+

I. pjevanje

I, l-430

Kuga. Srdiba.

Srditrq boginjo, pjgyajAhileja, Peleju sina,Pogubnr:, koja zada Ah{cima beibrojnc jatlC,Snaine jc dule mnogih junaka poslala onaK lladu, a njih je samc utinila, dh budt plijenPsima i pticama svima; i tako se Zeusova voljaVr5ila, od kad se ono razdvojio u svadi bioAtrejev sin, junacima kralj, s Ahilejem divnim.

Tko li je svadu i borbu medir njima z;vrgo dvamalZeusov i Letin sin! Navalio hudu jc bolcstNt v6jsku on, tc ona umarala redom jc deljad,Jer sc radjutio bio na krdja, Aueju sina,Koji jc sveienika pogrdio Hrisa, kad d6dcK ladama ahejskim brzim, da kicrku otkupi svojuOd.Stctu golemu nosei, ddjnometnog k tom Apol6naNa damom i,ez\tt povez dri6ij., i sve AhejccMolja$c, najvi$c dva upravljada ljudska Atrida:"Sinovi Atrejcvi i ostali vi nazuvdariAhejski! Dali vam bozi, stanari blimpski, di grAdPrijamov ranrite i kuii se vratite zdravo!Dragu mi dajte na otkupe kier i od$tetu prim'tc

I5

trJiADA

BojcC sc Apolona strjelomcmog, Zeusova sina.,Drugi Ahcjci svi povladi3e tada, da valja

Po$tovat sveienika i oditetu primiti sjajnu.Ali Atrcjev sin Agamtmnon ne htjedc takqNego ga otpusti hudo pridodavli icstoku rijcd:*Kod lada koritastih da nc vidim vi3e tc, srarde,Kod njih da boravi$ sada il'opct da dolazi5 k njima,Jcr a irczlo nc ie pomoCi rn boZji povez!Ove na otkup ja ne dam; od dbmovin€ dalekoU kuii na$oj ie ona u Argu dodekat prijcStarost uza sran tkajui i I'jeinreu postelju moju.Odl^zi pa me ne draii, da bdowd otide.{ ditav!,

Redc, a njega sc starac pobdji i poslula rijedTc on $utcCi ode uz obalu prc$umnog mora;Pa kad vei budc dalcko, tad mnogo je molio staracGospoda Apol6na, a Letd ljepokose sina:*Cuj, srebrnoluki boZe, $to Hrisu i presvctu KiluStitiI, koji si mocni gospodar Tencda, fuj mc,Sminteju! Ako ti hram sagradih ikada mili,Ili ako d ikad od bikova pretila stegnaI od koza ti spalih, izvrli ovu mi ielju:Tvojim str'jelama moje naplati Danajcima suze!',

Takyu molitvu rede, i uslili Feb ga Apbl6nTc on s dlimpskih sade visina u srcu srditLuk na pleiima nosci i nrlac ozgo iozAoT.aworen; str$ele njemu na pleiima srditu zveknu,IQda sc maknu sarn, a i5o jc nalidan noci.Sjedeii M hde zatim na strani izmetnc strJeluMcd njih i njcgov luk zazvckeie srcbmi sualno.Najprijc gadale m zge Apolon i pseta brza,Onda i nt lj0de samc o$trornr pusti suijelu,I tad udesajfr gorjct mrwlcl lomade silnc.

Devet su dana boijc po-vojsci padalc strJclc,A dan descti sazva u skupltinu narod Ahilej;Tir mu misao Ffera bjcloruka u srcc metnu, .|cr jc u brizi bila za Danajcc videi ih mrijet.Kada sc slbert vci i na okupu kada sc nadu"Onda sc dignc Ahilej brzonogi ovo im velei:"I ako smrti mi uttdemo, Atrejev sinc,

35

50

P'EVA}IIE I.

Mislim da Ccmo kuii odavdc suzbiti doci,Kada i kuga i rat Ahejce zdruieno biju.Nego if svcienika il'vrada pitajmo kojcgIl'pogadata snova, jer i san od boga jestc,Neka nam retc on, $to Feb se Apbl6n tolik6Risrdl, da P hekatbmbi, da I'zavjetu zarrjera na5em,Ne bi li dim od kozabez manc i od ovacaPrimiti htio i nAs obrdnit od propasti sada."

Tako im rekavli, sjedne Ahilej, i med njima,l@ggfDigne se, !1g9g.1or p1g, pogadad u pticc prvi.On jesadalnjost4ragr-pllfuilg-qg,gro,SlosrSe-2,rea,On jC Ahejiima put pokazivao, ka@ pod IlijBrod5c, wadanjem svojim, Sto Feb mu jc dao Apoloa"On im dobro ieliii progovori i rekne ovo:"Veli5 mi, ljubimde T.eusov Ahileju, neka vam redemZa5to sc srdi gospod Apbl6n, daljnometni strjeljad.]a cu i reii, ali mc duj i zakuni se meni,Da CeJ mi besjedom ti i rukom rado pomagat.Jer ja doista mislim, razljutit cu dovjeka, kojiSvim je Argejcima vladar i slu$aju svi ga Ahejci.

)ati jc naimc kralj kad se ljuti na dovjeka prosta;jcr dan ako joS isti i priguii svoju ljutinu,Al'dok ne izvr$i gnjcva, u grudima on ga i daljeKrije. A ti sada ded promisli, da l' ie$ me branit."

Thd odgovarajui njemu, brzgnogi rcte Ahdgj:'Ne boj sc ni$ta, vei boiju izreci odluku, 5to zna5,]cr Apolona mi boga, 5to Zeusu jc ljibimac, kojcm,Kalhantc, ti se moli3, kad boije Danajcima j""lj"3Odluke, dokle sam ja u Zivotu, po zemlji dok gledam,Udarit nc ic te nitko kod koritastih kod ladaTc.$kom rukom, ma rekao ti Agamimnona samog,Koji se sada didi da prvi je od svih Ahejac."

Thd se ohrabri vrat nezazorni i rckn€ ovo:'T.[a5oj nc zamjera bog hekatbmbi ni zavjctu na5em,VeC on zadade jadc Argejcima i zadat jo5 icPoradi sveienika, 3to njcga kralj AgamimnonPogrdi, ne da mu kieri na otkup, nc primi darc.Ne ie od Danajaca odvratiti sramomu propast,Dokle milome ocu bez novca, bez otkupa kierku

70

85

90

95

Odiju krasnih nc ddmq u Hrisu dok hckatbmbuNc povcdcmo svcnr; umirit, ublaiit ic tad sc.,

Tako im rekavli, sjednc, a mcd njima onda se digneI*.L" Atrcjw sin Agepg44oq, qilqq dalc_ko,Zlov oljan, njegovo s 1c9 v_ebmg -se, 4.gpguri_ gnj cvaMradno,I odi ognju.i:arkoyltu budu mu slidne.Najprije pogleda ljuto na Kalhanta ovo mu velci:'Nikada, dosumi vrafu, ti nisi mi rekao dobra.Uvijek tebi je milo proricati nevolje same,A ncJto destito nikad utinio ni reko nisi!I sad odlukc boZje mcd D\aj_cima ti j"ulj"$,

Pt i- daljnomemi strjeljat Apo6n ntvo$c sprerna,Sto za Hrisovu kicr ja nisam primiti htioOd$tetc sjajnc, jcr volim kod scbc jc u kuii imar;Ova od Klitemntsu€, od iene zakonske moje,Drainje meni, jcr od njc ni uzrastom ni stAsom nijeNimalo gora, pa nije ni srcem ni djelima rudnim.Ali i tako je hocu povratiti, ako je bolje,Ne cu da propadnc narod, vei hocu dI bud€ titav.Nego mi sprcmajtc dar, mcd Argijcima svima da ne bihBez dara ostao ja, jer tako ni pristojno nijc.A sad viditc svi gdje ncstaje dara u mcne!"

Njcmu odgovori divni brzonogi na to Ahilcj:"Predilni Atrejcv sinc, lakomiji ti si od sviju!Th junadine kako Ahijci dar ie ti datilMi ni za kakvo blago da leii ne znamo silnqNcgo kad uzmemo grade, dijeliti ld€mo plijen;Nijc sad pravo da narod na gomilu opct ga nosi.Nego djcvojko bogo otpusti, pa trostruko tebiI Ceworbstruko hoiemo mi naknaditi, dadc PZcus nam trojanski grad razoriti obzidan dobro."

Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:'tlemoj, junadc do-bii Ahilejn; nalidni bogu,-LJmom navijati takq jcr ne ic5 nadmudriti meneNi nagovorit; zar hoieJ, dar6va sam da imade$A jabez njih da sjedim) I djevojku veliS mi watitlDobrq ako mi dar junadine dadu AhejciMome ugodiv$i srcu, da naknadu dostojnu imam!Ako P mi ga nc dadu, tad poii ja cu i uzet

r00

I IO

IUD

l I5

L20

l:1,PJEVANIE l. /r 29

Il'woj if Ajantov dar il3 Odisejcv, pa cu ga odvestSa sobom. Svaki ie tad se naljutiti, kojcmu dodem!Ali o tomc bit ic i opet kada govorigNego ladu dcd crnu na putinu gurnimo divnu,Bric sabcrimo u nju vcslade te memimo k tomeI hekatbmbu i Hrisovu kier ljepobbrazntr u nju.Ladu nck vodi koji od t'jeinika, neka if AjantVodi jc ili divni Odisej il'IdombnejIl'ti, Pelejev sine, od wiju stralniji ljudi,Nc bi li Brlnida-boga ublaiio irn'e prikazav."

Njcga pogleda mrko Ahilej brzonogi vclei:'T-akomde, bestidnidc okorjeli, kako ic tebiIkoji rijeti woje Ahijac slu.Sati rado,Pak da otide na put, da s ljudma se junadki borilTa ja zbog kopljanike Tiojanaca ovamo nisamDo3o, da s njima sc borim, kad krivi ni$ta mi nisu;Niti mi govcda oni ni konjc odgnaic ikadNiti polomi5e usjev u grudastoj onoj u Ftiji,Hraniteljici ljudi, medir nama jcr jc daljinaVelika: jesu brda trladovita i morc Sumno.Ncgo smo za tobom po5li, bezobraznitc, da imalRadast, tcbi smo last i Menelaju traiili, kujqMedu Tiojancima, I d i nc pazi$, nc maril za to,Pa se i meni grozi$, oduzet da ieI mi onajDar, zbog kojcg sc mnogo namtdih, koji AhejciDaIe mi. Nikada dar mc nc zapada jednaki s tobom,Kada napulen grad Ahcjci razorc kojiTlojski; u boju, gdje kipi i budi, odvaljuju rukeMoje posao glavni, af kada dijeljenjc dodc,Mnogo veiim tc darom darivaju, a ja se waiamK ladama s darom malim, al'dragim, od rata trudan.A sad u Ftiju idem, jer doista mnogo je boljcKuii u ladama poii zavinutima, te nc iuVrijcdan tebi blago i bdgatswo ovdje gomilat."

Na to junacima kralj fuamemnon odgovori njcmu:"BjeLi, kad ti je srce navalilq ) jA te ne cuMolig zbog mcnc ovdjc da ostane$; i drugih ima,Koji ic pdStovat mene) a najviSe prcmudri Zeus-bog.Najmrii meni si kralj, hranjbnik Zeusov, od sviju,

t45

155

170

trJADA

Svade uvijek rado i borbe i bojevc spremal.Ako si j"k,

"f tebe je bog obdario time!

Odlazi s ladama i sa drugbvima svojima kuiiI Mirmidoncima vladaj; za tcbe se brinuti nc iuNiti iu marit za wojuza srdibu, vei poduj mi groinju:Kako od menc Feb Apolon Hrisovu kicrkuUzima, koju cu ja s drugbvima poslati svqimU ladi svojoj, u Sator uniii u woj fu takoI woj cu dar, ljepoobraznu ja Brisbidu uzet,Da zna$, kolik6 sam jadi od ttbe, da omrzne d*gi-Ravnima pravit sc meni i sebe porediti sa mnom."

Rekne, a Pelejev sin se raialosti i srce njemuZamisli dvojako tad sc u rutavim njegovim grudma:Bi li trgnuo mad od bcdrice o5tri i njimcLjudc rastjero sad, bi l3 njim Agamimnona smako,Ili bi susprcgo gnjcv i srcc umirio svoje.Dok je u duli tako i t srcu svom promi5ljavoI maC iz kora vclik potezaq dode AtenaS ncba, a nju jc bila bjeloruka poslala HcraOba ljubeii lualja, za obadva jcdnako briina.Ona pristupi straga, Ahilcja za plavu kosuUhvati samo sc njemu ukazavli, I drugdm nikom.Zadii tad sc Ahilej i bglediv5i sc odmahPaladu pozna Atenul sijevnulc stralno joj oti.Bcsjcdu zapodne s njom i progovori krilatc rJeti:'O cgidbno$€ 7-evsa o kicri, zalto si opetDo$la| Da vidi$ bJes Agamenrnona, Aueju sinalNego fu ne$to ti reii, a tako ic, mislim, i bio:Brzn (e njcmu iivot pogubiti njcgova drskost."

Njemu progovori opet sjajnooka divna Arena:"Do$la sam gnjev woj suspregnug Ahileju, hoieS li slu.SagS neba sam dolla ja, bjcloruka posla mc HeraOba ljubeii kralja, za obadva jednako briina.Nego prcstani ded od borbe, mata nc vuci:Onoga grdi rijedma onako, kako i valja,]er iu ovo ti reii i tako ic doista biti:Poradi posde ovc dar6va uiput tolik6]cdnom dat ic sc tebi; vci poslu'$aj, pa sc suspregni."

Thd odgovarajui njojzi, brznnogi redc Ahilej:

PIEVANIE I. 3I

r80

205

"Coqcku valja va,5u, o boginjq slulati rijed,Ako se i ljuti mnogo u duli, jer tako jc bolje;Bozi Ce usli$it onog tko njihovc bcsjcdc slu.Sa.o

Rcde joj t r&ku te.5ku na baldaku srebmom driei,Veliki turi mad u koricc, poslu.$a $cpo$to mo je rckla Atcna,

" br" r" *ati na Oli-p

Thd cgidono5e Zeusa u dvorc mcd bogove drugc.Opet Pclejev sin Agamemnonu, Atreja sinu,

Prkosne rijedi viknc ne prestavli ljutiti jo5 se:':Te3ka o popilicq u tlbe pasjc su odi,K tome jelenjc srcc! lJsudio nikad sc nisi,Oto{. memuvSi na se, s vojnicima u boj da krcneiNi da u zasjcdu zade"I s prvacima ahcjskim; to tiCini se smft! Po vojsci po ahejskoj Sirokoj da.ltoMnogo je bolje darc oduzimat, kad ti nastprotTko progovori $to! Nitkbvima, izje$o kralju,VladaI, jcr zadnji put sad bi vrJedo mc, Atrejev sine!Ncgo iu ne.$to ti reii i velikom zaklet sc klewom:Tirko mi ovoga ir*a,iz kojcga nikada grancNi lt$de nicati ne ie ni procvasg kad u planiniNjegov ostadc panj, ogulila koru je njemuI ti$ie mjcd, a sada u rukama nosc ga siniAhcjski, koji su suci i pravdu Zeusovu Stitc;Velika to ti je klewa od menc; jednog ic danaZa Ahilejem iudnja sindvima ahejskim svimaDoii, a pomoci ti u nevolji imati nc icl,IGda od llektora stanu ljuddmor€ ginut i padatMnogi junaci, i tada u tebi ie srcc se trgatOd ljutine 5to nisi Ahejca najboljeg $tovo.'

, Tako Pelejcv sin izrid€ i na zemlju baciZcdo klincima damim okovano i zatim sjcdne,A sin se Atrcjev srdi na suani drugoj; milorckMed njima ustadc Nestor, govbrnik jasni iz Pila:Njemu je od meda slada sa jczika besjeda tckla.Smrtnih ljudi dva su vei prolla koljena pred njim,Koji sc nckad s njimc othraniSc, rodiSc nekadPresvetome u Pilu, a sada vladalc treiim.On im ieleii dobro progovori i rekne ovo:Ao, na ahejski rod je navalila velika tuga!

225

240

245

250210

ILI'ADA PJEVANIE T. 33

Veseo bio bi Prijam i njegovi sinovi s njimeI d*gt bi sc Tiojanci u duli veselili mnogqAko bi svc to fuli gdje vas dva sc svadate ako,Koji stc Danajci prvi u boju i u vijecu.Nego ded posluiajte, jer mladi ste oba od mencl!a sam sc druiio vci i s d*gi- ljudima nekad"S boljima nego stc vi, al'nisu me prezrcli nikad;Takovih vidio nikad nisam, nit cu ih vidjet,Kakav Piritoj bjcle i Drijant, naroda pastiqKenej, Polifem onaj bogoliki, kakav Eksldij,Kakav Egcjcv sin, na bogove nalidni Tczej.Mcd pozemljlrima oni med ljudima najjad bjehu,Najjadi bijahu oni i najjadi s njima se borciBorahu: zvjerovi brdski, af ovi su propali sua$no.Ja sam se druiio s njima iz Pila do5av$i svctog,Do$av iz dllck€ zemlje,jcr sami su pozvali mene;tr sam sc borio ja po$unc€, a s onima nc bi,Kakvi su ljudi sad pozemljari, hrvo se nitko.Oni savjctc moje i besjede slu$ahu moje.Nego mc poslulajtc i vi, jer sluiat je boljc.Ako i jcsi ti, Agambmnone, moian, al'ovomDjevoitu uzimat nemoj, vei pusti mu, kad su mu daliSinovi ahcjski nju! A s kraljcm, Ahileju, ti scSvadati nemoj, jer veia jc dast iezlono$i kraljuZapala, kojem je diku ud'jelio blimpski Zeus-bog.]adi si ti, al' tcbc boZ,anski jc rodila mati,Ncgo jc mocniji ovaj, jcr veiim narodom vlada.Susprcgni gnjev svoj, sine o Atrejcv, i ja tc molim,Ncmoj se srditi vi$e na Pelejevoga sina,Koji jc obrana glavna Ahejcima u ljutom ratu."

Silni odgovori kraljAgamemnon njemu ovako:"Doista pravo si sve i valjano rekao, starlc,Ali dovjeku ovom nad svima hoie se biti,Svima vladati hocc i silniji biti od wiju,Svim zapot'jcdati ieli, al'sluSati ne ie ga svaki.Ako ga kopljanikom udini$e bogovi vjedni,Zar muuvredljive zato govoriti rijcdi velcl"

Njemu se utaknc u rJed Ahilej divni veliii:"SuaJljivac ime bi meni i nitkovii doista bilo,

26

265

270

Da ti uzmicat hocu u svcmu, Stogodcr kaic"I.Drugima deder sve to nalaii, a meni nalagatNcmoj, jer nc mislim, ikad pokoriti da iu se tcbi.

P*go jo$ u srce spremi Sto sada mislim ti reii,Sakama nc iu sc jazbgdjevojkc boriti s tobomNiti sa drugim kim, kad dastc mi, pa mi jc sadaLJzimate, af meni iz moje crne i brzeLade niSta drugo prekb volj€ odnijet nc ie$,Ili pokuiaj deder, da ovi takodcr vide:Tvoja ic crna krv potbii odmah po koplju.'

Tako se prijekim njih dva rijctima posvadc, i tadUstav$i skupltinarc kod ahejskih raspustc lada.Pelcjev sin k Satbrma i k ladama bokova istihpdq a s njimc Mcnbtijev sin i ostali druzi,A btztl ladu tad Agamemnon u pudinu gurnc,Dvadcsct ir nju veilafa itAbeie i hekatbmbuPosavi bogu, a Hrisovu kier ljcpoobraznu smjestiU ladu, kojoj Odisej dosjedjivi bijalc voda.

Onda sc oni zavezu i otplovc vodenom stazom.Narodu Aucjcv sin zapovjcdi, ncka se disti:Narod se distiti stanc te baca5c mrljc sa sebcIJ morc, bikovc klahu i koze tad Apol6nu -

Uspje$nu hckatbmbu, trepedjivom moru na br'jcgu;Pod nebo sukljalc para, okb njd dim sc uzvijo.

Thko se trudi5e oni po okolu, al'Agamcmnon,Kako sc u svadi ono Ahileju zagrozi, ntje

]oI se okanio, vei on Taltibiju zapodnc rijctI Euribatu, glasnicima i slugama brzim:"K Pelejevomc sinu Ahileju id'tc pod SatorI ljepoobraznu amo dovcdtc Brisbidu primivZa ruku njr:" a ako ne ushtijc dati jc, ja cuS mnogima doii i uzet jc sam, tad bit ie mu gore."

Pusti ih rekav im to i doda Zestoku rijed.Uzbr'jeg ucpcdjivog mora obojica nerado poduI k mirmid6nskim dodu Satbrima i k ladama njinim,A Ahileja nadu, gdje sjcdi uz Sltor i lAdu,Pa kad opazi njih, ne poviscli on sc u duli.Kralja sc uplalc oni i njfga bojidi sc ondjcObadva stanu, i niIta ne velc, ne pitaju njega.

320

325

PJEVANIE T. J J

Dosjeti on sc u svojoj u duii i rekn€ njima:nHravo, o pdslAnici, o glisnici Zeusa i ljudi!Dodite niSta mi vi krivi niste, veC Agamemnon;Koji djcvojkc radi Brisdid€ Salje vas k meni.Ncgo, Pauoklo, deder o Zeusovo dedo, izvediDjevojku, pa im jc daj, a oni nek budu svjedociI pred ljudima smrmim i blai€nim bozima svirnaI pred ncmilim kraljem, kad jednom nastanc nuidaDa bih od drugih ja odvratio sramomu propast.(J svom opakom, lualj Agamcmnon srcu mahnita,On ni u pro5lost ne z:na pogledati ni u buddin6st,Da mu sc kod lada bore Ahejci i,ivi i zdravi."

Rete, - te poslula rijed drugara milog PatrbkloI ljepoobraznu djevojku on iz $atbra izvedc,Dade jc njima, a oni ka ladama ahejskim odu,Za njima nerado stupa BrisEida. Thda AhilejZaplate, sjedne po strani od svojih sam prijatiljAUzbr'jeg pjcnastog mora na bezmjcmu pudinu gledci,Ispruii ruke i majku ovako moljade mnogo:"Kada si, majko, ti kratkovjednim rodila mene,Vi5nji gromovnik Zeus sa Olimpa da mi jc baremDao tast! - al'sad me podastio ni malo nijc;Kralj Agamcrrnon, silai daleko, pogrdi mcne,Sam mi je otco dar i uzeo i sad ga ima.'

Tako plafuii rcde, i gospoda fujc ga majkaSjedei u morskoj dubini uz oca, morskoga starca.Brzo kakono maglaiz pjenaste izroni vodcPa se posadi tad uz Ahileja, koji je plakqRukom ga pogladi i rJed izustivli prozbori ow:"Sinkq 5to pladeS! I kakva u duli snade te rugafReci, nidta nc taji, da oboje znademo za svc."

Sin brzonogi njoj odgovori jecajui tdko:"Znadei i sama, pa za3to da govorim, kad ti je znano|U grad dodosmo sveti, u Eeti6novu Tebu,I nju razorismo i sve odrind€ odnesosmo sobom.Ahcjski sini svc razdijeliSc med sobom $epoI AgamEmnonu kier ljepoobraznu Ilrisovu da3c. IiAl' Apol6na srjeljada daljnomemog sveienik HrisoDode k mjedbnhaljama Ahcjcima, k ladama brzim,

335

350

345

Dode ieleii kCcr da svoju otkupi od njihOd,Stetu golemu noseC, daljnomemog k tom ApolonaNa damom inilu povez drlati, i svc AhejccMolja5c, najvile dva upravljada ljudska Auida.Drugi Ahejci wi povladi5c tada, da valjaPb5tovat sveienika i odltetu primiti sjajmqAli Auejev sin Agamemnon ne htjede tako,Ncgo ga otpusti hudo pridodavli i'estoku rijed.Srdit otide starac, a njegovu usli5i molbuStrjeljad Apolon, jer mio vebma bijale bogu.Hudu suijelu on na Argejcc baci i tada

ledanzad*gi- ljudi pogibati stanu, po vojsciSirokoj ahejskoj suJelc bofirnsk0 padahu svuda. iVje3ti nam kaza prorok daljnomctnog odluku boga,I ja wjetovah prvi da valja boga ublaiit;Ali Auejev sin,ljutinom obuzet brzo,IJstane, izusti groZnju; izvr5ila ona sc sada,

Jcr u brzoj ladi Ahejci sjajnooki onuOtpravljaju u Hrisu i darovc gospodu nose,A dva glasnika ovdas odvedole iz mog SatdraBriseja kicr, Sto meni Ahcjci je dado$e na dar.A ti, ako li moie$, zaStiti svojega sina,K Zcusu otidi na OIi-p i moli ga, ako si ikadBcsjcdom ili djelom ugodila njcgovu srcu.Th ja fuo sam desto u domu mojega ocaKada si hvalcii sc govorila, da si od svijuBogova jedina ba5 crnoobladnog ti Kroni6naSpasla od p6gibij€ od sramotne, kad su ga drugiHtjeli bogovi svezat: Posejd6n, Atena i Hera:A ti si do$la i njemu odrJe3ila okovc tadaBrzo na Biroki pozvav na Olimp storukog boga,Kojcg Brijarejem bozi, a smrmici svi Ege6nomNazivlju; on je jadi po snazi i od svoga oca.Silan i didan on kad sjede uz Kroni6na,Njega sc prcplaSe bozi i pustiSe Zeusa. - SpomeniTo mu i sjedi uz njega i koljena njemu obdjmi,Nc bi li kako htio Tiojancima na pomoi biti,Ncka sijeku Ahejce, nek k ladama uz kraj ih moraPognajr:, i wi Ahejci nek takvog se nauie kralja;

,l105

PJEVA}IIE 4.

Aucjev sin Agamcmnon, dalEko silni, nek svojuPogreSku vidi gdjc nije Ahcjca najboljcg 5tovo."

Lijuii suze, njemu odgovori Tetida zatim:'Na 5to tc, dijete moje, porbdih, nesretna mati)Ej da kod lada sjcdi5, da nc plade5 i da si sretan, 4rsKad ti je sudcno malo iivota, nije ga mnogo!Ti si vijeka kratka, od sviju si bjedniji ljudi,Na to tc svojom zlom sudbinom u kuii rodih!Tu sad kazati rijed na Olimp presnjeZni idemSama gromovnom Zeusu, usli3iti nc bi I'mc htio! 4zoA ti kod lada, sinko, hitroplovki sjedi tc stalnoLjuti se ti na Argejce i rata se okani posve,Zcus k Etiopljanima nezaznrrim na Okean|udcr jc po5o na gozbu a s njime i ostali bozi;Dvanaestog ie dana na Olimp se vratiti opet, 42sOnda iu poci u dvorc u Zeusove mjcdena praga,Koljena njemu cu grlig umolit cu njemu sc, mislim."

