islam i savremeni svijet - [prikaz tekstova]

7/23/2019 Islam i Savremeni Svijet - [Prikaz Tekstova]

http://slidepdf.com/reader/full/islam-i-savremeni-svijet-prikaz-tekstova 1/30

MASTER CIKLUS FIN 2014/15


PRIKAZ TEKSTOVA IZ MODULA ISLAM I SAVREMENI SVIJET

(Literatra !a "ar#i$a%&i i'"it

Prire)i*a+i, A-.ir %it*i




Se.ir a3i

1 MUSLIMANSKI TEOLOKO6FILOZOFSKI DOPRINOSRAZVOU EVROPSKO7 KULTURNO7 IDENTITETA

Adnan Silajdžić

Muslimansko-kršćansko iskustvo meukulturne ra!mjene

Neosporna je povijesna činjenica da je islam, odnosno njegovo intelektualno nasljeđeutjecalo na oblikovanje evropskog kulturnog identiteta, baš kao što su orijentalni kršćanskimislioci imali udjela u stvaranju klasične muslimanske kulture i civilizacije. Kršćani su biliisključeni iz političke i vojne djelatnosti te iz upravnih službi i oni su se posvećivaliadministrativnim i kulturnim poslovima, posebno ilozoiji i znanosti. !oznavanje grčkog isirijskog omogućilo im je da na arapski prevedu glavne grčke ilozoe i time pridonesu

muslimanskoj kulturi koja je svoj vrhunac doživjela u "" i "# stoljeću. $slam i muslimani ćeostvariti značajan uticaj na intelektualni i kulturni život srednjovijekovne %vrope. &i utjecajisu otpočeli procesom međuduhovne i međukulturne razmjene muslimanskih i južnoevropskihnaroda na širem području 'editerana. &i procesi su odvijali preko (icilije i Napulja, zatim%ndelusa)&oleda i *urgosa+ i naravno *alkana.

no što se na samom početku treba istaknuti jeste činjenica da je evropa prekomuslimana otkrila svoje zaboravljene duhovne korijene, tj. -rčku mudrost, a posebnoaristotelijansku ilozoijsku misao. Kada govorimo o islamskoj civilizaciji kao posredujućoj

civilizaciji moramo biti veoma oprezni. ašto/ ato što se dugo vremena u %vropi mislilo dasu muslimani bili samo puki prenositelji indijske a posebno grčke nauke i ilozoije. 'eđutim posve je izvijesno da su oni duhovno i intelektualno obogaćivali sadržaje koje su primili oddaleko istočnih civilizacija i -rka i dalje ih prenosili, stvarajući veoma često nove teorije u

području znanosti, ilozoije, teologije, arhitekture itd. (toga je besmisleno tvrditi kako jeizmeđu 0escartesa i -rka u oblasti ilozoije, teologije nije pojavilo ništa novo niti značajno.'uhamed akzouk u svojoj knjizi -azalijeva ilozoija u usporedbi sa 0ecartom upozoravana teoriju od tzv. strukovnih znanstvenika o pukoj posredujućoj djelatnosti klasičnog isl.mišljenja. *rojni dokumenti svjedoče da muslimanska klasika nije bila samo mehanizam

pukog prijenosa, nego je istovremeno izgradila vrijedne orme mišljenja koje će kasnije

utjecati na razvoj ideja u novome vijeku, a samim time i uspostavljanju novih društvenih ihistorijskih procesa. sman Ka1aka upoređuje čuveno 0ecartovo djelo rasprava o metodi igazalijevo djelo munkiz min el delale i zaključuje kako je u pariškoj sveučilišnoj biblioteci

pronašao el 'unkiz na latinskom jeziku na čijim je marginama 0ecart izričito ustvrdio da će-azalijevu sumnju koja nije skeptička ni agnostička niti ateistička kao metodu uvrstiti u svojedjelo koje treba uskoro otpočeti pisati. 0a je 0ecart čitao i studirao -azalijeva djela poredKa1aka potvrđuje nam 2itali Naumkin pozivajući se na bilješku u kartezijanskoj kolekciji kojase nalazi u nacionalnoj biblioteci u !arizu.

Ara"sko islamski teološko-#ilo!o#ski do"rinos ra!voju evro"ske kulturne "ovijesti




!ostavlja se pitanje u kolikoj mjeri je arapsko islamsko intelektualno naslijeđe uticalona srednjovijekovni zapad i kasnije na evropsku renesansu, koliko je zapad poznavao arapskoislamsko mišljenje i kroz njega grčku ilozoijsku mudrost i koje učinke su ovi kontakti imaliu postupnom razvijanju moderne evropske historije.

!otrebno je naglasiti da se dolaskom muslimana na prostore grčko3rimskogmediteranskog kršćanskog svijeta po prvi put u evropskoj kulturnoj povijesti altikulira idejamultilaterizma i multikulturalizma. ašto se ovo naglašava/ ato što Kur1an već na prvimstranicama vodi dijalog sa drugima, naglašava na čelo pluralnosti svijeta. &o vjersko3teološkoiskustvo pluralnosti svijeta muslimani unose u evropsku kulturu, koja je do tada kršćanstvo

poznavala i priznavala kao jedino istinitu i autentičnu religiju. bog toga je jedna obrazovanaosoba u *agdadu i $sahanu mogla čitati knjige na arapskom i perzijskom jeziku o budizmu,

judaizmu i kršćanstvu, dok je u isto vrijeme obrazovana osoba u !arizu i *olonji jedva imalaikakvog pristupa tradicijama izvan tada uobičajene abrahamovske %kumene u kojoj je

judaizam imao isključivo ulogu prijelazne aze ili uvoda u završno *ožije objavljenje dok mu je viđenje islama bilo ograničeno na predodžbu o neznabošcima i paganima čija religijamožda ipak posjeduje nešto što je dovoljno za njihovo ograničeno spasenje. Kasnimstoljećima iskustvo pluralnosti svijeta će biti potisnuto ideologijom unilateralizma, ureligijoznoj ilozoiji stare evrope idejom kristocentrizma, zatim idejom evrocentrizma,kolonijalizma, neokolonijalizma kao i neoliberalizma. &ek će sa 0rugim vatikanskimkoncilom otvoriti prostor za rehabilitiranje ideje multilaterizma.

!ored ideje pluraliteta ovdje treba istaći ranomuslimansku teoriju o *ožijim atributimakoja će terminološki ali i sadržajno ući u skolastičko mišljenje, a potom kroz židovsku

skolastičku misao uz pinozinu ilozoiju, a kroz kršćansku skolastičku misao u 0ecartovuilozoiju. 0o tada se u zapadno evropskoj ilozoskoj tradiciji rijetko spominjala riječ *ožijiatribut i *ožije ime jer se nije posvećivala velika pažnja odnosa *oga prema svijetu i čovjeku.$ako postoji klasična kršćanska literatura o *ožijim imenima kao što je djelo $E $IVIN%S

N&MINI'%S 0 0%N$(4 45%!4-$&4(4 ona nema karakter sistematičnih komentara*ožijih imena i atributa poput onih muslimanskih.

!otaknuti brojnim kur1anskim ajetima koji govore o simbolizmu prirode muslimani surazvili zanimljivu ilizoiju prirode, odns. 2eoma zanimljive kosmološke teorije. 6čenje oatomima ušlo je iz $ndije a ne isključivo iz grčke ilozoije. $ndijske ontološke teorije

prihvatili su ilozoi ranog kelama da bi osporili aristotelijansku teoriju o materiji i ormi. (a priličnom vjerovatnoćom može se tvrditi da se %šarijeva atomistička meta izika kasnijesistematizirana u gazalijevu teološkom voluntarizmu ostaviti ne sumnjivog traga u historijizapadnoevropske ilozoijske tradicije. 0oktrina prirodne nužnosti odns. kontinuiranogstvaranja došla je do 0ecarta i 'alebrancha posredstvom &ome 4kvinskog koji je urušdovsko3gazalijevsko prijeporu stao na stranu $bn 5ušda protiv mutekelimuna ineoskolastika iz "7.st (uareza. 'uhamed $kbal će zaključiti da će %šari odgovarajući na

pitanje šta je to stvar anticipirati Kantov problem biće po sebi. n će u svojoj ontologijiustvrditi da svaka stvar koja ulazi u postojanje jeste stvar po sebi. $kbal ističe da su ešarije ne

samo anticipirali Kanta, već su otišli mnogo dalje i u svojim razmišljanjima bili originalniji odKanta samog.




-azalijevo učenje o čovjekovoj slobodnoj volji i strukturi univerzuma inspirirat ćečuvenog Nicolasa de 'alabrancha i njegov okazionalizam, koje učenje će se pojaviti u %vropinekoliko stoljeća kasnije. Klasična muslimanska atomistička meta izika bit će na novootkrivena od strane 2ilhelma 8eibniza. Njega su posebno interesirali princip atoma i

supstance koga on razvija u svojoj monadologiji. Njegova monadologija je bila pod uticajemklasičnih autora, posebno ešarijskog ali i mutezilijskog usmjerenja. Njegovo djelo M&NA$A M&NA$A podsjeća na gazalijevo učenje o *ogu koji je jedini uzročnik odnosno agensstvaranja u svijetu. %šarijska teorija mu(ale#e, prema kojim se kur1anska zabranauspoređivanje *oga sa stvorenjima odnosi na ontološku ili izvedenu sličnost, će posredstvom$bn 5ušda i 'ajmonida ući u teologiju 4lberta 2elikog, &ome 4kvinskog i kasnije 9ohna0unsa (cota.

