internet galaksija - poglavlje i

8/12/2019 Internet Galaksija - Poglavlje I

1/18

Mreza j e p oruk a

Internet je tkivo nasih zivota. Ako je danasnja uloga informacijske

tehnologije ekvivalentna ulozi elektricne energije u industrijskoj eri,

Internet bismo mogli usporediti i s elektricnom mre:zom i s elektro-

motorom - zbog njegove sposobnosti da moc informacije siri Citavim

podrucjem ljudskih aktivnosti. Nadalje, bas kao sto su nove

tehnologije proizvodnje i distribucije elektricne energije omoguCile

nastanak tvornica i velikih korporacija, organizacijskih temelja indu-

strijskog drustva, Internet predstavlja tehnoloski temelj organiza-

cijskog oblika doba informacije: mre:zu.

Mre:zaje skup medusobno povezanih Cvorova.Mreze predstavlja-

ju vrlo stari oblik ljudske prakse, a u nase vrijeme zadobivaju novi

zivot postajuCi informacijske mre:ze koju pokrece Internet. Zbog sebi

svojstvene fleksibilnosti i prilagodljivosti, kljucnih znacajki za pre:ziv-

ljavanje i razvoj u okolini koja se brzo mijenja, mreze, kao alat za orga-

niziranje, posjeduju izrazite prednosti. Zato mreze sve cesce susrece-

mo u svim podrucjima ekonomije i drustva, gdje svojim rezultatima

nadvisuju hijerarhijski organizirane korporacije i centralizirane biro-

kracije. No, unatoc svojim prednostima (po pitanju fleksibilnosti),

mreze se, za razliku od centraliziranih hijerarhija, tradicionalno moraju

pozabaviti znacajnim problemom. Mre:ze imaju poprilicnih problema


2/18

s koordiniranjem funkcija, usmjeravanjem resursa na odredene cilje-

ve, te ostvarivanjem odredenog zadatka iznad odredenog reda veliCine

i slozenosti mreze. Za razliku od bioloske evolucije, mreZe su se u ve-

cern dijelu ljudske povijesti pokazivale slabijim alatom posredovanja

od organizacija koje su uspijevale prikupiti resurse oko centralno de-

finiranih ciljeva ostvarivanih implementacijom zadataka u racionali-

zirane, okomite lance upravljanja i kontrole. MreZe su prije svega bile

podrucje privatnog zivota; centralizirane hijerarhije su bile posjedi

moCi i proizvodnje. No, pojava racunalno utemeljenih informacijskih

i komunikacijskih tehnologija, prije svega Interneta, danas omogucuje

mreZama da iskoriste svoju fleksibilnost i prilagodljivost, potvrdujuCi

tako svoju evolucijsku narav. Istodobno, navedene tehnologije omo-

gucuju koordinaciju zadataka i upravljanje slozenoscu. Posljedica toga

je dosad necuvena kombinacija fleksibilnosti i uspjesnosti u rjeSavanju

zadataka, koordiniranog donosenja odluka i decentralizirane izvedbe,

individualiziranog izraza i globalne, nehijerarhijske komunikacije, sto

omogucuje nadmocni organizacijski oblik ljudskog djelovanja.

U posljednjoj cetvrtini dvadesetog stoljeca tri medusobno neovi-

sna procesa odvijala su se istodobno, najavljujuCi novu drustvenu

strukturu koja se uglavnom temelji na mrezama: toje potreba ekono-

mije za fleksibilnoscu upravljanja i globalizacijom kapitala, proizvoda

i trgovine, zatim su tu potrebe drustva u kojem su vrijednosti indivi-

dualne slobode i otvorene komunikacije postale presudne, te napo-

sljetku, izvanredan napredak u racunarstvu i telekomunikacijama sto

je omoguCila mikroelektronicka revolucija. Pod tim uvjetima je

Internet, opskurna tehnologija s malo moguCih primjena izvan izoli-

ranog svijeta racunalnih znanstvenika, hakera1 i kontrakulturnih

zajednica, postao polugom za pokretanje prijelaza u novi oblik dru-

stva - umreZeno drustvo - a time i u novu ekonomiju.

Internet je komunikacijski medij koji prvi put omogucava komu-

nikaciju mnogih s mnogima, u odabranom vremenu i na globalnoj

razini. Kao sto je sirenje tiskarskog stroja na Zapadu stvorilo ono sto

je MacLuhan nazvao Gutenbergovom galaksijom, tako je novi svijet

komunikacije omoguCio Internet galaksiju. Koristenje Interneta kao

komunikacijskog sustava i oblika organizacije naglo se prosirilo u

zavrsnim godinama drugoga tisucljeca. Krajem 1995., prve godine

rasprostranjenog koriste~a Internet protokola World Wide Web, u

svijetuje bilo sesnaest milijuna korisnika racunalnih komunikacijskih

mreZa. Pocetkom 2001. bilo ih je preko cetiri stotine milijuna. Pouz-

dana predvidanja ukazuju na to da ce ih 2005. biti milijardu, a da

bismo se godine 2010. mogli pribliziti brojci od dvije milijarde, uzi-

majuCi u obzir cak i usporavanje sirenja Interneta nakon ulaska u svi-

jet siromastva i tehnoloske zaostalosti. U~ecaj umrezava~a koje se

temelji na Internetu ide dalje od samog broja korisnika: rijec je i 0

kvaliteti koristenja. Kljucne ekonomske, drustvene, politicke i kultu-

rne djelatnosti strukturiraju se uz pomoc i oko Interneta i drugih

racunalnih mreza. Zapravo, iskljucenje iz tih mreZa je jedan od naj-

stetnijih oblika iskljucenja u nasoj ekonomiji i nasoj kulturi.

No, unatoc rasirenosti Interneta, njegova logika, njegov jezik i

njegova ogranicenja izvan podrucja strogo tehnoloskih pitanja ne

shvacaju se na ispravan nacin. Brzina preobrazbe oteZalaje znanstve-

nim istrazivanjima ddanje koraka s promjenama putem izrade adek-

vatnog broja empirijskih studija 0osnovnim pitanjima vezanim uz

ekonomiju i drustvo utemeljenih na Internetu. IskoristavajuCi rela-

tivni nedostatak pouzdanih istrazivanja, shvacanje te fundamentalne

dimenzije nasih zivota prozimaju ideologija i glasine, sto je cest slucaj

u razdobljima brzih drustvenih promjena. Ponekad sejavlja u obliku

futuristickih prorocanstava utemeljenih na pojednostavljujucoj

ekstrapolaciji drustvenih posljedica tehnickih cuda znanosti i tehno-

logije u nastanku; u drugim je pak slucajevima bila rijec 0kritickim

distopijama koje napadaju navodno otudujuce uCinke Interneta, cak iprije bilo kakvog iskustva s njim. Mediji, revni u obavjeStavanju jav-

nosti zeljne informacija, ali bez autonomne sposobnosti strogog pro-

cje~iva~a drustvenih trendova, variraju izmedu iZ\jestavanja 0po-

nudenoj zadivljujucoj buducnosti i pridrZavanja osnovnog nacela

novinarstva: sarno je losa vijest vrijedna objavljivanja.


3/18

Nestalnost svjetskih burzi pridonosi ambivalentnim osjecajima

prema Internetu2. Nekoc davno, prije travnja 2000., trfiste je svako

poslovanje vezano uz Internet docekivalo zapanjujuce dobro, bez ob-

zira na njegovu uspjeSnost. Pocetkom 2001., vrijednost vetine dio-

nica vezanih uz tehnologiju bila je vrlo niska zbog gubitka ulagaea,

ponovno bez razlikovanja poslovanja s dobrim i s losim izgledima za

buduenost. Psihologija mase i informacijske turbulencije snaznije

uqecu na nova financijska trzista nego razumna procjena relativnonovih uvjeta pod kojima se poslovanje danas odvija. Ucinak takvog

razvoja dogadaja jest to da u Internet galaksiju ulazimo punom brzi-

nom u stanju informacijske smetenosti.

No, iako ne znamo dovoljno 0socijalnim i ekonomskim dimen-

zijama Interneta, neSto ipak znamo. Ova knjiga prezentira dio tog

znanja, te se bavi znacenjem onoga sto znamo. Na stranicama koje

slijede necete nati predvidanja 0buduenosti, jer drfim kako jedva

razumijemo nasu sadasnjost i nemam nimalo pO\jerenja u metodolo-

giju na kojoj takva predvidanja pocivaju. Neeete naci niti moralna

upozorenja - pa niti politicke smjernice ili poslovne savjete. Moj cilj

je cisto analitieki, buduCi da smatram da bi znanje trebalo prethoditidjelovanju, te daje djelovanje uvijek specificno s obzirom na odrede-

ni kontekst i cilj. Ipak, nadarn se da eu temeljem svojih razmatranja

vezanih uz zapazanja na razliCitimpodrucjima primjene Interneta us-

pjeti djelomieno rasvijetliti interakciju Interneta, poslovanja i drustva.

Nadalje se nadam da ee to pomoti rasvijetliti put prema boljem dru-

stvu i stabilnijoj ekonomiji, buduCi da tijekom ovih prvih koraka u

svijetu utemeljenom na Internetu promjenjivost, nesigurnost, nejed-

nakost i socijalna iskljuCivost idu ruku pod ruku s kreativnoseu, ino-

vativnoseu, produktivnoseu i sqecanjem bogatstva. Poboljsa~e naseg

stanja ovisit ee 0djelovanju ljudi, sto ukljueuje i vas i mene. Ali, bu-

duti da sam akademski istraiivae, moj posao, stovise moja odgovor-nost na stranicama ove knjige bit ee opskrbiti vas najboljim moguCim

intelektualnim orudem, unutar granica mog znanja i iskustva.

POidL' _

i drustvo opcenito preobr'iL''''_J

usvajajuCije, modificirajuti je, eksperimentlraJu,-, --.I

novna lekcija koju mozemo nauCiti iz socijalne povijesti tehnologJJe,

a naroCito vrijedi kadaje rijee 0Internetu, tehnologiji komunikacije.

Svjesna komunikacija (ljudski jezik) jest bioloska posebnost ljudske

vrste. BuduCi da se nase djelovanje temelji na komunikaciji, a Inter-

net preobrazava nacine na koje komuniciramo, ta nova komunikacij-ska tehnologija snazno uqece na nas. S druge strane, koristeCi Inter-

net na razne nacine i mi preobrazavamo njega. Iz te interakcije nastaje

novi drustveno-tehnicki obrazac.

Internet je, stovise, zbog povijesnih i kulturnih razloga koje eu

iznijeti u ovoj knjizi, smisljeno oblikovan kao tehnologija slobodne

komunikacije. Rezultat tog projekta ipak nije to da smo sada napokon

slobodni zahvaljujuCi Internetu - sto eu, nadam se, uspjeti pokazati:

sve ovisi 0kontekstu i procesu. Ali, Cinjenicajest daje Internet naro-

Citoprilagodljiva tehnologija, podlozna modifikaciji tijekom drustve-

ne primjene, te da vodi do citavog mnostva potencijalnih drustvenih

ishoda - koje treba otkriti iskustvom, a ne proglasavati ih unaprijed.

