Žice koje glazbu tvore

Konforta, Noami

Master's thesis / Diplomski rad

2021

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of Zagreb, Academy of Music / Sveučilište u Zagrebu, Muzička akademija

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:116:130463

Rights / Prava: In copyright

Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-20

Repository / Repozitorij:

Academy of Music University of Zagreb Digital Repository - DRMA

1

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MUZIČKA AKADEMIJA

VI. ODSJEK

NOAMI KONFORTA

ŽICE KOJE GLAZBU TVORE

Violinske žice nekad i danas

DIPLOMSKI RAD

ZAGREB, 2021.

2

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MUZIČKA AKADEMIJA

VI. ODSJEK

ŽICE KOJE GLAZBU TVORE

VIOLINSKE ŽICE NEKADA I DANAS

DIPLOMSKI RAD

Mentor: prof. Leonid Sorokow

Student: Noami Konforta

Ak.god. 2020/2021.

ZAGREB, 2021.

3

DIPLOMSKI RAD ODOBRIO MENTOR

Prof. LEONID SOROKOW

_________________________

Potpis

U Zagrebu, 15.05.2021.

Diplomski rad obranjen

POVJERENSTVO:

1. _______________________

2. _______________________

3. _______________________

OPASKA:

PAPIRNATA KOPIJA RADA DOSTAVLJENA JE ZA POHRANU KNJIŽNICI MUZIČKE

AKADEMIJE

4

ZAHVALA

Zahvaljujem profesoru Leonidu Sorokowu koji je slušao moje studentske, violinističke

interpretacije. Cijenjeni profesor, omogućio mi je da postanem profesionalna glazbenica i

cjelovitija violinistica. Zahvaljujem što me podučio glazbeno-tehničkim mogućnostima.

Srdačno zahvaljujem prof. Tonku Niniću na velikodušnom dijeljenju svoga znanja. Zahvaljujem

na podršci i ohrabrenju tokom studentskih godina. Divnom profesoru zahvaljujem što me naučio

postizati glazbene ciljeve.

Zahvaljujem predivnoj direktorici, gđi Zdenki Infeld koja mi je omogućila da u njihovoj radionici

otkrijem svijet žica. Zahvaljujem na poklonjenim kompletima žica. Upravo u Thomastik-Infeld

Wienna tvrtki dobila sam inspiraciju da istražim sve o violinskim žicama.

Zahvaljujem prof Končaru, međunarodno priznatom gudačkom pedagogu koji je pratio i

usmjeravao moj glazbeni razvoj.

Zahvaljujem cijenjenoj prof. Lauri Vadjon, koja mi je omogućila neposredan uvid u crijevne žice

na njezinom instrumentu iz 1751. godine, talijanskog graditelja G.B.Guadagninia. Također joj

hvala za doživljaj izvedbe Bacha na originalnim crijevnim žicama, kao i za svo znanje i iskustvo

koje je podijelila sa mnom.

5

SADRŽAJ:

Sažetak

1. Uvod 7

2. Nastanak glazbene žice 8

2.1 Razvoj glazbene žice 8

2.1.1.Prapovijest, Stari istok 8

2.1.2 Antičke države 10

2.1.3.Broj žica 13

2.2 Metode izrade violinske žice u srednjem vijeku 13

2.2.1 Nedostatci crijevnih žica 17

2.3 Moderna tehnologija izrade violinske žice s novim materijalima 20

3. Thomastik-Infeld i revolucionarna sintetička jezgra 21

3.1 Dominat Pro žice 23

4. Fizičke osobitosti žica 24

4.1. E najtanja žica 26

4.2 Laura Vadjon, prva hrvatska barokna violinistica 31

4.3Srednja/lagana/teška žica 32

4.4 Mijenjanje žica na violini 33

4.5 Čišćenje žica 33

4.6 Najveći violinski virtuozi i žice koje koriste 34

4.7 Anketa: koje violinske žice upotrebljavaju studenti muzičke akademije 34

5. Zaključak 35

6

6. Literatura 36

7

SAŽETAK

Tijekom studiranja instrumenta violine, važan segment čini znanje o muzičkim žicama. Tragom

produbljivanja tog znanja, ovaj rad sadrži kratki pregled povijest glazbenih žica, od prapovijesti

do danas te pregled fizičkih datosti žica. Služeći se metodom intervjua i ankete, saznala sam važne

informacije o suvremenoj industriji i proizvodnji žica te ustanovila važnost koju odabir žica ima

za moje kolege, studentice i studente. Na moje su razmišljanje ponajviše utjecali gospođa Zdenka

Infeld te poštovani profesor Tonko Ninić.

KLJUČNE RIJEČI

Žica, crijevne žice, čelične žice, sintetička jezgra, Thomastik-Infeld Wienna

ABSTRACT

While studying the instrument of violin, an important segment is the knowledge of musical wires.

Following the deepening of this knowledge, this paper contains a brief overview of the history of

musical wires, from prehistory to the present day, and an overview of the physical characteristics

of wires. Using the method of interviews and survey, I learned important information about the

modern industry of wires and found the importance that the choice of wires has for my colleagues.

My thinking was mostly influenced by Mrs. Zdenka Infeld and the respected professor Tonko

Ninić.

KEYWORDS

Wire, hose wires, steel wires, synthetic core, Thomastik-Infeld Wienna

8

1. UVOD

Osnovni zvuk koji nastaje pri sviranju violine daju violinske žice. Žice čine kostur na kojima se

nalaze sve note. Razumljivo je da postoji velika briga violinista i za žice na kojima svira. Zato sam

odlučila da predmet mog diplomskog rada bude istraživanje povijesnog razvoja muzičkih žica.

Pažnju sam usmjerila na materijale od kojih su tokom vremena izrađivane i tehničke postupke koji

su korišteni za izradu žica. Pretražujući stručnu literaturu za potrebe ovog rada, ulazila sam u

različita interesna područja istraživanja glazbenih arheologa, povjesničara glazbe, fizičara i dr..

U tehničkom laboratoriju za ispitivanje akustike žica, u tvornici Thomastik-Infeld Wienna, prvi

puta sam shvatila i na tehničkom instrumentu, ne samo čula, već i vidjela zvuk žice. Također sam

prvi puta vidjela i čula kako različito titraju i čuju se žice na mojoj violini (primjerice E žica), ali

i žice istrošene od sviranja. To je bio dovoljan razlog i poticaj da o svojim violinskim žicama i

njihovoj kvaliteti doznam što više je moguće.

