i. fiskovi}: engleski alabasterni reljefi u ^ari na kor

42

I. Fiskovi}: Engleski alabasterni reljefi u ^ari na Kor~uli Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (43–54)

43

Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. (43–54) I. Fiskovi}: Engleski alabasterni reljefi u âri na Kor~uli

Igor Fiskovi}Filozofski fakultet, Zagreb

Engleski alabasterni reljefi u âri na Kor~uli

Izvorni znanstveni rad – Original scientific paper

predan 11. 9. 2003.

Sa‘etak

U hodo~asni~koj crkvi Gospe od Polja kraj ̂ are na Kor~uli nalazi seoltar sastavljen od sedam alabasternih reljefa, na kojima se redajuglavni prizori mariolo{kog ciklusa. Uz potanke deskripcije ukazujese na njihovo oslanjanje na tuma~enja Gospina ‘ivota u znamenitojknjizi »Zlatna legenda«, koju je sredinom 13. stolje}a napisao domi-nikanac Jacopus de Voragine.

Osim obja{njavanja simbolike, koja uz tipi~no srednjovjekovnu na-raciju pru‘a osnovu za scenski razvijene kompozicije, posebno se

govori o mogu}im utjecajima crkvenih prikazanja. Tuma~i se i pore-dak reljefa na oltaru, koji se ne pridr‘ava originalnog teolo{kogredoslijeda.

Usporedbom sa srodnim radovima engleske provenijencije predla‘ese u‘e vrijeme nastanka reljefa, izme|u 1420. i 1440. godine, te seanalizom plasti~kih kvaliteta djelo tuma~i iznimnim spomenikom stra-nog podrijetla stopljenim s kulturom Dalmacije.

Klju~ne rije~i: âra, Kor~ula, Nottingham, alabaster, oltar, gotika

U naslje|u kasnosrednjovjekovnoga kiparstva ~itave Euro-pe engleski alabasterni reljefi op}e su poznata i dosta dobroprou~ena spomeni~ka vrsta, odnosno vrijedna skupina. Po-kazuju}i odlike razvijenoga goti~kog stila, nalaze se na mno-gim mjestima i mahom pripadaju djelatnosti iz grada Nottin-ghama u grofoviji East Midlands, gdje se odavno iz bogatihprirodnih nalazi{ta crpio ina~e drugdje rijedak a oduvijekskup alabaster. Tamo se stoga razvila proizvodnja u specija-liziranim radionicama, koje su od prve polovice 14. do sredi-ne 16. stolje}a izra|ivale reljefe pa i kipove,1 namijenjeneizlaganju na oltarima velikih i malih crkava. Zbog mnogo-brojnosti me|usobno u plasti~koj kakvo}i dosta ujedna~enihradova, gotovo da su unato~ liturgijskoj namjeni poprimalizna~enje obrtni~kih djela, to vi{e {to se na njima u manjedimenzije vjerno prenosila morfologija monumentalne skul-pture. No svakako se na njima, slijedom duhovnih sadr‘aja ai zbog osjetljivosti gra|e, brusila goti~ka stilistika prepoz-natljivih svojstava i estetskih dometa izrazito sjevernja~kogpostanka. O tome u literaturi koja se bavi likovnom kultu-rom i ba{tinom srednjeg vijeka postoji mno{tvo pouzdanihtekstova, pa su i hrvatski povjesni~ari umjetnosti utemelje-no obratili pozornost na srodne radove u na{im krajevima.2

Nabrojili su ih desetak, prete‘ito fragmentarno sa~uvanih naprimorju, uglavnom ih smatraju}i importom iz vremena kadsu se daleka engleska sveti{ta li{avala svojeg figuralnog ure-sa. Poznato je, naime, da su se pri tamo{njoj pobjedi reforma-cije vrlo slikoviti i istan~ano oblikovani plasti~ki spomenici

uklanjali iz izvornih svojih oltarnih postava, te prodavalionima koji ih gledahu kao svojevrsnu dragocjenost, sadr‘aj-no privla~nu, s prikazima univerzalne religijske va‘nosti, iodna{ahu u svoje krajeve, ne samo kao uspomenu nego iduhovnu potporu. Najvjerojatnije je tim putem i do na{e obaledospio odre|eni broj tovrsnih umjetnina, koje se stoga do-sad i ne ubrajahu u doma}e nasljedstvo iz razdoblja svojegnastajanja.

Me|u navedenim umjetninama odavno je uo~ena vrsno}aalabasternog vi{edijelnog, me|u drugima najslo‘enijeg a inajpotpunijeg oltara u Bogorodi~inoj crkvi sred polja pod-no naselja âre na otoku Kor~uli,3 koja je uglavnom zbognjega postala mjestom hodo~a{}a. Osim {to se uz sveti{te srazlogom slavljenja »svete prilike« vezivahu legende u sti-hovima i prozi zanimljivih kazivanja, njegove »zamjerneslike« spomenuo je potkraj 17. stolje}a splitski knji‘evnikJerolim Kavanjin u svojem o primorskoj kulturi odli~no oba-vije{tenom spjevu.4 Prete‘ito je njihovo zanimanje bilo us-mjereno ~udu pojave tih izgledom i gra|om za na{e podneb-lje pomalo neobi~nih umjetni~kih djela, pa se u prvi planisticalo vjerovanja o oluji koja ih je izbacila na otok, uzposebnu pri~u o pastirici i premje{tanju do kona~nog odre-di{ta u staroj crkvi. Ta je predaja pre‘ivjela do danas, nose}istoljetna priznanja kakvima se diljem Dalmacije di~i malibroj mjesta.5 Na takvim pretpostavkama ipak je oltar Gospeârskog polja u novije doba ostao donekle zanemaren, a zas-lu‘uje potanji prikaz kao najizvrsniji primjer gotike dalekog

44


sjevera u hrvatskim zemljama.6 Spram mnogobrojnih tipo-lo{ki posve srodnih u pogledu oblikovnih i tehni~kih poje-dinosti, nedvojbeno potvr|uje visoku razinu dora|enosti, temu je u danim standardima mo‘da zanimljivije o~itati iko-nografske osobitosti. O tim se pitanjima ina~e pri obradi is-tovrsnih djela malo govorilo, budu}i da ona najbrojnija uEngleskoj razumljivo proizlaze iz tamo{njih vjerskih u~enjai gledi{ta, pa sadr‘ajno ne odska~u od uobi~ajenih normi,kao {to su u nas izuzetna s obzirom na sve kakvo}e kojenose. Njih pak pro‘ima ista ona lirska poetika, gotovo idea-listi~ko ushi}enje ili pro~i{}ena ljepota {to izvan mediteran-skih stvarala~kih krugova op}enito ja~e obilje‘ava umije}ekasnosrednjovjekovnih kipara, koji u svojim tra‘enjima na-vedenoga nadilaze realisti~ke forme, te plasti~ke slike privo-de u gotovo natprirodne sfere.7 U tom smislu i ovo ostvarenjesadr‘i iskustva s na{im krajevima slabo srasle tzv. dvorskeumjetnosti, podaju}i svemu prikazanome osobitu otmjenosti plemenitu istan~anost, koje nisu samo prosje~na manirabudu}i da nalaze potporu pa i opravdanja u neposrednimtuma~enjima prikladno izabranih sadr‘aja.