Dopustite da tu tvrdnju ilustriram s nekoliko primjera. Uzmimo, yprimjerice, novu ekonomiju. Ukoliko elektronsko poslovanje

shvacamo sarno kao komercijalizaciju Interneta od stranedot.com tvrt-

ki3, utoliko je rijec 0zanimljivom, inovativnom, a ponekad i profita-

bilnom poslovanju, no njegov opeeniti ekonomski uyecaj ostaje po-

prilicno ogranicen. Ako se pak, kao sto eu pokusati dokazati, nova

ekonomija temelji na dosad necuvenom potencijalu rasta produktiv-

nosti koji je rezultat koristenja Interneta u svim vrstama poslova i

poslovanja, tada vjerojatno ulazimo u novi poslovni svijet. To nije svi-

jet koji ukida poslovne cikluse ili nadilazi ekonomske zakone, vee svi-

jet koji preobrazava njihove modalitete i posljedice, dodajuCi pritom

neka nova pravila igre (kao sto su poveeani obrti kapitala i ucinci

mrde). Iz jedne perspektive promatrano, nova ekonomija je

2Autor kasnije u tekstu cesto rabi i imenicu MreZa (eng!. the Net) kada, ~ Tn~~metu (op. Uf.). 3 Tvrtke~k~j~posluju (iskljuCivo)putem Intemeta. (prev.).


4/18

ekonomija Internet industrija. Iz druge, pak, novu ekonomiju pro-

matramo s pozicije stare ekonomije, kao rezultat koristenja Interneta

u poslovanju za vlastite svrhe i u specificnim kontekstima.

)c " Razmotrimo sljedeeu, vrlo razliCitu primjenu. Vjerujem da je

Internet temeljno sredstvo razvitka Treeeg svijeta. To misljenje dijele

i ljudi, kao sto su Kofi Annan, Thabo Mbeki i Ricardo Lagos, koji

mogu pokrenuti promjene. Ali, to ne znaCi da mozemo popraviti

trenutnu situaciju u kojoj polovica covjeeanstva jedva prdivljava s

manje od dva dolara dnevno sarno daljnjim sirenjem Interneta, bez

promjene konteksta njegovog usvajanja.

Ako djelovanje ne uskladimo s opeenitijom strategijom razvoja,

mogli bismo se naCiu situaciji u kojoj sam se nasao prilikom slijetanja

u Bogotu u travnju 1999. Prvotno sam bio odusevljen naslovom u

listu El Tiempo: "Novi oblici primjene Interneta u Kolumbiji". Pose-

bno mi je stalo do Kolumbije, pa sam bio zeljan ugledati bilo kakvu

naznaku svjetla na kraju njezinog tunela nasilja. No, ispostavilo se da

su se ucjenjivaci i otmieari, suoceni s bijegom vise srednje klase iz

Bogote u prigradske ogradene zajednice, okrenuli Internetu za sire-

nje stotina svojih prijetnji putem elektronskih mailing lista, a zatim te

prijetnje proveli u djelo vrseCi selektivne otmice, unovcujuCi tako

svoje masovno ucjenjivacko poslovanje utemeljeno na Internetu.

Drugim rijeCima, dio kolumbijskog drustva prisvojio je Internet za

vlastite ciljeve - kriminalnu djelatnost ukorijenjenu u drustvenoj ne-

pravdi, politickoj korupciji, gradanskom ratu i ekonomiji utemeljenoj

na trgovini drogom. Elasticnost Interneta Cini ga naroCito prijem-

ljivim za intenziviranje proturjecnih trendova prisutnih u nasem svi-

jetu. Internet nije ni utopija ni distopija vee izraz nas samih - kroz

specificni komunikacijski k6d kojeg moramo razumjeti ako zelimo

promijeniti svoju stvarnost.

U knjizi eu iznijeti nekoliko ideja koje se temelje na selektivnom

promatranju interakcije Interneta, ekonomije i drustva. Time se ne

iscrpljuju dostupni izvori informacija, jer se istrazivanje ne moze

dovrsiti dok se objekt istrazivanja (Internet) razvija i mijenja mnogo

brze od subjekta (ovog, odnosno svakog istrazivaca). Neeu se baviti

svim relevantnim temama - razlogje jednostavan: nemam ni vreme-

na ni energije za pisanje jos jedne enciklopedijske knjige koja pokri-

va veCinu dimenzija drustvenog zivota. Zelio bih spomenuti dva oCita

"propusta". Neeu se baviti primjenom Interneta u obrazovanju, na-

roCito u poducavanju putem elektronske poste (e-mail), a to je klju-

cno podrucje aktivnosti koje preobrazavaju svijet u kojem zivim: svi-

jet obrazovnih institucija. Takoder, zbog slozenosti predmeta, nisam

uspio dovrsiti rad na temu spola i Interneta, iako se nekoliko pri-

mjedbi 0tome moze naCi u pojedinim odlomcima ove knjige. Obe-

Caosam sebi (i Citateljima) da eu nastaviti s radom na toj temi te da ee

esej biti spreman za moguee drugo izdanje ove knjige.

Na stranicama koje slijede jednostavno eu pokusati utemeljiti tre-

nutne rasprave 0Internetu dokumentiranim opazanjima, priprema-

juCi tako teren za daljnja istraZivanja u otvorenom, interaktivnom

procesu. Ta su opahnja ogranicena u pogledu svog drustvenog i kul-

turnog konteksta. VeCina se podataka i izvora odnosi na Sjevernu

Ameriku. Djelomice zbog toga sto je tu primjena Interneta najrazvi-

jenija, a djelomice zato sto 0tom dijelu svijeta imamo najvise podata-

ka. Tu sam pristranost pokusao nadomjestiti prikupljanjem podataka

o drugim drhvama te prateCi, u razdoblju od 1998. do 2001., rasprave

o drustvenim i ekonomskim dimenzijama Interneta u razliCitim kon-

tekstima, izvan mog kalifornijskog okruzja, ukljucujuCi Spanjolsku,

Englesku, Finsku, Francusku, Nizozemsku, Svedsku, Portugal, Nje-

macku, Irsku, Rusiju, Brazil, Argentinu, Boliviju, Cile, Kolumbiju,

Meksiko i Juznu Mriku. Nisam uspio provesti sustavno istrazivanje

u svim tim kontekstima, te nisam dosao do otkriea 0kojima bih mo-

gao izvijestiti. No, stupajuCi u interakciju s istrazivaCima, ljudima iz

drustvenog zivota, poslovnim ljudima, tehnolozima i politiearima tih

zemalja, te postavljajuCi im pitanja kojima se u ovoj knjizi bavim,

uspio sam zabiljditi raznolike odgovore koje sam pokusao uzeti u

obzir prilikom donosenja svojih zakljucaka. Internet je globalna ko-

munikacijska mreh, no njegova primjena i nastajuea stvarnost pro-

izvod su ljudskog djelovanja u specificnim mjetima raznolikih povi-

jesnih okolnosti. Citatelju ostaje da, u skladu s vlastitim kontckstom,


5/18

filtrira, interpretira i koristi analiticki doprinos koji mogu ponuditi na

temelju svoje teorije i opahnja.

Knjiga je organizirana prema nizu tema koje pokrivaju neka od

najvaznijih podrucja primjene Interneta. Pocet eu s povijesnim i kul-

turnim proeesom stvaranja Internetajer ee nam takav pristup pomoCi

da shvatimo sto Internet jest - i kao tehnologija i kao drustvena prak-

sa. Nakon toga eu istrazivati ulogu Interneta u radanju nove eko-

nomije, s obzirom na preobrazbu upravljanja poslovanjem, trZista

kapitala, rada i tehnoloskih inovaeija. Zatim eu pozvati Citatelje da s

ekonomije prijedemo na drustvo, razmatrajuCi, na temelju raspolo-

zivih informaeija, pojavu novih oblika drustvenosti on-line. To ee nas

dovesti do analize politickih implikaeija Interneta: ponajprije prouca-

vanjem novih oblika gradanskog sudjelovanja u vlasti i organiziranja

sirokih masa, a nakon toga analiziranjem problema i sukoba vezanih

uz slobodu i privatnost u meduigri vlasti, poslovanja i komunikaeije

koja se temelji na Internetu. Radi razumijevanja novih komunikaeij-

skih obrazaea, ispitat eu vee cuvenu konvergeneiju izmedu Interneta

i multimedija, istrazujuCi formiranje multimodalnog hiperteksta.

Nakon toga, ndto prizemnije: Internet doista ima geografiju. Pokazat

eu vam kakvaje ona i koje su njezine implikaeije po gradove, regije i

urbani zivot. Na kraju eu se pozabaviti temeljnim pitanjem neravno-

pravnosti i drustvene iskljucenosti u doba Interneta, analizirajuCi

obrise i dinamiku digitalne podjele u globalnoj perspektivi.

Krenimo, dakle, na ovo intelektualno putovanje. Nadam se da ee

ono Citateljupruziti bolje razumijevanje vazne dimenzije naseg svije-

ta i nasih Zivota na pocetku njihove preobrazbe.

Lekcije iz pouijesti Interneta

Prica 0stvaranju i razvoju Interneta jedna je od neobicnijih ljudskih

pustolovina. Qna naglasava cmjekovu sposobnost nadilazenja institu-

cionalnih eiljeva i birokratskih prepreka, te sposobnost podrivanja uvri-

jezenih vrijednosti u proeesu najave novog svijeta. Takoder, podrhva

stajaliste da suradnja i sloboda informaeija mogu vise pridonijeti ino-

vaeijama nego trZisno nadmetanje i vlasnicka prava. Neeu ponovno

prepricavati tu pricu, buduCi da se Citateljunudi nekoliko dobrih naslo-

va (Abbate, 1999.; Naughton, 1999.). UsredotoCit eu se na kriticne tre-

nutke koje mozemo izdvojiti iz proeesa formiranja Interneta, od poce-

taka ARPANET-a sezdesetih godina 20. stoljeea do eksplozije World

Wide Weba 1 u devedesetima. Proizvodnja dane tehnologije tijekom

povijesti oblikuje njen sadrZaj i primjenu na naCine koji izlaze van gra-

niea izvorne namjere, a ni Internet nije iznimka od tog pravila. Povijest

Interneta pomoCi ee nam da shvatimo putove njegovog stvaranja povi-

jesti u danima koji dolaze. Prije nego se upustim u tumacenje, radi

pojednostavnjivanja zadaee Citatelju, sazet eu glavne dogadaje koji su

Internet od pocetka razvoja doveli do njegovog sadasnjeg oblika, ~. do

globalne mreZe mreZa racunala koju World Wide Web, aplikaeija na

whu hijerarhije Interneta, Cinijednostavnom za korisnicku upotrebu.

1Aplikaeija koja se koristi za prikaz podataka na Internetu, poznata pod

kratieom WWW (prev.).