)er!ijsko-islamski do"rinos ra!voji moderno* evro"sko* identiteta

Na obogaćivanje evropskog kulturnog identiteta nesumnjivo će uticati islamska perzijska teozoska duhovnost. &e utjecaje moguće je pratiti jasnim od kraja ":. !a sve do#;.st. 0o tada se mislilo kako muslimansko klasično mišljenje završava smrću $bn 5ušda.no nastavlja trajati i u saevitskom periodu kroz nove orme šiijske teozoije od 'ir 0amada, 'ulla (adra <irazija,&aba &abija, (uhraverdija, 5umija, (adija itd.

$slamska ilozoija je kontinuirano imala svoj samosvjesni i bogati život usred sređenuglavnom na !erziju i indijski potkontinent. &u činjenicu svjedoči postojanje velikih i bogatih

biblioteka u kojima se mogu pronaći očaravajući meta izički svjetovi islama koji su nanajviše iz ideologijskih razloga bili uskraćivani, a na čiju vrijednost je upozorio =enr> ?orbin.

&i očaravajući svjetovi zbog ideologije evrocentrizma kao i arabizma ostat će evropi ali inama u *osni nepoznati sve do kraja "@. !očetkom #;. st.

Kada je riječ o sadržajima ilozoije i mistične teologije posebno treba izdvojiti0želaludina 5umija koji sigurno najutjecajniji religiozni pjesnik, mislilac, ilozo u proteklihnekoliko stoljeća. 2eć #;; godina %vropljani i 4merikanci poznaju 5umija i njegovo čuvenodjelo 1'esnevija1. ni kroz 1'esneviju1 otkrivaju jedna drugačiji duhovni i kulturni senzibilitetljudi drugačiji od onoga na koga su svikli u evropskoj kulturi. ni svjedoče da je 5umijevamesnevija izvršila snažan utjecaj na duhovnost modernog duhovno i intelektualno čovjekaevrope i zapada, posebno u #;. (t. ni uče iz 'esnevije da čovjek nije samo biološko i

izičko biće nego istovremeno biće 6ma i 0uha. 'esnevija će u prošlom stoljeću uvesti uislam veliki broj evropskih kršćanskih intelektualaca koji će duhovnost islama desetinamagodina širiti na zapad i time omogućavati brojnim mladim generacijama da bezbolnije

prevladaju krizu unutarnjeg identiteta izazvanu raznim podjelama, ogradama i granicama.

'ulla (adr <irazi će napisati svoje enciklopedijsko djelo pod nazivom 1četiri umska putovanja1 kojim će potaknuti slične ideje u evropskoj ilozoskoj tradiciji u drugoj polovini#;. (t. vde treba posebno istaknuti njegovu teoriju o imaginalnom svijetu kojom onupotpunjuje i sistematizira (uhraverdijevo učenje o hijerarhiji univerzuma. 'ulla (adra su uzapadnu evropsku kulturu kao i druge dijelove neuslimanskog svijeta uveli autori kao što su=enr> ?orvin, &ošihiko $zucu,(.=.Nasr. Njegov utjecaj će se postepeno početi osjećati i u




drugim dijelovima suvremenog kulturnog svijeta, preciznije u oblikovanju speciične duhovnointelektualne i ilozoijske percepcije svijeta.

2 MUSLIMANI IZME8U TRADICIE I MODERNITETA PITANERE/AKTUALIZACIE ISLAMA U SUVREMENOSTI

Adnan Silajdžić

Tradi+ija i njen !na,aj

!od tradicijom ovdje mislimo na normativno i ukupno intelektualno iskustvo jednognaroda tj. Njegovu konstutivnu i interpretativnu predaju. (likovito rečeno ako razuđenoduhovno, intelektualno i kulturno iskustvo jednog naroda predstavljaju jedno jedinstvenostablo sa svojim bogatim granama, tradicija u najboljem smislu simbolizira njegove korijene.

Nema niti ijednog religijoznog naroda bez tradicije jer ona stoji u osnovi čovjekova identiteta

i zbog toga se prema tradiciji ne može biti ravndoušan ili neutralan. &radicija ima trostrukuvažnost. na prije svega ima konstutivnu ulogu tj. Konstituira praksu jednog naroda. Nadrugom mjestu dolazi njena kontinuirajuća uloga tj. na čuva ono što je nastalo i što treba kaotakvo dalje prenositi i obogaćivati. na ima i odgojnu unkciju koja predstavlja živu svijest osebi i volju za trajanjem. !rogresivni odnos prema tradiciji se uspostavlja onda kada se ona neshvaća nečim izdvojenim i za život mrtvim iskustvom, već živim procesom unutar kojeg seosigurava duhovni i kulturni kontinuitet jednog naroda. dbijajući ondos prema tradiciji

proizvodi krajnje negativne posljedice. &akvim odnosom čovjek se zatvara prema svemunovom što nadolazi pri čemu se zapada u povlačenje pred progresivnim tokovima savremenog

svijeta. 5adikalno progresivni raskid sa univerzalnom religijskom predajom ima za posljedicu jednu epohalnu krizu, krizu svakog identiteta.

Moderna kao o"reka tradi+iji

snovna suprotnost se ogleda u tome što se moderna civilizacija iskazuje kaoosporavatelj svake, a posebno religijske edicije. ato možemo bez sumjne reći da jekulturološka bit moderne enomen samozaborava dok je kultorološka bit tradicije enomensjećanja. Nasuprot tradiciji stoji modernitet, moderni svijet sa svojim speciičnimcivilizacijskim izumima. 4 ovdje se pod modernom civilizacijom misli na zapadnjačku

civilizaciju. !ojavu zapadne civilizacije moguće je pratiti od vremena raskida sa primitivnom iahistorijskom srednjovijekovnom religijskom slikom svijeta. Njena pojava je bila postupnadok je osporavanje društvene, socijalne i kulturne vrijednosti religije bilo potajno. !rijezapadnoevropskih pokreta za reormaciju sa njegovim dobro poznatim sloganom *ogu *ožijei ?aru ?arevo kršćanstvo je posijalo sjeme redukcije religije ili odvajanjem dobrog dijelačovjekove egzistencije od religijskih stvarnosti.

Tradi+ija i modernitet u odnosu isklju,ivosti

?jelokpna doktrinarna i obredoslovna struktura religije ima za cilj zaštiti i unapređivati

percepciju religijskih stvarnosti, a potom njihove osnovne sadržaje unijeti u svakodnevnikulturni život religijoznog čovjeka. $ kao posljednja objava islam je u tom smislu naročitod lj i j j b j j d ši k k d i š j k j č j k č d




samozaborava, odnosno omogućava čovjeku da bude potpuno svjestan *ožanske realnosti.'oderni svijet tendira prema svjesnom osporavanju *ožanske realnosti, divinizacije, tj.svođenju istine svijeta i čovjeka na njihovo vremensko3prostorno bivstvovanje. 'odernizam

je lišio čovjeka od *oga bez kojeg ljudi nemogu steći istinsku samospoznaju sebe kao slike

*ožije ili krune *ožanskog stvaranja. 5ezultat takve ilozoije života jeste potpunasekularizacija svega postojećeg što proizvodi neznanje, duhovnu i moralnu zapuštenost.Arancuski pisac 8eon *lo> govori o *ožijoj odsutnosti iz svijeta i svijesti modernog čovjeka.dsutnost je postala njegovim atributom, nema ga ni na selu ni u gradu, ni na brdu ni na polju.dsutan je iz zakonodavstva, umjetnosti, znanosti pa čak i iz religijoznog života ljudi.

I!a!ovi moderne +ivili!a+ije

Kulturna i religijska tradicija prolazi kroz dvostruku krizu a to su kriza relevancije ikriza identiteta. &e dvije krize su tijesno povezane jer što više jedna religijska tradicija

pokušava postati relevantna u sekularnoj današnjici bit će dublje uvučena u krizu vlastitogduhovnog identiteta. <to neka religija više pokušava potvrditi svoj identitet isključivo utradicionalnim ritualima, starim teološkim akturama i dogmatskim pojmovima, to ona postajei relevantnijom u današnjem sekularnom društvu. 'uslimani danas više nego ikad ranije stojeu rascjeplju između tradicionalnih ormi religionznosti i modernih stilova mišljenja i

ponašanja. (pomenutu dvostruku krizu i religiju u modernom svijetu iskušavaju muslimani usvih sedam klimatskih i kulturnih zona savremenog svijeta. vdje se postavlja pitanjeislamske renesanse u suvremenosti. 'i se nalazaimo kod složenog pojma krize povijesnog

bitka muslimanskog svijeta, a ne krize kur1anske slike svijeta univerzuma. Nasr je htio reći daza islam moderna civilizacija predstavlja dvostruki strani enomen. na je islamu strana s

obzirom na njeno metaizičko određenje, ali i s obzirom na njeno historijsko i geograsko porijeklo. 'uslimanski susret sa izazovima moderne civilizacije nije bio sistematično planirani uvjetovan društvenim ili kulturnim promjenama unutar islamskih durštava, modernost jedošla kao stranac i potajno se nametala svojom moći.