Cilj mog rada je želja za pokazivanjem koliko je napora znanja i htjenja bilo uloženo tijekom

povijesti da se stvori tanka, upletena nit-žica koja je mogla uz pomoć instrumenta i vještine svirača

sudjelovati u stvaranju glazbe te je prenijeti u sferu ljudskih osjećanja. Cilj mi je stoga usavršiti

znanje o violinskim žicama koje određuju moj budući profesionalni život.

U radu sam koristila stručnu literaturu i pretraživala podatke različitih autora na internetu. Također,

koristila sam i metodu razgovora te sam razgovarala sa vlasnicom i direktoricom tvrtke Thomastik-

Infeld Wienna, gospođom Zdenkom Infeld, koja mi je omogućila razgledavanje tvorničkog pogona

za izradu žica. U istraživanju materijala koji se koriste, razgovarala sam i s inženjerom Franzom

Klannerom. Provela sam anketu u vezi korištenja žica, a ispitanici su mi bili kolege sa studija.

Napravila sam intervju sa prof. emeritusom Tonkom Ninićem.

9

2. NASTANAK PRVE GLAZBENE ŽICE

2.1. Razvoj glazbene žice

2.1.1.Prapovijest, Stari istok

Napeta žica jedan je od najstarijih izvora zvuka. Na početku istraživanja nisam imala mnogo

informacija, ali kada sam počela produbljivati svoje znanje, uvidjela sam da postoji mogućnost

pojave žice daleko u prapovijesti. Nije bilo moguće pobrojati sva prapovijesna nalazišta gdje se

pojavila prva žica u svrhu sviranja. Polazila sam s točke pronalaska najstarijeg glazbala, frule Divje

babe. Arheolozi su pronašli izrezbarene životinjske kosti iz paleolitika na području Europe

(Slovenija). Glazbena žica iz toga razdoblju ipak još nije pronađena. Pretpostavila sam da je prva

žica nastala s pojavom luka i strijele.

U mezolitiku se podudaraju činjenice da je Homo sapiens izradio luk i strijelu, a pojavila se i prva

glazbena žica. Kromanjonac je već tada poznavao načela rezonance. Najvjerojatnije je mijenjao

odnos zvuka i materijala od kojih je izrađivao žice.

U neolitiku je osnovana stara civilizacija Mezopotamija. Tisuće glinenih pločica ispisanih

simbolima pružaju dovoljno dokaza o upotrebi žičanih glazbala u drevnom Sumeru, Babilonu i

Asiriji. Novu dimenziju našem znanju o žicama pružaju nam artefakti kraljevskog groblja Ur, koje

je između 1926-1932. godine istraživao Charles Leonard Wolley. Stanovnici Ura su uz rijeku

Eufrat, Irak, ostavili u razdoblju 6000. g. pr. n. e. do 4000. g. pr. n. e., između ostalog, crteže i

skulpture glazbenika koji sviraju lire i harfe. Jedanaest žičanih glazbala pronađenih u Uru (dvije

harfe i devet lira) su jedini stvarni žičani instrument iz drevne civilizacije Sumera i Babilona.

Instrumenti sa žicama koji su pronađeni u Uru bili su optočeni zlatom, srebrom, bakrom i drugim

ne drvenim materijalima koji su spriječili njihovo raspadanje.

10

Sl. 1. Detalji lire s bikovom glavom pokazuje upotrebu 8 žica. Pretpostavlja se da je na vrhu žica bila

omotana oko prečke a u donjem djelu na čivije1.

Sl. 2. Prizor na zidu groba u Ur-u. Vidimo pjevače, plesače i sjedeći lik koji svira liru obliku bika. Gornji

dio prikaza prikazuje svečane bankete2.

Sl. 3. Strjelicama je označeno mjesto gdje su prolazile žice3.

1 Preuzeto s https://www.penn.museum/sites/expedition/the-musical-instruments-from-ur-and-ancient-

mesopotamian-music . 2 Slika preuzeta s https://www.penn.museum/sites/expedition/files/1998/07/gold-cylinder-seal.jpg . 3 Slika preuzeta s https://www.penn.museum/sites/expedition/the-musical-instruments-from-ur-and-ancient-

mesopotamian-music/stag-lyre-detail/.

11

Sl.4. Sve žice su pričvršćene na jedan preklopnik koji prolazi kroz okruglu rupu izrezanu na dnu zvučne

kutije.

Iz metalnog doba, stručnjaci vjeruju da su pronašli uzorak najstarijeg žičanog instrumenata u

Europi za koju vjeruju da je iz 2300. g. pr. n. ere. Glazbeni arheolozi u Škotskoj špilji High Pature,

na otočju Sky, našli su drveni ulomak za kojeg vjeruju da je lira. Iako je slomljena i izgorena, na

njoj se mogu prepoznati urezi na kojima su se nalazile žice. Dr. Fraser Hunter, glavni kustos, za

zbirke željeznog doba i Rima, Nacionalni muzej Škotske kaže: „Najranije poznate lire potječu iz

otprilike prije 5000. g. pr. n. ere, u današnjem Iraku. Ali ovdje u Europi bilo je teško pronaći čak

i rimske materijalne ostatke. Slike možda, ali nema stvarnih ostataka.“ Zato nam ovaj komadić

puno govori o razvoju žice i instrumenata kroz vrijeme4.

Sl. 5. Na uzorku koji je bio lira jasno se vide utori za žice5.

2.1.2. Antičke države

4 http://www.thehistoryblog.com/archives/15948 (pristup 1.5.2021). 5 Slika preuzeta s https://www.bbc.com/news/uk-scotland-highlands-islands-17537147 .

12

Općenito je, među nama gudačima, poznato da su se žice prvotno izrađivale od crijeva životinja.

Uostalom, mogu se i kupiti ako želite njegovati glazbeni stil baroknog doba. Ove „crijevne žice“

vode nas u daleku prošlost nastanka žica. Dokazi o porijeklu žica izrađenih od crijeva pronađeni

su u arheološkim iskopinama starih egipatskih naselja. Drevni egipatski hijeroglifi i freske

prikazuju proizvodnju žica od ovčjih crijeva u razdoblju Starog kraljevstva od 2686.-2181.g. pr.

n. ere. Fascinantno je, da je način „mumificiranja“ tj. obrade crijeva za izradu žica, ostao sličan

sve do danas. Potapanja u biljna ulja jakih antioksidativnih svojstava i prepariranje životinjskim

masnoćama, tradicionalno se zadržalo do danas. Jesu li se koristila samo ovčja crijeva ili i crijeva

drugih životinja možemo samo nagađati. Crijeva krava sigurno nisu upotrebljavali zbog

religioznih razloga. Jedna od božanstva bila je i kravolika božica Bat. Slično je i s mačjim

crijevima. U drevnom Egiptu mačke su bile svete životinje, čuvarice hrama.