Sa~uvana cjelina tipi~nog oltara sastoji se od osam alabas-ternih plo~a pravokutnih obrisa, na prednjoj strani obra|e-nih u dubokome ali nje‘no ra|enome reljefu pomno ispolira-nih povr{ina. Me|u njima je pet prizora razra|enih vrlo nara-tivno,8 s izrazitim smislom za slikovitost kakvu sredozemnopovijesno kiparstvo op}enito ne primjenjiva{e u toj mjeri.Dvije su dodatne plo~e istovjetne visine no u‘e, jer je nasvakoj samo po jedan vitki lik stiliziran poput ostalih alikrupniji, dok je najmanja, izdvojena, plo~a izrezbarena go-ti~ki umre‘enim vise}im lukovima. Nedvojbeno je slu‘ilakao zaglavak srednjem dijelu vodoravne kompozicije, kojojporedak ~lanova bija{e izvorno druk~iji. Sude}i po brojnimistorodnim izra|evinama izvan na{e zemlje, naime, tvorili suhorizontalni niz figuralnih reljefa jednake visine, a srednji jebio nagla{en spomenutim dekorativnim dodatkom odre|e-nim koliko sadr‘ajem toliko i goti~kom stilu primjerenimhtijenjem.9 U takvu sustavu oltar se postavljao na obrednumenzu, kao {to se u Dalmaciji izlagahu slikani ki}eni polip-tisi, od kojih ve}ina otkriva druga~ije pretpostavke prethu-manisti~kog slavljenja Gospe me|u nebesnicima od prisnih

^ara, Crkva Gospe od Polja, sredi{nji prikaz na oltaru (foto: @. Ba~i})^ara, church of Lady of the Field, central scene

45


slika iz njezina ‘ivotopisa, prilago|enog pu~koj ma{ti naprepoznatljivim literarnim osnovama, za koje je na Jadranubilo malo sluha.

Me|utim su u âri, gdje izvorni oblik nisu mogli poznavati,reljefi slo‘eni u ~etverokutnom okviru, prema zamisli veli-~anja Gospina lika u duhu stila vladaju}eg u vrijeme pos-ljednjeg znatnijeg prepravljanja oltara. Bo~na su ~etiri sas-tojka stavljena simetri~no u parovima jedan povi{e drugog,pojedina~ni su pak sveci uzdignuti uz gornje, a sredi{nji jeosamostaljen usred geometrijske kompozicije koju su nala-gali razmjeri arhitekture sveti{ta nepripadaju}eg slogu i um-jetni~kom iskustvu vezanom uz druk~iji obred.10 Pritom jedonekle poreme}en pripovjedni sustav cjeline, osmi{ljeneprema poimanjima Dalmaciji strane duhovne i likovne kul-ture, a nagla{ena je unutra{nja skupna simbolika, primjerenashva}anjima sredine u kojoj postado{e ‘ari{tem slavljenja~udotvornog javljanja same Bla‘ene Djevice. Kao posljedi-ca te zbilje, uostalom, ~itav je oltar obasut srebrnim plo~ica-ma s reljefima dijelova ~ovje~jeg tijela, uobi~ajenim zavjeti-

ma potrebitih ljudi za razne pomo}i, pa je od njih naknadnona~injen i okvirni rub sredi{njoj prikazbi.

Bitno je, me|utim, da se na reljefima sri~u formule goti~kogstila u ina~icama kakve se u okru‘enju ja~e nazo~nosti kla-si~nih tradicija, u njihovu tragu op}enito prirodnijih nazorana svijet, pa i odmjerenijeg likovnog promi{ljanja, ne oplo-|avahu.11 Premda su ispunjavali sva o~ekivanja Gospina kul-ta, nesumnjivo ga i poja~avali, nisu na{li suglasja u ukup-nom likovnom stvarala{tvu otoka marljivih kamenara, ali suostavili odjeka u pu~koj pobo‘nosti i njezinim pisanim izri-~ajima. Tome je poglavito pridonijela detaljisti~ka obradareljefa, koja ne proizlazi iz osobite nadarenosti majstora, ne-go iz prethodno utana~enih na~ina prikazivanja svih scenaili oblikovanja njihovih sudionika. Slu‘e}i pak obredu, naj-~e{}e zavjetnoj svrsi, i ina~e su takvi figuralni reljefi {irilireligijske predod‘be, pa i liturgijska iskustva koja u hrvat-skoj ba{tini ne bijahu ba{ udoma}ena. Utoliko su sve razum-ljivija zna~enja tijekom stolje}a pridavana oltaru ~arske Gos-pe u kraju gdje mu se pojava uistinu nije mogla tuma~iti

âra, Crkva Gospe od Polja, Ivan Krstitelj i Navje{tenje (foto: @. Ba~i})âra, church of Lady of the Field, John the Baptist and the Annunciation

46


druga~ije negoli povijesnim ~udom. Ali je njegov vjerskisadr‘aj otpo~etka bio lako shvatljiv, pa~e i vi{e nego privla-~an, pa ga valja sa svim osobitostima razlo‘iti op{irnije ne-goli bija{e prethodno u~injeno.12

Osnovno je da reljefi pripadaju ikonografskom ciklusu Gos-pine slave, koji se poslije 13. stolje}a razgranao kao zasebanoblik religioznosti utemeljene na teolo{kim tekstovima i nji-hovim onda{njim tuma~enjima. U svrhu ~a{}enja Gospinapre~istog maj~instva nadasve se zazivahu doga|aji iz njezi-na ‘ivota koji dokazuju veli~inu uloge i neprijepor svetosti.Pritom se u misterije upletala simbolika najspremnija da ihizrazi, premda je sve izmirivala slojevita pu~ka naracija injoj odgovaraju}a umjetni~ka deskripcija, {to ostaju zajed-ni~ka ishodi{ta i ovog spomenika. Uz to se u potanjoj razradireljefi najizravnije zasnivaju na znamenitoj tzv. Zlatnoj le-gendi, koju je sredinom 13. stolje}a bio sastavio u~eni Jaco-bus de Voragine, talijanski dominikanac – nadbiskup,13 ~ijeglavno djelo Legenda Sanctorum bija{e steklo izuzetnu po-pularnost postav{i uz Sveto pismo me|u kr{}anima naj~ita-nija knjiga. Zato je i prozvana »zlatnom«, a duboki je odjek

ostavila upravo u ra{~lanjenim predod‘bama Bla‘ene Djevi-ce Marije, bez obzira na vrstu i mjesto njihova stvaranja.Posebno se u ovim primjerima mo‘e zamijetiti kako se zaokru-‘ena sadr‘ajna cjelina dijelom naslanja i na stare tekstovekoje vjerski nauk pripisuje sv. Ivanu Evan|elistu, ~iji je likpostrance s parnjakom sv. Ivanom Krstiteljem ciljano prido-dan ciklusu jedinstvenog oltara.14 U tom pogledu, naravno,idejno rje{enje pojedinih reljefa svjedo~i o liturgijskim obi-~ajima srednjovjekovne Engleske, ali i u ba{tini jadranskeHrvatske oni ostaju najpotpunijim prikazom ikonografsketeme koja poglavito veli~a klju~ne dogmatske stavke Gospi-ne slave.

U tom smislu reljefi poredani poput stripa, slikovnice ~itke inepismenima, prikazuju redom Navje{tenje Bla‘enoj Djevi-ci, Ro|enje Isusa, Poklonstvo triju kraljeva, Uznesenje Bo-gorodice te Krunjenje Bogorodice. U me|usobno pomno smi{-ljenome odnosu, uz odabir karakteristi~nih motiva, odredase na njima koliko pripovijednim toliko simboli~nim izri~a-jem razla‘e posve}enost Marijina djevi~anstva i, dakako,utvr|uje temeljni nauk o bo‘anskoj naravi njezina sina. Na

^ara, Crkva Gospe od Polja, Ro|enje Kristovo (foto: @. Ba~i})^ara, church of Lady of the Field, Nativity

47


oltaru pak uspostavljenom sredinom 18. stolje}a,15 prizoruUznesenja dano je sredi{nje mjesto u skladu s ~injenicom dase u ̂ ari slavi Velika Gospa. Me|utim, nije sigurno da izvor-no to bija{e glavni prikaz budu}i da je Bla‘ena Djevica dos-tigla punu slavu tek krunidbom na nebu, zgodimice pra}e-nom Sv. Trojstvom, koje mu daje izvornu ideolo{ku pred-nost. Obvezatni je pak prikaz krunjenja bo~nom postavomovdje zanemaren na ra~un predod‘be ~uda kojim je glavnali~nost uznesena na nebeske prostore. Taj bi se poredak mo-gao objasniti isticanjem samog ~uda pojave njezine slike naotoku iz navodno postradale la|e,16 te je u baroknom po-retku poja~ana za{titni~ka Gospina uloga nad izabranom sre-dinom dolaska. Nadasve u tom kontekstu sredi{nji polo‘ajslike Uznesenja otkriva naro~ite oblike lokalnog slavljenjajednog ikonografski davno zadanoga niza, koji se slijedomnovouspostavljenog podre|ivanja osobitom unutra{njemsadr‘aju ~ita kao knjiga izlo‘ena na oltaru.