6/18

ford (SRI)6, Kalifornijskom sveucilistu u Santa Barbari i SveuCilistu u

Utahu. Godine 1971. postojalo je petnaest Cvorista, uglavnom u sve-

ucilisnim istrazivackim centrima. Dizajn ARPANET-a provela je u

djelo tvrtka Bolt, Beranek i Newman (BBN) iz Bostona koja se ba-

vila akustickim inzenjeringom i presla u primijenjene racunalne

znanosti, a osnovao ju je profesor s MIT-a i obicno su je popunjavali

znanstvenici i inzenjeri s MIT-a i Harvarda. Prva uspjdna demon-

stracija ARPANET -a ostvarena je 1972. godine na medunarodnoj

konferenciji u Washingtonu.

Naredni korak bio je uspostavljanje veze izmedu ARPANET-a i

ostalih racunalnih mrda, a na pocetku su to bile racunalne mrde

kojima je takoder upravljala ARPA - PRNET i SATNET. Tako je

predstavljen novi koncept: mreh saCinjena od mrda. Godine 1973.

dva racunalna znanstvenika, Robert Kahn iz ARPA-e i Vint Cerfkoji

je u to vrijeme bio na stanfordskom sveuCilistu, napisala su clanak u

kojem su iznijeli osnove arhitekture Interneta. Njihov rad bio je na-

stavak nastojanja Skupine za rad na mrdama7, tehnicke skupine za

suradnju koju su sezdesetih godina dvadesetog stoljeca osnovali

predstavnici racunalnih centara povezanih ARPANET-om, ukljucu-

juCi i samog Cerfa, Stevea Crockera i Jona Postela, medu ostalima.

Za komunikaciju izmedu racunalnih mreza bio je potreban stan-

dardiziran komunikacijski protokol. To je 1973. godine na stanford-

skom seminaru djelomicno uspjelo skupini koju su vodili Cerf, Ge-

rard Lelann (iz francuske istrazivacke skupine Cyclades) i Robert

Metcalfe (u to vrijeme u Xerox PARC-u) - osmislili su protokol kon-

trole prijenosa (TCP)8. Cerf, Postel i Crocker su 1978. godine na

Sveucilistu Juzna Kalifornija, podijelili TCP na dva dijela, dodajuCi

mu protokol unutar mreze (IP)9. Tako su stvorili TCP/IP protokol

standard na kojem se Internet temelji i danas. Unatoc novom pro-

~ Stanford Research Institute (prev.)

Network Working Group (prev.)8Tr ..9 ansmlsslon Communication Protocol (prev.)

Inter-network Protocol (op. or.)

Porijeklo Interneta pronaCi cemo u ARPANET -u, racunalnoj mrdi

kojuje u rujnu 1969. postavila Agencija za napredne istrazivacke pro-

jekte (ARPA)2.ARPA-uje 1958. godine osnovalo americko Ministar-

stvo obrane sa zadacom mobiliziranja izvora istrazivanja, naroCito sve-

uCilisnih, radi ostvarivanja tehnoloske vojne nadmoCi nad Smjetskim

Savezom nakon lansiranja prvog Sputnika 1957. godine. ARPANET

je bio manji program izisao iz jednog ARPA odjela, Ureda za

tehnologiju obrade informacija (IPTO)3, koji je 1962. nastao iz pri-

jasnjeg odjela. Cilj tog odjela, kako ga je definirao prvi upravitelj -

Joseph Licklider, psiholog koji je postao racunalni znanstvenik na

Tehnoloskom institutu Massachusetts (MIT)4, jest poticanje istrazi-

vanja na podrucju interaktivnog racunarstva. U sklopu tih nastojanja,

izgradnja ARPANET-a opravdanaje kao naCinon-line raspodjele vre-

mena koristenja racunala izmedu racunalnih centara i istrazivackih

skupina koje su radile za agenciju.

U svrhu izgradnje interaktivne racunalne mrde, IPTO se oslonio

na revolucionarnu telekomunikacijsku tehnologiju prijenosa, "preus-

mjeravanje paketa"5, koju su neovisno razvili Paul Baran u Rand Kor-

poraciji (kalifornijski institut za intelektualne usluge koji je cesto radio

za Pentagon) i Donald Davies iz britanskog Nacionalnog laboratorija

za fiziku. Korporacija Rand je Baranovu zamisao 0decentraliziranoj,

fleksibilnoj komunikacijskoj mrdi iznijela Ministarstvu obrane kao

prijedlog za izgradnju vojnog komunikacijskog sustava sposobnog za

prdivljavanje nuklearnog napada, iako to nikada nije bio glavni cilj

razvoja ARPANET-a. IPTO je tehnologiju prespajanja paketa koris-

tio u razvoju ARPANET-a. Prva cvorista mrde bila su 1969. godine

na Kalifornijskom sveuCilistuu Los Angelesu, Institutu za razvoj Stan-

2Advanced Research Project Agency (prev.)

3 Information Processing Techniques Office (prev.)

4 Massachusetts Institute of Technology (prev.)

5 packet switching (prev.)


7/18

10Defense Communication Agency (prev.)

11Defense Data Network (prev.)

12US National Science Foundation (prev.)

13Internet Service Provider (ISP) (op. ur.)

14Mjesto pristupa na Internet (op. ur.).

rnrda. Sve to omoguCio je ARPANET i njegov dizajn viseslojne, de-

centralizirane arhitekture i otvorenog komunikacijskog protokola.

Pod tirn uvjetima Internet je omogucavao sirenje dodavanjem novih

Cvoristai neogranicenim dodatnim konfiguriranjem mreZe radi pri-

lagodavanja komunikacijskim potrebama.

ARPANET nije jedini izvor iz kojega je nastao Internet kakvog ga

danas poznajemo. Trenutni izgled Interneta rezultat je i tradicije

rnasovnog racunalnog umrezavanja.Jedna od tih tradicijaje i BBS15,

pokret nastao umreZavanjem racunala kasnih sedamdesetih godina

20. stoljeca. Dva studenta iz Chicaga, Ward Christensen i Randy

Suess, napisala su program koji su nazvali MODEM, a onje omogu-

cavao prijenos datoteka izmedu njihovih osobnih racunala. Godine

1978. oblikovali su i drugi program, BBS, koji je osobnim racunali-

ma omogucavao spremanje i slanje poruka. Oba su programa data u

javnu uporabu. Godine 1983. programer Tom Jennings, kojije tada

radio u Kaliforniji, stvorio je svoj BBS program - FIDO i pokrenuo

svoju mreZu BBS-ova, FIDONET. FIDONET je jos uvijek najjefti-

nija i najpristupacnija komunikacijska mreZa na svijetu koja se osla-

nj a na pozive osobnih racunala putem telefonskih linija. Godine

2000. obuhvacalaje preko cetrdeset tisuCa Cvoristai tri milijuna koris-

nika. lako je to sarno djelic Interneta, kultura koristenja i iskustvo

primjene BBS-ova, koji su posluzili kao primjer, postali su kljucni Ci-

mbenici u oblikovanju globalnog Interneta.

Ir a Fuchs, s Gradskog sveuCilista u New Yorku, i Greydon Free-

man, sa Sveucilista Yale, zapoceli su 1981. s eksperimentalnom mre-

romna bazi IBM RJE proto kola, te su tako napravili mreZu za IBM

korisnike, uglavnom sveuCilisno usmjerene; bilaje poznata pod ime-

nom BITNET ("Because it's there", odnoseCi se na IBM-ov slogan

"Because it's time"). Kad IBM 1986. ukida financiranje, korisnicki

n~vac (pristojba) nastavlja financirati mreZu. Jos uvijek postoji

tndeset tisuca Cvorista.

tokolu, ARPANET je jos neko vrijeme radio na drugaCijem, NCP

protokolu.

Godine 1975. ARPANET je premjesten u Agenciju za obrambe-

nu komunikaciju (DCA)lO. DCAje odluCila povezati razliCite mreze

koje je imala pod svojom kontrolom kako bi racunalna komunikacija

bila na raspolaganju i ostalim ograncima vojske. Tako je osnovana

Obrambena mreZa podataka 11,koja je radiia na TCP/IP protokolu.

Ministarstvo obrane je 1983., zabrinuto zbog moguCih povreda si-

gurnosti, odluCilo konstruirati odvojenu MILNET mrezu za poseb-

ne vojne svrhe. ARPANET postaje ARPA-Internet, mreZa namije-

njena istrazivanjima. Nacionalna zaklada za znanost (NSF) 12

postavlja 1984. vlastitu mreZu NSFNET, a 1988. poCinje koristiti

ARPA-Internet kao glavni temelj mreZe.

ARPANET, koji je u meduvremenu tehnicki zastario, stavljen je

izvan upotrebe u veljaCi1990. Oslobodivsi Internet od vojnog utjeca-

ja, americka vlada za upravljanje njime zaduzuje Nacionalnu zakla-

du za znanost (NSF), no to nije dugo trajalo. BuduCi da je racunalna

mreZna tehnologija bila otvorena zajavno koristenje, a telekomuni-

kacije nisu bile regulirane, NSF je ubrzo pokrenuo privatizaciju

Interneta. Ministarstvo obrane vecje ranije odluCilo komercijalizirati

Internet tehnologiju, pa je 1980-ih financiralo americke proizvodace

racunala da ukljuce TCP/IP u svoje mrezne protokole. Do 1990-ih

veCina racunala u SAD-u imala je mogucnost umreZavanja; tako je

postavljen temelj za sirenje meduumreZavanja. NSFNET je ugasen

1995. - tako je otvoren put privatnim operacijama na Internetu.

U ranim 1990-im, mnogi dobavljaCiInternet usluga13 izgradili su

svoje mreZe i postavili svoje gatewaye14 na komercijalnoj osnovi.

Nakon toga Internet je poceo rasti kao globalna mreZa racunalnih

15B~lletin Board System _ sustav racunalnih oglasnih plota za komu-nlkaCijuelektronskom postom (prev.).


8/18

Presudan trend u umreZavanju racunala izasao je iz zajednice ko-

risnika UNIX-a. UNIX je operativni sustav razvijen u laboratoriju

Bell, od 1974. godine namijenjen radu na sveuCilistima, ukljucujuCi i

izvorni kad i dozvolu za njegovo mijenjanje. UNIX je postao lingua

fra nc a veCine odjela racunalnih znanosti i studenti su se uskoro prila-

godili koristenju UNIX-a. Godine 1978. Bell distribuira svoj UUCP

program (kopiranje s UNIX-a na UNIX) omogucavajuCi tako racuna-

lima da kopiraju datoteke jedni s drugih. Godine 1979. cetiri studenta

iz Sjeverne Karoline (Truscott, Ellis, Bellavin i Rockwell) na temelju

UUCP-a izraduju program komunikacije izmedu racunala koja kori-

ste UNIX. Poboljsana verzija tog programa besplatno je distribuirana

1980. na konferenciji korisnika UNIX-a, sto je omoguCilo formiranje

racunalnih komunikacijskih mreza - Usenet n e w s g rou p s1 6 - izvan

ARPANET-a, Cimeje prosirena upotreba racunalnih komunikacija.