Tako mu boginja rede i odc tc ostavi ondjeSina u srcu ljuta zbogi,ene lijcpa pAsa,Koju na silu njemu oduze$e. 430

Grtho poslansmo na lela s Odisejem waln Hriseidu ocu i prinasi ir*apomirnicu Apohnu a.Intom se wals u tabor Ahilej srd.ito sjed.i a stoltinwl Dvanaexog dano Tbtido od.l.azi na. Olimp h Zeusa da.go nagovorinekn pomoio Trojoncima sye dnh njezin sin ne d"obije zad"owljhinu ra.pretrlljenil awed.u. Zeas preho wlje pristaje i migon joj obelwje. Hera pidinjih dnoje ha*o razgwaraja i prigwara Zeusu koji je oinirn rijeli.nnuiuths. Hefest se urnijeia i ohrene sye no ialu te se bogari u resehjilglste frpotoru odlazc na polina.h.

II. pjevanje

Zeas ialje '$nmemnonu parapi son u Nestorwu liha. On go nago-para neko ito prije z,a.metno bithu jer ie owojhi Troju. Ujutro.4gamemnansozbogrifu oote i pripwijeda bn san tegwmi haho nebavojshupriprerni-ti za napad. Ali prije agn bli hhuinti Grhe da. h sunoljni boriti se i da.lje.

Zoto Ce im reli da nems smisla dalie ostati ier niha.da nele osvojiti Troja

negt se *ebn wotiti hufi. Stid ie rojsha natierati da ipak ostane i ioi widA W;. Grihiglaoad odnbre.Lgantemnanw prijedlng pa sazitoiu natodu shapitina. Th im.$m"emnan gwmi o nevol,jamo k it t Pt' sjeta ih njinwih lno i djue i pred.lab da se wate haci. No protiv njegwo otehboniasvi uz wsele Ttohlihe pohitaiu h brodnpims da hrenu hu,ii. Ilh Odisej, na

,4anin 4ofufrj, aspije ih zor4staDiti i watiti a shuphinu. Tbrsita, ktji sejed.ini ttuni, Od.isej adari bzlont. I(d' se nsrod umiriq Odisei ih nastoii-ob&riti

da usn$u u nasajoniu da' oooje Toja. Posli'je niegn sl'ilnagworiNestor a.$amemnan naredi da se spi syeme za borba. '$amewrwnlrnuje Zeuw biha i poiasti we wle Grko. Nestor pozivn ne neha se Eremew tojnanje. Vode se rozilazt po nqjim letama. Slijedi iscrpon 4Eis svihgrthih i *oja'nshih sudianiho a ra'ta.

III. pjevanje

I(nd su se obje vojshe pmedale za bithu, Aleksandar Pork izs'zope nodroboj najbolje grlhe junahe. Menel.ai sqn vetm, od'moh ptibatiParis se iptaii i pobjegne n Hehtor gn izgrd.i. Thd'a Pa.ris 1,red.hi'i da on iMeneloj r;iele;ittoa rata dnobojem pa thn pobiiedi, neha rsd'rli Helenu.Hehw-to izntsi pred. obie wisht i one to radosn'o prilroate. Glamici od'loztu Troju po Prijoma han jamco agopore. Helena pozito Irida 4 *4" g?-defi de;boj. Nd huli lIelcna poharuie Priiomu ne glawe grihe junahe.

Prijom i'$omzmnan zoholja irnena iivotinja ipolaio wetanu z'ahhnu.nar;s;*tenetai se suhobe i Poris bi poginuo, align'4{vodito sahtlie u oblahi odnese u dpor h lleleni, hojo je na nj ljato zbog huhavilluha' oli ipa'hod.lazi s njimc a postetju. Aga'memnnn obioiliuie d.a ie Menelaj pobiied'in i

traii ispu.njenje agnvoro a LToia.nci maktm iute.

IV pjevanje

Nn lIerin portcoj bogwi od.lale da Thoia mort pf,sti. Zoto Atena-u

7'rmtiena bhi nagwari Lihiico Panda.ra neko ustrijeli M,en'elajat OnTcthto odapne wijelu, ali go sa,mo lekie rani. Ugovor ie vjerobmm

Trehrien iibje se vojshe spremaiu zn nastnpsh borbi. '4gamcmnon obilazinoje lju.dc i jed.ne hpali a drage hadi' U bithi bogori pomai'u obiemasfrenentf,, koje t pt wlifugubithe,

J

Y. pjevanje

U boju se osobito irtite Diomed koji medu ostalima ubije i Pandara, a rani takiAfroditu iAren uz pomot Atene koja mu se pridruluje kao upravljat njego-vih kola.

YI.pjevarue

Sami Ahdjci u bitki s Trojincima ostanu strainoj;Ovamo-dnamo boj se okretao iesto ravnicomKako su jedni na druge upravljali mjedena kopljalzmedu obadvije vode, Simdenta ri jeke i Ksanta.

Ajant je, sin Telam6nov, ta ahejska obrana, prviTrojanski probio red i druzima donio svjetloUbivii muZa 5to junak od Tratana najbolj i bjeie,Vrlog AGmanta snaZnog, Eisordvog sina.Prvo pogddi mu obod od Sljema s kitnjastom grivom,Smrska mu ielo te potom u k6st mu prodre dubdkoMjedeni Sil jak, a tama Aklmantu pokrije oti.

Aksila, Teutranta sina, Didmed, grlati ratnik,Ubi; a Zivljaie on u Arizbi sagradenoj tvrsto,lmutan s i lno imetkom a l jud ima bio je mio;Sve ih je gostio jdr mu uz pOt je stajala kuia.Al' tad mu nitko od njih ne ddvrati Zalosnu propast.Stupivii prdda nj, vet uze obdjici Zivot Didmed,Njemu i ratnom mu drugu Kaldsiju, koji je tadaDrZao uzde od konja; obojica sadu pod zemlju.

Dresa, Ofdlti ja ubi Eurijal, s njih oruZje skinu;Zatim za Esepom pode i Pedasom; vodena nimfaAbarbardja ih rodi nezizornom BJkoli6nu.Sin je Bukdlion bio plemdnitog LdomeddntaPrvorod6nac, al ' mati u potaji njemu ga rodi;Dok je pasao ovce, u l jubavi zdruZi se s nimfom;Ona zatrfdni i potom blizAnce sinove rodi.Tad im Mek)stejev sin' i snagu i udove didne

J . t u n t a t .

49

-: ..=:_-

1 0

1 5

2 0

2 5

l l o n r t

Klonul im ui in i posve i s p le i i im or t tz l t ' t tzr '

Ustrajni borac Polipet Asti jala ubiic' t.tt l ,t,A iz Perkdte Pidita Odisej m.iedeni,m kopljcrrr;

Teukro dduze 2 ivot boZanskome At t ' l , t i r t t r tSvoj im b l is tav im kopl jem Ant i loh Ablcr , t r t t r . rLrr t r ,

Nestorov s in, a sru i i junacima kra l j Aqat t t i ' r t r r rot rElata; Z iv io on je uz obale Sl tn iodntaBlagoga toka, s t rmom u Pedasu; L i \ i to i t l t l , tkFi laka ubi na b i jegu; Eur ip i l Melbnt i ja s lYr i rkr r t r '

Adresta i rhvat i Z iva Menela j , gr la l i ra t t t ik ,Jer se ovome konj i zapletu u 9 im tamar i rL, rPol jem odj0re u st rahu pre lomiv zaobl jc t l , r ko l , t

Sprijeda na rudi te sami otitaie ir grad

Kamo i drugi su konj i up l )5eni poble i i znnl i

Sam se nitice svali na l ice Adrest iz kolaPokraj kotata u prah. A njemu pristupi tadnAtrejev sin Mendlaj dugdsjeno drZeii kopljcPrimivii njega Adrest za koljena, molit i st. lntl:"Ziva me, Atrejev sine, zardbi za obilan otkup.Mnogo je raznoga b laga pohrdnjeno i moqi l o<: , r

Mjedi ima i z lata i muino iskdvana gvoZda.

Otac bi dd toga rado ispl)t io oditetu silnu

Ako b i iuo za mene da i iv sam kod ahejsk ih la t la "

Reie i skoro je vei nagovorio srce iunaku.5uborcu svome je htio Mendlaj vei predati njcrl,r

K ahejsk im lac lama brz im da vodi ga; a l ' Ac;at r t i ' t t t t to t t

Trkom irsusret dode te ovo mu, viknuvii, rr:{r ':"O Menelaju dragi, ta za\lo za l jude se tako

Br ineS? Zar tebi u domu ui in i ie vel iko dobroLjudi iz Troje? Ni.yddan ne iteko propasti pri jckoi

Niti rukama naiim, pa niti u utrobi dijeteMajka itono ga nosi, ne irmaklo, nego u Troji

Sv i izg inul i skupa bez pokopa l sv i bez t raga!"Reie te ri jetima tim okr6ne bratovo srce

Kazavii pravo; tad ovaj junaka Adresta gurne

Rukom od sebe daldko. A s i ln i kra l j AgamemnotrRani u s l )b ine n jega, on padne, a petom na prs, t

Stane mu Atreiev sin te izvrj ie od jasena kopljr:.Nestor zatim pozove Argdjce viknuvii glasno

"Mi l i junaci Danl jc i i Aresa drugovi ratn i ,Nek' ne zadstaje nitko zali jdiuii sad se za pli ienorn

50

I l i j a d a

Da bi, kad k ladama dode, 5to viSe ponio toga,Nego ubi ja jmo l jude! A kasni je tbte na miruMoii po bojnome polju sa mrtvih oruZje skidat."

Tako rekavii, svakom potlkne hrabrost i srce.Tad bi se opet Troj)nci pov0kli natrag u l l i j ,

Slaboiiu svladani, ispred Ahejaca Aresu milih,Da, pristirpivii, nije Eneji i Hektoru rekoHelen, Pr i jamov s in, nadaldko najbol j i gatar :"Najveci posao pada, Endja i Hektore, n) vasTrojski i l iki jski zato 5to najbolj i vi ste u svakomPothvatu 0 kojem treba vjeit ine u boju i uma.Stanite tu pa, obilazei svud, zadrZ)vajte narodlspred vrata pri je no bjeZati nagnu i padnu

U ruke Zena te budu ves6lje za neprijatelje.A kad redove sve potirknete, hrabri da budu,Mi 6emo ostati tu i s Dan)jcima dalje se boritPremda u stisci smo jako * ta nevolja sil i nas nd to -,

Ti se pak, Hektore, J grad zaprit i i materi potom

Svojoj i mojoj reci, At6ne sjajndoke i hram,Koji na vrhu je grada, nek' starice sdkupi smjestaSvetome domu vrata nek' kljuiem ona otvdrii pla5t, koji se njoj u dvorima njezinim iiniNaldra2esnij i od svih i najveii, najdraii njojzi,Neka ljepokosoj stavi Ateni na koljena ondje,Nek' joj obdia Zrtvovat u hramu volova dvanaest.Zre l ih jedndgodiSnj5ka, smi lovala ne b i l ' se gradu,

Bratnim Zenama naiim i nejakoj trojanskoj djeci,Ne bi l i Tidejdva odvr5ti la sina od Troje,Divljeg koplj)nika, snaZnog nagdnitelja u bijeg,Zi kog ja mislim od svih Ahdjaca najjadi da je;

Nit ' se Ahileja, vode junaka, bojasmo takoPremda z) nj ka2u da sin je od boZice; )l ' ovaj odvet

Si lno mahni ta i mjer i t se s n j im snagom nd moZe ni tko."

Tako izgdvori Helen a Hektor poslu5a brata.Odmah na zemlju on u oruZju skoti sa kola;Oitrim koplj ima dvama, po vojsci iduii svuda,Mahaie hrabreti ni boj i pdtitut kreievo straSno.Tad se okrdnu Trojdnci, nasiprot Ahdjcima stanu;N) to natrag uzmirknu Argdjci i prestanu sjeti;Pomisle bog da je neki sa zvjezdanog siSao nebaNoset Troj)ncima pomoi; i tako se oni okrdnu.

70

7 5

80

85

90

95

1 0 0

1 0 5

I

l |omer

Hektor pak pozva Trojdnce povikavii glasno im ovo:"Vdoma hrabri Troj)nci i savezni preslavni borci,Mu2evi budite, druzi, i Zustru obndvite snagu,dok ja odem u l l i j i reknem starc ima nai im,Prv i 5to su u gradu, i na i im ienama bra in im,Bozima nek' se pomole, obdiaju obilne Zrtve."

Tako progdvori njima te ode sjajnoSljemac Hektor,Crna ga lupkala koia po gleZnjevima i vratu,Sto mu je tvorila rub na Stitu s kvrgom posrijedi.

Glauko, Hipdlohov s in, i Diomed, gr la t i bo jn ik ,Med vojske zadu med jednu i drugu 2el6ii se borit.Kada se jedan drugom na b l izu pr imaknu n j ih dva,Onda onome prvi progovori ri jet Diomed:"Tko si, dobrikoviiu, od kakvih si smrtnijeh l judi?Ta joS te nikad u boju, u junaikoj slavi, ja nisamVidao dosad, a slda daleko si pred druge doio,Smjelica, ito si pod moje dugosjeno koplje izi56;Djeca nesretnih l judi sa snagom se susreiu mojom!Ako l ' si koji bog s nebesa besmrtnik doio,Ne b ih s nebeskim bogom u borbu n ikako zaio lNi je n i Dr i jantov s in L ikurgo jakosni dugoZivio, - s bozima on se sa nebeskim iSao mrazit;On je po presvetom brdu po nisejskom dojkinje boq,rMahni tog Dionisa razgonio; na zeml ju i tapeOne pobacaSe sve, kad Likurgo l judomora stadcTu(i ostanom njih, Didnis preplaii sam seI skoti D v6le morske, a Tetida primi na kri loPrepla5enoga boga, - to l ika ga obuze prepastOd vike dovjeka onog. Al' bozi blaieni mirniNa nj zamrze, te sin ga sli jepcem utini KronoyNe bi mu dugog Zivota kad omrznu bozima sv ima;Ni ja s b la ienim ne b ih u borbu s bozima zaio lAko l ' si koji od l judi ito hljebac jedu zemAljski,B l iZe pr is tupi br ie da zapadnei u zamke smrtnc,"

Njemu Hipdlohov sin odgovori svijetl i ovo:"5to me, Tidejev sine, junatino , za rod mi pitai?Kakav je l i5tu rod, i l judskom je plemenu takav;Jedno po zemlji l iSte razbacuje vjetar, a drugoU iumi brsnastoj raste kad proljetno nastane dotra.Tako i l jud i jedni dosp' jevaju, A drugi g inu.Ali volja l ' te, i to da tuje5, dobro da za moj

I l i j a d a

Rod saznSdei - ta mnogi junaci znadu za n jega:Grad sred argolske zemlje konjogojne Efira ima.Tu je Zivio Sizif, od sviju lukavij i l judi,Siz i f , Eolov s in, i to Glauka porodi s ina;Glauko junaka rodi nezazornog Belerofdnta,Kojem su l jbpotu dali i milu srtanost bozi.Al' zlo njemu je Pret u duii smislio svojoj,On ga iz argolske progna iz zemlje, kad bjeie od njegaMnogo jati, jer Pretu pod Zezlo podloiio Zeus gaPotajno njemu se dati obljubiti Anteja divna,Pretova Zena, Zivo poZdlje, al ' nagovoritBelerofont se hrabri i poiteni ne dade njojzi.Anteja izmisli la) i kralju progovori Pretu:"Umri, kralju o Prete, i l ' ubij Belerofdnta,Koj i je mene ht io obl jubi t , a l ' n isam se dala."Rete - i obuzme gnjev gospodara, 5to je to tuo,Ali ga ubiti ne htje jer 2acao tog se u duii,Vei ga u Likiju poSlje i Zalosne dade mu znake,Koj ih je pogubnih mnogo na s loZenoj nacr to daski ;Tastu ih predati svome zapovjedi, neka ga smakne,On u Likiju ode s nezazornom pratnjom boZinsk6m:A kad u l iki jsku zemlju do Ksanta dode ri jeke,Siroke Likije njega gospodar srdatno primi,Devet ga goitaie dana i goveda zakla mu devet;A kad deseta vea ruZoprsta osvanu zora,Onda ga zapita i znak od njega vidjeti htjede,Znak, ito noiaie njemu od Preta, njegova zeta.A kad nemili znak od svojega od zeta primi,Najpr i je pomamnu ubi t Him6ru zapovjedi n jemu,Koja bijaie roda boiAnsk6g, a ne tovjdijeg,Sprijeda lav, odostraga zmaj, u sredini pak koza,Stra inu je r iga la s i lu iz sebe 2arkoga ognja.Al ' on ubi je n ju znakovima poslu ian bo2j im.Drugi put s naoi i t im Sol lmcima zade u borbu;I sam je reko da borba s junacima njegova bjeSeNajljuia to; - a tretom Am)z6nke mu5kare pobi.A kad se vraiao, kralj mu prijevaru zasnova drugu:Najjade pokupivii po Likij i Sirokoj l jude,Postavi zasjedu on. al ' ne vrati5e vi5e se ku(i,Jer ih poubija sve nezazorni Belerofonto.A kad razabra kralj, da boZanskog vrlog je roda,

1 5 5

1 1 5

1 3 5

145

170

1 7 5

1 8 0

1 6 0

1 6 5

1 8 5

1 9 0

-

llomr r

Tamo ga zadrZi i k(er za Zenu dade mu svoju,Kraljevske titave dasti polovinu dade mu onda;Likijci krasno imanje i ugledno odreZu njemu,Voinjak, oranicu k tome, nek ima 5to obradivat.Ceda porodi Zena nezazornom BelerofdntuTri: LaodAmiju kter, Hipdloha i joi lsindra.Premudri jednom Zeus s LaodAmijdm legne, i onaPorodi oklopnika Sarp6dona nali inog bogu.Al' kad omrznu i on vjekovitim bozima svima,Stane bluditi sam po ravnici Alejskoj duSuGrizuii svoju, od staza bjeZeii l judskih po strani.Ares nezasitni borac lsAndra mu ubije sina,Kada je s naoiit im Solimcima zaSo u borbu,A kier zlatosjajna njemu Artemida ljutita ubi.Mene Hipoloh rodi, od njega sam - dit im se - posto;On me opremo u Troju, nalSgao mnogo je meni,Vazda nek najbol j i budem i odl idan izmedu drugih,Nek ne sramotim roda otaca, u Efiri kojiI u l iki jskoj zemlji u Sirokoj najbolj i bjehu.Cast mi je od toga roda i od te krvi mi bit i."

Rete, te grlati bojnik Diomed veseo budeI u mnogohranu zeml ju zabode dugosjeno kopl je ,Narodnom onda pastiru progovori pri jaznu ri jet:"Ta ti si ofinski gost i davnainji po djedu meni!Nekad je divni Enej nezazornog BelerofdntaU kuii tastio svojoj zadrZav ga dvadeset dana;Jedan je drugog dar ivo dardvima gost insk im krasnim:Enej je pojas crven i sjajan darovo gostu,Zlatni pak dvouini pehar Belerofont njemu zauzvralDade, ito polazet amo u dvoru ga ostavih mojem.Tideja ne pamtim viie, jer mene on je maldnaPustio doma, pod Tebom kad izginu ahejska vojska.Tako sam tebi ja u Argu milogost davni,A ti u Likij i meni, kad u zemlju onamo dodem.Jedan drugome zato i ir vrevi bjeZ'mo od koplja,Mnoge Trojance mogu ubijat i pomofnike,Koje mi dade bog i koje nogama stignem;A ti posmicat mnoge Ahejce i druge mo2e5.Nego oruZje daj izmijen'mo, da znadu i ovi,Da nam je tast 5to mi smo po djedu otinski gosti."

210

215

220

225

I l i j a d a

Tako rekav5i s kola obojica skoie, i prlmi

Za ruke jedan drugog te ondje uhvate vjeru.Glauku pamet uzme Kroni6n, gdje Diom6duOruZje dade zlatno za mjedeno, - njegovo bje5eGoveda sto vri jedno, a ovoga goveda devet.

A kad do Skejskih je vrata i bukve doiao Hektor,Trojanske Zene i kteri natisnu se okolo njegaPitajui zi svoju braiu i sinove, mu2eve svojei za rodiike; a on im nar6di neka se moleBozima sv ima po redu; a l ' tuga je dekala mnoge.

A kad je stigao najzad u prekrasni Prijamov dvorac,

Ukraien tri jemima glatkim, - a ir njem je bilo pedeset

Sazdano loZnica bratnih od tdsana kimena glatkog,

Jedna b l izu do druge; uz v jeniane supruge tu suSinovi Prijama kralja poiivali; s druge pak straneDvanaest u dvoriftu soba za njegove bilo je k(eriSazdano tvrstim pod krovom od tesana kamena glatkog,

Jedna blizu do druge; uz aestite supruge tu suZetovi Prijama kralja potivali; - ondje je doilaHektoru isusret mati u dirima Siroke ruke,Vodeii inutra kier Laddiku, najl jepiu l ikom.Cvrsto stisne mu ruku pa reie i prdzbori ovo:"Zaito si doiao, sinko, iziSav iz l jutoga boja?Jako nas pr)ti5tu zbil ja Ahdjaca sinovi kletiBorei se okolo grada, a tdbe je nagnalo amoSrce da izdignei k Zeusu sa vrha gradskoga ruke.Nego pridekaj ddk ti dondsem medenog vina,Najprije da Zrtvuje5 Zeusu i besmrtnim bozima drugim,Zatim da s6m se okrijdpii, za piiem ako te volja.Umornu tovjeku snaga vedma raste od vinaKako si umoran i t i za svdj se boreti narod."

Njoj odgdvori nd to sjajndil jemac veliki Hektor:"Vina medenog meni ne ndsi, gospodo majko,Da me ne dslabi i i da ne izgubim hrabrost i snagu;Zacam se Zeusu za irtvu izl i j6vati rumeno vinoRuku nedpranih: tko se upil jao prahom i krvlju,Ne smije molit se taj crnodblatnom Kronovu sinu.

Nego u hram At6ni pljenjAtici t i sad otidiS mirisnih kadova Zrtvom, okirpivii starice iasne;Plait pak, itd ga u kuti nijdraZdsnij i imai

235

240

245

250

255

260

265

270

IIom e r

Od svih, najve(i riz to i tdbi najveima mio,Taj ljepdkosoj ti At6ni na koljena staviPa joj obeiaj Zrtvdvat u hramu volova dvanaestZre l ih lednogodi in j5ka, smi lovala ne b i l ' se gradu,Bratnim Zenama naiim i nejakoj trojanskoj djeci,Ne bi l i Tidejdva odvrdti la sina od Troje,Divljeg koplj)nika, snainog nagdnitdlja u b)1eg.Nego u hram At6ni pljenjdtici t i sad otidi,Ja iu, medirtim, oti i i do Parisa da ga dozovemAko te htjeti posli iati mene; ej da ga smjestaProguta zemlja: ko veliko zlo je Troj)ncima, diinomPrijamu i svoj mu djeci Ol)mpljanin stvorio njega.Kad bih ga vidio gdjb je u Hadove siiao dvore,Rekao tad bih da svu zaboravih muku u srcu."

Tako joj rede; a mati, otiSav5i r) dvor, pozoveSlu)avke; one po gradu okir starice dasne,Sama pak side ona u mirisnu komoru ZenskuGdje su joj plaitevi bil i u bojama mnogim, djelaSidonskih Zena i td ih iz Sidona sam Aleks)ndarNali ini bogu dovede, preplovivii Siroko more,Onda kad Helenu, kier plemenita oca, odvdde.Jedan odAbravii plait kao dar At6ni pondseHekaba, najveti dd svih i najl jepii iarenim vezom,A kao zvijezda je sjao; pod svima je najdonji bio.Pdhita ona a z) njom pohil i ie starice brojne.

A kad su doSle do hrama At6nina n) vrhu grada,Vrata otvori njima Te5na obraza li jepih,Kiseja kii, konjdkrote pak Antdnora iena;Nju za sve(enicu hrama Atenina metnu Trojdnci.S vapajem starice sve k Ateni irzdignu ruke,Plait pak uze u ruke TeSna obraza li jepihPa na koljena njega At6ni l jepokosoj stavi,Kteri velikog Zeusa, govoreii molitvu ovu:"Zaitito grada, gospo At6na, boZice tasna,Koplje Didmeda daj preldmi a i za nj ui)niNii ice neka padne na zemlju pred vratima SkejskirnlPa (emo sad ti Zrtvdvat u hramu volova dvanaestZre l ih jednogodi in j5ka, smi lovala ne b i l ' se graduBratnim Zenam naiim i nejakoj trojanskoj djeci."Tako se moleii rete. al ' odbi Pal6da Atena.

2 7 5

I l i j a d a

Velikog Zeusa kier dok one su molile tako,Hektor je poiao p)k u d6m Aldksandrov krasniSto 9a je sazdao sAm sa ljudima koji su tadaNajbolj i majstori bil i u crnicom bogatoj Troji;LoZnicu n)tine oni, dvorirnu te predvorje s tri jemomBl izu Pr i jama kra l ja i Hektora, gradu na vrhu.Onamo irnide Hektor, l jubimac Zeusov, sa kopljemLakata dugim jedanaest; a sprijeda je sjao na kopljuMjedeni i i l jak koj i opt)kao z latn i je kolut .Brata u loZnici nade gdje oruZjem krasnim se baviOklop ogl6dajui prsni i Stit i sav)jeni l0k svoj.Argejka Helena pbk je med poslugom sjedila Zenskomi odredivala svakoj od sluZavki poslove slavne.Onog kad Jgleda Hektor , izg id i ga r i je i ima ruZnim:"Nesreto, s nepravom ti si t im gnjevom ispinio srce.Okolo grada i z ida v isdka g ine u borb iVojska, a zbog tebe plamti po ovome gradu cikaBojna i rat ; a t i b i prepi rao i sam se s drugimAko b i v id io koga gdje izmi ie mrskome boju.DiZi se grad da nam brzo ne izgor i kobne od vatre!"

Njemu prdzbor i nA to Aleksandar nal i tn i bogu:"Hektore, kad si me pravo izgidio, ne preko mjere,Stog iu ti reii; a ti me iuj i u srcu up6mti!Nisam ti sjedio ir sobi ja na Trojlnce tolikoSrdi t n i z lovol jan, vet sam urdni t i h t io u tugu.Al i Zena me sad nagovdr i la r i je i ima b lagimR me je u boj potAkla a ) samom meni se t in iTako da bolje te bit i: jer mijenja pobjeda strane.No sad me pritekaj, nd se dok n)vutem oruZje bojno;l l i o t id i , a z) tobom ja tu i mis l im te s t i t i . "

Tako mu kaza, al' niSta sjajndSljemac nd refe HektorNjemu Hdlena tad progovori medene ri jefi:"Djevere meni, smutlj ivici straSnoj, bestidnoj kuji,Kamo li srete da ir dan kad tek me je rodila matiOdnijela mE je sa sdbom oluja huda i vjetarl l i u p l )n inu i l i u va love pre iumnog moraGdje bi me zameo val joi pri je no desi se sve to!Ali kad bogovi te su odredil i nesreie tako,O da sam barem nekom destit i jem iovjeku ZenaKoj i za pr i jekore mar i i poruge mnoge od l jud i !