Sl.6. Egipatski svirači lutnje i . Freska iz grobnice Nebamun6.

Oslikane vaze iz Antičke Grčke daju nam i vjerne prikaze žica na instrumentima koji su se koristili

u raznim svečanim prigodama. Tako u Grčkoj mitologiji postoji zapis o bogu Hermesu koji je prvi

nanizao sedam žica izrađenih od crijeva krave na liru. Žrtvene životinje je ukrao od svog brata

Apolona. U bijesu Apolon je jurnuo kazniti svog brata. Međutim, trenutno se smirio kada je čuo

očaravajuće zvukove lire.

6 Preuzeto s

https://www.researchgate.net/publication/336684015/figure/fig1/AS:816252763258880@1571621232687/Egyptian-

lute-or-oud-players-Fresco-found-in-Thebes-from-the-tomb-of-Nebamun-a.png .

13

Sl.7. Vidljivi instrumenti s žicama7.

Sl. 8. Grčka mitologija kaže da je bog Hermes prvi nanizao žice na instrument8.

Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da su prvi materijali koji su se koristili za izradu glazbenih

žica bili životinjskog porijekla: crijeva ovaca, goveda i drugih životinja. Uostalom, grčka riječ za

žicu „khorde“ u prijevodu znači crijevo. Osnovni i najpopularniji grčki žičani instrumenti bili su

lira i njoj srodna kitaro. Žice su bile jednake dužine i svaka je mogla proizvesti ton čija je visina

ovisila o debljini i napetosti žice. Broj žica na liri i kitari, mijenjao se tokom vremena - u početku

ih je bilo sedam. Od 5. st. pr. n e., povećao se na jedanaest. Vremenom se dodavala jedna žica

ispod najniže i tri iznad najviše, ukupno petnaest. Zabilježene su kitare s 16 i s 18 žica.

7 Slika preuzeta s https://www.theoi.com/Olympios/Apollon.html . 8 Slika preuzeta s https://www.theoi.com/Olympios/Apollon.html .

14

I u Rimljana je žica bila ta koja je činila liru glavnim instrumentom. U latinskim spisima

ranokršćanske Europe „cithara“ se često odnosila na harfu, kao i na preživjele oblike lire. Različita

napetost žica za proizvodnju tonova omogućila je razvoj različitih harfi; velika harfa sambuka i

mala harfa trigonum. Mnogi izvori navode da se rimski glazbeni instrumenti nisu sačuvali.

2.1.3. Broj žica

U starim kulturama u brojevima se općenito pridavala velika važnost. Broj žica na instrumentu

imao je mistično i simboličku važnost. Na starom Istoku broj sedam bio je obavezan za žice na

gudačkim instrumentima. Broj sedam se smatrao svetim. Pet žica u Kini bio je povezan s pet

osjetila. Četiri žice na violini simboliziraju četiri elementa: vodu, vatru, zrak i zemlju.

2.2. Metode izrade violinske žice u srednjem vijeku

U svom istraživanju podijelila sam nastajanje glazbene žica na nekoliko etapa.

Čovjek je počeo stvarati žičanu glazbu na način da je primarni materijal razapeo preko podloge i

pričvrstio ih na krajevima čvorom. Za izgradnju prvih glazbenih žica se spominju životinjska

crijeva i svila. Pod napetošću one posjeduju određeni stupanj otpora i stvaraju zvuk. Tako je čovjek

počeo vladati prvom žicom i stvarati melodije. Postupak mumificiranja žica za koji postoje tragovi

u starom Egiptu nije se mijenjao do Srednjeg vijeka. Do tog razdoblja izrada žica još nije bila

profesionalna, a glazbenici su si žice proizvodili sami.

U kasnom Srednjem vijeku, 15. stoljeće do ranog 16. stoljeća, pojavili su se profesionalni

izrađivači žica. U drugoj polovici 16. stoljeća, nizovi su žica dodatno prošireni da bi se proizvele

niže note. U knjizi Secretum philosophorum, rukopisu iz 15. stoljeća, po prvi put je opisana tehnika

izrade žice:

„…da stvorite vatrene žice! Kada želite žice [...] ovčja crijeva trebate oprati i čistiti,

stavite ih u sapunicu i što više mesa odvojite od tkiva. Nakon poliranja prstom ili

olovkom do tijela, materijal stavite u crno vino na 2 dana. Nakon izvlačenja sušiti krpom.

Spojite ih 3 ili 4 u skladu s dužinom koju želite. Prostirite ih preko zida i omogućite

sušenje.

Počinje doba poznatih cremonskih graditelja violine Amati 1538.-1740. godine, Stradivari 1644.-

1737. godine i Guarneri 1698.-1744. godine. Zbog povećanog izrađivanja violina, povećala se i

potražnja za violinskim žicama.

15

Proizvodnje crijevne žice je u 17.stoljeću bila usavršena posebnim postupkom koji je uključivao

teške mineralne soli. U želji da crijevna žica što dulje traje, pokušali su je na sve načine učiniti

jačom. Žici se „soljenjem“ povećalo težinu. Time su postigli još jedan vrlo važan učinak – crijevne

žice su se i stanjile. To potvrđuju lutnje iz tog doba, koje imaju smanjene rupe kroz koje su se žice

provlačile. Ikonografija prikazuje tamno crvene, smeđe i crvenkaste žice, koji su vrlo različite od

prirodnih crijeva.

Sl. 9. Christoph Weigel, izrađivač žica, Regensburg 16989.

Prvi veliki napredak u tehnologiji žica bila je kombinacija crijeva i metala. U violinskoj raspravi

iz 17. stoljeća, londonski manje poznati skladatelj i izdavač knjiga o glazbeni teoriji - John

Playford, 1664. godine opisuje tehniku izrade violinske žice, pri čemu navodi, da se na crijevnu

žicu namota bakrena nit. Ovaj način izrade žice brzo se širio jer je zvuk bio kvalitetniji, glasniji i

ugodniji. Omotavanje, odnosno prekrivanje crijeva bakrenom žicom pripisuje se Saint-Colombeu

(1675.), francuskom skladatelju i violistu.

Za violinu se crijevo omotavalo bakrenim ili čistim srebrnim nitima, navodi Edward Heron-Allen

(1861.-1943.). Svoje je žice pokrivao spiralasto-pozlaćenim bakrom. U 18. stoljeću najviše se žica

proizvodilo u Rimu. Kasnije su Napulj i Padova postali primarna središta za proizvodnju žica. Iz

tog doba poznata je padovanska radionica Antonija Bagatelle, naziva „Gio Battista“. Radionica za

izradu žica osnovana je već 1613. godine, a zatvorena tek 1911.godine. Napulj i Rim opskrbljivali

9 Preuzeto s stringking.net/baroque_stringing/index.html .

16

su žicama cijelu Europu. Tajna žica proizvedenih u Italiji, bila je u korištenju crijeva vrlo mladih

životinja.