Po~ev{i odozgo s lijeve je strane prvi lik sv. Ivana Krstitelja,bradatog starca {to stoji uspravno, zacijelo u ulozi Prete~e,koji ka‘iprst desnice upire prema sitnom janjetu u desnoj

ruci, isti~u}i ‘rtvu Kristovu prema op}epriznatom a spretnoo‘ivljenom idejnom predlo{ku. Na sljede}em do njega relje-fu Navje{tenja najistaknutiji je lik Marijin, postavljen zdes-na kako kle~i na jastuku pred stoli}em s otvorenom knjigom.Vitkim je tijelom okrenuta sredini kompozicije, ujedno i vjer-nicima, te uzdi‘e ruke ne kriju}i iznena|enje, ali i radost,koja joj diskretno ozaruje nasmije{eno lice. Iza nje o{tro raz-grnut zastor otkriva plo{ni i nepotpuno ocrtani svetokrug,koji je na ostalim prizorima redovito ~itav i nagla{eno uve-}an, kao da se samo ovdje ‘eljelo predo~iti prvobitnu ze-maljsku narav Marijina bi}a, kojega posve}uje silazak DuhaSvetoga.17 U uglu iznad Djevice proviruje an|el~i}, predo-~en u poprsju i s ra{irenim rukama kao posredni svjedok ~u-dotvornoga posvetnoga ~ina, te pri~a odmah poprima svojupunu rje~itost odnosom izme|u nezanemarivih sporednih iglavnih sudionika. Gabrijel je pak na desnoj strani, razmjer-no malen, tj. neva‘an kao puki glasnik, a sav opto~en perjemdok lebde}i prinosi uski svitak Bo‘je poruke, okomito us-pravljen nad vazom polo‘enom na pod sobe, s ljiljanom kaoznamenom djevi~anske ~isto}e Marijine. Uvrh iste strane nad

^ara, Crkva Gospe od Polja, Poklonstvo kraljeva (foto: @. Ba~i})^ara, church of Lady of the Field, Epiphany

48


oblakom jo{ je i Stvoritelj, okru‘en kitnjastom mandorlom,kao da sve blagoslivlje bradat i s krunom na glavi. Iz njego-vih usta naglo se pak prema Mariji ukoso spu{ta golubicaoprimjeruju}i dah za~e}a bez dodira, te je slika slijedom dog-me ma{tovito razvijena. Pritom joj je pripovjedni smisao kraj-nje suglasan obradi u dubokome reljefu, koji plasti~kim isti-canjem oblika vrednuje dramatiku doga|anja {to se odvijatako zgusnuto na ~itavoj povr{ini. Prvenstvo je, razumljivo,dano Mariji s otvorenom knjigom kao uputom da je samashvatila bit poruke, prema prijemu koje su odmjereni raspo-red i pokreti te veli~ine svih figuralnih ~inilaca.

Na prvoopisani se prizor ni‘e nadovezuje Ro|enje Isusa, sli-jedom oslanjanja na Jacopa de Voragine bolje re}i: Gospinoobo‘avanje maloga Isusa.18 Prema toj ikonografskoj ina~ici,naime, Marija kle~i kao sredi{nji lik u stavu molitve s nje‘-nom pozorno{}u motre}i udesno golo dijete. Uspravljen nakugli i u slavonosnoj mandorli Bo‘ji je sin predo~en likompobjednika vjeronosca, {to mu bija{e klju~no poslanstvo, pai ovdje kao da zra~i svjetlom dok svima daje blagoslov uzpogled uzvra}en Majci. Iz spilje iznad proviruju sitne glavemagarca i vola, o~ito posu|ene iz betlehemske sredine daspram teolo{koga sadr‘aja upriro|enjem prostora slike oja-~avaju pu~ku izri~ajnost, koju tako|er o~ituju dva lika malopovu~ena prema pozadini, ispunjaju}i drugu polovicu relje-fa. U Zlatnoj legendi,19 naime, ro|enje je opisano kao ~udo-tvorna objava Svjetla u {tali, te se pri~anje pro{iruje uvo|e-njem jamaca Marijina djevi~anstva, sv. Josipa i primalje Ze-bele, koja je stanje ustvrdila i prva iznijela svijetu kao zalogMarijine svetosti. Stoga prepoznatljiva na reljefu stoji utih-nuta u molitvi, dok Josip povu~en u pozadinu zorno njoj kaosvjedoku istine okrenut pokret otvorenih dlanova prenosiprema Mariji, koja ostaje nedirnuta u maj~inskoj nje‘nosti.Ponad svega dva dopojasna an|ela iza kruni{ta Nebeskogagrada {iroko rastiru svitak na kojem – po svemu sude}i –bija{e predvi|en a poslije mo‘da izbrisan natpis o objavi~uda Ro|enja Svjetla po Djevici Mariji.

Najizravnije je tim prizorom potvr|eno koliko su reljefi u^ari podre|eni knji‘evnom izvoru kojim se povodilo sjever-nja~ko kiparstvo, ina~e na na{em uzmorju nigdje ne ostaviv-{i tolika traga. Za spoznavanje podrijetla njihovih vrsno}aodlu~no je umije}e kojim su svi likovi, premda stilizirani uizrazito goti~koj, formalno izvje{ta~enoj uko~enosti, vrlo ‘i-vo postavljeni u svakoj pojedinoj kompoziciji. [tovi{e, uone tri koje oslikavaju zemaljske ~ine iz Marijina ‘ivota kraj-nje su uvjerljiva oprostorenja izvedena rasporedom likovaili samom njihovom gestikulacijom, {to se, naravno, ne li{a-va simboli~nosti ali i ne suzbija prirodnost ukupno nenamet-ljiva zbivanja. Nesumnjivo je to plod velikog likovnog is-kustva oto~ke zemlje europskog sjevera i kiparskih radioni-ca iz kojih reljefi potje~u, te se podvrgavaju pravilima doka-zivim na mno{tvu engleskih spomenika, me|u kojima Mari-jinska tematika bija{e vi{e nego u~estala.

Sli~no je opet prvoopisanome reljefu i u prikazu Poklonstvatriju kraljeva nje‘na Marija postavljena desno pod raskrilje-nim zastorom, koji joj, ve} posve}enoj, krupnom aureolomuzdi‘e dostojanstvo. Ponosno sjedi uspravna u poluprofiludr‘e}i na krilu si}u{nog i golog sina, koji pak razigran gledaglavu Oca Boga, nasuprot u visini, poradi posvjedo~enja svo-je bo‘anske naravi. U donjem uglu pred njihovim sjedalom

nauznak je usnuo Josip, sli~an ve} vi|enom na drugome pri-zoru, ne sudjeluju}i uop}e u doga|anju. Tri kralja, razli~itoodjevena, okru‘uju Majku s Djetetom, tako|er oblikovaniprema op{irnim naputcima Jacopa de Voragine.20 No fizi~-kim svojim osobinama oni prema iskustvima srednjovjekov-ne crkvene drame pojedina~no iskazuju dublje sadr‘aje sosobitim odnosom na stanja Kristove vjere u prostorima izkojih dolaze kao vladari. Melkior, }elavi starac ispunjen pre-dano{}u kr{}anstvu najprivr‘enije Europe, kleknuo je bezkrune, pru‘aju}i kr~ag Isusu, koji pose‘e za zlatnicima, {tomu osiguravaju najdragocjeniju mo} i bo‘ansku vlast nadkontinentima, uklju~uju}i i ljudsku ljubav kao jamstvo ze-maljskoga poretka s neba zadanoga. Slijedi golobradi Balta-zar iz Afrike, podjednako mla|ahan glede prihva}anja vjere,pru‘aju}i tamjan za ‘rtvenu molitvu, te mu‘evni Ga{par izAzije, nude}i u posudi smirnu za suzbijanje tjelesnog na ra-~un duhovnog, {to je potresalo tamo{nje prostore najve}ihunutra{njih mo}i.21 S najvi{e likova posredovanjem kojih suoprimjerena stanja svijeta kojim }e Isus zavladati, ova je kom-pozicija i naj‘ivlja, prostorno ~ak raslojena u tri plana, zaokru-‘enim gibanjem povezana na na~in kojemu ne smeta obliksvojevrsnog Marijina prijestolja, nego ga kosinom postave~ak osna‘uje daju}i na znanje da je najkrupniji lik kraljicakoja ispravlja mete‘ svijeta.