3 1 5

320

325

330

3 3 5

340

I

3 1 0 350

J

Iomer

Pamet u ovoga nije sad stalna nit ' ikad te bit i.Mislim da poradi toga i plodove ubrati on ie.Nego hajde, sad udi i sjedni na stolicu ovu,Djevere, jer t i je trud obizeo najvetma duiuZbdg mene, bestidne kuje. i zbog Aleksdndrova grijeha;Jer nam je s0dbinu gorku namdtnuo Zeus da kod ljudiBuduiih budemo posli je ozldglaien predmet za pjesmu.,,

Njoj odgdvori ni to sjajnd5ljemac veliki Hektor:"Hdleno, l jubazno nemoj posj6dat me; t) nagovoritNetei me; srce me vute Trojincima po(i u pomoC,Koji teznu zd mnom vedma gdjb me jo3 nema.Nego ti pdtakni ovog a neka se pdZuri i s6mNe bi l i s t igao mene dok jo i sam i rnutar grada.Jer fu i ja oti i i do svoje kuie da vidimPoslugu, milenu Zenu i svoga nejakog sina;Ne znam, naime, da l ' tu iz boja im vratit se viSel l ' (e me bogovi ve i obor i t i ahejskom rukom."

Tako rekavii, dakle, otfde sjajndil jemac Hektor.Potom je stigao brzo do kuie smjeitene zgodno,Al i b je ldruku Zenu Andrdmahu nd nade doma,Nego sa sinom i s l i jepo odjevenom sluZavkom onaStajaie jaudu( na kuli i obilne roneii suze.A kad Hektor ne n6de nezdzornu Zenu u kuii,Nogom stupi na prag te rete slu2indadi Zenskoj:"Hajdete, sluikinje, sad mi po istini kaZite ovo:Kamo Andrdmaha ode bjeldruka )z svoje kuie?Da l ' je kod jetrva i l i kod svojih odjevenih l i jepoZaova il i u hram At6ne gdje boZicu straSnuTrojanke nastoje druge ljepdkose sada ubldZit?"

Njemu, prihvativii r i jet, kl jutarica ddvrati Zustro:"Hektore, kld od nas tra2i5 da istinu reknemo tebi.Nije kod jetrva niti kod svojih odjdvenih tijepoZaova niti u hramu At6ne gdje boZicu strainuTrojanke nastoje druge ljepdkose sada ubl6Zit,Vet je na veliku kulu od l l i ja poila, jer zaiuDa su u stisci Trojinci a silna je ahejska premoi.Ona je k bedemu gradskom pohitala mahnitoj slitna;Dojkinja poSla je s njom na rukama noseii dijete., '

Tako kljutarica reie i iz ku(e Hektor odletiOnim istim putem niz uredne ulice, i gradVeliki kad vet prode i upravo kada do vrata

370

l l i j a d a

Skejskih je doiao vet kud htio je napolje izi i,Obilna darima Zena dotrdi tu mu u susret,Zena Andromaha, kti junaiine Eeti6na,Sto je pod brdom Plakom iumovitim Zivio nekad,Tamo u Plakovoj Tebi, Kil i ianma kraljevo on je;

Kti se za oklopnika za Hektora njegova uda.Ona se sastane s njim, a sluZavka iSla je s njomeNoset na prsima sina bezazlenog, ludo dijete,Ljubljenog Hektoru sina, zvijezdi l i jepoj sli inog;Hektor je njega zvao Skamandrijem, a Asti jdnaktZvahu ga drugi, jer l l i j spasavao sam im je Hektor.Hektor se sinu svome nasmije glednuv ga 5utke,A Andromaha, suze li jevajut, pristupi k muZu,Stisne mu ruku i, ovu izustivii besjedu. reie:"Nesretnide, zbog svoje (ei hrabrosti stradat ne 2aletLudoga deda ni mene sirote; udovica brzoJa (u se nazvati tvoja, jer tdbe ie ubit Ahejci,Kada odasvud srnu; a meni bolje bi biloOnda pod zemlju za(i, bez tebe kad budem; jer svojeTi kad nadei skoni5nje, tad utjehe imati ne(uDruge, vet tugu, kad oca ni gospode matere nemam;Jer mog je oca divni Ahilej ubio negdaI joi je kil i iki grad visokodvernu sruiio Tebu,Gdje se Zivjelo zgodno, i ubi Eeti6na,Al' ga opl' jenio nije jer Zacao tog se u duii,Nego ga spalit i dade u oru2ju umjetnom svemuI hum naspe mu grobni; bri jestove zasade ondjeBrdanke nimfe, kojim je Zeus egidono5a otac'Braie sam imala sedam u dvorima, i svi su onilstoga dana u dvor u Hadov otiSli skupa,Jer ih je sve poubijo brzonogi divni AhilejKod sporohodnih krava i kod bijelih ovaca.Majku pak, pod brdom koja Sumovitim bija5e PlakomKralj ica, nju je amo Ahilej s ostalim blagomDoveo, al ' je na otkup za oditetu veliku dade,A nju strjeljatica ubi Artemida u kudi oca.Tako si. Hektore, t i mi i otac i gospoda majka,Ti si mi brat i mladahni muZ; al ' smiluj se sadaI daj ostani ovdje na kuli, udovicom ZenuSvoju ne ostavi sad ni siroietom svoje dijete'Kod smokve deder l jude poredaj, od5kl6 se moZe

395

400

405

410

415

420

425

430

J

Ft

Homer

Najlakie u grad unii i, osvojit se bedemi mogu.Tri put su onamo do5li i kuiali prvi junaciOkolo Ajanta oba i okolo oba AtridaI ldomdneja d i inog i junatnog jo5 Diom6da:ll ' im je koji vjeit u proricanju rekao tovjek,l l i ih navodi same i pot i te n j ihovo srce."

Njoj tad prozbori opet sjajnoSljemac veliki Hektor:"Sve je doista to na umu, Zeno, i meni,Al' se Trojanaca stidim ja straino, dugoruhih k tomeTrojanki, budem li bje2o od borbe ko stra5lj ivac karav;Ni srce to mi ne da, jer navikoh uvijek bit iValjan i borit i se med prvim Trojancima hrabroStjetuti veliku slavu i ocu i samome sebi.Jer znam dobro u svojoj u duii i u srcu znadem:Do(i ie danak, u koji i l l i j ie propasti svetiI kralj kopljometnik Prijam i narod Prijama kralja.Ali ne marim ja i ne Zalim Trojce tolik6Niti Hekabu samu ni Prijama, trojanskog kralja,Ni braiu svoju, koji plemeniti svi su i brojni,Ali ie u prah pasti od l jutih naprijatelj6, -Kdliko ialim tebe, mjedenhalja kad te AhejacSuznu koji odvede slobode ti uzevii danak.Kada Dza st6n bude5, u Argu Zive(i, tkalaDrugoj i nosila budei iz vrutka Mesdidsk6g vodull i iz Hiperskoga, - prekd volj€ od nu2de te5ke,Onda ie reii tko, kad vidi te, suze gdje roniS:"Hektora Zena je to, med Trojancima prvi u bojuOn konjokrotama bje kada ll i j je osvajan bio."Tako (e reii, a tebe joi veia snaii (e tugaZb m02em takvim, da danak robovanja odvrati tebi.Ali nasuti hum nek prije pokrije mene,Negol' t i jauk iujem gdje odvlade na silu tebe."

Reie svijetl i Hektor i pruii za sinom ruke,Ali se uvine sin krasnopojasnoj dojkinji na grudI krikne preplaiiv on se od pogleda miloga oca,Od mjedi prepav se i od perj)nice dd konjske griveKako se straino trese na kacigi ozgo na vrhu.Tome se mili otac nasmije i gospoda majka.Odmah svijetl i Hektor sa glave kacigu skineSjajnu, presjajnu, i nju poloZiv5i na zemlju sinaPonjiSe miloga svoga u rukama, poljubi njega,

455

I l i j a d a

Onda molitvu Zeusu i ostalim bozima rekne:"Zeuse i ostali bozi, i ovom mi podajte sinu,lzvrstan. kao 5to i ja, da medu Trojancima bude,Snagom da bude dobar i I l i jem krepko da v lada,Dd rekn6 tko: "Od oca je ovaj valjanij i mnogo",Gd bud6 iz boja i io; da oruZje krvavo nosiUbiv5i neprijatelja, da majci razveseli srce."

Tako rekavii, metne dijete na ruke milojZeni , a ona se p latut nasm)je, na mir isne grudiPr imi iedo, a muiu, kad opazi , bude je iao,Rukom je pogladi i r ' jef izustivii prozbori ovu:"Nemoj, premila Zeno, ialostit se u srcu svomeOdvet, jer k Hadu nitko me ne€e preko sudbinePoslat; a tovjek mislim da nije uteko ni jedanSmrti, ni junak ni rda, kad jednom se na svijet rodiA sad u kutu podi i svoje poslove gledaj,Stan i preslicu ti, i zapovjedi, neka za poslomldu slu2avke tvoje. Muikarcima valja vojevatSvima, a najvetma meni , u l l i ju 5to nas imade."

Rekavii, svijetl i Hektor sa zemlje kacigu uzmeS konjskim repom, a Zena u dvore pode mu milaCesto se osvrtut za njim i bujne roneti suze.I kuii brzo dode, u kojoj se stanuje zgodno,Dode do kuie ona ljudomore Hektora i tuMnogo sluZavki nade i na plat sve ih potite;Ziva jo5 Hektora one u njegovu plakahu domuMisleii da se viie povratit i iz boja neieNi t i Ahejc ima ute( n i snazi n i rukama nj in im.

Nije okli jevao dugo ni Paris u visoku domu,Nego, tim oruZje slavno nav0ie, blistavo mjedu,Potom pojIri kroz gr6d u noge se uzdajui brze.Kao 5to konj iz itale, nasitiv se jetma uz jasle,Oglav rask)nuti znade pa tdpoiut juri ravnicomGizdavo, jdr se naviko u ri jeci l jepdtekoj prati;Glavu drZi visdko a njemu se s r)mena obaGriva vijdri; on prdpun ljepote i ponosne gizde, -

Hitro na znana mu mjesta za paiu noge ga nose;Tako i Prijamov sin sa Pergama visokog ParisSide sjajui sav u oruZju 2arko ko sunce,Klifuf, a noge ga hitre pondsu; ubrzo potomHektora, divnoga brata, zatdde kada je htio

480

475

485

490

50s

5 1 0

,4 otr

500

5 1 5

Homer

Krenuti s mjesta gdjb je daviljao Zenom sa svojom.Njemu prdzbori prvi Aldksandar nalitni bogu:"Dragi, doista tu te za{iZavam, premda se 2uri5,A i ne dodoh na vri jeme, 5to tra2io ti si od mene."Njemu ko odgovor ni to sjajndSljemac prdzbori Hektor:"Cirdate, praviian nitko prekdrit i ne bi te mogoZbdg tvojih podviga ratnih jer hrabar si; Al' si od svojeNemaran volje te t boj ne Zdli i; moje pak srceTuguje vazda u mdni kad pogrde sluiam o tdbiOd Troj)naca koji stradavaju teSko zbog tdbe.Nego hajdmo; a svd to poprivit i mi iemo posli jeAko dade nam Zeus da nebeskim bozima vjetnimVrt u slavu slobode u naiem postAvimo dvoru,Kad nazuvtdre Ahdjce otjdramo jednom od Troje."

YII. pjevante

Helen savjetuje Hektoru neka izazove na dvoboj najbolje grtke junake, itoon i utini, ali odgovora nema. Onda se javi Menelaj, ali mu to ne dopustiAgamemnon bojeci se za nj. Postideni, Grci se stanu javliati iZriieb izmedudevetorice odabere Telamonovog sina Ajanta. Dugotrajna borba ostane bezodluke i podnoc se protivnici razidu prijateljski. lduceg dana obje strane spa-ljuju poginule, a Grci opasuju svoj tabor opkopom i zidom. Podnoc voiskeveteraju, a Zeus gromovima plaii jedne i druge.

I

X. pjevanje

Agamcnnan, Menela| i ostoligrlhi pode obila,rc stra.ic n unda odluleposlort u fiojonshi tabor uhodu. Zo to se fubrwoljna jow Odisei i Di.omed..Oni predusretn* tojnnsha uhoda Dohna, dnznaja od njego rwpmed. rT0-janshih leto 2ngo ahiju n zotim abija tralhnga hraljo Resa i d.panaastnjegwih ljud.i te zarobe njegwe znomenite honje.

)il. pjevanje',

(J nmtnphu bhht Muceg dano osobito se i*ahne Agatncmnnn, oli nohonca bafu rnnjen. Rnnjeni sa i Od.isej i Diamed., po Mnhaan i Euripil.Nestor hnlima. odpozi Mnhanna s bojiitn. I(ad. su prolazili pohrai Ahile'jevolntora, on poiolje Potrohln h Nestoru do ?idi tho je rnnjenih. Nexor zsnnliPstrohLa da nogwori Ahilrjo ne bi li pomogao Grcima a nnolii, s ahn nebudt htio, nehn borem sfrm azme njegooo orui'ie i potirnc tafu Tloionn.Nn povrntht h Ahibja Potohh nni.de no ranjenng Eari7ilo te gn odtezeu njegw latm i njegujego.

)trI. pjevanje

Trojanci su se wl primahli zidu ohn grthng taborn i Tohaiowiu go

Njtll Grci pod pofuTvom doojhe Ajantn i Tlahrn olninilhi brane tnbor il&. Trojonm Pulidama'nt predrida nesrela za Trojance, nli Ilehtorgn ncsluin nego dalje novaljuje. Medu TTojancimo se osobito odlihaia Glnahr iSorpedan hnji uspija wiiti dia zid.n n Hehtorgobmim hsmenam rozbiiewf,te na zidu i ommi pilt do lada^

I

I

, J .

{ KII. pjevanje

Trojanci prijeda zi.d i stana sjeli Grb hoii*s pritehne u pomoCPwejfun te mi nehaho ipa.h od.bija Hehtorn. Odlihuja se obnAinntn a 0s0-bito ldonenej. Hekw osobohpoholebane nojnnsfu redope i bxohn se bithniznovo ra.splornsa'.

nllI

\

t'.rlsvaNle ro. )

)trV pjevanje

Grci sa a teihom pohinja i ranjeni Agamemrnn Eet pomiiljd naodldz& od. Troje, ali se protbe Odhej i Diorned, tohodtr ronjeni. IIero imfulazi a porul taho ho znpede Zeusn a. taai tTenatah. njegone nEainje isho-ri*i Pwejfun uz tija pmal Ajant teihn roni Hehtorogolcmim kamenamo Grci opet potirna Trojonce od' lada.

XV pjevanje

IGd. se probadb i tdio 4oraz Trojanrca, Zeus se rnzljurt, izgrdi Heru,nalaii Posejfuna neha ofu s bojnog polja n Apolnno poialje de izlijetiHehtoro tegf,Ponovno ohrabri zn boj. Hehtor poubijo mnogo Grka n ostalise razbjegnu te se Trojanci wl prirnohnu hnen e de ih za1tle i joi ih samowlihi Ajmt odbijo. Pa*ohh se od. Euripila wdo h Ahilzju, ridi nenoljaGrhe i nomjeravo prijatelja zamoliti ds se woti u bitku.

_ l

XVI. pjevanje ' ''

r-867Pjesma o Patroklu.

Oko pokritc ladc dok oni se borahu takqUto Patroklo stupi k Ahileju, ljudi pastiru,Toplc lijuii suze ko izvor-vodica crna,Koja sa strmene hridi tamnoteku izliva vodu.Budc ga iaobrznm Ahileju, kada ga spazi,Besiedu zapodne s njim i krilatc prozbori r'jcdi:"Sto si se rasplako to, oj Pauoklo, curici nalikLudoj, 3to za majkom trdei za haljinu hvata jc molei,Ncka je na rukc uzmc, i ustavlja, a njoj jc himja.Plafuii gleda na nju, dok ne uzme mati jc k sebi:Thkav si i ti suze od obraza umilnc lijui!

Ij

59

l0

PIEVA}IIE 16. 61

HoCeI li javiti $to Mirmidoncima if meni samomlIli si iz Ftij€ sam za kakovc glasovc fuofTh jo5 za Aktoru sina Menitija kaiu da iivi.Med Mirmid6ncima iivi jo$ Pelej, sinak Erikov,T.anjima mrwim oboma mi hlili bismo veoma.Ili jaudc$ ti za fugejcima, kdliko ginuKod izdubcnih lada zbog pogrelke plaiajui svojclReci, ni5ta ne aji, da oba znadcmo za svc.'

Ti:Iko si uzdi$ui ti, oj Pauoklo viteZe, reko:%,hcjdc jako$cu prvi Ahilcju, Pclcjev sinc,Zarnjent ncmoj, jer jad Ahejce pritisnu tolit)cr wi junaci, koji do slda prcdnjadiSc drugim,I-eLet ladama sad od uojanskih ranjcni ruku.Tidejev vcC jc sin Dibm€d pogoden jaki.Kopljanik slavni je ranjen Odisej i AgamemnonI Euripil jc pogodcn vei strijelom u bedro.7.a njth sc $ctnici brinu 5to mnogc lijckovc znaduRanc im vidajui, a ti wrdoglav, Ahileju, posta!Thkova srdiba menc ne sna$la, kakva je woja,Nemili junade ti! Pot6mcima kbristit 5to ic$,Ako nc odvrati$ od Argcjaca sramomu propastlNijc ti vitcz Pclcj, o dovjcdc okrumi, otac,Nijc ti Tctida mati, veC rodilo sjajno tc moreI hridi visoke, kalvo imadc$ ncmilo srcc!Ako P se kalvoga boji3 u duii prorolwa bcrtjeg,Ako ti gospoda majka od 7*usa jejavila $togodA ti pusti bar mcnc i vojsku mirmid6nsk0 druguMcni pridruZi, da moida Danljcima pcstancm spasom.Na pleii oruijc svoje mi daj da ortri6,m sc njimc,Nc bi l'mc drZali Trojci za tbbe i prestali nc bi l'Od boja, ahejski nc bi I'odahnuli ubojni siniOdratnc stiskc, ma bio i malcn odmor od rata.Odmomi mi bismo lako od boja umornc ljudePotisnuli ka gradu od brodova i od $at6rA."

Tako ga moljale ludak vcbma, jer smrt jc huduI cmu Kcru samom izmoliti imao sebi!Na nj odovoljiv se, divni Ahilej brzonogi redc:oZr,ttsov potomlc ti, oj Pauoklo, $to si to rekolNit mc jc briga za kakvo za prorolwo, da ga i znadem,

Nit mi jc gospoda majka od Zcusa javila Stogod;Ncgo jc straina nrga u duli i u srcu mcni,Kada se jcdnakom sebi usuduje otimat dovjekI dar odtz€t od onog Sto od njeg jc bolji po snazi;Trga to mi jc sua$na, jer u srcu prepatih boli.Djcvojku" koju mi na dar izabrale ahcjski sini,Koju stekoh na koplju razoriv$i obzidan twdoGrad" iz ruku mi nju Agamcmnon jc uzeo scbi,Silni Atrejev sin ko prczrenom doseljeniku.Nego to pustimo, nek se dogodilo! Nije moguieSrdit biti u du$i neprestano. Doista mi5ljah,Prije da ne iu sc srdibe okaniti, rami dok poklidNe dodc do lada mojih. Navuci oruZjc mojcSlavno na pleii svojc i u boj sad Mirmid6nce,Koji vojuju radq izvedi, neka se borc,Kad sc na lade vci od Tlojanaca slcgao oblakTarnni i kid su Argejci vec stisnuti ondjc, gdjc morcRazbija valc o kopno, tc suhe zcrnlju imaduSamo dijelak" a Ttoja cijela navalila na njihSmjelo, jcr oni delo od kacigc nc vidc moje,Da u blizini sc sjaji; jer inade bjeLed odmahNlpunili bi jamc mrtvacima, kralj AgemcmnonDa mi nc misli do; a Tfojci sad otimlju tabor!Tidcjcvomc sinu u rukama sad DiomiduKopljc ne bjesni, da propast od danajskc odbijc vojskc.Nc fuh ni da bi kralj Agcmemnon iz mrskih mi usta

lustio glas, vci Hektor ljudomora, tojcima vifuC,Cujc sc svuda, a Tlojci po ditavom po polju vrvc.Vika ih stoji i bojcm nadvladuju ahejskc sinc.Ali nlhrupi ti, o Pauoklq snaino i odbijPropast od lada brzih, da nc bi goruiim ognjemNjih zapalili tojci i povratak uzeli onim.Kako ti u srcc stavljam, onako mi poslu,Saj voljr:"Veliku da tast i diku kod danajskog pribavi5 svcgaNaroda sebi, a mdni da oni prckrasnu djcvuPowatc natrag i sjajnc da darovc pridaju kome.Od lada Tiojcc odagnav, povrati sc; ako li HcrinHtjednc ti gromovni mui udijeliti slavg nck icljaNc dodc tebi ddeko od mcnc sc s Tiojcima borig

DD

20

30

65

70

fi

80

l t

I

Koji vojuju radq jcr tako Cc.$ uzet mi slaw.Ncmoj u raflr ti sc i pokolju uznijet ondjeI, ubijajui tojce, pod Ilij vodit Ahejce,Da sc vjediti bog nc umJcla s Olimpa koji,]er bog branitclj ljubi Apbl6n Tiojance vcoma;Ncgo se opet okreni, kad ladama spas ti doncsc.$,I vojskc obje pusti, nck po polju daljc se bore.Ej da otac 7*vs i Atena dA i Apolon,Nijcdan smrti tojanac ne uteko,Ito god ih ima,Niti Argejac, veC nAs dva sc jedini spasli iz bJcdeI mi uojanske svetc razorili zidove samilo

Dok su njih dva tu razgovarali besjedcC tako,Ne mognc opstati'Ajant, jcr strJelc sc sipahu na nj vei;Zeusova Mada ga volja i ponositi TiojanciSipajuC su'jele, a Slj€m jc na dclu njcgovu sjajniStra$no anckeao gadan, jer suijela pada$c mnogoSqemu o branila krasna; j,-.ko veC rame sc ficvoUmori sjajni Stit ncpristano driei, al'opctNisu ga mogli potresti, ma kdliko suJcljahu u njeg.VeC je disao te$ko bez prestanka; znoj mu je odsvudTeko iz udova silan, od hnut mogao nijcNikako; i do se svuda gomilalo jcdno na drugo.

Rccite sada mi, Muzc, stanarice blimpskih dvora,Kako jc vatra prva na ahcjskc brodove pala!

Hcktor k Ajantu pridc i velikim prebijc madcm

)asenovo mu kopljc pri kraju ba5 ispod Siljka'Naskroz prcsjclc kopljc, a Ajang sin Tclam6nov,Kmjc u ruci zavrti onakq - a od njeg dalekoNa zemlju mjcdeni padc mu Siljak i glasno zatumji.U srcu razabra Ajantnezazarnom i sav ProtrnuZbogdjela boijih, jcr rame razbijojc odlukc sve imVisoki 7i,ts i pobjedu Tfojcima davo.Ukloni on sc od suJcla te vjedni oganj TirojanciNa ladu bace i prospe po njojzi sc plam neugasiv.

Thko se lada na krlju razgori. Thda sc pljcsneO oba boka Ahilej i prozbori rijed Patroklu:oDi.Zi sc, potomde Zeusov o Patroklo, konjide bojni,

|er veC vidim gdjc ladc u ognju praskaju ljutom!Samo Tfojanci da lade nc osvojc, da se veC nc da

l l0

l l J

PIEVAI.IIE 16. 63

Pobjcd! Oridej sc brie, a momdad skupiti ja io.'Rede, te junadku mjed Patrbklo na se navudc.

Nazuvkc najprije on navdd€ oko go$ini,Nazrrvke krasnc, 5to kopdc od srebra ih drZahu kruto;Okolo prsiju oklop navudc, koji je bioOklop pot6mka brzog Eikova, - sjajan izvlezAan;Memc na plcia mad sa srebrnim klincima, mjeden,Onda veliki $tit i tc$ki u ruke uzrnc,I Sljem naEinjcn $epo konjogrivni na glavu snainuPostavi, perjanica odbzg6 jc tresla sc stra$no;Koplja ubojna dva, Sto u ruci mu sajahu zgodnqLJzme, a ne uzmc on pot6mka Edkova kopljcVelikq teJko i twsto; ni jedan nije AhejacMahati mogao njim do Ahilcja, koji jc znaoPclijskim jasenom mahnug Sto ocu ga njegovu dadcHiron s pclijskog wha da ubija njimc junakc.Konje,\rtbmedontu zapovjedt bric uprcgnut;Thj mu za razbivojskom Ahilcjem najdraii bjeJc,Najpouzdaniji on mu u boju bjeic, da dekaTapov'jed. Thj mu konje brzonogc uprcgnc odmah,IGanta i Balija, koji ko vjetar su lctjeli oba;Njih jc Harpija nekad Podlrga Zefiru vjetruRodila uz vodu pasui Oktan na livadi jcdnom.A u povodu dobrog Autbmcdont Pcdasa doda;Eeti6nov grad osvojivli, toga AhilcjDobi, a smrmi konj taj i besmrmc stizalc konjc.

Tad k Mirrnidoncima pode Ahilcj u sve IatdrcTe ih oruq-em stanc oruiat; mesarima oniLjutim vucima slitni, u prsima koji imaduGolcmu snagu" tc zaklav u gori jelena, Zdcru,Velikog, rogatog, i svim od krvi jc rumena teljusgOnda u gomili idu na izvor-vodicu cmu"Cmu da lapcu vodu sa povrlja tankima svojim|czicima i krv iz sebc izbacuju" srccNe drlde njima u grudma, a ieludac prcpun je svima:Tako mirmidonskc mudre dclovode oko drugaraBrrog Eikova sc pot6mka uZurbaju sada;Med njima ratobomi Ahilej sc kretao svudaTe je hrabrio ljude Stitono5c i njine konje.

I30

r35

t40

145

I60

PIEVANIE T6. 65

Brzih je lada bilo pcdesct koje AhilcjVodaIc, ljirbimac Zeusog pod Ttoju; u svakoj ladiBjcJc pedeset momaka drugara na klupama sjedci;Voda postavi pct od onih, u koje sc uzdo,Nek zapot'jedaju oni, a sAm jc vlado med svima.Jedan jc vodio red Mencstijc, oklopnik sjajni;Nebeskog potoka Sp.rhij" sin Menistije bjelc,Pclcjcva ga kii Polid6ra ljepotica rodiSpe.hiju ncumomom sa besmrmim spavav$i smrrna,Ali govorahu Bor da jc otac, sin Perijcrov,Za.kog se udda javno zadobMi bezbrojne darc.Drugim jc djcvojdin sin zapov'jedo hrabrcni Eudor;Filantova je kii Polimila rodila njega,Krasna plesadica, koju skoroteda bio je jakiZamilovao bog, kad spazi gdje u kolu butneBoginjc s prcslicom damom Arrbmide s djevama ple$c:U sobc uzadc gomjc s njom osloboditelj I{ermoTc jc kradom oblEit i sina joj dadc EuddraSvijedoga, u uku i borbi hitra vcoma.A l<ad Ilitija njega mukodavna na svJct iznescTc on ugleda zrake sundln€, tad PolimiluAktorov sin Eheklo junadina sebi u dvoreOdvcde golemo mnolwo dar6va joj dav5i, a FilantOttuani dobro Eud6ra i odgoji u kuci svojojOd srca ljubcCi njega ko svoje rodeno tcdo.tedi je vodio rcd Pislndar, ubojni sinakMemalov, - iza drugara Ahilcja divnoga taj jeMedMirmid6ncima svima na koplju najbolji bio.Crwni voda$c rcd sartna konlanik-fenila,

'

A p"ti - Ccstiti sin Lairkov Alkimcdont jaki.Kada veC vojvodc svc i vojnikc poreda dobro

Divni Ahilej, onda i,atbku jc dodao rijcC:'T.Iemojte, Mirmidonci, zaboravit svojc prijcmjc,Kako stc kod lada brzih Tiojancima prJetili dosad,Dok sam sc srdio ja, i ovako stc krivili mcne:"Stra,5ni Pelejev sine, othranila iudju te mari,Okrutnide, drugarc preko voljc njihovc drZiIKod lada; vratimo mi se u ladama u moroplbvnimKudi kad ti je tako ljutina na dr:Su pala.'

