SVEUILITE U ZAGREBU FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE VARADIN

Kreimir Kuhar Broj indeksa: 39665/10-R Danijel Luki Broj indeksa: 40576/11-R Diplomski studij

INTERKULTURALNI ODGOJ I OBRAZOVANJESEMINARSKI RAD

Mentor: Hajdin Goran, dipl.prof.ped. i inf.

Varadin, prosinac 2011.

SaetakObrazovni standardi odnose se na razinu postignua koje trebaju biti zajamene svim uenicima odreene dobi. Njihova primjena razlikuje se od zemlje do zemlje, pa je dan prikaz iskustava nekih drava s primjenom obrazovnih standarda. Obrazovni standardi zauzimaju sredinje mjesto u reformi obrazovnog sustava i nastojanju podizanja kvalitete nastave i odgojnoobrazovnog procesa openito. Uz obrazovne standarde, temeljni dokument svakog obrazovnog sustava je i kurikulum. U Hrvatskoj se pojam kurikulum javlja poetkom ezdesetih godina prolog stoljea, a odnosi se na aspekt odgoja i obrazovanja unutar sustava kolstva. U radu su prikazane osnovne teorijske pretpostavke kao i niz koraka koje je potrebno provesti kako bi se stvorio nacionalni kurikulum prilagoen odreenoj koli i zanimanju, te detaljniji razvoj pojma kurikulum u Hrvatskoj kroz povijest.

Kljune rijeiObrazovni standard, output-orijentacija, ciljevi uenja, HNOS, Hrvatski nacionalni kurikulum, opa teorijskih polazita, nastavni plan i program.

I

Sadraj:

II

1. UvodDanas kad je Svijet kako je rekao Marshall McCluahan globalno selo nameu se novi zahtjevi za svaki sektor ljudskog djelovanja, pa tako i odgoj. Kroz povijest smo bili svjedoci razliitih sukoba koji su nastajali zbog razliitih kultura i civilizacija odnosno zbog nepremostivih razlika izmeu kultura. Sukobi su se javljali i zbog razliitih religijskih uvjerenja iako su svi zaetnici dananjih religija pripovijedali o miru i tolerantnosti odnosno dobroti prema svima, kao to je uio Lao-tzu: Prema dobrima sam dobar, prema loima sam takoer dobar jer vrlina daje dobrotu. Da bi se u budunosti sprijeili takvi sukobi, tolerantnost i potovanje razliitih te promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda treba ukomponirati u sve faze ljudskog odgoja, od predkolskog odgoja pa sve do odgoja odraslih. Zbog rapidnog razvoja informacijskih i komunikacijskih tehnologija te migracije ljudi u druge drave zbog posla ili drugih razloga sve ee se javlja kriza identiteta pojedinca koji se manifestira kao preuveliavanje pripadnosti odreenoj nacionalnoj, vjerskoj ili teritorijalnoj skupini to dovodi do diskriminacije i ograniavanja sloboda pridolicama[pledo,13]. Kao primjer toga naveli bi sve eu pojavu neo-nacionalnih grupa u dravama Europske unije (npr. Njemaka), ija je politika temeljena na etnikoj istoi odreenog naroda. Takve skupine osjeaju se ugroene zbog toga to smatraju da su imigranti odgovorni za probleme poput nezaposlenosti domicilnog stanovnitva. Takve skupine ne vide da pravi problem lei u politici njihove vlade koja zapoljava strance zbog toga to je to isplativije zbog neusklaenosti ivotnih standarda u razvijenim i nerazvijenim zemljama Europske unije. Po naem miljenju taj problem mogao bi se rijeiti jednakim uvjetima zapoljavanja za sve ili zapoljavanja stranaca samo u onim segmentima u kojima je to potrebno. Jo jedan problem skriva se u injenici da europsko domicilno stanovnitvo odumire zbog sve kasnijeg zasnivanja i sve manjih obitelji. Europsko stanovnitvo ini tek 5% svjetskog stanovnitva, a rauna se da e se do 2025. godine smanjiti na 3%. Sadanja stopa rasta u veini europskih naroda ne ukazuje na obnavljanje stanovnitva. Tako je Europa iz zemlje iseljenitva ostala zemljom izrazito brzog useljavanja[2]. Tu bi se takoer problem dalo rijeiti veim dravnim poticajima mladim obiteljima te kontroliranjem slobodnog trita tako da se u prvi plan stavi ovjek, a ne profit kao to je to danas naalost sluaj. Svime time, a i ire trebao bi se baviti interkulturalni odgoj. kole bi trebale prenijeti znanje i sposobnosti potrebne djeci da prihvate univerzalno, a da pritom ne zanijeu korijen svog identiteta[1]. Hrvatsku kao zemlju koja je pred ulaskom u Europsku uniju takoer eka izazov multikulturalizma i interkulturalnog odgoja koji je u nekim kolama ve vidljiv u podrujima na kojima su prisutne

1

nacionalne manjine. Na multikulturalnim podrujima veina uenika se koluje na jeziku i pismu manjine, to znai da uenici pohaaju nastavu u odvojenim razredima[4].

2

2. Interkulturalni odgoj i obrazovanje pojava, definicija, uzroci2. 1. Znaenje i odreenje pojmovaDa bismo se mogli baviti pojmom interkulturalizma najprije moramo odrediti znaenje korijena rijei interkulturalizam, tj. odgovoriti na pitanje to je to kultura. Danas se pojmu kultura prema nekim autorima pridaje ak vie od 250 razliitih znaenja pa je vrlo teko odabrati definiciju koja e najbolje opisivati pojam kultura. Mi emo se posluiti definicijom fenomena kulture koji je odreen kao itav splet razliitih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih karakteristika koje oznaavaju drutvo ili socijalnu grupu. Ona ne ukljuuje samo umjetnost i knjievnost ve nain ivota, osnovna ljudska prava, sustav vrijednosti, tradiciju i vjeru", koja je odreena na Svjetskoj konferenciji o kulturnoj politici (Mexico City, 1982.) jer smatramo da nam ona moe biti vrlo dobro polazite pri kasnijoj obradi interkulturalnog odgoja i obrazovanja. (Prema Sekuli-Majurec, Intekulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov) Za obradu ove teme takoer e nam znaajni biti pojmovi interkulturalnost i multikulturalnost. Vrlo je vano znati da ta dva pojma nemaju isto znaenje. Multikulturalnost oznaava da na istom podruju postoji vie razliitih kultura, dok nam pojam interkulturalnost naglaava postojanost odnosa meu kulturama i neophodnost meusobne interakcije. (Dr.sc. Elvi PIRL, Suradnja kole i nevladinih udruga u interkulturalnom odgoju i obrazovanju, http://www.ffzg.unizg.hr/hreedc/Zd_Prisl.htm) Ako za neko drutvo kaemo da je multikulturalno to ne mora znaiti da je i interkulturalno. Da bi multikulturalno drutvo bilo i interkulturalno trebao bi postojati i dinamiki suodnos izmeu kultura koja se nalaze na tom podruju. Interkulturalnost oznaava mogunost usporeivanja razliitih miljenja, ideja i kultura na jednom prostoru. Ona nas potie na razmiljanje o psiho-spoznajnim, etnikim, kulturnim i religioznim razlikama. Interkulturalizam nam omoguava da se u konkretnim prilikama doe do suoavanja, komunikacije, meusobnog upoznavanja i vrednovanja, razmjene vrijednosti i modela ivota te drutveno-etikog potovanja. (Prema Marino Ninevi, Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju: Drugi kao polazite)

