Tematsko izvješće Uvozni postupci: nedostatci u pravnom okviru i nedjelotvorna provedba utječu na financijske interese EU a

(u skladu s člankom 287. stavkom 4. drugim podstavkom UFEU a)

HR 2017. BR. 19

1977 - 2017

U tematskim izvješćima Suda iznose se rezultati revizija koje su provedene za politike i programe EU-a ili teme povezane s upravljanjem u posebnim proračunskim područjima. U odabiru i osmišljavanju takvih revizijskih zadataka Sud nastoji postići što veći učinak uzimajući u obzir rizike za uspješnost ili usklađenost, vrijednost predmetnih prihoda ili rashoda, predstojeće razvojne promjene te politički i javni interes.

Revizorski tim

Ovo izvješće izradilo je IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Suda Baudilio Tomé Muguruza i koje je specijalizirano za područja reguliranja tržišta i konkurentnog gospodarstva. Reviziju je predvodio član Suda Pietro Russo, a pri izradi izvješća potporu su mu pružali voditeljica njegova ureda Chiara Cipriani, ataše Benjamin Jakob, glavni rukovoditelj Paul Stafford i voditelj radnog zadatka Carlos Soler Ruiz. Revizorski tim činili su Dan Danielescu, Maria Echanove, Josef Edelmann, Benny Fransen i Francois Gautier.

Slijeva nadesno: Paul Stafford, Dan Danielescu, Benjamin Jakob, Maria Echanove, Benny Fransen, Pietro Russo, Josef Edelmann, Chiara Cipriani, Carlos Soler Ruiz.

2

SADRŽAJ

Odlomak

Pokrate

Pojmovnik

Sažetak I. – XII.

Uvod 1. – 21.

Opseg revizije i revizijski pristup 22. – 24.

Opažanja 25. – 141.

Postojećim sustavom ne stavlja se naglasak na važnost carina kao izvora financijskih sredstava za proračun EU-a 25. – 40.

Komisija nije procijenila koliki je manjak sredstava prikupljenih od carina 26. – 28.

Države članice odvraćaju se od obavljanja carinskih provjera 29. – 32.

Nedovoljno financiranje transeuropskih sustava IT-a moglo bi dovesti do kašnjenja u provedbi Carinskog zakonika Unije 33. – 38.

Financiranje carinske infrastrukture država članica u okviru akcijskog programa Hercule nije uvijek povezano sa zaštitom financijskih interesa EU-a 39. – 40.

Alati i programi EU-a za razmjenu carinskih informacija i povećanje suradnje još nisu dosegnuli svoj puni potencijal 41. – 69.

EU je uspostavio obećavajuće kanale za razmjenu informacija među državama članicama te između Komisije i država članica, no postoje nedostatci u njihovoj strukturi i uporabi 42. – 55.

Poboljšava se suradnja i razmjena informacija sa zemljama koje nisu članice EU-a 56. – 61.

Akcijskim programima EU-a pojačane su razmjena znanja i suradnja među državama članicama, ali nije djelotvorno zajamčeno ujednačeno djelovanje svih carinskih uprava 62. – 69.

Europska unija ostvarila je pozitivan pomak prema postizanju ujednačene primjene carinskog zakonodavstva 70. – 88.

Integrirana tarifa Europske unije, ukupno gledajući, jamči ujednačenu primjenu tarifnih mjera 72. – 81.

3

Komisija je provela preporuke Suda u vezi s obvezujućom tarifnom informacijom 82. – 84.

Još ne postoje odluke o određivanju vrijednosti na razini EU-a 85. – 88.

Države članice nemaju ujednačen pristup carinskim provjerama uvozne robe, što dovodi do nedovoljnog plaćanja carine 89. – 110.

Nepostojanje ujednačenog pristupa carinskim provjerama prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne utječe na odabir države članice uvoza 91. – 104.

Države članice imaju različite pristupe suzbijanju prijevara u vezi s podrijetlom ili razvrstavanjem robe 105. – 107.

Države članice imaju različit pristup primjeni sankcija 108. – 110.

Postoje propusti u carinskim provjerama uvozne robe 111. – 141.

Države članice ne provode provjere prije dolaska robe kojima bi se štitili financijski interesi EU-a 114. – 115.

Države članice ne provode uvijek provjere koje im preporučuju njihovi sustavi upravljanja rizicima 116. – 118.

Većim brojem naknadnih provjera ne nadoknađuje se smanjenje broja provjera pri puštanju u promet u okviru pojednostavnjenih postupaka 119. – 125.

Naknadnim provjerama rijetko se obuhvaća roba koja se uvozi u druge države članice 126. – 131.

Nedovoljne provjere oslobođenja od carine za pošiljke male vrijednosti dovode do nedovoljnog plaćanja carine 132. – 141.

Zaključci i preporuke 142. – 149.

Prilog I. – Revizijski pristup Suda na razini Komisije

Prilog II. – Revizijski pristup Suda na razini država članica

Odgovor Komisije

4

POKRATE

AFIS: Informacijski sustav za borbu protiv prijevara

BND: bruto nacionalni dohodak

CIS: carinski informacijski sustav

CRMS: zajednički sustav upravljanja carinskim rizicima

CZU: Carinski zakonik Unije

EP: Europski parlament

EU: Europska unija

GU BUDG: Glavna uprava za proračun

GU TAXUD: Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju

JCD: jedinstvena carinska deklaracija

OECD: Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj

OLAF: Europski ured za borbu protiv prijevara

OTI: obvezujuća tarifna informacija

PDV: porez na dodanu vrijednost

SMS: sustav upravljanja primjercima

TARIC: integrirana carinska tarifa Zajednice

TVS: tradicionalna vlastita sredstva

WCO: Svjetska carinska organizacija

ZIC: Zajednički istraživački centar

5

POJMOVNIK

Carinska deklaracija: isprava u kojoj osoba u propisanom obliku i na propisani način izražava

želju da se za određenu robu pokrene određeni carinski postupak, po potrebi uz naznaku

posebnih postupaka koje je potrebno primijeniti.

Carinska tijela: carinske uprave država članica i sva ostala tijela koja su nadležna za primjenu

carinskog zakonodavstva.

Carinska unija: povlašteni trgovinski dogovor prema kojemu trgovinski partneri međusobno

odobravaju povlašteni pristup svojim proizvodima ili uslugama u svrhu olakšavanja

međusobne trgovine. Može dovesti do uzajamnog ukidanja carina i kvota u samostalnim

teritorijima, diskriminacije trgovine zemalja koje nisu članice EU-a i uspostave zajedničke

međusobne carinske pristojbe.

Carinske provjere: posebne radnje koje obavljaju carinska tijela kako bi osigurala poštovanje

carinskog i ostalog zakonodavstva kojim se uređuje ulaz, izlaz, provoz, kretanje, smještaj i

uporaba u posebne svrhe robe koja se kreće između carinskog područja Unije i zemalja ili

teritorija izvan tog područja, te prisutnost i kretanje unutar carinskog područja Unije robe

koja ne potječe iz Unije i robe koja je stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe.

Carinski postupak 42: režim koji uvoznik upotrebljava kako bi dobio izuzeće od PDV-a kada

se uvezena roba prevozi u drugu državu članicu. PDV se plaća u državi članici odredišta robe

ili usluga.

Carinski postupak: bilo koji od postupaka stavljanja na raspolaganje robe koji je u skladu s

Carinskim zakonikom, što podrazumijeva puštanje u slobodan promet, posebne postupke i

izvoz.

Carinski rizik: vjerojatnost nastanka događaja u vezi s ulaskom, izlaskom, provozom,

kretanjem ili uporabom u posebne svrhe robe koja se kreće između carinskog područja Unije

i zemalja ili područja izvan tog područja, te prisutnošću unutar carinskog područja Unije robe

koja nije roba Unije, koji bi mogao spriječiti pravilnu primjenu mjera Unije ili nacionalnih

mjera, dovesti u pitanje financijske interese Unije i njezinih država članica ili predstavljati

prijetnju za sigurnost i zaštitu Unije i njezinih stanovnika, za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka

6

te za okoliš ili potrošače. Pri procjeni te vjerojatnosti u obzir se uzima relativna važnost

učinka tog događaja.

Carinski status: roba može imati status robe Unije ili robe koja nije roba Unije.

Carinsko zakonodavstvo: zakonodavni paket koji se sastoji od: Carinskog zakonika i odredbi

donesenih na razini Unije ili na nacionalnoj razini kojima se taj zakonik nadopunjuje ili

provodi, zajedničke carinske tarife, zakonodavstva kojim se uspostavlja sustav Unije za

oslobođenje od carina i međunarodnih sporazuma koji sadrže carinske odredbe, u mjeri u

kojoj se oni primjenjuju u Uniji.

Carinjenje: proces ispunjavanja carinskih formalnosti kako bi podnositelj zahtjeva mogao

raspolagati robom.

Država članica uvoza: država članica kroz koju se roba fizički uvozi u EU i u kojoj se pušta u

slobodan promet.

Fizičke provjere: pregled robe, uključujući detaljno prebrojavanje i uzimanje uzoraka kako bi

se provjerilo odgovara li roba pripadajućoj carinskoj deklaraciji.

Naknadna revizija: provjera trgovaca ispitivanjem njihove računovodstvene dokumentacije,

evidencija i sustava kako bi se zajamčilo da oni poštuju carinske propise i procijenili rizici

povezani s njihovim poslovanjem.

Odluka: isprava kojom carinska tijela koja su obuhvaćena određenim carinskim

zakonodavstvom donose odluku o određenom predmetu i koja ima pravni učinak na dotičnu

osobu ili osobe.

Ostale naknadne provjere: provjere točnosti, potpunosti i valjanosti informacija upisanih u

carinske deklaracije (npr. opis, vrijednost i količina robe) ili druge isprave (npr. uvozne

dozvole, potvrde o podrijetlu) koje se provode nakon uvoza robe.

Podnošenje robe na carinjenje: obavješćivanje carinskih tijela o dolasku robe u carinski ured

ili na drugo mjesto koje su carinska tijela odredila ili odobrila.

7

Pregled dokumentacije: provjera točnosti, potpunosti i valjanosti informacija upisanih u

carinske deklaracije (npr. opis, vrijednost i količina robe) ili druge isprave (npr. uvozne

dozvole, potvrde o podrijetlu i sl.).

Prioritetna područja provjere: dio zajedničkog okvira za upravljanje rizicima koji se odnosi

na posebne carinske postupke, vrste robe, prometne putove, vrste prijevoza ili gospodarske

subjekte koji podliježu povećanoj razini analize rizika i carinskih provjera tijekom određenog

razdoblja.

Profil rizika: spoj kriterija rizika i kontrolnih područja (npr. vrsta robe, zemlja podrijetla) koji

upućuje na postojanje rizika i na temelju kojeg se donosi prijedlog za provođenje kontrolne

mjere.

Puštanje robe u promet: postupak kojim carinska tijela stavljaju robu na raspolaganje u

svrhe koje su utvrđene za carinski postupak koji se primjenjuje na tu robu.

Roba koja nije roba Unije: roba koja nije roba Unije ili ona koja je izgubila carinski status

robe Unije.

Roba Unije: roba koja pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a) roba koja je u cijelosti dobivena na carinskom području Unije i ne sadržava robu koja je

uvezena iz zemalja ili područja izvan carinskog područja Unije

(b) roba koja je unesena u carinsko područje Unije iz zemalja ili područja izvan tog područja i

koja je puštena u slobodni promet

(c) roba dobivena ili proizvedena u carinskom području Unije, ili isključivo iz robe iz točke (b)

ili iz robe iz točaka (a) i (b).

Traženje najpovoljnije točke uvoza: odabir carinske točke uvoza na kojoj se obavlja manje

provjera kako bi se nezakonito platio manji iznos carine.

Ulazna skraćena deklaracija: isprava kojom osoba u propisanom obliku i na propisani način,

unutar određenog roka, obavješćuje carinska tijela da će se roba unijeti na carinsko područje

Unije.

8

Upravljanje rizicima: sustavno utvrđivanje rizika, koje uključuje nasumične provjere i

primjenu svih potrebnih mjera za ograničavanje izloženosti riziku.

Uvozna carina: carina koja se plaća na uvoz robe.

Uvozni postupak: primjena carinskog postupka „puštanja u slobodni promet” nakon kojeg se

roba može prodavati ili konzumirati na tržištu EU-a.

Uzajamna pomoć: svaka radnja koju carinska uprava obavlja u ime ili u suradnji s drugim

carinskim upravama radi pravilne primjene carinskih zakona te sprječavanja, istrage i

suzbijanja carinskih prekršaja.

9

SAŽETAK

O ovom izvješću

I. Države članice obavljaju carinske provjere nad robom koja u EU ulazi iz zemalja izvan

Europske unije prije nego što se ta roba pusti u slobodan promet u EU-u. Sud je ispitao jamče

li Europska komisija i države članice da se uvoznim postupcima štite financijski interesi EU-a.

Utvrđeni su ozbiljni nedostatci i propusti koji upućuju na zaključak da se provjere ne provode

djelotvorno, što nepovoljno utječe na financije EU-a. Sud je iznio niz preporuka Europskoj

komisiji i državama članicama u svrhu poboljšanja osmišljavanja i provedbe provjera.

O carinskim provjerama

II. Carinske provjere mogu jamčiti zaštitu financijskih interesa EU-a samo ako se temelje na

zajedničkim pravilima i ako ih sve države članice primjenjuju na usklađen i standardiziran

način.

III. U trenutku ulaska robe u državu članicu tamošnja carinska tijela trebala bi zahtijevati od

uvoznika plaćanje ili jamčenje plaćanja svih obveznih carina na uvezenu robu. Međutim,

uvoznici mogu namjerno smanjiti visinu carinske obveze ili izbjeći obvezu plaćanja carine, i to

primjerice prijavljivanjem vrijednosti robe koju uvoze manjom od stvarne, netočnim

navođenjem zemlje podrijetla ili razvrstavanjem proizvoda u carinsku tarifu s nižom

carinskom stopom.

IV. Carine čine 14 % proračuna EU-a. Izbjegavanje plaćanja carine dovodi do manjka

sredstava prikupljenih od carina koji je potrebno nadoknaditi većim doprinosima od BND-a

država članica. Trošak u konačnici snose europski porezni obveznici.

Kako je Sud proveo reviziju

V. Sud je ispitao štite li se carinskim provjerama EU-a financijski interesi Unije te jesu li

Komisija i države članice uspostavile pouzdane uvozne postupke kojima se ti interesi uistinu

štite.

10

Što je Sud utvrdio

VI. Sud je utvrdio ozbiljne nedostatke koji upućuju na manjkavosti u carinskom pravnom

okviru i nedjelotvornu provedbu carinskih provjera uvozne robe, što nepovoljno utječe na

financijske interese EU-a.

VII. Države članice nedovoljno se financijski potiču na obavljanje carinskih provjera. One

države članice koje obavljaju carinske provjere, ali nisu uspješne u naplati izgubljenih prihoda

EU-a izlažu se riziku od financijskih posljedica, dok s druge strane države članice koje ne

obavljaju takve provjere možda neće snositi takve posljedice.

VIII. Države članice ostvarile su napredak prema ujednačenoj primjeni carinskog

zakonodavstva. No njihovi se pristupi obavljanju carinskih provjera razlikuju u pogledu

rješavanja problema prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne, netočnog navođenja

zemlje podrijetla i razvrstavanja robe u pogrešnu carinsku tarifu, ali i u pogledu izricanja

carinskih sankcija. Zahtjevne carinske provjere mogu utjecati na trgovčev odabir carinskog

ureda uvoza te je moguće da (zračne) luke s manje carinskih provjera privlače više prometa.

IX. U državama članicama i dalje postoje propusti u pogledu provjere uvozne robe.

Što Sud preporučuje

X. Preporuke Suda Europskoj komisiji i državama članicama iznose se u nastavku.

XI. Komisija bi:

(a) kako bi ispunila zahtjev Europskog parlamenta, trebala izraditi posebnu metodologiju i

pružati redovite procjene manjka sredstava prikupljenih od carina, počevši od

2019. godine. Isto tako, pri dodjeli resursa i postavljanju operativnih ciljnih vrijednosti

trebala bi uzimati u obzir rezultate dobivene primjenom te metodologije

(b) trebala razmotriti sve raspoložive mogućnosti da se u novom višegodišnjem

financijskom okviru ojača potpora nacionalnim carinskim službama u njihovoj važnoj

ulozi na razini EU-a, što uključuje i preispitivanje prikladne visine troškova naplate

11

(c) u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira predložiti da se sljedeći akcijski

programi EU-a, kojima se pruža potpora carinskoj uniji, iskoriste kao doprinos

financijskoj stabilnosti europskih informacijskih sustava u području carine

(d) biti preciznija u zahtjevima sadržanima u komunikacijama o uzajamnoj pomoći kako bi

se zajamčila njihova ujednačena primjena u svim državama članicama i

(e) 2018. predložiti izmjene carinskog zakonodavstva kojim će se propisati obveza

navođenja pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji.

XII. Države članice trebale bi:

(a) odluke o neprovođenju provjere koju je preporučio određeni sustav za upravljanje

rizikom uvjetovati prethodnim ili neposrednim odobrenjem nadređene osobe

(b) u svoje elektroničke sustave puštanja robe u promet uključiti provjere u svrhu blokiranja

uvoznih deklaracija na temelju kojih se traži oslobođenje od plaćanja carina za robu

prijavljene vrijednosti veće od 150 eura ili za komercijalne pošiljke koje su prijavljene

kao darovi

(c) izraditi istražne planove za suzbijanje zlouporabe takvog oslobođenja za robu

nabavljenu e-trgovinom iz zemalja koje nisu članice EU-a.

12

UVOD

1. Europska unija 2018. godine proslavit će 50. obljetnicu uspostave carinske unije. Carinska

unija podrazumijeva nepostojanje carina i kvota na unutarnjim granicama država članica, kao

i uspostavu zajedničkih carina na uvoznu robu iz trećih zemalja. Carinska unija i zajednička

trgovinska politika područja su za koja EU ima isključivu nadležnost1 u okviru koje se definira

većina carinske politike i donosi carinsko zakonodavstvo. Međutim, odgovornost za primjenu

carinskog zakonodavstva u prvom redu snose države članice2

2. Iako su unutarnje granice ukinute, na robu koja ulazi na područje država članica iz

zemalja izvan carinskog područja EU-a primjenjuju se carinske provjere i plaćanje svih carina

prije puštanja u slobodan promet unutar EU-a.

.

3. Puštanje robe u slobodan promet znači da se roba može slobodno kretati na

jedinstvenom tržištu EU-a, kao bilo koji proizvod podrijetlom iz EU-a3

4. Carine su uz pristojbe na proizvodnju šećera (koje se zajedno nazivaju tradicionalnim

vlastitim sredstvima –TVS) važan izvor prihoda za proračun EU-a. Prenose se u proračun pri

čemu je njihov iznos umanjen za troškove naplate koje zadržavaju države članice.

Tradicionalna vlastita sredstva 2016. činila su 14 % prihoda EU-a i iznosila 20,1 milijardu

eura.

. U trenutku ulaska robe

u državu članicu tamošnja carinska tijela trebala bi zahtijevati od uvoznika plaćanje ili

jamčenje plaćanja svih obveznih carina na uvezenu robu.

1 Članak 3. UFEU-a. Pročišćena inačica Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (SL C 202, 7.6.20 126., str. 47.).

2 Članak 291. UFEU-a.

3 Člankom 201. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (preinačena) (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.) propisuje se da puštanjem u slobodni promet roba koja nije roba Unije stječe status robe Unije i da se to puštanje u promet sastoji od: naplate sve dospjele uvozne carine i, po potrebi, ostalih davanja; primjene mjera trgovinske politike i zabrana i ograničenja; te ispunjavanja drugih formalnosti koje se navode u vezi s uvozom robe.

13

5. Carinska tijela nastoje ispuniti višestruke ciljeve te se oskudna sredstva moraju dodijeliti

svakome od njih. Rade na postizanju ciljeva kao što je primjena nefiskalnih mjera čija je svrha

poboljšati unutarnju sigurnost EU-a, zaštititi Uniju od nepoštene i nezakonite trgovine i

zaštititi okoliš. Borba protiv terorizma postala je jedan od prioriteta carinskih tijela. Također

su odgovorna za naplatu carina, trošarina i poreza na dodanu vrijednost (PDV) koji se plaćaju

pri uvozu.

6. Pred carinskim tijelima stoga je zahtjevan zadatak postizanja ravnoteže između potrebe

za olakšavanjem trgovine u okviru bržih, neometanih uvoznih postupaka i potrebe za

obavljanjem carinskih provjera. Zahtjevne carinske provjere mogu utjecati na trgovčev

odabir carinskog ureda uvoza te je moguće da (zračne) luke s manje carinskih provjera

privlače više prometa.

7. Visina carinske obveze u trenutku puštanja robe u promet ovisi o trima čimbenicima: (1)

carinskoj vrijednosti uvezene robe, u slučajevima kada se visina carine određuje kao

postotak te vrijednosti (ad valorem), (2) podrijetlu robe i (3) razvrstavanju robe u carinsku

tarifu na temelju koje se, u kombinaciji s podrijetlom robe, određuje carinska stopa koja će

se primijeniti na carinsku vrijednost.

Načini izbjegavanja plaćanja carine

8. Uvoznik može odlučiti namjerno smanjiti visinu carinske obveze:

(a) prijavom vrijednosti robe manjom od stvarne, tj. kada uvoznik prijavi vrijednost uvezene

robe manjom od stvarne, što je često popraćeno predočavanjem lažnih komercijalnih

isprava

(b) netočnim navođenjem zemlje podrijetla, pri čemu uvoznik prijavljuje da uvezena roba

potječe iz zemlje koja nije prava zemlja podrijetla

(c) razvrstavanjem robe u pogrešnu carinsku tarifu, svrstavanjem robe u tarifu s manjom

carinskom stopom ili

(d) kombinacijom gore navedenoga.

14

9. Uvoznici mogu zloupotrebljavati oslobođenje od carine podnošenjem zahtjeva za izuzeće

za robu koja za to ne ispunjava uvjete.

Manjak sredstava prikupljenih od carina i njegov učinak

10. Izbjegavanjem plaćanja carine povećava se manjak sredstava prikupljenih od carina, koji

se u studiji koju je proveo Europski parlament4

Kako riješiti problem izbjegavanja plaćanja carine: carinske provjere i razmjena

informacija

definira kao „razlika između teoretskog

iznosa uvoznih carina koji bi se trebao naplatiti na razini gospodarstva u cjelini i stvarnog

iznosa naplaćenih uvoznih carina”. Svaki manjak sredstava prikupljenih od carina mora se

nadoknaditi većim doprinosima od bruto nacionalnog dohotka (BND) država članica, što je

trošak koji u konačnici snose europski porezni obveznici.

11. Na robu uvezenu u EU primjenjuju se carinske provjere. Takve carinske provjere mogu

jamčiti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zaštitu financijskih interesa EU-a samo ako

se temelje na zajedničkim pravilima i ako ih sve države članice primjenjuju na usklađen i

standardiziran način.