Thko u skup5tinama govorastc, a sad sc djcloRamo veliko javlja, za kojim stc i;udjeli prijc;Tko srce junadko ima, s Tiojancima ncka sc bori!"

Tako rekavli, hrabrost potlde i volju wakom.

)aIc se digo$c detc kad kraljcvu besjcdu fuju.Kao od kamenja gustog kad dovjck visokoj kuiiGradi zid jer |nh uklonit se vj8uova sili:Thko su gusti Sljcmi i pupdasti $titovi bili,Stit se sasta sa $t(tom i sI $ljcmom Sljem i s junakom

Iunak. Konjogrivni Sljemi dodirnuJe sjajne branikc,Kad bi sc nagnuli momcil tolik6 se sabi$c gusto.Ispred ostalih svtlu o oruZju dva su junakaBila: Paubklo i s njim Automedong jednakog srca,Prcd Mirmidoncima da se u boju bore. AhilejThda u $ator podc, od kovdcga owori zaklop,Umjetoga i krasnog; srebronoga Tetida sinuDadc ga u ladu dosta u njcga kolulja metnugSagova vuncnih i pokrivada $to od vjctra brane;I pehar ukra5en bjc u kovdegu, - i;arkasto vinoNitko nijc pio iz njega, ni sam AhilcjDrugome bogu do Zeusu iz niega irwovao nije.Pehar izrradiv taj iz kovCega, najprijc njcgaOIisti sumporom, za tim tcktriic6m isperc vodom,Onda operc rukc i zagrabi Larkastog vina;Molitrnr rekne stavli srcd ogradc, na ncbo glcdci,rzlije vino - a to jc zamJetio gromovni Zeus:n7-Euse, o pclalki kralju i dodonski, koji dalekoU Dod6ni vladal u snrdcnoj! Scli gatari,Koji nc lrcru noge, zrmljolelc,jcsu uz tcbc.Kad ti sc prijc pomblih, ad usliSio si mcneI poCasto ti si tc kaznio ljuto Ahcjce.Dedcr mi jo$te sada i ovu izvrSi ielju:

|a cu osati sam u prostoru okolo lada,A drugara fu svog s Mirmid6ncima mnogima u bojPoslag - i njemu slaw, gromoglasni Zcuse, ud'jcli,Negovo srce u grudma ohrabri, neka i HcktorVidi da li se i sam u borbi umijc boritSubojnik moj, iP onda suahovite samo su rukeNjcmu i b'jcsne kad u rat i u vrevu zalazim i ia.

170

I

I

185

I80

I90

200

230

195

l :I

,15205

A kad od lada boj i viku odbije bojnu,Tad mi ncpbvr'jcdcn opcr on dolao k ladama brzimS oru{em svim i s druzima jo$ 3to se bore izbhza.'

Tako se pomoli on i Zeus ga jc prcmudri fuo;fedno Ahileju dade, a drugo mu uskrati otac,Od lada boj i borbu odagnati dadc Paudklu,AIi ne dadc njemr:" iz borbc iiv da se wati.

Thko se pomoli Zeusu i izlijc vina Ahilcj;Odc u $ator i pehar u kovteg poloii opcgOnda prcd $ator sancl u duii je irho vidjcgKako se Danajci stralno s tojancima kolju u boju.Oko junadinc tad se Patrbkla poredaju druzi,Naoruhni svi, na Tiojance da ponosni skodc.I odmah navm nalik na dse, 5to Zivc po putu"Koje stadolc draiit djedaci po obiddjuUvijck dirajui u njih, na puflr Stono se rojc,Ludi, jcr opdeno do pnprcmaju mnogima timc:Ako putujuC prodc dcljade kakovo uz njihTe ih i nchotei smetc, a one s junadkim srcemNaprJed polctc svc i mladi naralaj branc:Thkova srca i duJc mirmid6nski sada junaciOd lada brzih nagrnu; a vika ncizmjcma nasta.Tada Patrbklo, glasno povikav, drugovc zovnu:"Cujte me, Mirmidonci, drugari Ahilcja divnog,Bud'rc junaci, iestinc, junri$wa sc sjctitc, druzi!Pelejcvoga sina prodidimo, koji je prviKod lada junak, i mi drugari mu, borci izbliza:Aucjev sin Agamemnon, dalcko silan, nek svojuPogreJku spozna gdje nijc Ahejca najboljeg 5tovo.'

Tako rckavli, hrabrost podde i uolju svakom.Onda se obore skupno na tojcc ahcjski sini,Stra$no od poklida njina zajcde okolo lade.A kad junadkog sina Mcnbtijcva TlojanciSpaze i drugovc s njim gdje u oru4*u svi sc wijcdc,Svima se srce potrese, kolebati stanu se dcteMisleci, Pelcjcv sin bnonogi da je kod ladaGnjev odbacio svoj, prijateljswo odabro opet.Svaki sc ogleda, kamo utiii od smrci ic prJekc.

Sjajno koplje iz ruke Patrdklo izmcme prvi,

260

?n5

275

i

PIEVA}.IIE 16.

I to usrEd sredin€ gdje bijale najvcii mctci,Kod ladc bijalc to Protcsilaja hrabrog pri krmi,I on pogodi PirEhma, Pe6nce konjikc kojiIz Amiddna dovcdc, od Alsija Siroke vode;U ramc desno ga zgodi, u pralinu on se naua5kcSruli zajecav ljuto; Pe6nci, njcgovi druzi,Svi se razbjclc, jer suah Paabklo jc zadao svimaUbiv njihova vodu, prednjalio $to jc u boju.Od lada odg.. Tlojance Patrbklo i goruCi oganjUgasi; lada je nl p6 izgorjelq s golemom vikomThd se Tiojanci razbjeir i Danajci k prosaanim svojimLadama nagmu opet, tc vika nastane silna.Kao Ito kada Zeus munjobija s visokog vrhaVelikog brda gustu maglu"tstinu kakrnr pokrine,Thd sc pomole svi vidik6vci i svi vrhunciBrdski i doli, tc pukne s nebesa besluajni ctcr:Tako i Danajci, ljutu odagnavli od lada vatn:"Odahnu mdo, al' jo5 im vojcvanju prestanka nc bi,|cr od Ahejaca jo$ od Aresu milih TiojanciBjeiali nisu glavom bez obzra od crnih lada,Nego opirahu jo$ se i jcdva uzmicati stanu.

Thda se rasplamsa boj i ubije junak junakaMedu vodama; prvi Menbtijev junadki sinalgKada sc okrenc k njemu Arejfik, odmah u bedroKopljem ga pogodi o$uim i protjcra koplje kroz njega;Mjcd mu prcbijc kosg a na zemlju nidicc onajPadne; a ubojni onda Menilaj Tioanta raniUz $tit u prsi gole i koljena razglobi njemu.Thda Filcjev sin Amfikla spazi, kad na njeg

Jumu, tc ga prctid6 i pogodi njega u stcgnq

Wiii najdcblji gdjc su u ljudi; o5uica kopljaZ:Jie prerd,,e njemu i mrAk mu pokrijc oCi.|edan Ncstorov sin, Antiloh, Atimnija raniO$trim kopljem i prodc kroz sllbinc mjedeno koplje,Nidce pade Atimnij, a Maris, zbbg braa srdigNa Antiloha kopljcm izbliza navali stav$iPred mrwog; Nestorov drugi bogoliki sin tad Thasim€d,Prije ncg Maris ga rani, prctede ga pogodiv ravnoU ramc odmah te Siljak od koplja s miSicc ozgo

290

305

3I0

PIEVANIE T6. 69

I

Odcrc Marisu ruku i prclomi kost mu posvema.Sru.Ii sc, stanc ga jek i mrAk mu pokrijc oti.Tako obojica podu u Ereb od dvojicc braieSvladani, vrli drugari Sarpidona, vjeiti na kopljuSinovi bjehu to Amisddara, koji HimiruOthrani pomammr, mnogim od ljudi nevolju teJku.Ajant, Ojlcjcv sin, na Klebbula udri i njega,Jer se spdtakao u metei,u, uhvati iiva,Odmah mu u vrat mad sa drlkom zabi i iivotRazglobi; mad mu se zgrijc u krvi, a onome odiKrvava stisnc smrt i silovita ktome sudbina;Likon nasrne tad na Penbleja, jer niti jedanNijc pogodio kopljem izbaciv ga uzalud oba;Onda sc matima jedan zaleti na drugog. LikonObod konjogrivnog Sljema Pentleju probi, al' drZakMada mu pukne; tad njega Penblej pod uho u vratUdri i mad zade unritra, koia se samaDrida, glava sc spusti i koljena Likonu klonu.Akamanta stigne Mcrion nogama brzim,U ramc zgodr ga desno kad na kola popet sc htio,Iz kola Akamant spadnc te nad odi mrak mu sc saspc.Thd Idomtncj zgodi u usta ncmilom mjediErimanta i kopljc proleti mu mjedeno naskrozIspod moidana dolje i kosti mu bijelc zdrobi,Zubi sc svi isuesu, a krvlju sc napunc objeNjegovc odi; na nos, na usta navri mu krvcaKada zinu; a crni obavije smrmi ga oblak.

T€ su danajskc vode junaka svaki po jednogUbili. Kao Sto kada grabeiljivi zvjerovi vuciNa jagnjad i jarad jurnu iz ditavog grabei ih stada,Kojc se rasulo gorom zbog pastirskog nemara; vuci,Vidjevli to, na one nalete plalljive stvorc:Tako na tojcc jurnu Argejci; a Tiojci sc sjcteZlobudnog bJcga i odmah okdne se iestokog boja.

Ifcktora oklopnika pogoditi ielja^{e stalnoVcliki Ajant, a onaj u poslima bojnima i.$t"L"Qiroka sakriv5i svoja ramena volujskim Stitom,Cuvo sc fijuka strJela i zvcketa kopaljA mjednih.Vidio on jc vci da se okrcnula pobjcda bojna,

Ali jc stajao opet i druge izbavljao milc.Kao s olimpske gorc iz etera kadano sjajnog

U nebo oblaci idu, oluju kad rasProstre Zeus-bog,Tako sc uzvifu tad i potrde od lada Tiojci,Nisu sc vraiali oni u redu. Brzonogi konjiHektora orui;ana izvezu i on tad uojskeZa sobom ostavi dete, preko volje Stono ih opkopUstavljo, mnogi konji kolovozni prelome brziKola sprijeda na rudi i tako ih ostavc ondje.A Paubklo jc stupo Dan}jcima vifuii Zustro,Mislei Tiojancima zlo, a oni, vifui i udei,Napune putovc sve raSukav se; sve se jc u visDizo pod oblake prah, brzokopimi bjciahu konjiNauag hitajui u grad od brodova i od 5at6rl.Gdjc bi vidio meteZ Pauoklo najveii, tamoKonje bi upravljo vifui; junaci padahu s kolaNaglavce pod osovine i prcvrtahu sc kola.Preko opkopa konji brzonogi preskole tadaBesmrmi, Sto ih bozi darovaie Peleju na dar,Lcteii naprJcd; Paubkla na llcktora nutkalc srcc,

ler ge je ubiti htio, aP Hektora konji izvezu.Kao kada se tq{ko zacrni od burc zemlja

Iaenji u dan, kad premridri Zeus obidava litiVodu silovitu srdit i ljutit na ljudc onc,Koji na silu krivo u skupltini pravicu krojcGoncii pravdu i ni5ta za suah od bogdva ne marei;Tckuii potoci svi nabujaju od kiSc tada,Mnoge bregove tada odroniti bujice znadu,LJ more grimizno Sumei veoma' otjedu oncSusmoglav s brda i polja obradena pustole ljudska:Tlojanske kobilc tako dok udahu, brektahu vrlo.

Od drugih kad vei prve Paubklo odvoji dete,Nauag ih k ladama Pogna i ne dadc bjeiat im u grad,Makar su koliko htjeli, vei klao ih on u srediniMedu ladama tad, mcd rJekom i visokim zidom,Klao ih nasriui na njih i osveti mnogc junake.

Pronoja prvoga kopljem Pauoklo Pogdi sjajnim,Uz $tit u prsi gole i koljena razglobi njemu;Snr.5i se, stane ga jck, a Patroklo tad se zaleti

385

390

ccD

400

PIEVANIE T6. 7T

Na sina Enopova, na Testora, koji se bioU kola glatka svoja $cuiuriq jer mu se pamcrPomjeri, spadnu mu uzde iz ruku; njega PatrbkloU Celjust dcsnu kopljem probodc i prebije zubc,S kolnog ga oboda s kopljem povudc ko dovjck 3to sjediGdjcgod na visokoj fuidi i iz mora Zivahnu ribuNapolje vadi na koncu i na kuki mjedenoj sjajnoj.Thko Pauoklo njega - ve(z'jevojc - na sjajnom kopljuPotegne te ga baci na usta i ovome i,ivotOdc kad padc; a zatim Erilaja zgodi PaubkloKamcnom usrcd glavc, kad na njcg poletio bjc.Jc;Glava mu na dvoje pude pod telkim Sljemom i na doNidicc padc tc smn du,Iogubna obaspc njcga.Od Patrdkla jo5 pade Amlbter, Erimant, EpalgEhij, Damlstorov sin Tlepblem, za ovim Piris,Ifej, Euip i Argcjev sin jo$ pade Polim€I,|cdnoga za drugim on s mnogohranom sastavi zemljom.

A kad Sarpedon vidi, gdjc drugovc, koji na scbiNc pa$u ko$uljc, ubi Paubklq Menbtijev sinalgLikijce koreii svojc, ovako im vikati stane:*Sram vas, Likijci, bilo! Kud nagnuste| Brzi f stc sada!]a fu se sada sukobit s junakom onim, da znademKoji jc nasilrik taj $to Trojancima zadao de jeMnoga, koljena on jc junaku razglobio mnogom.'

Rckavli ako, s kola u oruZju na zcmlju skodi.A kad Sarpidona vidi Patrbklq iz kola jurne.Kao jasuebi kad sc krivonokti, kukastih kljuna,Borc na visokoj kakvoj stijeni vri3teii glasno:ledan na drugog tako zalete se vifuii oni.Lukavca Krona sin, kad vidje ih, podali oba,Heri zapodnc rijcd i Zeni svojoj i sestri:'Jao meni, od ruke Patrbkla Sarpidonu, mcniOd svih milijcm ljudi, sudbinom poginut valja!Dvoje sad hoic meni, u grudma razmi5ljajui, srce:Ili bih iiva njega uklonio rzbojapladnogTc da ga na poljc plodno u Likiju odavdc stavim,Ili da dopustim sin da Mendtijcv pogubi njcga.o

Thda volbokA Hcra odgovori njcmu ovako:"Prcsua,Sni Kronov sine, izustio kahru si rijcd!

Hoce} li tovjcka smrtnog, sudbini predanog davno,Iz vreve opake ramc i iz smrti izbavit nauaglRadi, al'bogoui drugi povladiti ne icmo tcbi.Drugo jo5 u srce spremi Sto sada mislim ti rcii:Ako SarpCdona i,iva u njcgove otprcmi$ dvorc,Pazi da i drugi koji od bogova nc htjcdnc jednom

Miloga svojcga sina iz kreleva otpremit stralnog,M"og kad sini sc borc boZlnski kod velikog gradaPrijamova, te stralno rasrdio oce bi njine.Ako jc drag ti Sarp,idon i u srcu Uali$ li za njim,Pusti ga samo, nek sada u kre.Ievu Pogne stralnomOn od nrke Paubkla, McnEtijcv6ga sina;A kad ostavi vei Sarpcdona iivot i du$a,Po$lji po njcga Smrt i wrdi San, pa nek noseNjega dok nc dodu s njim u Likiju, $fuoku zernlju'Gdji de ga braia sahranit i rodaci i hum ie grobniNasut i mcmuti stupii, jer dlst jc mrwima takva."

ReIc, te bogova otac i ljudi poslula rijed;Krvavc kapljc pusti odozgo na zemlju dastcCMiloga sina, kog ubit mu imao je Patr6kloU uojskoj grudastoj zemlji, od domovine daleko.

Kada se jcdan drugom vei blizu primaknu oni,Onda Patroklo tu Tiasidcma prcdidnog zgodiKoji je subojnik dobar Saqpedona bio vladara,U donji zgodt ga.ubuh i koljena razglobi njcmu.Thd na Patrokla kopljc Sarpedon izmeme sjajno,Ali proma3i njcga, vei Pogodi Pedasa konjaKopljem u greben dcsni, te Pcdas izdi3uC njisncI on se u prah smota zacviljeg a du.5a mu odc.Oba se razdvoje konja i jaram se slomi, a uzdc,Kad sc povodnik smli u pra,Sinr:' njima sc splctu.Ali kopljanik slavni Automcdont pronade idaz:Mad dugosjekli od svog povude Punanog bedra,Skoei i povodnika ods'jcdc ne gubeii tasa;Konji se opct sloZe i stanu ravno pod uzde;Opct se sukobc oni, duSogubni boj da dijele.-

I tad proma5i kopljcm Sarpedon sjajnim Patrbkla;Sinu Mcndtija opet preleti nad ramenom fcvimKopljani 5iljak te ne rani njega; ad mahnc Patroklo

405

u)0

455

65

470

{

I

Kopljem i nc odc zalud'w ruke mu onq vci zgodiOko kucavog srca gdje olit stisnuta stoji.Kao $to kada se hrast if topola na zemlju snrliIIi omorika vitka, drvodjelje koju u goriZa gradu podsjekolc za lAde bradvama o$trim,Tako sc izvali, legnc pred konjc i pred kola onaj,Jauknc, te mu ruke u pralinu krvaw padnu.Kao $to zakolje lav, navalivli na stado gdjegod"]akog tamnbiutog bika mcd govcdma noge Ito vuku,Tc bik pogiba krdcC u raljama l"ul;it r, od rukuThko Patroklovih voda Stitonosnog likijskog rodaGinuCi mahnitale tc miloga zovne drugara:"Dragi o Glaude, o borde mcd ljudima, sada ti trcbaDa si kopljanik dobar i bojnik neprestra.Scn da si,Sada hudoga rata poirli ako si hitar;Najprijc likijskc sve dclovodc u boj potakniSvuda obilazcii, da borc se okolo menc;Oruijcm mjedenim zaamzamene i sam sc bori.IJ svc ic naime dane sramota i poruga tebiPoslije biti zbog mbne, Ahejci ako li sadaOruijc skinu s mene u borbi kod lada palog.Nego drii se hrabro i titav potidi narod.'

Kad to izrekne on, skondanjc ga pokrije i smn,Odi mu pokrijc i nos, a petom mu na prsi onajStanc tc kopljc iz fjela izvudc i o$it s njimc;Tako Paudklo sa Iiljkom od koplja izvude mu duiu;A Mirmidonci konjc pridrZc koji su ondjeBrcktali i htjcli bjciat vladarcva ostaviv kola.

Glauka, kad zafu glas taj, strahovita obuzmc i,alost,Srcc sc okrenc njcmu, gdjc nijc mogo pomoci.Ruku pritisnc dlanom jer rana ga ti5tala ljutqKoju, kad nazid sc penjo na visoki, zadade njemuTeukro strJclom od drugd odbijajui ncvolju kletu.Thd Apol6nu sc on sujcljafu pomoli vclci:"Cuj mc, o gospode ti, 5to na polju rodnom si sadaLikijskom ili u toji, al' svuda kadar si futiNcsrcma dovjeka ko Ito sad menc snalazi tuga;Ranu kad cvo hudu imadcm, moja je rukaProbita bolima ljutim, osuSiti moja sc krvca

485

500

'i

PIEVANIE T6. 73

Ne mo)c, a rame moje doteidava od te mi rane,DrZati koplje dvrsto nc mdgu niti se boritZaIav med neprijatelje, a poginu najbolji junalqZcusov sin Sarpidon; obrdnio nije ga otac.N"go, o gospode, ti idijedi hudu mi ranu"Bolovc uspavaj mojc i snagc mi daj da doviknutLikijskim druzima mogu, na borbu da potaknem svc ihI sam da oko ovog mrwaca mogu se borit.o

Thkvu molitvu rcde i usli$i Fcb ga Apolon,Bolc mu odmah utiSA i krv mu od rane te$keCmu osu.Ii pa mu jund$wo u sicc usddi;Thd se obraduje Glauko, kad osjeti svc to u du,5i,Sto mu molitvtr bog Apolon usli$a brzo;Najprijc likijskc svc delovodc, oblazei svuda,Potakne, oko mrwog Sarpidona neka sc borcI onda medu Tiojancc Sirbko korldajti ode,Odc k Aginoru divnom, Pulidamantq $to bjeiePantojcv sin, jo$ ode do llektora i do Enbj€.Bliie pristupi k njima i krilatc prozbori rJcti:'Tlcktore, posve si ti pomoinike smemuo s tuna,Kojino iivot gube zbog tebc od odinskc zcmljeI prijatcljA dalcko, a branit ih tebi se ne da!LeZi Saqpedon mrtav, Stitono5a likijskih voda,Koji jc Likiju snagom i pravdom fuvao svojom,A sad Pauoklovim kopljem savlado ga mjedeni Ares.Nego potecite, dragi, za zarrlent u srcu znajte,O*ijc Mirmidonci da ne skinu s njega i mrwaDa ga ne nagrde ljuti zbog ubitih danajskih ljudiKoje smo kopljima mi poubijali kod lada brzih."

Tako im rcdc Glauko, a Tiojance osvoji sasvimBol goropadni te$ki, jcr branid Sarpcdon im graduBje3c, premda tudinac, jcr s njimc je naroda mnogoPo$lo, a on je znao u borbi svima prcdnjatit;Podu na Danajce irljno, a pred njima i$o jc HektorLjut zbog Sarpedona; opet Ahcjcc hrabriti stancSin Menbtijev, junak Patrbklo, rutavih prsa,Prvima Ajantima progovori ljutim po sebi:"Sada nck milo vam bude, o Ajanti, borcima bitiKakvi stc i prijc bili med ljudma, if bolji jo$ budte !

530

s20

J I J

D D I

PIEVANIE 16. / J

I

LeZi Sarpedon junak, Ito prvi sc na zid zalctjeAhejski. Ncgo da njemu nagrditi molemo t'jeloOtev ga, te mu skinut sa pleii oruZjc i kogNemilom mjedi drugara, 5to brani ga, ubiti ondje.'

Redc, a oni i sami na borbu gotovi bjchu.A kad sa objc stranc pojatale redovc bojncTirojci i Likijci, onda Ahcjci i MirmidonciStrIc sc stralno povikav, da oko mrtvaca se bore,I tad oruijc glasno zanehe(e u svih junaka.A7".e$ pogubnu maglu navute nad kre$cvo sualnoOko sina mu milog, da borba pogubnija budc.

Thd sjajnooke Tiojci Ahcjce potisnu prvi,]cr je pogodcn junak mirmidonski, di\mi Epigcj,Sin Aglklejev, koji medu njima najgori nc bjc;On jc u iitclja punom u Budcju vladao moinoNckad; al'rodaka vrla pogubMi, k Peleju dodeVitezu kao pribjbgar i k Tctidi srebmih nogu;Oni ga s razbivojskom Ahilejem posla$e k TrojiBogatoj konjima dobrim, s Tiojancima bojak da bijc.Kad on mrwoga zgrabi Sarpidona, svJedi ga HektorKamenom u glavu udri i Iitava na dvoje glavaPuknc pod kacigom te3kom Epigcju i nad mrwacemNidkc on padc i smrt du$ogubna obgrli njega.Zalost spopadnc tada Patrbkla za ubitim drugomTc sc zalcti kroz prvbborcc na jastreba nalikBrznge, koji davke i dvorke razagnet znade;Thko na Likijcc d, o Patroklo, konjide bojni,Jurnu i na Tiojance zbog svojega srdit drugara.I Stenblaja, sina Itimenu miloga, u vratKamcnom zgodi te njimc na vratu mu razmrska iilc.Svijedi Hekor uzmadc i drugi svi prvoborci.Koliko dugatki metanj, 5to dovjek ga izbaci, snaguSvoju oglidaj0ii u nltjccAnju if ratuMedu duSmanima stojci du$ogubnim, moZc dosegnut,Toliko uzmaknu Tiojci, kad potisnu.Ic Ahejci.Glauko se okrene prvi, Stitonosnog likijskog rodaVojvoda, i milog sina Hdk6nu Batikleja ubiOndjc junadinu on; na glasu blagom i sreiomMed Mirmidoncima taj u Heladi imo jc dvorc.

Iznenada okrcnuv sc, Glauko Batikleja zgodiU prsi ba$ posrijedi kad goneii vei ga jc stigo:Snr3i se, stanc ga jek. Ahejce obuze groznaTirga kad mrtav padc junadina; vrlo tojanciVcscli budr:, nahrupe do Glauka, ali AhejciNe smemu s uma jundlwo, vci junadki podu u sukob.Corrlet" orui;ana Tiojanca ubi Mcrion,Ubi labgona smjclog, Onitor mu bijale otac,Sveicnik idskoga 7xusa, a narod ga Stovo ko boga.Pod Ccljust, pod uho njega kad Pogodi onaj, izletiBrzn iz njega du.Ia i obuzme mrska ga tmina;A na Mcriona, koji sakriven bijale Stitom,Kopljc mjedcno baci Entja pogodit ga mislei,Ali, poglcdav naprJed, umldc koplju Merion,

)cr sc naprijed sagne, a dugadko kopljc se ostragU do zabode i vrh od koplja zadr5ie odmah;Onda zadrii Ares siloviti polet od koplja'Thko o$trica koplja Enbjina u zcmlju zadeZavidana kad zalud izlea|.g, iilave rukc.Tld sc Enija u duli rasrdiv, progovori ovo:*Da sam, Merione, tebc pogodio, ako i jesiPlcsad, al'mojc bi kopljc umirilo Posvcma tcbclo

Njemu kopljanik slavni Mcrion besjedu redc:

"Tciko je tcbi, Enbja, iako si snaZan, ugasitSvima tjudima livot tko, branei se, dodc u susrctTcbi, al'smrme si naravi i ti. O5trim da kopljcmI ja pogodim tebe posr'jcdi, ako i jesi

|ak i u svojc sc ruke pouzdajel, meni bi slavuDao a dtr.5u Hadu $to ima plemcnitih konja.'

.. Rcdc, a njega sin Menbtijcv ukori hrabri:*Sto to govoriS ti, Merione, junadc dobri|Ne Cc, moj dragoviiu, od rijeti pogrdnih TioltiOstavit mrwog, vei prije ic koga dotekati zrmlja.Rata jc uspjch u rUk0, a rJiti jest u vijecu'Zato ne ueba zborit rijbti, nego se borit!"

Thko rckavSi, pode a za njim bogoliki jut"k.Kako u planinskom dolu drvbsjddi veliki tresakDigo sc i glas se fuje datekq tako po zcmljiThd Sirokostaznoj lupa od njihovih $titova nasta

625

595635

PIEVANIE 16.