U ljeto 1980. Usenet grope su dosle do znanstvenog odjela Kali-

fornijskog sveuCilistau Berkeleyu, gdje je tada studirala grupa stude-

nata na zavrsnoj godini (ukljucujuCi Marka Hortona i BillaJoya), koja

je radila na prilagodavanju UNIX-a te na aplikacijama utemeljenima

na tom operativnom sustavu. U to vrijeme Berkeley je bio ARPANET

Cvoriste,a ti su studenti razvijali program za spajanje dviju mreZa. ad

tadaje Usenet povezan s ARPANET-om i s vremenom su se te dvije

tradicije stopile, a razliCite mreze dana je mogucnost zajednickog

komuniciranja, cesto koristeCi istu okosnicu (uz pomoc sveucilista).

Naposljetku je spajanjem tih dvaju mreza nastao Internet.

Drugi veliki razvoj, nastao iz tradicije korisnika UNIX-a, bio je

"otvoreni kad"17, namjerni pokusaj da se ostavi otvoren pristup svim

sistemskim informacijama softvera. Pokretom otvorenog kada i ha-

kerskom kulturom, kao bitnim trendovima u drustvenom i tehni-

ckom razvoju Interneta, vise cu se baviti u drugom poglavlju. Morat

cemo se nakratko osvrnuti na tu temu zbog slijeda dogadaja koji su

16Njuzgrupe ili grupe za vijesti - sustav za razmjenu poruka s katego-

riziranim temama bez neposredne (sinkrone) komunikacije medu

korisnicima (op. ur.).

17open source (op. ur.)

doveli do formiranja Intemeta. Richard Stallman, programer u MIT-

-ovom laboratoriju za umjetnu inteligenciju, formirao je 1984. Fon-

daciju za besplatni softver18, predlazuCi da se termin copyright promi-

jeni u copylift19, zbogATT-eve odluke ostvarivanja vlasnickih prava na

UNIX. Copylift podrazumijeva da svatko tko koristi besplatno distri-

buiran softver, u zamjenu treba na Mreii distribuirati poboljsani kad.

Stallman je kreirao alternativu za UNIX, operativni sustav GNU, i

objavio ga na Internetu pod uvjetom da se postuju nacela copylifta.Godine 1991. Linus Torvalds, dvadeset dvogodisnji student na

Helsinskom sveuCilistu, koristeCi isto nacelo razvio je na temelju

UNIX-a novi operativni sustav koji je nazvao Linux te ga je be splat-

no distribuirao na Internetu, trazeCi od korisnika da ga sami unapr-

eduju i tako prepravljenog ponovo objavljuju na Internetu. Rezultat

svega bio je razvoj mocnog operativnog sustava Linux, kojeg tisuce

hakera i milijuni korisnika neprestano unapreduju do tocke da je Li-

nux danas jedan od najnaprednijih operativnih sustava, pogotovo na

podrucju koristenja Interneta. Iz UNIX-ove korisnicke kulture izni-

kle su i druge grupe zajednickog razvoja softvera otvorenog kada.

Tako je 2001. preko sezdeset posto Web posluzitelja radilo pomocu

posluziteljskog programa otvorenog kada Apache, koji je razvila

zajednicka mreia UNIX program era.

Razvoj World Wide Weba omoguCio je Internetu ulazak u svijet na

velika vrata. To je aplikacija za razmjenu informacija koju je 1990.

razvio engleski programer Tim Berners-Lee, koji je u to vrijeme ra-

dio u CERN-u, europskom razvojnom sredistu za visokoenergetsku

fiziku smjestenom u Zenevi. lako on to tada nije znao (Berners-Lee,

1999.:5), njegov rad se nastavljao na dugu tradiciju ideja i tehnickih

projekata kojima se u posljednjih pedeset godina pokusavalo poveza-

ti izvore informacija preko interaktivnog racunarstva. Vannevar Bush

18 --Free Software Foundation (prev.)

19 Uz znacertie "pravo", engleska rijecrightima i znacenje "desno" dok

rijec lift osim sto znaCi"lijevo" znaCii "napustiti" (u ovom slueaju,

odreCise vlasnickih prava).Politicke konotacije ove igre rijeCitakodernisu iskljucene (prev.).


9/18

predlozio je svoj sustav 1945. Douglas Engelbart dizajnirao je (radeCi

u svojem Centru za napredna istrazivanja, koji se nalazio na podrucju

zaljeva San Francisco) On-Line System, ukljucujuCi graficko sucelje

i misa te gaje prvi put predstavio 1968. Ted Nelson, radikalni inova-

tor, iznio je viziju hiperteksta medusobno povezanih informacija u

proglasu "Computer Lib", kojeg je napisao 1965. Dugi niz godina

radio je na utopijskom sustavu Xanadu: otvorenom, samorastueem

hipertekstu povezanom sa svim podacima planeta, proslosti, sadas-njosti i buduenosti. Bill Atkinson, autor grafickog sucelja Macin-

tosha, razvio je HyperCard sustav povezivanja informacija dok je

radio za Apple Computers osamdesetih godina dvadesetog stoljeea.

No, Berners-Lee je snove pretoCio u zbilju izradivsi 1980. pro-

gram Enquire. Presudna okolnost je bila ta sto je Internet vee posto-

jao, te je na njemu mogao pronaCi podrsku i osloniti se na decentrali-

ziranu racunalnu snagu putem radnih stanica; utopiju je sada bilo

moguee ostvariti. Razvio je i implementirao softver koji mu je omo-

guCioslanje i primanje informacija na ili sabilo kojeg racunala spoje-

nog na Internet: HTTp, HTML i URI (kasnije nazvan URL). U pro-

sincu 1990. Berners-Lee je u suradnji s Robertom Cailliauom razvio

program za pretrazivanje/uredivanje, te je taj sustav nazvao World

Wide Web (WWW). CERN, program za pretrazivanje WWW-a, obja-

vio je na Internetu u kolovozu 1991. Veliki broj hakera iz cijelog

svijeta poceo je razvijati svoje pretrazivace na temelju rada Berners-

-Leea. Erwise je bila prva modificirana verzija koju je razvio Helsin-

ski tehnoloski institut u travnju 1992. Uskoro je Viola s Kalifornij-

skog sveuCilista u Berkeleyu izradio svoju adaptaciju softvera.

ad svih modificiranih verzija WWW pretrazivaca, program Mo-

saic bio je najvise proizvodno orijentiran. Razvili su ga student Marc

Andreessen i Eric Bina, djelatnik Nacionalnog centra aplikacija za

superracunala na SveuCilistu Illinois. ani su u Mosaic dodali usavr-

sene graficke moguenosti, pa su se sada putem Interneta mogle slati i

primati slike, kao i mnoge tehnologije sucelja preuzete iz svijeta mul-

timedije. Program su objavili na Usenetu u sijecnju 1993. Nakon

toga, Andreessen prihvaea programerski posao u malom poduzeeu u

Palo Altu. Dok je radio u tom poduzeeu kontaktirao gaje vodeCi po-

duzetnik iz Silicijske doline,Jim Clark, kojije, trazeCi nove poslovne

moguenosti, upravo napustao poduzeee ciji je bio osnivac - Silicon

Graphics. Angazirao je Andreessena, Bina i ostale suradnike te osno-

vao tvrtku Mosaic Communications, kojaje kasnije morala promije-

niti ime u Netscape Communications. Prvi komercijalni pretrazivac,

Netscape Communicator, objavili su na Internetu u listopadu 1994.,

a 15. prosinca 1994. isporuCili su svoj prvi paket proizvoda. Godine

1995., program je bio objavljen na Internetu: besplatno za edukaciju

i uz naknadu od 39 dolara za poslovnu uporabu.

Nakon uspjeha Navigatora, tvrtka Microsoft konacno otkriva

Internet i 1995., u sklopu operativnog sustava Windows 95, predstav-

lja svoj pretrazivac Internet Explorer utemeljen na tehnologiji koju je

razvila mala tvrtka Spyglass. Razvijeni su i drugi pretrazivaCi, npr.

Navipress, kojegje neko vrijeme koristio AOL (America On Line).

Sun Microsystems 1995. razvijaJavu, programskijezik kojije aplika-

cijama omogueavao kretanje medu racunalima putem Interneta, do-

pustajuCi tako racunalima da bez opasnosti pokreeu programe uCitane

s Interneta. Sunje svojJava softver besplatno distribuirao preko In-

terneta, sireCi tako sve vise svijet mrdnih aplikacija. Netscape je

odmah implementirao Javu u svoj pretrazivac. Kako bi se suprotsta-

vio konkurenciji Microsofta, Netscape objavljuje izvorni k6d svog

pretraiivaca putem Interneta.

Takoje sredinom 1990-ih Internet privatiziran, njegova tehnicki

otvorena arhitektura omogueavala je umrezavanje svih racunalnih

mreza diljem svijeta, a World Wide Web je funkcionirao sarno uz

pomoc odgovarajueeg softvera, tzv. pretrazivaea, kojih je na raspola-

ganju korisnicima bilo nekoliko. Internet se radao u umovima znan-

stvenika u ranim 1960-ima, a racunalna informacijska mrda uteme-

ljenaje 1969. Ta mreza stvorila je mrdno racunarstvo, interaktivne

zajednice znanstvenika i hakera koje su nastajale kasnih 1970-ih.

Medutim, za veCinu ljudi, za poslovni svijet i drustvo opeenito, Inter-

net je roden 1995. U nastavku eu istaknuti i protumaCiti analiticki

vazna povijesna obiljezja njegova nastanka.


10/18

Nevjerojatna formula: visoka znanost, vojna istraiivanja i

slobodarska kultura

Internet je stvoren nevjerojatnim krizanjem visoke znanosti, vojnih

istrazivanja i libretarijanske kulture.* Glavna sjecista ta tri pravca iz

kojihje nastao Internetjesu istraZivacki centri sveucilista i instituti za

intelektualne usluge, programski usmjereni na obranu. ARPANET je

ponikao iz Ministarstva obrane, ali su njegove vojne aplikacije bile

sekundarni cilj projekta. Glavna briga IPTO-a bilaje osnivanje racu-

nalnih znanosti u SAD-u, te su dopustali znanstvenicima da rade

svoje projekte nadajuCi se kako ce iskrsnuti neSto zanimljivo za njih.

Tako je Baranov projekt bio uistinu vojno orijentiran. Taj prijedlog

igraoje vaznu ulogu u izgradnji ARPANET-a zbog svoje tehnologije

"preusmjeravanja paketa", a i stoga sto je inspirirao racunalnu arhi-

tekturu temeljenu na tri pravila na kojima Internet i danas funkcioni-

ra. To su: struktura decentralizirane mreie, distribuiranje racunalne

snage preko svih evorista mreze, te mnostvo funkcija u samoj mrezi

radi smanjivanja opasnosti od prekida veze. Ta tri svojstva sacinjavala

su kljucni odgovor na vojne potrebe za "prezivljavanje" sustava: flek-

sibilnost, odsutnost zapovjednog sredista i maksimalnu autonomiju

svakog evorista.