2. 2. Potreba za interkulturalnim odgojem i obrazovanjemSada kada smo objasnili kljune pojmove rei emo zato su interkulturalni odgoj i obrazovanje danas posebno vani. Dananja svjetska drutva, a isto tako i europska i hrvatska, su sve vie multikulturalna. Glavne razloge multikulturalnosti drutva moemo pronai u sve uestalijim

3

meunarodnim migracijama stanovnitva, razliitim religijskim opredjeljenjima i jaanjem nacionalnih manjina. Znamo iz povijesti da su migracije najee bile uzrokovane ratom ili ekonomskim razlozima. Primjer migracija uzrokovanih ratom je svakako bio i rat na prostoru bive Jugoslavije, zbog kojeg se primjerice u Hrvatsku doselio vei broj Bonjaka. Primjere ekonomskih migracija moemo vidjeti u iseljavanju stanovnitva europskih tranzicijskih zemalja u razvijenije zapadnoeuropske drave u potrazi za boljim ivotnim uvjetima. Sve to utjee na arenilo razliitih kultura na pojedinom prostoru. Za primjer emo dati neka od najvanijih obiljeja multikulturalnog drutva u Europi: pluralizam doprinosa koje druge kulture i civilizacije donose europskim kulturama raspad i globalizacija kulture koja je izazvana novim tehnologijama u podruju komunikacija i informacija jezini i etnokulturalni pluralizam koji je nusproizvod povijesti izgradnje drava u Europi rairenost stanovnitva koja su obiljeena kulturalnom posebnou u nekoliko zemalja Romi (prisutni i u Republici Hrvatskoj) regionalni pluralizam kulturalni pluralizam koji je nastao zbog mijeanja zajednica kroz trajno naseljavanje politikih i ekonomskih migranata, a povezano je s razdobljem kolonizacije i dekolonizacije (npr. useljavanje stanovnika bivih francuskih kolonija u Francusku) doprinosi koje druge kulture i civilizacije donose nacionalnom kulturnom naslijeu raznih europskih zemalja jezik, povijest, gospodarstvo, knjievnost, glazba, obiaji ostaci kulture iz razdoblja kolonizacije u sjeanju ljudi i nainu na koji ljudi doivljavaju jedni druge (neki kolonijalni problemi, rasne i druge predrasude, stereotipi) (Prema Perotti, Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje)

Prostori na kojima se meusobno susreu i dodiruju razliite kulture znaju biti popritem razliitih sukoba, prije svega vjerskih i etnikih. Mnogo je takvih primjera. Sukobi i nerazumijevanje izmeu razliitih pripadnika vjerskih zajednica su uvijek bili aktualni, a u novijoj povijesti su jo vie doli do izraaja. Dogaaj koji je dodatno rasplamsao vjerske sukobe i doveo do vjerske nesnoljivosti izmeu muslimanskog i zapadnog svijeta je svakako bio teroristiki napad 11.9. 2011. na SAD. Nakon toga dogaaja odnosi izmeu Muslimana koji ive u zapadnim zemljama i 4

domaeg stanovnitva su postali jo napetiji. Javilo se veliko nepovjerenje i suzdranost prema Muslimanima koje je zahvatilo razliite aspekte ljudskog ivota. U Francuskoj smo imali prilike vidjeti velike sukobe izmeu pripadnika doseljenika iz bivih francuskih kolonija i policije na ulicama najveih francuskih gradova. Mislimo da ba upravo takvi dogaaji pogoduju stvaranju razliitih predrasuda i nepovjerenja meu ljudima koji su razliitih nacionalnih, vjerskih i kulturnih obiljeja. Upravo u tim situacijama vidimo potrebu za interkulturalnim odgojem i obrazovanjem kojim e se nastojati ukloniti nepovjerenje meu pripadnicima razliitih kultura koji su na neki nain prisiljeni ivjeti jedni meu drugima i stvoriti jedan novi mentalitet koji e uvaavati njihove razlike. Interkulturalni odgoj i obrazovanje bi trebao utjecati na odgoj stavova, sposobnosti, osjeaja, naina postojanja i ophoenja s osobom kulturno razliitom od nas. On bi se trebao temeljiti na ideji kako drutvo u budunosti uiniti boljim, humanijim i u kojem nee vie biti rasizma i dominacije ovjeka nad ovjekom. Interkulturalni odgoj bi se trebao odnositi na svakog ovjeka, a ne samo na uenike, mlade, strane studente i migrante. (Dr.sc. Elvi PIRL, Suradnja kole i nevladinih udruga u interkulturalnom odgoju i obrazovanju, http://www.ffzg.unizg.hr/hreedc/Zd_Prisl.htm) Smatramo ispravnim stajalite da se interkulturalni odgoj treba odnositi na svakog pojedinca, ali smo miljenja da se on posebno treba ticati djece i mladih zato jer je u toj dobi najlake oformiti pozitivne i zdrave stavove. Ako emo djecu i mlade ve u toj dobi nauiti toleranciji prema razliitostima imati emo vie anse da u budunosti ivimo u boljem i mirnijem drutvu. Ali opet trebalo bi osmisliti i naine kako da interkulturalno preodgojimo odrasle koji su po naem miljenju glavni odgovorni za sukobe koji proizlaze iz razliitosti kultura. Temeljna pitanja koja se postavljaju pred svrhu interkulturalnog obrazovanja su: Da li je svrha obrazovanja u svakom pojedincu otkriti i razviti obiljeja koja e ga uiniti slinim drugima? Da li se obrazovanjem pokuava pojedinca ukljuiti u odreene zajednice s posebnom kulturom koje njemu slue kao uzori? Ili da li je obrazovanje proces kojim se nastoji osigurati pravo na postojanje i izraavanje vlastitih obiljeja? (Prema Perotti, Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje) Mi smatramo da bi se interkulturalnim obrazovanjem trebalo postii da pojedinac prije svega razvije toleranciju prema razliitostima drugih i smatramo da bi to onda moglo omoguiti i slobodno izraavanje vlastitih obiljeja.