Dobro natinjcnih mjcdu i Stavljenom volujskom kolom,Dok su sc madima bili i kopljima dvorcznim ondje.Tad ni dobro tko vidi, Sarpidona poznao nc bi,Jcr je strijelama sav i pra.iinom bio i krvljuObasut svc od glavc odozgo pa db nogd dolje.Oko mrwaca se oni neprestano vrzmahu, ko 5toOko lonaca punih mlijeka zujati znaduMuhc po pastirskom smnu u proljemo doba, mlijckaKad su sudovi puni, sad oni sc vrzmahu tako.Sjajnih otiju Zeus od kreieva ljutoga nijeOdvraio, nego je borce ncprestano gledo u duiiMislcii, snujuii mnogo Patrbklova rad usmrienja,Bi li u kre$evu ljutom i njega svijedi HektorKraj Sarpidona ondje bogolikog posjeko madcmTe mu oruZje u-do sa pleii, il'bi PaubkloMnogim umnoiio joS junacima prijeku muku;I mislci duljc, smisli da ovo boljc ic biti:Neka valjani drugar AHleja, Peleju sina,Hektora oklopnika i Tiojcc potisnc s njimcK uojanskom gradu opet i iivot mnogima uzme.Stralljivo usadi srce u Hektora najprije Zeus-bog,Te on u kola skodi i bjeiati stanc i d*gi-tojcima viknc, nck bjci:, jer osjeti mjcrila svetaZeusova. Ni snaini tada nc ostanu Likijci, vei sviThd sc razbjei:e, kad kralja u hrpi vidc mrwicARanjena srca, a mnogi kraj njiga joI pado$e drugi,Kada Kronov sin suahovitu odredi borbu.Onda sa plcia divnog Sarpidona oruije skinuBlistavo Mirmidonci i druzima dA ga odnestiK ladama koritastim Mcnitijcv junadki sinak.Nebeski obladnik Zeus progovori tad Apolonu:"Deder, mili mi Febc, iznesi Sarpidona divnogIz strijela i krv sa njEga odisti crnu,Pa ga odnesi dalje, ambrozijom namaii njegaOprav mu Cjelo u rJeci, obuci mu haljinc vjedne,Snu ga i Smni, dvama blizancima, ostavi onda,Pratiocima hiuim, a oboje brzo ic njegaPrcnijet na polje plodno u Siroku likijrko zemlju;Tir ic ga braia sahranit i rodaci i hum ic grobni

645

Nasut i memuti stupiC, jer dAst je mrwima takva."Rcdc, - tc ocu svome Apolon nc uskrati posluh

Nego sa idskih sidc planina u stra$ni pokolj.On iz strijcla divnog Saqpedona podigne odmahPa ga odnesc dalje, ambrozijom namaic njegaOprav mu Cjelo u rJeci, obude mu haljine vjcdne,Snu ga i Smrti, dvama blizancima, ostavi onda,Pratiocima hitrim, prenesu ga oboje oniBrzo na poljc plodno u Siroku likijtko zeml;u.

Thda Autbmedontu i konjima viknc PaubkloTc za likijskom pode i uojanskom vojskom, al'ludakPogrijeli veoma: Ahileja da je rijediPamtio, hudoj bi Kcri i smni uteko crnoj'Ncgo je jada volja u Zeusa nego u ljudi,Tc on preplalit zna i junaka, uzct mu lakoPobjedu" a drugi put u borbu ga potidc opet;Tako jc sada i njemu ohrabrio srce u grudma.

Koga si prvoga ondjc i zadnjcg pogubio kog si,O ti Paubklo, kad bozi vei u smft pozvalc tebc!Prvoga ubi Adrbsta, Autbnoja, Pcrima zadm,Onda Megada ubi, Epistora i jo5 Ehbkla,Mulija, Elanta potom, MeDuripa i jo$ Pillrta.Pobio tc jc; a drugi na bjeZ,anjc pomislc svaki.

Grad visokodverni Tioju osvojili tad bi AhejciRukom Paubkla, jer kopljem tolik6 je bjesnio naprJed,Feb da nijc Apbl6n na kulu sazdanu krasnoStao branei tojance a onome radeii o du.Triput visokom zidu na ugao vci se PaubkloPopne, al' uiput njega Apolon odbijc natragBesmrmim rukama svojim ubadajui u $tit mu sjajni;Ali kad dewni put Patrbklo nasrne ko demon,Sua3no viknc Apolon i krilate prozbori rJedi:"Potomdc Zcusov, bjeZi, Paubklo, jer sudeno nijcTebi razoriti grad tojanaca ponosnih kopljemA ni Ahileju nije, a mnogo je bolji od tcbe."Rcdc, tc sin sc dosta povudc Mcnctijev natragGnjcva se bojei sujcljata daljnomcmog on Apolona.

A brzokopiure konjc kod vrata zaustavi SkcjskihHekor mislei, bi l', opct u metei ih nagnav, u borbu

I

o55

660

670

700

/vJ

I

PIEVANIE 16. 79

Za(ao, ili bi vojsci poviko da maknc sc k zidu.pok jc tako promiSljo, Apolon pristupi k njemuC,ovjeku punu snage i kr5nu nadiniv sc slidan,Asijq koji jc ujak konjokroti Hektoru bio,Rodeni Hekabin brag a sinak Dimanta, kojiUz sanglrijsk€ vale u frigijskoj Zivlja,Se zennji.

\a toga nalik redc Apolon, sin Kroni6nov:"Sto sc prestajel borig o Hcktore) Lijepo nije!Ej da sam jati od tcbc koliko slabiji ja sam,Thd bi na nesreiu svoju povladio ti sc od boja!Ncgo krepkonoge daj na Pauokla potjeraj konjc,Nc bi I'ga svlado i nc bi I'Apolon dao ti slavu.'

Thko rckavli, tog o poslovc wati sc rame,A tad Kebrionu hrabrom zapovjcdi svijedi Hektor,U boj nck utjera konjc brzonoge, a Feb ApolonU dcte zade gustc i medu Argejce unEscPoguban mctci, dok tojce i Hektora obdari slavom.Druge ostavi Hektor Dandjce tc smico ih nije,Vei krcpkonogc on na Paubkla natjera konje.Sa drugc strane s kola Paubklo na zemlju skodiKopljc u ljevici drtr{ a desnicom pograbi kamenBijel i $iljasg $to ga obuhvatit mogo jc rukom.IJpev sc, izmeme on, oklijevao zadugo nije,I nc baci ga zalud; uzdodrUu Hekora divnogZgodr Kcbriona, koji od inode bija$e sinakPreslavnog Prijama, zgodi u delo, kad dri,a^5c uzdc,Kamcnom odtrim i 6bjc Kebrionu obrvc kamenSmrvi, kost nc odbli, tc u prah objc mu odiPrcd noge padnu, a sam na ronca nalidan spadncIz kola gradenih dobro, iz kostiju ode mu du.{a.Njemu sc rugajui, ti si, o Pitroklo konjitc, reko:'Aj, vcdma jebrz, kolik6 lako sc valja!Da taj na ribljivu kamo zabludi pudinu morsku,Mnogc bi ljude on nahranio o$trige tr.aiac,Iz ladc skafuii brze, iako jc nemirno morc,Kada se s kola zna po polju valjati lako;I mcd Tfojancima, daklc, ba$ ima ronaca dobrih!'

Rckav$i to, na junaka Kcbriona pode PatrbkloNasrcui kao lav, $to obore pusto5ci budc

U prsi ranjen, tc njega uprbpAsd vlastita hrabrost:S takvom si pomamom ti, o Pauoklo, skodio na njeg;A s kola na drugoj skodi na strani na zemtju Hektor.Oko Kebriona njih dva ko lavovi zapodnu borbu"Koji sc jedan s dtogi- na gorskome bore vrhuncuPrkosa puni i gladni ubijene kolutc radi:Tako oko mrwaca Kebriona do dva uj.$tika'Rama, Mcnitijev sin Patrbklo i svijcdi Hektor,

|edan su iudili drugog usmrtiti nemilom mjedi.Hcktor za glavu primiv Kebriona, nc hdedc PustigZa noge uhvati ovog Paudklo; drugi TiojanciDode i Danajci drugi u bitki sc srazi5e ljutoj.Kao 5to kada sc Euro i Noto u planinskom dolu

]edan nadmeic s drugim, poucsti koji ie Sumr:,Koji drijendq drvo tankokorno, jascn i bukvu,

]edno preml drug6m granc savijaju dugalke stablaS golcmom bukom tada, svc praska i lomljava jedi;Tako jedni na drtgc Tirojinci i Ahejci jurnu,Biti sc stanu, na uzmak ni jedni ne pomislc sua5ni.Oko Kebriona mnoga zabodolc o3ua sc koplja,A i krilatc strJele, odskodilc 5to su s tetiv€,Veliki kamcni mnogi o Stitovc boraca bjehuLupili okolo njega; u vrdogu praline on jcLeLao velik i golem zaboraviv borit se s kola.

Doklc je Setalo jo$ sred nebesa suncc' svc dodeGadahu str'jelc sa strana obijir, te padalc narodlA kad suncc sc nagnc, tc volove trcba isprezagI tad preko sudbine Ahejci bijahu jadi,Iz wcve trojanske oni Kebriona i iz suijclaUgrabiSc junaka i skinulc orui:ie s pleii.Thd sc Paudklo zaleti na Tiojce radei im o zlu,Poput Aresa brzog zalen se triPut PatrbkloVifuii stra5no i ubi jundkA tri puta devet.A kad dewrti put se zaleti nalidan bogu"Onda svrletak iivota, o Phuoklo, osvanu tebi,

]er se u krelcvu ljutom suahoviti sukobi s tobomFeb Apolon, a nijc Paubklo u vrcvi ga Poztlo,jcr mu ususret dode maglu.$tinom debelom Pokrit;Sanc za njimc i njcga u Siroke pleii i lcda

7&

765

730

780

/ + J

785

. ' ' t ] )

PIEVA}IIE 16. 81

Lupi spustivli ruku, - aLvrte sc odi Paubklu;Fcb Apolon njemu sa glavc kacigu baci.Kacigc zvcktale cijev, pod nogama ona sc konjskimValjala, a griva sva se na njojzi okaljala krvljuI prahom; prije to dopustili bogovi nisu,Sljem konjogrivni taj u prahu da bi se valjq

lcC je boi:anskog junaka Ahileja fuvao glavgCuvao draiesno dclq a tada ga dopusti Zeus-bogHektoru nosit na glavi, kad blizu mu bje-lc vei propast.Koplje Pauoklu se sasvim dugosjeno slomi u ruciVelikq tclko i dvrsto sa okovom, na do sa plciaLijepo optdcn $tit sa remcnom padc Paubklu,Gospod mu Zcusov sin Apolon odrJe$i oklop.Obamre srce Paubklu, a koljena klonu mu b'jela,On se obtznani tad, a koplje o$uo iz blizaOstrag med pleia njcmu u leda hiti DardinacEuforb, Pantojev sin; nadm#io taj jc vrSnjakeBorcC sc s kola, kopljcm i nogama hitrim;On jc dvadesct vct junaka sruiio s kola,Premda j. p*i put do5o na kolima udei sc ratu.Na te jc koplje taj, o Pauoklo vitei;e, prviflimuo, af tc nc tbi, i t dete pobjegav zadc,Iz ljelajascnovo izvfde koplje, al nc htjcDodekati Patrokla, bez onizja premda je bio;A tad udarccm boga i kopljcm svladan PaubkloUtekne medu guste drugarc od smrd bjeiae.

A dim junadinu spazi Patrbkla svijedi llcktor,O5trim pogoden kopljem gdje uzmide, onda sc k njemuKroz bojnc rcdove on pribliiivli, rani ga kopljemU dno slabina odmah te protjera kopljc kroz njega.Sruli sc, stane ga je( Ahejci se rasnrie vrlo.Kao kad savlada lav u boju silovita vepra,Koji sc prkosa puni na gorskome bore vrhuncuOko izvora malog, obojici piti sc hoic;Sav se zasopio vcpar, al' napokon lav ga nadj)dd:Tako Prijamov sin Menbtijev6mc sinu,Koji pogubi rnnogc, na koplju izvadi du^Iu.Klifuii, Hektor nad njime progovori krilatc r'jcdi:"Mislio negdje si ti, o Patroklo, grad nam razorig

795

Tirojanskim icnama dan slobodc si mislio otetTc otploviti s njima u odinsku u milu renljrr,Ltdove; al3 njih branc brzonogi Hektora konjiPruiajui nogc h boju; mcd tojcima, koji se radoBore, odlidan ja sam na koplju, odbijam od njihRobije dan, a tebe ic tu sad jasuebi idcrat.NiSta ti, jadnidc, jaki Ahilej pomogo nije,Koji jc, ostajui, tebi na polasku zborio ncgdje:"Vratit mi nemoj sc ti, o Pauoklo, konjile bojni,K ladama prosuanima,ljudomori Hektoru prijeNego na prsima ti ne razdereJ krvavu halju.'Tirko ti rcte i tcbi ludbvu nagovori srce."

Ranjcni tc.Iko ti, o Pauoklo, reko si njemu:"Sad ti, Ilektorc, klidel vcoma, jer su ti daliPobjcdu Kronov sin i Apolon mene savladavLako i sami mcni sa pleii oruZjc skinuv;A da je dvadcsct takvih junaka mcni u susretDo5lq propali wi bi od mojega svladani koplja.Ncgo Lctin me sin i sudbina pogubna ubi,A med ljudima Euforb, sad ti me ubijal ueii.Drugo jol u srce spremi, 5to sada mislim ti rcii:Ni sim dugo nc ic.$ vci iivjeti, ncgo i tebiBlizu vei stoji smrt i sudbina tcJka, od rukcPast icl Eikov6ga pot6mka, Ahileja divnog.o

Kad to izrekne on, skontanjc ga pokrije i smrgDula iz udova njcmu izlcti, otide k HaduUdcs oplakujui svoj i ostaviv jakost i mladost.Njcmu vci mnvu rijed progovori svijcdi llektor:"Sto mi proride$ ti, o Patroklo, ProPast prijcku|Tko zna nc Cc I'Ahilej, ljepokosc Tctidc sinak,Prijc od mojcga pasti od koplja i iivot izgubitl"

Rekavli to, izvude iz ranc mjedeno kopljcPctom stav na nlrwaca, od koplja ga natra3ke gume.Thd na Autbmedonta zaleti sc kopljem, 5to bjdcBrzom Edkov6mc pot6mku bogoliki d*g*,

Jer ga jc ielio ubit; al'onoga konji izvczuBesmrmi, 5to ih bozi darovale Peleju na dar.

835

850

855

XYIII. pjevante

Tako se borahu oni na nadin plamteteg ognja,A k Ahileju dode ko glasnik brzi Anti loh.Nade ga ispred lada visdko izdignuta kljunaKako misli u duii na t6 5to vei se je zbilo.Zlovoljan upravo svome progovori junaikom srcu:' lao l i meni, zaito dugdvlasi opet AhejciSmeteni kdd svojih lada u strahu bjeZe ravnicom?Samo da zlosretnu tugu ne ostvare srcu mi boziKako mi nekoi je mati najavila te mi je reklaDa za Zivota joi mog Mirmid6nac (e najbolj i dd svihSunianu ostavit svjetlost od udarca trojanskih ruku.Jamatno lunatki sin Mendtijev sada je mrtav,Luda! Ta ja sam mu reko, kad odbije pogubnu vatru,

Natrag nek 'k ladama pode is Hektorom nek 'se ne bor i . "Dok je promiil jao to u srcu svom i u duii.

Uto se pr ib l i i i s in p lemeni tog Nestora n jemuTople l i juti suze te bolne mu dojavi vijesti:"Jao, vrlo iei tu2ne, oj junatkog Peleja sine,Doznati glase: ej nikad da to se dogodilo nije!Mrtav P)troklo leZi bez oruZja a oko njegaBore se: oruZje to sad ima sjajndSljemac Hektor."

Reie to; njega pak oblak obizme najcrnje boli

Te je, iadavog praha objdma rukama zgrabiv,Posuo sebi po glavi i l jupko nagrdio l ice;Slegao pepeo crn se po bo2anski mirisnoj halj i.LeZaie on u praiini na prostoru golemu golem

ispruZen, rukama pak nagrdivaie, tupajui, kosu.

l l i j a d a

Robinje 5to ih Ahilej s Patrdklom z)robi nekadCiknuie glasno u srcu rastuZene i van istf ieOko Ah)leja hrabrog a sve su rukama staleSebe udarat u prsa te svakoj koljena klonu.Nd drugoj strani Antiloh je jecao li jui i suze,DrZef Ahileju ruke - naricao on je u srcu -

Jer se bojao da si ne prdreZe Zeljezom grlo.Straino kriknu Ahilej. A zafu ga gospoda majkaSjedei u morskoj dubini uz oca, morskoga starca,Pa zaj)ute odmah; a boZice Nerejke sve seOkupe okolo nje, 5to ih bjeie u morskoj dubini.Tamo je Glauka bila i Tali ja i Kimod6ka,Neseja, Speja i Toja, voldoka Hali ja s njima,i Kimot6ja i joi Aktdja, Limndreja uz nju,i velita i i jera, pa Amfitdja, Ag5va,Ferusa, Dota i Prota, uz njih Dinam6na takoder,i Deksam6na, Amfinoma te KaliAnira irz njih,Ddrida

.i Pan6pa i preslavna joi Galatdja,

i Nemdrta, Apsduda, p) Kali)nasa s njima;Bjeie Klim6na, l j)nira tu, l j lnasa k tome,Mera, Orit i ja zatim, l jepdkosa joi Amat6ja.I joi Nerejke druge, 5to bjehu u morskoj dubini,Srebrnu )spune spil ju; a tada zajedno sve suSebe u prsa tukle, dok Tdtida tuZaljku podne:"Potujte, Nerejke sestre, da znale sve biste dobroiuvii od mene, koliko u srcu je mojemu tuge.Jao jadnici meni, joj najboljeg nesretnoj majcl,Jer kad sam rodila sina nezizornog i vrlo snaZnog,lzvrsnog nid sve junake, - ko mladica izniko on je, -

Njega uzgojivii ja ko bil jku u pitomoj baiti,Poslah tada pod ll i j u ladama svinuta kljunaDa se s Trojdncima bori, al ' ddtekat netu ga viSeDa bi se vratio on u Pelejev dom ikad opet.Dok mi je joi na Zivotu i gleda suntano svjetlo,TuZan je ) ja ne mdgu, kad dodem, pomoti ni5ta.Al' sad tu poti, dijete da pogledam milo i fujemKakva ga sna5la je tuga, dok sjedi daldko od boja."

Tako rekavSi, ode iz spil je; a s njom su i onePla iu€i poSle a morsk i okd n j ih se lomi l i va l i .

3 0

3 5

40

50

55

O U

t0g108

65

Honer

A kad su one vet doSle do crnicom bogate Troje,Onda se redom popnu na 26l, mirmidonske gdje suOko Ah.ileja brzog izvirtene leZale lade.Njemu 3to stenjaie bolno pristupila gospoda majkaPa, zajauknuv5i glasno, obijmi glavu svog sina;I dok je tuZila tako, progovori kri late ri jeti:"Sinko, 5to plaiei i kakva u duii te shrvala tuga?Reci, ne skrivaj! Ta tebi je Zeus izvri io onoSto si ga molio pri je spram njega uzdigavSi ruke,Da bi kod krma od lada u stisci se naSli AhdjciNemajut tebe i da bi pretipjeli nemile muke."

UzdiSut teiko njojzi brzdnogi rete Ahilej:"Majko, izvri io to je Olimpljanin doista meni;Ali kakva mi radost od tdga kad pade Patrdklo.Prijatelj dragi kog ja sam od sviju cijenio vi5eKdliko vlastit i Zivot; izgirbih ga, Hektor ga ubi,OruZje golemo, krasno, za gledanje iudo, sa njegaSkinu; to Peleju bozi ko sjajan dadoie poklonOnoga dana kad tebe za smrtnog su udali muZa.Ej da uz boZice morske ti ostala Zivjet si ondjeA da je uzeo Pelej za ienu smrtnicu neku!Ali ovAko, da i t i pretrpii beskrajnu tuguZbog poginula sina kog nefei doidkati opetNatrag da vrati se ku(i, ni mene kad srce ne tjeraZiv;eti dutle i bit i med ljudima ako li HektorPrvi ne ispusti duiu od moga pdgoden kopljaPlativi i t im za ubdjstvo Patrdkla, Mendtija sina."

Lijuti suze, njemu progovori Tdtida opet:"Krltkovjek bit iei mi, sinko, po tome 5to govori5 sada;Jer za Hektorom odmah i tebe oiekuje usud."

Njoj, uzdahnuvSi teiko, brzdnogi refe Ahilej:"Da mi je umrijeti odmah kad nije mi sudeno biloPomoti drugu u smrtnoj opasnosti; on je daldkoPao od ddma, a nije me bilo kad mogah ga spasit.Sada pak - povratka viie kad nema ni oiinskom domui ni Patrdklu spas ne dondsoh ni druzima drugimKoje je divni Hektor u veliku pobio broju,Nego sjedim kod lada ko suviSno zemljino bremeTakav kakav Ahdjac mjeddnhalja nije u boju

l l i j a d a

Nijedan - bolj ih od mene u skupitini ima i drugih.O da med bozima i med ljudima nestane svadei l lutine, i mudra 5to muZa razjarit i znadei 5to, daldko slada od meda ito klizi niz grlo,Raste u grudima ljudi ko dim se nadimaju( silno!Tako sad mene razgnjdvi junacima kralj Agamdmnon.Ali pustimo to 5to se zbilo premda smo tuZni,Srce u grudima mi lo suspregnuvi i makar i s i lom;Kad je vef tako, idem da niStitelj dragog Zivota,Hektor, dobije svoje; a moj iu primiti usudKad bude htio to Zeus i ostali besmrtni bozi.D ni HerAklo snaZni umAkao usudu nijePremda je najdraZi Zeusu Kronionu gospodu bio;Nego ga svlada sudbina i kobna Herina l jutnja.Ako me jednaka deka sudbina, tako tu ) ja

Le2ati mrtav. Al' sad nek'veliku slavu pol0iim

i neka Trojanku mnogu i Dardanku niskoga pasaNagnam da glasno zaleca i bolno, dok s obraza njeZnihObjema rukama svojim otirat ie obilne suze,P) neka shvate da mene vet dugo nema u bojulNiti me ljubazno prijedi u b6j: nagovorit me netei."

Boginja srebrnih nogu odgovori Tdtida njemu:"lstina doista to je, moj sinko; pogre5no nijePrijeku odbijati propast od drugoga kad su u stisci.Al' t i je oruZje sad u TrojAnaca mjedeno, krasno,Blistavo; njime se s6m sjajndSljemac ponosi HektorJer ga na p le i ima nosi ; a l ' mis l im da neie se dugoDitit i njime jer blizu skonianje ve( njemu je smrtno.Ti pak u vrevu ratnu ne zdlazi nikako prijeNego 5to oiima mene ne igledai amo da dodoh;Jer tu sa jutarnjim suncem urdniti skupa i doiiNoseii oruZje l i jepo od Hefesta, gospoda boga."

Tako rekavii, odmah od svoga dtide sinai svojim sestrama morskim, okrdnuv se, prdzbori ovo:"Vi zaronite sada u morska Siroka njedraStarca da vidite morskog i svoje otinske dvore,Pa mu ispritajte sve; a ja tu na i iroki OlimpK Hefestu poii, slavnom vje5t6ku, ne bi l i htioOruZje presjajno slavno naiinit i mojemu sinu."

1 1 0

t t l

1 3 0

120

125

1 3 5

140

ll0

IIomr r

Reie im i one odmah zardne u valove morske,

A na i iroki Olimp srebrdnoga boZica ode

Tdtida, sinu da dragom dondse oruZje slavno.

Nju, dakle, noiahu noge na Olimp; uto Ahdjci,

Koje je gonio Hektor l juddmora kli iuti glasno

Pobjedi, stigoie najzad do lada i Helespdnta.

Ne bi ni tad nazuvt6ri Ahdjci mrtvog Patrdkla

izvukli ispod stri jela, Ahilejeva drugara;

Jer ga ddstignu opet brzdnogi konji i vojska

i sin Prijamov Hektor, Zestinom plamenu slifan.

Triput ga zgrabi za noge oddstrag blistavi Hektor

Zelet istignuti le3, a Trojincima vikaie glasno.

Triput ga Ajanta dva, opisani junatkom snagom,

Od mrtv)ca potisnu, al ' on bi, uvjdren u snagu,

Jurnuo ias u meteZ, ias dpet, klituii glasno,

Zastao, ali se natrag povlatio nikako nije.

Kao ito ridega lava, vedma gladna, od pli jena

Nd mogu poljski pastiri odagnati nikako strahom,

Tako bai mogla nisu dva Ajanta druZanfka

Hektora, Prijama sina, od leSa otjerati strahom.

On bi isti 'gnuo njega i golemu stekao slavu,

Pdlei6nu da nije vjetrdnoga irida brza

Hitro ko glasnica doSla sa Olimpa, nek' se orDZa,

KriSom od Zeusa i drugih od bogova: posla je Hera.

Blizu pristupajut njemu, progovori kri late ri jeti:"DiZi se, Pelejev sine, od svih neobitnij i l judi!

Braniti idi Patrdkla zbog kojega uZasan pokolj

Nastade ispred lada; tu jedni ubijaju druge,

Ovi jer nastoje mrtvo obr5niti t i jelo junaka,

Oni, Trojlnci, jer silom u l l i j vjetroviti Zele

Njega odvuti; a Zudi osdbito blistavi Hektor

Da im ga otme; ta srce nagoni ga, njegovu glavr,,

S nje2nog odsjeienu vrata, na z)Sil jen nabosti kolac,

Zato se di)i i viSe ne leZi; stid nek' te bude

Ako igratkom bude Patrdklo trojanskim psima;

Tebi bit ie sramota, unirkaien vrati I ' se mrtvac."

Njoj odgovori n) to brzdnogi divni Ahilej;"Koji te, ir ido, bog ko glasnicu poslao k meni?"

1 5 5

175

I l i j a d a

Njemu prdzbori opet vjetrdnoga lrida brza:"Hera me poslala amo, plemdnita supruga Zeusa;Ne zna to Kronid na tronu visdku ni ikoji drugiBesmrtnik izmedu onih 5to Zive na Olimpu snjeZnom."Njoj odgovarajui nd to brzdnogi rete Ahilej:"Kako da zadem u bitku? Ta i njih je oruZje moje;Mati mi branila mila da oruZja hvatam se prije

Nego 5to ofima nju ne 0gledam amo gdje dode;OruZje donijeti l i jepo od Hefesta ona obd(a.Ne znam fi je bih drugo nav0kao oruZje slavnolzuzev Stit i to ga sin Telam6nov Ajant imade.Al ' s prvoborc ima, mis l im, on i sam sada je skupaKopljem pustdieii oko Patrdklova mrtvoga ti jela."

Njemu progovori ni) to vjetrdnoga irida brza:"Dobro to znademo i mi da J njih je oruZje tvoje;Nego i takav uz opkop Trojincima ti se pokdZi

Ne bi l ' pobojav se tebe, Trojinci uzmikli iz bojaA odahnuli malo Ahdjaca sinovi hrabriJer su u velikoj stisci; a kratak je odmor od rata."