Iako sve to zvuCi kao vojna strategija, Pentagon je odbio Baranov

prijedlog i nitko ga nije pokusao ostvariti. Neki izvori upucuju na to

da ARPA nije znala za Baranove radove 0"distribuiranim mreiama"

iz 1964., sve dok ih Roger Scantlebury, britanski istrazivac kojije ra-

dio na slicnim tehnologijama, nije doveo u srediste pozornosti IP-

TO-vog ravnatelja u rujnu 1967. godine (Naughton, 1999.:129-31)

na simpoziju u Tennesseeu. Baranov koncept bio je presudan za

izgradnju ARPANET-a, ali ta eksperimentalna mreza nije izgradena

u vojne svrhe - izgradili su je znanstvenici koji su izravno ili neizra-

vno radili za ARPA-u (Abbate, 1999.).

Njihova namjera bila je nejasna osim glavnog cilja - stvaranja ra-

cunalne mreie, a naglasavani cilj bio je i optimizacija koristenja sku-

pih racunalnih resursa putem on-line raspodjele vremena koristenja

racunala izmedu vise racunalnih sredista. Cijena uporabe racunala

brzo je pala, aon-line raspodjela prestala je biti prioritet. Najpopularni-

je koristenje mreze bila je elektronska posta, aplikacija koju je u srp-

nju 1970. razvio Ray Tomlinson, BBN-ov programer. Do danasje to

najrasprostranjenija aplikacija na Internetu. Podaci nam sugeriraju da

su najistaknutiji znanstvenici na tom novom podrucju (racunalnim

mreiama) koristili IPTO za osnivanje racunalnih znanosti u Citavom

istrazivackom sustavu sveuCilista,tako da se 1960-ih i 1970-ih racunal-

ne znanosti u Sjedinjenim Driavama uglavnom financiraju iz ARPA-e

(tojejos uvijek bio slueaj i 2000.).

S vremenom se razvila i mreza talentiranih znanstvenika i inzenjera

(medu njima su:Joseph Licklider, Ivan Sutherland, Lawrence Roberts,

Leonard Kleinrock, Robert Taylor, Alex McKenzie, Frank Heart i Ro-

bert Kahn), kasnije nadopunjavana pripadnicima generacije natpro-

sjecnih mladih istrazivaca, a osobito bih spomenuo Vintona Cerfa,

Stephena Crockera iJona Postela, Kleinrockove studente na UCLA-u.

Jezgra razvojnog tima ARPANET-a dosla je uglavnom s MIT-a -

ukljucujuCi ijednu od tvrtki koja se izvorno odvojila od MIT-a, BBN

(u pocetku su radili na akustici!) - te iz nacionalnog laboratorija Lin-

coln, uglavnom vojno orijentiranog istrazivackog centra u sjeni MIT-a.

Kljucni clanovi mreie (medu ostalima: Roberts, Kleinrock, Heart i

Kahn) diplomirali su na MIT-u. SveuCilisni djelatnici iz drugih istra-

fivackih centara takoder su bili dijelom ovog neformalnog, ali eks-

kluzivnog kluba racunalnih strucnjaka narocito oni sa sveuCilista

UCLA (gdjeje predavao Kleinrock,jedan od vodeCih teoreticara) kao

i ani sa Stanforda, Harvarda, SveuCilisa Utah, Kalifornijskog sveuCi-

lista u Santa Barbari i Kalifornijskog sveuCilista u Berkeleyu.

Inzenjeri/znanstvenici koji su prosli kroz ARPA-u, razvojna sveu-

cilista i kvaziakademske institute za intelektualne usluge kao sto su

RAND, SRI i BBN, bili su zasticeni vizionarskim rukovoditeljima

IPTO-a, medu kojima su biliJoseph Licklider i Robert Taylor. IPTO

je uzivao odredenu slobodu u upravljanju i financiranju mreze, prije

svega zbog toga sto je Ministarstvo obrane ARPA-i povjerilo da

samostalno prosuduje kako bez gusenja kreativnosti i samostalnosti


11/18

stimulirati tehnoloska istrazivanja u kljucnim podrucjima. Ta se

strategija naposljetku isplatila u vidu superiornosti u vojnoj tehnolo-

giji. Ali ARPANET nije bio vojna tehnologija. Bio je to prikriven,

eksperimentalni projekt Cijistvarni sadrzaj nadzorni kongresni odbo-

ri nikada nisu razumjeli. Kadaje ARPANET pokrenut, sedamdesetih

godina proslog stoljeca dosli su novi mladi ljudi i pocelo se usredo-

toceno raditi kako bi se stvorilo ono sto ce kasnije biti Internet. Kahn

i Cerf osmislili su i izgradili arhitekturu i pratece protokole, koji ceomoguCiti mrezi da se razvije u otvoren sustav racunalne komu-

nikacije, sposoban za koristenje u citavom svijetu.

Tako ARPANET, glavni izvor iz kojeg je kasnije nastao Internet,

nije bio nenamjerna posljedica istrazivackog programa koji je zastra-

nio. On je bio smisljeno razvijana vizija, koju je usporedo vodila

grupa odlucnih racunalnih znanstvenika sa zajednickom misijom i

koja je imala malo dodirnih tocaka s vojnom strategijom. Cijeli pro-

jekt bio je ukorijenjen u znanstvenom snu promjene svijeta kroz

racunalnu komunikaciju, iakoje neke sudionike zadovoljavalo i sarno

njegovanje kvalitetne racunalne znanosti. ARPANET-ovi stvaraoci

su, u skladu sa sveuCilisnom istrazivackom tradicijom, u razvojkljucnih funkcija mreze ukljuCili i studente na postdiplomskom

studiju i to u otvorenoj atmosferi, bez posebnih sigurnosnih mjera -

studenti su koristili ARPANET i za cha t 20 ili za razgovore 0 nabavi

marihuane. Najpoznatiji takav BBS na ARPANET-u bio je SF-Lo-

vers, koji su koristili zaljubljenici u znanstvenu fantastiku. Tranzici-

jom Interneta u civilni zivot te njegovom privatizacijom upravljala je

Nacionalna znanstvena zaklada u suradnji s akademskom zajednicom

racunalnih znanstvenika koji su se tijekom godina okupili oko IPTO-

-a. VeCinaovih znanstvenika zaposlila se devedesetih godina proslog

stoljeca u velikim korporacijama.

Kad kazemo da ARPANET nije bio vojno orijentiran projekt, to

ne znaCida su njegovi korijeni u Ministarstvu obrane beznacajni za

20NajccsCinaziv za interaktivnu "prepisku" putem Interneta, vodenu u re-

alnom vremenu, 0najceSceneformalno odredenim temama (op. ur.).

1razvoj Interneta. Unatoc viziji i sposobnostima sto su ih znanstveni-

ci iskazali na tom projektu, oni nikada ne bi mogli upravljati resursi-

ma potrebnim za stvaranje i razvoj racunalne mreze i svih popratnih

tehnologija. Hladni rat bio je razlog zbog kojeg su javnost i vlada dali

potporu investicijama u vrhunskoj tehnologiji i znanosti, pogotovo

nakon sto je sovjetski svemirski program pretekao americki i postao

prijetnja americkoj nacionalnoj sigurnosti. U tom pogledu Internet

nije iznimka u povijesti tehnoloskih inovacija, procesu koji se obicnoveze uz rat: znanstveni i inzenjerski trud za vrijeme Drugoga s\jet-

skog rata razvio je matricu za revoluciju mikroelektronicke tehno-

logije, a utrka za oruzjem u vrijeme Hladnog rata omoguCila je njen

dalji razvoj.

Sretan dio price 0ARPANET-u bio je taj sto je Ministarstvo ob-

rane, u rijetkom primjeru organizacijske inteligencije, osnovalo AR-

PA-u - koja je imala stanovitu samostalnost - kao agenciju za finan-

ciranje i vodenje istrazivanja. ARPA se dalje razvijala i konacno

postala jedna od najinovativnijih institucija tehnoloskog usmjerenja

na svijetu, ne sarno na polju racunalnih mrda, vec i na mnogim

drugim vaznim poljima tehnoloskog razvoja. Djelatnici ARPA-e bilisu akademski znanstvenici, njihovi prijatelji i studenti njihovih prija-

telja bili su uspjesni u izgradnji mreze pouzdanih kontakata u sveuCi-

li~nom svijetu, kao i u istraZivackim organizacijama koje su se odvo-

jile od sveuCilisnih krugova i nastavile raditi za vladu. Uvjet, prijeko

potreban kako bi zaista inovativni znanstvenici prihvatili projekt, bio

je da se znanstvenicima koji su bili ugovorom vezani uz agenciju ili

ih je ona financirala dopusti odredeni stupanj samostalnosti, a to je

Ostvareno iskljuCivo zbog razumijevanja toka rada u procesu istrazi-

vanja. ARPA se nadala da ce se iz te velike koliCine resursa i znan-

Stvene dosjetljivosti izroditi nesto sto ce biti korisno vojsci (ali i ame-

rickoj ekonomiji).

Pokazalo se daje to bila ispravna strategija, eak i u vojnim uvjeti-

ma. Osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, kada je postalo jasno da

su Sjedinjene Drhve postigle tehnolosku superiornost u konvenci-

onalnom ratovanju, posebno u elektronici i komunikacijama, strate-


12/18

gija Sovjetskog Saveza bila je svedena na nezamislivu opciju masov-

nog nuklearnog udara. Nadalje, kao sto sam u zajednickoj studiji 0

Sovjetskom Savezu raspravljao s Emmom Kiselyovom (Castells i Ki-

selyova, 1995.), shvaeanje te tehnoloske inferiornosti bilo je jedan od

glavnih pokretaea za Gorbacovljevu perestrojku, sto je na kraju do-

velo do raspada prividno moenog carstva. Sovjetski Savez je, isto kao

f i SAD, svoje znanstvene i tehnoloske sustave ukorijenio u vojnim

kompleksima, ali ihje i zatoCio u sigurnosnim sustavima, te im dodaotajanstvenost i projekte orijentirane ka uspjehu, stoje na kraju dovelo

do slabljenja tehnoloske inovativnosti unatoc kvaliteti sovjetske zna-

nosti. ARPA-ina politika leksibilnosti i akademske slobode isplatila

se u pogledu vojne strategije, a istodobno je oslobodena i kreativnost

americkih sveuCilisnih djelatnika, te su im omogueeni resursi pomo-

eu kojih su svoje ideje mogli pretvoriti u istrazivanje, a nakon toga i

u funkcionalne tehnologije.