5

3. Interkulturalni odgoj i obrazovanje u Europi

Za Europu je interkulturalizam postao zanimljivim sedamdesetih godina dvadesetog stoljea. Tada je radna grupa Savjeta za kulturu Europskog savjeta predloila taj koncept kao pristup obrazovanja migranata, te kad su Vijee Europe i Europska zajednica postali svjesni uinaka demografskog rasta, nataliteta i novih doseljenika, stranih zajednica u Europi na multietniko i multikulturalno obiljeje europskih drutava[2]. Koliko je interkulturalizam vaan govori i injenica da je 6.5% europske populacije ine stranci odnosno imigranti to je izraeno brojkom od 32.5 milijuna stranaca [podaci preuzeti sa http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/ product_details/publication? p_product_code=KS-SF-11-034] dok je 1994 kada je pisana knjiga Pledodaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje bilo neto vie od 13 milijuna. Poetkom sedamdesetih kada je zabiljeen znaajan porast djece useljenika pokrenuti su eksperimentalni razredi. Program se sastojao od dvije smjernice. Prva smjernica je bila da se povede rauna o jezinim i pedagokim nedostacima te djece. Tu se prije svega mislilo na nedostatak znanja jezika zemlje u kojoj se sada nalaze i na eventualni nedostatak elementarnog znanja zbog slabosti obrazovnog sustava zemlje iz koje su dola. [1]: Druga smjernica je bila da se vodi briga o jezinom statusu i kulturnom podrijetlu te djece koja su i dalje nastavila govoriti materinji jezik i koja su se i dalje drala tradicije i obiaja zemlje iz koje potjeu. Svrha prve smjernice bila je djecu im lake integrirati u kolu i osigurati njihov uspjeh u za njih novom obrazovnom sustavu To se inilo dopunskom nastavom, posebnim pogodnostima (dvojezina uvodna nastava, izvannastavne aktivnosti), primjerenim nastavnim metodama za uenje jezika zemlje domaina itd. Svrha druge smjernice je bila da djeca zadre svoj kulturni identitet kako bi se u sluaju povratka u njihovu domovinu im lake integrirala. Taj cilj se pokuavao ostvariti uenjem jezika i kulture matinih zemalja. Tu nastavu su uglavnom drali nastavnici iz tih zemalja, ali u sklopu sustava obrazovanja zemlje-domaina. No provoenjem tih ciljeva javili su se mnogi problemi vezani uz definiciju kulture, te pouavanja materinjeg jezika ponekad zbog nedostatka kadra koji bi taj jezik pouavali. Glavno pitanje koje se je nametnulo bilo je Kako takvo pouavanje ugraditi u kole?. Takvi dopunski programi postali su predmetom kritike jer su umjesto da kompenziraju obrazovne manjkavosti i njeguju izvorne identitete uenika, 6

oni su djecu useljenika tretirali kao izdvojene grupe to je dovelo do segregacije i stigmatizacije te djece. Takvi su programi sadravali pretpostavku o migrantskoj djeci kao deficitarnim biima, iji se nedostaci i potrebe pedagoki nastoje ispraviti[6] Zbog tih, a i ostalih problema Vijee Europe odustalo je od takve eksperimentalne nastave za kolovanje djece doseljenika i prelo na ope obrazovanje za sve s kulturnim dodatkom, da bi se otkrile razliitosti u kulturama te razvile sposobnosti i umijea potrebna za meusobni odnos razliitih kultura[1]. U razdoblju od 1977. do 1982. godine grupa strunjaka razvijala je prijedloge za poboljanje obrazovanja djece migranata te za osposobljavanje nastavnika za taj rad. To je rezultiralo modelom zajednikog obrazovanja djece migranata koji je usvojen Rezolucijom Stalne konferencije europskih ministara obrazovanja u Dublinu 1983[1]. Najvaniji rezultat je bio to da obrazovni sustav vie nije morao voditi brigu samo o posebnim potrebama djece migranata, ve je obrazovanje trebalo prilagoditi novim multikulturalnim zahtjevima[6]. Sada se je obrazovanje za razliku od prije orijentiralo na podruje meusobnog suivota i identiteta, to je obuhvaalo i djecu doseljenika i drutvenu veinu. Zbog razliitih kultura i pedagoki zahtjevi su bili razliiti za svaku sredinu. Nieke je saeo deset opevaeih ciljeva interkulturalizma koji su sljedei[6]: 1. Prepoznavanje vlastitog neizbjenog etnocentrizma 2. Ophoenje sa stranim 3. Zasnivanje snoljivosti 4. Prihvaanje etinosti 5. Tematiziranje rasizma 6. Naglaavanje zajednikog, protivno opasnostima etniziranja 7. Poticanje na solidarnost 8. Uvjebavanje oblika racionalnog rjeavanja sukoba odnoenje spram kulturnih sukoba i kulturnog relativizma 9. Osvjetavanje mogunosti uzajamnog kulturnog obogaivanja 10. Tematiziranje mi-identiteta: nadilaenje granice vlastite grupe u globalnoj odgovornosti ili afirmaciji univerzalne humanosti. Prema ovim ciljevima mogli bismo zakljuiti da se interkulturalizam odnosi na sve dijelove obrazovnog i socijalnog sustava. No nita nije tako bajno kako izgleda, te iako su ti ciljevi definirani jo osamdesetih godina prolog stoljea, u praksi je stvar gotovo pa nepromijenjena. 7