Muslimanski od*ovori na i!a!ove moderni!ma

Na izazove zapadničke civilizacije u musl. (vijetu pojavit će se različite teorije iinterpretativni smjerovi. !rvi ozbiljni susret sa modernim zapadom u "@. st. bio je potpunoodbijajući do te mjere da su bili odbacivani i neki tehnički uređaji poput printanih strojeva.

Nasuprot njima pojavit će se i oni ultramodernisti koji su zahtijevali potpuno i bezrezervnoodbacivanje isama. kao kulture i kao religije te nekritičko prihvatanje ili usvajanjezapadnjačkih normi i metoda u svim oblastima čovjekova života. 'nogi muslimanski misliocimeđu njima 4gani i 4bduhu tvrde kako je moderna civilizacija u bitnome njihova vlastita i4bduhu airmira princip asimilacije ili prihvatanja zapadne civilizacije proklamirajući pritome striktnu lojalnost islamu. 4rgumentacija je bila sljedeća da racionalizam, demokratija,

parlamentarno uređenje, emancipacija žene, da su to izumi islama koji su neka vrsta izgnanikaegzilu koji temeljno pripada svijetu islama. 0rugi muslimanski učenjaci govorili su o potrebiselektivnog miješanja elemenata preuzetih iz isl. intelektualnog naslijeđa i onih iz moderne

civilizacije. ni će poentirati razliku između materijalnih i nematerijalnih dimenzija modernecivilizacije. !rihvatajući materijalne odbacujući nematerijalne kao strane ili antiislamske. Na




kraju spomenimo i one kao što su -arodi, 4rcoun, Aatima 'arnisi, koji razvijajući teorijuameričkog socijologa religije !arsonsa zagovaraju perspektivnu transormaciju religije, tj.unkcionalnu a ne strukturalnu promjenu religije. ni zagovaraju religioznost u svjetovnosti,gdje bi se religija bavila svojim primarnim zadaćama. &eorija o unkcionalnoj promjeni islama

unosi u muslimanske rasprave i jedno veoma značajno iskustvo a to je da je svijet sekularnoghumanizma mnogo bliži islamu nego drugim velikim religijama, posebno kršćanstvu, što ćedokazati vitalnost koju je islam uspio zadržati pod naletima raznih agnostičkih imaterijalističkih ideologija u proteklim stoljećima. 'uslimanski autori kao što su 4kbar 4hmed, 'uhamed Kutb, =amid 4lgar itd. koji baveći se enomenom isl. renesanse smatrajuda islamu u postmodernoj paradigmi nije potrebna nikakva restauracija, još manje bezuvjetnaadaptacija na tekovine moderne, ni nekritičko slijepo slijeđenje vlastite prošlosti i tradicije.ni smatraju da muslimani moraju prihvatiti znanost i tehniku, tehnološki razvoj, ali tek ondakada ih se demistiicira. &ehnika sama po sebi nije nešto loše nego je samo upitna upotrebatehnike, što je unkcija, krajnja svrha ili smisao tehničkog razvoja. $slam je mogao razviti

tehniku odnosno tehnologiju i modernu znanost ali on to nije htio. 'uslimani su imalirazvijenu matematiku, prirodne znanosti, kosmologiju ali nisu imali naučnu i tehnološkurevoluciju. ašto/ ato što su se naučna i tehnološka revolucija pojavile tamo gdje se čovjekui svijetu u kojem je smješten oduzima karakter svetosti gdje je ljudski razum odvojen odintelekta odnosno bjave. 6 islamu se nije nikada dogodila renesansa poput one evropskekoja je sva u znaku pobune protiv !rirode, *oga i Neba.

a novoj "radi*mi ra!umijevanja svijeta

9edna od mogućih paradigmi savremenog razumijevanja svijeta jeste sekularnost pred

religijskim obzorom. Niti bezizgledna borba protiv znanosti tehnike i napretka a ni za znanost,tehnologiju, industriju i materijalni razvoj kao krajnji smisao čovjekova opstojanja. 9asno jeda se u ovakvoj paradigmi ne čuvaju sve unkcije religije, ali se zadržava ona najvažnija, a to

je njena posredujuća uloga, posredovanje smisla, utemeljivanje moralnih normi i na njimatransormiranje svijeta, a samim time zaustavljanje sve ozbiljnije, duhovne i intelektualnekrize suvremenog svijeta. &reba stvarati novu paradigmu islamsko3zapadnjačkograzumijevanja svijeta koja će sve pozitivne tekovine islamske i zapadne civilizacije moćiintegrirati unutar vlastitog religijoskog iskustva. Na taj način muslimani svojim konceptomsakralizacije društva ne bi sablažnjavali zapad niti bi zapad svojim pretjeranim

materijalizmom sablažnjavao muslimane. (igurno je da ovakav kritički i sintetički pristupljudskoj povijesti nije stran muslimanima. $slam je kroz cijelu svoju povijest iskazivaonevjerovatnu moć apsorpcije i integracije. 6 to nas uvjeravaju skoro sva djela iz vjeraislamske klasike. *ez obzira bilo to u području teologije, ilozoije, znanosti, umjetnosti itd.$skustvo klasike je nezaobilazni obrazac sveobuhvatnog dinamičkog artikuliranja islama.!onuđenu paradigmu razumijevanja svijeta nije moguće zamisliti bez živuće intelektualnetradicije koju su muslimani prema slovu Kur1ana bili dužni stalno iznutra obnavljati i

podmlađivati.




9 KRIZA RELI7ISKO7 IDENTITETA U DANANEM SVIETU

Adnan Silajdžić

./ Redu+irana reli*io!nost kao i!ra! kri!e reli*io!no* identiteta

2eć duže vremena čovjek je zahvaćen, kako bi to rekao čuveni Arancuz 5ene -uenon,krizom istinske intelektualnosti odnosno univerzalnih vrijednosti kao što su dobro, lijepo,

plemenito, moralno, vrijedno itd., koja ide uporedo sa sveopćom materijalizacijom svijeta ukojemu živimo. &ridesetih godina prošloga stoljeća on piše djelo Kriza modernog svijeta ukojemu kritički raspravlja o krizi moderne znanosti, ilozoije, prava i politike. 6 isto vrijeme

pitanjem krize suvremenog apada, krize znanosti i idejnih osnova cjelokupnog evropskogživota, zatim problemom iskrivljene i otuđene svijesti, bavi se tzv. Brankurtska školaB u

Njemačkoj )&heodor 4dorno, 4. (chmidt, '. =orkheimer, =. 'arcuse, 9. =abermas, !ollock i dr.+. 5ene -uenon govori o svijetu narušene ravnoteže koji ormira paranoidnog,neurotičnog i agresivnoga čovjeka. ato se posljednjih nekoliko desetljeća mnogo govori i

piše o sustegnuću i odsutnosti *oga )svetoga+ u današnjem svijetu kao i povijesti ludila istraha na apadu )0elimo+, barbarizmu i agresivnosti moderne civilizacije, velikom

povijesnom pesimizmu prvih godina trećega milenijuma. 6 takvome svijetu, uz znanost,ilozoiju, pravo, politiku i religija prolazi kroz veoma ozbiljnu krizu. 6 čemu se ogleda krizareligije i religijskoga u modernom svijetu/ Na istim premisama redukcije )sužavanja+ odnosnoodvajanja religije i religijskih načela od njenoga Svetoga predanja počiva i moderna kriza

religije i religijskoga. 0rugim riječima kazano, ona se ogleda prije svega u razdvojenosti isuprotstavljenosti svetog i proanog odnosno u razorenosti cjeline religijskoga enomena.!roces relativiziranja cjeline religijskoga sadržaja nije otpočeo sa sveobuhvatnomracionalizacijom modernih društava kao što je mislio 'aC Deber. Njega je moguće pratiti jošod &ome 4kvinskoga koji u svojoj skolastičkoj ilozoiji uvodi oštru podjelu između razuma iosjećaja što na koncu rezultira redukcijom religijskog, koji po svojoj naravi zahvaća cjelinu,na spoznajni )racionalni+ proces. !od utjecajem muslimanskih ilozoa )$bn 5ušda posebno+on, s ponosom to ističemo, u teološko mišljenje skolastike uvodi i kategoriju racionalnogaznanja. Njemački idealizam ovu racionalizaciju i sužavanje religije još više produbljuje

tvrdnjom da *og ne prodire u čovjekovu iskustvenu spoznaju, zbog toga će =egel u svojojkritici (chleirmachera radikalno zanijekati svaku mogućnost iskustvenoga doživljavanja vjere.!rema njemu osjećaji ništa ne dokazuju. ni su dvoznačni, zato se vlastiti religiozni doživljajiuvijek i svugdje moraju zadržati za sebe. &ime religija ne postaje samo razumska stvar, nego

postaje privatna stvar svakog pojedinca. (lijedi potom scijentizam "@. stoljeća sa kojim procestransormacije svetog u proano odnosno svjetovno ulazi u svoju, rekli bismo, završnu azu.(ve probleme nastojalo se objasniti znanstveno, tj. iz njihovih uzroka i u skladu sa strogim

pravilima znanstvene metodike izgrađivane u novom vijeku od -alileja, NeEtona i dr.naovamo.