Tako rekavii, dakle, brzonoga irida ode;Zeusov se digne ljubimac Ahilej; njemu At6naEgidu s rubom od resa ogine na junadka pleta,

Svijetla mu boginja glavu ovjdnta oblakom zlatnimA iz njdga ufini da gorio sjajni je plamen;

Kao 5to kada se dim pod neb6sa di\eiz grada

S daleka otoka 5to ga opsijedaju ndprijatdlj i ,Dok se opsjednuti s njima dan titav u l jutome bojuBore iz svojega grada, - a kbda zapadne sunce,Vatreni svjetlosni znaci u hrpama gore te plamen

Visoko ir vis se diZe da susjedi vidjeti moguNe bi l ' u ladama do5li, od nesreie da ih obrSne, -

Tako pod nebo se plamen Ah)leju dizao s glave.

Podalje pode od zida, uz opkop stane, al ' nijeZaiao medu Ahdjce: poitovao majiin je nalog.Stavii tu, vikne, - a glasom daldkim Pal5da At6naJavi se, - te u Trojlnce usSdi beskrajnu prepast.Kao 5to jasan je glas kad zajeti metalna trubaOnih okolo grada, duidgubnih ndprijat6lja,

200

1 8 5

1 9 0

1 9 5

205

210

215

M

220

Homer

Tako tad jasno odjdknu kad glas Edkovii pusti.

A kad su mjedeni glas Ahilejev iuli TrojAnci,

Svima se srce potr6se; l jepdgrivi njihovi konjiNatrag okretahu kola: u duii su sluti l i jade.

Spopadne strava vozaie kad nemirnu vidjeie vatru

StraSno gdje plamti nad glavom plemdnitog Pdlei6na;

BoZica pali la tu je sjajndoka vatru At6na.Triput pdvite glasno nad opkopom divni Ahilej,

Triput se smetu Trojdnci i pozvane pomotne fete.Dvanaest najbolj ih tada junaka pogine ondjeOkolo vlastit ih kola i kopalja. Uto Ahdjci,5 vdseljem spasiv Patrdkla iz dohvata trojanskih stri jela,

Stave na nosila njega; drugdri ga dkruZe dragiPlaiuii; A medu njima brzdnogi dode Ah)lejTople l i jui i suze kad igleda vjernoga drugaKako na nosil jci leZi probdden Sil jatom mjedi;

Njega je s konjima on u bitku i s kolima slao,

Ali doiekao nije da Ziv mu natrag se vrati.Sunce pak ndumdrno voldoka gospoda Hera

Posla nek' i protiv volje u vale Okdana zade;

Utone sunce a onda Ahdjci se dkane divniVreve silovite bojne i jednako krvavog rata.

Na drugoj opet su strani Trojlnci, uzmirknuv iz teikog

Kreieva, dd bojnih kola brzdnoge ispregli konje,

Pa se u skupitinu skupe a vefere jo5 se ne sjete.

Stojeii vi jeiali tu su, us0dio nije se nitko

Sjediti; drhtali svi su, pokazao 5to se AhilejOpet, koji je dugo iz muinog izbivao boja.

Mudri im Pantojev sin Pulid)mant govorit i poine;

Jedin i g ledaSe on unApr i jed a i unAtrag.Hektoru bio je drug i u istoj se rodiSe noii;Rijetima on, onaj kopljem daldko bio je jaii.

On im, misleti dobro, u skupitini zboreii, rete:"Dobro razmislite, druzil Jer ja preporuiujem sada

Natrag se vratit i J grad, ne dekati boZansku zoru

U ravnici kod lade; daldko od gradskog smo zida.

Na Agamdmnona divnog dok srdio onaj se iovjek,

Dotle lakie je bilo ratovati s ahejskom vojskom;

Radostan bio sam ) ja potivajui kdd lada brzih

I l i j a d a

Jer se osvajanju nadah obostrano uzvitih lada.Al' sad se straino bojim brzdnogog Pdlei6na:Kakvo je nasilno srce u njega, Zeljeti neieOstati ir ravnici, TrojAnci gdje i Ahdjci.Jednakom hrabroS(u posred obiju bore se strana,Nego te bitku za gr6d zamdtnuti on i za iene.Hajdmo stog r) grad, mene poslihnite; tako (e bit i.Noi je ambrozijska sad zaustlvila Pdlei6naBrzog; al ' ako nas sutra zatdte da oti i l i nismo,Kad u oruZju jurne, updznat te dobro ga mnogiJer s olak5anjem fe onaj u sveti dospjeti l l i jKoji umlkne, a mnoge Trojdnce ie pseta i kopciPojesti; ej da to nikad do mojih uii ne dopre!Ako pak ri jeii moje posl05amo, premda smo tuZni,Noias nam ostat de vojska na trgu - grad (e oiivatKule i visoka vrata te dobro otdsane daske.NA njih pridvritene i ujarmljene skupa sa njima, -

Sutra pak ir zore cik naoruZani, s oruZjem svojim,Stat iemo svi na kule; a zd nj bit te gore, poZdli l ' ,Kada dode do l5da, za zid se borit i s nama;K ladama poti ie natrag, dugdvratim konjima kadaSvakakvim dodija trkom obli jetanje okolo grada.Gnjev mu dozvolit i ne(e da fr grad provSli a nit iDa ga razdri; ved prije razderati psi te ga brzi."

Njega pogledav5i mrko, sjajnoSljemac prdzbori Hektor:"To 3to gdvoriS ti, Pulidimante, nije mi miloJer nas potitei u gr6du da mi se stisnemo opet;Pa zar se stlskanja niste zasiti l i unutar kula?Prije za Prijamov grad pripovijedali smrtni su l judiSvi da i i njemu zlata i mjedi mnogo im5de;Al' sad je krasnoga blaga iz domova nestalo naiih,A u Frigiju ) u Medniju milu imdtkaMnogo na prodaju stiZe jer Zeus je veliki srdit.Sada pak, kad mi je slavu kod brodova posti i i daoKrona lukavca sin i prit isnuti k moru Ahdjce,Ludove, pomisli takve kazivati narodu nemoj!Pdslu5at neie nijddan Troj)nac; dopustit i neiu.Nego, kao ito reknem, utinit i hajdemo svi mi!Sad povetdrajte svaki u teti po iitavoj vojsci,

l 6u

225

235

245

250

265

270

275

280

285

290

[5l14

295

I{omr r

Pazite 0z to na straZe i budan nek' ostane svatko;

Kojeg Trojdnca pak muii i odviSe njegovo blago,

Neka ga skupi pa dade potrdiit i narodu svemu;

Bolje da t0 ga se tkogod nairZije nego Ahdjci.

Sutra pak, ir zore cik, naoruZani, s oruZjem svojim,

Oitar zamdtnimo boj kod izdubenih ahejskih ladal

Ako se digao zbil ja kod lada divni Ah.ilej,

Bit ie mu, bude li htio, to gore. Ratnoj u vrevi

Opakoj bjeZati netu od njega, vet iu nas0prot

Stati pa mene te on pobijediti i l ' ja iu njega.

Nepr is t ran bog EniSl i j i ub i lca ubi t i znade."

Tako je rekao Hektor, a glasno oddbre Trojdnc,,

Lude; jer pamet njima Pal6da odJze At6na.

Hektoru, dakle, povl6de, i)ko je sudio loie,

Nitko pak Pirl idamintu 5to smislio savjet je dobar.

Tad poveidraie svi po vojsci. Ali Ahdjci

N)ri iud i itavu not oplakivahu mrtvog Patrdkla.

Tu2aljku izmeilu njih zapdde Peldjevit bolnu

Ruke ljuddmorne svome na prsa stavivSi drugu,

TuZio vrlo je l juto ko l)v sa dugatkom grivom

Kome iz guitare lovac odndse laviie male;

Zalost obirzima njega jer prekasno dnamo stiZe

Pa je, tragove traZet, doline preSao mnoge

Ne bi l '9a naiao negdje; ta Zestoka hvata ga srdiba.

Tako 0zdiSui teiko, sad 6n Mirmiddncima reie:'1ao, ispraznu ri jei izgdvorih onoga dana

Kad sam junaka Mendtija tjeiio i naSem domu:

Rekoh da dovest (u natrag u Opoent slavnog mu sina

Poito razori l l i j i pli jena zaddbije dio.

Ali l judima Zeus ne ispJnjava namjeru svaku:

Nama je sudeno tlo okrvivit obdjici isto

Ovdje pod Trojom jer neie ni meni povratka biti

Starac da kdnjanik Pelej u naiem me ddieka domu

A ni Tdtida mati, vet pokrit (e zemlja me ova.

Sada pak, kad posli je tebe, Patrdklo, pod zemlju tu sii i ,

Neiu te pr i je sahrdni t dok oruZje amo i g lavu

Hektora nd dondsem, tog krvnika tebe junaka.

lspred lomate vrat dvanaestorici sinova svijetl ih

Trojanskih prdrezat ja iu jer srdit zbog tvoje sam smrtl.

Ilija d a

Dotle iei leiat mi tako kod brodova svinuta kljuna,

Trojanke okolo tebe i Dardanke niskoga pasa

Plakat ie i i tave noti i dane li ju(i suze.

Zene koje smo snagom i kopljem dugaikim stekli,

Gradove bogate kad smo razarali smrtnika l judi."

Rekavii tako, naredi drug5rima divni Ahilej

Trono2ac velik nek' stave uz vatru da bi 5to brZe

Oprati mogli Patrdkla od obilna krvavog mlaza.

Oni na Zarki oganj za kupanje kotao stave,

Nal i ju vode uni t ra, odozdo zdpale drva.

Tibuiast tronoiac vatra zadkruZi gri juii vodu.

A kad je ndpokon voda uzivri la sjajnoj u mjedi,

Operu tada Patrdk la i n ima2u obi lno u l jem,

DevetogddiSnjom njemu ispirniSe pomaS(u rane.

Onda na odar poldZe i tankim ga pokr i ju p latnom

Od nogu p) sve do glave, oddzgo joS pokrovom bijelim.

Zatim su titavu not Mirmid6nci s Ah)lejem brzim

TuZno naricali z) Patrdklom oplakujut njega.

Sestri i supruzi Heri progovori Zeus tad ovlko:"Opet si uspjela jednom. voldoka gospodo Hero,

Jer si brzdnogog digla Ahileja; doista tvoji

Vlastit i potomci bai dugdvlasi jesu Ahejci."Njemu odgovori n) to volooka gospoda Hera:

"Kronov prestraSeni sine, ta kakvu to ri jet t i izrdde?

Valjda i smrtnik ie koji za tovjeka pdstit i Stogod,

Koji je smrtan i sam i nije tdliko mudar;

A ja, koja se prvom od sviju boginja smatram

i zbog svog roda i zato ito tvojom se nazivam ienom,

Ti oak s i v ladar sv ima nad besmrtn im bozima, zar da

Ne smijem snovati jade kad n) Troj)nce se l jutimz"

Tako su ri jeiima takvim medirsobno pridali oni.

Uto Tdtida dode srebrdnoga Hdfestu ir dom

Zvjezdan, neprdlazan, blistav med besmrtnim dvorima boZjim, 370

Mjeden, ito ga je s6m naiinio Sepavac sebi.

Nade ga kako u znoju se on oko mjehova vrti

Zurno; jer tronoga bai u svemu dvadeset pravi

Da mu dza zid stoje u dvrsto sagradenoj sobi;

Zlatne je njima kot5ie pod svaku podmdtao nogu 375

Da bi mu sami od sebe u dru5tvo bogova ii l i

340

3 1 0

3 1 5

325

345

350

355

36s

360

ll7ll6

3 3 5

Homer

Te se vratali natrag u kutu, - tudesan prizor!Gotovi bil i su dotle, al ' nisu joi imali rufkeVjeito izradene; njih je dodavao kujuti spojke.Dok se je trudio on oko tdga znalatkim umom,Tdtida bliZe do njega, srebrdnoga boZica, pride.lziSav Hirita l i jepa sa koprenom sjajnom nju vidjeKojom je dZenjen bio krivdnogi Sepavac slavni.Cvrsto stisne joj ruku pa prdzbori i rekne ovo:"Sto te to i l na5 ddm, dugdhaljko Tdtido, nosiCasnu i milu? ln6te ba5 k nama ne dolaziS testo.Nego bliZe prist0pi da prdda te darove stavim!"

RekavSi tako, naprijed povdde je boginja fasna.Zatim pdsjedne njO na stolac dptoten srebrom,Lijep i izraden vje5to; pod nogama klupica bjeie.Hefesta zovne, slavnog vjeit6ka, pa rekne mu ovo:"Hefeste, dodi ov5mo! Ta Tdtida neito te treba."Njoj odgovori nA to krivdnogi Sepavac slavni:''Bo2ica ditna i fasna u mojoj je doista kuii,Koja me spasla kad stigla me bol jer padoh daldkoOdlukom moje majke bezdbrazne 5to me je htjelaSakrit jer bio sam hrom; tad snaSla bi bol me u duSi,Da me na kri lo ne primi Eurinoma s Tdtidom skupa,Koja je kti OkeSna udkrug 5to optjete zemlju.Godina devet kod njih umjetn)ne sam kovao mnoge,Kopfe, spir6le za kosu, rozdte i laniite zlatne,U izdirbenol spil j i , a velik je tok Oke5naOkolo tekao Sumno i s pjenom; i drugi nitkoNije za mene znao od bogova

.i smrtnih l judi,

Tek je Eurinoma znala i Tdtida, 5to su me spasle.Ova sad dode u ddm na5; stog meni svakako trebaU svem da Tdtidi platim ljepdkosoj zd spas i ivota.Nego sad gostinske ti pred njO li jepe darove stavi,Mjehove dok ja odldZim i ostalo orude svoje."

Refe i zasopljen tad se gordstas od nakovnja digneHramljuii; bedra se tanka pomicahu hitro pod njime.Mjehove makne u stranu od vatre, a orude drugoKojim se trudio bjeie, u kovdeg srebrni spremi;Zatim si spuZvom lice i obje dbriSe ruke,Sna2ni dbriSe vrat i svoja rutava prsa;

I l i j a d a

Halju nav6ie, Stap debeli uzme pa pode na vrata

Hramljuti; sluSkinje i lz gospodSra se irstrte svoga,

Zlatne, nalik su bile na Zive djevojke one.

Razum su imale sve u ti jelu i glas a i snagu,

Besmrtnih bogova djela uz t6 su raditi znale'

Uz gospoddra se one usp0haie; on dotet0ra

K Tdtidi bliZe i sjedne na blistavu stolicu dd nje,

Cvrsto stisne joj ruku pa prdzbori i rekne ovo:"Sto te to ir nai dom, dugdhaljko Tdtido, nosi

Casnu i milu? Inate bai ka nama ne ddlaziS testo'

Sto ti ,je nd srcu, reci; izvriiti tjera me duia

Ako izviSiti mogu i ako izvi5it se dade."

Njemu Tdtida ni to odgovori l i juti suze:"Hefeste, ima l ' med svima na Olimpu boZica neka

Koja bi tdlike jade i tuge podndsla u duSi

Kdlike Kronovii Zeus ih med svima zddade meni?

Od svih pomdrkinja mene on iovjeku dade za ienu,

Peleju, iaka sinu; vedma prekd volje svoje

Postelju brainu podndsoh; ordnuv od starosti tuZne,

On sad u domu svom leZi; al ' drugim sad Zeus mene tiSti;

S ina kad mi je dao da rodim i da othrdnim,

lzvrsna nAd sve junake, - ko mladica on je izraso, -

Njega uzgdjiv ko bil jku u plodnoj zemlji od baite,

Poslah ga potom pod Troju u ladama svinuta kljuna

Da se s Trojincima bori; al ' viSe ga ddfekat netu

Ku(i da vrati se on u Pelejev dom natrag ikad.

Dok mi je joi na Zivotu i gleda suniano svjetlo,

Tu2an, ) ja ne mdgu, kad dodem, pomo(i ni5ta.

Djevojku koju ko dar mu izdbraie ahejski sini,

Nju Agamdmnon je silni iz ruku mu uzeo sebi.

TuZan zbog nj6, on izjeda si srce; ali Ahdjce

Stiskahu iz krme lada TrojAnci, nisu im dali

izati van. Tad su njega glavSri argejski jako

Molil i i brojne joi obet6vali darove slavne.

Tad se jo5 kratio s6m od njih odvr5titi propast,

Nego oruZjem on opr6mi svojim Patrdkla

Te ga pdialje ir boj i brojnu mu pridruZi vojsku'

i i tav onaj se dan kod Skejskih borahu vrata;

i grad bi istoga dana razdril i , Al' tad Apolon

430

420

425

435

440

445

450410

415

I omer

Hrabrog Mendtija sina, ito mnoge im zddade jade,Med prvoborcima ubi i Hektoru udijeli slavu.Stog ti pred koljena padam, kratkdvjekom mojemu sinuNe bi l i Stit htio dati i kacigu s oboda tet'r i,Uz to nazuvke krasne, udvrS(ene kopdom, i oklop;Taj 5to ga imaie pri je izgubio vjerni je drugarOd TrojAnaca ubit, dok n) t lu tu2an on leii."

Njoj odgovori n) to krivdnogi iepavac slavni:"Nd boj se! Neka ti to u srcu ne zadaje brige.Kamo sreie da tako od smrti bolne ga moguSkrit i daldko, kad usud strahoviti njegov ga snade,Ko ito (e oruZje l i jepo u njega se na(i, da mnogiiovjek se iudio bude, kad vidi ga oiima svojim."

Rekavii tako, ode od nje i do mjehova pode;Njih okr6ne ka vatri i raditi nAredi njima.Dvadeset mjehova svih u pe€ima puhati potne,lz njih pak sukljati stane oddsvud plamena paraOpet i opet n) raspol6ganju njemu u posluKako mu bjeie po volji i kako doviSava djelo;Tvrdu je mjed u vatru i kositar bacao Hefesti skupdcjeno zlato i srebro; nakovanj velikZatim stavi na panj i rukom golemi iekitPograbi jednom a drugom kli jeSta uhvati rukom.

Najprije tezak Stit i veliki naiini kitetSvuda, okolo njega povute presjajan obodBlistav i trostruk, a zatim od srebra dodade remen.Plota bilo je pet na 5titu, na kojemu Hefesti init i pote umom, vjeit inom umjeitva mnoga.

Najprije natini zemlju, nebdsa naiini, moreI sunce neumorno i mjesec naiini puni,Zatim zvijeida sva po nebesima prosuta c'jelim,Sna2noga Ori6na, Plej5de i k tome Hij6de,Medvjeda, koga joi zovu i Kola. koji se vrtiNa mjestu istome sved, Ori6na neprestano motri,On u Okdanu od svih zvtjezda se ne kupa nikad.

Zatim natini dva na Stitu l i jepa gradaSmrtnika l judi, te gozbe i svadbe bjehu u jednom;Svati vodahu mlade iz njihovih soba po graduUz svjetlost zublji i pjesme svatdvsk6 se oriSe mnoge:

475

I l i j a d a

U kolu igraju(i okr6tali jesu se momci.5vir515, fdrming6 tu razli jegala mnogo se jeka,

Zene se divile svaka kod kapije stoje(i svoje.Mno5tvo naroda bjeie u skupitini; tu se je svadaRodila: iovjeka dva se krvarine svadahu radiZa ubijenog nekog; govorio l judma je jedan,

Sve da je dao, a dri lgi nijeko, da primio nije;Oba ieljahu oni pred obranim prekinut sucemRaspru, a narod je jednom i drUg6me viko pomaZut.Narod su miri l i ondje glasnici, starjeiine pak suSjedile na glatku svaki kamdnu u svetome kruguSkeptre glasnogrlih drZei glasnikA u rukama svojim.S njima se diZui, jedan izA drug6g zborahu pravdu.

Zlatna talenta dva u sri jedi med njima bjehu,Da budu onom, tko pravdu meCfu njima najbolje rekne.

Okolo drugoga grada, u oru2ju sjajuii, vojskeLeZahu dvije, a miso u duii im dvostruka bjeie;l l i razorit i grad i l ' na dvoje sve podijelit,Stogod ubavi grad im5nja u sebi im5d6.Ali ih ne sluiahu un0tra, vei zasjedu tajnoSpremahu. Mi le iene i d jeca luda na z iduStajahu brane(i njega i slabi stajahu starci;lz grada izidu oni, a Ares i Palada bjehuPred njima, oboje zlatni, i halj ine na njima zlatne,Krasni, veliki bjehu u oruiju, kakono bozi,Vidlj ivi jasno, a l j0di iz} njih bijahu manji.Kada vei do mjesta dodu, gdje zasjedu htjeie utinit,K potoku, gdje je bio voddp6j svekdlikoj stoci,Onda u zasjedu legnu odjeveni oruZjem sjajnim.Uhode podaleko od l judi leZahu dvijeeekajut. kad li (e ovce, krivoroga goveda vidjet.Stada se poka2u brzo, a prati la dva ih pastiraVeselo svirajui frulu; pri jevare ne spaze oni.Kad njih opaze oni, tad udare, goveila stadaOdmah otimat stanu, ovaca bjelorunih stadaTakoder otimat poinu i stanu ubijat pastire;Al' kad veliku buku kod goveda zatuju oniDrugi, pred zbornim mjestom 5to sjedahu, odmah na konjeSkotiv poskoklj ive, podu u potjeru i stign0 brzo.

495

500

505

5 1 0

5 1 5

520

525

530

Iomer

Zastav uz obale r' jefne, tu bojak su Zestoki bil i ,Mjedena koplja od jednih polete k drugima odmah;Svada i vreva bojna i pogubna nade se Keralstom ranjena jednog drZ6ti, drugoga joite

Neranjena, a treteg vet mrtva za noge vukutPo bitki: crven joj plait na ramdnima od krvi l judskeBjeie. A borci bjehu ko Zivi bijuii bojak,Jedni su otimali od drugih svoje mrtvace.

Nat in i p lodnu n j ivu i zat im ordnicu p lodnu,Siroku, oranu triput; orada bilo je mnoitvoTu i okr6talo jarme te gonilo amo i tamo;Kad bi okrenuli vei i na kraj kada bi doil i,Onda bi k njima iovjek pristupo i medenog, slatkogVina im davao vrt, te okr6tali oni duZ brazdaOpet bi hoteii na kraj da dodu prostrane njive;Ona se crnjaie ostrag i na oranu bila je nalik,Ako i bila je zlatna, - divota doista bjeie.

Kraljevsko naiini onda imanje; ondje su ZeliNadnitari dri66 u rukama srpove oitre.Na zemlju rukoveti po brazdama padahu gusteJedne, a druge slamom vezafi vezahu; - tri suNa polju bila vezafa, ostr6ga su bil i djetaciKupeii ri lkov6ti, u naruiju nosei i hitroOnima dodaju( njih. Med teZacima stajaie iute(Kralj sa skeptrom u ruci na brazdi radosna srca.A podaldko pod hrastom glasnfci spremahu jela

Velikog zaklavii vola i uza nj se bavljahu, - 2eneSipahu bijelo braino i l judma pripremahu rufak.

Onda vinograd krasan i zlatan grozdova prepunNafini Hefest, sve se po njemu crnjahu grozdi,A na srebrnom k6lju uzvijale loze se u vis.Na obje strane jamu od ielika naiini Hefest,Okolo plot kositrdni, a staza jedna je bila,Jedina, kojom su iSli beraii trgajut groide.Djevojke noiahu mlade i momci nestaini uz njihSlatko medeno groZde u ko5arama pletdnim.A u sredini je djedak medir njima udaro svimaLjupko u formingu zvonku i Linovu pjevao milu

I l i j a d a

Pjesmu tanahnim glasom, a oni, po njegovoj pjesmi

Pleiui, i jutut, kl i iu( i skakuiut, prati l i njega.Onda izradi stado ravnorogih goveda Hefest

Od zlata natinjena i kositra goveda bjehu;UzduZ 2ubor-ri jeke iz obora iSla su mututNa paiu goveda t6 pored r[ta, 5tono se nji ie.ietir i s govedima pastira zlatna su i5la,A s pastirima devet brzonogih i i lo je pasa.

Na prva goveda dva strahovita lava navalivZgrabe rikaia-bika i vu(i stanu ga, ) bikRikaie glasno te psi i momci k biku poldt6.

Lavovi raspore koZu na velikom biku te krvcuCrnu i utrobu stanu ispijati; zalud pastiri

Dra2ahu brze pse na lavove, a psi ih ugristHote, al ' svaki put odskakuju, laju dodu5eVrlo blizu stojeii, al ' opet se iuvaju dobro.

Painjak izdjelja tad rukotvorac slavni u doluKrasnome, - pa5njak je pun bjelorunih bio ovaca;Naiini kolibe ondje pokrivend, obore, staje.

Onda preslavni joi rukotvorac izdjelja koloSlitno onome, kakvo u Knosu. Sirokom gradu,

Nekada ArijAdni l jepokosoj natini Dedal.Rukama tu se drZeii za tlanke, plesahu momci.Plesahu djevojke tu, ito kuti goveda stjeiu.Hal j ine imahu tanke od p latna one, a momciKoSulje satkane krasno, na kojima od ulja 2iceMalo se sjahu, a djeve na glavi trakove krasnelmahu, a zlatne mafe o srebrnom remenju momct.Sada su skakali momci i djevojke nogama vjeit imVrlo lagano, ko 5to kad londar dgl6d6 sjededKotai - u rukama ga dr26ti, ne ie l i letjet;A sad su jedni k drugim po redu trtali opet.Okolo l jupkog se kola nanizalo naroda mnogoVeseloga i njima boZ)nski cil idui pjevat

Pjevaie pjesme; a dva meCfu njima bjehu plesafa,

Pjevai zit inj6ie, a oni se vrti l i sred njih.Onda vel iku, s i lnu okdansk0 nadin i vodu

S kraja uz obod 5tita, 5to tvrsto bijaie sloZen.

575

590

s80

585

595

600

122 t23

605

Homer

Veliki teiki kad naiini Stit Ahileju Hefest,Onda mu natini oklop, ito blistaie jaie od ognja.Nadini teiki mu 5ljem, 5to stoji tvrsto na ielu,Krasni umjetni i l jem, i perjinicu namjesti zlatnuNa nj, i nazuvke joi od kositra natini mekog.

PoSto oruZje sve rukotvorac preslavni svri i,Uzme pa pred noge majci Ahilejevoj ga metne;Ona kakono jastreb sa Olimpa snjeZnog poldtiNose(i sinu svom od Hefesta oruije sjajno.

XIX. pjevanje

U zoru Tetida donosi Ahileju novo oruhje i potiie ga neka se pomiri s Aga-memnonom. Ahilej u skupitini izjavi da se prestao ljutiti na Agamemnonai da Zeli poti u boj da osveti Patrokla. Agamemnon uvijeno prizna svoju po-greiku i ponudi ponovno Ahileju ranije obeiane darove koje Ahilej bez oso-bita zanimanja prima. Ali Odisej ne dopuita da vojska gladna pode u bit-ku. Agamemnon predaje darove Ahileju, a s njima i Briseidu koja oplakujePatrokla. Grci rutaju, svi osim Ahileja koji nete jesti dok ne osveti mftvog pri-jatelja. Da ne oslabi, Atena mu u grudi stavlja nektar i ambroziju. Kad se Ahi-lej naoru2a i uspne u bojna kola, konj Ksant mu ljudskim glasom proriteskoru smrt, ali Ahilej za to nimalo ne mari.