Istraivanja pokazuju da ak i tamo gdje se provodi interkulturalni pristup u obrazovanje je esto optereen reputacijom drutvenog aktivizma ili naivnog idealizma, pri emu se njegovi protagonisti nastoje nametnuti ksenofobinom kolskom okruenju[1]. Jo uvijek ne postoji zajedniki europski model interkulturalnog obrazovanja. Nae miljenje je da se jo puno toga treba napraviti u praksi, to zbog sve veeg broja useljenika, to zbog sve izraenijeg mijeanja kultura. U tablicama ispod prikazani su rezultati istraivanja koje je provedeno na 10 zemalja, a odnosi se na elemente interkulturalnog odnosno multikulturalnog obrazovanja. Tablica 1: Elementi interkulturalnog/multikulturalnog obrazovanja za pojedine zemlje I

vedskaZasebni programi na jezicima nacionalnih manjina Manjinski jezik kao prvi ili drugi jezik u kombinaciji s veinskim Materinski jezik za uenike stranog porijekla(opcional ni dodatni predmet) Vrijednost kulturne raznolikosti kao naglaeni element kurikuluma Obrazovanje etnikih/nacionaln ih manjina kao naglaeni element kurikuluma (opi ciljevi, temeljne vrijednosti, izdvojene odredbe) Manjinsko obrazovanje i potovanje kulturne razliitosti kao izdvojeni nastavni/didaktik i princip Dominantni diskurs u smislu

Finska

Norveka

kotska

IrskaNastava na izvornom irskom jeziku u kombinaciji s engleskim jezikom NE

DA

DA

NE

NE

DA

DA

DA

NE

DA

DA

NE

NE

NE

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

NE

NE

NE

DA

NE

NE

NE

Multikulturalizam ouvanje

Multikulturaliz -am ouvanje

Multikultural -izam

Liberalizam: tolerancija

Liberalizam: tolerancija

8

oblikovanja manjinskih identiteta

raznolikosti

raznolikosti

ouvanje raznolikosti

razliitosti kao individualno pravo

razliitosti kao individualno pravo

9

Tablica 1: Elementi interkulturalnog/multikulturalnog obrazovanja za pojedine zemlje II

EngleskaZasebni programi na jezicima nacionalnih manjina Manjinski jezik kao prvi ili drugi jezik u kombinaciji s veinskim Materinski jezik za uenike stranog porijekla(opcion alni dodatni predmet) Vrijednost kulturne raznolikosti kao naglaeni element kurikuluma Obrazovanje etnikih/nacional nih manjina kao naglaeni element kurikuluma (opi ciljevi, temeljne vrijednosti, izdvojene odredbe) Manjinsko obrazovanje i potovanje kulturne razliitosti kao izdvojeni nastavni/didakti ki princip Dominantni diskurs u smislu oblikovanja manjinskih identiteta NE

AustrijaNE

Njemaka (NRW)NE

MaarskaDA

SlovenijaDA

NE

NE

NE

NE

NE

NE

DA

DA

NE

NE

DA

DA

DA

NE

NE

NE

DA

DA

DA

DA

NE

DA

DA

NE

NE

Liberalizam: tolerancija razliitosti kao individualno pravo

Interkulturali -zam: intekultural ne kompetencije za sve uenike

Interkulturalizam: intekulturalne kompetencije za sve uenike

-

-

10

Prema tablici moemo vidjeti da najbolji oblik interkulturalnog obrazovanja imaju Finska i vedska, dok su najloiji Engleska, Maarska i Slovenija. Slovenija i Maarska s obzirom na kasniji ulazak u Europsku uniju jo uvijek nemaju europski prilagoen obrazovni sustav, no za jednu multikulturalnu zemlju kao to je Engleska nezamislivo je da ima tako malo interkulturalnih elemenata u svom obrazovnom sustavu. Po naem miljenju jedan od glavnih razloga zato je u Engleskoj u obrazovanje ukljueno tako malo interkulturalnih elemenata je to to je ona bila jaka kolonijalna sila koja je imala obiaj svoju kulturu nametati drugima, a i to to je engleski jezik prihvaen kao meunarodni jezik sporazumijevanja. Autori istraivanja podijelili su kurikulumske elemente na osnovi zastupljenosti u tri tipa koje su nazvali liberalni, multikulturalni i interkulturalni pristup. Prema tablici Maarska i Slovenija ne spadaju ni u jedan od tih tipova. Kurikulumi liberalnih zemalja ne predviaju posebne programe na jezicima nacionalnih manjina ili interkulturalno/multikulturalno obrazovanje kao izdvojeni didaktiki pristup. Liberalizam oituje relativno neutralno koncipiranje kulturne razliitosti, u sklopu kojega se pitanje priznavanja manjinskih identiteta smjeta u iri sklop potovanja ljudskih prava i uvrijeenih liberalno-demokratskih principa, a obrauje prvenstveno kroz ope ciljeve obrazovanja[6]. Tipian predstavnik liberalizma je Irska. Drugu skupinu ine skandinavske zemlje iji se pristup naziva multikulturalizam. Multikulturalni pristup bazira se na transferiranju kulturne razliitosti u opeobrazovne i predmetne ciljeve. Isto tako u tim obrazovnim sustavima prisutni su posebni programi na jezicima manjina, a isto tako i dodatni programi u kojima se manjinski jezik ui kao prvi ili drugi materinski jezik u kombinaciji sa veinskim jezikom. U programima ovih zemalja naglaava se multikulturalni karakter drutva te se posebna pozornost naglaava na razvoju i priznavanju manjinskih kultura i identiteta, kako useljenikih tako i domicilnih[ibid.]. Mogli bismo rei da su skandinavski obrazovni sustavi najbolje prilagoeni, to ni ne udi s obzirom da je i sveukupna politika tih zemalja uzor socijalne pravednosti i liberalizma. Kao jedan podatak koji je zanimljiv, a vezan je uz ovu temu je to da je vedska prije imala 15 priznatih jezika, no danas ih ima 12 koje ine: vedski (nacionalni), finski, junolaponski, kalo-finski romski, lule laponski, pite laponski, sjevernolaponski, tavringerski romski, tornedalski finski, ume laponski, vlaki romski i vedski znakovni jezik[7]. Jo jedan zanimljiv podatak je da Rusija u Europskom dijelu ima 60 priznatih jezika od kojih je 58 ivuih, dok ih u cijeloj Rusiji ima 105 od kojih je 100 ivuih[ibid.]. Treu grupu zemalja ini interkulturalni pristup. U to grupu spada Austrija i Njemaka, zapravo samo savezna pokrajina Nordhein-Westfalen. Taj pristup oituje se u naglaavanju vrijednosti kulturne raznolikosti, te posebnu panju pridaje posebno izvedenim oblicima uenja u kojima je 11