Zanimljive informacije o izradi žica na području Bologne pruža Natale Cionini koja spominje

izjavu Louis Spohra, poznatog njemačkog violinista i skladatelja(1784.g-1859.g):

Postoje talijanske i njemačke žice. Potonje su mnogo gore i ne mogu se koristiti za solo

sviranje. Čak su i talijanske žice nejednake kvalitete. Tada u pravilu se prednost daje

napuljskim u odnosu na rimske…10

Detaljan opis izrade violinske žice u 19. stoljeću (1885. godine), zapisao je u svojoj knjizi, u

poglavlju „Izrada crijevnih žica za violinu“, E. Herron-Allen, u izdanju Ward Lock and Co.,

London oko 1900. godine. On navodi da se postupak izrade crijevne žice nije bitno mijenjao od

vremena starih Egipćana. Nadalje, piše da se žice za violinu i druge žičane instrumente izrađuju

od tankog crijeva ovce. E. Herron-Allan vrlo detaljno opisuje da su u tu svrhu najbolja crijeva

janjadi koja su živjela na suhim planinskim pašnjacima: „Ako su crijevne žice, napravljene od

zrelijih, starih životinja, biti će lomljivijima. Njemačka janjad, u mjesecu rujnu je najbolja za tu

svrhu“, piše u knjizi. Autor navodi da se upotrebljavaju crijeva dvanaestnika, tankog i debelog

crijeva11.

Sl. 10. Utroba mačke12.

10 https://www.voyagerrecords.com/argut.htm, (pristup 1.5.2021). 11 https://www.voyagerrecords.com/argut.htm, (pristup 1.5.2021). 12 Slika preuzeta s https://www.wqxr.org/story/are-catgut-instrument-strings-ever-made-cat-guts-answer-might-

surprise-you/ .

17

U klaonicama su se crijeva odstranjivala iz životinje dok su one bile još tople. To je moralo biti

izvedeno brzo, da se crijeva ne oboje za vrijeme hlađenja i postanu pjegava. Odvajali su ih radnici

koji su bili specijalizirani samo za žice. Da bi mogao izraditi žicu, obično bi trebali crijeva od

cijelog janjeta koje su duljine oko 50 stopa (1,25 kilometara). Autor zatim detaljno opisuje da je

crijevno tkivo složeno od više membrana. Mišićna, srednja membrana koristi se za žice. Opis

daljeg postupka može se smatrati priručnikom za izradu crijevnih žica. Brzo odvojena crijeva

rastežu se i stružu nožem. Tako se očiste od masnoće. Nakon toga su crijeva vezali u snopove i do

petnaest sati čistili s hladnom vodom u posudi ili izvorskoj vodi. U snopovima od deset crijeva su

se tri ili četiri sata namakala u lužnatoj otopini-amonijaku. Koncentracija je morala biti pažljivo

odmjerena da se sačuva kolagensko, vezivno tkivo. Izvor navodi da su u daljnjem postupku žene

strugale crijeva rascijepljenom trskom da sa njih očiste ostataka masnoće i viška tkiva. Četvrti

postupak je bio takav da su žene crijeva provlačile između kažiprsta lijeve ruke (na kojem je bilo

pero gutaperke) i palca na kojem je bio bakreni naprstak da bi očistile ostatke tkiva. To se

ponavljalo tri puta tijekom dana. Nakon toga su se crijeva stavljala u kamenu posudu punu otopine

biljnog pepela, kalija. Postupak struganja se ponovio, a crijeva su se zatim stavljala u blagu

sumpornu kiselinu. Taj se postupak ponavljao dva do tri dana, ujutro i navečer uvijek na isti način,

povećavajući koncentraciju otopine. Tako su se uklonile sve preostale masne, neželjen tvari, a

ostalo je samo elastično crijevo. Takva su se crijeva sortirala po duljini, debljini i kvaliteti.

Izdvajala su se najbolja. Crijeva u prirodi nisu ujednačena po cijeloj dužini, niti u promjeru. Da bi

se postigla cilindričnost i paralelnost, što je bio glavni cilj proizvođača, crijeva su se posebnim

nožem rezala u jednake, duge niti.

Slijedeći je postupak bio predenje. Za prvu E žicu se je raspoređivalo 3 do 4 fine, tanke niti, za

drugu A žicu 3-4 jake niti, za D 6-7 crijevnih niti. Za žice kontrabasa uzimalo se čak 85 vlakana

crijeva.

Nakon navijanja, žice su se izlagale sumpornim parama preko noći. Sljedeći dan one su se sušile i

ponovo sumporile. Postupak se ponavljao do osam dana. Nakon toga su se buduće žice više puta

polirale, trljale, uvijale i osušena motale. Za završno preplanulost su se polirale i premazale

maslinovim uljem za poliranje i preplanulost. To je povećalo njezinu dugotrajnost.

Slijedilo je omotavanje žica. Žica se na jednom kraju učvrstila kukicom, a drugi kraj na okretni

ležaj. Radnik je pažljivo omotavao žicu na crijeva dok se okretala. Moralo se voditi računa o

pravilnostima bliskog i jednakog navijanja. Namotana crijeva više nisu jako rastezljiva, ali ipak

18

moraju biti malo elastična. Autor navodi da je gospodin Strauss iz Austrije, preporučio omotati

žicu blizu čvora crvenom svilom. Povremeno su u modu ulazile alternative crijevnim žicama.

Osim jezgre, svaka žica mora se i vezati na žičnjak. Naravno, vezanje žice u čvor bilo je uobičajeno

i najjednostavnije. Čvor je vrlo često pucao, ali i stvarao usječenost na daski violine. Violinisti su

izrađivali klinove s kojima su žicu učvrstili na vratu violine. Smatralo se da je neugledno ako

ostatak žice labavo visi iz klina. Upozoravalo se da to prouzrokuje i zujanje za vrijeme sviranja. U

knjizi autor daje upute o mijenjanju žica:

“ni u kom slučaju ne skidajte sve stare žice odjednom. Iznenadno otpuštanje pritiska,

violinu mogu potpuno izbaciti iz oglašenosti. Žicu skidajte jednu po jednu i uvrnite ju na

visinu prije nego što skinete sljedeću.“

Autor navodi da dobra žica ne smije biti previše glatka. Kvaliteta crijevnih žica može se prepoznati

i tako da se na pritisak odmah vrati u prvotno stanje. Ako su žice tvrde znači da će imati slab ton.

Moraju biti prozirno bijele, ali ne smiju mijenjati boju.