XXIII. pjevauje

Mirmidonci i Ahilej oplakuju Patrokla. l.J snu se Ahileiu uka2e Patroklova sie-na i zatraii da ga dostojno pokopa. Sutradan Ahilei dade spaliti Patroklovo ti-jelo na lomati, kao pogrebnu Zrtvu ubiie dvanaest mladih troianskih zarob-

ljenika, a onda priredi nadgrobne igre u Patroklovu tast.

XXIY' pjevanje

Skup se razide a vojska raspiSi se k laclama brzim,Svatko se iputi k svojoj; na vederu miil jahu onii na slatkoga sna u)[tak; ali AhilejPlakaie sjeiajui svog se drug5ra milog i san ga

Svesilni svladao nije, vei vrtio amo se tamo

Zd muZdvnoitu deznui Patrdklovom .i

vrlom snaqom,Sto je proZivio s njim i kakve pret0rio jade

Junatke bitke iskiiav prebrddiv5i valove mutne.Toga se sjeiaju( svega, proli jevao vruie je suzeLe2e(i sad na boku, pa onda niuznak opet,Zatim na l icu; a tada, suprdviv se, ustao on biPa se, uz morski Zal tumaraju(, vrtio; zori,Koja nad morem i Zalom je svitala, prdmaklo nije.A kad uprezao on bi u kola brzdnoge konje,Hektora pak oddstrag privezao da ga povlSti

Triput obiSavii grob Mendtija mrtvoga sina,

Opet potivaSe on u Satoru, puitajut onognNitice pruZena leZat u prahu; od njega Apdlon,

Zalei i mrtva junaka, od irnakazivanja svakogtuvaie ti jelo mu; zlatnom pokrivaie egidom cijelaDa pri povlatenju ne bi ogulio onaj mu koZu.

Tako zlostavljaie srdit Ahilej Hektora divnog;

Ali 9a, gledajui to, sa2ali jevahu blaZeni bozi;HuSkahu da ga ukrade ostrdvidnog ubilca Arga.'

4. Hektora5- Herma.

1 0

1 5

20

ilomer

Tome su ostali svi privdljeli, ) l ' nije Hera 25Niti Posejdon a niti sjajndoka Zeusova kterka,uNego ustrdjahu kako omiznu vei l l i j im svetiNekoi i Prijam i puk Aleksdndrove' poradi krivnje:BoZice ivri jedi on kada dodoie k njemu u obor,Onu pak pdhval i ko ja pr ibAvi mu pohotu ru inu.u 30

Al' kada dvanaesta zora izd toga dsvane opet,Besmrtnim bozima tada prozbdrio Feb je Apdlon:"Grozni ste, bogovi, vi i pogubni! Nije l ' vam HektorGoveila palio stegna i ona od koza bez mana?Sad da ga spasite mrtva odlufit i niste se mogli 35Da bi ga vidjeti Zena i mati mogla i dijete,Otac mu Prijam i narod, u vatri koji bi njegaSpali l i brzo i njemu iskazali posmrtnu potast.Nego Ahileju groznom pomagati ho(ete, bozi,Sto neumdljivo srce i (ud nepopustlj ivu ima 40U svojim grudima, kao u lava naravi divlje,Koji, velikoj snazi i prkosnom srcu pop0stiv,lde na ovaca stada da sebi pribavi ruiak.Tako Ah)lej je suiut izgirbio, i l njega nemaNi po5tovdnja, ito silna za l jude je iteta i korist. 45Valjda i drugog je tkogod izgubio, mislim, joi draiegll i brata iste iz utrobe il ' tak i sina.Ali od plaia i tuge odustati opet on znade;Sudba je, naime. srce izdrZlj ivo l judima dala.Ali Hektora divnog, kad Zivot mu uze, Ahilej 50Vezuje sada za kola te vute okolo grobaMiloga druga; no bolje ni l jepie od toga mu nije.Samo da mi se nA nj ne razljft imo, premda je valjan!1) u l jutosti svojoj i nijemu zlostavlja zemlju."

Ni to, razljr it iv se, njemu bjeldruka prdzbori Hera: 55"To i po ri jeti bitvojoj, srebrdluki, mogu(e biloAko Ahileju istu ko Hektoru dast tete dati.Hektor je smrtnik i njega poddji la smrtna je Zena;Ali Ahilej je porod od boginje koju sam samaJa othrSnila i odnjegdvala pa je za Zenu 60

6. Atena.7. Aleksandar ie druoo ime Parisa-8. Paris je presudio d-a ;e Afrodita ljepia od Here i Atene, a to je uiinio zato lto mu je ona obeiala najljep-3u ienu.

I l i j a d a

Peleju dala 5to drag je u srcu bozima bio.Svi ste vi, bogovi, bil i na piru, medi njima ti seGostio s Fdrmingom, druZe nevaljalih, nevjero vjefna!"

Njoj odgovarajui, Zeus, sakirpljat oblaka, reie:"Hero, nemoj se tako na bogove ljutit i si lno;Jednako neiemo tastit obdjicu, al ' je i HektorBozima najdraZi bio od l judi ito 2ive u Troji;Tako i meni jer nije propuitao darove drage.Nikad na mom Zrtvenlku ne izmanjka dolidne gozbe,

Lijevane irtve i pare; jer to su darovi zd nas.Al' se ok6nimo misli o kradi Hektora smjelog, -

Nije ni moguie t6 od Ah)leja kri iom; jer matiUvilek je irza nj ko pomo( bez prestanka no(u idanju.Al' moZda pozvao netko od bogova bliZe bi k meniTdtidu, mudru joj ri jei da kaZem, neka AhilejPrimi od Prijama dare i Hektora neka mu pusti."

Rede im tako; a javit vjetrdnoga lrida krenePA medu otokom Samom i krSem pokrivenim lmbromUskoti ir more tamno; a pritom zaj6di pudina.

Poput olovne kugle zardni u morsku dubinu,Koja, poljskoga vola za 169 prifviStena, toneRibama nose(i smrt. ito sirovim hrane se mesom.Tdtidu nade u spil j i izdibenoj d oko nje suSjedile boZice morske okirpljene; ona med njimaKob oplakivaie sina nezlzornog, kom bjeie usudPasti daldko od doma, u crnicom bogatoj Troji.Blizu pristirpivii njoj. brzdnoga irida reie:"DiZi se, Tdtido! Zeus te, pun vjeine mudrosti, zove."Tdtida boZica njoj srebrdnoga ddvrati nA to:"Sto mi to nalaZe on, bog veliki? Nerado idemK besmrtnim bozima jer su u srcu mi beskrajne boli.lpak (u poti i neie uzdludno biti 5to rekne."

Tako rekav5i, uze svoj veo bo2ica iasnaTamni - odjeie crnje od njega postdjalo nije -,

Krene da pode a pred njom vjetronoga irida brzaBila je vodid; okd njih uvijahu morski se vali.Kad su na obalu stigle, tad obje na nebo poldte

P) Kroni6na nadu gromdglasnog, ) svi okd njegOstali blaZeni, vjeini, okirpljeni sjedahu bozi.

65

70

7 5

80

8s

90

95

Homer

Tdtida sjede uz Zeusa - ukldnila joj se At6na -,

Dok joj l i jep pehar od zlata u ruku je stavila HeraTe je razvedrila rijedju; a Tdtida vrati ga ispiv.Mdd njima otac l judi i bogova zdpotne govor:"Bo2ice Tdtido, doSla na Olimp si, premda si tuZna,Nose(i J srcu Zalost bez l i jeka; znadem je i sam.Ali (u ipak ti re(i zbog iega te pozvah ovimo.Devet ve( dana svada med besmrtnim bozima trajeZbdg le5a Hektora i zbog Ahileja, zatora graoa;Potiiu ukrasti lei oitrdvidnog ubilca Arga,Ali tu slavun Ahileju ja udijelit i ZelimCuvajut Stovanje tvoje i naklonost i za budirinost.Natrag u vojsku se vrati i sinu n)redi svome:Reci mu, srde se bozi a j6 se najviie l jutimOd svih besmrtnih, jdr u sfcu mahnit kod ladaSvinutih Hektora drZi, a nije otkipit ga dao,Ne bi l ' , pobdjav se mene, uz otkup vratio ti jelo.Ja tu pak iridu poslat do Prijama junatkog srca,K ladama ahejsk im s ina nek ' ide iskupi t i mi logI neka darove nosi Ahileju da ga ubl5ii."

Rete, a boginja njega srebr6noga Tdtida odmahPosluia tb se spusti niz olimpske vrhove hitroDode u 5ator svog sina; tu njega nade gdje glasnoNlri ie; okolo njega dru95ri su njegovi mil iRadi l i 2urno i dogot5vl ja l i dorutak rani :Velik je kudravi ovan u Satoru bio Zrtvdvan.Sasvim je blizu sjela uz njega gospoda majka,Rukom 9a pdgladi, ri jei izr)sti i rekne mu ovo:"Sinko moj, kako (ei dugo jadikuju( i grizu( seoe,Srce izjedati svoje ne misleii nit i na hranuNiti na postelju? Zenu oblj0biti dobro bi bilo;Nete5 mi, naime, dugo poZivjeti, nego i tebiBlizu smrt se primdknula ve( i sirdbina moana.Nego poiuj me brzo, od Zeusa jer ja sam ti glasnik.KaZe ti, srde se bozi a 6n se najviSe ljutiOd svih bdsmrtnih, jdr u sfcu mahnit kod ladaSvinutih Hektora drZii a nisi otkupit ga dao.Zato ga, hajde, pusti i primi za mrtvoga otkup!"

9. 5lavu da je vrat io Hektorovo t i je lo.

1 0 5

1 1 0

l l i j a d a

Njoj odgovaraju( ni to, brzdnogi rete Ahilej:"Tako nek' bude: tko otkup donese, nek' nosi i t i jelo

Ako Ol impl janin sAm to od mene ozbi l jno t ra i i . "

Tako su mati i sin u taboru ahejskih lada

Mnoge jedno sa drugim izmijenil i kri late ri jeii.

ir idu p)k je Kronion u l l i j poslao sveti:"Podi, lr ido brzal Ost)vivii olimpsko sijelo,

Prijamu javi u l l i j plemdnitom, neka otide

K ladama ahejskim sina otkirpit i svojega milog

i neka darove nosi Ahi le ju, da ga ubl5Zi ,

55m i nek ' nd ide s n j ime Troj )nac drugi n i jddah.

Glasnik nek' neki ga prati od stari j ih, koji (e vodit

Mazge i kola s l i jepim kot5dima i u grad natrag

Vozit mrtvaca kojeg Ahilej je ubio divni.

Neka mu srcu brige ne zadaje strepnja od smrti;

Jer iemo takva mu vodu pridrdiit i , ubilca Arga,

Sto te ga voditi sve dok Ahileju ne bude blizu.

A kad ga on u Sator Ahilejev najzad uvdde,

Neie ga ubiti s5m, o a i sprijeiit ie u tom sve druge;

Bezuman nije Ahilej ni nesmotren d nit i opak,

A pribjegdra" ie on poitedjeti pri jazno vrlo."

Reie joj tako; a javit vjetrdnoga irida krene,

Dode u Prijamov dvor te lelek i jauke zatdte.

Sinovi, okolo oca u predvorju sjedefi, halje

Suzama kropl jahu ) u sredin i med n j ima je s tarac

Cvrsto i t i jesno zamdtan u pl65t; mnogo je sme(a

Posvuda bilo po glavi i vratu starcu 5to ni se

N)baca rukama svojim dok valjao on se po zemlji.

A po ku(i su k(eri i snahe tugovale glasno

Jer su se s je ia le onih junaka bro jn ih i vr l ih

Koji su leiali i ivot izgirbiv od argejskih ruku.

Glasnica Zeusova stade uz Prijama i t ihim glasom

Prdzbori ovo - njemu obuzme koljena drhtaj -:

"Ne boj se, Prijame DArdani6ne,' ' ne strepi u srcu!

Nisam doila ov6mo da zlo ti neko navii6stim,

Nego u namjeri dobroj; od Zeusa ti glasnica ja sam,

10. Ahilej.1 1. To je onaj koji je nekome "pribjegao" moleii ga za pomof i l i zaititu. Takve je it i t io osobito Zeus'

t z. Daidanov potomie. Dardan je utemel.i io grad Dardaniju odakle je potekao llo, osnivai l l i ja i l i Troje.

140

145

1 5 5

1 6 0

t o f

170

1 5 0

Homer

Koji se brine, premda daldko, i jako te Zali.TraZi Ol.impljanin ti da iskipii Hektora divnog,Darove neka pondsei Ahileju, da ga ubl52i5,S5m i nek ne ide s tobom TrojAnac drugi nijedan.Glasnik nek' neki te prati od stari j ih, koji te voditMazge i kola s l i jepim kotStima i u grad natragVozit mrtvaca kojeg Ahilej je ubio divni.Neka ti srcu brige ne zadaje strepnja od smrti;Jer (emo takva ti vodu pridrriZit i, ubilca Arga,Sto ie te voditi sve dok Ahileiu ne budei biizrr.A kad te on u Sator Ahilejev najzad uvdde,Nete te ubiti sem, a i sprijetit ie i tom sve druge;Bezuman nije Ahilej ni nesmotren ) nit i opak,A pribjeg6ra ie on poitedjeti pri jazno vrlo.,,

Rekavii, dakle, tako, brzdnoga irida ode,On pak zapdvjedi kola da s mazgama sinovi spremeLijepih kotaia z) nj i da ko5aru', nd njih prive2u.Sam u komoru side od kedrova drva, visdku.Mirisnu, gdjb bjeie mnogo pohr)njeno blistava blaga.Unutra Hekabu Zenu pozdve i rekne joj ovo:"Draga, od olimpskog Zeusa do mene je doiao glasnik,Sina otkupiti milog da k ladama ahejskim podem,Darove neka pondsem Ahileju, da ga ubldZim;Nego hajde mi reci 5to ir srcu dini se tebi?Jer me i s6ma srce i duia nlqoni strainoOnamo k ladama poti u Siro-ku ahejsku vojsku ,,

Tako joj rete, a Zena, zajauknuv, odgovori ovo:' lao, gdje ti je pamet po kojoj si pri je na glasuBio med ljudima stranim i onima kojima vladaS?Kako k ahejskim sAm otft i ladama Zeli iCovjeku onom na oii 5to mnoge je valjane tvoleSinove pobio vet? U tebe je gvozdeno srce!Jdr ako frhvati tebe i odima igleda svojim -Divljak i nevjernik onaj -, on nete saiAlit se nA teNit ' poitovdnje pok5zat; opldkujmo,o sad iz dalj ineSjedet u sobi, a njemu sudbina tako je mo(naZivotnom niti joi onda dosirdila,' kada ga rodin,Brza da nihrani pseta daldko od oca i majke

1 3. KoSara od pletena pruia za teret, a u njoj je bilo i sjediite za vozaia.I 4. Hektora.

l l i j a d a

Kdd onog dovjeka krutog uz ti ju bih mogla se jetru

Pripit 'u posrij6di i gristi; tad osveta zd moga sina

Bila bi to; ta nije ko straSlj ivac pao u boju,

Ve( za Trojince se on i Trdjanke niskoga pasa

Borio i ni na bijeg ni zaklon pom)5ljao nije."Starac bogdliki Prijam progovori njojzl ov)ko:

"Nemoj me, it i kad Zelim, zairstavljat nit i mi budi

Zloguka ptica u ku(i t i sad; nagovdrit me ne(e5.

Da me je tkogod drugi pozivao dd pozemlj5ra.

l l i po Zrtvama gatar i l ' d) su t6 svetenici,To bismo rekli da laZ je i otiSli joi bismo prije;

Sad pak, kad boZicu s6m i tuh i vidjeh joj l ice,

ldem i neie bit govor uzilud. Ako pak meniSudba je umrijet kod lada Ahdjaca, mjedenih halja,

Spreman sam; neka me odmah Ahilej ubije svog kad

Sina u naruije primim, kad nAsitim lelju za platem."

Rede i poklopce li jepe sa ikrinja za odjeiu skine;

Odande prekrasnih dvanaest pokrivala )zvadi starac,

Dvanaest jedndstrukih halja i prostirki isto toliko,

Pla5teva bijelih toliko, toliko i koiulja k tome,

Deset talenata't zlata u svemu, izvAgav, pondse

i dva tronoga sjajna izndse i tetir i kotla,Uz to prekrasni pehar ito Traiani njemu su dali

Kad u poslanstvo im dode, dar velik; poit6dio nije

Starac ni njega u dvoru, jer 0 srcu Zelja5e silno

Milog otk0piti sina. A sve je Trojirnce iz tri jema

On istjerivao svoga i psovao ri jetima ruZnim:"Otale, nesreie bijedne i kukavne! Nije l i i vas

Dovol.jno ir kuti plata, vet dodoste gnjaviti mene?

Zar vam je malo ito Zeus mi Kronion zadade boli

Ostat bez najboljeg sina? Al' iete spoznat i samil ' '

Jer ie vas lak5e sada Ahdjci ubijati moii

Kada je mrtav on. A j6 u Hadove dvoreO da otidem prije no oiima svojim 5to vidim

Kako ndprijatdlj i nai grad pustdie i ru5e!"Rete te Stapom ljude razdgna; a oni od starca,

Sto ifr je gonio, odu; on slnove psujuti pozva,

Hdlena. Parisa i joi Agat6na boZdnskog,

I 6. Kao pijavica.I 7. Krupna mjera za te:inu.1 8. Tj. ito to znaii.

1 8 5

205

210

215

220

225

230

235

240

245

I 5. Misli se na tri Moire koje, po vjerovanju. pri rodenju svakom iovjeku ispredu iivotnu nit, tj. budu€u sudbinu

Homer

Pamona i Antif6na te polita, grlata borca, 2aK tome Dejfoba i Hipdtoja i vrlog Dija.Toj devetorici vikne te starac zapdvjedi ovo:"Hitro, nevaljala djeco, maldduina; o da svi srupaUmjesto Hektora mrtvi kod brzih leZite ladalJao prejidnome meni, kad rodih u i irokoj Troji 25Sinove izvrsne, al ' mi od njih ne osta nijedan,Mestor, nalik na boga, i Troilo, junak na konju,Hektor jo5, koji je bog med tjudima bio i vi ieeinio sinom se boZjim no porodom tovjeka smrtna.Njih mi je pobio Ares, a ostaie kukavci sami, 26Laici, plesati, u kolu 5to nogama igrat tek znaju,,lanjce i kozli ie koji u vlastitoj grabite zemlji.Ne(ete l ' brZe mi kola priprdmiti sada i ovo,eU njih metnuti sve, da nd put moiem o poti?"

Tako im rete; a oni, upl)i iv se odeve vike, 26Podignu mazgovlja kola s kotaiima li jepim, krasna,Netom naprevljena, n) njih priv6Zu koiaru ozgo,Zatim skinuSe jaram za mazge s drvenog klina,Sim5irov, s kvrgom,20 na njemu za uzde su koluti tvrsti;S jarmom jarmeni remen izndsu od lakata devet; 27(Zatim pritvrste jaram na dobro izgladenu ruduSprijeda na kraju - natdknu joi prsten na kuku _,S obiju strana kvrge privdZu ga triput, a ondaSveZu zavoja nizom i gurnu pod remenov klinac.r,Nosei iz komore glatko otdsane, golemi otkup 271Hektordvu za glavu na kola tovlrit i stanu.Mazge kopita jakih, 5to vuku u jarmu, uprdgnuKoje su Mizijci nekoi ko darove prijamu dali.Konje za Prijama tad podvddu pod jaram,,, a njih jeStarac njegovao sam uz l i jepo izdjeljane jasle. 2gA

Kola uprdgnuti dadu njih dv6 u visoku domu,Glasnik i Prijam, u srcu ito duvahu pametne misli;Blizu im Hdkaba dode zabrinuta jako u duiiDrieii vino slatko ko m6d u desnici ruci

1 9. Darove koji su joi u komori.20. lzbotinom,

ilrril:,:"ffii:fi:J---------------,"T1ffii":lf:"nia kora posve prema tadainjoi tehnici. Za podrobniji opis treba

22. Bila su dvoja kola: s konjima za priama, a s mazgama za glasnika i otkupninu.

l l i j a d a

Zlatnoj u iaii, da oni pred polazak izli ju 2rtvu.Stala je ispred konja pa rete i prdzbori muZu:"Evo, Zeusu ocu prindsi Zrtvu i moliKu(i da vrati i se natrag od ndprijat6lja, kad srceTjera te k ladama, premda po mojoj nije to volj i.A crnodblatnom potom pomdli se ti Kroni6nuldskome., koji Troju obirhvaia pogledom cijelu,Pticu, glasnika hitra, od njdga tra2i, ito dd svihNajdraZa njemu je ptica i najjaia svojom je snagom;i nek' irdesno leti da, sAm je oiima vidjev,Ohrabren k ladama podei Dandjaca s konjima brzim.Nd dade l ' glasnika svoga gromdglasni Zeus tebi, tada

Ne bih sokoli la tebe ni traZila viSe da ideiK ladama argejskim, premda si t i toga Zeljan vedma."

Njoj odgovarajui n) to, bogdliki prdzbori Prijam:"Zeno, to iu te sada posliriati kako mi veliS;Dobro je pddii i ruke ka Zeusu da smiluje on se."

Rete i sluZavku starac kljuiir icu zovne da vodomCistom mu poli je ruke; a sluZavka njemu pristipi

Nosei u rukama 0mivadnik sa vrfem za vodu.Umiv se, Prijam pehar od svoje supruge primi,

Potom se pdmoli stavii sred dvoriSta td izl i vino

UprijevSi pogled u nebo i prdzbori rekavii ovo:"Zeuse o ode, s lde vladaru, preslavni, mo(ni,Daj mi, Ah)leju drag i Zaljenja vri jedan da dodem,

Pticu, glasnika hitra, poii l j i , koja je dd svihTebi najdraZa ptica i najjata svojom je snagom,i nek' trdesno leti da, sAm je odima vidjev,Ohrabren k ladama podem Dandjaca s konjima brzim."

Takvu molitvu reie i irsl i i i premudri Zeus ga.

Odmah pdialje orla, od svih najizvisniju pticu,

Tamnoga lovca koga i mrkonjom nazivlju l judi.Kako su velika vrata od komore visoka stropaCovjeka imu€na, koja zaklj i iana dobro su, dvrsta,Takva mu bijahu kri la sa jedne i s druge strane.On im se ikaza kako nad gr6dom irdesno prode.

Vidjev ga, veseli budu i svima se srce razgdli,Zestoko irzbuden, starac u svoja popne se kola

Pa ih iz predvorja onda i butnoga pdtjera tri jema.

285

290

295

300

305

3 1 0

3 ' 1 5

r40

320

I omer

Sprijeda vukle su kola s kotaia tetiri mazgeKoje je tjerao ldej promiSljeni; straga pak konjiKoje je, sli jedet ga, starac poticao dvostrukim biiemHitro kroz grad; a zi njim su njegovi dragilSli tuZeii glasno svi ko ir smrt da ide.Kad su iz grada izii l i te 0 ravnicu su stigli,Onda se vraiati natrag u l l i j stadoie ovi,Djeca i zetovi; Zeus pak gromdglasni dvojicu onuOpazi ir ravnici; i vidjev ih, pdiali starca.Odmah zato Hermu progovor i , mi lome s inu:"Hermo, - tebi je. naime, od svega najvetma miloS tovjekom prijateljdvat pa DsliSiS koga te vol1a, -Podi te Prijama tako povddi k ahejskim iuplj imLadama, nitko da njega ne dpazi nit i ga vidiOd Danl jaca drugih, dok nd st igne k pdle i6nu. , ,

Reie mu to; i poslirhne provddit ubilac Argov.Odmah zatim pod noge priv6ie sandale krasne.Zlatne, ambrozijske, koje po vodi i beskrajnoj zemljiTako su nosile njega ko duhanje brzoga vjetra;Uze i 5tap kojim on omamljuje l judima odiKojima Zeli, a druge i budi opet odd sna.S njime u rukama snaZni poldti ubilac Argov.Brzo izi toga stiZe do Troje i Helespdnta,Pak on pode sli ian mladiiu plemi(ka rodaKoji je najl jepie dobi i prva nite mu brada.

Kad se provdzo5e onil kraj l lovaz velikog groba,Ondje zairstave mazge i konje, nek' se u rijeciNapiju; ) vei i mrak se po zemlji spu5tati stao.Tad iz blizine poglddav, opAzio glasnik je HermaPa se Prijamu on obr)tio rekav5i ovo:"Dardanov potomie, pazil Sad uma treba nam bistra:Covjeka vidim i slutim da ubit (e moZda nas ooa.Nego na konjima bje2'mo il ' mi ga zamdlimo opet,Koljena njemu obr)jmiv, da on se smiluje nd nas.',

Tako mu rete, a starcu pom0ti se um, silan strah gaObuze i nakostri j6Se po udima gipkim se vlasiTe se zabldne. Al' sAm vrsni trkais pride mu bliZe,

23. Priam i ldej.24. l lo je utemeljio Troju i l i t l i . j .25. Hermo.

355

I l i j a d a

Uhvati starca za ruku te rete i prdzbori njemu:"Kamo si, oie, oviko upravio konje i mazgeU tu ambr6zijsku noi kad spavaju smrtnici drugi?Ti se uplAlio nisi Ahdjaca gnjevom 5to kipte,Opakih ndprijat6lja, a oni t0 su ti blizu?Od njih da vidi te koji u noti ito spuita se hitro,Blago tol. iko gdje vozi5, pri duii t i kako bi bilo?Niti si vi ie mlad a prestar je taj ito te pratiA da bi suzbio onog tko prvi bi poteo svadu.Al' ja t i nikako zla uiinit i netu, i jo5 iuDrugog odbijat od tebe; ko oca te dragoga vidim "

Njemu odgovori Prijam, bogdliki starac, ov)ko:"Tako je nekako to, dragi sinko, kako si reko.Al' neki bog je i mene zaitit io pruZenom rukomKoji mi putnika takva dobrddo5la isusret poslaKakav si stasom ti i vanjit inom divljenja vri jedan,Pametu mudar si k tome, sin sretnoga oca i majke."

Njemu progovori opet provddit ubilac Arga:"Doista pravo si sve i v)ljano rekao, starie.Nego hajde mi reci i ispripdvijedaj toino,SaljeS li nekamo brojno i vri jedno dragocjeno blagoLjudima tudim da ono na s igurnu ostane tebi ,lli u strahu ved svi ostavljate presveti llij?Takav je, naime, junak poginuo, najbolj i, - sin tvoj;Jer on zakdzao nije u boju s Ahdjcima nikad."

Njemu odgovori Prijam, bogdliki starac, ov)ko:"Tko si, predobri, ti i od kojeg si oca i majke?Tako izrdko si dobro sudbinu mog nesretnog sina,"

Njemu prozbori nA to provddid ubilac Arga:"Mene iski5avai, starie, i pitaS za Hektora divnog.Njega sam vdoma testo u bitki, slavi junaka,

Oiima vidio, i kad, Argdjce dotjbrav do lada,Njih je ubijao redom sasijdcajui oitrom ih mjedi.Mi pak se iudil i stojet; dopirstao nije AhilejU boj da udemo jdr na Atrida bio je srdit;Njegov sam suborac, ista dovdzla nas tvrsta je lada;Mirmid6nac sam rodom a otac moj je Poliktor.lmuian on je , dod0ie, a l 's tarac ba5 kbo 5to s i t i .Sinova iest je u njEga a ja mu se rodih ko sedmi;S n j ima Zdr i jeban, mene zapidnu amo da idem.