12. Carinske provjere uvozne robe mogu se provoditi:

(a) prije dolaska robe u područje EU-a ili na mjestu istovara, u tom se slučaju nazivaju

provjerama prije dolaska ili prije puštanja robe u promet

(b) pri uvozu robe, u tom je slučaju riječ o provjerama pri puštanju u promet

(c) nakon uvoza robe, kada je roba već u slobodnom prometu. U tom je slučaju riječ o

naknadnim provjerama. Provjere se mogu provoditi u obliku revizija (naknadne revizije)

ili na temelju transakcija (ostale naknadne provjere).

4 Europski parlament, Glavna uprava za unutarnju politiku, „From Shadow to Formal Economy: Levelling the Playing field in the Single Market” (Od sive ekonomije do službenog gospodarstva: jednaki uvjeti na jedinstvenom tržištu), 2013.

15

13. Budući da u EU-u ne postoje usklađene provjere i okviri upravljanja rizicima,

kombiniranje i raširenost tih triju oblika provjera razlikuju se među državama članicama.

Zbog manje djelotvornih provjera u fazama prije i tijekom puštanja u promet preostali rizici

koji utječu na naplatu carina trebali bi se ublažiti u fazi nakon puštanja u promet.

14. Carinska tijela trebaju razmjenjivati informacije o međunarodnoj trgovini s drugim

zemljama kako bi se zajamčilo poštovanje carinskih odredbi i prikupljanje cjelokupnog iznosa

prihoda. Takva razmjena informacija naziva se uzajamnom administrativnom pomoći.

15. Informacije se na razini EU-a mogu razmjenjivati među državama članicama ili između

država članica i Komisije, ili se pak mogu razmjenjivati na međunarodnoj razini sa zemljama

koje nisu članice EU-a. Informacije se na razini EU-a razmjenjuju ili u skladu s Uredbom o

uzajamnoj pomoći ili u okviru sustava upravljanja carinskim rizicima kad je riječ o

informacijama povezanima s rizicima.

16. Carinska tijela mogu i međusobno surađivati te razmjenjivati informacije i primjere

najbolje prakse u okviru zajedničkih akcija, seminara, tečajeva osposobljavanja, projektnih

skupina, radnih posjeta i prekograničnih operacija financiranih iz akcijskih programa EU-a.

Postoje dva glavna akcijska programa EU-a iz kojih se financira razmjena informacija i

suradnja među carinskim tijelima u svrhu zaštite financijskih interesa EU-a:

Carina 2013./2020. i Hercule I./II.

17. Iz programa Carina 2013. tijekom šest godina njegove provedbe izdvojeno je gotovo

325 milijuna eura „za potporu i dopunjavanje mjera koje su poduzele države članice kako bi

osigurale učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta u carinskom području.”5

5 U skladu s člankom 1. stavkom 1. Odluke br. 624/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o uspostavljanju akcijskog programa za carinu u Zajednici (Carina 2013.) (SL L 154 od 14.6.2007., str. 25.).

. Programom

Carina 2020. pruža se potpora funkcioniranju carinske unije. U Uredbi o uspostavljanju tog

programa propisan je niz posebnih ciljeva čija je svrha pružanje potpore carinskim tijelima u

zaštiti financijskih i gospodarskih interesa EU-a te izdvajanje gotovo 525 milijuna eura za

razdoblje 2014. – 2020.

16

18. Hercule II. bio je akcijski program EU-a iz kojeg su se financirale mjere za sprječavanje i

suzbijanje prijevara, korupcije i svih ostalih nezakonitih radnji koje utječu na financijske

interese Unije te je iz njega za mjere suzbijanja prijevara pokrenute u razdoblju 2007. – 2013.

izdvojeno gotovo 100 milijuna eura. Naslijedio ga je program Hercule III. s proračunom od

105 milijuna eura za razdoblje 2014. – 2020.

19. Carinska tijela razmjenjuju informacije i surađuju sa zemljama koje nisu članice EU-a u

sklopu krovnih međunarodnih sporazuma kao što su povlašteni trgovinski dogovori,

sporazumi o uzajamnoj pomoći i sporazumi o administrativnoj suradnji.

20. Povlašteni trgovinski dogovori omogućuju trgovinskim partnerima da odobre povlaštene

uvjete za međusobnu trgovinu. Oni mogu biti uzajamni ili jednostrani. Sporazumi o

uzajamnoj suradnji pravna su osnova za traženje informacija iz zemalja koje nisu članice

EU-a, posebice radi sprječavanja, istraga i suzbijanja radnji kojima se krši carinsko

zakonodavstvo.

21. Ured Europske komisije za borbu protiv prijevara (OLAF) sklapa sporazume o

administrativnoj suradnji s tijelima zemalja koje nisu članice EU-a i službama za

administrativne istrage u međunarodnim organizacijama. Svrha im je pružiti praktične

smjernice za operativnu suradnju OLAF-a s partnerskim tijelima, posebice određivanjem

kontaktnih točaka.

OPSEG REVIZIJE I REVIZIJSKI PRISTUP

22. Revizijom je ispitano jesu li Komisija i države članice osmislile pouzdane uvozne postupke

kojima se štite financijski interesi EU-a.

23. Sud je posjetio carinska tijela u pet država članica: Španjolskoj, Italiji, Poljskoj,

Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Odabir država članica temeljio se na sljedećim

kriterijima: (1) veličini njihova doprinosa proračunu EU-a u vidu tradicionalnih vlastitih

sredstava, (2) broju prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne u predmetnoj državi

članici i (3) udjelu revizijskih provjera u ukupnom broju naknadnih provjera.

24. Revizijom je obuhvaćeno razdoblje 2007. – 2017. Revizija je obavljena u dvije faze (za više

pojedinosti o revizijskom pristupu vidi prilog I. i prilog II.):

17

(a) Prva faza sastojala se od pripremnog rada u Komisiji i državama članicama, uključujući

posjet sljedećim službama Komisije: GU-u za oporezivanje i carinsku uniju, GU-u za

proračun, OLAF-u i Zajedničkom istraživačkom centru, kao i Svjetskoj carinskoj

organizaciji (WCO) kako bi se prikupile informacije i podatci koji bi mogli biti korisni za

terenski dio revizije u državama članicama. To je Sudu omogućilo i da usporedi carinsko

zakonodavstvo i carinske postupke EU-a sa standardima WCO-a6

(b) Druga faza sastojala se od revizijskog terenskog rada u službama Komisije (GU za

oporezivanje i carinsku uniju, GU za proračun i OLAF) i u odabranim državama

članicama, pri čemu se posebna pozornost posvećivala sustavima i provjerama.

. Kako bi se ispitalo

teku li carinske provjere i postupci upravljanja rizicima neometano, prije svakog posjeta

državi članici Sud je odabrao četiri uzorka rizične uvozne robe i uzorak revizija koje su

obavila carinska tijela.

OPAŽANJA

Postojećim sustavom ne stavlja se naglasak na važnost carina kao izvora financijskih

sredstava za proračun EU-a

25. U izvješću Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva7

6 Izmijenjena Konvencija iz Kyota, vodič WCO-a za upravljanje rizicima, smjernice WCO-a o naknadnim revizijama i sl.

ističe se važnost tradicionalnih

vlastitih sredstava (TVS) kao referentne vrijednosti za stvarne prihode EU-a. Međutim, EU još

nije procijenio koliki je manjak sredstava prikupljenih od carina, države članice odvraćaju se

od obavljanja provjera, a financijskim sredstvima iz carinskih programa EU-a ne jamči se u

potpunosti financijska održivost carinske unije ili se ona ne mogu uvijek povezati sa zaštitom

financijskih interesa EU-a.

7 Skupina na visokoj razini za vlastita sredstva (2016.), „Future financing of the EU — Final Report and recommendations” (Buduće financiranje EU-a – završno izvješće i preporuke).

18

Komisija nije procijenila koliki je manjak sredstava prikupljenih od carina

26. Europski parlament 2013. zatražio je8

27. OLAF je izračunao mogući gubitak zbog nenaplaćene carine i PDV-a zbog prijavljivanja

vrijednosti tekstila i obuće uvezenih u Ujedinjenu Kraljevinu iz Kine manjom od stvarne.

Izračunano je da mogući gubitak zbog nenaplaćene carine za razdoblje 2013. – 2016. iznosi

gotovo 2 milijarde eura. OLAF trenutačno procjenjuje postojanje mogućeg gubitka u ostalim

državama članicama, uključujući i četiri druge države članice iz uzorka Suda.

od Komisije „prikupljanje pouzdanih podataka o

[…] [manjku sredstava prikupljenih od carina i PDV-a] u državama članicama te izvješćivanje

o tome svakih šest mjeseci EP-u”. Komisija nije ispunila taj zahtjev u pogledu manjka

sredstava prikupljenih od carina, no redovito financira izradu studija o manjku sredstava

prikupljenih od PDV-a. Komisija objavljuje godišnje usporedbe dodatnih iznosa TVS-ova

utvrđenih na temelju svojih inspekcijskih aktivnosti i stvarno prikupljenih iznosa. To se ni na

koji način ne može smatrati manjkom sredstava prikupljenih od carina koji je definiran u

odlomku 10.

28. Godišnja procjena manjka sredstava prikupljenih od carina omogućila bi evaluaciju

uspješnosti carinske unije u smislu zaštite financijskih interesa EU-a. Takva bi procjena

pomogla Komisiji i državama članicama da usmjere resurse onamo gdje su najpotrebniji.

Države članice odvraćaju se od obavljanja carinskih provjera

29. Carinska tijela država članica odgovorna su za prikupljanje carina te moraju poduzeti sve

potrebne mjere kako bi se zajamčili pravilan prijenos carina u proračun EU-a i zaštita

financijskih interesa EU-a9

8 Vidi radni dokument službi Komisije u prilogu dokumentu „Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o nastavku mjera na temelju razrješnice za financijsku godinu 2011.” – odgovori na zahtjeve Europskog parlamenta (COM (2013.) 668 final) (SWD(2013.) 348 final).

. Komisija u tu svrhu svake godine obavlja inspekcije carinskih tijela

država članica.

9 Članak 2. stavak 2. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 608/2014 od 26. svibnja 2014. o utvrđivanju provedbenih mjera za sustav vlastitih sredstava Europske unije (SL L 168, 7.6.2014., str. 29.) i članak 3. točka (a) Carinskog zakonika Unije.

19

30. U slučaju administrativnih pogrešaka, Komisija može zatražiti od država članica da snose

financijsku odgovornost10

31. Ako carinska tijela obave naknadnu provjeru i otkriju da je naplaćeni iznos carina manji

od onoga koji se trebao naplatiti, moraju tražiti naplatu dugovanog iznosa. Carinska tijela

dužniku dostavljaju rješenje o naknadnoj naplati carinskog duga, navodeći točan iznos.

Statistički podatci Komisije pokazuju da je u svim odabranim državama članicama osim

Poljske zabilježen pad broja rješenja o naknadnoj naplati carinskog duga

. Moguće je da države članice koje ne provode carinske provjere

nisu izložene tom riziku. Primjerice, Sud je utvrdio da su u Ujedinjenoj Kraljevini nesolventni

trgovci isključeni iz ciljane skupine obuhvaćene projektom naknadnih provjera. Štoviše, jedna

država članica prigovorila je da što više nastoji riješiti problem prijevara, to je veći rizik od

toga da će Komisija tražiti od nje da snosi financijsku odgovornost.

11 (vidi sliku 1.

10 Predmet C-392/02, Europska komisija protiv Kraljevine Danske, predmet C-60/13, Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine.

).

11 Tim su podatcima obuhvaćeni samo slučajevi u kojima su utvrđeni iznosi veći od 10 000 eura, neovisno o tome jesu li naplaćeni ili ne.

20

Slika 1. – Broj rješenja o naknadnoj naplati carinskog duga u odabranim državama

članicama (2012. – 2016.)

Izvor: baza podataka OWNRES.

32. S obzirom na to da nije obavljena procjena manjka sredstava prikupljenih od carina, nije

moguće procijeniti je li do toga došlo zbog smanjenja djelotvornosti naknadnih provjera ili

zbog smanjenja tog manjka.

Nedovoljno financiranje transeuropskih sustava IT-a moglo bi dovesti do kašnjenja u

provedbi Carinskog zakonika Unije

33. Potpuna provedba Carinskog zakonika Unije neodvojivo je povezana s razvojem

popratnih sustava IT-a. Svi elektronički sustavi propisani Carinskim zakonikom Unije moraju

se uvesti do 31. prosinca 2020. Nakon tog datuma tehnike elektroničke obrade podataka

postaju obvezne te će se carinski sustavi u EU-u prebaciti na sustav rada bez papira.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

Ujedinjena Kraljevina Španjolska Poljska Italija Rumunjska

21

34. Prema završnoj evaluaciji akcijskog programa Carina 2013.12

35. U toj se evaluaciji ističe da su, prema navodima službenika iz država članica, troškovi

nacionalnih uprava slični onima koje snosi Komisija te da će primjena i unaprjeđenje

europskih sustava biti posebice skupi za države članice ako nacionalni sustavi budu složeni i

nedovoljno integrirani. Međutim, neke sastavnice europskih informacijskih sustava ne

financiraju se iz programa Carina 2020. i te troškove snose države članice

nedovoljna nacionalna

ulaganja mogu dovesti do kašnjenja u uvođenju carinskih sustava na razini EU-a. Iz tog su se

programa financirale specifikacije EU-a u okviru transeuropskog sustava IT-a, a države članice

snosile su troškove usklađivanja nacionalnih sustava sa specifikacijama EU-a.

13

36. Ograničenost nacionalnih proračuna može ugroziti pravilnu primjenu europskih sustava

te su neke države članice 2015. prijavile nedostatak sredstava u nacionalnim proračunima.

Nadalje, države članice potvrdile su rizik od kašnjenja u svojim odgovorima na upitnik koji im

je Komisija poslala 2016.

.

37. Komisija je 2015. istaknula da je sedam država članica prikupilo više od 80 % TVS-ova,

dok su četiri države članice prikupile gotovo 60 % TVS-ova14. To treba usporediti s iznosima

koje države članice zadržavaju kao troškove naplate; primjerice, jedna država članica15

zadržava više od milijarde eura, dok jedna druga država članica16

12 Coffey, „Final Evaluation of the Customs 2013 Programme – Final report” (Završna evaluacija programa Carina 2013. – završno izvješće), 2014.

predstavlja drugu krajnost s

13 Sastavnice koje ne pripadaju Uniji iz članka 9. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ (Carina 2020.) (SL L 347 od 20.12.2013., str. 209.).

14 Njemačka (21 %), Ujedinjena Kraljevina (17 %), Nizozemska (12 %), Belgija (9 %), Italija (9 %), Francuska (9 %) i Španjolska (7 %).

15 Njemačka.

16 Malta.

22

manje od 10 milijuna eura. Međutim, postoji i element fiksnih troškova u carinskim

sustavima, primjerice kad je riječ o sustavima IT-a17

38. Prema izvješću Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva „zemlje u kojima se nalaze

glavne ulazne luke (Belgija, Nizozemska) – i u kojima se stoga prikuplja znatan iznos

TVS-ova – u nekoliko su navrata istaknule da je njihov udio u TVS-ovima previsok”. S druge

pak strane, države članice s manjim doprinosom TVS-ova snose relativno veći teret u

financiranju sastavnica europskog informacijskog sustava koje se ne financiraju iz akcijskog

programa Carina 2020.

.

Financiranje carinske infrastrukture država članica u okviru akcijskog programa Hercule

nije uvijek povezano sa zaštitom financijskih interesa EU-a

39. Sud je ispitao primjere završnih izvješća o provedbi koje dostavljaju korisnici programa

Hercule II. i utvrdio da ne postoji uvijek jasna poveznica između ishoda u vidu financirane

opreme i zaštite financijskih interesa EU-a. Primjerice, iz programa se financirala zapljena

hašiša s pomoću endoskopa i nabava minijaturne skrivene kamere koja se iskoristila za

oduzimanje vozila visoke vrijednosti i sl.

40. U svojem mišljenju br. 3/2012 Sud je utvrdio18

17 Glavna uprava Komisije za proračun (Zapisnik sa 168. sastanka Savjetodavnog odbora za vlastita sredstva (ACOR) od 1. prosinca 2016.).

da „sufinancirana oprema nije iskorištena

samo za zaštitu financijskih interesa EU-a, nego i za operacije povezane s drogom, oružjem,

bijegom iz zatvora, trgovanjem ljudima, fiskalnim prijevarama, kartičnim prijevarama,

krivotvorenjem novca i korupcijom u nacionalnim agencijama za provedbu zakona”. Time se

može smanjiti djelotvornost carinskih tijela u zaštiti financijskih interesa EU-a.

18 Vidi odlomak 28. mišljenja Suda br. 3/2012 o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o programu Hercule III. za promicanje aktivnosti u području zaštite financijskih interesa Europske unije (SL C 201, 7.7.2012., str. 1.).

23

Alati i programi EU-a za razmjenu carinskih informacija i povećanje suradnje još nisu

dosegnuli svoj puni potencijal

41. Informacije se na razini EU-a mogu razmjenjivati među državama članicama ili između

država članica i Komisije, ili se pak mogu razmjenjivati na međunarodnoj razini sa zemljama

koje nisu članice EU-a. Sud je utvrdio da je EU uspostavio sustav kojim se omogućuje takva

razmjena informacija, ali se ta razmjena ne iskorištava u potpunosti.

EU je uspostavio obećavajuće kanale za razmjenu informacija među državama članicama

te između Komisije i država članica, no postoje nedostatci u njihovoj strukturi i uporabi

Države članice ne iskorištavaju u potpunosti alate za razmjenu informacija koji su predviđeni

Uredbom o uzajamnoj pomoći

42. Države članice mogu razmjenjivati informacije o kršenju carinskog zakonodavstva

međusobno ili s Komisijom s pomoću alata i baza podataka koji su predviđeni Uredbom o

uzajamnoj pomoći19

43. Na temelju informacija koje su dostavile države članice Komisija može odlučiti pokrenuti

istragu. Komisija također može odlučiti da će državama članicama prosljeđivati upozorenja o

prijevarama u obliku komunikacija o uzajamnoj pomoći.

. Takva se razmjena podataka obavlja preko sigurnog informacijskog

sustava za borbu protiv prijevara (AFIS) – alata za elektroničku komunikaciju koji pomaže

državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza izvješćivanja o nepravilnostima.

44. Sud je utvrdio da države članice ne ispunjavaju na ujednačen način zahtjeve koje je OLAF

iznio u komunikacijama o uzajamnoj pomoći, koje se pak šalju u svrhu suzbijanja prijevara

povezanih s prijavljivanjem vrijednosti robe manjom od stvarne, netočnim navođenjem

zemlje podrijetla ili razvrstavanjem robe u pogrešnu u carinsku tarifu. Utvrđeni su i slučajevi

u kojima države članice obuhvaćene revizijom nisu ispunile zahtjeve OLAF-a.

19 Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str. 1.).

24

45. Radi sprječavanja, provođenja istraga i kaznenog progona slučajeva kršenja carinskog

zakonodavstva, države članice mogu se služiti drugim informacijskim sustavima kao što je

carinski informacijski sustav (CIS) jer on omogućuje brži pristup informacijama. Međutim,

Sud je utvrdio da se carinska tijela svih odabranih država članica osim Poljske za razmjenu

informacija o carinskim nepravilnostima/prijevarama s drugim državama članicama rijetko

služe CIS-om20

46. Države članice često se žale na problem dvostrukog izvješćivanja, naime, povrh

informacija koje se podnose s pomoću CIS-a, izvješćuje se i o razmjeni informacija povezanih

s rizikom u okviru obrasca za informacije o riziku (RIF). Takva rijetka uporaba baze podataka

CIS i paralelno izvješćivanje u okviru drugih alata dovode do smanjenja djelotvornosti takvih

razmjena informacija.

.

47. Kako bi se riješio problem takvog dvostrukog izvješćivanja Komisija je osmislila projekt

„Jedna zapljena, jedno izvješće”. 2016. godine pozvala je države članice da ispune anketu.

Velika većina država članica navela je višestruko izvješćivanje kao jedan od problema koje je

potrebno riješiti. Osim toga, u okviru akcijskog programa Carina 2020. osnovana je projektna

skupina21

Razmjena informacija u svrhu suzbijanja prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne

dobro funkcionira

koja se sastojala od predstavnika država članica i Komisije kako bi se raspravilo o

početnim zaključcima ankete i iznijele preporuke za rješavanje tog pitanja.

48. Kako bi se ublažio rizik od prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne, Komisija je

razvila metodologiju za procjenu „pravedne cijene”22

20 Glava V. Uredbe Komisije (EZ) br. 515/97.

, u okviru koje se na podatke iz baze

21 Projektna skupina za „Izvješćivanje o carinskim zapljenama u CRMS-u i AFIS-U/CIS-u”.

22 Poznate i kao prosječne cijene koje ne sadrže netipične podatke (engl. Outlier-Free Average Prices). Riječ je o statističkim procjenama izračunanima za cijene proizvoda kojima se trguje na temelju podataka koji ne sadrže netipične podatke.

25

podataka COMEXT23 primjenjuje statistički postupak kako bi se dobile pouzdane procjene

cijena uvozne robe24

49. Ove informacije o pravednim cijenama djelotvoran su alat za upravljanje rizicima jer se s

pomoću njih utvrđuju mogući slučajevi prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne

kada postoje i drugi pokazatelji rizika ili prijevare, kao što je uključenost sumnjivih trgovaca u

predmetni uvoz (trgovci otprije poznati u negativnom kontekstu). Mogu se upotrebljavati i

kao osnova za procjenu količine manjka sredstava prikupljenih od carina do kojeg je došlo

zbog prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne.

. OLAF te procjene šalje carinskim tijelima država članica.

Razmjena informacija za suzbijanje netočnog navođenja zemlje podrijetla u posljednje se

vrijeme poboljšala

50. Uvoznici mogu umanjiti visinu carinske obveze prijavom netočne zemlje podrijetla

uvozne robe. Na taj način postignu da se na njihovu robu primjenjuje smanjena ili nulta

carinska stopa koja je utvrđena povlaštenim trgovinskim dogovorom i/ili izbjegnu plaćanje

antidampinških ili kompenzacijskih pristojbi25

23 COMEXT je baza podataka Eurostata o statistici vanjske trgovine.

koje su propisane za stvarnu zemlju podrijetla.

U nekim se slučajevima stvarna zemlja podrijetla robe prikriva prijevarnim prekrcajem u

prijelaznoj zemlji u kojoj se roba privremeno skladišti i zatim otprema u EU s lažnom

24 Spyros Arsenis, Domenico Perrotta, Francesca Torti, „The Estimation of Fair Prices of Traded Goods from Outlier-Free Trade Data” (Procjena pravednih cijena robe kojom se trguje na temelju podataka o trgovini koji ne sadrže netipične podatke), 2015., EUR 27 696 EN. doi:1 0.2 788/57 125.