Svemu re~enom treba dometnuti da reljefi odreda bijahu ioslikani, dodu{e pomalo shematski pod pritiskom jednos-tavne simbolike koju nose, ali za likovnu njihovu u~inkovi-tost nedvojbeno uspje{no. Pritom slikarski izri~aj nije na-metjiv u odnosu na kiparski, jer nije proveden zakonito{}usvojeg iskustva, nego kao dopuna plasti~ke ra{~lambe. Prem-da su boje s vremenom vrlo o{te}ene, ipak se nazire kakobijahu dekorativno shva}ene i sumarno nano{ene, pa je nasvim reljefima plo{na pozadina zatamnjena i protkana zlat-nim zvijezdama, za koje se predmijeva da uzdi‘u Gospinateolo{ka zna~enja i uljep{avaju djelo na~inom bliskim go-ti~koj estetici.22 Sam lik Gospe nije oslikavan, nego redovi-to ostavljen svijetao, u prirodnoj plemenitosti alabasternegra|e iz koje je ~itav reljef izdjelan – ~ini se – namjerice dase bolje istakne nje‘nost njezine svetosti, pobo‘na misti~-nost otajstava kojima se klanjahu pohoditelji sveti{ta. Ne bise, naravno, reklo da je to u~injeno tek uspostavom ovogaoltara jer nema dokaza naknadnih brisanja, bez obzira na to{to su neke pojedinosti, poput kraljevskih kruna i posu|a,posebice ~itava tijela an|ela, ostale obojene ‘ivo zelenim ilimodrim, prili~no od starosti promijenjenim tonovima. Vje-rojatno zbog ja~anja op}eg vizualnog plasticiteta ako ne irazdvajanja prostornih planova reljefa na uglavnom zlatnojpozadini, zgodimice su obojene i unutra{nje strane pla{tevava‘nijih svetih likova. Stoga nema sumnje da su i slikarskaposredovanja bila vo|ena osje}ajem koji izrazu kipara osta-je posve suglasan, dapa~e zna~enjski srodan, premda ne do-se‘e razinu narativne deskripcije, nego je prvotna pa‘nja pok-lonjena stvaranju pozorni~ke dojmljivosti sra~unate premaprostoru crkve.

Unekoliko su druga~ije osobitosti dvaju preostalih reljefa izniza slika o Bla‘enoj Djevici Mariji. To su Uznesenje i Kru-njenje, razumije se: me|usobno razli~iti, ali osobiti po sre|e-noj, uglavnom simetri~noj kompoziciji s likovima vi{e fron-talno postavljenima i podre|enima samoj slavljenici. Na pr-vome je sredi{nja i najve}a Marija ~vrsto uspravljena u stavu

49


dodjeliteljice milosti s uzdignutim rukama, raskriliv{i pla{tunutar eliptoidne mandorle prema op}epoznatoj shemi kojamajku Spasitelja ~ini za{titnicom svih kr{}ana. To je pakpu~ka imaginacija ârana protuma~ila uzdizanjem Gospe izla|ice u âvi}a luci,23 ali pro{aranost re~enog okvira vitkeGospe sa sun~evim zrakama jam~i tematsku dosljednost pri-kazbe iz srednjega vijeka. U tom je smislu istozna~an i malilik koji, kleknuv{i zdesna i gledaju}i uvis, zate‘e Gospinpojas: to~no kao {to prema Zlatnoj legendi sv. Toma, poja-viv{i se me|u ostalim apostolima tek nakon Marijina pogre-ba, na sebi uro|en na~in nije povjerovao u njezinu smrt prijenegoli mu se Djevici na zemlji neodvojivi pojas na{ao urukama padom iz nebeske visine.24 Na reljefu, sukladno iz-vorniku kao i trajnom dogmatskom u~enju, Gospu uznose~etiri an|elka prihva}aju}i mandorlu u parovima sa stranadok zalazi u nebo, predo~eno poput ~vrste kule, gdje je u osikompozicije do~ekuje Stvoritelj s dva an|ela pobo~nika, sviprikazani u poprsjima. Dapa~e je mandorla u dnu odignutaod tla a gore zalazi u poprsje okrunjenoga Boga Oca, kojiokomitom osi spu{tenim pogledom i ra{irenim rukama osna-

‘uje sakralnu bit prizora na kojem je milosrdna za{titnica kr-{}ana jo{ bez krune no predana povezivanju neba sa zemljom.

Posljednji je prikaz Gospina krunjenja dok visoka kle~i nasvjetlosnoj kugli (ili geometrijski stiliziranome oblaku), a s~vrstih postranih postolja Krist zdesna i Stvoritelj slijeva obav-ljaju sve~anu krunidbu. Sve je, dakle, prikazano kao da sezbiva nadohvat nebu kamo su Mariju uznijeli za sinom, kojije zaslu‘nu upravo kruni. Tamo pak prebiva Stvoritelj, kojije i na reljefu s lijeva blagoslivlje dr‘e}i vladarsku kuglu nakoljenima, dok se golubica Duha Svetoga spu{ta i po simbo-li~no zadanoj osi dodiruje Djevi~inu krunu. Svi su pak nat-kriljeni {irokom zajedni~kom nebeskom krunom, a kruna seMarijina na ovome reljefu javlja prvi put oblikovana u ala-basteru pred uve}anim svetokrugom. Na ostalim reljefima,usporedno s obvezatno okrunjenim Bogom Ocem i zemalj-skim kraljevima u pohodu Kristu, naime, Djevici je vrh glavepoput plitke kape oblikovan samo obli nera{~lanjeni smotu-ljak. Nedvojbeno je to podno‘ak predvi|en za mogu}nostnaknadnog postavljanja metalne krune od strane vjernika uobrednim slavljenjima one kojoj se i u âri – kako pi{e stara

âra, Crkva Gospe od Polja, Krunjenje Marijino i evan|elist Ivan (foto: @. Ba~i})âra, church of Lady of the Field, the Crowning of Mary and St. John the Evangelist

50


‘upna kronika – pri prvom vi|enju crkvice u dolasku s okol-nih bregova pjevalo »Zdravo Kraljice«.25 Budu}i da je Gos-pa bez kiparski po~etno unesene krune na svim reljefimaosim posljednjega Krunjenja, gdje joj je glavni vladari nebasve~ano dodjeljuju, razvidno je kako oltar bija{e osmi{ljenpoput svojevrsne pozornice, koja na tragu crkvenih prikaza-nja omogu}ava gotovo kazali{ne izvedbe uz sudjelovanje‘ivih ljudi okupljenih u crkvi.

Navedeno ~itanje tako|er nam potvr|uje ispravnost poretkareljefa u sustavu koji zacijelo nije izvoran: Uznesenje je uis-tinu kao zavr{no ~udo u ‘ivotu Gospinu imalo sredi{nje mjes-to. Ono je zapravo prema svetim knjigama i prethodilo Kru-njenju, te se ~ini da je barokna postava reljefa na ~arskomeoltaru izvr{ena s punim razumijevanjem teologije prizora.[tovi{e, na stranama su gore uzdignute slike doga|anja unebeskim visinama: Navje{tenje i Krunjenje, a ni‘e su polo-‘ene slike iz zemaljskog zbivanja: Obo‘avanje djeteta i Pok-lonstvo kraljeva. Utoliko razumijevanje reljefnih postava uduhu baroknoga doba proistje~e iz zbilje pretvaranja sveti{-ta u mjesto i prostor trajanja Marijine slave.26 Iznad reljefaGospina uznesenja jo{ je po sredini dometnuta dekorativnanebnica goti~kog oblika, kakve su ~esto imali srodni engles-ki oltari u izvornim cjelinama, radi veli~anja idejno glavno-ga prizora a i uravnote‘ivanja cjeline po pretpostavkama sadr-‘aja, koji nu‘no u osnovnim izvedenicima bija{e shva}en teprihva}en i u ^ari.