365

370

375

380

38s

390

395

143

400

26. To je nejasno miesto i ima vise pokuiaja tumaienja. Mnogi misle da se time hoie izraziti nostalgijaPrijama za pro5loitu i Zal zbog obrata do kojega je doilo u sadainjosti. No ima i drugadij ih miil jenja.'27. Tj. Ahileju iza letla, bez njegova znanja.

l l i j a d a

BriZno idu€i s tobom u ladi brzoj i l ' pjeSke;

Nitko te napao ne bi vodiia prezrevii tvoga."Rede i vrsni trkad, na kola skotiv i konje,"

Brzo dvostruki bii i uzde rukama primi

G on veliku snagu udahne u konje i mazge.A kad su do utvrdenja brodskih i opkopa do5li, -

Pripremom vetere bai su zaizeti bil i iuvart, -

Sasuo san je na sv6 njih provddid ubilac Arga,Odmah otvorio vrata i maknuo zasune hitro,Uveo Prijama zatim i kola sa darima sjajnim.A kad su stigli oni do Satora Pdlei6naVisokog, - tbj Mirmiddnci natini5e svojemu kraljuJelovo drvo odrdzav; oddzgo ga pokri5e oniRogozom dbraslim gusto na l ivadi nlsjekav njega;Okolo dvoriSte kralju nadniSe veliko oniGustim ga koljem ogrSdiv; a vrata je drZao jedan

Zasun od jelova drva kog tri zatiskivahu drDgaA i pod)zahu tri Ahdjca, veliku greduS vrata; ali je mogao s6m zatiskivati zasun Ahilej," -

Vrsni je trkat Hermo tad starcu otvorio vrata,Uveo darove slavne za brzoga Pdlei6na,Te je sjahao s konja na zemlju i rekao ovo:"starie; ja. besmrtni bog, daGko sam doiao amo,Heimo. Jer tebi me otac pridrrirZio kao vodida.Al' poti natrag tu sad i Ahileju netu na otiStupiti - zazorno to bi za smrtnika bilo da bogaBesmrtna prima ovAko otvoreno licem u l ice,to -

Ti pak, kad ude5, obijmi koljena Pdlei6nuPa ga zaklinji ocem, l jepdkosom majkom i sinomUsrdno da bi mu ti u grudima smekiao srce."

Tako rekavii, dakle, na visoki dtide OlimpHermo; Prijam pak skodi sa konja' ' dolje na zemljuOstaviv ldeja ondje; on ostade konje i mazgeTu zadrZdvajut; starac spram Satora otide ravno

Gdje je l jubimac Zeusov Ahilej sjedio; njegaNade unutra, a dr0zi daleko sjede; junaka

28. Tj. na kola koja su vukli konji.29. To je opis tako prostrane i sloiene gradnje da se nije moglo raditi o vojniikom Satoru nego prije odvorcu poput Odisejeva u Odiseji.30. I ovo nije posve jasno mjesto: valjda je smi*o da nije doliino da smrtan iov.iek prima "u audijenciju" boga.31. Ti. s kola koja su vukli konii.

IIomu

Sad u ravnicu dodoh, od lada daldko; jer zoromOkolo grada (e bitku sjajndoki poiet Ahdjci.Ve( im je sjediti muino te ahejski kraljevi viSeNd mogu njih od boja suspr6ii, koliko ga Zele."

Njemu odgovori Prijam, bogdliki starac, oviko:'Ako si suborac zbil ja Ahileja Pdlei6na,Onda mi istinu daj ispripdvijedi t itavu sada,Da li je jo5 kod lada moj sin )l ' je ve( njega,Ud mu razrdzav po 0d, Ah)lej bacio psima..."

Njemu prdzbori ni to provddit, ubilac Arga:"Starde, njega jo5 nisu proZderali psi nit i ptice,Nego jo5 tamo leZi onikav kakav je bioKod Ahildjeve lade u Satoru; dvanaesti dan jeOndje 5to leZi, al ' nd trune koZa nit ' jedu ga crvi,Koji, dak)ko, junake u boju poginule Zderu.Njeg nemildsrdno vute Ahilej okolo grobaSvoga dragog drug6ra dok nd svane boZanska zora,Al' ga nagidio nije; ta i sam bi divio ti seKako je svjeZ poput rose - a iitav je opran od krvi -,Umrljan nigdje; na njemu zatvorile sve su se raneGdje su ga uboli; jdr su u njEga mjed zaboli mnogi.Tako blaZeni bozi za tvojega brinu se sina.Premda je vet i mrtav, jer srcu im bio je mio."

Tako mu rete, a starac, razvddriv se, irzvrati njemu:"Sinko, zbil ja je dobro i pravo davati dareBesmrtnim bozima jdr nit i sin moj - ako ga ikadDoista imah'?6 - u domu Olimpljane s uma ne smdtnu;Stog ga se sjetiie oni tak6der u njegovoj smrti.Ve( ovaj pehar l i jepi od mene primi na poklon,Mene pak sam zaStit i i s pomotu isprati boijomTako da sretno ja stignem u Sator Pdlei6na."

Njemu prdzbori nA to provddid ubilac Arga:"Mene ko mladega, starie, iskiriavaS, )l 'sluiat ne(u,Kada mi kaZei dare da mimo Ah)leja" uzmem.Njega bojim se ja i ustrirdavam I srcu svomeVarati, zlo da se neko ne ddgodi posli je meni.Tebi pak bit tu ja vodit pa iak i do slavnoga Arga

440

410 "

4 t )

445

450

455

460

465

470

I omer

Dva se usdpila sluZei: Autdmedont vitez i AlkimOd roda Aresova. Ahilej je upravo prestoJesti i pit i i st6 je pred njime stajao joite.Unide veliki Prijam, a oni ne opaze; staracObujmi koljena divnog Ahileja, poljubi njemuRuke ljudomorne. 5to mu sin6v5 ubi5e mnogo.Kao ito kada je teika obuzela Obmana onog,Koj i , na domu ubiv junaka, u drugi narodK bogatom tovjeku dode i tude se koji ga vide,Tako se zafudi divni Ahilej Prijama spaziv,Svi se zaiude drugi i jedan pogleda drugog.Moleti njega, Prijam bogoliki reie mu ri jei:"Sjeti se oca svoga, Ahileju bozima slitni,Starca, kako sam i ja, na pragu starosti hude.Njega susjedi valjda, 5to Zive okolo njega,Mute, a nikoga nema da propast i nevolju makne:Ali opet kad tuje za tdbe iiva, u duiiSvojoj se raduje on i u sve dane se nadaMiloga ugledat sina, od Troje kada mu dode.Al' ja prejadan jesam: porodih u Sirokoj TrojiVr lo dobr ih s in6va, a sada mi nema ni jednog.Ja sam ih imo pedeset kad ahejski dodoie sini;Jedna ih utroba sama devetnaest porodi meni,Druge mi s inove iene u dvor ima radahu moj im.Mnogima b'jesni je Ares razglobio koljena njima,A kog jedinog imah, te branjaie i grad nam i nas.Tog ti nedavno ubi kad branja5e svoju domaju,Hektora. K ladama zato i dolazim ahejskim sadaNjega otkupit od tebe i golemu oditetu nosim.A ti se bogova boj, Ahileju, smiluj se na meOca se sjetivi i svoga; od njega jadnij i ja sam,Koji podnesoh 5to nije pozemlj6r ni jedan, te pruZihRuku k ust ima onog junaka 5to s ina mi ubi . "

Rete te pobudi Zudnju u njemu, za ocem da plate,Za ruku starca primiv, Ahilej malo ga gurne.Od njih se dvojice jedan ljudomore Hektora sjetiI tuino plakaie savit Ahileju pred noge divnom,A svog sad plakaie oca Ahilej, a sad PatrdklaPlakaie, te se plad njihov po ditavu Satoru dizo.

I l i j a d a

A kad jauka vei se Ahilej nadovolj i divniTe mu za plakanjem ieljaiz 0d6v3, iz srca ode,Sa svog digne se st6ca i podigne za ruku starcaGlavu mu sijedu 2alef i si jedu njegovu bradu,Besjedu zapoine s njim i kri late prozbori r ' jeti:' ladni ie , dois ta z la s i pret rp io mnogo u dui i !Kako si k ahejskim sam se usudio ladama doiiNa oii tovjeku onom, 5to mnoge v)l jAn6 sineTebi pdsmicah vet? U tebe je gvozdeno srce!Nego na stolac se deder posadi i u srcu jade

Pustimo neka se smire, iako turobni mi smo,Jer strahoviti plat pomdii niSta nam neie.Tako vei besmrtni bozi odrediSe ljudima jadnim,

Neka Zive u tuzi, a sami bez briga jesu.

Baive do dvije leZe u Zeusovu domu, - iz jedne

Darove daje zle, a iz druge darove dobre.Kome gromovni Zeus iz ob)j0 batava sm'je5a,Taj te se na zlo namjerit sad. a sada na dobro;Kome nevolje dade, u ruglo vrgne ga Zeus-bog,Te toga goni po zemlji boZanskoj nevolja l juta;Luta, a bogovi njega ne taste ni l j0di smrtni.Tako i Peleju bozi od poroda darove sjajneDali; jer nekad bjeie na glasu med ljudima svimaBlagom i obi l jem on, Mirmid6ncima kra l jevo on je ;

Ako je i b io smrtan, a l ' bogin ju daie mu Zenu; -

Ali i njemu je zla udijelio bog, te u domuNije se rodilo njemu sin6vA da vladaju jednom,

Nego porodi jednog kratkdvjednog sina; ne dvorimNjeg u stardsti mu ja, jer od doma vrlo dalekoSjedim pod Trojom tebe i tvoju ucvil jujut djecu.eujemo, starte, i za te da nekada sretan si bio;Dokle obuzima Lezb, sijelo Makara, gore,Dokle Helespont ide neizmjerni, Frigija ozgo,Tim s i v ladao, ve le. s indvima di tan i b lagom.A kad ti nebeski bozi bijedu dado5e ovu,Oko ziddva ti bitke i l judska krvoproli(aJednako t ra ju, a l ' t rp i , bez prestanka ne p lat ' u du5i ,Jer si pomdti neie5 za vrl im tugujui sinomNit aei ga di€i, vei zld bi dogoditi moglo se tebi."

5 1 5

520

525

530

s35

540

545

140

5 1 0550

Homer

Njemu odgovori za tim starina bogoliki pri jam:"Ne sjedaj mene na stolac, o gojenie Zeusov, dok HektorJoi u Satoru leii nesahranjen. vd( dAj otkupitBrZe, da oi'ma ga vidim, i oditetu primi od meneMnogu, koju ti nosim. Nasladuj se njom i povratiU kraj se otinski svoj, u Zivotu kada si menePustio mojem, da gledam joi i dulje svjetlost sunddn0.,,

Njega pogleda mrko Ahilej brzonogi velet:"Nemoj me draZiti, starte, ta i sam sam nakan ti divnogHektora n) otk0p dati; od Zeusa mi glasnica dodeMati koja me rodi, star)n6 morskoga k(erka,Pa i za tebe znadem, o Prijame, ne moZei tajit,Da te je k ladama bog ka brzima doveo neki,Jer se u vojsku ne bi ni iovjek u naponu, snaziDoti usudio, jer bi straZari spazil i njega,Niti bi zasunaka od vrata povukao lako.Zato mi nemoj sad uzbunjivati tugama srce,Da te u Satoru svome ne usmrtim, ako i jesiSada pribjdg6r ti, da Zeusov ne prestupim nalog.,,

Rede, i njega se starac poboji te posluia rijet,A sin Pelejev tad iz iatora poskoii ko lav,Ne skodi sam, vei i dva drugara podu za njime:Vitez Autdmedont jedan i Alkim drugi; - Ahilejlza Patrdkla mrtvog nad sve ih je volio dr(ge;Od kola oni mazgdve i konje stanu otprezat,Starteva oni glasnika, vikada uvedu i ondaPosade njega na stolac, za Hektora oditetu silnulz kola s naplacima sa krasnima uzimat stanu;Ostave tkanine dvije i koiulju sa5itu krasno,Nek tim zaogrne mrtvog i dade ga voziti kuti.Robinje zovne Ahilej te oprat im, namazat reieMrtvog i na stranu metnut, da Prijam ne vidi sina;U srcu turobnu mo2da suzdrZati mogao ne biGnjeva opaziv sina, Ahileju srce bi dirn'o,Te bi ga ubio on, prestupio Zeusov bi nalog.Kada vet robinje mrtvog okupaju, namaZu uljem,Onda ga tkaninom krasnom i koSuljom ogrnu one;Sam ga Ahilej digne, na nosila tada ga metne,Na kola izdjeljana drugari metnu ga zatim.

I l i j a d a

Onda zajeca on i drugara po lmenu zovnu:

"Nemoj se na me ti, o Patroklo, srdit, kad doznai

Hadovu u domu, da Hektora divnoga milom

Ocu na otkup dadoh, kad od5tetu dade mi krasnu;

I to iu s tobom ja podijelit i kako i valja."

Rete i opet pode u Sator divni Ahilej,

Sjedne na umjetni stolac, sa kojega ustao bjeie,

Sjedne uz drugi zid i Prijamu besjedu rete:

"Sln ti je, starte, dan na otkupe, kako sl reko;

On ti na nosilu leZi i, kada osvane zora,

Vozeii, vidjet tei njega, a sada se vetere sjet'mo!

Ta i Nioba nekad ljepokosa sjeti se jela,

Kojoj je dv6naestoro u domu umrlo djece,

Sest joj je umrlo kteri i mladih iest jo5 sin6vA;

Ljutit na nju Apolon stri jelom joj srebrnom ubi

Sine, strjeljatica pak Artemida ubi joj kteri,

Jer s l jepodbrazn6m Letom jednaiit se Nioba stala

Velet da Leta dvoje, a ona da porodi mnogo

Djece; al ' njezlnu svu poubijalo ono je dvoje.

Devet su leZali dana u svojoj krvi; pokopat

Nije ih imao tko, kad Kron)6n U kam6n narod

Pretvori; deseti dan ih sahraniie nebeski bozi'

Po5to se naplaka plaia, i Nioba sjeti se hrane'

A sad je ona negdje na hridi, na samotnom brdu

Sipilskom, gdjeno vele da noiiSta nimfe imadu,

Oko ahelojske kad se ri jdkA naplesaie dosta;

Tamo je Nioba kamen i trpi od bogova jade.

Nego se sada i mi, o starte, sjetimo, divni,

Hrane. A posli je, kad vet uvezei sina u l l i j ,

Moti iei plakati za njim, jer mnogih je suza vri jedan'"

Reie i skoii Ahilej te zakolje preb'jelu ovcu,

A njom se zabave druzi po redu i gulit je stanu;

Na sitno razrelu vjeito i nataknu za tim na raZnje,

Pomnjivo ispeku sve i onda s rainjeva skinu'

Uzme Automedont hljeb i iz koiara krasnih ga stane

On po stolu dijelit, Ahilej pod'jeli meso.

Rukama posegnu tada za gotovim jelima oni;

I kad namire ve( za pitem i za jelom Zudnju,

Priiam se, Dardanov sin, Ahileju divit i stane,

595

600

60s

6 1 0

6 1 5

620

625

Hg

Homer

Kakav li je i kolik, jer bje5e na bogove nalik;A sinu Dardanovu Ahilej se divio brziPlemenit motre( mu pogled i besjedu njegovu dujui,Jedan drugoga motrei nadovolje poito se oba,Prvi prihvati ri jed starina bogoliki pri jam:"Br2e me kamo smjesti. o gojende Zeusov da sadaNas se nadovolj imo obojica podinka slatkog,.ler se pod kapcima meni jo5 nisu zatvorile otiOd onda otkad mi sin pod rukama poginu tvojim,Nego jednako jecam i trpim bezbrojne jade,Otkad se valjam po prahu u ogradi dvoriita moga.A sad okusih jela i u grlo Zarkastog vinaSada ulih, a sve do sida ne okusih niita.,,

Robinjama Ahilej i druzima svojima rete,Neka postelju sad pod tri jemom postave, zatimJastuke grimizne metnu, odozgo da prostirke prostru,Runjave struke da stave, da imaju tim se ogrnut.Robinje iz sobe podu, u rukama luti im bjehu,Brzo nastru one i prirede postelje dvije.Tad se sa starcem 5alei, progovori brzi Ahilej:"Vani se, starie dragi, izvali, da te svjetovadNe vidi ahejski koji, ta oni vazda kod mene.Sjede6, vijeiaju svoja vijeia, kako je pravo.Od njih da koji te vidi u noii crnoj i brzoj,Mogo bi reti to Agamemnonu, l judi pastiru,Te bi se predaja t ' jela odgoditi na dulje mogla.Nego deder mi kazuj i reci mi istinu pravu:Koliko dana misli5 pokdpati Hektora divnog,Dotle da ni s6m ne vojujem ja i da narodu ne dam.,,

Njemu odgovori za tim starlna bogoliki pri jam.'Ako mi hoiei dati, da Hektora sahranim divnog,Tim (ei djelom meni ugoditi, pelejev sine.Kako smo stisnuti, znadei, u gradu, daleko je iumaDa dovezemo drva, a Trojci vrlo se boje.Mi bismo devet dana u sobama tuii l i za njim,Deseti dan bismo njega sahranil i. gosti l i narod,A jedanAesti dan natinil i grob bismo njemu,Dvanadstoga iemo ratovati, ako bit mora.,,

l l i j a d a

Njemu brzonogi divni Ahilej prihvati ri jef:

"Tako (e bit i, starie o Prijame, kako si reko,

Tdliko dana iu bojak, kolik6 veli5, odgadat."

Reie i desnicu ruku nad ilankom Prijamu starcu

Primi Ahilej da ne bi u duii se bojao niita.

Onda spavati legnu u ku(nome ondje tri jemu

Prijam i glasnik njegov, obojica pametnih misli, -

A Ahilej zaspi u Satoru sloZenu dobro,

A ljepodbrazn6 uza nj Brisdida takoder legne.

Ostali bogovi vet i junaci, borci sa kola,

Spavahu titavu not jer svladao san ih je blagi;

Ali vrsna trk6ta" san obuzimao nije

Herma jer on je u srcu promfSljao, Prijama kralja

Kako bi izveo kriSom od svetih" brodskih iuvSra.

Stade mu zaro uz glavu i ovu mu besjedu rete:

"Starte, nisu ti jadl na umu, kada joi spavai

Posred ndprijat6lja jer pustio tb je Ahilej.

i sad si miloga sina otkilpio i mnogo dao;

Ali bi sinovi, 5to su u domu ti ostali, dali

Trostruko tdliki otkup za tdbe Ziva, da sazna

Atrejev sin Agamdmnon i svi Ahdjci da tu si."

Tako mu reie, a starac pobdji se, glasnika digne,

Hermo pak njima uprdgne u kola konje i mazge,

Pdtjera brzo kroz vojsku te spazio nije ih nitko.

Al' kada stigoie oni do gaza ljepdteke ri jeke,

Ksanta virovitog koji od Zeusa se besmrtnog rodi,

Hermo tada odst0pi i ode na visoki Olimp.

Safranoh)ljka se Zora po titavoj prosula zemlji.

Njih dva tjerahu I grad uz jauk i uzdahe konje

Dok su nosile mazge mrtvaca. Nitko ih drugi

Nd spazi pri je od l judi ni Zena pojasa l i jepih

No ito Kasandra, nallk na zlatnu nd Afrod)tu,

Poito se pope na Pergam,'o opdzila milog je oca,

Kako na kolima stoji, i glasnika, gradskog vik6fa;

Onog" na kolima mazgi, gdje leZi na nosil jci, vidje.

32. Herma.33. Sveti su zbog dostojanstva i vaZnosti svoje sluibe.34. Glavna trojanska kula.35. Hektora.

680

670

675

685

690

695

700

655

Homer

Jdukne ona a zatim zavikne po i itavu gradu:"Podite Hektora vidjet. TrojAnci i Trdjanke sadaAko se ikada njemu radovaste kad se iz bojaVra(ao i i4 na radost svom gradu i narodu svemu "

Tako im rete te nitko u gradu ne ostade ondje,MuZ niti Zena; jer bol neizdiZiv obuzeo sve je;Gradskih kod vrata susrdtnu prevdzitdlja mrtvaca.Prve su supruga mila i gospoda majka za njimeiupale kosu na kola kotSia l i jepih se baci4Ddtifut njegovu glavu; a mnoitvo okr0Zi ih plaiut.I dan bi ditav oni do samoga zalaska suncaZali l i Hektora suze pred vratima li juii gradskim,Da im nije iz kola ovlko rekao starac:"Pustite mazge mi proii; a kasnije moZete vi sePlata nasitit i kada mrtvaca kuii dovddem."

Tako im rete; a oni, razmAknuv se, prdpuste kola.A kad ga oni uvdzu u ddm njegov slavni, zatimMetnu njega na odar izbu5eni, 'u irza nj pjevaiePdstave, tuZaljki vode, ito pjesmu )alosti punuSami pjevahu tuZno, dok irz njih nar)cahu Zene.Srdd njih Andrdmaha prva bjeldruka tuZaljku podneMedu rukama drZei l juddmore Hektora glavu:"MuLu, Zivota si l i5en joi mlad, a udovicu meneOstavljaS 0 svome domu; a sin, joS nejako dijete,Sto smo ga zlosretni mi porddil i, slutim da netePostati muZem; jer prije do temelja ovaj ie grad naiPropasti; nestade tebe tuviira 5to si i njegaBranio i iene briine i nejaku iuvao djecu.One (e ubrzo biti odvdzene ladama Suplj imi medu njima i j6; a mene (ei pratit i , sinko,Ti da poslove negdje neddstojne robujui radiSNemila za gospodSra, i l ' neki Ahdjac €e tebeUzet za ruku i baciti s kule" - Zalosne l ' smrti! -

Srdit 5to valjda mu brata dakAko je ubio Hektorll i pak oca i l i i sina jer brojni Ahdjci

7 1 0

I l )

725

730

735

I l i j a d a

Beskrajni zemni su prah zagrizli od Hektora ruke;

Blag nije otac ti bio u pogubnoj bojnoj Zestini.

Zato sada ga l judi oplikuju svuda po gradu.

A neisklzivu bol i j6d si ocu i majci,

Hektore, zadaol Meni od svih osta najl juta tuga

Jer mi umirui nisi sa postelje pruZio ruke

Nit' si mi kazao ri jet znakdvitu da bih se uvijek

Sjeiala nje i no€u i danju l i ju€i suze."

Tako platu(i rete, a i lz nju naricahu Zene'

Tu2aljku bolnu med njima zapdtela Hdkaba tad je'

"Hektore, mojemu srcu od sviju sinova dra)i,

Dok si mi Zivio ti, i bozima bio si mio,

Al' su se brinuli oni za tebe tak i u smrti.

Druge bi sinove moje, uhvitivi i kojega dd njih,

Preko trepetlj ivog mora, na Sam, na lmbro i l ' Lemno

Prekriven maglom, prod5vat brzdnogi znao Ahilej,

Al' kad je tebi mjedu dugosjeklom uzeo Zivot,

Mnogo te vukao on oko groba svog druga Patrdkla

Koga si ubio; dl ' 9a ni tako oiivio nije.

A sad mi rosan i svjeZ u dvorima, Hektore, le2i5,

Onome sli ian si sad, srebrndluki koga Apdlon

Svojim je stri jelama blagim usmitio pri5av mu blizu."

Tako platuti reie i tuZaljku potakne dugu.

Zatim Helena treta med njima tuZaljku pote:

"Hektore, mojemu srcu od sviju djevera draZi -

MuZ je bogdliki moj Aleksandar" koji je mene

Doveo nekad u Troju; ej prl je da umrla ja sam! -

Vet mi je tome evo i dvadeset godina sada

Kako otidoh odAnde i zavidaj dstavih rodni;

Al' r i jet ruZnu od tebe i pogrdnu nikad jo5 nd tuh,

Nego, kad bi me tko u dvorima grdio drugi,

Djever i l ' jetrva koja krasnohaljka, zaova neka

ll i svekrva, - svekar ko otac blag mi je vazda, -

Grditi dao me nisi, ve( uvijek si branio mene

Svojom prijaznom iudi i l jubaznim ri jeiima svojim.

Zato oplakujem tebe i sebe jadnicu tuZna,

740

.7Atr,

750

755

760

765

770

36. Nejasnoje i ima vise pikuiaja tumaienja zaito je bio izbu5en. I kad se spominju kreveti, upotreblja-va se isti atribut iz nejasnih razloga.37.. Po priii, upravo se to i dogodilo; poslije osvojenja Troje Ahilejev je sin pir Neoptolem, po Odisejevusavjetu, bacio malog Astijanakta s najviie trojanske kule.

38. Smisao je ovaj: Paris Aleksandar joj je mui pa od Hektora nije morala oiekivati l jubaznosti, no medu'

tim... I to vee 20 godina!

Iomrr

Jdr sad nitko mi viie u Troji Sirokoj nijeBlag ni pri jatelj dobar i zgralaju svi se nad) mnom.,,

Tako plaiuti rete a bezbrojni jecaie narodUz nju. Ljudima starac progdvori pri jam tad ovo:"U grad vozite drva, Trojinci, i zasjede vi seArgejske ne bojte guste; jer Gd je Ahilej od ladaCrnih me slao, ovdko on l judima ndredi svojim,Nek' ne navaljuju pri je dok dvanaesta nd svane zora.,,

Tako im rete te mazge i volove 0pregnu oniU kola pa se brzo pred gradom okirpljahu potom.Devet su dana drva dovdzil i golemo mnoitvo;A kad deseta zora, svjetldnoia smrtniika, svanu,Tada, l i juti suze, izndsu Hektora smjelog,Nd vrh lomate stave mrtvaca i pdtpale vatru.

A kad ranoranka vei je ruZdprsta svanula zora,Narod se skupljao tad oko lomade Hektora ditnoq.A kad sabdru se vei i na dkupu skupa se nacfu,Najprije rumenim vinom ugasiie lomaiu posveDokle je doprla silna iestina vatre; a potomBijele preostale kosti sakirpljahu braia i druziKukaju( d tople suze niz obraze tekle su njima;Po5to su skupil i kosti, u kovieg ih pdloZe zlatanGrimiznim haljama mekim sa sviju ga pokrivii strana;U iskdpanu jamu poldZe gabrzo a ozgoKdmenje veliko gusto nasldgaie. Zatim mu hitroNaspu nadgrobni humak a posvuda bjehu straZarD) nazuvddri ne bi Ahdjci navali l i pri je.Nasuvii humak natrag u gr6d su poil i; a onda,Skupiv se kako je red, nasladlvahu divnom se gozbomOndje u Prijama kralja, gojdnca Zeusova, domu.

Tako oblvljahu oni konjdkrote Hektora pogreb.3e

39. U nekim rukopisima taj stih glasi drukii je:Tako Hektorov pogreb obitvljahu, kad Amazdnka 804

... Dode, Aresa kii ljuddmore, srtana borca. 805i l l

. Dode, Otrerina kai, ljepdlika pintesileja. 8O5U oba sluiaja na taj se natin na //4bdu nadovezivao izgubljeni ep Etiopida

775

785

0diseja