25 Do dampinga dolazi kada proizvođači iz zemlja koje nisu članice EU-a prodaju robu u EU-u po cijeni nižoj od prodajne cijene na njihovom domaćem tržištu ili nižoj od troškova proizvodnje. Ako Komisija istragom utvrdi da je došlo do dampinga, ona može nadoknaditi štetu koju su pretrpjela poduzeća iz EU-a naplatom antidampinških pristojbi. Obično je riječ o pristojbama na uvoz proizvoda iz predmetne zemlje. Te pristojbe mogu biti u fiksnom ili varijabilnom iznosu ili se obračunavati kao postotak ukupne vrijednosti (ad valorem). Subvencioniranje je kada vlada zemlje koja nije u EU-u pruža financijsku pomoć poduzećima za proizvodnju ili izvoz robe. Komisija je, nakon pokrenute istrage o tome je li riječ o nepravednoj subvenciji koja je štetna za poduzeća iz EU-a, ovlaštena poduzeti mjere za suzbijanje štetnih učinaka takvih subvencija kojima se narušava trgovina na tržištu EU-a. Kompenzacijske pristojbe naplaćuju se na uvoz subvencioniranih proizvoda. Te pristojbe mogu biti u fiksnom ili varijabilnom iznosu ili se obračunavati kao postotak ukupne vrijednosti (ad valorem).

26

dokumentacijom. Sud je na internetskim stranicama pronašao nekoliko primjera poduzeća

koja nude takvu „uslugu” prijevarnog prekrcaja.

51. Komisija je u svrhu borbe protiv takvih prijevara izradila sustav ConTraffic i poruke o

statusu kontejnera. Tim se alatima carinskim tijelima pružaju informacije o rutama za

prijevoz kontejnera, kao i usluge procjene rizika. Sustav automatski šalje državama članicama

upozorenje o prijevari kada otkrije neusklađenost između zemlje podrijetla koju je prijavio

uvoznik i rute za prijevoz kontejnera.

Okvir 1. – Primjeri netočnog navođenja zemlje podrijetla uslijed prijevarnog prekrcaja robe i

povezani financijski učinak

Trgovac kupi bicikle u Kini. Na bicikle iz Kine naplaćuju se antidampinške pristojbe u visini od 48,5 %

vrijednosti proizvoda. Pošiljka bicikala napušta Kinu te se prekrcava u Singapuru, a zatim i u Maleziji.

U ispravi o teretu koja se daje na uvid pri uvozu kao zemlja podrijetla bicikala navodi se Bangladeš te

nisu navedene prijašnje rute prijevoza kontejnera. Prema ispravama predočenima carinskim tijelima,

uvozniku se ne smiju zaračunati antidampinške pristojbe. Ako se carinski službenik koristi porukama

o statusu kontejnera ili sustavom praćenja ConTraffic, može pratiti rutu kontejnera i zatražiti od

uvoznika da predoči dodatnu dokumentaciju kako bi se utvrdila stvarna zemlja podrijetla robe.

Tijelo zaduženo za provedbu istraga u slučajevima izbjegavanja plaćanja antidampinških pristojbi je

OLAF. „U lipnju 2013. EU je uveo antidampinške pristojbe na solarne module proizvedene u Kini. Prve

naznake da se plaćanje ovih pristojbi izbjegava netočnim navođenjem zemlje podrijetla robe pojavile

su se već u prvih nekoliko tjedana. OLAF je u prosincu 2013. pokrenuo istragu o prijevarnom

prekrcaju robe u Japanu (s netočnim navođenjem Japana kao zemlje podrijetla), a u ožujku 2014.

pokrenuo je istragu o prijevarnom prekrcaju robe u Maleziji (s netočnim navođenjem Malezije kao

zemlje podrijetla). OLAF je zatražio pomoć japanskih i malezijskih vlasti te je istrage proveo u suradnji

s nekolicinom država članica. OLAF je dosad preporučio naplatu preko 50 milijuna eura te je

savjetovao nekoliko država članica da se koriste rezultatima istraga koje OLAF provodi u kaznenom

postupku”26

26 Izvješće OLAF-a iz 2015. (

.

https://ec.europa.eu/anti-fraud/about-us/reports/olaf-report_en).

27

52. Prema podatcima Zajedničkog istraživačkog centra, u razdoblju 2008. – 2015. u okviru

eksperimentalnog projekta pod vodstvom OLAF-a i ZIC-a u suradnji s 12 država članica, s

pomoću sustava ConTraffic analizirano je prijavljeno podrijetlo 5 milijuna uvoznih stavki te je

državama članicama poslano 1187 upozorenja o mogućoj prijevari u vezi sa zemljom

podrijetla. Moguća ekonomska vrijednost tih upozorenja iznosila je 19 milijuna eura. Ukupno

je za 2 % analizirane robe bila prijavljena zemlja podrijetla i otprema koja nije bila u skladu s

rutom kontejnera. Komisija je na temelju projekta u vezi sa sustavom praćenja ConTraffic

zaključila27

53. Međutim, ConTraffic ima svoja ograničenja te s pomoću njega nije uvijek moguće utvrditi

stvarno podrijetlo robe.

da je „2011. godine u skupini zemalja EU27 postojalo 1500 slučajeva navođenja

lažnih podataka o podrijetlu zbog kojih je EU pretrpio gubitak prihoda u iznosu od najmanje

25 milijuna eura, pri čemu je vjerojatno da će taj iznos prekoračiti i 100 milijuna eura.”

Razmjena informacija o riziku: previše informacija je kontraproduktivno

54. Carinska tijela obvezna su razmjenjivati informacije o rizicima povezane ne samo s

utvrđenim rizicima nego i s visokorizičnim prijetnjama koje postoje u drugim dijelovima

Unije28

27 SWD(2013) 483 final.

, i to popunjavanjem obrasca RIF. Međutim, predstavnici carinskih tijela s kojima je

Sud obavio razgovor izrazili su zabrinutost u vezi s obrascima RIF koje su zaprimili od drugih

država članica jer oni u pojedinim slučajevima ne sadržavaju dovoljno detaljne podatke koji

bi bili korisni. Naveden je i problem dvostrukog izvješćivanja u zajedničkom sustavu

upravljanja carinskim rizicima (CRMS) i CIS-u. Nadalje, države članice i OLAF ne pružaju uvijek

odgovarajuće povratne informacije.

28 U skladu s člankom 46. stavkom 5. Carinskog zakonika Unije.

28

55. Prema završnoj evaluaciji programa Carina 2013.29

Poboljšava se suradnja i razmjena informacija sa zemljama koje nisu članice EU-a

neke su države članice podnijele velik

broj obrazaca RIF za relativno male i lokalne rizike. To je dovelo do prekomjerne razmjene

informacija i poteškoća u utvrđivanju ključnih rizika.

56. Ako država članica ima opravdanu sumnju u vezi s valjanošću i/ili vjerodostojnošću

dokaza o prijavljenom povlaštenom podrijetlu robe, u svrhu dobivanja potvrde može uputiti

zahtjev za administrativnu suradnju korisničkoj/partnerskoj zemlji kako je utvrđeno

povlaštenim trgovinskim dogovorom. Opravdana sumnja može se javiti kada se pečat na

dokazu o podrijetlu ili tijelo koje je taj dokaz izdalo razlikuje od onoga koje je prikazano u

bazi podataka sustava upravljanja uzorcima30 koju vodi Komisija. Povod za odbijanje

povlaštenog tarifnog odstupanja31

57. Sud je pratio kako je Komisija provela preporuke br. 5. – 13. koje je Sud iznio u

tematskom izvješću br. 2/2014 pod nazivom „Je li upravljanje povlaštenim trgovinskim

dogovorima prikladno?” te utvrdio da je Komisija provela akcijski plan praćenja

funkcioniranja povlaštenih trgovinskih dogovora

može biti odgovor tijela zemalja koje nisu članice EU-a ili,

u određenim slučajevima, izostanak takvog odgovora.

32

58. Međutim, države članice prijavile su probleme u vezi sa zemljama kao što su Indija,

Indonezija, Afganistan, Nepal i Bangladeš koji su se odnosili na kašnjenje odgovora i

i uspostavila stalne rutine praćenja

(upitnike,posjete i sl.).

29 Coffey, „Final Evaluation of the Customs 2013 Programme – Final report” (Završna evaluacija programa Carina 2013. – završno izvješće), 2014.

30 Sustav upravljanja uzorcima (SMS) aplikacija je kojom se Komisija služi za elektroničko slanje informacija o podrijetlu pečata carinskim upravama država članica.

31 Vidi odlomak 68. tematskog izvješća br. 2/2014.

32 COM(2014) 105 final.

29

nedovoljnu kvalitetu odgovora na zahtjeve za administrativnu suradnju. Sud je u gore

navedenoj reviziji33

59. Sporazumi o uzajamnoj pomoći ili protokoli o sporazumima o uzajamnoj pomoći priloženi

međunarodnim sporazumima pravna su osnova za traženje informacija od zemalja koje nisu

članice EU-a i pokazali su se korisnim alatom. Međutim, Sud je utvrdio slučajeve u kojima

Kina nije dovoljno surađivala: Države članice prijavile su probleme s primanjem odgovora na

zahtjeve poslane u okviru sporazuma o uzajamnoj pomoći. Prema podatcima OLAF-a, Kina je

dosad odgovorila na tek jednu trećinu od otprilike 150 zahtjeva za provjeru poslanih nakon

pokretanja zajedničke carinske operacije SNAKE

već utvrdio probleme u vezi s Indijom i Vijetnamom.

34

60. U kontekstu „Akcijskog plana o prijavljivanju vrijednosti robe manjom od stvarne”, koji je

usvojen istodobno sa sklapanjem sporazuma o strateškoj administrativnoj suradnji iz 2015.,

kineske su vlasti u isprave koje se šalju EU-u uključile izjavu o odricanju odgovornosti u kojoj

stoji da se one ne mogu upotrebljavati u administrativnim postupcima. Dokazi o cijenama

tekstila i obuće prijavljenima pri izvozu olakšali bi carinskim tijelima država članica da

nadoknade gubitak pretrpljen zbog prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne u

slučajevima u kojima trgovci pobijaju rješenje o naknadnoj naplati carinskog duga na sudu.

. Ujedinjena Kraljevina informacije o robi

koja se izvozi iz Kine u Ujedinjenu Kraljevinu dobiva preko vlastitog službenika za kontakt

zaduženog za inozemna carinska pitanja. OLAF je isto tako imenovao prekomorskog

službenika za kontakt u Pekingu.

61. Za operativne potrebe OLAF je trenutačno u procesu pregovaranja o broju sporazuma o

administrativnoj suradnji s partnerskim tijelima u zemljama koje nisu članice EU-a i

međunarodnim organizacijama. Sporazumi o administrativnoj suradnji između OLAF-a i

istražnih tijela zemalja koje nisu članice EU-a važan su dodatni alat za zaštitu financijskih

interesa Europske unije kojima se nadopunjuje postojeći pravni okvir.

33 Vidi odlomak 88. tematskog izvješća Suda br. 2/2014.

34 Zajednička carinska operacija pokrenuta 2014. između OLAF-a i država članica u svrhu borbe protiv prijavljivanja vrijednosti tekstila i obuće iz Kine manjom od stvarne.

30

Akcijskim programima EU-a pojačane su razmjena znanja i suradnja među državama

članicama, ali nije djelotvorno zajamčeno ujednačeno djelovanje svih carinskih uprava

62. Iz programa Carina 2013./2020. i Hercule II./III. izdvajaju se sredstva za omogućavanje

suradnje među carinskim tijelima i razmjenu informacija i primjera najbolje prakse s pomoću

(1) sustava za komunikaciju i razmjenu informacija i (2) sudjelovanja u zajedničkim akcijama,

kao što su seminari, osposobljavanje, projektne skupine, radni posjeti i prekogranične

operacije. Sud je utvrdio da su i Carina 2013. i Hercule II. bili djelotvorni u poticanju razmjene

znanja i suradnje među državama članicama.

63. Međutim, u izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o ostvarenju ciljeva

programa Hercule II.35

64. Jedan od posebnih ciljeva programa Carina 2013. bio je „održati sustav mjerenja […]

[uspješnosti] carinskih uprava država članica kako bi se poboljšala njihova […] [djelotvornost]

i učinkovitost”

navodi se sljedeće: „Iako su poduzeti napori za koordinaciju planiranja

različitih programa Unije, primjerice onih u području carine, moglo bi se učiniti više na

poboljšanju suradnje među službama Komisije kako bi se iskoristile sinergije među

programima te spriječila preklapanja među programima i inicijativama EU-a”.

36. Međutim, Sud nije utvrdio postojanje nikakvih pokazatelja kojima bi se

mjerilo ostvarenja cilja programa Carina 2013. koji se odnosi na to da sve carinske uprave

država članica djeluju ujednačeno, pri čemu bi se jamčile provjere s jednakovrijednim

rezultatima u svakom dijelu carinskog područja EU-a ili kojima bi se mjerilo postizanje cilja

programa Carina 2013. koji se odnosi na zaštitu financijskih interesa EU-a. Utvrđeno je da

programom Carina 2013. nije ostvaren cilj koji se odnosio na jamčenje ujednačenog

djelovanja svih carinskih uprava (vidi odlomke 89. – 110.

65. Zaključak završne evaluacije programa Carina 2013. u vezi sa zaštitom financijskih

interesa EU-a temeljio se na povratnim informacijama većine nacionalnih uprava. Te su

povratne informacije bile pozitivne kada je riječ o sustavu upravljanja carinskim rizicima i

).

35 COM(2015) 221 final.

36 U skladu s člankom 5. točkom (c) Odluke o uspostavljanju akcijskog programa za carinu u Zajednici (Carina 2013.).

31

doprinosu sustava Surveillance 2 upravljanju rizicima. Međutim, Sud je utvrdio nedostatke

koji utječu na oba navedena sustava za razmjenu informacija. Utvrdio je i da tijela država

članica ne djeluju ujednačeno.

66. Kad je riječ o zajedničkim akcijama, program je doprinio uspostavi i održavanju mreža.

Prema toj završnoj evaluaciji postoje uvjerljivi dokazi da je program znatno doprinio širenju

relevantnih informacija, dobre praske te radnih metoda i postupaka među državama

članicama EU-a, posebice u pogledu izrade nacionalnih specifikacija za sustave IT-a i njihovu

primjenu.

67. Kad je riječ o programu Carina 2020., iako je u okviru završne evaluacije programa

Carina 2013. iznesena preporuka da se „razvije sveobuhvatni okvir praćenja kako bi se pratila

uspješnost i pravodobno utvrdila problematična pitanja”, Sud nije pronašao nikakve dokaze

da države članice prikupljaju informacije o uspješnosti radi mjerenja stupnja usklađenosti

među državama članicama (tj. ujednačenog djelovanja).

68. Prema članku 1. stavku 2. točki (a) Odluke o programu Hercule II.37 jedan od ciljeva

programa bio je poboljšati nadnacionalnu i multidisciplinarnu suradnju među tijelima država

članica, Komisije i OLAF-a. Međutim, u izvješću o završnoj evaluaciji iznosi se zaključak da se

programom Hercule II. u prvom redu poboljšala nadnacionalna i multidisciplinarna suradnja

među državama članicama38

69. Nisu dostupne informacije o tome u kojoj su mjeri postignuti pokazatelji učinka programa

Carina 2020. Nadalje, ne postoje informacije ni o postizanju pokazatelja ostvarenja, rezultata

. Osposobljavanje u području borbe protiv prijevara te

osposobljavanje, seminari i konferencije s naglaskom na pravnom aspektu glavni su načini

ostvarivanja takve suradnje.

37 Odluka br. 804/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju akcijskog programa Zajednice za poticanje mjera u području zaštite financijskih interesa Zajednice (program „Hercule”), kako je izmijenjena.

38 Ramboll, „Evaluation of the Hercule II programme – Final Report” (Evaluacija programa Hercule II. – završno izvješće), 2014.

32

ni učinaka u vezi s programom Hercule III. Sud stoga nije u mogućnosti dati privremenu

procjenu djelotvornosti tih programa.

Europska unija ostvarila je pozitivan pomak prema postizanju ujednačene primjene

carinskog zakonodavstva

70. Kao carinska unija, EU mora ujednačeno primjenjivati zajedničku carinsku tarifu i carinsko

zakonodavstvo EU-a, jamčeći zaštitu financijskih interesa EU-a i jednakih uvjeta za trgovce

koji posluju na unutarnjem tržištu.

71. Tarifa je naziv za spoj nomenklature (ili razvrstavanja robe) i carinskih stopa koje se

primjenjuju na svaki razred robe. Tarifa je zajednička za sve države članice EU-a, no stope

carina ovise o prirodi uvezene robe i njezinom podrijetlu. Sastoji se od svih ostalih

zakonodavnih akata EU-a koji imaju učinak na visinu carine primjenjive na uvoz pojedine

robe, primjerice od zakonodavstva u vezi sa zajedničkom trgovinskom politikom39

Integrirana tarifa Europske unije, ukupno gledajući, jamči ujednačenu primjenu tarifnih

mjera

.

72. TARIC, tj. integrirana carinska tarifa EU-a, višejezična je baza podataka u koju su

uključene sve mjere koje se odnose na zajedničku carinsku tarifu te trgovačko i

poljoprivredno zakonodavstvo. Pomaže u jamčenju ujednačene primjene u svim državama

članicama, a gospodarskim subjektima omogućuje jasan pregled svih mjera koje se moraju

poduzeti pri uvozu robe u EU ili izvozu robe iz EU-a40

73. Komisija prati je li baza podataka TARIC integrirana u carinske sustave puštanja robe u

promet u državama članicama ili je li povezana s njima, i to na dva načina: (1) posjetima

carinskim tijelima država članica u svrhu praćenja i (2) kontinuiranim praćenjem

.

39 https://ec.europa.eu/taxation_customs/business/calculation-customs-duties/what-is-common-customs-tariff_en.

40 https://ec.europa.eu/taxation_customs/business/calculation-customs-duties/what-is-common-customs-tariff/taric_en.

33

kvalitete/točnosti (provjere vjerodostojnosti) carinskih deklaracija podnesenih u državama

članicama s pomoću baze podataka Surveillance 2.

74. Sud je utvrdio da Ujedinjena Kraljevina ne upotrebljava TARIC 3, trenutačnu inačicu baze

podataka TARIC, jer je TARIC 1 jedina inačica koja se može primijeniti u okviru elektroničkog

sustava puštanja robe u promet u Ujedinjenoj Kraljevini. Podatci iz inačice TARIC 3 prenose

se u inačicu TARIC 1 ručno te se zatim učitavaju. Nadalje, određene mjere ograničavanja iz

baze podataka TARIC ne postoje u nacionalnom sustavu u okviru kojeg se TARIC upotrebljava

u Ujedinjenoj Kraljevini. Ujedinjena Kraljevina služi se različitim oznakama carinskih

postupaka od ostalih država članica41

75. Nadalje, Ujedinjena Kraljevina za bazu podataka Surveillance 2 za pojednostavnjene

postupke zasebno ne izvješćuje Komisiju o dokumentaciji o uvoznim deklaracijama u

vrijednosti manjoj od 1000 eura

.

42

76. Trgovci koji uvoze robu u Ujedinjenu Kraljevinu izloženi su riziku od neujednačene

primjene zakonodavstva EU-a zbog:

jer primjenjuje prag koji je utvrđen za dostavljanje

statističkih podataka o vanjskoj trgovini sa zemljama koje nisu članice EU-a Eurostatu. Ispod

tog iznosa stavke se zbrajaju pod posebnom oznakom robe koja je dogovorena s Eurostatom

za ispunjavanje povezanih zakonski propisanih obveza. U Ujedinjenoj Kraljevini 2014. i 2015.

88 % uvoznih deklaracija na razini pojedinačnih stavki podneseno je u okviru

pojednostavnjenih postupaka.

(a) ručnog ažuriranja baze podataka TARIC u okviru elektroničkog sustava puštanja robe u

promet, koje sa sobom nosi rizik od netočnosti i nepotpunog prikupljanja prihoda

(b) nepostojanja mjera zabrane u britanskoj bazi podataka TARIC, koje sa sobom nosi

sigurnosne rizike

41 https://www.gov.uk/government/publications/uk-trade-tariff-customs-procedure-codes/imports-home-use-with-simultaneous-entry-for-free-circulation.

42 Za 2017. godinu utvrđen je prag od 873 funte.

34

(c) nepostojanje provjera vjerodostojnosti koje se primjenjuju nad dokumentacijom o

uvoznim deklaracijama u vrijednosti manjoj od 1000 eura, čime se dodatno povećava

rizik od pogrešne primjene baze podataka TARIC i

(d) uporabe različitih oznaka za carinske uvozne postupke, što podrazumijeva poteškoće za

trgovce koji posluju u različitim državama članicama te rizik od pogrešne primjene

carinskih odredbi.

77. Nadalje, Komisija ažurira bazu podataka TARIC s retroaktivnim učinkom, što može

utjecati na financijske interese EU-a. Međutim, GU za proračun izravno se ne obavješćuje o

tim izmjenama kako bi mogao pratiti njihovu ujednačenu primjenu u svim državama

članicama.

78. Dozvole i isprave o nadzoru ključne su za primjenu mjera trgovinske politike kao što su

tarifne suspenzije43, carinske kvote, kvote, carinski plafoni44 i mjere nadzora45

79. Dozvole i isprave o nadzoru izdaju se za točno određenu količinu robe. Kako bi se

zajamčilo da se roba ne pušta u promet na tržištu EU-a bez valjane isprave, količina robe

. Pri primjeni

tih mjera iznimno je važno voditi računa o količini uvezene robe, koja se u nekim slučajevima

ne smije prekoračiti ili se, u slučaju prekoračenja, primjenjuju standardne carinske stope.

43 Tarifne suspenzije podrazumijevaju smanjenje ili ukidanje carinske stope na određene kategorije robe tijekom određenog razdoblja kako bi se zadovoljile potrebe za određenim sirovinama i robom čija domaća proizvodnja u EU-u nije dovoljna.

44 Carinske kvote slične su tarifnim suspenzijama, ali su ograničene na određenu količinu robe. Kada količina robe prekorači utvrđeni prag, primjenjuju se standardne carinske stope. Potrebno ih je razlikovati od kvota, kojima se ograničava najveća moguća količina robe određene kategorije koja se smije uvesti te se navedeni prag ne smije prekoračiti ni u kojem slučaju. Carinski plafoni slični su carinskim kvotama, no u njihovom je slučaju za primjenu standardne carinske stope nakon prekoračenja utvrđenog praga potreban pravni akt Unije.

45 Za određene kategorije robe koje ugrožavaju interese proizvođača EU-a, kao što su poljoprivredni i tekstilni proizvodi, potrebno je izdati ispravu o nadzoru za puštanje u slobodan promet. Isprava o nadzoru koju izda jedna od država članica valjana je na čitavom carinskom području EU-a. Vidi bazu podataka mjera nadzora dostupnu preko sljedeće poveznice: http://ec.europa.eu/taxation_customs/dds2/surv/surv_consultation.jsp?Lang=hr.

35

mora biti navedena na dozvoli te carinska tijela moraju potvrditi količinu za svaku

pojedinačnu stavku uvezene robe u trenutku puštanja u promet46

80. Sud je u tematskom izvješću br. 1/2010 pod nazivom „Je li kontrola pojednostavnjenih

carinskih postupaka za uvoze djelotvorna?” preporučio Komisiji da

.

47 „potiče države članice

na računalnu obradu pojednostavnjenih postupaka koji uključuju elektroničko upravljanje

dozvolama i sličnim ispravama (popunjavanje u trenutku puštanja u promet s pomoću

internetskih aplikacija)

81. Preporuka bi se trebala provesti do kraja 2020. kada se u potpunosti počnu

primjenjivati odredbe Carinskog zakonika Unije o pojednostavnjenim postupcima

te uporabu profila rizika koji se temelje na IT-u i koji obuhvaćaju

TVS-ove i pitanja povezana sa zajedničkom trgovinskom politikom”.