Na tom se tragu, najposlije, kao krajnji s obiju strana reljef-nog niza nalaze samostalni likovi sv. Ivana Evan|elista des-no a Krstitelja lijevo. Poput pravih oslonaca ukupnoj nara-tivnoj kompoziciji oltara, ustrojenog po gotovo klasi~nimzakonima o vrijednosti simetrije unutar obrednih mjesta ipostavljenog u zaklju~ku crkvenog prostora, nagla{eni sukao vje~ni svjedoci, pa~e i tvorci pripovijesti Gospine slave.Njezini su sadr‘aji, naime, objavljeni ne samo sa spomenu-tim apokrifnim evan|eljem pripisanim sv. Ivanu, nego i za-~eti u posljednjoj knjizi Novoga zavjeta, tj. Otkrivenju ukojem se metafori~ki osobito veli~a uloge Gospe od istogapretpostavljenog pisca.27 Op}enito je on, ostav{i uz Majkunakon Sinove smrti, koju je najprisnije do‘ivio, uzeo ulogukako Isusova tako i njezina pratioca, dalje {irio nauk vjereutemeljuju}i crkve te na kraju, po nekim izvorima, bio uzne-sen na nebo. Osim time opravdanog Ivanova javljanja sa zna-menjima uzvi{enih njegovih nadahnu}a na Gospinu oltaru,ne bi trebalo zanemariti ni ~injenicu da ga se isticalo me|uprvima primaocima Bo‘je milosti, koju zacijelo bija{e spo-soban i dodjeljivati poput same Gospe, od koje se to u ~arskojcrkvi o~ekivalo, te je uklapanje njegova mladena~kog lika naoltaru milosrdne op}e za{titnice prili~no razumljivo.28

U istovjetnu smislu drugi je sv. Ivan – Ivan Krstitelj upravoprema Zlatnoj legendi uokvir srednjovjekovnih u~enja kaoprorok i znalac ve}ine vjerskih tajni, obdaren ljubavlju Bo-ga i ljudi itd., shva}an posebice bliskim Gospinim otajstvi-ma, jer mu ro|enje bija{e najavljeno na isti na~in kao i Kris-tovo.29 Tako je na oltaru u svojstvu njegova prethodnika iprvog sveca crkve kr{}anske zauzeo polazi{no mjesto, tik douprizorenja Gospina navje{tenja ve} u prvobitnom postavu.Zato je njegov isposni~ki lik poluokrenut ulijevo, tj. nizuopisanih reljefa, dok desnicom pokazuje janje Bo‘je, kojemu se polo‘eno na knjizi kr{}anskog nauka iz zagrljaja lije-

ve ruke prisno okre}e. Takav dodir sveca koji je pretkazaoKristov dolazak s oli~enjem ‘rtvenog lika na samome po~et-ku niza Gospinih slika, dakako, ~itav oltar smisleno stavlja uslu‘bu slavljenja Krista, ~emu su Bogorodica i oba sveta Iva-na, vi{estrukim metaforama me|usobno povezani, bili najis-kreniji izvr{itelji. No u sklopu Gospinih pobo‘nosti, na go-ti~kome oltaru kao i u sveti{tu, posve su joj podre|eni prido-nose}i svojim zakrivenim zna~enjima uzvisivanju njezinihotajstava, posve sukladno srednjovjekovnim predod‘bamazadanog sadr‘aja.

Po{to su obja{njene idejne pretpostavke i ikonografske zna-~ajke oltarnih reljefa Gospe ^arskog polja, neophodno jenaglasiti njihove likovne vrsno}e kao i stilske odlike. U ob-likovanju pak cjeline osim sadr‘ajno opravdanih ustroja sva-ke pojedine kompozicije, zamjetno je meko modeliranje plas-tike u podatnoj gra|i alabastera, koja zra~i prirodnim svojimsjajem. Zato su u postupku zavr{ne obrade koji smo navelisveta~ki likovi bili samo djelomi~no oslikani, a vi{e predaniu~incima vanjskog svjetla te time vjerodostojniji osnovnojsimbolici i razgovjetniji u svojoj pojedina~noj pri~i. Na svi-ma je razvijena prili~no ujedna~ena, goti~ki istan~ana fra-zeologija, {to se ustaljuje u ~esto ponavljanim, gotovo she-matskim rje{enjima nabora tkanina, koji prate skladnost pok-reta ali i obja{njavaju vrline likova. Najrazgovjetnije isti~uplemenitu, lirski promi{ljenu ‘enstvenost nje‘ne djevice Ma-rije, idealiziranu opu{tanjem haljine u duge skute, koji ni~u-}i iz uko{ene podnice prizora uve}avaju i razmjere tijela,~ine}i je posvuda opti~ki najva‘nijom. Ona zapravo i vladasvakom pojedinom kompozicijom, pogotovu u narativno raz-vijenima, gdje svojim otmjenim kretnjama otkriva raznorod-na zna~enja pobo‘ne ‘ene i bri‘ne majke. Pritom je nadasvezbog izduljivanja oblika u duhu goti~koga stila sve ispunje-no odre|enim mirom, naizglednom sporo{}u odvijanja pri-zora, koji time kao da stje~u posvetu dostojanstvena trajanjakakvo obrednome spomeniku odgovara.

Osim {to se na oltaru u izvornom poretku ostvaruje dinami~-na ritmi~nost svih reljefa zajedno, svaki od njih ima svojuprostornost. Predo~ena je strmim uzdizanjem podnica, {toomogu}ava i dubinu za oslikovljenja u kojima se, shodnosadr‘aju, likovi povla~e u pozadinu ili obi~no iz kuta pomi-~u naprijed, ipak ne po{tuju}i odnosima me|usobnih veli~i-na zakonitost perspektivnog predo~avanja. Tu se posebiceisti~e oblikovanje sporednih predmeta, svojevrsnih kulisa,poput stoli}a pred prozorom unutar Navje{tenja ili prijesto-lja na Poklonstvu kraljeva, koji, dakle, nisu samo slikovitapopuna kadrova, nego promi{ljen motiv s va‘nijim posljedi-cama. Po~etno je prostor posve}enih doga|anja odvojen odcrkvenog, napu~enog obi~nim vjernicima, koji sve motre i~itaju u prividnoj daljini, koja prizorima Gospinih otajstavapodi‘e dostojanstvo. Uspostavljena je tako ravnote‘a svih~initelja plasti~kih slika slijedom sadr‘aja ali i likovnih pra-vila stila u kojem su izra|eni. Iako su te odlike stvorene unekoj drugoj kulturnoj klimi,30 najvjerojatnije ispunjenojumjetni~kim shva}anjima pripadnika aristokratskoga dru{-tva koja hrvatska obala uglavnom nije dosezala, do‘ivjelasu prihvat kakav neprijeporno zavrijedi{e.