Godine 1975., kada je ARPANET proradio, preseljen je u Agen-

ciju za obrambenu komunikaciju, koja je mrdu pocela koristiti u

vojne svrhe. Paradoksalno, vaznost koju je medusobno umrezavanje

imalo za vojsku islaje u korist ranom preuzimanju Internet protoko-la koji su pak postavili temelje za njihovo sirenje. Nemogue suzivot

vojnih upravitelja i sveuCilisnih istrazivaea koji su koristili mrdu uz-

rokovao je 1983. godine odvajanje mrde na MILNET (vojnu mrdu)

i ARPA-Internet (istrazivacku mrdu), te je 1984. zapoceto stvaranje

NSFNET -a. U trenutku kada je vojno financirana tehnologija posta-

la dostupna civilnom koristenju, Ministarstvo obrane otkrilo je poli-

ticki interes u komercijalizaciji, besplatnoj distribuciji i zapravo sub-

vencioniranju americkih proizvodaca racunalne opreme kako bi je

poceli proizvoditi. Povijest se ne moze ponovno napisati, ali s nasim

sadasnjim scenarijem bez ARPE ne bi bilo ARPANET-a, a bez njega

ne bi postojao Internet kakvog danas poznajemo.Tehnologija "preusmjeravanja paketa", racunalna komunikacija i

prijenosni protokoli u Europi su razvijeni u javnim istrazivackim

centrima, npr. u britanskom Nacionalnom laboratoriju za fiziku, ili u

programima koje je sponzorirala vlada (francuski program Cyclades).

Dokje razvoj World Wide Weba bio rezultat individualne kreativno-

sti i inicijative (Berners-Lee je radio u odjelu Cijije zadatak bio po-

boljsanje sustava za dokumentiranje u CERN-u, a ne razvoj novog

softvera), rad Gilliesa i Cailliaua poduprla je, najprije razumijeva-

njem, a kasnije i aktivnom podrskom, poznata medunarodna istrazi-

vacka institucija, koja je radila na sasvim razliCitom polju znanosti

(Berners-Lee, 1999.; Gillies i Cailliau, 2000.).

~ ZakljuCimo: sva kljucna t~h.no~os~ d~.stign~e~koja suo~ove.ladoInterneta nastala su oko vladlmh mstltuclJa, vehkih sveuCihsta 1raz-

vojnih centara. Korijeni Interneta nisu u poslovnom svijetu. Bilaje to

prenapredna tehnologija, preskup projekt i prerizican potez da bi ga

zapocele organizacije okrenute zaradi. To naroCito vrijedi za sezdesete

godine proslog stoljeea, kadaje veCina velikih korporacija imala kon-

zervativne industrijske i financijske strategije pa nisu bile spremne za

rizicno ulaganje u vizionarske tehnologije i ljudske resurse. NajoCiti-

ji primjer toga jest Cinjenica da je 1972. godine Larry Roberts, direk-

tor IPTO-a, zelia privatizirati ARPANET nakon sto je bio dovrsen i

funkcionalan. Preuzimanje operativnih ovlasti ponudio je ATT-u.

Nakon sto su razmotrili ponudu, uz pomoe strucnjaka iz laboratori-ja Bell, ATT je odbio preuzeti taj dio ARPANET-a. Jos uvijek su bili

previse ovisni a analognoj telefoniji, nespremni za prelazak na digi-

talno prespajanje. I taka je, na korist svijetu, korporativni monopol

propustio prisvojiti Internet. Cak niti sredinom devedesetih godina,

kadaje americki Ured za oporezive tehnologije odrZao saslusanje na

temu NREN-a, nitijedna telefonska kompanija nije prihvatila poziv

za sudjelovanje. J edna ad tih kompanija posebno je naglasila da nema

nikakvih interesa u tom razvoju (Steve Cisler, osobna koresponden-

cija,2001.).

Ni javna poduzeea nisu imala previse vizije na tom podrucju. U

jos jednom vaznom primjeru, znanstvenici britanskog Nacionalnoglaboratorija za fiziku (NPL)21 izgradili su dvije racunalne mrde,

Mark I i Mark II, koje su se temeljile na Daviesovoj tehnologiji

21 . ._~ ..~ .._~--~--~_ .. -

NatiOnal Physical Laboratory (prev.)


13/18

"preusmjeravanja paketa". Davies (postavljen za upravitelja odjela za

istrazivanja u NPL-u 1966.) pokusavao je uvjeriti Sredisnji postanski

ured da postavi nacionalnu racunalnu komunikacijsku mrdu. Da se

to kasnih 1960-ih dogodilo, pretekli bi ARPANET. Posta nije pokaza-

la zanimanje za racunalnu komunikaciju, a kada je 1977. konacno

popustila pod pritiskom poslovnog svijeta, izgradila je mrdu za pri-

jenos podataka baziranu na Telnetovom sustavu. Telnet je bila ameri-

cka tvrtka koja se temeljila na ARPANET-ovoj tehnologiji, a britan-ska tehnologija "prespajanja paketa" nikad nije izasla izvan NPL-ovih

Iaboratorij a, tako da je razvoj Interneta u Britaniji moran pricekati

globalnu ekspanziju americkih racunalnih mrda.

Na temelju svih primjera nadaje se zakljueak da se Internet razvio

u sigurnom okruzenju, u kojem su osigurani javni resursi i istraziva-

nja za zavrsetak projekta, te u sredini u kojoj nije manjkalo slobode

razmisljanja i inovacija. Poslovni svijet nije mogao dozvoliti toliko

skretanje, potrebno da izniknu isplative aplikacije iz tako drskog nau-

ma. S druge strane, u situacijama kada vojska sigurnost stavlja na visu

poziciju od bilo cega dugog, kao sto se dogodilo u Smjetskom Savezu

(a moglo se dogoditi i u Sjedinjenim Ddavama) kreativnost ne mozeprezivjeti. Isto tako, kada vlada ili javne sluzbe prate svoje osnovne,

birokratske instinkte, kao sto je bilo u slucaju britanske Poste, pri-

lagodba je u prednosti pred inovacijom. Prvo sjeme Interneta bilo je

posijano u zoni sumraka relativno slobodnih prostora, bogatih resur-

sima, koje je stvorila ARPA na sveuCilistima, u inovacijskim skupina-

ma i velikim istrazivackim sredistima.

To se sjeme razvilo u razIiCite oblike. Jedan od njih bila je kulturaindividualne slobode koja se radala na sveuCilistima sezdesetih i se-

damdesetih godina dvadesetog stoljeca: ona je koristila racunalne

mreze za svoje ciljeve - potragu za novim tehnoloskim dostignuCima

iz Cistog uzivanja u istrazivanju. Sarna sveuCiIista igrala su veliku

ulogu u podrZavanju racunalnih mrda lokalnih zajednica. Medu

ostalima, sveucilista povezana sgrassroot krugovima putem racunalnih

rnrda: Boulder Colorado, Blacksburg Electronic Village, Cleveland

Free Net, Chetbuco Suite u Halifaxu, Nova Skotska. Bez kulturnog

i tehnoloskog doprinosa ovih izdanaka racunalnih mrda Internet bi

vjerojatno izgledao drugacije i ne bi obuhvatio cijeli svijet, ili barem

ne tako brzo. Idealisticki pristup tehnologiji sto ga je gajio Berners-

-Lee nije bio daleko od ideja kulturnih revolucionara kao sto su Nel-son i Engelbart. Brzo sirenje protokola racunalne komunikacije ne bi

bilo moguce bez slobodne, otvorene distribucije softvera i zajedni-

ckog koristenja resursa, stoje postalo pravilo ponasanja hakera. Pojav-

ljivanje osobnih racunala znacajno je pridonijelo sirenju mreh, sto se

maze vidjeti na primjeru FIDONET -a. VeCinamrda trazila je okos-

nieu u snaznijim strojevima, a to je bilo moguce sarno preko veze

izmedu znanstveno temeljenih mrda i zajednica hakera-studenata na

sveucilistima. SveuCilistasu bila mjesta protoka inovacija izmedu veIi-

kih znanstveno ekskluzivnih mrda i improviziranih kontrakulturnih

mreza koje su se pojavljivale u svakojakim oblicima. Ta dva svijeta bila

su razliCita,ali s vise dodirnih toeaka nego sto ljudi misle.Studenti na postdiplomskom studiju imali su veliku ulogu u iz-

gradnji ARPANET -a. Skupina za rad na mrdi (NWG)22, koja je

osmislila veCinu ARPANET-a, sezdesetih godina dvadesetog stoljeea

sastojalase uglavnom od postdiplomskih studenata, ukljucujuCi Cer-

fa, Crockera i Postela koji su zajedno pohadali srednju skolu uJuznoj

Kaliforniji, a zatim su bili Kleinrockovi studenti na UCLA-u. Kada

nisu hili sigurni u svoje rezultate, svoj rad su slali na BBN i druga

tvorista IPTO-ove istrazivacke mrde putem RFC23 dokumenata,

toje do danas ostao naCin i naziv za neformalnu tehnicku komu-

nikaciju na Internetu. Otvorenost tog formata bila je i nastavlja biti

neophodna za razvoj infrastrukture Internet protokola. VeCina tihstudenata nije bila kontrakulturalno nastrojena u smislu tadasnjih

22---~~-------~-----~Network Working Group (prev.)

23R .equest For Comment - zah~ev za komentar (prev.)


14/18

aktivista socijalnih pokreta, ili barem Cerf nije. Bili su prezaokupljeni

svojom neobicnom tehnoloskom avanturom da bi vidjeli bilo sto

izvan svijeta racunala. Problem im nije predstavljala niti Ci~enica da

je njihov projekt financirao Pentagon, ni prikljuCiva~e ARPA-i (sto

je uCinio Cerf) usred Vijetnamskog rata. Unatoc tome, njih su pro-

zimale vrijednosti individualne slobode, neovisnog misljenja, zajed-

nistva i suradnje s kolegama, a sve su to bile karakteristike sveucilista

sezdesetih godina. Iako mladi clanovi ARPANET-a nisu bili sudio-

nici kontrakulture, njihove ideje i softver stvorili su prirodan most iz-medu svijeta visoke znanosti i sire studentske kulture kojaje proiza-

sla iz BBS-ova i Usenet mreie. Ta studentska kultura koristila je

racunalne mreie kao alat slobodne komunikacije i u svojim politi-

ckim oCitovanjima (Nelson, Jennings, Stallman) kao alat za oslobo-

denje, kojije zajedno s osobnim racunalima, priskrbio ljudima snagu

informacija radi oslobodenja od vlada i korporacija.

Grassroot aktivisti Interneta su, stvaranjem autonomnih mreia i

konferencijskih sustava, konacno u~ecali na razvoj komercijalnih

usluga osamdesetih godina dvadesetog stoljeca, buduCi da je poslovni

svijet oponasao komunikacijske sustave koje su stvorile alternativne

mreze. Sjedne strane, telekomunikacijske i racunalne tvrtke (ATT,MCI, DEC, itd.) razvile su usluge elektronske poste, a velike kompa-

nije postavile mreze za velika podrucja24 za svoju internu upotrebu.