6 ovoj Bdvostrukoj redukcijiB, čini se, korijeni svako sekularizirano mišljenje oirelevantnosti religije u društvu. (toga će religija protekla dva stoljeća uglavnom završavati ilina razini nerazumne, iracionalne i apstraktne religioznosti, u krutome legalitarizmu




)ormalizmu ili nekoj vrsti normativne religioznosti koja je bila izgubila svaku vezu sačovjekovom intelektualnošću+ ili, pak, u modernim ormama gnostičke religioznosti potkraj

prošloga stoljeća. $ u jednom i u drugom i u trećem slučaju došlo je do nedopustivogasužavanja religijskoga enomena jer se ukupno iskustvo religije )islama sasvim posebno+ i

njegovu dinamičku snagu, nastojalo metodološki pogrešno svesti na isključivo jednu njegovudimenziju, čime se neizbježno ostajalo, modernim jezikom kazano, u nekoj vrsti religioznoga

naturalizma )gdje se vjeri oduzima karakter svetosti, njena nadnaravna snaga transormira unaravnu završavajući tako u raznolikim ormama svjetovne religioz3nosti+ odnosnoreligioznoga misticizma gdje se vjera pojavljuje kao snaga koja nema nikakvog dodira sastvarnim životom. &a sužena ili restriktivna religioznost najočitije se iskazivala )i još se uvijek iskazuje+ u jeziku i svakodnevnom životu religioznih intelektualaca, mislilaca pa i običnihljudi. 6mjesto da govore i pišu jezikom vjere koja je zaokupljena onim što je stalno i vječno,vjernici i religiozni intelektualci već dugo vremena govore i pišu isključivo jezikom nauke ovjeri, tj. jezikom znanosti, religiologije, teologije, filozofije, povijesti, sociologije, psihologije,

znanostima koje su zaokupljene onim što je u religioznom iskustvu mjerljivo i što nije stalno.ni su izgubili osjećaj za dublja ezoterna i simbolička čitanja Kur1ana, a simbolizam jenajprikladniji način iskazivanja vječitih religijskih i metaizičkih istina. 0rugim riječima, bilisu uskraćeni za dinamičku snagu religije koja utječe na stalne promjene unutar čovjekovasložena bića odnosno njegovo konstantno duhovno i intelektualno podmlađivanje.

ato su religija i religiozno iskustvo počeli gubiti svaki mogući smisao. (vima jedobro poznato da nije isto govoriti o vjeri iz vlastitog religijskoga osvjedočenja, vlastiteduhovne spoznaje i iz literature, iz ove ili one znanstvene teorije. Koji god od brojnihznanstvenih pristupa usvojili, lahko ćemo utvrditi da islam uvijek izmiče znanstvenome

obuhvatu. 9er svako odgovorno i plodotvorno religijsko iskustvo podrazumijeva istodobno ivjeru i kulturu. Kultura vjeru, koja je po svojoj suštinskoj naravi apstraktna, uvodi u život, uhistoriju, u povijesne procese.

6 tom sklopu postavlja se pitanje prije svega odgovorne religiozne i ljudskekomunikacije vjernika ili religioznih ljudi. 'ože li iko od muslimanskih intelektualaca zasebe reći da, dok govori ili piše o svojoj vjeri, širokom auditorijumu otkriva iskustvo*%a'tit:a suočenja sa graničnim pitanjima ljudske egzistencije odnosno vlastitim spoznaj3nim iskustvima zahvaćanja u Sveto. 'ože li se za proesore Aakulteta islamskih nauka,muderrise medresa, mutije, imame i hatibe reći da su, dok govore jezikom nauke o vjeri zakated3rom, istodobno i odgajatelji (murabb) kao što su bili brojni klasični mislioci koji susvoju religioznu spoznaju stvarali u suočenju sa graničnim pitanjima života, neposredno je usvakodnevnom životu svjedočeći i oplemenjujući njome čitave genaracije učenika. $z togalogički proizlazi pitanje kakva je razlika između proesora teologije koji govori o vjeri ex

katedra i proesora prestižnih evropskih i američkih univerziteta koji se bave islamom, bilokojom dimenzijom islamskoga nauka, recimo %sposita, 8eEisa, 5enarda =odgsona, 4rkounaitd. ni mogu biti zanimljivi, elokventni i duhoviti predavači, međutim, i jedni i drugizahvaćaju islam spolja, kao hladni racionalizirani istraživači. Njihovo mišljenje i jezik o vjeridolaze izvana, a vjera je stvarnost koju mi ponajprije otkrivamo iznutra u najtanahnijimdubinama našega bića. 0a zaključimo religija je do te mjere bila reducirana da ju se skoro

cijelo prošlo stoljećei u brojnim krugovima islamske učenosti smatralo samo ili jedva nekomdruštvenom činjenicom poput drugih koje sačinjavaju cjelinu društvenoga poretka, a njeno




iskustvo, kao što smo već rekli, hoće cijeloga čovjeka, to je iskustvo koje ulazi kroz pamet uvolju, odluke u život, uvjerenje u djelovanje i kulturu.

0/ 1ta se "odra!umijeva "od modernim "ojmom reli*ije ili šta je to

nova ili "romijenjena reli*io!nost

*ez obzira što se u dvadesetom stoljeću mnogo govorilo o eklipsi )nestanku+ svetoga usuvremenom društvu i o posljedicama za suvremeno društvo, religija i religijsko će, krizomsekularne kulture i krizom institucionalne )bolje reći crkvene+ religije, ponovno stupiti na

povijesnu scenu. Nakon 0rugog svjetskog rata enomen sekularizacije ponovno ulazi u samosredište interesovanja evropskih sociologa, ilozoa i teologa. %vropski intelektualci nisu višesmatrali taj enomen nespojivim sa velikim religijama svijeta posebno kršćanstvom. ato seveć sedamdesetih godina počinje polahko progovarati o povratku ili preporodu svetoga.

5eligija ili sveto se BvraćajuB i BpreporađajuB ne više u svojemu konvencionalnom itradicionalnome ruhu, nego u ormi Bnove religioznostiB, novih karizmatičkih pokreta postmodernog svijeta usredsređenih na vrednovanje individualnog religijskoga iskustva, štodokazuje da čovjek neprestano u sebi nosi tragove religioznoga (kongenitalna) i da ga ono,čega se pokušava osloboditi, uvijek i svaki puta iznova opsjeda u nekoj novijoj ormi. tojnovoj ili promijenjenoj religioznosti u svijetu se već duže vremena otvoreno i ozbiljno govori.Kod nas u *osni i =ercegovini nažalost o tome se još uvijek šuti, vjerovatno zbog krive

procjene da takav mentalitet neće lahko i tako brzo naći plodno tlo u našemu društvu.4ko religiju i religijsko razmatramo u modernoj i postmodernoj kulturi, onda, htjeli mi

to ili ne, moramo imati na pameti jedan veoma širok spektar religioznih osjećanja odreligijskoga indierentizma preko doktrinarnoga redukcionizma odnosno relativizma do

jednog sasvim novog tipa neartikulirane, diuzne i subjektivizirane religioznostikarakteristične za enomen Ne !ge"a. 5ezultat je to dvaju moćnih tokova ideja i ponašanjakoja dolaze iz moderne i nastavljaju svoj put u postmodernu čije ideje su snažno utjecale nareligiju u smislu njezinog preoblikovanja. 5iječ je o individualizmu i pluralizmu.

(a individualizmom tradicionalne religijske institucije zapadaju u veoma ozbiljnu krizu)slabljenje tradicionalnog autoriteta+ jer se religijski enomen utemeljuje isključivo naindividualnom svjedočenju vjerskih uvjerenja, a ne na temelju pripadanja ovoj ili onojreligijskoj instituciji. 5iječ je, zacijelo, o novome mentalitetu koji je izgubio osjećaj za ideale

modernog društva kao što su nacija, država, politika, solidarnost, svjetovnost itd. &akavmentalitet se najsnažnije iskazuje u nekim ormama post3moderne umjetnosti, recimo muzike ukojoj je prenaglašen čovjekov personalitet i njegova zadobijena sloboda. 'nogi danas pjevaju

pjesme čija je zajednička poruka B!oštuj sebe, predomisli se, ne budi slijepBF ato bi trebaloenomenu postmoderne muzike ozbiljno pristupiti kao i rok3kulturi šezdesetih godina prošlogastoljeća. &e pjesme pjevaju mladi duboko religiozni ljudi koji, duge vezane kose sa pirsevima ihalkama na nosu i ušima, s vremena na vrijeme navrate u džamiju ili druge bogomolje.!reneseno u kontekst našega razgovora o novoj religioznosti, to bi značilo da se osjećanje premainstitucijama, sistemima učenja, zajednicama podređuje oblikovanju vlastite slike svetoga. atodolazi do slabljenja osjećaja pripadnosti društvenoj grupi ili religijskoj insti3tuciji odnosno jačanja

iskustvenih ili doživljajnih sadržaja u religiji. 2lastito iskustvo i življena vjera dobivaju prevagunad institucio3nalnom i normativnom vjerom. bog transormacije ljudske religioz3nosti, s




društvene )čije je temeljno obilježje bilo redukcija i selektiv3nost+ na subjektivnu religioznost,došlo je do krize institucionalne religioznosti tako da ljudi danas žive svoju vjeru na jedanimplicitan na#in.