2.2.1. Nedostatci crijevnih žica

Otkako je žica izumljena, njezina je konstrukcija uglavnom ostala ista: svaka žica ima jezgru.

Međutim, crijevna žica ima brojne nedostatke s kojima su se violinisti morali boriti. Najveći

nedostatak je često podešavanje za vrijeme sviranja. Crijevne žice su slabo napete i brzo dolazi do

otpuštanje žica. Crijevne žice su podatnije pod prstima od ostalih žica, ali imaju slabiji odziv i

zahtijevaju od svirača da gudalom izrađuje zvuk. Žice crijevne jezgre trebaju češće podešavanje,

ili zbog brze promjene sobne temperature ili promjene klime. Zatim, životinjska crijeva su

osjetljiva na vlažnost, što opet prouzrokuje probleme sa stabilnošću visine tona. Podešavanje i

namotavanje stalna je briga kod korištenja tih žica. Taj se problem umanjio kada se jezgra zaštitila

metalom. Pod-sloj je trajao duže, ali je žica svejedno reagirala na temperaturu i vlagu. Osjetljivost

na te promjene čini ih krhkim i slabim. Zbog toga su instrumentalisti i izrađivači žica bili prisiljeni

tražiti bolje materijale za žice. Usprkos navedenih nedostataka glazbenici još uvijek vole koristiti

crijevne žice, pogotovo ako su vezani za izvođenje glazbe baroknog i renesansnog razdoblja.

19

Sl. 11. Žice crijevne jezgre

Sl. 12. Anatomija crijeva. Prikaz crijeva s više slojeva, gdje se vidi srednji sloj, koji se navodno

upotrebljava za izradu violinskih žica13.

Znanstvenici su otkrili da u Genovi postoje instrumenti koji su pripadali Niccoli Paganiniju (1782.-

1840.g). U muzeju Archivio di Palazzo Rosso, u Genovi čuvaju se višestruko slomljeno, gudalo,

violinski most, kutija kolofonija i smotuljak. Sa dvije male trake od crvene svile smotane su žice

najslavnijeg violinista Nicole Paganinija14.

13 Slika preuzeta s https://bs.google-info.cn/469564/1/lumen-anatomija.html . 14 Peruffo, M. 2000. Nicolò Paganini and gut strings: The history of a happy find. Recercare, 12, 137-147.

20

Sl. 13. Jedine sačuvane violinske žice Nikola Paganinija, s potvrdom autentičnosti njegovog sina

Achillea.(foto:Alberto Giordano)

Sl. 14. Žice izvađene iz omotnice (foto:Alberto Giordano)

Istraživači su željeli procijeniti broj crijeva korištenih za žicu. No, na žalost to nije bilo moguće,

jer bi se tako stari predmeti vrlo vjerojatno potpuno otopili i razgradili u otopini. Edward Neil je

otkrio da je Paganini davao vrlo točne upute i zahtjeve kakve žice želi da mu se izrade. U pismu

koje je sačuvano, pisao je: “Trebam uslugu. Trebate obaviti pažljivo, vrlo pažljivo. Ja sam bez

žica. Čak i ako su vrlo tanke, moraju biti izrađene od četiri niti kako bi izdržale. Provjerite jesu li

žice glatke, ujednačene. Molim Vas pripazite na radnike i učinite to uskoro i dobro.“ Daljnje

informacije pruža Carl Fleisch koji navodi da je vlasnik tvrtke Schott izmjerio žice i utvrdio da D

žica ima mjerilo A žice koja se koristi danas. A A žica debljinu naše E žice i da žice nisu bile ni

približno snažne današnjim. Promjeri žica su izrazito tanki za bilo koju violinu danas. Posumnjalo

se da bi žice možda bile za mandolinu, gitaru koju je Paganini također svirao, ali se po dužini može

21

potvrditi da su rezane za violinu. Vrijeme je učinilo svoje i danas su slamnate, žute boje, krhke i

naborane.

2.3. Moderna tehnologija izrade violinske žice s novim materijalima

Revolucionarni pomak bio je izrada žice od čelične jezgre. Čelične žice pojavile su se 1910.

Godine, a slijedile su i drugi materijali za jezgru, poput kromiranog čelika. Tijekom ratnih vremena

je zbog proizvodnje oružja, čelik postao lako dostupan materijal. U tom su se razdoblju pojavili

veliki tvornički, proizvođači žica u Francuskoj i Njemačkoj. Talijanske manufakture u razdoblju

prije i nakon Prvog svjetskog rata nisu više mogle konkurirali velikoj industrijskoj proizvodnji

žica. Budući da su crijevne E-žice morale biti izuzetno tanke da bi se dobio željeni ton, bile su vrlo

sklone pucanju. Stoga su violinisti s oduševljenjem prihvatili novu metalnu E-žicu15.

3. THOMASTIK – INFELD I REVOLUCIONARNA SINTETIČKA JEZGRA

Napredak tehnologije žica izravno je povezan s razvojem novih materijala. Kvalitetu žica je na

najvišu moguću razinu podigla poslovna žena hrvatskog porijekla, gđa Zdenka Infeld. Bečku

tvornicu Thomastik Infeld 1919.godine, osnovali su inženjer Franz Thomastik i graditelj violina

Otto Infeld. Posao su pokrenuli upravo u doba revolucionarne promjene kada su čelične žice

zamijenile one od životinjskog crijeva. Tvornica žica Thomastik-Infeld, 1970. godine je u Beču

prva lansirala žicu od sintetičke, najlonske jezgre. Žicu su nazvane Dominant i doživjele su u

muzičkom svijetu ogroman uspjeh. Sintetika je postala najpopularniji materijal za izradu jezgre

žica za violine, viole, violončela i kontrabas. Superiorna sintetička jezgra stabilnija je, mekša i ima

sofisticirane tonske karakteristike.

Danas se u tvornice žica ne dovoze janjci i ovce, već valjci na kojima su namotane žice. Žice

dolaze u tvornicu žica na kolutima od nekoliko tona. Materijal, sirovina od kojih nastaju neke žice

zapravo je isti čelik koji se koristi i u tvornicama automobilskih guma i remenja. Stroge

specifikacije proizvodnje, zahtijevaju jači čelik, najmanjeg zrna i razred vrhunske strukture. Jezgra

žice je od najkvalitetnijeg čelika.

15 https://www.violinstringreview.com/history.html, (pristup 1.5.2021).

22

Sl. 15. Koluti na kojima su buduće suvremene žice16.