Povrh svega smo ve} istaknuli stalno prepletanje zbiljskog isimboli~nog u nadahnu}u i likovnoj obradi, koja se ne pod-vrgava {upljoj a ni krutoj dekorativnosti jer je pro‘eta iskre-

51


nom duhovno{}u srednjega vijeka iz engleskog plemenita{-kog ozra~ja. Tim vi{e sudionici prizora ipak podlije‘u ne-zaobilaznim, dosta blagim stilizacijama, u kojima se prepoz-naje jedinstveni govor kiparskih radionica iz grada Nottin-ghama. A me|u inim njihovim djelima nije lako izna}i podu-darne ovima zalutalima do Jadrana, budu}i da su zbog proiz-vodne koli~ine tamo{nji majstori dugo odr‘avano svoje umi-je}e sveli gotovo u okove zanata s primjenom mnogostrukoprovjeravanih obrazaca u rje{avanju kompozicija ali i kli{e-ja deskriptivnih pojedinosti koje ih tvore. U te se prosjekeposve uklapaju i djela iz ^are, nesumnjivo umjetni~ki osred-nja, iako spram ostalih istog podrijetla u Dalmaciji kakvo-}om nadmo}na.31

U kontekstu takvih zavr{nih prosudbi valja nam priznati danavedene odlike ~arskih reljefa ne skrivaju arhai~ne crte, ote-‘avaju}i im podrobnije vremensko odre|enje. Uz poja{nje-ne izvore reljefa, naime, bija{e predlo‘ena i njihova – pomojem mi{ljenju – to~na datacija u 15. stolje}e.32 Tek uspo-redbom s vi{e sli~nih ostvarenja mogli bismo je svesti u u‘eokvire, odnosno smatrati da je ~itav oltar nastao potkraj prvepolovice quattrocenta, najvjerojatnije izme|u 1420. i 1440.godine, kad djelatnost izra|ivanja goti~ke skulptura iz ala-bastera bija{e u zenitu. Na to donekle ukazuje sam tip sed-mo~lanog vodoravnog oltara uobi~ajen oko ~etvrtog deset-lje}a,33 ali jo{ vi{e op}enito prevladavaju}e zrelogoti~ke ob-likovne potankosti – primjerno zorne u opru‘enim skutimaGospinih haljina, pretjerano izduljenih radi isticanja polu-bo‘anske njezine osobnosti, a znala~ki iskori{tenih i za po-ja~avanje prostornog dojma reljefa. Na to se dogra|uje nje‘-na stilizacija plastike i stanjenost sumarno sro~enih oblikakao pomalo staromodna, iz {ireg razvoja dvorske umjetnostiizlu~ena crta. Ukupnim zbrojem takvih odlika te‘ilo se cje-lovitom dojmu svakog prizora, bez deskriptivno-naracijskihili iole ma{tovitijih lutanja, te bi uz prete‘itu vjernost op}impredajama i dosezima re~ene proizvodnje bio izli{an poku-{aj izdvajanja pojedina~nog majstorstva tvorca reljefa. Na-ravno, unato~ koliko god privla~nom toliko u vrsti kojojpripada ipak osrednjem izrazu, mo‘e se suprotstaviti nalazradioni~kog ili osobnog nekog znaka kakvi se zgodimice

pridavahu kiparskim izra|evinama u alabasteru diljemEngleske. Zavr{no uzidavanje ovih reljefa u novu oltarnukonstrukciju unutar ~arske crkvice, onemogu}ilo je, me|u-tim, takva zapa‘anja, pa dok mo‘da neki to~niji pokazateljine iza|u na vidjelo, zadr‘avamo gore navedena odre|enjadjela odmjerena sa {irim povijesnoumjetni~kim odgoneta-vanjem vrijedne spomeni~ke cjeline.

Potpunijem pak njezinu ~itanju u prostoru gdje engleski go-ti~ki reljefi jo{ ‘ive u istom zna~enju kao pri svojem nalaskuna Jadranu, pridonose spoznaje o crkvi gdje se {tuju. Zasi-gurno je skladna gra|evina kasnorenesansnih oblika obnov-ljena na polo‘aju prvotne, spominjane od sredine 14. stolje-}a,34 jer nema dvojbe da je Bogorodi~ino sveti{te od nabavereljefa s prikazom Gospe bilo podupirano umno‘enim zavje-tima upravo kao ‘ari{te hodo~a{}a. Slijedom ostalih dostup-nih podataka kao i ra{~lambe oblika gra|evine mo‘e se sma-trati da se to zbilo u punom 17. stolje}u, otkada i po~injeslavljenje mjesta na na~in koji navodi dobro obavije{tenipisac navedenoga seoskog ljetopisa. Posredno je to posvje-do~io i zapis pjesnika Kavanjina, potvr|uju}i, me|utim, pog-lavito kultno vrednovanje sveti{ta i njegovih klju~nih um-jetnina, uz op}u sklonost pokrajine prema religijskom slav-ljenju ~udotvornih pojava. Sekundarno su se u to uprele te‘-nje za preno{enjem njihove estetske kakvo}e u druge likov-ne medije kad je reljefe ~arske Gospe u prvoj polovici 19.stolje}a crtao umjetni~ki nadaren Kor~ulanin Josip Zmaji}.On se kao {kolovani gra|evni tehni~ar bavio slikarstvom,posebice dok je u ^ari boravio na obiteljskom imanju,35 paga je o~ito privukla pomalo nadstvarna stilizacija engleskihalabastera, neprijeporno bliska njegovim gra|anskim poi-manjima ljepote u doba ranog bu|enja klasicizma i op}ego‘ivljavanja goti~kog ukusa. Osim {to ih je prema osobnomdo‘ivljaju vjerno iscrtao olovkom u realisti~kom na~inu,pomno ih je i oslikao akvarelom, to~no prenijev{i omjere isvekoliko zate~eno stanje, potvrdiv{i ljubav koju su oto~aninjegovali prema svojim povijesnim ste~evinama i obrednimspomenicima. To je svakako prouzro~ilo i izvrsnu o~uvanostsvih reljefa na oltaru te omogu}ilo analizu bitnih njihovihvrsno}a.

52


Bilje{ke

1Vidi temeljni pregled F. Cheetman, English Medieval Alabasters,Oxford 1984., s tematski inventariziranom gra|om u Engleskoj i op-{irnom prija{njom literaturom.

2Usp. C. Fiskovi}, Engleski spomenici i umjetnine u Dalmaciji, »Pe-ristil«, 22, Zagreb 1979., str. 73–88, navode}i prethodna manje-vi{eusputna spominjanja iznosi s fotografijama dvadesetak istorodnih re-ljefa koji porazbacani na vi{e mjesta du‘ hrvatske obale ne pripadajupoput ovih nekom po nastanku zaokru‘enom i u cjelini predo~ivomtematskom ciklusu, a mahom za ~arskima zaostaju u vrsno}i i o~uva-nosti.

3O njoj podrobnije B. Bani~evi}, @upa âra na otoku Kor~uli, I,1999., »Zbornik âre«, I, 1999., str. 176–177, s pozivom na pisaneizvore i starije tekstove. Tako|er: isti, Kor~ulanska biskupija 1300.–1830., Split 2003. Prema V. Foreti}, Otok Kor~ula u srednjem vijekudo 1420. godine, Zagreb 1940., sveti{te Gospe se na tome mjestuspominje od druge ~etvrtine 14. stolje}a, a ve} 1375. godine popra-vlja, pa je vjerojatno bilo i starije: 1475. godine je zapisano da postoji»od vremena kojem po~etka u sje}anju nema«; B. Bani~evi}, nav. dj.(1999), str. 181–182, B. Bani~evi}, nav. dj. (2003), str. 86, 89.

4J. Kavanjin, Bogatstvo i ubo{tvo, Zagreb 1913., pjevanje XVI. stro-fa 48. zna za »ikonu Gospoine«, tj. sliku Gospice »izdilanu vrhustine« u »seoskome mjestu«, koja se pojavila u morskoj pjeni nakon{to su neku la|u razlupali olujni valovi, kako i razla‘e dalje istuma~enalegenda uz bilj. 17 i 23.

5Pu~ku predaju iznosi rukopis »Liber Memorialis Paroeciae âre«~uvan u ‘upnome uredu (te sam ga s komentarom dijelom prepisao u~lanku za »Zbornik ̂ are«, vidi bilj. 8), a u istome svesku objavljena»Pisma o ~udotvornoj prilici Bla‘ene Gospe ̂ arskog polja« razla‘eu stihovima legendu koja jo{ ‘ivi.