48

Komisija je provela preporuke Suda u vezi s obvezujućom tarifnom informacijom

.

Međutim, neće se obuhvatiti internetsko popunjavanje dozvola i sličnih isprava u trenutku

puštanja robe u promet u svim državama članicama. Uvoz robe bez valjane isprave

nepovoljno utječe na interese proizvođača u EU-u koje bi ta mjera trgovinske politike trebala

štititi. Osim toga, to bi moglo utjecati na financijske interese EU-a u slučaju tarifnih

suspenzija, carinskih kvota, kvota i carinskih plafona.

82. Obvezujuća tarifna informacija (OTI) službena je pisana odluka s rokom valjanosti od tri

godine, koju izdaje carinsko tijelo i u kojoj se podnositelju zahtjeva daje procjena

razvrstavanja robe u carinsku nomenklaturu EU-a prije uvoza (ili izvoza). Ta informacija

obvezujuća je za carinska tijela EU-a i korisnike odluke. Kada je uvoznik korisnik odluke o

obvezujućoj tarifnoj informaciji, to treba biti navedeno u carinskoj deklaraciji za uvoz robe

čija je vrsta obuhvaćena obvezujućom tarifnom informacijom. Obvezujućom tarifnom

informacijom trgovcima se pruža sigurnost te se doprinosi ujednačenoj primjeni carinskog

zakonodavstva.

46 Vidi odlomak 68. tematskog izvješća br. 1/2010.

47 Vidi odlomak 91. stavak 3. tematskog izvješća br. 1/2010.

48 Godišnje izvješće o radu GU-a TAXUD za 2015.

36

83. Sud je također pratio kako je Komisija provodila njegove preporuke iznesene u

prethodnom tematskom izvješću na ovu temu49. Utvrđeno je da su, iako postoje određene

razvojne promjene u području IT-a50

84. Međutim, odabrana carinska tijela država članica pri puštanju robe u promet ne

provjeravaju služi li se korisnik OTI-ja njime uistinu za uvoz robe čija je vrsta naznačena u

OTI-ju. Sustav za upravljanje rizicima ne upućuje ni na potrebu obavljanja naknadnih

provjera uvoznih deklaracija, u kojima se navodi oznaka iz baze podataka TARIC koja je slična

onoj koja se navodi u OTI-ju, ali je ipak različita od nje. Slijedom toga, korisnik OTI-ja koji nije

zadovoljan odlukom o OTI-ju može netočno razvrstati uvoznu robu kako bi zaobišao tu

odluku ako države članice ne provjere njezinu primjenu, pri čemu može izbjeći plaćanje viših

carina utvrđenih u OTI-ju.

koje će se uvesti u listopadu 2017., sve preporuke

provedene do stupanja na snagu Carinskog zakonika Unije i provedbenih i delegiranih akata

1. svibnja 2016.

Još ne postoje odluke o određivanju vrijednosti na razini EU-a

85. Odluke o određivanju vrijednosti na razini EU-a službene su pisane odluke koje bi

izdavala carinska tijela i u kojima bi se podnositelju zahtjeva dala procjena obrade

određenog elementa carinske vrijednosti, prije uvoza i za određeno razdoblje. Odlukom bi se

predvidio način obrade, primjerice, plaćanja provizije ili tantijema, ili važnost sporazuma o

utvrđivanju transfernih cijena u svrhu određivanja carinske vrijednosti51

49 Tematsko izvješće br. 2/2008 o obvezujućim tarifnim informacijama (SL L 103, 24.4.2008., str. 1.).

.

50 Npr. potvrda brojeva EORI u bazi podataka europskog sustava obvezujućih informacija (EBTI).

51 WCO, zbirka dokumentacije o prihodima, „Technical guidelines on advance rulings for classification, origin and valuation, and Practical guidelines for valuation control” (Tehničke smjernice o prethodnim mišljenjima o razvrstavanju, podrijetlu i određivanju vrijednosti te praktične smjernice za kontrolu određivanja vrijednosti), 2015.

37

86. Odlukom o određivanju vrijednosti na razini EU-a trebala bi se pružati pravna sigurnost

i jamčiti jednaki uvjeti za trgovce koji posluju u nekoliko država članica. Sud je preporučio52

87. Carinskim zakonikom Unije

Komisiji da poduzme odgovarajuće zakonske i administrativne mjere kako bi se riješio

problem „nepostojanja zakonskih odredbi Zajednice kojima bi se omogućilo uvođenje

određivanja vrijednosti na razini cijele Zajednice”.

53

88. Komisija još nije u potpunosti provela navedenu preporuku Suda. 17 godina kasnije, i

dalje nije moguće izdavati odluke o određivanju vrijednosti na razini EU-a.

Komisija je dobila ovlasti da u okviru delegiranog akta

proširi područje primjene odluka o obvezujućim informacijama kako bi se također obuhvatili

„drugi[…] čimbeni[ci] na temelju kojih se primjenjuju uvozne ili izvozne carine i druge mjere

u vezi s trgovinom robom”. Međutim, Komisija još nije iskoristila takve ovlasti.

Države članice nemaju ujednačen pristup carinskim provjerama uvozne robe, što dovodi do

nedovoljnog plaćanja carine

89. Carinska tijela država članica trebala bi djelovati ujednačeno. To je bio jedan od ciljeva

programa Carina 2013. Kada države članice nemaju ujednačen pristup carinskim provjerama,

može se dogoditi da prevaranti odaberu najslabiju kariku u lancu kako bi uvezli robu na

prijevaru.

90. Sud je utvrdio da u državama članicama ne postoji usklađena i standardizirana

primjena carinskih provjera kako bi se zajamčila odgovarajuća razina carinskih provjera u

cijeloj Uniji i spriječilo protutržišno postupanje na različitim točkama Unije za uvoz i izvoz

robe.

52 Vidi odlomak 86. tematskog izvješća br. 23/2000 o određivanju vrijednosti uvezene robe u carinske svrhe (određivanje carinske vrijednosti).

53 Članci 35. i 36. b Carinskog zakonika Unije.

38

Nepostojanje ujednačenog pristupa carinskim provjerama prijavljivanja vrijednosti robe

manjom od stvarne utječe na odabir države članice uvoza

91. Države članice suočavaju se s izazovom suzbijanja prijevara koje se sastoje od

prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne. Prednost se u takvim slučajevima moguće

prijevare treba dati provjerama pri puštanju u promet jer uvoznici naknadno mogu postati

nesolventni ili im se može izgubiti trag. Kad postoji opravdana sumnja da prijavljena

vrijednost ne predstavlja stvarnu transakcijsku vrijednost, carinska tijela tijekom obavljanja

provjera pri puštanju robe u promet mogu tražiti dodatne informacije ili podnošenje

dodatne dokumentacije. Opravdana sumnja može se javiti posebice u slučajevima kada je

prijavljena vrijednost ispod utvrđene granične vrijednosti rizičnosti.

92. U svrhu upravljanja rizicima granična vrijednost rizičnosti može se utvrditi na temelju

pravednih cijena (vidi odlomak 48.). U određenim slučajevima, uvoznici podnose

potkrepljujuće dokaze (račune, kupoprodajne ugovore, bankovne izvatke) u kojima se navodi

(netočno) prijavljena niska vrijednost robe. Podatci u dokumentaciji podnesenoj carinskim

tijelima dosljedni su te je teško uočiti da je riječ o prijavljivanju vrijednosti robe manjom od

stvarne. U takvim slučajevima, moguće je da postoje druga plaćanja, ili gotovinska ili izvršena

posredstvom trećih strana, kojima je moguće objasniti razliku između prijavljene

(podcijenjene) i stvarne cijene. Na slici 2. u nastavku prikazan je primjer prijavljivanja

vrijednosti robe manjom od stvarne s pomoću gotovinskog predujma.

39

Slika 2. – Prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne s pomoću gotovinskog

predujma

Izvor: Sud, na temelju primjera WCO-a.

93. Carinski postupak 42 režim je koji uvoznik upotrebljava kako bi bio oslobođen plaćanja

PDV-a kada se uvozna roba preveze u drugu državu članicu. PDV se u tom slučaju plaća u

državi članici odredišta54. Kada se primjenjuje carinski postupak 42 od carinskih tijela države

članice odredišta u okviru uzajamne pomoći potrebno je zatražiti dodatne informacije o

vrijednosti transakcije jer u tim slučajevima krajnji primatelj robe može izvršiti plaćanje npr.

kineskom dobavljaču u mnogo većem iznosu od onog koje je carinski predstavnik prikazao

carinskim tijelima države članice uvoza. Međutim, to može biti dugotrajan ili neuspješni

proces jer prijavljeni kupac ne mora biti i krajnji primatelj robe ili može biti riječ o trgovcu

kojem se izgubio trag55

54 Tematsko izvješće br. 13/2011 „Je li se kontrolama carinskog postupka 42 spriječila i otkrila utaja PDV-a?”.

.

55 Obveznik PDV-a koji, moguće s namjerom da počini prijevaru, stječe ili ima namjeru steći određenu robu ili usluge bez plaćanja PDV-a te potom isporučuje tu robu ili usluge uz naplatu PDV-a, no naplaćeni PDV ne prijavljuje nacionalnom poreznom tijelu.

Prodavatelj(zemlja izvoza)

Kupac(država članica EU-a u koju je roba uvezena)

(1) Gotovinsko plaćanje = 2000 eura

(3) Carinjenje u EU-u- Prijavljena carinska vrijednost od 200 eura- Neprijavljeni iznos od 1800 eura

(Računcijena = 200 eura

(2)

40

94. U slučaju da sumnja još postoji, može se uzeti uzorak uvezene robe i može se zatražiti

osiguranje56

95. U svakoj državi članici Sud je odabrao uzorak od 30 uvoza tekstila i obuće iz azijskih

zemalja iz 2015. čija je vrijednost moguće prijavljena manjom kako bi provjerio jesu li

ispunjeni zahtjevi sadržani u komunikacijama OLAF-a o uzajamnoj pomoći koji su se odnosili

na prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne. Utvrđeno je da su države članice

primjenjivale relevantne komunikacije o uzajamnoj pomoći na različite načine te da zahtjevi

koje je uputio OLAF nisu ispunjeni u svim slučajevima. Sud je utvrdio i da je vrijednost stavki

iz uzorka prijavljena znatno manjom od stvarne. U nekim su slučajevima cijene prerađenog

pamuka pri uvozu čak prijavljene nižima od cijene sirovog pamuka. Na

kojim se može pokriti mogući gubitak zbog nenaplaćene carine. Komisija je

pružila jasne smjernice državama članicama o tome kako postupati u slučajevima

prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne tijekom provedbe popusta za prioritetna

kontrolna područja u pogledu prijavljivanja vrijednosti tekstila i obuće iz azijskih zemalja

manjom od stvarne. Međutim, u praksi se i dalje javljaju različite poteškoće.

slici 3. i slici 4.

56 U skladu s člankom 191. Carinskog zakonika Unije i člankom 244. Provedbene uredbe Komisije o Carinskom zakoniku Unije.

u

nastavku prikazana je usporedba graničnih vrijednosti rizičnosti za prerađeni pamuk, cijena

sirovog pamuka i cijena stavki iz uzorka prijavljenih pri uvozu u Ujedinjenu Kraljevinu i

Poljsku:

41

Slika 3. – Cijene uvezene robe od prerađenog pamuka iz uzorka u Ujedinjenoj Kraljevini i

usporedba s graničnim vrijednostima rizičnosti i cijenom sirovog pamuka

Izvor: Sud, na temelju podataka iz internetske baze podataka THESEUS (https://theseus.jrc.ec.europa.eu) i http://www.finanzen.net/rohstoffe/baumwollpreis/euro/historisch.

Slika 4. – Cijene uvezene robe od prerađenog pamuka iz uzorka u Poljskoj i usporedba s graničnim vrijednostima rizičnosti i cijenom sirovog pamuka

Izvor: Sud, na temelju podataka iz internetske baze podataka THESEUS (https://theseus.jrc.ec.europa.eu) i http://www.finanzen.net/rohstoffe/baumwollpreis/euro/historisch.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

Granična vrijednostrizika / kg

Cijena sirovog pamuka(euro/kg)

Prijavljena cijenauvozne robe po kg za 9stavki iz uzorka

euro/kg

Ujedinjena Kraljevina uzorak iz 2015.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

11

12

13

Granična vrijednostrizičnosti / kg

Cijena sirovog pamuka(euro/kg)

Prijavljena cijenauvozne robe po kg za24 stavke iz uzorka

euro/kg

Poljska uzorak iz 2015.

42

96. Sud je utvrdio i da države članice koje provode manje provjera pri puštanju u promet

privlače više uvoza. To je posebice očito u slučaju provjera koje su povezane s prijavljivanjem

vrijednosti tekstila i obuće iz Kine manjom od stvarne, pri čemu države članice koje ne

provode provjere pri puštanju robe u promet privlače više prometa od ostalih država članica.

97. Ujedinjena Kraljevina ne primjenjuje granične vrijednosti rizičnosti opisane u

odlomku 92. te pri puštanju u promet ne traži osiguranje za puštanje u promet robe čija je

vrijednost moguće prijavljena manjom kako bi se pokrio mogući gubitak zbog nenaplaćene

carine. Međutim, OLAF je od svih država članica zatražio da poduzmu odgovarajuće mjere

predostrožnosti kako bi se zaštitili financijski interesi EU-a i „naplate carinski polog za

sumnjive pošiljke kako bi se spriječio budući gubitak zbog nenaplaćene carine”.

98. Sud je utvrdio da je takva praksa nenaplaćivanja osiguranja za robu čija je vrijednost

moguće prijavljena manjom od stvarne u Ujedinjenoj Kraljevini dovela do preusmjeravanja

prometa robom: uvozna roba iz Kine čija je vrijednost prijavljena znatno manjom provozi se

preko drugih država članica te se, nakon što se na nju u Ujedinjenoj Kraljevini primijenio

carinski postupak 42, ona prevozi natrag u kontinentalnu Europu (npr. tekstil i obuća iz Kine

šalje se u okviru postupka vanjskog provoza od Hamburga do Dovera), gdje se pušta u

slobodan promet u okviru postupka 42, a da nisu obavljene provjere pri puštanju u promet

te se tada prevozi natrag u, primjerice, Poljsku ili Slovačku. Na slici 5. prikazan je primjer

takvog „traženja najpovoljnije točke uvoza” s pomoću carinskog postupka 42.

43

Slika 5. – Slučaj „traženja najpovoljnije točke uvoza” s pomoću carinskog postupka 42

Izvor: Sud.

99. Francuska carinska uprava u suradnji s OLAF-om 2016. godine provela je operaciju

poznatu pod nazivom „Hobotnica”. Predmet operacije bila je roba koja se uvozila u okviru

postupka 42. Ta je administrativna zajednička akcija pokazala da su se prijevare u vezi s

prijavljivanjem vrijednosti robe manjom od stvarne uglavnom odvijale u Ujedinjenoj

Kraljevini, a situaciju je dodatno otežavala činjenica da se PDV nije plaćao u državi članici

odredišta. Vrijednosti prijavljene na temelju krivotvorenih računa bile su 5 do 10 puta manje

od stvarnih vrijednosti, što je imalo velik učinak na iznos naplaćenih carina i poreza57

100. Kad je riječ o učinku prijevarne uporabe carinskog postupka 42 na gubitak zbog

nenaplaćenog PDV-a i carine, u odlomku 83. tematskog izvješća 24/2015

.

58

57 Vidi rezultate zajedničke carinske operacije „Hobotnica”

Sud je istaknuo

sljedeće: „U Ujedinjenoj Kraljevini otkrili smo dva slučaja robe uvezene u skladu s carinskim

postupkom 42 čija je prikazana vrijednost bila manja od stvarne, za koje je tamošnja Uprava

http://www.douane.gouv.fr/articles/a12973-la-douane-et-l-olaf-presentent-les-resultats-de-l-operation-octopus.

58 Tematsko izvješće Suda br. 24/2015 „Borba protiv prijevara unutar Zajednice u području PDV-a: potrebno je odlučnije djelovati”.

(3) Uvoz u EU u okviru postupka 42Dover, UK Carina je plaćena u manjem iznosu nego što je bilo potrebno

(1) Dolazak robe čija je vrijednost prijavljena manjom od stvarne u EUHamburg, Njemačka

(2) Provoz

(4) Prijevoz uVaršavu, Poljska

PDV je plaćen?

Kina

44

za prihode i carinu (HMRC) već utvrdila da su rezultat zajedničke carinske operacije OLAF-a.

Uprava HMRC procijenila je razmjer učinka na naplatu PDV-a u Ujedinjenoj Kraljevini na

0,5 milijuna funti, a u drugim državama članicama na 10,6 milijuna funti. Razmjer učinka na

carinjenje u Ujedinjenoj Kraljevini procijenjen je na 81 milijun funti. Uprava HMRC procijenila

je razmjer tih učinaka za svu robu koje su uvezla dva trgovca identificirana u uzorku u

razdoblju od tri godine.”

101. Na slici 6. prikazani su podatci Eurostata iz razdoblja 2007. – 2016. za pet država

članica koje je Sud izabrao za svoj uzorak. Države članice koje provode temeljite provjere pri

puštanju u promet tekstila i obuće iz Kine čija je vrijednost moguće prijavljena manjom od

stvarne zabilježile su povećanje prosječne cijene uvozne robe, ali i pad u količini uvozne

robe. Količina uvozne robe u Ujedinjenoj Kraljevini povećala se za 358 000 tona, dok se

ukupna količina robe u ostalim četirima državama članicama smanjila za 264 000 tona.

45

Slika 6. – Srednje cijene i količine uvezenog tekstila i obuće u razdoblju 2007. – 2016.

Izvor: Eurostat.

102. Tome u prilog idu i procjene koje je OLAF dao za mogući gubitak zbog prijavljivanja

vrijednosti tekstila i obuće manjima od stvarnih u razdoblju 2013. – 2016.

0

2

4

6

8

10

12

14

16

18

20

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Uvoz tekstila i obuće iz Kine, poglavlja 61. – 64.Srednja cijena po kgeuro/kg

Italija

Španjolska

Poljska

Ujedinjena Kraljevina

Rumunjska

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1 000

2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015. 2016. 2017.

Uvoz tekstila i obuće iz Kine, poglavlja 61. – 64.Uvezena količina (u tisućama tona)

Ujedinjena Kraljevina

Španjolska

Italija

Poljska

Rumunjska

46

103. Prema navodima OLAF-a59 „ u razdoblju 2013. – 2016. Ujedinjena Kraljevina trebala je

staviti na raspolaganje 1,9874 milijarde eura (bruto), odnosno 1,5736 milijardi eura (neto)

više tradicionalnih vlastitih sredstava nego što je stvarno stavila na raspolaganje. Brojčana

vrijednost mogućeg gubitka (u neto iznosu, nakon odbitka troškova naplate) u usporedbi s

ukupnim vlastitim sredstvima i tradicionalnim vlastitim sredstvima koja su stvarno stavljena

na raspolaganje po državama članicama prikazana je u nastavku” na slici 7

59 Godišnje izvješće o radu GU-a za proračun za 2016. godinu.

.

47

Slika 7. – Učinak procijenjenog iznosa mogućeg gubitka na proračun EU-a

Izvor: Godišnje izvješće o radu GU-a za proračun za 2016. godinu.

0,0%

0,5%

1,0%

1,5%

2,0%

2,5%

3,0%

2013. 2014. 2015. 2016.

Mogući gubitak kao postotak resursa

Mogući gubitak TVS-ovastavljenih na raspolaganjeizražen u %

Mogući gubitak vlastitihsredstava izražen u %

0

100

200

300

400

500

600

2013. 2014. 2015. 2016.

Mogući gubitak TVS-ova u milijunima eura (neto)

Mogući gubitak TVS-ova umilijunima eura (neto)

48

104. Time se dodatno potvrđuju nalazi Suda izneseni u izvješću br. 23/2016 u kojem stoji da

zbog „razlika u praksama carinskog nadzora među državama članicama jedna luka može

međunarodnim brodarskim poduzećima postati privlačnija od drugih”60

Države članice imaju različite pristupe suzbijanju prijevara u vezi s podrijetlom ili

razvrstavanjem robe

.

105. OLAF može državama članicama prosljeđivati upozorenja o prijevarama u obliku

komunikacija o uzajamnoj pomoći. U njima su sadržani zahtjevi upućeni državama članicama

u svrhu zaštite financijskih interesa EU-a.

106. Sud je utvrdio da je pet odabranih država članica imalo različite pristupe postupanju po

komunikaciji OLAF-a o uzajamnoj pomoći 2015/15 koja se odnosi na razvrstavanje robe u

pogrešnu carinsku tarifu te komunikaciji 2014/21–2015/18 koja se odnosi na netočno

navođenje podrijetla robe. Nepošteni trgovci mogu iskoristiti bilo koje razlike u pristupu

obavljanju carinskih provjera kako bi izbjegli plaćanje carine.

107. Osim toga, Sud je utvrdio da je lakše postupati po komunikacijama o uzajamnoj pomoći

u onim državama članicama u kojima je navođenje pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji

(JCD) obvezno.

Države članice imaju različit pristup primjeni sankcija

108. Provedba carinskog zakonodavstva u EU-u obveza je država članica61

60 Vidi odlomke 82. i 93. – 99. tematskog izvješća br. 23/2016 pod nazivom „Pomorski promet u EU-u suočen je s problemima – mnoga ulaganja nedjelotvorna su i neodrživa”.

, koje mogu

upotrebljavati niz građanskopravnih, administrativnih i/ili kaznenih sankcija za odvraćanje od

kršenja propisa. Time se može narušiti konkurentnost na unutarnjem tržištu među trgovcima

koji posluju zakonito, dok prevaranti mogu iskorištavati te razlike i nanositi štetu financijskim

interesima EU-a.

61 Na temelju članka 4. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

49

109. Sud je utvrdio da se u Poljskoj, Belgiji i Francuskoj kršenje carinskih propisa smatra

kaznenim djelom te da sustavno vodi do pokretanja kaznenih postupaka. U Poljskoj ne

postoje ni administrativne ni građanskopravne sankcije za kršenje carinskih propisa.

110. Komisija je izradila prijedlog Direktive o utvrđivanju pravnog okvira Unije za carinske

prekršaje i sankcije62 koji trenutačno razmatraju Vijeće i Europski parlament. Prijedlog

Direktive sastavljen je na temelju studije63

Postoje propusti u carinskim provjerama uvozne robe

o pravnim okvirima država članica za carinske

prekršaje i sankcije.

111. Upravljanje rizicima na razini carinskih tijela država članica sastoji se od utvrđivanja,

procjenjivanja, analiziranja i ublažavanja različitih vrsta i razina rizika povezanih s

međunarodnom robnom trgovinom.

112. Upravljanje carinskim rizicima u EU-u odvija se po načelu „procjena unaprijed, uz

kontrolu prema potrebi”. Ovisno o povezanim rizicima, može ih se pokušati ukloniti prije

utovara robe u zemlji izvoza, prije njihovog dolaska na teritorij EU-a ili mjesto istovara, u

trenutku uvoza ili nakon puštanja robe u slobodan promet64

113. Roba se može uvesti u okviru redovnog ili pojednostavnjenog postupka. Uvozom robe

u okviru pojednostavnjenih postupaka olakšava se trgovina jer se ubrzava puštanje robe u

promet. Komisija svake godine sastavlja izvješće o uspješnosti carinske unije u kojem se

prikazuje učestalost i djelotvornost različitih vrsta carinskih provjera koje se provode.