Čelik se smješta na konstrukcije strojeva koji ih obrađuju. Takvi su strojevi većinom proizvedeni

u Europi, Njemačkoj. Thomastik – Infeld je posebna tvornica i po tome što sama izrađuje, čak i

proizvodi strojeve, za obrađivanje kablova. Tokarski strojevi moraju se za vrijeme obrade

rashlađivati, da se žice ne tope. Primarne žice su tokom izrade neiskoristive i do 30% zbog raznih

oštećenja. Često jezgra može biti dobra, ali je rub prvobitne žice nepravilan ili obrnuto. Sirove žice

se postupno obrađuju: smanjuje se njihov promjer i produžuju se. Jezgre žica izrađuje se u

šesterokutnom obliku. Tako se kod omotavanja spriječi labavo navijanje. Digitaliziranim

postupkom svaki se milimetar provjerava je li su kutovi budućih glazbenih žica odgovarajućeg

oblika i opterećenosti.. Dok mi bezbrižno sviramo i ne slutimo da se danas za izradu žica

upotrebljava preko 28 materijala, a postoje čak i jezgre mješovitog materijala.

16 Preuzeto s https://www.youtube.com/watch?v=sHoyP53naNk.

23

Sl. 16. U posjetu tvornici Thomastik Infeld Wienna

Žice se danas omotavaju u bakar, srebro, platinu, titan, zlato, aluminij, hidro najlon, volfram i

sintetičkougljični čelik. E-žica se uvija pod kutom od 45 stupnja, A,D,G-žice pod kutom 80

stupnjeva. Takvo motanje žice jamči izvrsne zvučne rezultate. Da bi svaki milimetar sirove žice

bio savršen, žica prolazi kroz laserski sustav kontrole. Inženjer, stručnjak i inovator za žice tvrtke

Thomastik-Infeld, Franz Klanner, kaže da postoji računalno zatvoreni sustav, kojim mjere

opterećenje žice i napetost koju deklariraju i stavljaju na omot. Pomoću softverskog načina

kontrole je teško dobiti lošu žicu. Vodeća tvrtka Thomastik-Infeld ima 1500 različitih pojedinih

vrsta i 350 kompleta žica.

3.1 Dominat Pro žice

Jedna od inovacija u svijetu žica su žice Dominat pro. Karbonske su s sintetičkom jezgrom.

Repni dio žice je omotan u crno. Imaju veću napetost. Kositrena platina E žica ima izuzetno

moćan zvuk, koji umanjuje vučji prizvuk. E žica može biti i u aluminiju. Dominant Pro žice

imaju odliku izuzetnog dinamičnog raspona. Revolucionarne Dominat Pro prigodne su za soliste

kao i za sviranje u orkestru. Žice pružaju otpor gudalu koji omogućuje veću modulaciju tona.

Ton također duže traje.

24

Sl. 17. Isječak iz kataloga s prikazom Dominant pro žica

Sl. 18. Izgled Dominant pro žica

4. FIZIČKE OSOBITOSTI ŽICA

Proizvođači žica u svom radu koriste veliko znanje iz fizike. Ako zatitramo žicu, pričvršćenu na

oba kraja, nastat će valno gibanje. Val koji se širi žicom, odbije se i vraća. Takvi su valovi

longitudinalni. Žica može titrati i transverzalno, ako se val širi okomito. Dakle, titrajuća violinska

žica izvor je zvuka. Titranjem violinska žica proizvodi zvuk, koji ima određenu visinu, trajanje,

jačinu i boju.

Glazbenici tonske visine označavaju glazbenim ljestvicama. Za fizičare ton je val, pri čemu svaki

val ima svoju frekvenciju. Ton je viši, što je violinska žica napetija i tanja. Teža i deblja žica

proizvodi niži ton. Glazbenici danas ugađaju žice na instrumentu prema tonu „a1“ koji iznosi

440Hz. Tako je odlučila Međunarodna zajednica za standarde 1953. godine. No, nije uvijek bilo

tako. Glazbenik A.Bosman, kaže da su egipatski instrumenti koji su pronađeni uglavnom štimani

na A=432 Hz. Stari Grci su štimali svoje instrumente uglavnom na 432 Hz. Na Stradivarijevim

violinama štimanije je bilo na 432 Hz. W. A. Mozart je također ugođavao A na 432Hz. To je

razlika od 8 vibracija u sekundi. Poznata je i pod nazivom „Verdijeva A frekvencija“.

Violinska žica može biti izrađena u nekoliko dužina, ovisi o veličini instrumenta. Ton koji žica

daje viši je što je žica kraća, tanja i nategnutija.

25

Kada dvije violine sviraju isti ton, možemo čuti razliku u tonskoj boji. Izbor žica utječe na boju

zvuka.

Dužina vibracijske žice nije isto kao dužina žice. Dužina vibracijske žice, koja se navodi na

ambalaži za žice, je dužina od unutarnjeg ruba konjića do kraja ebanovine. Standardna mjera A-

žice za violinu veličine 4/4 je 32,5-32,8 cm. Za violinu veličine ¾= 30,5cm-31 cm, za violinu

veličine ½ = 28,3cm -28,5cm, za violinu veličine ¼ = 26cm, a violinu veličine 1/8= 24cm-23,5cm,

za violinu veličine 1/16= 21,5 cm, a za violinu veličine 1/10=22,2cm17.

Sl. 19.

Sl. 20. Žica s omčom i kuglicom

Wienna Symphonic Library na svojoj internetskoj stranici opisuje boje zvuka kao kombinaciju

žica, dodirne točke, pritisak gudala i brzinu sviranja. Ovi čimbenici određuju timbru. Timbra je

istoznačnica za kvalitetu tona i boju tona. Karakteristika zvuka nije unaprijed određena, već je

glazbenik taj koji daje ton kompoziciji koju svira. U visokom registru, na žici E ton može biti

svijetli, metalni, intenzivan, sjajan, kreštavi, blistavi itd. Žica A i svjetla E žica može potaknuti

osjećaj subjektivno slatke, vesele, plesne, svečane, lepršave note. Dok visina D-žice odgovara

ljudskom glasu. Stoga zvuči glasno i uglađeno. Možemo imati osjećaj da zvuči strogo, mekano.

Deblja G-žica u niskom registru izražava se izrazito mračno, dok se može nekima činiti čak

17 http://blog.feinviolins.com/2019/05/e-strings-e-tuners-whats-best.html, (pristup 1.5.2021).

26

produhovljeno. G-žica je također zvučno tamnija i ima tendenciju ka hrapavosti. Po drugoj strani,

čelične žice imaju zvuk koji se vrlo razlikuje od crijevnih žica. Čelične žice imaju zvuk koji je

jednostavan, jasan, izravan, čist i obično pomalo tvrd, s malo prizvuka. Često su svijetle i pomalo

mršave. Čelične žice imaju jasan i fokusiran ton. Možda nemaju mnogo dubine i tonske složenosti

kao crijevne ali svirača čine bezbrižnim i sigurnim. Žice s jezgrom od životinjskih crijeva imaju

složeniji i bogatiji ton. Također ih označavaju kao tople i mekšeg tona18.