naglasak na interkulturalnoj komunikaciji i stjecanju interkulturalnih kompetencija za sve uenike. Iako je taj pristup veoma slian multikulturalnom pristupu vei je naglasak uzajamne veze izmeu kultura, a manje se naglaavaju kulturne razlike[6]. Posebno se istie zajedniko uenje te razumijevanje i usvajanje kulturno-specifinih i zajednikih vrijednosti uenika iz razliitih kultura. U Austriji kolu pohaaju mladi iz vie od 160 zemalja svijeta, te je, zbog toga to vie od 10% takvih uenika govori iskljuivo ili djelomice neki drugi jezik osim njemakog, nastava organizira na materinskom jeziku. Nastavu nudi Ministarstvo kolstva, a prisustvovanje nastavi je dobrovoljno. Najvei broj uenika, koji za materinski jezik imaju neki drugi, govori turskim, bonjakim, hrvatskim, srpskim, albanskim i rumunjskim jezikom. Nastava se nudi u obaveznim kolama ije obrazovanje traje devet godina, a u veim gradovima i na nivou srednjih kola. U kolskoj godini 2006/07 iz bekih su kola izali prvi uenici koji su maturirali na materinskom turskom jeziku[8]. Isto tako u Gradiu postoje hrvatske dvojezine kole. Za potrebe obrazovanja pripadnika hrvatske nacionalne manjine u Gradiu, temeljem Programa suradnje u podruju kulture i obrazovanja izmeu Republike Hrvatske i Republike Austrije za razdoblje od 2010. 2012. godine, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta upuuje dva asistenta u nastavi hrvatskoga jezika u dvojezine kole u eljeznom i Borti[9]. U Beu je isto tako otvorena Prva dopunska hrvatska kola u kojoj e djeca moi pohaati nastavu hrvatskog jezika i drugih predmeta kako bi im se pribliila kultura i povijest domovine. U koli e se raditi po nastavnom programu hrvatskog Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta koje podupire kolu [10]. Djeca doseljenika, a i ostali stanovnici Europskih zemalja shvatili su da se raspala odreena koncepcija kulture, nacije i dravljanstva zbog toga to je prije kulturu odreivala odreena nacija odnosno religija unutar jedne drave, dok danas kulturu ine imbenici vie nacija i religija. Kulturna razliitost postala je jednim dijelom europske svakodnevnice o emu svjedoi i sve vei broj molbi strunog i upravnog osoblja za dodatno kolovanje koje e im omoguiti da bolje razumiju drugu kulturu i da se prema njoj primjerenije odnose[1]. Nazonost djece useljenika prisilila je kole da prilagode pedagoke i didaktike pristupe obrazovanju kako bi premostili jaz izmeu kole, obitelji i drutva s jedne i nastavnih sadraja s druge strane[ibid.]. Trebalo bi voditi rauna o tome da Europa ne postane nepromjenjiva cjelina nacionalnog i etnikog sastava njezinog stanovnitva, ve da u svoju kulturu ukljui kulture svih nacija koja su u posljednjih trideset godina kroz migracije postala dijelom Europe.

12

4. Interkulturalni odgoj i obrazovanje u HrvatskojHrvatska je kao i ostale Europske zemlje multikulturalna drava. Tome svjedoe i podaci iz posljednjeg popisa stanovnitva iz 2001. godine (slubeni iz 2011. jo nisu objavljeni). Tako da uz Hrvate koji ine gotovo 90% stanovnitva Republike Hrvatske u Hrvatskoj ive i pripadnici sljedeih nacionalnih manjina: Albanci, Austrijanci, Bonjaci, Bugari, Crnogorci, esi, Maari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumunji, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Srbi, Talijani, Turci, Ukrajinci, Vlasi, idovi. (http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html) Isto tako Hrvatska je i vjerski pluralna zemlja. Uz pripadnike Katolike crkve kojih je najvie (87,83%), u Hrvatskoj ive jo i pripadnici Grkokatolika, Islamske vjerske zajednice, idovske vjerske zajednice, Adventistike crkve, Baptistike crkve, Evangelike crkve, Jehovinih svjedoka, Kalvinistike crkve, Metodistike crkve, ostalih vjera, ali i ateisti. (http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_02_02/H01_02_02.html) Za razliku od veine ostalih europskih zemalja Hrvatska ima jo poprilino homogenizirani etniki i vjerski sastav, ali to ne znai da u Hrvatskoj nema problema koji proizlaze iz kulturalnih, etnikih i vjerskih razliitosti. tovie ima ih poprilino. U Hrvatskoj, multikulturalizam kao pokret nametnuo je dva osnovna pravca u pristupu tom fenomenu. Prvi pristup je jaanje i stvaranje hrvatskog kulturnog identiteta iz razloga to je on dugo vrijeme bio potiskivan tijekom nae povijesti, a drugi je stvaranje uvjeta za kulturni pluralizam koji e pronicati vrijednosti meusobnog razumijevanja, dijaloga, tolerancije te vjetine ivljenja u razliitostima. Cilj je postii novu koncepciju ureenja odnosa koja je karakteristina za multikulturalna drutva, zatim da se postigne integracija svih skupina unutar demokratskog ureenja, ali da se ne izgube obiljeja nacionalnih kultura. (Sekuli-Majurec, A: Interkulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov) to se tie postizanja meusobnog razumijevanja, dijaloga te vjetine u razliitostima Hrvatska ima jo uvijek poprilino problema, prvenstveno sa srpskom nacionalnom manjinom. U ne tako davnoj hrvatskoj povijesti, Hrvatska se morala izboriti za svoju samostalnost u Domovinskom ratu, pri emu je velik broj pripadnika srpske nacionalnosti koji su ivjeli u Hrvatskoj pokuao to sprijeiti oruanom pobunom. Posljedice tog rata su jo uvijek ive za one pojedince koji su u njemu morali sudjelovati i stoga na neki nain moemo razumjeti zato odnosi izmeu Hrvata i Srba u Hrvatskoj i dalje nisu na zadovoljavajuoj razini. Poseban primjer grada u Hrvatskoj u kojem ti odnosi nisu ni priblino na zadovoljavajuoj razini je Vukovar. U Vukovaru i danas ivi 13