.

62 COM(2013) 884 final.

63 Izvješće Projektne skupine o carinskim sankcijama u okviru programa Carina 2013.

64 COM(2014) 527 final od 21.8.2014.

50

Države članice ne provode provjere prije dolaska robe kojima bi se štitili financijski interesi

EU-a

114. U fazi prije dolaska robe carinska tijela na temelju robnih manifesta ili iz drugih izvora

mogu unaprijed dobiti informacije o teretu koji uskoro stiže. U EU-u prijevoznici ili njihovi

ovlašteni predstavnici mogu podnijeti elektroničke ulazne skraćene deklaracije u prvoj

(zračnoj) luci ulaska u carinsko područje EU-a u propisano vrijeme prije dolaska robe. Timovi

za analizu carinskih rizika mogu analizirati podatke i napraviti preliminarni odabir uvoza koji

će se obuhvatiti provjerom. Međutim, u toj su fazi dostupne ograničene informacije koje ne

omogućuju detaljne provjere u fiskalne svrhe, npr. u vezi s određivanjem vrijednosti ili

razvrstavanjem uvezene robe65

115. Carinska tijela u pet odabranih država članica tvrdila su da ne mogu obavljati provjere

ulaznih skraćenih deklaracija prije dolaska robe u fiskalne svrhe zbog nedostatka relevantnih

podataka. Međutim, za sumnjive trgovce (otprije poznate u negativnom kontekstu) mogu se

pokrenuti provjere prije dolaska koje su relevantne u fiskalnom smislu ako su u ulaznim

skraćenim deklaracijama prikazani podatci o pošiljatelju i primatelju. Iako je to uobičajeno

slučaj, moguće je i da ti podatci nisu navedeni

.

66

Države članice ne provode uvijek provjere koje im preporučuju njihovi sustavi upravljanja

rizicima

.

116. Sustavi upravljanja rizicima preporučuju provjere pri carinjenju koje mogu biti fizičke,

dokumentarne ili se sastojati od uzimanja uzorka robe za daljnju analizu koja može biti i

laboratorijska.

65 WCO, zbirka dokumentacije o prihodima, „Technical guidelines on advance rulings for classification, origin and valuation, and Practical guidelines for valuation control” (Tehničke smjernice o prethodnim mišljenjima o razvrstavanju, podrijetlu i određivanju vrijednosti te praktične smjernice za kontrolu određivanja vrijednosti), 2015.

66 To se događa kada prijevoznici podnesu ulaznu skraćenu deklaraciju s podatcima iz glavne teretnice, a ne s podatcima iz interne teretnice otpremnika.

51

117. Sud je utvrdio da u svim državama članicama koje je posjetio osim u Ujedinjenoj

Kraljevini carinski službenik može odlučiti ne provesti kontrolnu mjeru koja je preporučena

na temelju filtra rizika, i to bez odobrenja ili potvrde nadređene osobe. To je propust u

sustavu unutarnje kontrole koji narušava djelotvornost sustava za upravljanje carinskim

rizicima.

118. U Ujedinjenoj Kraljevini pregledi dokumentacije i fizičke provjere primjenjuju se samo

u redovnim uvoznim postupcima, odnosno na 12 % uvoznih deklaracija. Sud je utvrdio da je

99,77 % uvozne robe prijavljene u okviru redovnih postupaka 2015. godine carinjeno u roku

od jednog sata, kao i da se pregledima dokumentacije u svrhu rješavanja problema netočnog

navođenja zemlje podrijetla pri puštanju u promet ne provjeravaju ni izvornici dokaza o

podrijetlu ni baza podataka sustava ConTraffic koja može pokazati nepodudaranja. Time se

dovodi u pitanje djelotvornost provjera pri puštanju u promet u Ujedinjenoj Kraljevini.

Preostalih 88 % uvoznih deklaracija podneseno je u okviru pojednostavnjenih postupka te

nije podvrgnuto provjerama pri puštanju u promet.

Većim brojem naknadnih provjera ne nadoknađuje se smanjenje broja provjera pri

puštanju u promet u okviru pojednostavnjenih postupaka

119. Trgovci koji su ovlašteni za uporabu pojednostavnjenih carinskih postupaka za uvoz

imaju pravo na ubrzani proces puštanja robe u promet. Carinska tijela oslanjaju se na točnost

uvoznih deklaracija i provode manje provjera prije puštanja robe u promet. To bi se trebalo

nadoknaditi revizijama prije odobrenja i ex post revizijama67

120. Međutim, Sud je utvrdio da se u Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u okviru

pojednostavnjenih postupaka ne obavljaju provjere pri puštanju u promet. To je posebice

ozbiljno pitanje u slučaju Ujedinjene Kraljevine jer se velika većina uvoznih deklaracija

podnosi u okviru pojednostavnjenih postupaka.

. Gotovo četiri petine sve robe u

EU-u 2015. godine uvezeno je u okviru pojednostavnjenih postupaka, od čega su za njih

0,2 % obavljene provjere pri puštanju u promet.

67 Tematsko izvješće br. 1/2010 „Je li kontrola pojednostavnjenih carinskih postupaka za uvoze djelotvorna?”.

52

121. Ovlašteni gospodarski subjekt pouzdani je trgovac nad kojim se pri carinjenju provodi

manje fizičkih provjera i pregleda dokumentacije. Status ovlaštenog gospodarskog subjekta

odobravaju carinska tijela pod uvjetom da trgovac ispunjava određene kriterije68

122. Jednim od pojednostavnjenja predviđenih Carinskim zakonikom Unije dopušta se

podnošenje uvoznih deklaracija upisom u evidenciju predmetnog nositelja statusa

ovlaštenog gospodarskog subjekta. U tom slučaju trgovac je dužan poslati obavijest o

podnošenju robe na carinjenje, no u toj obavijesti se ne navode podatci o podrijetlu,

tarifnom razvrstavanju i vrijednosti robe

.

69 koji bi omogućili carinskim tijelima da provedu

korisnu analizu rizika u fiskalne svrhe. Osim toga, carinska tijela mogu osloboditi ovlašteni

gospodarski subjekt od obveze podnošenja robe na carinjenje70

123. Sud je utvrdio slučajeve u kojima su ovlašteni gospodarski subjekti iz kurirskog sektora

zloupotrebljavali oslobođenje od carine za pošiljke male vrijednosti i druge slučajeve u

kojima ovlašteni gospodarski subjekti u vrijeme kada je Sud obavljao reviziju nisu ispunjavali

uvjete za stjecanje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta ili u kojima su takvi subjekti

prijavljivali vrijednost uvoznog tekstila i obuće iz Kine manjom od stvarne u svojstvu ili

deklaranta ili predstavnika.

.

124. Utvrđeno je da se u Italiji ne provode naknadne revizije, kako je definirano u Vodiču o

carinskim revizijama, čak ni u pogledu ovlaštenih gospodarskih subjekata. U Ujedinjenoj

Kraljevini Sud je pregledao spise u vezi s 10 naknadnih revizija kojima su obuhvaćeni

ovlašteni gospodarski subjekti, no nijedna od njih zapravo nije bila naknadna revizija već

procjena ili praćenje kontinuiranog ispunjavanja uvjeta za stjecanje statusa ovlaštenog

gospodarskog subjekta.

68 Kriteriji za odobrenje statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta propisani su člankom 39. Carinskog zakonika Unije.

69 Obavijest I2 o podnošenju robe na carinjenje u slučaju upisa u evidenciju deklaranta u skladu s Prilogom B Delegirane Uredbe Komisije o Carinskom zakoniku Unije.

70 U skladu s člankom 182. Carinskog zakonika Unije.

53

125. U srpnju 2016. Komisija je utvrdila da šest država članica71 ili nije provelo niti jednu

naknadnu reviziju ili nije dostavilo nikakve informacije o tim revizijama. U tim je državama

članicama naplaćeno otprilike 20 % ukupnog iznosa carine naplaćenih u EU-u72

Naknadnim provjerama rijetko se obuhvaća roba koja se uvozi u druge države članice

. Svrha je

naknadnih revizija ukloniti preostale rizike nakon provjera pri puštanju u promet i ostalih

naknadnih provjera koji i dalje postoje ako se takve revizije ne provedu.

126. Kada uvoznik sa sjedištem u jednoj državi članici (državi članici br. 2.) uvozi robu u

drugu državu članicu (državu članicu br. 1.), carinsku provjeru dužna je obaviti država članica

uvoza73

127. Sud je utvrdio da carinska tijela države članice br. 1. ne upućuju carinskim tijelima

države članici br. 2. zahtjev za evidenciju, bankovne račune i sl. trgovca sa sjedištem na

njezinom teritoriju te da carinska tijela države članice br. 2. nisu upoznata s time da je roba

uvezena jer ih tijela države članice br. 1. nisu dužna o tome obavijestiti.

.

128. Situaciju dodatno otežava činjenica da su informacije sadržane u postojećoj bazi

podataka „Surveillance 2” o uvozu u države članice tek u ograničenoj mjeri korisne za

naknadne revizije jer ne sadržavaju ime/naziv uvoznika i/ili deklaranta. Potpuno uvođenje74

71 Belgija, Estonija, Italija, Portugal, Rumunjska i Slovenija.

baze podataka pod nazivom „Surveillance 3”, koja će uključivati već navedene i ostale

relevantne informacije, ne očekuje se do 1. listopada 2018.

72 Vidi odlomak 4.18. godišnjeg izvješća Suda za 2016.

73 Odbor za Carinski zakonik (Odjel za opće carinske propise) zaključio je na svojem 30. sastanku održanom 19. svibnja 2000. da „…su za obavljanje provjera nadležne države članice u kojima je roba carinjena. Istaknule su da se mogu javiti određene poteškoće u tom procesu kada su računi i roba u nekoj drugoj zemlji, no predmetne države članice trebale bi prikladno međusobno surađivati.”

74 U skladu s Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2016/578 оd 11. travnja 2016. o uspostavi programa rada u pogledu razvoja i uvođenja elektroničkih sustava iz Carinskog zakonika Unije (SL L 6, 15.4.2016., str. 6.).

54

129. Utvrđeno je da je to posebice slučaj za carinski postupak 42. U okviru tog postupka

uvoznik sa sjedištem u državi članici br. 2. može imenovati predstavnika u državi članici br. 1.

koji će u toj zemlji obavljati uvoz, čime se otežava obavljanje naknadne provjere.

130. Prema podatcima OLAF-a, otprilike 57 % uvozne robe iz Kine za koju postoji sumnja da

joj je vrijednost prijavljena manjom od stvarne carinjeno je u okviru carinskog postupka 42,

iako se u okviru ovog postupka carini tek 16 % ukupne uvozne robe.

131. Komisija je tijekom inspekcije obavljene u Slovačkoj u prosincu 2016. također utvrdila

da je glavni rizik od prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne otkriven u uvoznoj robi

carinjenoj u okviru postupka 42, pri čemu je sjedište uvoznika obično u drugoj državi članici,

čime se otežava suzbijanje takvog prijavljivanja vrijednosti robe tijekom naknadnih provjera.

Nedovoljne provjere oslobođenja od carine za pošiljke male vrijednosti dovode do

nedovoljnog plaćanja carine

132. Carinskim zakonodavstvom dopušta se izuzeće ili oslobođenje od carine za pošiljke

zanemarive vrijednosti. Roba čija vrijednost ne prelazi određeni prag oslobođena je carine i

drugih oblika oporezivanja. Razlog je taj što se malom vrijednošću mogućih prihoda od

carinjenja pošiljki male vrijednosti ne bi mogli pokriti administrativni i operativni troškovi

potrebni za jamčenje poštovanja carinskih propisa.

133. No situacija se promijenila zbog brzog širenja e-trgovine. Organizacija za gospodarsku

suradnju i razvoj (OECD) potvrdila je75

134. Roba koja se dobavlja od poduzeća do potrošača kupljena u zemljama koje nisu članice

EU-a oslobođena je od PDV-a (i carine) na temelju svoje male vrijednosti, ako je riječ o

vrijednosti koja ne prelazi prag od 10 ili 22 eura. Osim PDV-a, na robu se naplaćuje i carina

da „u vrijeme kada su se uvela oslobođenja na većinu

uvozne robe male vrijednosti, kupnja preko interneta nije postojala te je količina uvozne

robe oslobođene od carina bila relativno mala”.

75 OECD, „Addressing the Tax Challenges of the Digital Economy” (Suočavanje s izazovima digitalnog gospodarstva), projekt OECD/G20 o smanjenju porezne osnovice i prijenosu dobiti, izdavaštvo OECD-a, 2014.

55

ako njezina vrijednost prelazi 150 eura. Ako je riječ o daru koji jedna fizička osoba šalje

drugoj fizičkoj osobi (od pojedinca pojedincu), na takvu se robu ne naplaćuje ni carina ni PDV

ako njezina vrijednost ne prelazi 45 eura. Kada njezina vrijednost prelazi 45 eura, ali nije veća

od 700 eura bez PDV-a, može se primijeniti standardna paušalna carinska stopa od 2,5 %.

Navedena se oslobođenja primjenjuju i na robu kupljenu preko interneta iz zemalja koje nisu

članice EU-a.

135. Sud je utvrdio da se elektroničkim sustavima puštanja robe u promet u odabranim

državama članicama dopuštalo (1) da se za oslobođenje od carine na temelju zanemarive

vrijednosti prijavljuje roba čija je prijavljena vrijednost76

136. Sud je utvrdio da su čak i kurirska poduzeća sa statusom ovlaštenih gospodarskih

subjekata zloupotrebljavala takva oslobođenja od carine na robu uvezenu nakon stupanja na

snagu Delegirane i Provedbene uredbe Komisije o Carinskom zakoniku Unije

veća od 150 eura i (2) da se

komercijalne pošiljke uvoze kao darovi.

77

1. svibnja 2016. To je posebice ozbiljno pitanje jer ovlašteni gospodarski subjekti moraju

imati uspostavljene sustave unutarnje kontrole kojima se mogu spriječiti i otkriti nezakonite

ili nepravilne transakcije78

137. Dokazi koje je Ujedinjena Kraljevina prikupila o e-trgovini upućuju na izrazito visoku

razinu prijavljivanja vrijednosti robe uvezene iz dalekoistočnih zemalja, a sve češće i SAD-a,

manjom od stvarne, pri čemu je riječ o vrijednostima prijavljenima u rasponu od 10 do

100 puta manjima od stvarnih vrijednosti.

.

76 Stvarna vrijednost definirana kao vrijednost stavke bez troškova osiguranja i vozarine.

77 Provedbena uredba Komisije (EU) br. 2015/2447 od 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (SL L 343, 29.12.2015., str. 558.).

78 U skladu s člankom 25. stavkom 1. točkom (f) Provedbene uredbe o Carinskom zakoniku Unije.

56

138. Prema navodima belgijskih carinskih tijela, roba kupljena preko određenih internetskih

stranica iz zemalja koje nisu članice EU-a sustavno je prijavljivana kao roba u vrijednosti do

22 eura, iako je potrošač zapravo platio veću cijenu79

139. Prema studiji konzultantskog poduzeća Copenhagen Economics

.

80

140. Slijedom toga, dva su uzroka nastanka gubitka zbog nenaplaćene carine: (1)

prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne, čime se roba netočno smatra

prihvatljivom za oslobođenje od carine na temelju male vrijednosti i (2) primjena

oslobođenja na neprihvatljivu robu, npr. robu čija je prijavljena vrijednost iznad 150 eura, ali

ju je carinski sustav puštanja u promet prihvatio zbog propusta u sustavu ili pak komercijalne

pošiljke (koje poduzeća šalju potrošačima) koje su prijavljene kao darovi (pojedinca

pojedincu) jer ih carinska tijela nisu provjerila.

, carina se naplaćuje

na tek 47 % poštanskih pošiljki na koje je carina primjenjiva te se takvo nepotpuno ubiranje

uvozne carine izravno pretvara u gubitak zbog nenaplaćene carine u EU-u koji iznosi otprilike

0,25 milijardi eura.

141. Vjerojatnost pojave takvih slučajeva veća je kad je riječ o kurirskim poduzećima koja

imaju status ovlaštenog gospodarskog subjekta jer se nad njima provodi manje fizičkih

provjera i pregleda dokumentacije, što znači i manje provjera na točki uvoza, što može igrati

ulogu i pri obavljanju naknadnih provjera81

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

.

142. Ova revizija bila je usmjerena na pitanje štite li se uvoznim postupcima Unije njezini

financijski interesi. Sud je utvrdio ozbiljne nedostatke koji upućuju na manjkavosti u

79 Vidi npr. „Cel Cybersquad spoorde al 858 frauderende webshops op”, članak u flamanskim dnevnim novinama De Standaardod 27. srpnja 2015., koji je dostupan na: http://www.standaard.be/cnt/dmf20150727_01793127.

80 Copenhagen Economics, „E-commerce imports into Europe: VAT and customs treatment” (Uvoz robe kupljene e-trgovinom: primjena PDV-a i carine), 2016.

81 Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju: „Ovlašteni gospodarski subjekti – smjernice”, 2016.

57

pravnom okviru, kao i na to da su države članice nedjelotvorno provodile carinske provjere

uvozne robe, što nepovoljno utječe na financijske interese EU-a.

143. Nepostojanje procjene manjka sredstava prikupljenih od carina negativno utječe na

uspješnost carinske unije u smislu zaštite financijskih interesa EU-a i onemogućuje učinkovitu

dodjelu sredstava za rješavanje određenih nedostataka, kao što je prijavljivanje vrijednosti

robe manjom od stvarne, ili učinkovitu dodjelu sredstava određenim državama članicama u

kojima je utvrđeni mogući gubitak zbog nenaplaćene carine bio najviši (vidi odlomke 26. –

28.

1. preporuka

).

Kako bi mogla ispuniti zahtjev Europskog parlamenta, Komisija bi trebala izraditi posebnu

metodologiju i pružati redovite procjene manjka sredstava prikupljenih od carina, počevši od

2019. godine. Isto tako, pri dodjeli resursa i postavljanju operativnih ciljnih vrijednosti trebala bi

uzimati u obzir rezultate dobivene primjenom te metodologije.

Ciljni rok provedbe: 2019.

144. Države članice nedovoljno se financijski potiču na obavljanje carinskih provjera i

poboljšanje naplate carina kao proračunskih prihoda EU-a. Države članice koje obavljaju

carinske provjere, ali nisu uspješne u naplati nenaplaćenih sredstava izlažu se riziku od

financijskih posljedica takvog gubitka, dok je s druge strane moguće da države članice koje

ne obavljaju takve provjere nisu izložene nikakvim negativnim posljedicama. Štoviše, jedna

država članica prigovorila je da što više nastoji riješiti problem prijevara, to je veći rizik od

toga da će Komisija od nje u slučaju neuspjeha zatražiti da snosi financijsku odgovornost

(vidi odlomke 29. – 32.

145. Čak i kada su financijska sredstva osigurana u okviru akcijskih programa EU-a, ona nisu

uvijek povezana sa zaštitom financijskih interesa EU-a. Države članice ne osiguravaju uvijek

potrebna financijska sredstva za primjenu sastavnica europskih informacijskih sustava koje

ne pripadaju Uniji i koje se ne financiraju iz akcijskih programa, što može uzrokovati

kašnjenja u provedbi Carinskog zakonika Unije. Neke države članice u kojima se nalaze

glavne ulazne luke priznale su da je udio TVS-ova koji zadržavaju previsok (vidi

).

odlomke 33. –

40.).

58

2. preporuka

Komisija bi trebala razmotriti sve raspoložive mogućnosti da se u novom višegodišnjem financijskom

okviru (VFO) ojača potpora nacionalnim carinskim službama u njihovoj važnoj ulozi na razini EU-u, što

uključuje i preispitivanje prikladne visine troškova naplate.

Ciljni rok provedbe: početak provedbe sljedećeg VFO-a.

3. preporuka

Komisija bi trebala predložiti da se sljedeći akcijski programi EU-a, kojima se pruža potpora carinskoj

uniji, iskoriste kao doprinos financijskoj stabilnosti europskih informacijskih sustava u području

carine.

Ciljni rok provedbe: početak provedbe sljedećeg VFO-a.

146. Razmjena informacija i suradnja u carinskim pitanjima odvijaju se neometano. No

revizija je pokazala da i dalje postoje nedostatci u alatima za razmjenu informacija, kako u

pogledu njihove strukture, tako i u pogledu njihove uporabe (vidi odlomke 41. – 69.

4. preporuka

).

Komisija bi trebala:

(a) 2018. predložiti izmjene carinskog zakonodavstva kojim će se propisati obveza navođenja

pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji (JCD) i

(b) biti preciznija u zahtjevima sadržanima u komunikacijama o uzajamnoj pomoći kako bi se

zajamčila njihova ujednačena primjena u svim državama članicama.

Ciljni rok provedbe: odmah.

5. preporuka

Komisija bi 2018. trebala imenovati prekomorskog službenika za kontakt u zemljama koje nisu članice

EU-a u kojima se odvija najviše prijevarnog provoza u slobodnim zonama.

147. Kad je riječ o primjeni carinskog zakonodavstva EU-a, integrirana tarifa Europske unije

(TARIC) ujednačeno se primjenjuje u četirima državama članicama od njih pet obuhvaćenih

59

revizijom. Međutim, u TARIC se unose retroaktivne promjene s financijskim učinkom koje

države članice moraju pažljivo primijeniti. Države članice ne provjeravaju na odgovarajući

način služe li se korisnici pri uvozu uistinu izdanim odlukama o obvezujućim tarifnim

informacijama (OTI). Iako se Carinskim zakonikom Unije Komisiji daje mogućnost izdavanja

odluka o određivanju vrijednosti robe na razini EU-a, Komisija još nije iskoristila tu

mogućnost (vidi odlomke 70. – 88.

6. preporuka

)

Komisija bi trebala:

(a) do 2020. pažljivo pratiti provjere koje države članice obavljaju u pogledu poštovanja odluka o

OTI-jevima i

(b) bez daljnje odgode omogućiti izdavanje odluka o određivanju vrijednosti robe na razini EU-a, kako

je Sud preporučio u tematskom izvješću br. 23/2000.

148. Pristupi obavljanju carinskih provjera razlikuju se među državama članicama u pogledu

suzbijanja prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne, netočnog navođenja zemlje

podrijetla i razvrstavanja robe u pogrešnu carinsku tarifu, ali i u pogledu izricanja carinskih

sankcija. Pred carinskim tijelima stoga je zahtjevan zadatak postizanja ravnoteže između

potrebe za olakšavanjem trgovine u okviru bržih, neometanih uvoznih postupaka i potrebe

za obavljanjem carinskih provjera. Zahtjevne carinske provjere mogu utjecati na trgovčev

odabir carinskog ureda uvoza te (zračne) luke s manje carinskih provjera privlače više

prometa. Sud je utvrdio slučajeve „traženja najpovoljnije točke uvoza”, tj. slučajeve u kojima

su trgovci odabrali uvesti robu čija je vrijednost prijavljena manjom od stvarne u državu

članicu s blažim provjerama (vidi odlomke 89. – 110.