S druge strane,on-line usluge nudile su kompanije kao Compuserve,

America On Line (AOL) i Prodigy. Te usluge u pocetku nisu bile

umreiene, ali su stvorile temelje na kojima ce se kasnije razviti

dobavljaCiInternet usluga. Sve te razliCite primjene racunalnih mreza

nisu se razvile iz ARPANET zajednice, vec iz raznolikog univerzuma

alternativnih mreza proizaslih iz kulture slobode.

U~ec~ autonomnih mreia bio je odlucujuCi i u globalnom sire-

~u racunalnih mreza. Kontrola americke vlade nad ARPA-Interne-

tom bilaje prepreka spaja~u mreia drugih zemalja. Mreie temelje-

ne na UUCP protokolu postale su globalno rasirene puno ranije od

24wide area network (prev.)

Interneta, tako da su omoguCile prvu dionicu u globalizaciji Interne-

ta, kadaje spajanje mreia postalo moguce. Nakon stoje NSF otvorio

ristup NSFNET -u stranim mreiama izmedu 1990. i 1995. (kadaje

internet privatiziran), udio neamerickih mreia na Internetu se udvo-

stroCio, sto je sada iznosilo izmedu dvadeset i cetrdeset posto svih

spojenih mreza.

Iz tih raznolikih doprinosa rodio se Internet, Cijaje najupeeatljivija

osobina bila otvorenost - kako u tehnickoj izvedbi, tako i u socijalno-

-institucionalnoj organizaciji. Tehnicki govoreCi, f1eksibilnost komu-

nikacijskih protokola dozvolila je okosnicama Interneta, kao sto je

ARPANET, spajanje na tisuce lokalnih mreza. Cerf i Kahn predlozili

su TCP arhitekturu u svojem seminarskom radu "Protokol za mrez-

nuinterkomunikaciju paketa podataka" 1973., koji je objavljen 1974.

i dovrsen 1978. s IP protokolom, omogucujuCi standarde kompati-

bilne za razliCite mrezne sustave.ARPANET-ova otvorena arhitektura je omoguCila prezivljavanje

Interneta i kada se suoCio s najveCim izazovom u procesu globalizaci-

je: teskocama prilikom postizanja sporazuma oko zajednickog medu-

narodnog standarda. Telekomunikacijske kompanije te postanski i

telekomunikacijski uredi veCine velikih europskih drzava podriavali

su drugaciji komunikacijski standard, x.25. Njega je 1976. Meduna-

rodna telekomunikacijska zajednica25 proglasila medunarodnim stan-

dardom. Taj protokol je bio donekle kompatibilan s TCP/IP-om, ali

buduCi da se na ~ihovom razvoju radilo odvojeno nisu mogli medu-

Sobno komunicirati. Rasprava nije bila sarno tehnicke naravi. U slu-

C !a ju prihvaca~a proto kola x.25, kontrola i odgovornost bili bi uglav-nom u rukamajavnih dobavljaca mreinih usluga, a na trosak privatnih

vlasnika racunala. Zato su europske postanske sluzbe odobravale taj

25---- - ..International Telecommunications Union (prev.)


15/18

protokol. Nasuprot tome, ARPANET-ovi protokoli temeljili su se na

raznolikosti mreza, a telekomunikacijske kompanije su odbijale spa-

janje privatnih mreh sa svojim mrdama. Kasnih sedamdesetih pos-

tanske sluzbe su planirale organiziranje prijenosa racunalnih podata-

ka u serijama odvojenih, nacionalnihjavnih mreh, koje se spajaju na

nacionalnim granicama. Vlasnici racunala trebali su se spojiti izravno

najavnu mrdu u svojoj zemlji, a ne stvarati vlastite privatne mreze.

MINITEL, dobavljac telematic usluga francuske postanske sluzbe,temeljio se na nacelu centralizirane racunalne mrde koju je kon-

trolirala vlada. Na internacionalnoj razini, CCITT (relevantno pov-

jerenstvo Medunarodne telekomunikacijske zajednice) je krenuo s

dodjelom adresa svakoj drhvi. Pretpostavka je bila da ce racunala biti

spojena na javnu mrezu, pa je povjerenstvo odluCilo da veCina zema-

lja ne treba vise od deset mreznih adresa, osim dvije stotine za Sjedi-

njene Drhve kao izuzetak. Takva logika bila je posve razumljiva u

svijetu u kojemje nekoliko godina ranije IBM-ova studija predvidjela

da ce se 2000. godine svjetsko trZiste racunala stabilizirati na oko pet

tisuCa racunala i u kojem je 1977. (nakon razvoja osobnog racunala)

predsjednik DEC-a izjavio da "nema razloga zasto bi netko zelioracunalo u svojoj kuCi".

Na kraju su neke javne i komercijalne telekomunikacijske mreze

prihvatile x.25 protokol, dok su ARPANET i veCinaamerickih privat-

nih mrda nastavili koristiti TCP/IP. Medunarodna organizacija za

standardizaciju (ISO)26 intervenirala je u tom slucaju, a kada nije us-

pjela pomiriti razliCite interese pojedinih vlada, te proizvodaca racu-

nala i telekomunikacijskih operatera, dozvolila je nacelo postavljanja

slojeva protokola. Sluzbeni medunarodni protokol postao je OS127,

ali buduCi da nisu uspjeli nametnuti taj standard, ISO je nastavio

odobravati mnostvo protokola, ukljucujuCi TCP i IF. BuduCi da su

ARPANET-ovi protokoli imali fleksibilnost integracije razlicitih

---

26International- Organization for Standardization (prev.)

27Open Systems Interconnection - medupovezivanje otvorenih sustava.(prev.)

rnreznih sustava, a drugi protokoli to nisu mogli, TCP/IP standardi

prilagodili su se protokolima koji su se temeljili na x.25, te su na kraju

prevladali kao opceniti standard na Internetu.

sarnostalni razvoj Interneta: oblikovanje mreZe kroz

njezino koristenje

Otvorenost arhitekture Interneta bila je izvor njegove snage, njego-

vog samostalnog razvoja do kojeg je dolazilo kako su korisnici sami

oblikovali mrdu i postajali proizvodaCi tehnologije. BuduCi da je

Cvorista bilo lako pridodati, cijene su ostale niske (ako je postojala

hardverska okosnica), a softver je bio otvoren i dostupan; do sredine

1980-ih (nakon sto je UUCP dozvolio spajanje ARPANET-a i Use-

neta) bilo tko s tehnickim znanjem mogao je pristupiti Internetu.

Rezultat tog mnogostrukog doprinosa bila je pojava velikog broja

nikad planiranih aplikacija, od elektronske poste do BBS-ova i "pro-

storija" za chat, MODEM-a i na kraju hiperteksta. Berners-Leeu

nitko nije rekao da osmisli World Wide Web - neko vrijeme je zapra-vo morao skrivati svoje prave namjere, buduCi da je koristio vrijeme

u istrazivackom centru koje nije bilo namijenjeno tom projektu. Za-

vrsioje posao tako sto se oslonio na podrsku svjetske hakerske zajed-

nice s Interneta kojoj je slao svoje radove, a oni su mu pomagali i

stimulirali ga. Neki hakeri komercijalizirali su njegove ideje i zaradili

bogatstvo dokje Berners-Lee, po svom izboru, nastavio raditi na do-

brobit javnosti, danas kao predsjednik World Wide Web konzorcija

(W3C). Takvim ponasanjem stekao je postovanje u radnoj okolini i

mjesto u povijesti, kao stoje bio slucaj i s Tedom Nelsonom, Dougla-

som Engelbartom, Richardom Stallmanom, Linusom Tovarldsom i

mnogim drugim manje poznatim hakerima i nepoznatim korisnicima.Iz tehnoloske povijesti vidimo da su korisnici kljucni proizvodaci

tehnologije, oni je prilagodavaju svojim potrebama i vrijednostima, a

na kr~u je i u potpunosti mijenjaju, kao sto nam je pokazao Claude

Fischer (1992.) na primjeru povijesti telefona. U slueaju Interneta


16/18

dogodilo se nesto posebno. Novi naCini koristenja tehnologije, kao i

stvarne modifikacije tehnologije, objavljuju se cijelom svijetu u stvar-

nom vremenu. Vremenski razmak izmedu procesa ucenja koriste-

njem i proizvodnje koristenjem veoma je smanjen, a rezultat je taj da

ulazimo u proces ucenja proizvodnjom, u virtualnom povratu infor-

macija izmedu sirenja tehnologije i njenog unapredivanja. Zbog toga

je Internet narastao, zato nastavlja rasti nevidenom brzinom ne sarno

broj njegovih mreh, vec i raspon aplikacija. Tri uvjeta moraju bitiispunjena za pokretanje tog niza: prvo, konstrukcija mreze mora biti

otvorena, decentralizirana, razdijeljena i usmjerena u vise pravaca u

svojoj interaktivnosti; drugo, svi komunikacijski protokoli i njihove

implementacije moraju biti otvoreni, distribuirani i podlozni modi-

fikacijama (iako proizvodaCi mreh zadrhvaju neka vlasnicka prava

na softver); trece, institucije vlasti na mrdi moraju biti u skladu s

nacelima otvorenosti i suradnje koje su svojstvene Internetu. Nakon

sto sam analizirao povijesni nastanak prva dva uvjeta, nastavit cemo s

treCim, a to je uistinu posebna prica.

Necu govoriti 0odnosu izmedu vlada pojedinih drhva i Interneta,

jer cemo se tom temom opsirnije pozabaviti poslije (5. i 6. poglavlje

knjige). Ovdje cemo se usredotoCiti na procedure cije je provodenje

bilo nuzno za osiguravanje komunikacijskih i koordinacijskih funk-

cija na mrezi. To se uglavnom odnosi na zajednicki razvoj protokola,

na sporazume 0standardima i dodjelu Internet adresa i imena. Na-

kon sto je to dogovoreno, decentralizirana struktura Interneta brine

se za ostalo, kako svaka mreh i svaki posluzitelj postavljaju svoja

pravila. Za dalji razvoj mreze izvan svake centralne kontrole bila je iostala kriticna koordinacija funkcija.

