie chretienneARR - Arheolo{ki radovi i rasprave, JAZUDela SAZU - Dela Slovenske akademije znanosti in umetnostiGodi{njak ZSKH - Godi{njak za{tite spomenika kulture Hrvatske, Republi~ki zavod za za{titu spomenika kultureHA - Histria Archaeologica, Arheolo{ki muzej IstreHH - Histria Historica, Arheolo{ki muzej IstreIzdanja HAD - Izdanja Hrvatskoga arheolo{kog dru{tvaJI^ - Jugoslovenski istorijski ~asopisJZ - Jadranski zbornikMaterijali SADJ - Materijali Saveza arheolo{kih dru{tava JugoslavijeObavijesti HAD - Obavijesti Hrvatskoga arheolo{kog dru{tvaPrilozi OA - Prilozi Odjela za arheologiju Centra za povijesne znanosti Sveu~ili{ta u ZagrebuPrilozi PUD - Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Regionalni zavod za za{titu spomenika kulture SplitRadovi IPU - Radovi Instituta za povijest umjetnostiVjesnik AMZ - Vjesnik Arheolo{kog muzeja u ZagrebuShP - Starohrvatska prosvjeta, Hrvatsko starinarsko dru{tvo u Kninu, Muzej hrvatskih arheolo{kih spomenikau Splitu

PROSTOR

ppppp 298


Summary � Sa`etak

TRACES OF BYZANTINE TOWNPLANNING IN CROATIA

In Croatia Justinian's reconquista came to expression best through6th and 7th century Byzantine re-urbanization of the Eastern Adriatic.Old cities died out, a large number of new settlements developed, most ofthem fortified, and the focal points in the urban network of early--Byzantine Dalmatia changed.

One of the important factors in the changing urban structure was thereduction of town agers (leading to a food problem) and the overall uncer-tainty of land communications (because connections with the hinterlandwere disrupted), so that Byzantine cities could only use sea routes. Afterthe initial surge during Justinian, the number of urban inhabitants de-creased due to economic and military collapse and frequent epidemics, sothe towns became "too big" for their reduced population to defend. Thisresulted in the decrease of the land area that belonged to the town, a flightto the safer islands, and the construction of new Byzantine fortified towns.

In studying the problem of attribution and classification of east-Adriatic Byzantine towns (urbs-civitates-castrum...) the author pays spe-cial attention to ruralization processes in towns (the creation of "agrourban"settlements) as classical urban functions diminished and the classical ur-ban infrastructure was neglected. Overall insecurity led to the develop-ment of fortified Byzantine settlements (kastrons). The level of a settlement'surbanization probably resulted from its position in the church hierarchy (abishop's see, possession of holy relics, and so.

Three basic types of towns are singled out from the aspect of conti-nuity:

- urban centres with continuity from a classical foundation and arelatively well preserved pre-Byzantine matrix (Zadar, Pore~, Pula, Rab,Osor, Trogir), in which monumental Byzantine structures were interpo-lated in the 6th and 7th centuries (the Euphrasian Basilica in Pore~, StMary Formosa in Pula);

- dislocated and deserted classical towns that died out completelyduring Byzantine rule for various reasons (Salona, Narona, Epidaurum,Nesactium, and especially the continental towns of Pannonia);

- new Byzantine towns which developed in the 6th and 7th centu-ries beside strong church centres (isolated monasteries) or Byzantine for-tifications that dotted the peaks of Adriatic islands along the sailing route(Ka{telina-Kampor on Rab, Sv. Juraj on Pag, Korinthia on Krk werecastrums with a settlement structure).

Almost all the newly-founded Byzantine settlements disappeared,few of them surviving the Middle Ages (urban discontinuity). An excep-tion is the castrum on Veli Brijun, which lived on until the 16th century.The only example of full settlement continuity is Dubrovnik.

Zlatko Kara~

hrvatski, pdf (475 kb)

Documents