Naličje individualizma je pluralizam postmoderne. &ako slobodan i, u odnosu na počelovišega reda, nezavisan čovjek u mišljenju i ponašanju mogao je ostvariti svoje snoveisključivo u pluralizmu. Ne u tradicionalnome religioznome zajedništvu ili naglašeneinstitucionalne i eklezijalne )crkvene+ religioznosti, čija je kulturološka bit načelo kršćansko3evropskog unilateralizma, nego uspostavljanju pluralistič3kog poretka koji pretpostavlja zbir

posve neovisnih individua, koje više ne korespondiraju kršćanskoj koinoniji nitimuslimanskom idealu ummeta odnosno d$ema%ata. 0anas religiozni ljudi žive u

pluralističkome svijetu koji je karakterističan ne samo po broju ljudi različitih boja kože, jezika, ponašanja, već po temeljno novom senzibilitetu ili modelu ljudske svijesti s kojimreligiolozi, teolozi, sociolozi i ilozoi u buduće moraju svakako računati, osobito kada je riječo krizi institucionalne religioznosti. &akvog osjećanja religioznosti niko nije pošteđen, pa ni

muslimani jer je više nego očito da i oni već duže vremena proživljavaju krizu tradicionalnogoblika zajedništva )krizu identiteta+ u sekularnom svijetu.0anas niti i jedan ozbiljan proučavalac Bmodernih društava ne može s potpunom uvjerljivošćutvrditi da enomen sekularizacije ili desakralizacije svijeta nužno podrazumijeva i apsolutnoodbacivanje )nestajanje+ religije kao takve, u osnovi to je stvar Bslobodne procje3neB, negostvaranje jednog sasvim naročitog religijskoga mentaliteta utemeljenog u posve novomsistemu etičkih, estetičkih i aksiologijskih vrijednosti pa i religioznih vrijednosti.

Na kraju ovoga dijela možemo zaključiti da se proces povlačenja religije u Bprivatnu seruBživota )ovdje pod Bprivatna stvarB ne mislim na komunističku ideologemu strogo kontrolirane

religioznosti, nego na Bkulturološki trendB3 pravo svakog pojedinca da vjeruje šta hoće i kakohoće, koji se pokazuje nezaobilaznom normom u političkoj i pravnoj organizaciji modernihdruštava+, odnosno utemeljenje jednog sasvim nama do sada stranog religijskoga enomena,)BstranogB jer smo do skora bili u tzv. Bpredmodernim vremenimaB+, tj. utemeljenjereligijskoga enomena isključivo na individualnom svjedočenju vjerskih uvjerenja, a ne naosnovu pripadnosti ovoj ili onoj religijskoj zajednici, polahko, ali sigurno počeo otvarati i unašemu društvu.

2/ Mo*ući modeli "revladavanja kri!e

Na prvome mjestu treba istaknuti da muslimani )pa i u ovome dijelu svijeta+ živeunutar sekularistički ustrojenoga svijeta. Ne više unutar sekularističkoga ateizma zato što onoesencijalno u religiji kao takvoj nije iščezlo, nego sekularnoga humanizma. 6 takvomkulturnom svijetu oni se već duže vremena nalaze u nekoj vrsti rascjepa izmeđutradicionaliteta i moderniteta, tradicije i moderne odnosno !ostmoderne, tradicionalne iindividualne religioznosti. !reciznije, oni stoje u rascjepu između slijeđenja beživotne,statične i neintelektualne odnosno normativne islamske tradicije i zahtjeva za njenimsmjeravanjem civilizacijskim tekovinama današnjeg svijeta. ( tim u vezi nama se danas

postavljaju brojna pitanjaG mogu li spomenuta dva tipa religioznosti )institucionalna,

društvena i individualna, subjektivna+ skupa, mogu li skupa tradicija i modernitet, može liislam koji je utemeljen na nepromjenljivome akonu (%asl) )vrijednostima+ koegzistirati sa




modernizmom i postmodernizmom!rve dvije stvarnosti o kojima bismo trebali razmišljati jesu svjetovnost i islam. Kada

kažemo BsvjetovnostB pri tome ne mislimo na neki poseban model Bsekularne kultureB, već na prirodni objektivni svijet koji je položen u same temelje islamske pobožnosti i islamske slike

svijeta )univerzuma+. ašto veći broj muslimanskih intelektualaca rezolutno odbacujemogućnost življenja islama u današnjem svjetovnome svijetu, kao da je takav svijetmuslimanima apsolutno stran/ ašto ne bismo jednostavno rekli svjetovnost i islam su jedno)ne sekularizam+, jer se za islam takvo što može prije kazati negoli za kršćanstvo ili nekedruge religijske tradicije. 2lastitu vjeru ljudi stječu, a ne nasljeđuju od mudžtehida tzv.

prenesenoga ili normativnoga znanja, jer u iskustvima kao što je vjerovanje, niko ne možeslijediti mudžtehida, budući da vjerovanje podrazumijeva vlastito iskustvo *oga, Njegova!oslanika, svetih knjiga, (udnjega dana itd. &ako shvaćenoj vjeri korespondira personalitet iindivudualitet postmodernog čovjeka koji je bitno utemeljen u vlastitoj slobodi o kojemu samveć ranije govorio. 4ko su institucije u dubokoj krizi, zašto onda ne sačuvati generacije

mladih ljudi koji za njih nemaju trenutno pretjeranoga ainiteta/ 6stalome, zar vjera nijeobjavljena radi njih, a ne isključivo radi institucija na čemu se danas tako snažno insistira

posebno u ideološkim projekcijama razvoja islamske tradicije i islamskoga svijetaF6 tom sklopu možda bismo mogli i trebali već sada govoriti o potrebi postupne

reorganizacije ili bolje transormacije islamskih vjerskih zajednica koje su počele pomalo poprimati ormu ckvenih organizacija koje nisu bile kadre odgovoriti zahtjevima modernogačovjeka u kulturno3historijskoj epohi novovjekovlja. $slamske institucije morale bi biti višeBservisomB koji će stvarati uvjete da svaki musliman pojedinačno intelektualno i moralnorazvija svoju vjeru i vlastitu religioznost, a ne da opterećuju vjernike normativnim shvaća3

njem islama za koga oni više nemaju nekog pretjeranoga senzibiliteta. ato bi religijskeinstitucije kod muslimana trebalo početi postupno deklerikalizirati )ne desakralizirati+, tj. unjihovome radu trebali bi učestvovati najsposobniji muslimani sa jakim personalitetom i

jakom osobnom religioznošću bez bilo kakvih primjesa ideologizma, a ne samo hodže ihadžije svikle na normativnu recepciju i življenje islama koje više ne odgovara čovjeku #".stoljeća. bog toga je nužno stvarati takvu paradigmu islamskog razumijevanja svijeta, kojaće sve pozitivne tekovine zapadne civilizacije moći apsorbirati i ugraditi unutar vlastitogsvjetonazora. 0a islam posjeduje neizmjernu moć apsorpcije i integracije uvjeravaju nas skorosva djela iz vremena islamske klasike, bez obzira u kojemu području bila ostvarena, u

području teologije, ilozoije, znanosti, jezika, umjetnosti, prirodne historije itd. Klasici suizgradili jedan dinamičan odnos prema kur1anskoj ideji vremena i historije.

Koja bi to bila paradigma islamskog razumijevanja svijeta/ 'ožda bismo je moglikratko ormulirati ovakoG sekularnost (svjetovnost) pred religijskim obzorom. Niti restauracija)poput koncila u katoličkoj ?rkvi+, još manje adaptacija na tekovine zapadne kulture icivilizacije (ettemagrub), jer je nelogično da se ono vječno prilagođava promjenljivome, nitinekritičko slijeđenje vlastite prošlosti, tradicije, koje se veoma često očituje u stavu da jeislam suprotstavljen nauci i svemu onome što je moderno i napredno. Niti bezizgledna borba

protiv znanosti, tehnike i napretka, a ni za znanost, tehnologiju i materijalni razvoj kao krajnjismisao čovjekova bivstvovanja u današnjem svijetu. 2iše je nego jasno da muslimani moraju

prihvatiti znanost i tehniku, tehnološki razvoj. Kratko kazano, jasno je da muslimani ne moguniti trebaju izbjegavati znanost i znanstveni razvoj, ali je isto tako jasno da mogu i trebaju




raditi na njenoj demistiikaciji, tj. polahko i uporno vraćati svijetu u kojemu živimo karakter svetosti, a razum dovoditi u najtješnju moguću vezu sa $ntelektom i božanskom bjavom)svetim !redanjima+ od kojih se već odavno bio odvojio ili, bolje, otuđio. ato u suradnji sa

pozitivnim strujama unutar 'oderne religiozni ljudi )muslimani+ trebaju strpljivo i uporno

graditi jednu drugačiju paradigmu svijeta u kojoj će na povijesnu scenu ponovno stupitičovjek dostojan svojega nadnaravnoga porijekla i svoje uzvišene misije u ovome svijetu.