7. preporuka

).

Komisija bi trebala predložiti zakonodavne izmjene kojima bi se od 2021. omogućilo nalaganje

financijskih ispravaka onim državama članicama koje nisu na prikladan način ublažile utvrđene rizike i

koje možda potiču „traženje najpovoljnije točke uvoza”.

60

149. Države članice ne raspolažu dostatnim podatcima te stoga ne obavljaju analizu rizika u

fiskalne svrhe u fazi prije dolaska robe ili nakon što ih je trgovac obavijestio o dolasku robe u

njegove prostorije. Nadalje, u pet država članica obuhvaćenih revizijom carinski službenici

mogu odlučiti ne provesti provjeru koju im preporuči nacionalni sustav za upravljanje

rizicima, za što nije potrebno odobrenje nadređene osobe. Kad je riječ o pojednostavnjenim

postupcima, države članice ne nadoknađuju smanjeni broj provjera pri puštanju u promet

naknadnim provjerama. Nadalje, ako uvoznik robu uvozi u državu članicu u kojoj nema

prijavljeno sjedište, takva se uvozna roba rijetko provjerava ex post. Države članice suočavaju

se s poteškoćama kada provjeravaju ispunjavaju li trgovci uvjete za oslobođenje od carine za

pošiljke male vrijednosti, što dovodi do gubitka za nacionalne proračune i proračun EU-a.

Sud je utvrdio da ovlašteni gospodarski subjekti koji posluju u kurirskom sektoru

zloupotrebljavaju takvo oslobođenje od carine (vidi odlomke 111. –141.

8. preporuka

).

Komisija bi 2018. godine trebala:

(a) predložiti zakonodavne mjere propisivanja obveze dostavljanja dodatnih podataka kojima bi se

omogućilo obavljanje analize financijskog rizika u fazi prije dolaska robe i nakon što trgovci pošalju

obavijest o dolasku robe u njihove prostorije

(b) poboljšati bazu podataka Surveillance kako bi se utvrdio primatelj robe u slučaju primjene

carinskog postupka 42 i

(c) provoditi istrage u slučajevima zlouporabe oslobođenja od carine na temelju male vrijednosti za

robu nabavljenu e-trgovinom iz zemalja koje nisu države članice EU-a.

9. preporuka

Države članice trebale bi bez odgode:

(a) odluke o neprovođenju provjere koju je preporučio određeni sustav za upravljanje rizikom

uvjetovati prethodnim ili neposrednim odobrenjem nadređene osobe

(b) u svoje elektroničke sustave puštanja robe u promet uključiti provjere u svrhu blokiranja uvoznih

deklaracija na temelju kojih se traži oslobođenje od plaćanja carina za pošiljke male vrijednosti robe

61

čija je prijavljena stvarna vrijednost veća od 150 eura ili za komercijalne pošiljke (koje poduzeća šalju

potrošačima) koje su prijavljene kao darovi (pojedinca pojedincu)

(c) obavljati ex post provjere o tome ispunjavaju li trgovci uvjete za oslobođenje od carina za pošiljke

male vrijednosti, uključujući i slučajeve u kojima je riječ o ovlaštenim gospodarskim subjektima

(d) izraditi istražne planove za suzbijanje zlouporabe takvog oslobođenja za robu nabavljenu

e-trgovinom iz zemalja koje nisu članice EU-a.

Ovo je izvješće usvojilo IV. revizijsko vijeće, kojim predsjeda član Revizorskog suda

Baudilio TOMÉ MUGURUZA, na sastanku održanom u Luxembourgu 7. studenoga 2017.

Za Revizorski sud

Klaus-Heiner Lehne

predsjednik

1

PRILOG I.

Revizijski pristup Suda na razini Komisije

Sud je proveo reviziju na razini Komisije u dvije faze, pripremnoj fazi i fazi revizijskog

terenskog rada.

1. Tijekom pripremne faze revizori Suda obavili su posjet u svrhu prikupljanja informacija

GU-u za oporezivanje i carinsku uniju, GU-u za proračun, OLAF-u i Zajedničkom istraživačkom

centru (ZIC).

Sud je s Komisijom raspravio o metodologiji revizije (revizijska pitanja, kriteriji i standardi),

uključujući metodologiju revizije u državama članicama, te je primio odgovore Komisije na

upitnik koji joj je poslan prije posjeta. Isto tako, Sud je primio povratne informacije i

prijedloge u vezi s prijavljivanjem vrijednosti robe manjom od stvarne, netočnog navođenja

podrijetla i razvrstavanjem robe u pogrešnu carinsku tarifu te glavnim inherentnim rizicima

koji utječu na puštanje robe u slobodan prometi te prikupio potrebne dokumente.

U Zajedničkom istraživačkom centru Komisija je predstavila svoje znanstvene projekte

praćenja kontejnera (ConTraffic) i procjene pravednih cijena (THESEUS). ZIC je revizorima

omogućio pristup bazi podataka sustava ConTraffic i internetskoj bazi podataka Theseus.

GU za oporezivanje i carinsku uniju revizorima je omogućio pristup sustavu Surveillance 2,

bazi podataka o evidenciji uvoznih deklaracija i sustavu upravljanja uzorcima SMS koji se

sastoji od baze podataka o vjerodostojnim pečatima i carinskim tijelima koja mogu izdati

potvrdu o povlaštenom podrijetlu ili kretanju.

U konačnici, GU za proračun revizorima je odobrio pristup OWNRES-u, bazi podataka o

slučajevima prijevare i nepravilnosti za iznose iznad 10 000 eura, i bazi podataka WOMIS u

okviru koja sadrži izvješća o iznosima iznad određenog praga koje države članice nisu mogle

naplatiti i iskoristiti kao doprinos za proračun EU-a jer su smatrale da su razlozi zbog kojih ti

iznosi nisu mogli biti naplaćeni bili izvan njihove kontrole. Komisija iznosi primjedbe o tim

izvješćima u toku od čest mjeseci od njihova primitka.

2

Sud je ispitao relevantne informacije o uspješnosti, kao što su one iz godišnjih izvješća o

radu, izvješća GU-a za oporezivanje i carinsku uniju o uspješnosti carinske unije te izvješća o

napretku i evaluaciji povezanih s akcijskim programima EU-a Hercule II./III. i Carina

2013./2020. Ispitana je baza podataka s ažuriranim informacijama o praćenju provedbe

prethodnih preporuka Suda – bazi podataka RAD.

Sud je posjetio Svjetsku carinsku organizaciju kojoj je predstavio svoju reviziju, pojasnio svoju

ulogu, odgovornosti i izazove povezane s prijavljivanjem vrijednosti robe manjom od stvarne,

propisima o određivanju vrijednosti, nedostatkom prikupljenih prihoda i e-trgovinom.

Raspravljalo se o relevantnim međunarodnim standardima kao što je sporazum od provedbi

članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), takozvanom Sporazumu o

određivanju carinske vrijednosti, izmijenjenoj Konvenciji WCO-a iz Kyota o

pojednostavnjenju i usklađivanju carinskih postupaka i o smjernicama WCO-a. Svrha je tog

posjeta bila procijeniti postupa li Komisija u skladu s najboljom međunarodnom praksom.

Sud je ispitao najrelevantnije nedavno izdane smjernice WCO-a, posebice zbirku

dokumenata o prihodima. One su poslužile kao osnova za pripremu upitnika o određivanju

vrijednosti, podrijetlu i tarifnom razvrstavanju.

2. Tijekom terenskog rada na reviziji revizori su poslali općeniti upitnik Komisiji. U njemu se

obrađivalo pitanje jamči li Komisija da se uvoznim postupcima štite financijski interesi EU-a.

Sud je također prikupio dokaze o trenutačnim razvojnim promjenama i aktivnostima

Komisije u području manjka sredstava prikupljenih od carina, akcijskim programima EU-a u

vezi sa suradnjom među carinskim upravama država članica, uzajamnoj pomoći, praćenju

ujednačene provedbe carinskih odredbi u državama članicama i o tome je li Komisija

osmislila pouzdane uvozne postupke kako bi se izbjegli propusti koji vode do nedovoljnog

plaćanja TVS-ova.

U tom su općem upitniku sudjelovali Glavna uprava za proračun, OLAF i Glavna uprava za

oporezivanje i carinsku uniju. Osim toga, Sud je svakom od njih poslao dodatne upitnike i

organizirao razgovore s predstavnicima odjela zaduženih za različita područja obrađena u

upitnicima.

3

Pratilo se na koji je način Komisija provela preporuke iznesene u tematskim izvješćima

povezanima s trenutačnom revizijom, kao što je tematsko izvješće br. 2/2008 o obvezujućim

tarifnim informacijama (OTI), tematsko izvješće br. 1/2010 „Je li kontrola pojednostavnjenih

carinskih postupaka za uvoze djelotvorna?” i tematsko izvješće br. 2/2014 „Je li upravljanje

povlaštenim trgovinskim dogovorima prikladno?”.

1

PRILOG II.

Revizijski pristup Suda na razini država članica

Revizija je provedena u dvije faze, pripremnoj fazi i fazi revizijskog terenskog rada.

1. Tijekom pripremne faze Sud je odabrao pet država članica: Španjolsku, Italiju, Poljsku,

Rumunjsku i Ujedinjenu Kraljevinu. Odabir država članica temeljio se na sljedećim kriterijima:

(1) veličini doprinosa proračunu EU-a u vidu tradicionalnih vlastitih sredstava, (2) broju

prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne u državi članici i (3) udjelu provjera na

temelju revizije u ukupnom broju naknadnih provjera.

Revizori Suda poslali su upitnik odabranim državama članicama. U njemu se obrađivalo

pitanje jamče li države članice da se uvoznim postupcima štite financijski interesi EU-a. Sud je

zaprimio pisane odgovore od svih odabranih država članica.

Prije svakog posjeta državi članici revizori su odabrali:

(a) 30 uvoznih transakcija čija je vrijednost moguće prijavljena manjom od stvarne. Za taj

odabir Sud je primijenio vizualnu analizu podataka na skupini uvozne robe evidentirane

u sustavu Surveillance 2 za svaku državu članicu 2015. godine, koristeći se softverom

Tableau. Zajednički istraživački centar zatim je usporedio vrijednost robe prijavljene

manjom od stvarne s pravednim cijenama po kilogramu u bazi podataka THESEUS i s

prosječnom cijenom po jedinici evidentiranom u sustavu Surveillance 2

(b) 30 važnih transakcija obuhvaćenih komunikacijama o uzajamnoj pomoći koje izdaje

OLAF u svrhu suzbijanja razvrstavanja robe u pogrešnu carinsku tarifu. Revizori su

nasumično odabrali uvoznu robu evidentiranu u sustavu Surveillance 2 za svaku državu

članicu iz 2015. s pomoću programskog alata ACL

(c) cjelokupnu skupinu uvozne robe obuhvaćene komunikacijom o uzajamnoj pomoći u

svrhu suzbijanja netočnog navođenja zemlje podrijetla iz 2015., prema sustavu

Surveillance 2

(d) uzorak sastavljen na temelju rizika koji se sastoji od 10 revizija koje su države članice

provele u posljednjih 6 godina i koje su povezane s ovlaštenim gospodarskim subjektima

2

(e) uzorak sastavljen na temelju rizika koji se sastoji od 10 skraćenih deklaracija za

privremeni smještaj robe u svrhu njihova praćenja do puštanja robe u slobodan promet i

provjere usklađenosti s pravilima o krajnjem roku za zaključenje robe, određivanje

vrijednosti, oslobođenje od carina i paušalno oporezivanje, koje je 2016. podnio tipičan

ovlašteni gospodarski subjekt iz kurirskog sektora nakon stupanja na snagu odredbi

Carinskog zakonika Unije 1. svibnja 2016. i

(f) uzorak sastavljen na temelju rizika koji se sastojao od 10 stavki koje je taj ovlašteni

gospodarski subjekt pustio u promet 2016. nakon stupanja na snagu odredbi Carinskog

zakonika Unije 1. svibnja 2016. u svrhu njihova praćenja unatrag do skraćene deklaracije

za privremeni smještaj robe i provjere usklađenosti s pravilima o krajnjem roku za

zaključenje robe, određivanje vrijednosti, oslobođenje od carina i paušalno

oporezivanje.

2. Tijekom terenskog dijela revizije Sud je posjetio tijela u Španjolskoj, Italiji, Poljskoj,

Rumunjskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. U svakoj od odabranih država članica raspravljalo se o

primljenim odgovorima na upitnik i obavljeni su razgovori sa službenicima zaduženima za

različita područja kojima se bavi upitnik, a posebno za određivanje vrijednosti, podrijetlo,

razvrstavanje u carinsku tarifu, upravljanje rizicima, ovlaštene gospodarske subjekte,

naknadne provjere i program Carina 2013./2020.

Vodeći se međunarodnim standardima, Sud je provjerio: (1) jesu li države članice naknadnim

provjerama ublažile rizike preostale nakon provjera pri puštanju u promet, (2) jesu li

naknadne provjere koje su provele države članice obuhvaćale robu uvezenu u druge države

članice, (3) jesu li carinske uprave država članica ujednačeno obavljale svoje dužnosti i (4)

jesu li carinske uprave država članica posvetile dovoljnu pažnju kurirskim pošiljkama. Sud je

analizirao i razmatrao ishode unaprijed odabranih uzoraka na temelju kontrolnog popisa.

Posebna se pažnja posvetila sustavima i provjerama, uključujući ispitivanje provjera

vjerodostojnosti pošiljki male vrijednosti u simulacijskom okruženju sustava puštanja u

promet.

1

ODGOVORI KOMISIJE NA TEMATSKO IZVJEŠĆE EUROPSKOG REVIZORSKOG

SUDA

„UVOZNI POSTUPCI: NEDOSTATCI U PRAVNOM OKVIRU I NEDJELOTVORNA

PROVEDBA UTJEČU NA FINANCIJSKE INTERESE EU A”

SAŽETAK

I. Komisija napominje da se ključni nalazi iz ovog izvješća odnose na nedostatke država članica u

pogledu kontrole i na zadaće provedbe za koje nacionalna tijela snose punu odgovornost. Međutim,

Komisija provodi inspekcijske preglede prikupljanja i stavljanja na raspolaganje tradicionalnih

vlastitih sredstava (TVS) od strane država članica, što ima korektivni učinak.

Kada Komisija utvrdi da provjere država članica nisu učinkovite i da dovode do gubitaka

tradicionalnih vlastitih sredstava, države članice odgovorne su za te gubitke, a na zakašnjelo

plaćanje primjenjuje se znatna kamata. To znači da se inspekcijskim pregledima Komisije sprečava

nepovoljni utjecaj neučinkovitih provjera država članica na financije EU-a. Kamate za zakašnjelo

plaćanje više nego nadoknađuju kašnjenje u pogledu stavljanja TVS-a na raspolaganje proračunu

EU-a, stoga se inspekcijskim pregledima Komisije osigurava sveobuhvatna zaštita financijskih

interesa EU-a.

Komisija pozdravlja sve prijedloge za poboljšanje provjere.

VI. Nedostaci u pravnom okviru u području carine rješavaju se putem Carinskog zakonika Unije

(CZU), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2016. Sve njegove koristi bit će ostvarene kada svi

elektronički sustavi za njegovu provedbu budu u funkciji. Glavni je cilj CZU-a bolja zaštita

financijskih sredstava Unije (vlastitih sredstava) i. ostvarivanjem veće otpornosti europskog

carinskog zakonodavstva na prijevare (tj. rješavanje propusta, uklanjanje nedosljednih tumačenja i

primjena pravila te pružanje elektroničkog pristupa odgovarajućim informacijama za carinska

tijela), ii. osiguravanjem usklađenije i standardizirane provedbe carinskih provjera od strane država

članica na temelju zajedničkog okvira za upravljanje rizikom i elektroničkog sustava za njegovu

provedbu te iii. uvođenjem zajedničkog sustava jamstava. Te mjere nisu namijenjene samo za bolju

zaštitu financijskih interesa EU-a i sigurnost i zaštitu građana EU-a već i za sprečavanje

protutržišnog postupanja na različitim točkama Unije za ulaz i izlaz robe.

VII. Mišljenje je Komisije da države članice imaju dostatnu količinu financijskih poticaja za

provedbu carinskih provjera. Države članice koje savjesno primjenjuju carinski zakonodavni okvir

EU-a ne suočavaju se s financijskom odgovornošću za TVS koji postaje nepovratan iz razloga izvan

njihove kontrole.

VIII. U skladu s člankom 46. stavkom 1. Carinskog zakonika Unije carinska tijela država članica

dužna su provesti sve carinske provjere koje smatraju potrebnima. Stoga će se u tom pogledu prakse

između država članica u određenoj mjeri razlikovati. Međutim, carinske provjere prvenstveno se

temelje na analizi rizika. Kako bi se pridonijelo jedinstvenoj primjeni kriterija i standarda rizika, u

pripremi je provedbeni akt o zajedničkim kriterijima rizika EU-a za financijske rizike. U tijeku je

provedba potrebnih smjernica za potporu zajedničkom razumijevanju i provedbi. Pilot-provedba u

državama članicama predviđena je za 2018.

XI.

(a) Komisija ne prihvaća preporuku.

Europski parlament je od Komisije zatražio „prikupljanje pouzdanih podataka o jazu ... u

sredstvima prikupljenima od carine u državama članicama”. Komisija već pruža godišnje izračune o

jazu u sredstvima prikupljenima od carine utvrđenome u inspekcijskim pregledima TVS-a. Dospjeli

iznosi potražuju se od država članica i prikupljaju u korist proračuna EU-a.

2

Izračun Komisije na temelju činjeničnih podataka najpouzdanija je metodologija za utvrđivanje

takvog jaza i upotrebljava se u operativne svrhe, tj. za pripremu godišnjeg programa inspekcijskih

pregleda država članica.

Komisija ne zna za nijednu drugu prikladnu metodologiju, ali razmotrila bi pozitivno sve prijedloge

za izvedivu metodologiju kojom bi se nadopunili izračuni Komisije.

Vidjeti odgovore i na odlomke 25. i 26.

(b) Komisija prihvaća preporuku. Komisija trenutačno procjenjuje mogućnosti za poboljšanje

financiranja nacionalnih carinskih službi u idućem višegodišnjem financijskom okviru. Komisija

smatra da su carinske operacije država članica i pripadajući radni troškovi funkcija višestrukih

čimbenika koji uključuju strukturno uređenje carinske uprave države članice, sredstva dostupna

nacionalnim carinskim službama te uzorak i opseg trgovine koji su posljedica zemljopisnog

položaja države članice. Komisija trenutačno provodi studiju procjene utjecaja carinske unije kako

bi, između ostalog, istražila mogućnosti financiranja carinskih ulaganja iz instrumenata EU-a za

financiranje.

(c) Komisija može djelomično prihvatiti prijedlog u mjeri u kojoj dijeli cilj preporuke Suda, ali

napominje da u ovoj fazi nije u stanju konkretno se obvezati u pogledu svojih prijedloga za sljedeći

višegodišnji financijski okvir.

(d) Komisija prihvaća preporuku za veću preciznost u djelovanjima kako su zatražile države članice

u komunikacijama o uzajamnoj pomoći, napominjući da će glavni cilj i dalje biti jednakovrijedni

rezultati. Zahtjevi ureda OLAF za uzajamnu pomoć obuhvaćeni su Uredbom 515/1997 te su, prema

tome, zakonski i obvezni. Mjere koje su predložene državama članicama skup su preporuka koje ne

moraju u svim slučajevima odgovarati svim državama članicama.

(e) Komisija prihvaća preporuku. Iako je navođenje pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji već

obvezno u državama članicama koje nisu iskoristile mogućnost odstupanja od zahtjeva za

podatcima, Komisija će 2018. nastaviti praćenje s državama članicama kako bi to navođenje postalo

obvezno u svim državama članicama. To može podrazumijevati znatne troškove za one države

članice koje još ne prikupljaju te podatke. Stvarni datum donošenja ovisit će o pregovorima s

državama članicama.

UVOD

11. U skladu s člankom 46. stavkom 1. Carinskog zakonika Unije carinska tijela država članica

dužna su provesti sve carinske provjere koje smatraju potrebnima. Stoga će se u tom pogledu prakse

između država članica u određenoj mjeri razlikovati. Međutim, carinske provjere prvenstveno se

temelje na analizi rizika. Kako bi se pridonijelo jedinstvenoj primjeni kriterija i standarda rizika, u

pripremi je provedbeni akt o zajedničkim kriterijima rizika EU-a za financijske rizike. U tijeku je

provedba potrebnih smjernica za potporu zajedničkom razumijevanju i provedbi. Pilot-provedba u

državama članicama predviđena je za 2018.

13. Zajednički okvir za upravljanje rizikom uveden je u carinsko zakonodavstvo EU-a Uredbom

648/2005 i uključivao je nekoliko mjera za potporu državama članicama u rješavanju financijskih

rizika na sustavan način:

– pružanjem Vodiča o carinskim revizijama koji na sveobuhvatan način obuhvaća provođenje

revizija i provjera nakon carinjenja (sada: provjera nakon puštanja robe),

– pružanjem Priručnika za operativne carinske provjere u kojem su obuhvaćene provjere u vrijeme

carinjenja te najbolje prakse utvrđene u državama članicama, uključujući za financijske rizike koji

se odnose na tarifno razvrstavanje, vrijednost, zemlju podrijetla i antidampinške mjere,

3

– prioritetnim kontrolnim mjerama koje se intenzivno bave određenim temama kako bi se utvrdilo

na koji način države članice mogu najbolje na sustavan način riješiti izazove povezane s rizicima i

carinskim provjerama.

14. Namjena je uzajamne administrativne pomoći osigurati prikupljanje prihoda sprječavanjem,

istraživanjem i suzbijanjem kršenja carinskog zakonodavstva.

15. Na razini EU-a: Elektronički sustav upravljanja carinskim rizikom (CRMS) za potporu

elektroničkoj razmjeni informacija o riziku u stvarnom vremenu među državama članicama te

između Komisije i država članica povezuje 841 carinski ured uključujući sve međunarodne luke i

zračne luke, glavne granične prijelaze te sve nacionalne centre za analizu rizika trenutačno s

otprilike 4000 korisnika. Razne službe Komisije imaju izravan pristup CRMS-u: TAXUD, OLAF,

SANCO, TRADE, BUDG, JUST, ENV, AGRI, GROW.

Razmjena informacija na razini EU-a provodi se na temelju Uredbe 515/97, a na međunarodnoj

razini na temelju međunarodnih sporazuma.

19. Pravne osnove doista su vrlo brojne. Primjerice, postoje odredbe/protokoli 51 sporazuma o

uzajamnoj pomoći koji se odnose na 79 zemalja / državnih područja. U tijeku su pregovori s

drugima, npr. Mercosurom, a neki čekaju na stupanje na snagu (neke zemlje SGP-a).

Sporazumi o administrativnoj suradnji kao takvi ne pružaju zasebnu pravnu osnovu za razmjenu

informacija.

20. Odredbe sporazuma o uzajamnoj pomoći dio su bilateralnih povlaštenih sporazuma, no i

autonomni povlašteni režimi kao što je OSP zahtijevaju od zemalja korisnica pružanje pomoći

kojom se omogućuje sprječavanje prijevara ili nepravilnosti u pogledu dodjele carinskih povlastica.