6Usp. I. Fiskovi}, Goti~ko kiparstvo, u: »Tisu}u godina hrvatskogkiparstva«, Zagreb 1998. Treba napomenuti da u samostanu franjeva-ca na Otoku kraj Kor~ule postoja{e istorodni alabasterni oltar s temomKristove pasije (pojedine se reljefne plo~e ~uvaju u Kor~uli i u Hvaru;C. Fiskovi}, nav. dj., sl. 8–13), {to nam zbog prostorne blizine sârom daje pretpostaviti pravodobnu njihovu nabavu iz istih izvora.

7Vidi: L. Stone, The Middle Ages Alabasters, u: »Sculpture in Bri-tain«, Penguin 1955., sa slabo pro{irivanim, zapravo odavno provje-ravanim i op}enito usvajanim spoznajama sve do T. Hodgkinson,English medieval alabasters in Victoria & Albert Museum, London1976.

8Prvu sam podrobniju analizu dao u ~lanku: I. Fiskovi}, Goti~ki ala-basterni reljefi Gospe ârskog polja, »Zbornik âre«, I, 1999., str.139–156. Te su pak vrsno}e reljefa vizitatori oto~kih crkava procjenji-vali kao »veoma staro iznimno ostvarenje«.

9Kako pokazuju spomenici ilustrirani u nav. dj. iz bilj.1 i 7, taj je dekoruobi~ajen u pravilu povi{e srednjeg polja alabasternih oltara, kojihima i u slo‘enijim kompozicijama negoli je ovaj na{.

10O tome dalje. Za prvobitnu pak povijest crkve je va‘no da se nalazipokraj ostataka rimske villae rusticae koja je na svjetlo dana dala dvijegrobne stele s natpisima, tik do lokaliteta Sutodor koji se smatra naj-starijom potvrdom kr{}anskog sveti{ta u tom prostoru. Prvobitna pak

Bogorodi~ina crkva iz srednjeg vijeka (vidi bilj. 3), povremeno mati~-na a do danas grobi{na, uz nerazlu~ena dora|ivanja posredstvom maj-stora Vlahu{e i Josipa ̂ eljubina iz Dubrovnika 1582. godine, dana{-njem liku je u kasnorenesansnom tipu privedena tek 1681., odnosno1760. godine, koje su i uklesane na pro~elju; vidi I. Fiskovi}, Ourbanisti~kim i arhitektonskim osobinama âre, »Zbornik ̂ are«, I,1999., str. 101. Pretpostavljam da se prva odnosi na podizanje la|e spro~eljem, a druga na za~elje sa sveti{tem. Prema vizitacijama iz 17.–18. stolje}a vi{e puta je bila oskrvnjivana pa i ru{ena od gusara kojinalijetahu na otok, te popravljana ali i dalje preina~ivana udjelom do-ma}ih majstora (B. Bani~evi}, nav. dj. (2003), str. 184, 196 i d.),zadr‘av{i osnovnu skromnost arhitekture. S obzirom na u~estalo za-pisivanje tih podataka bez jasnih tragova na jednostavnoj gra|evini sposvo|enom la|om i {irokom apsidom, mogu se pretpostaviti i nekeneto~nosti, odnosno pretjerivanja od strane nemarnih biskupa kojiprepisivahu izvje{}a bez obilaska sveti{ta i stvarnog udjela u obnova-ma oto~kih crkava.

11Razlike izme|u na~ela goti~kog oblikovanja u prekoalpskim i sredo-zemnim prostorima dobro razla‘e npr. G. Weise, L’Italia e il mondogotico, Firenca 1956., a problematika je – naravno – daleko dublja i{ira.

12Usp. C. Fiskovi}, Engleske povijesne uspomene i umjetnine na Jadra-nu, »Slobodna Dalmacija«, XI, 2539, Split 1953., str.3.; isti, Englishmonuments in Dalmatia, u: »Dubrovnik’s Relations with England«,Zagreb 1977., str.157 i d. uz kratke komparacije s izabranim primjeri-ma iz djela u engleskoj literaturi, {to mi se ovdje ~inilo gotovo suvi{-nim {iriti s obzirom na svekoliku osrednjost na{ih primjera utopljenihu mno{tvu srodnih, pa ostaje uvjerenje da taj postupak ne bi bitnopridonijelo ~itanju samih umjetnina.

13O njemu: E. C. Richardson, Materials for a life of Jacopo da Vora-gine, New York 1935. Glavno djelo »Legenda aurea vulgo historialombardia dicta«, nastalo oko 1250. godine, a preneseno u modernilatinitet 1845. godine od Th. Graessea, do‘ivjelo je niz izdanja i prije-voda, od kojih ovdje koristim na engleskom: W. Granger Ryan, TheGolden Legend – Readings on the Saints, I–II, Princeton 1993.

14Razlikuju se i u dimenzijama, te su ovi za dvije tre}ine u‘i od prosje~-nih 27 cm {irine ostalih, me|utim s 39 cm visoki jednako gornjimslikama te sredi{njoj, dok su donji prizori visoki 46 cm upu}uju}i nasustav izvorne cjeline slo‘eniji negoli je mogu}e o~itati bez znanja omogu}em prekrajanju plo~e reljefa pri uspostavi nove cjeline oltara;vidi dalje bilj. 15.

15Prema otraga u kamenu upisanoj 1761. godini, a uz karakteristi~nuprimjenu {arolikog mramora u razmjerno, prema mnogim dalmatin-skim pa i kor~ulanskim oltarima, skromnu izdanku klasiciziraju}egsloga 18. stolje}a. Svakako je tih godina kona~no uobli~ena i crkva sneuobi~ajeno u svim dimenzijama velikom apsidom.

16Tako se govori u proznome i stihovanom opisu doga|aja unutar nav. dj.iz bilj. 5, a u prilog na{eg tuma~enja valja istaknuti ~injenicu da jeikoni~ko vi|enje reljefa u sredini oltara isklesano na nadvratniku glav-nog ulaza u areal sveti{ta, odavaju}i ruku nevje{tog kipara novijeg doba.

17U potankostima opisa usp. The Golden legend, I, cap. 51.

18Isto. Izrazita pak prihva}anja pripovjednog tona i razvijenih sadr‘ajaod Jacopa de Voragine u figuralnoj kulturi ~itave gotike posebno isti~eE. Male, The Gothic Image, New York 1972., str. 273 i d., pa se timlak{e shva}aju i njegovi literarni izvodi na prizorima ovoga oltara.

53


19Isto, I, cap. 6. The Birth of Our Lord Jesus Christ According toFlesh.

20Nav. dj., u bilj. 13, sv. I, str. 83. Za zna~enja pojedinih predmeta ipojava, npr. vaze s ljiljanom u Navje{tenju, pojasa u Uznesenju i sl.vidi: J. Chevalier – A. Gheerbrant, Rje~nik simbola, Zagreb 1983.,po abecedi.

21Usp. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kr{}an-stva, ur. A. Badurina, Zagreb 1979., str. 466.

22O tome: U. Ecco, L’art and beauty in the Middle Ages, Yale – London1986.

23Tako slijedom izvorne ma{tovite pri~e tuma~i nav. Kronika ‘upnogureda u ̂ ari, na hrvatskom jeziku od nepoznatog pisca poslije 1899.godine. Vjerovanja o tome, pothranjena gradnjom rusti~ne kapelice u^avi}a luci 1923. godine, ‘ive do danas zajedno s obi~ajem tamo{njegblagoslova la|a na dan 25. srpnja, uz svetkovinu sv. Jakova apostolakao za{titnika hodo~asnika.

24Tu se Zlatna legenda, sv. II. cap. 119, »Uznesenje Bla‘ene Djevice«(str. 83) poziva na apokrifno evan|elje pripisivano sv. Ivanu Evan|e-listu, {to bolje obja{njava nazo~nost njegova lika na oltaru.

25Prema nav. Kronici. U lancu s konstatacijama iz bilj. 3, 5, 6, 8, 10, 15,16 i 31 sla‘u se razlozi koji engleski goti~ki oltar ~ine ~imbenikomdoma}e ba{tine i tradicije starijim negoli se s dosad pisalo. Legendu onjegovu dolasku na otok posredstvom ~uda vrlo lako je potaknulalikovna vrsno}a strana umjetni~kim o~itovanjima na{e obale i stogapodatnija pu~kim ma{tarijama novijeg nadahnu}a i postanka.