4.1 E najtanja žica

Posebno se kroz povijest isticala problematika s žicom E, najtanjom žicom na violini. Crijevna

žica je često pucala. S pojavom čelične žice, E žica, nije tonski zadovoljavala violiniste. U želji za

njezinim poboljšanjem ovijali su je u razne materijale. Danas čelična E žica može biti omotana i

platinom primjerice Peter Infeld (PI) žice. Ona proizvodi bogat zvučni spektar. E žica je ponekad

i problematična. Može proizvoditi i takozvani „vučji ton“, umjetni prizvuk. Nota koju sviramo u

visokim pozicijama, odjednom oscilira i „zavija“. Žica ne zvuči i zato se uspoređuje s zavijanjem

vuka. Za takav problem preporuča se izabrati e žica tvrtke Westminster. Doduše i ona ima

nedostatak. Zbog grubosti šteti strunama na gudalu.

Čelična E žica se ponekad urezuje u konjić. To se sprječava korištenjem malog komadića,

plastičnog tuljca koji štiti konjić.

Sl. 21. Fizičke osobitosti E žice

18 https://www.vsl.co.at/en/Violin/Sound_Characteristics, (pristup 1.5.2021).

27

Sl. 22. Urezivanje E žice u mostić

Sl. 23. Pozlaćena E žica smanjuje zviždanje koji se može dogoditi. Ima jasan i topli zvuk.

Otporna je na koroziju.

Sl. 24. Komplet PI žice sa Komplet PI žice sadrži vrlo snažnu E žicu. Čelična ili sintetička jezgra

presvučena je platinom ili pozlaćena.

Žice se preporuča kupiti uvijek što kvalitetnije, pogotovo početnicima. Tako lakše postignete

određene stvari koje ste navježbali. Žice se razlikuju i po izgledu. Različite boje ovijenog

materijala ukazuju na proizvođača. Prije kupnje se morate odlučiti koju vrstu jezgre želite na

vašem instrumentu: crijevnu, čeličnu ili sintetičku. Drugi parametar koji morate uzeti u obzir je

napetost koju morate odabrati za svoj instrument. Dobro je ako možete odabrati i debljinu,

odnosno masu svojih žica. Svi ovi parametri su navedeni u katalozima proizvođača žica. Ja sam

uzela za primjer katalog Thomastik -Infeld.

28

Sl. 25 Isječak iz Thomastik -Infeld kataloga s prijevodima kategorija.Žice su za instrument violina te je

naveden kataloški broj kompleta.

Sl. 26. Različiti proizvođači žica prepoznaju se i po bojama koje se koriste za omotanje repnih i gornjih

djelova žica.

29

Sl. 27. Jargar žice (hard), na violini kolege sa studija

Sl. 28. Pirastro model žica (medium), na instrumentu moje kolegice

Sl. 29. Thomastik-Infeld, ljubičasta A žica je model PI, ostale su model TI žica (moj instrument).

30

Sl. 30. C I G žice su model Spirocore,Thomastik-Infeld. D i A žice su Larsen, model Soloist (instrumetn

kolege, violončelista).

31

Sl. 31. Prikaz žica s različitim karakteristikama19.

19 Preuzeto s https://www.violinstringreview.com/quick-reference.html .

32

Sl. 32 Primjer izgleda suvremenih žica20

4.3 Laura Vadjon, prva hrvatska barokna violinistica

Važan uvid u korištenje crijevnih žica stekla sam nakon razgovora s profesoricom Laurom

Vadjon koja mi je demostrirala razliku u zvuku koja je postignuta korištenjem crijevnih žica.

Prva hrvatska barokna violinistica, cijenjena profesorica Laura Vadjon, kaže da joj je sviranje na

crijevnim žicama ugodno i zanimljivo. Takve žice imaju velike mogućnosti izražavanja. Svaki

ton se izrađuje i tako izvođač poboljšava svijest o tonu. Potrebno je nekoliko mjeseci da svladate

sviranje na crijevnim žicama. Na tim se violinama napetost ugađa na 415 Hz. Dok se čelične žice

lakše sviraju suhim kolofonijem, za crijevne žice je potreban, mekši kolofonij.

20 Preuzeto s https://www.hausdermusik.com/en/bildmaterial/stringtelligence-by-thomastik-infeld/ .

33

Sl. 33. Crijevne žice21

Sl. 34. Crijevne žice različitih proizvođača

4.3 srednja/lagana/teška žica

21 Slika preuzeta s https://www.thestrad.com/9-thoughts-about-playing-on-gut-strings/7174.article.

34

Sl. 35. U posjetu tvornici Thomastik Infeld Wienna

U Thomastik-Infeld katalogu navodi se i tehnički opis uz svaki model žice. Navedene su oznake

za napetost žica. One su u medium/srednjoj, light/laganoj i heavy/teškoj vrijednosti. Primjer; sila

koja mora povući E-žicu oznake medium/ srednja, za veličinu ½ violine iznosi 6,9 kilograma. To

znači da je potrebno žicu pričvrstiti s toliko mase kako bi se postigao željeni ton. Kilogrami na

oznakama su vrlo važni još zbog jedne stavke. Ako svirate na vrlo starom instrumentu, koji ima

vrlo tanke daskice, onda se nikako ne preporuča žice teških vrijednosti. Na violinu djeluje 24,2 kg

sile( E žica-8,3kg,A žica-6,3kg, D žica-4,8kg i G žica-4,8 kg). To je vrlo velika težina koja bi

mogla oštetiti nježan instrument.

4.4 Mijenjanje žica na violini

Inžinjer Franz Klanner preporuča mijenjanje žica svakih tri mjeseca. Žice izgube ton i postanu

suhe. Žice mijenjamo jednu po jednu. Skinemo s klina prvo E-žicu i onda odvijemo klin. Ponekada

je potrebno na klinove nanijeti mazivo kako bi olakšali navijanje. To može biti i kreda. Novu žicu

prvo gurnemo kroz malu rupicu na klinove, čivije i počinjemo navijati žicu od vanjske strane

prema unutra. Nakon toga žicu zakvačimo za fajn štimer na žičnjaku. Nakon toga žicu uglasimo

gore i dolje.