mnogo Srba. Naalost u tom gradu djeca, od kojih se velika veina nije ni rodila kada se rat odvijao, ne pohaaju zajedno nastavu u razredu, esto niti ne idu u iste smjene, a u nekim sluajevima niti u iste zgrade. Naalost znaju se dogoditi i tunjave izmeu djece Hrvata i djece Srba, ak su i nastavnici u zbornici podijeljeni na hrvatsku i srpsku stranu. Pa si postavljamo pitanje kako oekivati od djece da se slau zajedno ako to ne moemo oekivati od odraslih ljudi kojima je jo k tome zadatak da odgajaju tu djecu. Ali vjerojatno korijen problema lei ba u roditeljima te djece jer djeca se ne sjeaju rata, oni znaju samo one prie kojima ih pune njihovi roditelji. Pogrdni grafiti i dan danas se pojavljuju na ulicama Vukovara. http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=154862 Ali da ne bude sve tako crno, u posljednje vrijeme kako se pribliavamo ulasku u Europsku uniju, pokazalo se i vie razumijevanja za rjeavanje tih problema. Jedan od projekata kojim se nastoje rijeiti ti problemi je Prui ruke preko granice identitet i kulturna batina dunavske regije kojemu je cilj osnaivanje meuetnikog dijaloga i prekogranine suradnje izmeu mladih u poslijeratnim i multietnikim zajednicama istone Hrvatske i zapadne Vojvodine kao osnova za socijalno oivljavanje ratom naruenih odnosa u dunavskoj regiji i jaanja procesa demokratizacije na putu k Europskoj uniji. Taj projekt provode Nansen dijalog centar (Osijek) i Centar za omladinski rad (Novi Sad) u suradnji s opinama Tompojevci i Ba. Projekt je financiran iz sredstava dobivenih od Europske unije. Osim tog projekta valja spomenuti i projekt "Zajednika prolost-zajednika budunost". Uenici su u tom projektu ukljueni u izvannastavne aktivnosti u kojima ue o vlastitom identitetu i kulturi, ali isto tako i o kulturi i batini svih naroda koji ive u njihovoj zajednici. U tom projektu kojeg je uz Europsku uniju financirao i Ureda za Udruge Vlade Republike Hrvatske sudjelovale su gotovo sve osnovne kole s vukovarskog podruja. http://nansen-dialogue.net/ndcosijek/index.php?option=com_content&view Republika Hrvatska isto tako treba voditi rauna i o posebnim pravima na odgoj i obrazovanje koje imaju pripadnici nacionalnih manjina. U skladu s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina te Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na odgoj i obrazovanje na svom jeziku i svom pismu. Oni se imaju pravo obrazovati na materinskom jeziku na svim stupnjevima obrazovanja od predkolskog do visokokolskog. Smatramo da je to pozitivna stvar jer to je jedan od najboljih naina ouvanja vlastitog nacionalnog identiteta. U Hrvatskoj pripadnici nacionalnih manjina svoje ustavno pravo na obrazovanje i odgoj mogu ostvariti prema trima osnovnim modelima i posebnim oblicima kolovanja:

14

1. Model A nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina 2. Model B dvojezina nastava 3. Model C njegovanje kulture i jezika 4. Posebni oblik nastave u kojem se jezik nacionalne manjine ui kao jezik sredine 5. Posebni oblici nastave tipa: ljetna kola, zimska kola, dopisno-konzultativna nastava 6. Posebni programi za ukljuivanje djece romske populacije u odgojno-obrazovni sustav Pripadnici nacionalnih manjina imaju sami pravo predloiti i odabrati odgovarajui program. Primijetili smo da se na internet stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta mogu pronai nastavni planovi i programi za pripadnike eke, talijanske, maarske i talijanske nacionalne manjine. (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3154) to se tie odgoja i obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina smatramo da u Hrvatskoj najvie problema imamo s obrazovanjem pripadnika romske nacionalne manjine. U razgovoru sa profesorom jedne osnovne kole s podruja Meimurske upanije iju kolu pohaa vei broj uenika romske nacionalne manjine saznali smo da su uvjeti rada s tom djecom gotovo nemogui. Glavni razlog tome je to oni ne poznaju dovoljno hrvatski jezik te je njihov kuni odgoj kao to je ope poznato izuzetno lo. Samim time to utjee i na efikasnost odgoja i obrazovanja ostale djece u razredu. Postoje i zasebni razredni odjeli koje pohaaju samo pripadnici romske nacionalne manjine, ali tendencija je Akcijskog plana Desetljea za ukljuivanje Roma 2005.-2015. (neto kasnije o tome) da se broj razrednih odjela koje pohaaju samo romska djeca smanji tako da se povea broj razrednih odjela u kojima su romski uenici integrirani. Mi svakako podravamo takvu inicijativu kojom se nastoji postii bolja integracija Roma u nae drutvo, ali smatramo da djeca koja e morati pohaati takve mjeovite razrede nee stei jednaku koliinu obrazovanja kao njihovi vrnjaci u razrednim odjelima u kojima nee biti problema s ponaanjem s kojima e se susresti djeca mjeovitih razreda. Kao to smo maloprije spomenuli postoji Akcijski plan Desetljea za ukljuivanje Roma 2005.-2015. u koji su jo osim Hrvatske ukljuene Bugarska, eka, Maarska, Makedonija, Rumunjska, Slovaka, Srbija i Crna Gora. Cilj plana je poduzimanja mjera za poboljanje uvjeta ivota romske nacionalne manjine i njihovog ukljuivanja u drutveni i javni ivot. Hrvatska u postizanju tog plana pomae sa sufinanciranjem boravaka romske djece u predkolskim programima odgoja i obrazovanja, poveavanjem razrednih odjela s integriranom romskom djecom, davanjem stipendija romskim srednjokolskim uenicima i

15

studentima i sl. Izvjetaji koje smo mi imali prilike pogledati na Internet stranicama Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta pokazuju da se vidi odreeni napredak. To se vidi po veem broju romske djece koja su ukljuena u predkolske, osnovnokolske i srednjokolske programe. (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=3156) Kao to smo spomenuli osposobljavanje osobe za suivot u multikulturalnom drutvu je pedagoki zadatak. To je zadatak kojeg e u okviru odgojno-obrazovnog sustava izvravati odgojitelji u vrtiima, nastavnici u kolama, ali i profesori na fakultetima. Pa se mi u Hrvatskoj imamo pravo pitati da li nai odgojitelji, nastavnici i profesori posjeduju interkulturalne kompetencije. To jest da li oni imaju umijee uspjene verbalne i neverbalne komunikacije, da li dobro poznaju svoju i druge kulture, da li imaju tematikom autorica sposobnost potivanja, razumijevanja i prihvaanja uenika koji pripadaju drugim kulturama i slino. Pronali smo jedan znanstveni lanak koji se bavi upravo tom Vesnice Mlinarevi i Maje Brust Nemet: Posjeduju li budui uitelji interkulturalne kompetencije za rad u izvannastavnim aktivnostima. U svojem istraivanju koje su provele analizom sadraja integriranih sveuilinih preddiplomskih i diplomskih studija za kolskoga uitelja u Osijeku, Rijeci, Zadru i Splitu dole su do zakljuka da Uiteljski fakultet u Osijeku broji 18 kolegija koji u svom sadraju imaju interkulturalne elemente, Uiteljski fakultet u Splitu 3 kolegija, Uiteljski fakultet u Zadru 6 kolegija, dok Uiteljski fakultet u Rijeci 9 kolegija. (Vesnice Mlinarevi i Maje Brust Nemet: Posjeduju li budui uitelji interkulturalne kompetencije za rad u izvannastavnim aktivnostima.) Drago nam je da su visokokolske institucije u Hrvatskoj prepoznale probleme koje nosi multikulturalnost dananjeg drutva.