4 KAKO PRISTUPITI ISLAMU;

Annemarie S+(immel

Na kojem jeziku moderni musliman izražava sebe, svoje vjerovanje i ideale/ 6potrebaradija ne samo za učenje Kur1ana već i za davanje zakonskih odluka, etvi, kao što je slučaj u9emenuH činjenica da u Kairu neki evlija liječi preko teleona svakog petka od @ do ""H

reakcije na svemirkse brodove i kompjutersku tehnologiju3 sve to nas čini da se pitamoG kakomoderni musliman može pronaći put da prihvati i izađe nakraj sa kroz vremena poštovanimučenjima tradicionlanog tesira i hadisa u moderno doba/ Nije li znanost koja je u osnoviusmjerena na pripremanje ljudskih bića za drugi svijet zastarjela i treba biti odbačena/ 0a bise ušutkali oponenti, skeptici i zabrinute duše, često se proklamira da je islam samodovoljan,da ne duguje ništa drugim religijama i ilozoskim sistemima, već je on taj koji je apadudarovao znanastvena otkrića tokom mračnog srednjeg vijekaH samo islam sadrži konačnu istin,kao što je 'uhammed bio !ečat poslanika. Krajnje bogatstvo islamske literature, umjetničkihdjela, psiholoških sagledavanja razvijenih tokom stoljeća u suizmuH rainirana, madakomplicirana mreža zakonskih i ritualnih propisaG sve ovo se polahko otkriva na apadu i

povećavaju se pokušaji razumijevanja i tumačenja islama, posebno njegove mističkedimenzije. 6čenjaci i političari su se pitali da li islam može biti reormiran i da li mora bitireormiran/ Nema li kakvog 8utera za islam/ $ako se 8uter spominje kao mogući spasiteljdanašnjih muslimana, $kbal je primijetio da je 8uter odgovoran za cijepanje kršćanske%vrope. !ošto islam nema strukturu usporedivu sa strukturom rimokatoličke crkve, niticentralizirani izvor autoriteta poput pape, skoro je nemoguće zamisliti jednu osobu kojaspašava i oslobađa islam od onog što je Aazlu 5ahman nazvao mrtvom te$inom vremena.$slam je u svom početku bio pokret reorme koji je donio svjež pristup životu usrednjovjekovni svijet, ali je kroz stolejća sve više okruživan sve tvrđom korom legalističkih

detalja, tradicija, komentara i superkomentara pod kojim se činilo da originalni dinamičkikakrakter bjave, inovatvni impuls !oslanika iščezava, do te mjere da je 8ord ?romer dao

primjedbu da reormirani islam više nije islam. Normativni islam kakav je uspostavljen uknjigama klasičnih teologa i pravnika, naučavan u medresama, upotreba kur1anskih slova isvetog arapkog jezika i savjesno slijeđenje !oslanikovog primjera izraženog u hadisukarakterizirali su 6mmet gdje god je islam dopro. (ve ovo je dovelo do stvaranja slike ouniormiranom, čak monolitnom islamu, ali uprkos ovom svemu došlo je do pojave mnoštva

pučkih oblika, posebno zahvaljujući suizmu sa njegovim naglaskom, pretežno na narodnomnivou, na štovanju dobrih. vajt trend se često normativnim vjernicima čini kao pukaidolatrija. 'uhammed je centar historije, on je srednji put između strogog legalizma koji jemaniestiran kroz 'usaa i od svijeta odručućeg asketizma i blagosti oličene u $sauH on




predstavlja sredstvo u kome se, kako bi to mistici rekli, susreće gajb3nevidljivo, i &ehada,

vidljivo i dodirljivo, te je stoga (avršeni čovjek.




Iinjenica da su se muslimanski mislioci uvijek željeli vraćati u !oslanikovo vrijeme navelo jemnoge promatrače da povjeruju da je islam postao osiliziran kao rezultat strogog pridržavanjaza izvanjsko. $pak modrenisti su konstantno skretali pažnju svojih suvjernika na kur1anskuizjavuG 'istinu og nee promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene &to je u njima H jer predestinacija koja se uveliko nazire u Kur1anu i hadisu, jeste samo jedan od dva načina da se

životu dadne značenje. 'uslimani su bili svjesni da prihvaćanje mehaničkog djelovanja (udbinemože dovesti do lijenosti i da se često uzima kao izgovor za vlastite greške umjesto da se dobradjela pripisuju *ogu a da se za loša djela i grijehe krivi samog sebe. Kur1an janso izjavljujeG Kakvo god dobro da te zadesi od oga je, a kakvo god zlo da te zadesi od tebe je. =adis *ero se

osu&ilo 5umi tumači na način da postoji samo jedan nepromjenjivi zakon, a to je da će dobradjela biti nagrađena a loša kažnjena. 6 poetskom govoru *og se pojavljuje kao Kaligra kojiispisuje čovjekovu sudbinu na njegovom #elu,ali također i kao &kalac i 8utkar čije ruke držekonope lutaka u vleikom teatru sviejta i pokreće ih po Njegovom rasporedu da bi ih na kraju ponovno vratio u kutiju jedinstva. 'ožda je nainija deinicija slobodne volje 5umijeva kada on

kažeG11(lobodna volja je nastojanje da se zahvali *ogu za Njegovo dobročinstvo.11ahvalnost ječesto stavljana naspram kura, nezahvalnosti, nevjerovanja, i zahvalnost je osobina koja jeistaknuta u Kur1anu. 6 poeziji se može naći povratak likovima iz mističke tradicije poput=aladža koji se tumače kao predstavnici slobodne religioznosti i postavljaju nasuprot skučenojortodoksiji ili se opisuju kao pobunjenici protiv vlasti za koju su držali da je iznevjerila idealeistinskog islama.

0odatni problem je što je većina modernih, obrazovanih muslimana navikla da razmišljana engleskom ili rancuskom i mora naći novi jezik da izrazi svoje ideje koje su uveliko obojenenjihovim prihvaćanjem zapadnih literarnih modela više nego klasičnih islamskih. 'lade

generacije zapadno3obrazovanih muslimana na istoku i onih koji su odrasli na zapadu znaju prilično malo svoje vlastite tradicije. 5azumljivo je da se undamentalizam sa svojim povratkomi strogim pridržavanjem pojavljuje kao reakcija na trendove pretjerane vesternizacije.2esternizacija ide zajedno sa smanjivanjem poznavanja svetog, arapskog svijeta, ali, i sa pokušajima da se islamski svijet nearabizira. Nathan (oderblom je jednom deinirao upotrebunegacije u proetskom i mističkom tipu religije. !roetsko Ne i isključivo kao 8a ilahe ilallah ušehadetu, a mističko Ne je uključivo i izraženo je u transormaciji šehadeta u riječi Nema ničegašto postoji osim *oga. vo je jasno vidljivo u indijskom islamu gdje se može naći prema nekimorjentirana normativna pobožnost teologa koji se još uvjek osjećaju u egzilu na podkontinentu,mada njihoveporodice u $ndiji žive stotinama godina, dok, indijski orjentirana struja naglašava

kompatibilnost islama sa domaćim tradicijama i postiže začuđujuće sintetičke rezultate, kaonaprimjer, u mističkoj narodnoj poeziji.

(trahopoštovanje je prirodno, ali se mora imati u vidu i strah od užasa (udnjeg dana,strah kada se misli o *ožijoj pravdi, itd. !ostoji također i nada, nada u beskrajnu 'ilostivog*oga da oprašta grijehe i greške. !ostoji izreka u kojoj se kaže da su strah i nada dva krila uz pomoć i kojih duša leti prema *ogu. 6 islamu susret sa *ogom najčešće se naziva vjerovanjem i

14




neupitno vjerovanje u Njegovu moć i mudrost iziskuje vjerovanje pozitivno značenje svega što je n propisao (vojom vječitom mudrošću, makar nam to izgledalo i negativno. Konceptuljubavi prema *ogu ili uzajamne ljubavi između *oga i ljudi žestoko su prigovarali noramtivniteolozi koji su tvrdili da ljubav može biti samo voljenje *ožijih zapovijedi, tj. stroga pokornost.Kod mistika, ljubav je bila prvo usmjerena isključivo prema *ogu, a zatim se sve više okretala

prema *ožijem voljenom tj. prema !oslaniku, a.s., da bi ljubav prema njemu postala važansastavni dio muslimanskog života. 8jubav produbljuje zahvalnost i spokoj i taj spokoj koji se postiže stalnim spominjanjem *oga karakterizira konačno stanje duše. Koncept mira i spokoja jeznak jekina, apsolutne ubjeđenosti.