4.5 Čišćenje žica

Trajnost žica ovisi i o svakodnevnom čišćenju. Važno je obrisati kolofonij i kiselost koju su

ostavili prsti na žicama jer ona uzrokuje propadanje žice. Nakupine na žicama koje prouzrokuju

njihovo raspadanje. Jednom tjednom ispod žica položimo papirnatu podlogu ili krpicu. Samo kap

sredstva za čišćenje žica, koji može biti i alkohol, nanesemo na rupčić i vrlo oprezno obrišemo

žice. Pazeći pri tom da uistinu ne dodirnemo lak violine.

4.6 Najveći violinski virtuozi i žice koje koriste

Posebno me je impresionirao razgovor s slavnim profesorom koji svoju ljubav prema glazbi i

podučavanjem nastavlja i danas nesebično dijeliti studentima. Istinski pionir naše profesije

violinista podsjetio me da je prva čelična E-žica nastala, 1910. godine. U svojoj karijeri koristio je

najviše žice proizvođača Thomastik-Infeld. Nekada nije bilo toliko znanja o žicama, bilo je lako

jer su imali žice koje su nam dali, kaže profesor Ninić.

35

„Kada sam bio na turneji u Španjolski u Pamploni sam svirao svečani koncert za Španjolsku

kraljicu. Svirao sam Bacha. U toj je zgradi nekada svirao i Pablo de Sarasatee (1844. 1908.godine).

Sarasate je inače mali zaselak na staroj cesti između San Antonia i Madrida. U zgradi se također

nalazio i muzej također posvećen ovom skladatelju i violinistu. Primijetio sam jednu interesantnu

stvar, kaže profesor. U sobi je bio izložen i frak slavnog violinista. Pored njega bio je izložen

sadržaj lijevog i desnog džepa. U lijevom je bio debeo smotuljak, barem četiri metara duge crijevne

violinske žice. Pored su bile i škare. Očito je prilikom puknuća žice, za vrijeme sviranja, rezao

novu. U desnom džepu fraka držao je mali dvocijevni revolver. Vjerojatno za obranu honorara jer

je puno putovao. „Uz to svirao je na Stradivariju“, uz smijeh je dodao profesor Ninić.

Profesor Ninić je nadalje pričao, da je 1957.godine, bio u Moskvi na satu kod slavnog violinista

Davida Oistrakha. Naravno, profesora Ninića je zanimalo sve u vezi tog Ukrajinskog virtuoza, pa

tako i žice na kojima svira. Prilikom njegovog upoznavanja, David Oistrakh, svirao je na

Westminster žici. Za A je koristio žicu Švedskog proizvođača, sjeća se profesor Tonko Ninić.

Pirastov model žice bio je na mjestu D-žice.

Yascha Heifetz koristi Goldbrokat Medium E, Plain Gut A i D-žica, i neprepoznatljiva G-žica.

David Oistrakh koristi Eudoxa D i G, Prim steel A i Prim E (Chromecore). Isac Stern koristio je

Eudoxa A,D,G i Goldbrokat Medium E, dok nije izašla Dominant. Hilary Hahn je zaštitno lice

zlatne Dominant E-žice u katalogu Thomastik-Infeld. Maxim Vengerov nekada je koristio

Pirazzija, a od nedavno koristi Dominant žice. Joshua Bell koristi Evah Pirazzi žice, Midori, kao i

Anne-Sophie Mutter koristi Dominant žice.

4.7 Anketa: koje violinske žice upotrebljavaju studenti muzičke akademije

Anketu sam izradila i postavila u Facebook grupu u kojoj se nalazi veći broj studenata Muzičke

akademije Sveučilišta u Zagrebu. Anketi je pristupilo petnaest ispitanika. Anketa je pokazala da

studenti prilikom kupnje violinskih žica ne štede te izabiru najkvalitetnije i najskuplje žice. To

dokazuje da su studenti Muzičke akademije svjesni da postoji ogromna razlika u zvuku koji čini

razlika od samo nekoliko stotina kuna. Studentski izbor žica su najčešće žice Dominant iz tvrtke

Thomastik Infeld. Na drugom mjestu je marka žica Pirastro sa modelom Tonica gudačkih žica. Na

pitanje koje zahtijeva opis zvuka žica, studentice i studenti raznovrsno opisuju rezultate dobivene

s različitim tipom žica. Studentice i studenti uglavnom znaju navesti materijale od kojih su im

građene žice, uz pojedine iznimke. Najčešći navedeni materijali su čelik, metal, aluminij, plastika,

36

najlon i crijevo. U prosjeku, studentice i studenti žice mijenjaju svakih šest mjeseci. Također, 13

ispitanika izrazilo je želju sudjelovati na predavanju o muzičkim žicama.

5. ZAKLJUČAK

Studiranje glazbe osnovno je u mom životu ne samo zbog suštinske vrijednosti glazbe, već i zbog

vrijednosti koju daje mom osobnom obrazovanju i životu. Napeta žica je jedan od najstarijih izvora

tona. Žice su vrlo dugovječne i zadivljujuće prkose vremenu. Poput niti povezuju povijest

čovječanstva. U njih su upletene mitološke priče, prapovijest i moderna doba.

U potrazi za informacijama o violinskoj žici, otkrivala sam stalno nove izvore. Oduševljena ovim

novim otkrićem, po prvi sam puta uistinu upoznala violinske žice. Moji se prsti sada

strahopoštovanjem pomiču po toj tankoj žici, jer sam svjesna koliki je napor kroz tisućljeća čovjek

uložio da bi danas mogla bezbrižno i precizno svirati na svojem instrumentu. Budućnost violinskih

žica nadam se neće biti usmjerena u stvaranje virtualnih žica. Žica je dio stvarnog svijeta kao i

muzika koju pomoću njih stvaram. Zato nakon ovoga velikoga istraživanja o violinskim žicama

još vjerujem da tradicionalne violinske žice neće nikada zastarjeti.

37

Literatura

Andreis, Josip. 1975. Povijest glazbe. Zagreb: Liber Mladost.

Catalog 11.2019. Beč: Thomastik-Infeld.

Dugan, Franjo st. 2018. Glazbeni instrumenti. Zagreb: Kiklos-Krug knjige.

Ford, Charles. 1979. Making Musical Instruments, Strings and Keybord. London: Faber& Faber.

Kresnik, Franjo. 1951. Starotalijansko umijeće građenja gudačkih instrumenata. Zagreb:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

Peruffo, M. 2000. Nicolò Paganini and gut strings: The history of a happy find. Recercare, 12,

137-147.

Elektronski izvori

Prehistoric stringed instrument found in Skye,

https://www.highland.gov.uk/news/article/6035/prehistoric_stringed_instrument_found_in_skye

(pregled 1.5.2021.).

History of strings, https://www.violinstringreview.com/history.html, (pregled 1.5.2021).

Gut String Making, https://www.voyagerrecords.com/argut.htm, (pregled 1.5.2021).