16

5. Interkulturalizam kao metodologijski izazov

Ve smo pisali o interkulturalizmu u Europi te o interkulturalizmu u Hrvatskoj a sada emo se vie orijentirati na provoenje interkulturalizma u kolama te na neke ope smjernice za provoenje metodologije koja je prilagoena interkulturalizmu. U mnogim dokumentima definirano je to bi trebalo napraviti , ali nije definirano kako bi to trebalo napraviti. Tako UNESCO u svojem dokumentu UNESCO GUIDELINES ON INTERCULTURAL EDUCATION daje principe i smjernice interkulturalnog obrazovanja. Ti principi su sljedei[12]: 1. Interkulturalno obrazovanje potuje kulturni identitet uenika kroz pruanje kulturno primjerenih i odgovarajuih kvaliteta obrazovanja za sve. 2. Interkulturalno obrazovanje prua svakom ueniku kulturna znanja, stavove i vjetine potrebne za postizanje aktivnog i potpunog sudjelovanja u drutvu. 3. Interkulturalno obrazovanje prua svim uenicima znanje o kulturi, stavove i vjetine koje im omoguuju da doprinose potovanju, razumijevanju i solidarnosti izmeu pojedinaca, etnikih, socijalnih , kulturnih i religijskih grupa i nacija. UNESCO u svojem dokumentu daje neke smjernice za metodologiju koja bi se trebala provoditi da se zadovolje gore navedeni principi. No to smjernice su po naem miljenju jo uvijek odnose na to to bi trebalo raditi, a ne kako. Tako za provoenje prvog principa navode sljedee metode uenja[ibid.]: 1. Treba primjenjivati one metode koje su kulturalno primjerene, npr. kroz integraciju tradicionalnih pedagogija i koritenje tradicionalnih oblika medija kao to su: prianje pria, kazalite, poezija i pjesme(misli se glazbene). 2. Takoer te metode trebaju biti bazirane na praktinim i kontekstualnim tehnikama uenja koje ukljuuju: aktivnosti koje su rezultat kolaboracije sa kulturnim ustanovama; izleti i posjeti lokacijama i znamenitostima i produktivne aktivnosti koje su povezane sa drutvenim, socijalnim, kulturalnim i ekonomskim potrebama.

17

Isto tako UNESCO sugerira razvoj kulturalno primijenjenih metoda ocjenjivanja. Pritom se valjda misli na to da neemo nekoga ocijeniti viom ili niom ocjenom samo zbog toga to je pripadnik nacionalne manjine, jer mi ne vidimo to bi drugo mogle biti kulturalno primijenjene metode ocjenjivanja. Za provoenje drugog principa UNESCO sugerira sljedee[ibid.]: 1. Promovirati uenikovo aktivno sudjelovanje u obrazovnom procesu. 2. Integriranje formalnih i neformalnih, tradicionalnih i modernih metoda uenja. 3. Promicati aktivno okruenje za uenje, npr. kroz odvijanje konkretnih projekata da bi se demistificiralo knjino-orijentirano znanje, te da se ljudima prui osjeaj povjerenja te da steknu kulturalne vjetine kao to je komuniciranje i suradnja s drugima. Za provoenje treeg principa dane su sljedee metode[ibid.]: 1. Tretiranje batine i doprinosa razliitih etnikih grupa sa dostojanstvom, integritetom i znaajem. 2. Pridonositi uenju u ravnopravnom kontekstu 3. Odgovarati na nauene vrijednosti (pretpostavljamo da se tu radi o promjenjivim vrijednostima odreene kulture ukoliko one ograniavaju drugu kulturu) 4. Pridonositi interdisciplinarnim projektima. Ukratko moe se vidjeti da je UNESCO to sve lijepo napisao, ali je naalost u stvarnom ivotu to ponekad (veinom) teko provoditi. Konkretne primjene i razraenu metodologiju provoenja interkulturalne nastave u osnovnim kolama pronali smo u knjizi Intercultural Education In The Primary School. U toj knjizi isto se naglaava vanost aktivnog uenja te ga se opisuje na sljedei nain[13]: Angaira djecu fiziki, kognitivno i emocionalno. Promovira akciju, s time da djeca naue prepoznati vlastiti kapacitet i efikasnost. Stavlja djecu u centar procesa uenja te osigurava da je sadraj relevantan za njihove vlastite ivote te da je poticajan.

18

Zahtijeva atmosferu povjerenja i podrke da bi se osiguralo da djeca sudjeluju te da se osjeaju sigurno u izraavanju vlastitih pogleda ili iskuavanja novih vjetina.

Jedan od glavnih razloga zato se inzistira na aktivnom uenju je taj da djeca ue u suradnji sa ostalima, te se tako lake usauju vrijednosti koje ukljuuju potivanje drugih i toleranciju. U knjizi je navedeno vie primjera za razliita podruja obrazovanja, a mi smo se odluili za primjer koji se odnosi na jezik jer se moe primijeniti i u hrvatskim kolama za nastavu hrvatskog jezika, a mi smo primjer povezali i s nastavom informatike, dok je u originalu primjer raen za engleski jezik. Isto tako smo uzeli primjer koji se odnosi na djecu viih razreda osnovne kole zbog toga to emo jednog dana moda raditi upravo s takvom djecom Tablica 2: Primjer za provoenje interkulturalne metodike TemaNit vodilja

Ja i okolicaRazvijanje (aktivnog op.prev.) graanstva

Razvijanje kognitivnih mogunosti kroz jezikRazjanjavanje misli kroz pisanje. Usmeno izraavanje: razvijanje kognitivnih sposobnosti kroz usmeno izraavanje. Hrvatski jezik Peti i esti razredi.