26Posve shvatljivo prema hodo~asni~kom zna~enju mjesta {to podrob-nije tuma~e navedeni tekstovi don Bo‘e Bani~evi}a. Moglo bi se do-dati da su diljem hrvatske obale ponajvi{e Gospine obredne umjetnineiz zrelog srednjeg vijeka bivale ‘ari{tima takvog pona{anja ve} oduzleta duhovnosti humanisti~kog tipa.

27O Otkrivenju vidi U. Vanni, Apocalisse, Brescia 1979. i dr., posebnoo Krunjenju Bogorodice {iri pregled literature: I. Fiskovi}, »NebeskiJeruzalem« u kapeli bla‘enog Ivana Trogirskog, »Prilozi povijestiumjetnosti u Dalmaciji«, 32, 1982., str. 485 i d.

28Vidi nav. Leksikon ikonografije..., str. 279. Prema op}im spoznajamaikonografije sli~ni se motivi za njegovo predo~enje na Gospinomoltaru, uostalom kao i za sv. Ivana Krstitelja, nalaze u svakom njiho-vom ‘ivotopisu ili povijesti slavljenja.

29Vi{e o tome D. Hugh Farmer, The Oxford Lexicon of Saints, NewYork 1982., str. 215–216, tim va‘nije {to se na pojedinim istorodnimoltarima tema ponavlja s istim motivom; usp. nav. dj. u bilj. 1 i 7. Ina~ese u nottinghamskim radionicama vrlo ~esto od alabastera izra|ivahui samostalne obredne plo~e s reljefnim glavama sv. Ivana, pa se pojedna takva nalazi u gradskom muzeju Kor~ule, ‘upnoj zbirci Cavtata,i u dominikanskom samostanu u Dubrovniku (uz nav. dj. C. Fisko-vi}, nav. dj. (1979), str. 79–80.), zajedno grade}i nova uvjerenja opravodobnom uvozu tih umjetnina na hrvatsko primorje.

30S obzirom na podrijetlo umjetnina mora se pomi{ljati na najvjerojatni-je predlo{ke u starim grafikama jer se u rje{avanju pojedinosti nazirufraze njihova rje~nika, a i problem predo~avanja prostora slijedi sli-karska na~ela, ali mi nije poznato da je na tom polju i{ta pobli‘eotkrivano ili pisano. S druge strane, kako sam i spomenuo, ~ini senazo~nim i utjecaj srednjovjekovnog teatra po nekim ustaljenim obi-~ajima; usp. H. Kraus, The Living Theatre of Medieval Art, IndianaUniv. Press, 1967., posebno gl. V.

31 C. Fiskovi}, nav. dj., bilj. 2. je uz objavljivanje u Dalmaciji uo~enihreljefa istog podrijetla i stila naglasio da su na obalu od Trsta doCavtata najvjerojatnije doneseni prete‘ito u jeku i nakon protestantis-ti~kih pra‘njenja sjevernoeuropskih sveti{ta. Shodno tome ni oltar u^ari se ne gleda plodom srednjovjekovne narud‘be, nego kao mogu}iishod takve trgovine po svoj prilici namijenjene nekom drugom mjes-tu a ovdje zaustavljene potapanjem la|e u slu~ajnoj oluji. Me|utim bito uvjerenje mogao poremetiti i podatak da se crkva ve} 1475. godinenavodi kao »gloriosa«, {to bija{e davno uobi~ajeno za sveti{ta Mari-jina Uznesenja.

32Isto, uz zadr‘avanje mi{ljenja iz prvih spomena tih spomenika od Lj.Karamana u poznatim knjigama iz 1933. i 1952. godine, kad jo{ nebijahu dostupni temeljitiji katalozi proizvodnje alabasternih skulpturau Engleskoj. No i kasnije su one bile predmetom tek specijalisti~kihstudija, dok ih zna~ajni pregledi goti~kog kiparstva u Zapadnoj Europigotovo ne uva‘avaju, opravdano ih smatraju}i djelatno{}u izvrsnihradionica anonimnih kipara-zanatlija umjesto presti‘nih umjetnika.

33Usp. F. Cheetman, nav. dj., tab. I, uz odgovarauju}u katalo{ku obra-du i dalje usporedbe.

34V. Foreti}, nav. dj., str. 357. Tako|er uz ostale podatke navedene u~lancima o mjesnim spomenicima u »Zborniku ̂ are«, I , 1999., vidi iI. Fiskovi}, Kasnosrednjovjekovne crkvice otoka Kor~ule, »Starohr-vatska prosvjeta«, 14, 1984., str. 231–285.

35A. Kapor, Graditelj i kipar Josip Smaji}, »Peristil«, 18–19, 1976.,str. 129–137.

54


Summary

Igor Fiskovi}

English Alabaster Reliefs in ̂ ara onIsland of Kor~ula

In a small pilgrimage church, the Lady of the Field near villa-ge ^ara on island of Kor~ula an altar consisting of sevenalabaster relieves featuring the main scenes from the Mariancycle has been known for a while. The relieves are beingmentioned in the Dalmatian poetry in the 17th century, aswell as in the local chronicles, so that the Croatian art histo-rians recently, along with the other ten on the coast preservedpieces of similar artefacts, recognized them as valuable worksof the late-Medieval time. According to the identifiable styleand technique characteristics they are associated with theformerly spread activity of the Gothic sculpture workshopsin Nottingham, and are dated in the 15th century. With a morecomplete valorisation of their typical morphology the ico-nography gets the most attention here because it is in manyways exceptional in comparison with the rest of the Dalma-tian sculptural heritage. Along with detailed descriptions itis indicated that they totally rely on the interpretations of theLady’s life in the formerly well-known book »The GoldenLegend«, written in the early humanistic period by the Do-minican Jacopus de Voragine, however it was never so in-fluential in the east Adriatic, as it was in the other Christiancountries. Picturesque scenes describe to the last detail thespecific interpretations of the Annunciation, Lady adores andembraces Jesus, Epiphany, Assumption and the Crowning ofMary in Heaven. St. John the Baptist and St. John the Evan-gelist are placed on each side of the scenes. Besides the inter-

pretation of the symbolism which intertwined with a typi-cally late-Medieval narrative puts foundation for the intri-cate scene compositions, the possible influences of the mysteryplays are being especially focused.

In addition, the arrangement of the altar relieves is beinginterpreted: it does not hold on to the original theologicalarrangement, but by replacing the Crowning with the Assum-ption in the middle of the newly composed altar with somesort of canopy, puts accent on the miracle phenomena. Theauthor finds that it is a consequence of the understandingthis art work as a miracle, in morphology alien to the artculture of south Croatia, for which the tradition has it that itcame to island of Kor~ula by a work of miracle. Beyond adoubt, its singular aesthetics and articulated narrative excelthe averages and the formulas of the Gothic sculpture on theMediterranean, so it was believed that it appeared on Kor~u-la after a miraculous rescue of a boat sunk in a storm. Al-though it was most probably bought in England in unknowncircumstances, when the churches there were getting rid ofthe figurative – plastic equipment, up to now a live legendinsists on a miraculous self-salvation of the Lady’s images,enhancing their cult celebration in the church already exis-ting in the 14th century, but rebuilt in the 18th century. Mostprobably it was then that the altar was made in the spirit ofthe prevailing Baroque style, so that its whole constructs acentral system, and does not keep the horizontal sequence ofthe most related sculptural works from Nottingham. In com-parison to them, a more exact time of the ^ara reliefs execu-tion is suggested, between 1420 and 1440, and a critical ana-lysis of their plastic quality interprets the work as an excep-tional monument of foreign origin melted with the Dalma-tian culture.

Key words: ̂ ara, Kor~ula, Nottingham, alabaster, altar, Gothic

i. fiskovi}: engleski alabasterni reljefi u ^ari na kor

Documents