Učinkovitim mjerama suzbijanja prijevare – kao što je klauzula kojom se omogućuje obustava

carinske povlastice u slučaju nedostatka pomoći – nastoji se osigurati dostatna razina sporazuma o

uzajamnoj pomoći od trećih zemalja koje imaju koristi od carinskih povlastica pri uvozu u EU.

OPAŽANJA

25. Komisija već izračunava jaz u prikupljanju TVS-a na temelju nedostataka u prikupljanju

carinskih pristojbi utvrđenih kao rezultat inspekcijskih mjera Glavne uprave za proračun.

Zakonodavstvom o vlastitim sredstvima pružaju se snažni poticaji u obliku znatnih kamata za

zakašnjela plaćanja kako bi države članice provodile provjere.

Države članice sporazumjele su se oko financiranja carinskih programa EU-a za tekući višegodišnji

financijski okvir, a u tijeku je revizija za sljedeći.

26. Komisija već pruža godišnje izračune o jazu u sredstvima prikupljenima od carine utvrđenome u

inspekcijskim pregledima TVS-a. Dospjeli iznosi potražuju se od država članica i prikupljaju u

korist proračuna EU-a. PDV je izvor prihoda različite naravi, stoga pristup koji se upotrebljava za

procjenu jaza u sredstvima prikupljenima od PDV-a nije primjenjiv na „jaz u sredstvima

prikupljenima od carina”.

Izračun Komisije, na temelju činjeničnih podataka, najpouzdanija je metodologija za utvrđivanje

tog jaza.

Komisija ne zna za nijednu drugu prikladnu metodologiju, ali razmotrila bi pozitivno sve prijedloge

za izvedivu metodologiju kojom bi se nadopunili izračuni Komisije.

27. Mogući gubitci koje je ured OLAF izračunao za Ujedinjenu Kraljevinu prate se tekućim

kontradiktornim postupkom s tom državom članicom. Komisija ne može davati primjedbe na takve

4

tekuće postupke. Komisija razmatra moguće prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne u

drugim državama članicama.

28. Komisija sustavno upotrebljava svoje izračune ovog jaza, zajedno sa svim drugim važnim

pokazateljima rizika, kako bi djelotvorno dodijelila sredstva za svoje inspekcijske preglede. Vidjeti

odgovore na odlomke 25. i 26. Komisija ne zna za nijednu drugu prikladnu metodologiju, ali

razmotrila bi sve prijedloge za izvedivu metodologiju kojom bi se nadopunili izračuni Komisije.

30. Komisija provodi inspekcijske preglede kako bi osigurala dosljednu primjenu carinskog

zakonodavstva EU-a diljem država članica te kako bi osigurala zaštitu financijskog interesa Unije.

Države članice koje ne obavljaju provjere te time uzrokuju gubitke tradicionalnih vlastitih sredstava

suočavaju se s rizikom od odgovornosti za te gubitke, što im pruža poticaj da budu savjesne kako bi

izbjegle snošenje odgovornosti.

Potrebno je pažljivo pratiti dugove nesolventnih trgovaca uzimajući u obzir preostalu imovinu i

prioritet carinskih tijela države članice u slučaju likvidacije. Carinska tijela Ujedinjene Kraljevine

nemaju prioritet u slučaju likvidacije.

U okviru pripreme za sljedeći višegodišnji financijski okvir, Komisija će razmotriti mogu li izmjene

tekućeg pravnog okvira vlastitih sredstava poboljšati poticaje za učinkovite provjere država članica.

31. Carinskim zakonodavstvom EU-a ne daje se prednost provjerama nakon puštanja robe, a

smanjenje broja rješenja o provjeri nakon puštanja robe može se objasniti uz pomoć nekoliko

čimbenika, među kojima je provođenje drugih provjera koje nisu nakon puštanja robe od strane tih

država članica.

Komisija napominje da se 2016. povećao broj uvoznih deklaracija pregledanih nakon puštanja robe

u zemljama koje je naveo Sud.

32. Kao što je prethodno istaknuto (vidjeti odgovor na odlomak 26.), Komisija već izračunava jaz.

Štoviše, brojni čimbenici mogli bi biti razlog povećanju/smanjenju jazu u sredstvima prikupljenima

od carina. Bilo bi teško, možda čak i nemoguće, utvrditi uzročno-posljedične odnose s

pojedinačnim čimbenicima.

33. Do prosinca 2020. bit će ostvareno 80 % posla u vezi sa sustavom CZU-a. Ipak, revizijom

elektroničkog carinskog višegodišnjeg strateškog plana koja je u pripremi za 2017. utvrđeno je da je

za početak provedbe šest sustava CZU-a potreban datum nakon 31. prosinca 2020. zbog ograničenja

ljudskih i financijskih resursa. O tom se pristupu trenutačno raspravlja s državama članicama i

Komisija će razmotriti poduzimanje primjerenih zakonodavnih mjera.

38. Komisija ne zna za nijednu drugu državu članicu koja smatra da je njezin udio u troškovima

prikupljanja TVS-a previsok. Trenutačni sustav troškova prikupljanja jednoglasno su donijele

države članice.

40. Bespovratna sredstva za tehničku pomoć dodijeljena u okviru programa Hercule omogućuju

nacionalnim i regionalnim upravama u državama članicama kupovinu opreme za uporabu tijekom

operacija za potporu u istragama prekršaja, kao što su nepravilnosti, sumnja na prijevaru i

korupciju, počinjenih na štetu financijskih interesa EU-a. Te operacije uključuju, primjerice, mjere

za utvrđivanje i otkrivanje skupina organiziranog kriminala koje se bave krijumčarenjem cigareta i

duhana, kao i droga, trgovinom ljudima ili oružjem. Nije moguće prethodno ograničiti uporabu

opreme za operacije povezane sa zaštitom financijskih interesa EU-a.

41. Komisija trenutačno razmišlja o mogućim inicijativama za jačanje iskorištavanja dostupnih

izvora podataka.

44. Države članice obogaćuju komunikacije o uzajamnoj pomoći svojim obavještajnim radom. U

nekim se slučajevima može opravdati nejedinstvenost mjera sve dok su rezultati jednakovrijedni.

5

Inspekcijskim pregledima Komisije za TVS redovno se ispituje praćenje država članica u pogledu

komunikacija o uzajamnoj pomoći ureda OLAF. Kada neodgovarajuće praćenje država članica

dovede do gubitka TVS-a, Komisija smatra države članice financijski odgovornima za te gubitke.

45. Carinski informacijski sustav (CIS) dostupan je svim carinskim tijelima država članica. Čak i

ako sve države članice upotrebljavaju sustav za potrebe za koje je predviđeno, njegova uporaba

razlikuje se od jedne države članice do druge.

Ured OLAF, u bliskoj suradnji s državama članicama, radi na novoj inačici CIS-a kako bi se

uključile promjene koje donosi izmjena Uredbe 515/97 i riješili zahtjevi država članica za

poboljšanjem.

46. CRMS podržava elektroničku razmjenu informacija o riziku u stvarnom vremenu među

državama članicama i između Komisije i država članica.

Potpuni pregled sustava, njihovih područja primjene, ciljeva i rokova dostupan je u inačici

višegodišnjeg strateškog plana za 2016. objavljenoj na mrežnoj stranici Europa1.

Sustavi služe svojim ciljevima i svrhama te imaju različite pravne osnove. Države članice navele su

da je višestruko izvješćivanje veliki problem. Sinergije i poveznice između sustava zabilježene su u

modelima poslovnih procesa koji su isto tako dostupni na mrežnoj stranici Europa2.

47. U međuvremenu je projektna skupina koja je osnovana za rješavanje tog problema predstavila

svoje izvješće u kojem je otkrivena zahtjevnost višestrukog izvješćivanja te činjenica da se taj

problem ne može riješiti „jednostavnim” rješenjem IT-a, odnosno prijenosom podataka između

dvaju sustava. Preporuke skupine trenutačno se preispituju.

50. Države članice upotrebljavaju upravljanje rizikom i izradile su profile rizika za odabir pošiljki

koje mogu biti netočno razvrstane ili prijavljene s netočnim podrijetlom.

Komisija će uskoro predložiti provedbeni akt o zajedničkim kriterijima za financijske rizike radi

rješavanja tih pitanja (vidjeti također prethodni odgovor na odlomak 11.).

Komisija redovito ispituje postupke država članica za izbjegavanje i suzbijanje takvih mehanizama

prijevare u svojim inspekcijskim pregledima TVS-a.

51. Kad je riječ o prijevari koja se temelji na netočnoj izjavi o zemlji podrijetla uvezene robe,

Komisija je provela istraživanje radi utvrđivanja troškovno učinkovitih alata potpore. Napravljen je

prototip rješenja utvrđenog na temelju podataka poruka o statusu kontejnera (CSM) te je isto

ispitano sustavom ConTraffic. Ovom se tehnologijom omogućuje automatizirana unakrsna provjera

zemlje podrijetla koju su uvoznici prijavili u odnosu na rutu za prijevoz kontejnera i označavanje

neusklađenosti.

Okvir 1.

Treba napomenuti da je od 1. rujna 2016. na platformi AFIS dostupna nova aplikacija kojom se

omogućuje određivanje položaja i praćenje kontejnera. Aplikacija pod nazivom AFIS-CSM sadrži

kretanja kontejnera koji ulaze na područje EU-a ili ga napuštaju, a koja pomorski prijevoznici

izravno prijavljuju u središnji registar.

1 https://ec.europa.eu/taxation_customs/general-information-customs/electronic-customs_en

2 https://ec.europa.eu/taxation_customs/business/union-customs-code/ucc-bpm_en

6

52. U pogledu analize zemalja podrijetla u uvoznim deklaracijama u razdoblju 2008. – 2015. i

navedenom broju od 1187 upozorenja poslanih državama članicama, Komisija želi pojasniti da je

ova analiza provedena u okviru eksperimentalnog pilot-projekta koji se provodio u suradnji s 12

država članica koje su dobrovoljno surađivale te da su se poslana upozorenja odnosila na slučajeve

moguće carinske prijevare. Ta je informacija pružena državama članicama kako bi bolje usmjerile

svoje provjere nakon carinjenja.

Zajednički odgovor na odlomke 54. i 55.

Pravna obveza razmjene informacija o riziku putem CRMS-a navedena je u članku 46. stavku 5.

CZU-a kojim se propisuje vrsta informacije koja se razmjenjuje. Osim toga, Komisija je izradila

smjernice koje su dostupne na svim jezicima EU-a kako bi se pružila potpora državama članicama u

odlučivanju o odgovarajućim informacijama koje je potrebno navesti u obrascu za informacije o

riziku (RIF), a osobito nove elemente rizika i ciljane elemente. Komisija posljednjih godina nije

zaprimila pritužbe, primjećuje znatno poboljšanje kvalitete RIF-ova u posljednjih pet godina i

smatra da će sustav nacionalnih kontaktnih točaka za CRSM, opsežna obuka i smjernice osigurati

potrebnu kvalitetu. Također vidjeti odgovor Komisije na odlomak 46.

58. U okviru „Akcijskog plana za praćenje funkcioniranja povlaštenih trgovinskih sporazuma”

(COM(2014) 105 final), 2016. poslani su upitnici za praćenje, a 2017. provedeni su posjeti radi

praćenja u Indiji i Indoneziji. Upitnik je poslan Vijetnamu 2016., a naknadnim praćenjem

razjašnjena su sva utvrđena pitanja. Nepal i Indija od 1. siječnja 2017. pokrenuli su sustav

samocertificiranja primjenom sustava registriranih izvornika (sustav REX). Komisija je navedenim

zemljama osigurala posebnu obuku (dodatna obuka za Indiju planira se u rujnu 2017.). Nakon što se

sustav REX u potpunosti provede u tim zemljama, može se donijeti odluka o novim odgovarajućim

mjerama praćenja. Razmatra se redovno praćenje Bangladeša putem razmjene pisama i u uskoj

suradnji s Komisijom. Kako bi se smanjio izrazito veliki broj zahtjeva za provjeru potvrda za

tekstil, moguć je pristup uređaju za praćenje GPS-om bangladeške baze podataka i njegova uporaba

od strane nacionalnih carinskih tijela EU-a te će se isto i promicati. Što se tiče Afganistana,

Komisija nije upoznata s problemom koji je država članica prijavila Sudu. Od te će se države

članice zatražiti pojašnjenje i odlučit će se o odgovarajućoj mjeri. U svakom slučaju, sustav REX

provodit će se u toj zemlji od 2018. Tijelima te zemlje predložena je posebna obuka koja je

provedena u rujnu 2017.

59. Potrebno je dodatno ojačati suradnju Kine u odgovoru na zahtjeve sporazuma o uzajamnoj

pomoći; na preveliki broj zahtjeva iz država članica i dalje nije odgovoreno ili odgovori kasne ili su

nepotpuni ili je u dokumentima koje je dostavila Opća carinska uprava Kine (GACC) uključena

izjava o odricanju odgovornosti (vidjeti u nastavku). Ured OLAF prati protok informacija u

kontekstu takvih zahtjeva sporazuma o uzajamnoj pomoći između EU-a i Kine.

Sljedeće su mjere već poduzete: Bolje određivanje prednosti u pogledu zahtjeva od strane EU-a,

ponovno imenovanje službenika za vezu u Pekingu, pružanje Kini sigurne veze za e-poštu na

platformi AFIS radi jednostavnije razmjene informacija. Unatoč ovim mjerama, suradnja s Kinom i

dalje nije na dostatnoj razini.

60. Ured OLAF smatra da se izjavom o odricanju odgovornosti krši članak 17.3 Sporazuma između

Kine i EU-a o suradnji i uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima:

[…] ugovorne stranke mogu u evidenciji o dokazima, izvješćima i svjedočenjima te u upravnim

postupcima kao dokaze iskoristiti dobivene informacije i dokumente u koje su stekli uvid u skladu s

odredbama ovog Sporazuma.

Međutim, kineska tijela različito tumače ove odredbe.

7

Ured OLAF nekoliko je puta (na zadnjim dvama sastancima Radne skupine za borbu protiv

prijevara, zadnji sastanak JCCC-a) postavio ovo pitanje u pogledu Kine/GACC-a na odgovarajućim

bilateralnim forumima.

64. Završna evaluacija programa Carina 2013. bila je pozitivna kad je riječ o doprinosu programa

ciljevima na razini politike te u pogledu pomaganja carinskim tijelima da jednako postupaju. U

evaluaciji je dodatno istaknuto da je postupanje kao jedna uprava postupan proces koji ne može biti

dovršen preko noći, ali da program pomaže carinskim upravama u postizanju svojih ciljeva.

S početkom provedbe programa Carina 2020. Komisija je razvila metodologiju za mjerenje

uspješnosti funkcioniranja carinske unije u projektu pod nazivom Uspješnost carinske unije. Glavni

je cilj projekta Uspješnost carinske unije pokazati kako carinske aktivnosti i operacije podupiru

ostvarenje strateških ciljeva carinske unije3. Unutar programa Uspješnost carinske unije

uspostavljen je skup ključnih pokazatelja uspješnosti i pokazatelja prikupljanja podataka po

strateškom cilju (zaštita, carinske provjere, olakšavanje/konkurentnost, suradnja plus osnovni

parametri); podrobnije su opisani u smjernicama projekta Uspješnost carinske unije4.

Projekt Uspješnost carinske unije razvija se kao zajednička mjera u okviru programa Carina 2020.

Iako je cilj projekta Uspješnost carinske unije širok i povezan sa strateškim ciljevima carinske unije,

kao što je prethodno navedeno, neki pokazatelji uspješnosti carinske unije isto se tako mogu

upotrijebiti za mjerenje ostvarenja općih i posebnih ciljeva programa. Međutim, treba napomenuti

da za nekoliko pokazatelja uspješnosti carinske unije postoji oznaka „na razini EU-a” te je njihova

uporaba stoga ograničena.

65. U primjeni članaka 55. i 56. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447, (te prethodno

članka 308.d UPCZ-a), uprave država članica šalju podatke izdvojene iz carinskih deklaracija za

puštanje u slobodan promet u sustav Surveillance 2. Komisija pomno prati ovaj prijenos i nisu

zabilježeni nikakvi nedostatci.

69. U skladu s okvirom za mjerenje uspješnosti za Carinu 2020., pokazatelji razine utjecaja za

program prikupljaju se tijekom evaluacije u sredini razdoblja i tijekom završne evaluacije. Rezultati

evaluacije na sredini razdoblja, uključujući pokazatelje utjecaja, bit će objavljeni u lipnju 2018. O

programu Hercule III: U evaluaciji u sredini programskog razdoblja na sveobuhvatan način rješavat

će se pitanja koja je postavio Sud, osobito ostvarivanje posebnog cilja programa Hercule kako je

izmjereno ključnim pokazateljima uspješnosti navedenima u članku 4. Uredbe 250/2014. Komisija

će do kraja 2017. predati izvješće o evaluaciji u sredini programskog razdoblja Europskom

parlamentu i Vijeću. Informacije o ostvarenjima i kratkoročnim rezultatima već su dostupne i

prikazane u godišnjim pregledima provedbe programa Hercule III.

74. Problem neispravne uporabe podataka TARIC-a snažno je istaknut tijekom misije praćenja

TARIC-a te je za posljedicu imao nekoliko preporuka upućenih Ujedinjenoj Kraljevini u izvješću o

ovoj akciji praćenja.

Ujedinjena Kraljevina primila je na znanje te preporuke i obavijestila Komisiju o razvoju novog

sustava za puštanje robe.

3 Strategija za razvoj carinske unije COM(2008) 169 od 1.4.2008.; u zaključcima Vijeća o napretku Strategije za razvoj carinske

unije (2013/C 80/05 od 19.3.2013.) potvrđeno je da su strateški ciljevi iz 2008. „i dalje važeći i odgovarajući”.

4 Dokument TAXUD/A1/DB/D(2015) 394984 Rev 1 od 3. velj. 2016.); napominjemo da se ovaj dokument revidira svake

godine u siječnju/veljači; u pripremi je revizija za 2017. i obuhvatit će potrebne izmjene na temelju provedbe CZU-a.

8

75. Ujedinjena Kraljevina od 2013. podatke izdvojene iz carinskih deklaracija s vrijednošću do

1000 eura šalje u bazu podataka Surveillance 2.

76. Komisija je analizirala pitanja koja je ovdje postavio Sud unutar područja primjene posjeta radi

praćenja održanih između 2010. i 2014. te, kao rezultat toga, trenutačno istražuje ovu temu unutar

nadležnosti mogućih postupaka povrede protiv Ujedinjene Kraljevine.

(c) Nepostojanje provjere vjerodostojnosti povezano je s djelomičnom primjenom baze podataka

TARIC. Ujedinjena Kraljevina ne primjenjuje u potpunosti provjere vjerodostojnosti (vidjeti

također odgovor na odlomak 74.).

77. Slučajevi u kojima se TARIC retroaktivno ažurira odnose se na zakonodavstvo objavljeno u

Službenom listu EU-a s retroaktivnom primjenom. Ti posebni slučajevi izravno se priopćuju

upravama država članica kako bi mogle poduzeti potrebne financijske mjere (naknada, povrat).

81. Na temelju CZU-a koji se primjenjuje od 1. svibnja 2016. postoji opća obveza uporabe

elektroničkih sredstava za razmjenu i pohranu podataka, uključujući za pojednostavljene postupke.

Svi sustavi razvijaju se i primjenjuju u skladu s programom rada CZU-a.

Kad je riječ o dozvolama i sličnim ispravama, Komisija od lipnja 2017. radi na zakonskom

prijedlogu za program jedinstvenog sučelja EU-a za carinu koji obuhvaća sučelje „Jedinstveno

sučelje EU-a za carinu: razmjena potvrda”.

Tim se sučeljem nacionalni sustavi carinjenja povezuju s bazama podataka koje se udomljavaju

centralno u Komisiji, a koje podržavaju elektroničko izvršavanje poslovnih procesa. Ono uključuju

funkcionalnost koja omogućuje automatske provjere dostupnosti potvrda koje treba omogućiti

carini pri podnošenju robe. U budućoj inačici ovog sučelja koja će biti u funkciji do kraja 2018. ta

će funkcionalnost biti proširena, osobito radi povećanja broja podržanih potvrda i zbrinjavanja

potreba upravljanja količinom te otpisa na razini EU-a.

Sučelje je od 2014. već dostupno svim državama članicama na dobrovoljnoj osnovi (trenutačno ga

upotrebljava sedam država članica), a Komisija je uvjerena da će se taj broj povećati u narednim

godinama zajedno s povećanjem funkcionalnosti. Nekoliko je država članica izrazilo zanimanje i

namjeru uključivanja u projekt u predstojećim godinama.

84. Komisija je nadogradila svoje sustave EBTI i Surveillance kako bi državama članicama

pomogla u njihovoj provjeri uporabe obvezujućih tarifnih informacija (OTI). Budući da još nije

došlo do nadogradnje nacionalnih sustava – na temelju CZU-a države članice imaju prijelazno

razdoblje do 2020. da ispune ovu obvezu – ta provjera još nije moguća putem sustava Surveillance.

Praćenje se može odvijati samo ručnim provjerama carinskih deklaracija.

Komisija će započeti s praćenjem provedbe novih odredbi CZU-a nakon što bude dostupna

dovoljna količina podataka.

Za tu vrstu netočnog razvrstavanja vidjeti također odgovor na odlomak 50.

86. U vrijeme donošenja posebnog izvješća 23/2000, u EU-u nije postojala pravna osnova za

uspostavu sustava prethodnog mišljenja u području utvrđivanja vrijednosti.

88. Komisija je zajedno s carinskim upravama država članica i poslovnom zajednicom započela

zajedničku procjenu važnosti, izvedivosti i implikacija – u smislu troškova/koristi itd. – uvođenja i

primjene koncepta obvezujućih informacija o vrednovanju u EU-u. Komisija očekuje da će završiti

s ovim radom i odlučiti o daljnjem djelovanju do početka 2018.

89. Činjenica da države članice ne primjenjuju jedinstveni pristup ne dovodi nužno do potplaćivanja

carina, ali mogućnost za to postoji. Različiti pristupi koji se primjenjuju mogu imati slične učinke.

9

Vidjeti odgovor na odlomak 11.

92. Granična vrijednost može se upotrijebiti samo kao pokazatelj rizika za usmjeravanje na

pošiljku, međutim nije dokaz o plaćenom iznosu (vidjeti također odgovor na odlomak 11.).

95. Komisija je već provjerila prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne, uključujući misije

u Ujedinjenoj Kraljevini u studenome 2016. i svibnju 2017. te misiju u Slovačkoj 2016. i trenutačno

prati pripadajuća izvješća. Komisija isto tako traži informacije od svih država članica provjerenih

2017. o njihovim postupcima za suzbijanje rizika od prijavljivanja vrijednosti robe manjom od

stvarne te namjerava ovom pitanju dati veliku prednost.

96. Komisija trenutačno dodatno istražuje pitanje prijavljivanja vrijednosti tekstila i obuće iz Kine

manjom od stvarne.