Podruje kurikuluma Razina ciljevi Pristup metodologije

Pomoi djeci da prepoznaju i razumiju ulogu individua i razliitih grupa u zajednici. i Istraivanje lokalne zajednice, odluivanje za odgovarajue akcije, pisanje (ureivanje). Kroz angairanje u akcije koje bi trebale neto promijeniti djeca su smjetena u centar procesa uenja. Kroz taj proces mogu nauiti vjetine primjerenog aktivizma kao to je pisanje pisma, pokretanje peticije, postavljanja pitanje itd., te mogu nauiti kako se nositi sa preprekama na koje nailaze putem kao to je ignoriranje lokalnih vlasti, te tako razvijaju osjeaj za vlastitu efikasnost kroz ono to postignu. Ovakav pristup moe se primijeniti na vie lekcija. 1. Djeci se postavlja pitanje to bi htjeli promijeniti u lokalnoj zajednici, npr. da li bi trebalo vie igralita ili da li bi trebalo plonike prilagoditi slijepima ili pristupanijima invalidima ili postavljanje koeva za stare baterije. Zatim bi trebalo prodiskutirati o njihovim odgovorima, vodei diskusiju u smjeru da se identificiraju realni ciljevi, te napraviti listu onih koji za njih imaju najvei prioritet. 2. Diskutirati sa djecom to bi konkretno trebalo promijeniti, te kako se osjeaju u vezi sa trenutnom situacijom. Tada bi trebalo razviti rjenik (vokabular) dostatan za pisanje pisma.

Metodologija

19

3. Pokazati djeci kako izgleda formalno pismo (koji se izrazi koriste, gdje ide adresa itd.) te im dati zadatak da napiu prvi predloak pisma koje e slati lokalnim vlastima. Ohrabriti ih da iznesu svoje ideje na papir bez da se previe zamaraju gramatikom i pravopisom. 4. Uitelj tada savjetuje svako dijete pojedinano, potiui ih da izraze vlastite ideje kroz ispitivanje i predlaganje rjeenja. 5. Svako dijete preuredi svoje pismo u skladu sa zadanom formom ovog puta vodei brigu o tome da bude gramatiki i pravopisno ispravno te da bude uredno (naa je ideja da se djecu potakne da prepiu pismo koristei se raunalom jer bi se tako dodatno aktivirali i spojili to s nastavom informatike op.prev.). Pisma se zatim kopiraju te poalju nadlenoj osobi odnosno instituciji. Kopije pisama se zadravaju i mogu kasnije biti izloena (na razrednom pano-u ili nekom kolskom panou op.prev.). 6. Kada se dobije odgovor na pisma moe se s djecom prodiskutirati dobivene odgovore ili ako se odgovor ne dobije tada se opet moe pokrenuti diskusija o novim aktivnostima (npr. obraanje drugim Dodatne aktivnosti institucijama kao to su novine). Pozitivne promjene ili potrebe za promjenom mogu se dokumentirati fotografijama. Djeca isto tako mogu istraivati ostale oblike aktivizma, kao to je dizajniranje plakata (u sklopu likovne kulture) ili istraivanje protestnih pjesama.

Ono to iz ovog primjera pridonosi razvoju interkulturalnosti je to da se naglaava da ivimo u zajednicama te da neke stvari dijelimo s drugim ljudima, raditi na boljem razumijevanju ljudskih prava, razjanjavanje to su ta prava, te kako ih moemo sprovesti u djelo[13]. Isto tako jedan od vanijih dijelova ovog primjera je diskusija ukljuuju[ibid.]: Kooperativne vjetina kao to su postavljanje pitanja te aktivno i pasivno sluanje Naizmjenini doprinosi uenika Prepoznavanje vrijednosti razliitih pogleda i odnoenje sa sukobima na neosoban nain (da se drugaije miljenje drugih ne shvaa kao osobni napad op. prev.). Najvanija stvar kod diskusije je da se djeca osjeaju sigurno te da imaju podrku drugih. Djeca se trebaju osjeati da mogu izrei svoje miljenje, iako drugi moda to miljenje ne ele uti[ibid.]. Tako moemo esto biti svjedoci nekog problema kojeg svi vide, ali nitko ne eli naglasiti probleme zbog straha od stigmatizacije ili marginalizacije u drutvu (mi smo to nazvali efekt koja razvija stavove i potrebne vjetine koje

20

carevog novog ruha). Isto tako smo esto svjedoci premlaivanja novinara koji su pisali o neemu o emu nisu smjeli pisati ili o sluajevima takozvanih zvidaa koji nerijetko od uglednih osoba u drutvu spadnu na marginu drutva. Zbog toga bi djecu ve u osnovnoj koli trebalo upoznavati sa ljudskim pravima te nainom njihova provoenja. Djeca bi se takoer trebala suoiti sa netonim, uvredljivim ili neprijateljskim izjavama, i to na nain da ostanu kod ispravnog i pozitivnog miljenja i stava iako su izazvani takvom provokacijom. U ozraju u kojem se djeca ne osjeaju sigurno iznositi svoje stavove i miljenje, oni bi mogli imati i netono i diskriminativno miljenje o ili prema drugima, no to uitelj ne bi mogao promijeniti i prodiskutirati odnosno izazvati tonost odnosno ispravnost takvog miljenja.

21

Zakljuak

22

Literatura1. Perotti, A. : Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje, Zagreb, Educa 2. Ninevi M.: Interkulturalizam u odgoju i obrazovanju: Drugi kao polazite,Nova prisutnost 7 (2009) 1, 59-84 3. Sekuli-Majurec, A: Interkulturalizam u obrazovanju kao metodologijski izazov, Drutvena istraivanja, Vol. 5 No.5-6(25-26), Zagreb, Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar 4. http://nansen-dialogue.net/ndcosijek/index.php?option=com_content&view= article&id=412&Itemid=497&lang=hr 5. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/publication? p_product_code=KS-SF-11-034 6. Puzi S.: INTERKULTURNO OBRAZOVANJE UEUROPSKOM KONTEKSTU: ANALIZA KURIKULUMA ODABRANIH EUROPSKIH ZEMALJA, Metodika 15 Vol. 8, br. 2, 2007, str. 373-389 7. http://www.ethnologue.com/show_country.asp?name=SE 8. http://hr.wikipedia.org/wiki/Obrazovanje_u_Austriji 9. http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2117 10. http://www.anno93.at/Arhiva/U%20Becu%20otvorena%20prva%20Hrvatska %20djecija%20skola.htm 11. http://www.dzs.hr 12. UNESCO GUIDELINES ON INTERCULTURAL EDUCATION 13. Tormey R.: Intercultural Education In The Primary School

23

24