-erardus van der 8eeuE je ponudio različite tipologije religija pa se neko može upitatikoja bi to bila najpodesnija za islam. $mamo nekoliko tipologija religije, a one suG

". Kada se dođe do ljudskog odnosa prema *ogu moglo bi se reći da je islam religija

slu$enja oguG terin abd, tj. rob, za ljudsko biće ukazuje na ovu istinu kao i ideja da je

abduhu, *ožiji sluga, najviši položaj koji ljudsko bće može postići. vo je najboljeizraženo u padanju ničice u namazu.

#. 'ože se također govoriti i o religiji saveza, mada to nije izraženo kao u judaizmu, gdje je savez istinska srž religije. !ravječni sporazum je metahistorijski temelj odnosa između*oga i čovječanstva, oni su obećali da će ga priznavati kao -ospodara i 2ladara, te sustoga obavezni da 'u se pokoravaju sve do (udnjeg dana.

J. Koncept prijateljstva sa ogom povezan je posebno sa $brahimom koji je nazvan *ožiji prijatelj. &akvo prijateljstvo i bliska povezanost je važnije u upotrebi termina vali, pluralGevlija. va riječ se često spominje u Kur1anu i ukazuje na odnos između *ožansko-ospodara i Njegovih prijatelja ili bolje rečeno štićenika koji su pod Njegovom zaštitom

i ne moraju se plašiti, niti žalostiti.. Koncept religije nespokoja se koristi kada se govori o drevnom $zraelu, ali se ovaj

termin može primijeniti i na islam, jer je *og nikada počivajuća volja. 6 #;3om st. $kbal je oživio ovaj koncept naglašavajući da je islam dinamička snaga i da je Livi *og izKur1ana taj koga se muslimani trebaju sjećati i kome se trebaju okretati umjestouranjanja u helenizirane mističko3ilozoske ideje o pukom prima causa, koji se u potpunosti povukao iz aktivnog miješanja u svijet.

M. Koncept volje i pokornosti je tipičan za religijski stav drevnog $zraela i on pristaje iislamu. 6 (tarom zavjetu neuspjesi i nesreće su pripisane ljudskom manjku pokornosti,isto je učinjeno i u islamu. Kur1an za muslimanski poraz u bici na 6hudu okrivljuje

dvoličnjake i neposlušne muslimamane i nedostatak ratne sreće je kazna za nepokornost.$kbalove urdu poeme, 11žalopojka11, i 11*ožiji odgovor na žalopojku11, u kojima muslimani bivaju podučeni *ožijim glasom da je njihova bijedna situacija u modernom svijetu plodnjihovoh vlastitih grešakaGotkazali su poslušnost i zanemarili su svoje ritualne dužnosti, pa kako mogu očekivati od *oga da ih vodi nakon što su skrenuli sa !ravog puta.

7. !o van der 8eeuEovom modelu, islam je religija +eli#anstva i *oniznosti. !otčinjavanje,islam, 2eličanstvu iznad svih veličanstava je nešto što se traži, a &emple -ajrd Ner

15




uprkos svojim kritčkim zapažanjima o islamu, govori o obožavanju neograničene moći.'uslimani *ožiji suverenitet shvaćaju apsolutno ozbiljno i oni vjeruju u *ožiju snagu imoć bez ikakve sumnje ili dvojbe. (tav neupitnog vjerovanja od islama čini stvarnomreligijom *oga.

. =istoričari religije bi se iznenadili vidjevši da su i muslimani nazivali islam religijom

ljubavi, jer je 'uhammed, a.s., mimo drugih poslanika zadobio stupanj savršene ljubavi,s obzirom da ga je *og uzeo za svog voljenog. 6 Kur1anu se kažeG115eciG4ko *ogavolite, onda me slijedite, pa će onda vas *og voljeti.11

5 PRAVEDNOST I SOLIDARNOST6 S"r %i<era%i!.a i=.&itari$a&i!.a "%iti+=$ >i%!>i$i

5asprava o liberalizmu i komunitarijanizmu u politčkoj ilozoiji kreće se prvenstvenooko pitanja imaju li primat u racionalnoj konstrukciji političkog poretka demokratskih društavauniverzalistička načela pravednosti ili kulturno tradirane predoždbe etički dobroga. !ojam

pravednost odnosi se na pravnu garanciju istih prava i sloboda za sve građane, dok se pod pojmom dobroga označavaju kulturno situirane predodžbe dobroga života ljudi. !olitičku isocijalnu pozadinu rasprave tvore zapadna demokratska društva koja sve teže mogu ispunitisvoje obećanje slobode i jednakosti za sve građane. Komunitarijanci se boje da individualizamizolira građane jedne od drugih do te mjere da se sve teže mogu realizirati oblici solidarnosti potrebi za unkcioniranje slobodnog demokratskog društva. *ert van den *rinkovarekonstrukcija rasprave pokazat će da se ne može održati čista opreka pojmova pravednosti i

dobroga.

6 svojoj knjizi &eorija pravde liberalni ilozo prava 9ohan 5aEls razvio je najutjecajniju

teoriju pravednosti današnjice. n se poslužio misaonim eksperimentom koji nas podsjeća naargument preddruštvenog prastanja. 6 tom iktivnom prastanju u racionalni subjekti koji se ne poznaju moraju se složiti oko temeljnih načela pravednosti i ne pozanju stvarnu društvenu poziciju, spol, posjed, pripadnost društvenoj i etničkoj skupini. ni se nalaze pod velomneznanja i ono što oni znaju jeste da u svom iskustvenom životu trebaju prava i slobode, prilike iutjecaje, dohodak i blagostanje. n kaže da sve socijalne vrijednosti sloboda, prilike, dohodak, bogatstvo moraju se ravnopravno dijeliti kako nejednaka podjela ne bi dovela do prednostidrugome. Kada bolje pogledamo, ova konstrukcija prastanja pokazuje da u njoj nije riječ otemeljnoj slobodi, već o temeljnoj jednakosti racionalnih subjekata.

5onald 0Eorkin je prihvatio temelje 5aElsova liberalizma i za njega individualna pravasu najbolje jamstvo pravednog odnosa prema građanima. n odbacuje teleološke modele, a sadruge strane isto tako vjeruje da deontološki pokušaji također moraju propasti. 6 pragmatičnomsmislu za njega su prava jednostavno nužna kako bi se mogao uspješno koordinirati zajedničkiživot različitih pojedinaca sa različitim interesima.

16




-ranica liberalne koncepcije pravednosti oštro je kritizirao 'ichael (andel u knjizi8iberalizam i granice pravde. &a je knjiga u anglosaksonskom govornom prostoru pretvorila spor između komunitarijanaca i liberala u jednu od najvažnijih političko3ilozoskih rasprava :;3ihgodina. (andel pokazuje da se 5aElsova ideja jednakih prava može održati samo apstraktnomkoncepcijom subjekta koja proizilazi iz iktivnog prastanja. (vaka osoba prema (andelu je jako

određena tradicipnalnim predodžbama morala i životnim ciljevima. (andelov argument jeuvjerljiv jer tematizira središnji problem s kojim se suočava 5aEls a to su sredstva koja stoje naraspolaganju teorije pravednosti. *udući da je 5aElsova teorija dobra izvedena iz apstrakcije, onne može objasniti otkud konkretnim osobama motivacija da priznaju moralnu vrijednost općihnačela pravednosti. !rema (andelu u ":3om st. građanska sloboda se ne bi razumjela kao zbirkaosobnih prava nego kao sudioništvo u vlasti. -rađanska sloboda je kao i u -rčkom polisu bila javna, politička sloboda.

5aEls i 0Eorkin na komunitarijanističke napade nisu dali izravan odgovor. $deju istih prava i sloboda 5aEls danas više ne opravdava sa pomoću konstruktora iktivnog prastanja, već

sa pomoću eksplicitno političkog pojma liberalnog građanina države. 0Eorkin u svojoj knjizi?arstvo zakona ističe da ideja prava i sloboda počiva na predodžbi prema kojoj različite osobemogu imati različite interese i prema kojoj svaka osoba ima pravo da se ravna i da brani osobniinteres. 0Eorkin smatra da u posredovanju pravednosti i solidarnosti danas mora postojatiekspresivističan pojam političkog djelovanjaG 0emokratska ideja kolektivnog političkogzakonodavnog odlučivanja pretpostavlja moralni konsenzus građana o zajedničkom pojmu pravednosti kako bi političko3moralni zakoni i načela pravednosti mogli biti priznati kaokoherentni i legitimni izrazi vlastite politčke zajednice.