97. Komisija je provjerila prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne u okviru inspekcijskih

pregleda TVS-a Ujedinjene Kraljevine u studenome 2016. i svibnju 2017. S time će nastaviti u

svojim inspekcijskim pregledima TVS-a Ujedinjene Kraljevine u studenome 2017. Komisija isto

tako aktivno prati provedbu mjera povezanih s izvješćem OLAF-a o prijavljivanju vrijednosti robe

manjom od stvarne u Ujedinjenoj Kraljevini. Komisija će nastaviti s pomnim praćenjem

prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne u Ujedinjenoj Kraljevini te će poduzeti sve

odgovarajuće mjere za zaštitu financijskih interesa Unije, uključujući, prema potrebi, pravne mjere

predviđene Ugovorima. Vidjeti također odgovor na odlomak 96.

100. Carinski postupak 42 važna je olakšica za poduzeća koja posluju zakonito. Međutim, već

nekoliko godina Komisija i Revizorski sud upozoravaju države članice da prevaranti mogu

zloupotrebljavati taj postupak; razvijene su preporuke za provjeru i razmjenu informacija za

carinske i porezne uprave. Države članice imaju na raspolaganju zakonske i operativne alate za

provjeru transakcija sa stajališta carine i rizika u pogledu PDV-a; međutim, takve provjere

zahtijevaju dobru suradnju između carinskih i poreznih uprava na nacionalnoj razini.

104. Vidjeti odgovor Komisije na odlomke 82. i 93.–99. Tematskog izvješća br. 23/2016.

106. Komisija je općenito zadovoljna razinom suradnje koju pruža većina država članica, neovisno

o postojanju problema povezanih s točnošću.

Komisija posebnu pozornost posvećuje inspekcijskim pregledima carinskih postupaka država

članica za zaustavljanje i suzbijanje netočnih izjava o zemlji podrijetla i/ili netočnog navođenja robe

s posebnim naglaskom na komunikacije o uzajamnoj pomoći koje je naveo Sud. To će i dalje činiti.

107. Trenutačno je navođenje pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji obveza u pogledu

podataka od koje države članice mogu odstupiti. Navođenje navedenih podataka obvezno je

državama članicama koje nisu iskoristile tu mogućnost. Komisija će pratiti provedbu mjera država

članica u 2018. i ovisno o ishodu može razmotriti poduzimanje pravnih koraka kako bi navođenje

pošiljatelja bilo obvezno u svim državama članicama. Treba imati na umu te će prikupljanje tih

informacija dovesti do znatnih troškova za one države članice koje ih još ne prikupljaju. Stvarni

datum donošenja ovisit će o pregovorima s državama članicama.

112. Treba uzeti u obzir da se ovaj navod u jednakoj mjeri odnosi na upravljanje rizikom za potrebe

sigurnosti i zaštite te ne potkrepljuje korisnost analize rizika prije dolaska robe na područje EU-a za

financijske potrebe.

113. Komisija će nastaviti s izradom izvješća o uspješnosti carinske unije na godišnjoj osnovi. Tim

će se izvješćem obuhvatiti i područje carinskih provjera.

CZU-om je zadržana mogućnost uporabe pojednostavljenja. Posebna projektna skupina izradila je

smjernice za primjenu pojednostavljenih postupaka.

10

114. Analiza rizika u fiskalne svrhe ne provodi se na temelju podataka koji su općenito dostupni

prijevoznicima koji podnose ulaznu skraćenu deklaraciju u fazi prije dolaska robe, već na temelju

podataka iz carinske deklaracije. Međutim, dostupni podatci iz ulazne skraćene deklaracije mogu se

upotrijebiti za označavanje određene pošiljke po dolasku u EU. Vidjeti također odgovor na

odlomak 115.

115. Svrha ulazne skraćene deklaracije jest prije svega provođenje analize rizika o sigurnosti i

zaštiti (čl. 128. CZU-a). Analiza rizika u fiskalne svrhe moguća je samo kada se carinska

deklaracija podnosi zajedno s ulaznom skraćenom deklaracijom u skladu s člankom 130. CZU-a.

Trgovci koji se koriste ovom mogućnošću obično imaju korist od ubrzanog carinjenja robe po

dolasku. Nije potrebno uvesti obvezu da se ulaznom skraćenom deklaracijom u svim slučajevima

obuhvate podatci o pošiljatelju i primatelju jer se ulazna skraćena deklaracija ne upotrebljava u

fiskalne svrhe (vidjeti odgovor na odlomak 114.).

118. Komisija smatra da se dokumentarne i fizičke provjere, na temelju analize rizika, moraju

odnositi i na robu koja je prijavljena pojednostavljenim postupkom.

Komisija će unutar nadležnosti mogućih postupaka povrede ispitati svaku postojeću praksu koja se

smatra nespojivom s primjenjivim carinskim zakonodavstvom EU-a.

Vidjeti odgovor na odlomak 106.

119. Odobrenja za uporabu pojednostavljenih carinskih postupaka za uvoze ovisi o prethodnim

provjerama carina. Oni se odobravaju trgovcima koji pruže detaljne informacije o svojim poslovnim

praksama.

122. Komisija trenutačno ispituje može li se ubrzati postupak predstavljanja obavijesti o podnošenju

robe carini u slučaju unosa u evidenciju deklaranta. Međutim, treba zadržati mogućnost da se u

određenim okolnostima iz ove obveze izuzme ovlaštene gospodarske subjekte kako bi se uzela u

obzir činjenica da se ti gospodarski subjekti moraju podvrgavati strožim kriterijima.

Člankom 233. provedbenog akta CZU-a nadalje se ublažava moguća zloupotreba unosa u

evidenciju podnositelja zahtjeva osiguravanjem pouzdane prethodne revizije podnositelja zahtjeva,

pomnog praćenja odobrenja i redovnim nadzorom operacija putem prilagođenog plana provjera.

123. Odobrenje ovlaštenim gospodarskim subjektima podliježe neprestanom praćenju. U slučaju

neispunjavanja kriterija ovlaštenih gospodarskih subjekata carinska tijela država članica moraju

obustaviti odobrenje ovlaštenim gospodarskim subjektima ili ga opozvati. U slučaju kada je

Komisija detaljno upoznata s činjenicom da država članica ne provodi pravo EU-a, mora poduzeti

odgovarajuće pravne mjere protiv te države članice.

Komisija trenutačno ispituje učinak rizika posebnih poslovnih modela, uključujući kurirska

poduzeća za brzu dostavu, tijekom postupka primjene i praćenja ovlaštenog gospodarskog subjekta.

124. Komisija potiče države članice na uporabu Vodiča o carinskim revizijama imajući na umu

kako ove smjernice nisu pravno obvezujuće.

125. Nekoliko država članica zaista nije prijavilo revizije nakon puštanja robe ili je prijavilo

podatke koji su zahtijevali pojašnjenja. Komisija redovito pruža metodološka pojašnjenja svim

državama članicama, inzistira na ispravnom i pouzdanom izvješćivanju i, kada je potrebno, zahtjeva

od država članica informacije koje nedostaju i/ili pojašnjenje dostavljenih informacija. Analiza

Komisije obično se dijeli s državama članicama i o njoj se raspravlja na sastancima Savjetodavnog

odbora za (tradicionalna) vlastita sredstva.

Komisija će nastaviti ocjenjivati izvješća država članica i ukazivati im na potrebi za provođenjem

odgovarajućih provjera, uključujući revizije nakon puštanja robe. Štoviše, u svojim provjerama

11

tradicionalnih vlastitih sredstava Komisija državama članicama uvijek preporučuje praćenje Vodiča

Komisije o carinskim revizijama, iako ni Vodič ni revizije nakon puštanja robe nisu obvezni.

127. To se pitanje već prati u nekoliko država članica od kojih je Komisija zatražila poduzimanje

većih napora za širenje suradnje u području uzajamne pomoći između predmetnih država članica.

128. U bazi podataka Surveillance 2 obuhvaćene su sve carinske deklaracije za puštanje robe u

slobodan promet od 2011. Važan dodatak obvezi u pogledu podataka koje je potrebno prikupiti

doista je uključen u projekt Surveillance 3 koji bi trebao biti proveden do listopada 2018.

131. Komisija smatra da su provjere nakon puštanja robe puno manje učinkovit alat za sprječavanje

i suzbijanje prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne za razliku od provjera prije puštanja

robe. Sustavno je poticala države članice da provjerama prije puštanja robe riješe prijavljivanje

vrijednosti robe manjom od stvarne.

132. Činjenica da bi administrativni i poslovni troškovi nadmašili prikupljeni prihod do sada je bila

razlog za izuzeće ili oslobođenje od carine za pošiljke zanemarive vrijednosti.

Međutim, Komisija i dalje ostavlja otvorenom mogućnost istraživanja drugih odgovarajućih

čimbenika i ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti važećeg zakonodavstva. Tim će se pitanjem

posebno baviti projektna skupina.

134. Postoje i druga izuzeća od carine osim onih navedenih u izvješću Suda.

O tim se izuzećima i utjecaju njihove primjene trenutačno raspravlja u projektnoj skupini.

135. Kad je riječ o prihvaćanju zahtjeva za oslobođenjem od carine za robu zanemarive vrijednosti

u pogledu robe prijavljene vrijednosti iznad 150 eura, Komisija smatra da bi države članice trebale

prilagoditi svoje nacionalne sustave uvoza kako bi odbacile takve zahtjeve.

Komercijalne pošiljke koje su netočno prijavljene kao darovi mogu podlijegati carinskim

provjerama jer carinska tijela mogu odlučiti provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za oslobođenje od

uvozne carine.

136. Vidjeti odgovor na odlomak 123.

137. Prijavljivanje vrijednosti robe manjom od stvarne jedno je od najvažnijih pitanja. Projektna

skupina istražit će razne mogućnosti optimizacije carinskih formalnosti za rješavanje svih

relevantnih problema.

138. Komisija je upoznata s problemom prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne. Problem

je osobito ozbiljan u kontekstu e-trgovine. U okviru projektne skupine omogućit će se prilika za

istraživanje načina na koji se na ta pitanja odgovara u državama članicama te na koji bi način

trebalo riješiti taj problem.

139. Pitanje nepotpunog ubiranja uvozne carine koja se odnosi na poštanske pošiljke na koje je

carina primjenjiva rješavat će se u projektnoj skupini.

140. Projektna skupina za pošiljke male vrijednosti rješavat će pitanje gubitaka zbog nenaplaćene

carine koje je naveo Sud.

Komisija isto tako napominje da komercijalne pošiljke koje su netočno prijavljene kao darovi mogu

podlijegati carinskim provjerama jer carinska tijela mogu odlučiti provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti

za oslobođenje od uvozne carine.

141. Status ovlaštenih gospodarskih subjekata pruža mogućnost da se olakšavanje trgovine i

carinske provjere dovedu u ravnotežu.

Također vidjeti odgovor na odlomak 123.

12

ZAKLJUČCI I PREPORUKE

142. Pitanja u pogledu pravnog okvira rješavaju se paketom Carinskog zakonika unije (CZU)

(Zakonik i njegovi delegirani i provedbeni akti), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2016. Sve

njegove koristi bit će ostvarene kada svi elektronički sustavi za njegovu provedbu budu u funkciji.

Glavni je cilj CZU-a bolja zaštita financijskih sredstava Unije (vlastitih sredstava) i. ostvarivanjem

veće otpornosti europskog carinskog zakonodavstva na prijevare (tj. rješavanje propusta, uklanjanje

nedosljednih tumačenja i primjena pravila te pružanje elektroničkog pristupa odgovarajućim

informacijama za carinska tijela), ii. osiguravanjem usklađenije i standardizirane provedbe carinskih

provjera od strane država članica na temelju zajedničkog okvira za upravljanje rizikom i

elektroničkog sustava za njegovu provedbu te iii. uvođenjem zajedničkog sustava jamstava. Te

mjere nisu namijenjene samo za bolju zaštitu financijskog interesa EU-a i sigurnost i zaštitu građana

EU-a, već i za sprečavanje protutržišnog postupanja na različitim točkama Unije za ulaz i izlaz

robe. Nadalje, ovaj se paket pravnih mjera neprestano ažurira kako bi se ispravile pogreške i

nedosljednosti koje nastaju, osobito ako uzrokuju nedosljednu primjenu pravila.

143. Vidjeti odgovor na odlomke 25. i 26.

Preporuka 1.

Komisija ne prihvaća preporuku.

Europski parlament je od Komisije zatražio „prikupljanje pouzdanih podataka o jazu ... u

sredstvima prikupljenima od carine u državama članicama”. Komisija već pruža godišnje izračune o

jazu u sredstvima prikupljenima od carine utvrđenome u inspekcijskim pregledima TVS-a. Dospjeli

iznosi potražuju se od država članica i prikupljaju u korist proračuna EU-a.

Izračun Komisije na temelju činjeničnih podataka najpouzdanija je metodologija za utvrđivanje

takvog jaza i upotrebljava se u operativne svrhe, tj. za pripremu godišnjeg programa inspekcijskih

pregleda država članica.

Komisija ne zna za nijednu drugu prikladnu metodologiju, ali razmotrila bi pozitivno sve prijedloge

za izvedivu metodologiju kojom bi se nadopunili izračuni Komisije.

Vidjeti odgovore i na odlomke 25. i 26.

144. Komisija tvrdi da za države članice koje ne obavljaju provjere postoje znatni rizici od

suočavanja s financijskom odgovornošću, uključujući kamate za zakašnjelo plaćanje, zbog gubitka

u proračunu EU-a. Komisija smatra da mogućnost da se države članice mogu smatrati financijski

odgovornima za administrativne pogreške ili nenaplaćivanje dugova predstavlja snažan poticaj za

obavljanje provjera i da budu savjesne kako bi se izbjeglo snošenje odgovornosti. Izostanak naplate

dospjelih iznosa i njihovog stavljanja na raspolaganje proračunu EU-a od strane država članica ne bi

bio u skladu s propisima o vlastitim sredstvima i odgovarajućom sudskom praksom Suda Europske

unije.

U okviru pripreme za sljedeći višegodišnji financijski okvir, Komisija će razmotriti mogu li izmjene

tekućeg pravnog okvira vlastitih sredstava poboljšati poticaje za učinkovite provjere država članica.

145. Komisija ne zna za nijednu drugu državu članicu koja smatra da je njezin udio u troškovima

prikupljanja TVS-a previsok, trenutačni sustav troškova zadržavanja države članice jednoglasno su

donijele.

Preporuka 2.

Komisija prihvaća preporuku. Komisija trenutačno procjenjuje mogućnosti za poboljšanje

financiranja nacionalnih carinskih službi u idućem višegodišnjem financijskom okviru. Komisija

13

smatra da su carinske operacije država članica i pripadajući radni troškovi funkcija višestrukih

čimbenika koji uključuju strukturno uređenje carinske uprave države članice, sredstva dostupna

nacionalnim carinskim službama te uzorak i opseg trgovine koji su posljedica zemljopisnog

položaja države članice. Komisija trenutačno provodi studiju procjene utjecaja carinske unije kako

bi, između ostalog, istražila mogućnosti financiranja carinskih ulaganja iz instrumenata EU-a za

financiranje.

Preporuka 3.

Komisija može djelomično prihvatiti preporuku u mjeri u kojoj dijeli cilj prijedloga Suda, ali

napominje da u ovoj fazi nije u stanju konkretno se obvezati u pogledu svojih prijedloga za sljedeći

višegodišnji financijski okvir.

146. Komisija je poboljšala svoje načine rada u pogledu razvoja novih/ažuriranih carinskih zahtjeva

uključivanjem država članica u ranim fazama razvoja. Pitanje višestrukog izvješćivanja carinskih

informacija već spomenuto u odlomcima 47. i 54. u velikoj je mjeri raspravljeno s državama

članicama kako bi se razmjena carinskih informacija na razini EU-a učinila troškovno

učinkovitijom. Osim toga, Komisija u aktualnim IT projektima stavlja osobitu pozornost na njihovu

povezivost s drugim sustavima na platformi AFIS i vanjskim IT sustavima kako bi se napori država

članica sveli na najmanju moguću mjeru te kako bi se optimizirala kvaliteta podataka te uporaba i

svrha tih sustava.

Ulažu se i snažni napori u pružanju učinkovitih alata za analitičku i statističku uporabu pohranjenih

podataka.

Preporuka 4.

(a) Komisija prihvaća preporuku. Iako je navođenje pošiljatelja u carinskoj uvoznoj deklaraciji već

obvezno u državama članicama koje nisu iskoristile mogućnost odstupanja od zahtjeva za

podatcima, Komisija će 2018. nastaviti praćenje provedbe mjera u državama članicama te ovisno o

ishodu razmotriti poduzimanje pravnih koraka kako bi to navođenje postalo obvezno u svim

državama članicama. To može podrazumijevati znatne troškove za one države članice koje još ne

prikupljaju te podatke.

Komisija prihvaća preporuku za većom preciznošću u djelovanjima kako su zatražile države članice

u komunikacijama o uzajamnoj pomoći, napominjući da će glavni cilj i dalje biti jednakovrijedni

rezultati. Zahtjevi ureda OLAF za uzajamnu pomoć obuhvaćeni su Uredbom 515/1997 te su, prema

tome, zakonski i obvezni. Mjere koje su predložene državama članicama skup su preporuka koje ne

moraju u svim slučajevima odgovarati svim državama članicama.

Preporuka 5.

Komisija prihvaća preporuku koja se odnosi na dostupna sredstva, prioritete u pogledu istraga i

spremnost treće zemlje na suradnju. Službenici za vezu ureda OLAF trenutačno su raspoređeni u

Kini, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Ukrajini.

147. Slučajevi u kojima se TARIC retroaktivno ažurira odnose se na zakonodavstvo objavljeno u

Službenom listu EU-a s retroaktivnom primjenom. Ti posebni slučajevi izravno se priopćuju

upravama država članica kako bi mogle poduzeti potrebne financijske mjere.

Komisija će pomoći državama članicama u praćenju uporabe OTI-ja. To je praćenje postalo lakše

od listopada 2017. nadogradnjom sustava EBTI i Surveillance. Primjenom nekolicine unaprijed

određenih izvješća može se otkriti izostanak uporabe ili neispravna uporaba. Količine uvezene u

okviru produljene primjene bit će praćene i u redovnom izvješću.

14

Međutim, države članice također moraju prilagoditi svoje nacionalne sustave i moraju slati nove

obveze u pogledu podataka putem sustava Surveillance kako bi obavljale korisnu provjeru. Na

temelju CZU-a države članice imaju prijelazno razdoblje do 2020. da ispune ovu obvezu.

Vidjeti također odgovor na odlomak 88.

Preporuka 6.

(a) Komisija prihvaća preporuku. Komisija je nadogradila svoje sustave EBTI i Surveillance kako

bi državama članicama pomogla u njihovoj provjeri uporabe obvezujućih tarifnih informacija

(OTI). Budući da još nije došlo do nadogradnje nacionalnih sustava – u skladu s CZU-om države

članice imaju prijelazno razdoblje do 2020. da ispune ovu obvezu – ta provjera još nije moguća

putem sustava Surveillance.

Praćenje se može odvijati samo ručnim provjerama carinskih deklaracija.

Komisija će započeti s praćenjem provedbe novih odredbi CZU-a nakon što bude dostupna

dovoljna količina podataka.

(b) Komisija ne prihvaća preporuku u ovoj fazi.

Komisija trenutačno provodi studiju, koja uključuje stručnjake i predstavnike poduzeća država

članica, osobito putem javnog savjetovanja, kako bi ocijenila postoji li interes u Uniji za sustav

odluka koje se odnose na obvezujuće informacije o vrednovanju i je li takav sustav izvediv.

148. Komisija se u svojim inspekcijskim pregledima TVS-a vrlo aktivno bavi pitanjima

prijavljivanja vrijednosti robe manjom od stvarne, netočne izjave o zemlji podrijetla i netočnog

opisa robe, s posebnim naglaskom na Ujedinjenu Kraljevinu. Isto tako prati provedbu mjera

povezanih s izvješćem OLAF-a o prijavljivanju vrijednosti robe manjom od stvarne koje se odnosi

na Ujedinjenu Kraljevinu. To će nastaviti s visokim stupnjem prioriteta.

Preporuka 7.

Komisija ne prihvaća ovu preporuku jer trenutačno zakonodavstvo već uključuje izrazito snažne

poticaje kako bi države članice na odgovarajući način uklonile rizike od gubitka za proračun EU-a,

u obliku velikih kamata za zakašnjela plaćanja.

Međutim, Komisija će ispitati sve moguća poboljšanja sustava poticaja u sljedećem višegodišnjem

financijskom okviru.

149. Trenutačno se sustavom upravljanja rizikom ne zahtijevaju obvezne provjere u svim

slučajevima. Komisija ispituje moguće načine za poboljšanje upravljanje rizicima.

Vidjeti odgovore na odlomke 114. i 123.

Preporuka 8.

(a) Komisija ne prihvaća preporuku, ali spremna je ispitati pitanje o tome kako ojačati pristup

provjerama u slučaju pojednostavljenih postupaka koje je u kontekstu ispitivanja u tijeku postavio

Sud. Kad je riječ o uspješnosti analize financijskih rizika u fazi prije dolaska robe, Komisija

upućuje na svoje odgovore na odlomke 114. i 115.

(b) Komisija prihvaća preporuku; naime, predloženo poboljšanje već je definirano u okviru razvoja

sustava Surveillance 3, koji će biti proveden do listopada 2018.

(c) Komisija prihvaća preporuku koja se odnosi na istragu zloupotrebe oslobođenja od carine na

temelju male vrijednosti za robu nabavljenu e-trgovinom iz zemalja koje nisu države članice EU-a.

Ovo je jedno od područja prijevara koje se sastoje od prijavljivanja vrijednosti robe manjom od

stvarne koje istražuje ured OLAF.

15

Komisija je uspostavila projektnu skupinu sastavljenu od država članica i predstavnike trgovine

koja će, između ostalog, analizirati izazove s kojima se suočavaju carinska tijela kako bi u tom

području osigurala ispravnu provedbu pravnih zahtjeva.

Događaj Datum

Usvajanje memoranduma o planiranju revizije / početak revizije 31.5.2016

Službeno slanje nacrta izvješća Komisiji (ili drugom subjektu nad kojim se obavlja revizija)

13.7.2017

Usvajanje konačnog izvješća nakon raspravnog postupka 7.11.2017

Primitak službenih odgovora Komisije (ili drugog subjekta nad kojim se obavlja revizija) na svim jezicima

23.11.2017

Države članice obavljaju carinske provjere nad robom koja u EU ulazi iz zemalja izvan Europske unije prije nego što se ta roba pusti u slobodan promet u EU u. Sud je ispitao jamče li Europska komisija i države članice da se uvoznim postupcima štite financijski interesi EU a. Utvrđeni su ozbiljni nedostatci i propusti koji upućuju na zaključak da se provjere ne provode djelotvorno, što nepovoljno utječe na financije EU a. Sud je iznio niz preporuka Europskoj komisiji i državama članicama u svrhu poboljšanja osmišljavanja i provedbe provjera.

© Europska unija, 2017.

Umnožavanje je dopušteno uz uvjet navođenja izvora.

EUROPSKI REVIZORSKI SUD 12, rue Alcide De Gasperi 1615 Luxembourg LUKSEMBURG

Tel.: +352 4398-1

Upiti: eca.europa.eu/hr/Pages/ContactForm.aspx Internetske stranice: eca.europa.euTwitter: @EUAuditors

1977 - 2017