Uranoj fazi, 1960-ih, ARPAje uspostavila blagonaklonu vlast nad

mrdom, a Skupina za rad na mrezi (NWG) konsenzusomje dogo-

vorila tehnicke standarde pomocu RFC dokumenata, odredujuCi

tako naCln rjesavanja buduCih zadataka koordinacije na Internetu:

clanstvo koje se temelji na tehnickoj strucnosti, savjetovanje s Internet

zajednicom i odluCivanje na temelju konsenzusa. NWG je raspusten

sedamdesetih, kada je ARPANET zapoceo s radom. Njegovu ulogu

preuzeo je, unutar ARPA-e, program za Internet usmjeren na razvoj

protokola, a vodili su ga Cerf i Kahn. Okupili su sa\jetodavnu skupinu

sastav1jenu od strucnjaka za mreze, Kontrolni odbor za konfiguraciju

Interneta (ICCB)28, koji je poticao sudjelovanje cjelokupne Internetzajednice u unapredivanju protokola. Barry Leiner, ARPA-in upra-

vitelj mrdnim programima, 1984. odluCioje prosiriti koordinacijsku

skupinu i osnovati Odbor za Internet aktivnosti (IAB)29,kojemje na

relu bio jos jedan racunalni znanstvenik s MIT-a, Dave Clark. Novi

odbor sacinjavali su vodeCi strucnjaci iz institucija koje su stvorile

ARPANET, alije angazirao i racunalne strucnjake iz cijeloga svijeta.

lABje u nacelu bio otvoren za sve koji zele i im~u tehnicko znanje,

premda sumnjam da bi bilo tko iz Sovjetske akademije znanosti tada

bio dobro dosao. Odbor se 1989., kada se njegovo clanstvo brojalo u

stotinama, podijelio na dvije organizacije izgradene na temelju otvo-

renih radnih skupina: Inzenjersku skupinu za Internet (IETF)30, us-mjerenu na razvoj protokola i ostala tehnicka pitanja, te Istrazivacku

skupinu za Internet (IRTF)31, koja se specijalizirala za dugorocno

planiranje Interneta. Radne skupine su komunicirale putem elek-

U"onskeposte, ali su se i sastajale nekoliko puta godisnje. Dogovori

koje su postigli objavljeni su kao RFC dokumenti i postali su neslu-

~beni standardi Interneta u kumulativnom, otvorenom postupku

suradnje. Kasnije su i vladine agencije, poput NSF-a, NASA-e i Mi-

nistarstva za energetiku, pratile IETF u prilagodavanju koristenja

Internet protokola. Tim putem su Internet protokoli postali standar-

di americke vlade.

2ij---------- ----Internet Configuration Control Board (prev.)

: Internet Activities Board (prev.)

Internet Engineering TaskForce (prev)M .Internet Research Task Force (prev.)


17/18

Do 1992.Internet se sirio na svjetskoj razini, a NSF je planirao nje-

govu privatizaciju. Na obaje polja bilo nuzno odmaknuti se od izrav-

ne kontrole amerieke vlade. Takoje u sijeenju 1992.osnovano Internet

drustv032, neprofitabilna organizacija kojoj je bila dana ovlast nadgle-

danja lAB-a i IETF-a. Cerf i Kahn, koje je Internet zajednica dobro

poznavala zbog njihovog tehniekog znanja i predanosti otvorenom

radu na temelju konsenzusa, preuzeli su Internet drustvo. Pod njiho-

vomje palicom tijekom 1990-ih medunarodno djelovanje u koordina-ciji Interneta znatno poraslo. Internacionalizacijom Interneta nejasan

status njegovih institucija (koje su u konaenici bile pod nadzorom

amerieke vlade, no izrazavale su odredenu samostalnost na temelju in-

tegriteta i ugleda osnivaea Interneta) nasao se na udaru drugih vlada,

osobito europskih. Proces privatizacije narusio je osjetljivu ravnotdu

kojaje godinama karakterizirala dodjeljivanje imena domenama.

U jednom od najveCih iznenadenja u Citavoj povijesti razvoja

Interneta, ameriekaje vlada za dodjelu Internet adresa odredila Upra-

vu za dodjelu Internet brojeva (IANA)33, koju je samostalno vodio

jedan od izvornih dizajnera Interneta,Jon Postel sa SveuCilistaJuzne

Kalifornije. Taj raeunalni znanstvenik besprijekornog integriteta bioje jedan od najcjenjenijih elanova znanstvene Internet zajednice.

Njegovo je rukovodenje prepoznato kao posteno, razborito i neutral-

no paje dugo bio globalni arbitar za dodjelu Internet domena sa zapa-

zenim rezultatima u pogledu relativne stabilnosti i kompatibilnosti

sustava. Umro je 1998. u dobi od pedeset i pet godina. Vjera u jed-

nog eovjeka nije se mogla zamijeniti vjerom u instituciju vlade Sje-

dinjenih Drzava.

Clintonova je administracija predlagala privatizaciju IANA-e i

drugih institucija za nadzor Interneta jos od godine 1997. Postelova

ostavstina bio je nacrt privatizacije institucije, kojije predlozio ameri-

ekoj vladi u rujnu 1998., mjesec dana prije smrti. Amerieka vladaodobrila je predlozenu organizaciju, Internet korporaciju za dodjelu

- --_._-----------

32Internet Society (prev.)

33 Internet Assigned Numbers Authority (prev.)

imena i brojeva (ICANN)34, krajem 1998. i zavrsila fazu formiranja

2000. godine. Iako se njezina prava primjena i organizacijska struktu-

ra jos nisu razvile, njezine regulacije u~elovljuju duh otvorenosti

Internet zajednice, decentralizaciju, gradnju konsenzusom i autono-

miju karakteristienu za a d h o c upravljanje Internetom u proteklih

trideset godina, istodobno dodajuCi svjetsku orijentaciju u pogledu

clanstva, iakoje glavno sjediste korporacije u Marina del Reyu, Kali-

fornija. To je neprofitabilna, privatna korporacija koja preuzimaupravljanje nad dodjelom IP adresa, protokola parametara, upravlja-

nje sustavom naziva domena i upravljanje temeljnim posluziteljima,

a to je funkcije prethodno obavljala IANA pod ugovorom za ame-

ricku vladu.

ICANN ima eetiri komponente: najsire elanstvo, te tri organiza-

cije za potporu koje se bave vaznim temama koordinacije Interneta

(organizacija za potporu adresa, organizacija za potporu naziva dome-

na, organizacija za potporu protokola). Te organizacije su decentrali-

zirane u razliCite skupine, povezane elektronski i stalnim sastancima.

Upravljaeko tijelo ICANN-a Ciniupravni odbor sastavljen od osam-

upravitelja, od eega troje biraju organizacije za podrsku, a devetbira elanstvo i to elektronskim glasovanjem. Bilo tko s tehniekim

znanjem moze prijaviti svoju kandidaturu. Do 2000. biloje 158 tisuCa

clanova sirom svijeta i odrZani su prvi opCi izbori. Kandidate su no-

nadzorna povjerenstva i lokalni izborni krugovi. Radi os-

tvarivanja neke vrste globalnog zastupniekog tijela, za svaku od pet

za koje su kandidati birani 2000. izabranje kandidat iz druge

regije.

Romantieno videnje svjetske Internet zajednice koja je delegirala

vlastite predstavnike elektronskim glasovanjem moralo je trpjeti

stvarnost lobiranja snaznih mrda za podrsku, kao i izbor odredenih

kandidata zbog njihovih imena. Kritike na raeun nedostatka demo-kracije u ICANN-u nisu bile rijetkost, a to pokazuje i Cinjenica daje

na izborima 2000. sudjelovalo samo 35 tisuca od 158 tisuCa clanova.

~~~~ - --------

Internet Corporation of Assigned Names and Numbers (prev.)


18/18

Medu izabranim upraviteljima nasao se i haker, clan zloglasne

skupine German Computer Chaos Club, sto je uZasnulo predstav-

nike vlada. Nadalje, pokazalo se da veze ICANN-a i Ministarstva

trgovine Sjedinjenih DrZava nisu bile prekinute. Vlade diljem svijeta,

a osobito iz Europe, izrazito su kriticne prema americkoj dominaciji

u ICANN-u. Kao primjer mozemo navesti daje ICANN odbio priz-

nati ekstenziju ".eu" koja bi se mogla koristiti za sve tvrtke i institu-

cije iz Europske unije. Za predstavnike Europske unije to bi bio naj-vazniji zastitni znak kojim bi se oznacavale europske tvrtke koje

posluju prema institucionalnim pravilima Europske unije, primjerice

u skladu sa zastitom privatnosti na Internetu. Kontradikcija izmedu

povijesnih korijena Interneta u SAD-u i njegovog sve veceg global-

nog znacaja pokazala je da se ICANN polako transformira u kulturo-

loski siru zajednicu.

Unatoc svim sukobima i manama, pokazuje se da bi se institucije

Interneta u dvadeset prvom stoljecu, ako zele biti legitimne, morale

temeljiti na tradiciji meritokratskog konsenzusa koja je okarakteri-

zirala pocetke Interneta. Slicnaje medunarodna organizacija - uteme-

Ijena na konsenzusu, otvorena (premda, cesto uz znacajnu naknadu) ibez zastupnickog tijela, a nadzire protokole i razvoj World Wide Weba

- World Wide Web Consortium sa sjedistem u Sjedinjenim Dda-

varna na MIT-u te u Europi na francuskom institutu INRIA, a njime

- naravno - upravlja Berners-Lee, predavac na MIT-u.

Bez unaprijed donesenog suda 0ucinkovitosti te nove institucije,

stvarno je iznenadujuce dostignuce Interneta njegova relativna stabi-

Inost bez podlijeganja birokraciji americke vlade, ili pak kaosu decen-

tralizirane strukture. Na polju tehnickih inovacija za to su najzasluz-

nija dostignuca Cerfa, Kahna, Postela, Berners-Leea i mnogih drugih

koji su uistinu zeljeli odrZati otvorenost mrde za korisnike kao naCin

ucenja i razmjene informacija. U tom drustvenom pristupu tehno-logiji, meritokratsko plemstvo susrelo se s utopijskom kontrakultu-

rom u otkrivanju Interneta i u ocuvanju duha slobode koji je u nje-

govoj biti. Internet je iznad svega proizvod kulture.

* "Slobodarska kultura" ima razliCita znacenja u europskoj i ame-

rickoj tradiciji. U Europi se odnosi na ideologiju utemeljcnu na ne-

popustljivoj obrani individualne slobode kao najvise vr~iednosti -

testo suprotne interesima vlade, ali ponekad i uz pomoc vlade za za-

stitu privatnosti. U americkom smislu to je politicka ideologija koja

ponajprije znaCi sustavno nepovjerenje u vlast, ideologija koja poCiva

na misljenju da se tdiste 0svemu brine sarno i da se pojedinac brinesam 0sebi.Ja taj izraz koristim u europskom smislu, kao kttlturu slo-

bode u tradiciji Johna Stuarta Milla, bez osude sredstava kojima je

sloboda postignuta unaprijed.

Abbate,Jane (1999)Inve ntin g the Inte rnet. Cambridge, MA: MIT Press.

Berners-Lee, Tim i Frischetti, Mark (1999) r#aving the r#b. San Fran-

cisco: HarperCollins.

Botkin, J., Dimanescu, D. i Stata, R. (1984)Th e Innovators. New York:

Harper and Rovv.

Castells, Manuel i Kiselyova,Emma (1995)Th e Collapse of Soviet Com-

munism: The View from the InfOrmation Society. Berkeley, CA: Univer-

sity of California International Area Studies Book Series.

Conseil d'Etat (1998)Th e Internet and Digital Networks. Paris: La Docu-

mentation Fran

internet galaksija - poglavlje i

Documents