6 knjizi 'ichaela Dalzera pod nazivom Krugovi pravde, dbrana pluralizma i

jednakosti, on razvija teoriju distributivne pravde koju suprotsavlja racionalističkimkoncepcijama pravednosti. n smatra da se u svom političkom i socijalnom postupanju ljudimoraju suočiti sa brojnim socijalnim dobrima kojima konkuriraju drugim ljudima. !rimjeritakvih dobara su pripadnost određenom društvu, sigurnost, bogatstvo, novac, itd. Dalzer smatrada je najveća pogreška političkih ilozoa 'oderne jednodimenzionalnost. na se sastoji u tomešto odgovarajući na pitanje koje je pravo mjesto dobroga života žele dati jedan jedini odgovor.&ako 5usoova radikalna republikanska predodžba politike poltičku zajednicu shvaća kao jedino pravo mjesto dobrog života, čovjek je opisan kao vrli građanin. 'arks smatra kooperativnoekonomiju mjestom dobrog života, čovjek je stvaralac3homo aber. !rema liberalno3

kapitalističkom modelu težište je pravo mjesto dobroga života, čovjek kao potrošač i poduzetnik. Nacionalistički model smatra pripadnost naciji pravi mjestom dobroga života, čovjek kao lojalničlan. 9ednodimenzionalna apsolutizacija bilo kojeg navedenog aspekta okreće se protiv čovjekakako pokazuju komunizam, ašizam i kapitalizam. Dalzer smatra kao i ostali komunitarijanci iliberali da se država i društvo razumiju kao nužni uzajamno nadopunjujući elementidemokratskog društva.

17




&a>lor razvija trostupanjski pojam dobrogaG

3na prvoj razni su različite predodžbe o postignutom životu

3na drugoj razni su predodžbe o pravednosti i moralu koji u društvu vrijede kao opće

obvezujući kriteriji društvenog djelovanja3na trećoj razini se nalaze nositelji identiteta, konstitutivna dobra moderne kulture,

predodžbe dobra kojima se utemeljuju predodžbe sa prethodne dvije razine.

5asprava između liberalnih i komunitarijanističkih teoretičara u političkoj ilozoiji pokazala se plodnom. 6 dosadašnjem tijeku navedene rasprave pokazalo se da je suprostavljanje pojmova pravednosti i dobroga odnosno solidarnosti neodrživo. $shodište komnitarijanističkihteorija je ideja participacije u zajedničkoj kulturi. &a je ideja za koncepciju demokratskihdruštava tako plodna jer imenuje mjesto gdje se susreću načela pravednosti i solidarnostiG daklene u apstraktnim misaonim eksperimentima niti u konstruktivističkim zgradama nego u

konkretnim građanskim društvenim i političkim postupcima.

? APORIE MULTIKULTURALIZMA

$zjava 4ngele 'erkel #;";. godine da je multikulturalizam mrtav je naišao naodobravanje tadašnje elite. 'ultikulturalni pristup društvu u kojem Nijemci i &urci žive zajedno isrećno je promašen je potpuno po mišljenju 'erkelove. ni koji žele živjeti u njemačkomdruštvu ne samo da moraju poštivati njemačke zakone već moraju ovladati i njemačkim jezikom

smatra 'erkel. Kancelarka je sa ovim stavom uspjela da usaglasi gledište svoje stranke ointegraciji sa još konzervativnijom strankom i prilagoditi se sve većem rastu islamoobije unjemačkom društvu. 6 istom tonu govori i bavarski premijer (eehoer. Njegova teorija je jošrezolutnija koja kaže da je multikulturalizam je mrtav da mrtviji ne može biti i da Njemačka nijeimigracijska zemlja i on se zalaže za prisilnu integraciju za one koji žele se integrirati a one kojise ne žele integrirati treba kažnjavati. Njemačkoj nisu potrebni novi imigranti iz različitih kulturakao što su &urci ili 4rapi jer se oni teže integriraju. 6 ovom vremenu se može ustvrditi da uglavama njemačkih vođa vlada prava moralna panika oko multikulturalizma, jer malo prije ovihistupa 'erkelove i (eehoera predsjednik (5 Njemačke Dul povodom 0ana ujedinjenja kažeda je islam dio Njemačke. vu tezu je prije predsjednika iznio i konzervativni ministar

unutarnjih poslova (chauble a to isto ponovi i kancelarka 'erkel na integracijskom orumu koji je okupio mnoge unkcionere i predstavnike imigrantskih grupa. Kenan Kucuk tvrdi da jemultikulturalizam njemačka stvarnost. 5ušenje nebodera u NeE Oorku je poslužilo kao okidač zamasovnu provalu nezadovoljstva posljedicama multikulturalizma koji je svoj radikalni izraznašao u terorizmu protiv zapadnjačke liberalne demokratije i njenih judeo3kršćanskih vrednota.(vaki sljedeći teroristički akt koji je imao etno3religijsku pozadinu lahko se mogao pripisatimultikulturalizmu, posebno ubistvo &heo van -ogha te eksplozije bombe u 8ondonu. (mrtna

18




etva protiv (almana 5ushdija zbog njegove knjige Sotonski stihovi je postala pojam islamskogundamentalizma i anatizma dok je druga etva %vropskog vijeća za etve u kojoj se govori da je jedna od najvećih dužnosti muslimana da poštivaju sporazume i ugovore a oni su ugovoromvezani za države u kojima žive pa ne smiju ustati oružjem protiv nje čak ni kada se radi oodbrani muslimana u drugoj zemlji. va etva je ostala neprimjećena od zapadne javnosti.

Sarra!inovo rasisti,ko od3a+ivanje multikulturali!ma

vaj autor je izazvao veliku buru oko multikulturalizma u Njemačkoj povodomobjavljivanja knjige Njema#ka se dokida, kako se kockamo sa na&om zemljom. Njeno prvoizdanje u tiražu od #M ;;; primjeraka je praktički prodano prije službene promocije jer je časopis0er (piegel najavio ovu knjigu sa izvodima koje su objavili prije objavljivanja knjige i timenajavili eksplozivne nalaze i teze o Njemačkoj imigracijskoj situaciji što je antiimigracijska iantimultikulturalna javnost jedva dočekala. (arrazin je svoje antiimigracijske teze izveo izstatističkih podataka i tako stručnom analizom otvorio pretpostavke o slobodnijim raspravama o

ovoj temi koja je prije bila blokirana radi nacističke prošlosti i njemačke političke korektnosti.(arrazin je doživio oštre kritike i napade u svim krugovima kako u akademski liberalnimsredinama tako i u političkom vrhu zemlje uključujući i 4ngelu 'erkel. Naravno ima i onih koji podržavaju stavove ove knjige koji su u biti rustrirani i dezorjentitrani ljudi koji traže žrtvene jarce o krizi njemačke socijalne države. 6 prilog ovome govori i podatak da je do danas ovaknjiga prodata u preko milion primjeraka. (redišnja teza rasprave oko ove knjige je bila da jenjemačka budućnost ugrožena jer je država dopustila imigraciju slabo obrazovanih imigranata. Njemačkoj trebaju i visokokvaliicirani i niskokvaliicirani radnici na čemu inzistiraju poslovniljudi Njemačke. !oražavajuće zvuči činjenica da iz njemačkog školskog sistema druga i trećageneracija imigranata izlazi bez potrebnih kvaliikacija za zaposlenje što dodatno otežavanjihovu integraciju, ističe (arrazin. snovna poruka ove knjige jeste da je ugrožen njemačkiekonomski i demograski razvitak zbog niže inteligencije imigranata posebice onih turskog iarapskog porijekla. Ne bih $elio da moji unuci i praunuci $ive u zemlji u kojoj e preovladavati

muslimansko stanovni&tvo koje govori arapski il turski jezik, $ene nose mahrame na glavi a

dnevni ritam odreuje muezin sa munare koji poziva na molitvu. -urci e osvojiti Njema#ku isto

onako kako su Kosovari preuzeli Kosovo" natalitetom. (arrazinu nebi bilo krivo da Njemačku preuzmu Lidovi čiji je $P za "MQ veći od njemačkog $P. (arrazin smatra da nijedna religija inijedna vjerska grupacija nema toliko zahtjeva kao islam i muslimani. n vjeruje u biološkideterminizam i eugeniku. n smatra da je M; do :;Q ljudske inteligencije hereditarno)nasljedno+

pa se malo može učiniti u smislu poboljšanja kognitivnih sposobnosti mladih. n iznosi dokazeo manjoj vrijednosti muslimanske kulture i civilizacije nisu samo kulturološki već i genetski načemu počiva rasizirana znanost. Iini se da strah od multikulturalizma tjera spasioce u eugeničkookrilje. 0ruštvo ne može ništa učiniti da s epoboljša stanje stanje pripadnika nižih rasa pa ondatako i ne treba integrirati takve imigrante. 6mjesto pomoći njima treba ih selekcionirati premasposobnostima i koristima za društvo primitka. (arrazin u ovoj knjizi vješto manipulira

19




podacima o imigrantima i pokušava pokazati imigrante kao ljude sa manjom inteligencijom iosobe koje su sklonije kriminalitetu.

)itanja o multikulturali!mu

0a li tvrdnja 4ngele 'erkel o smrti multikulturalizma je prognoza ili dijagnoza/ 4ko jemultikulturalizam odgovoran za paralelna društva i ako je odgovoran za neintegraciju useljenikaonda nije mrtav nego je živ. 4ko je kriv za neuspjelu integraciju useljenika ko je kriv što je jošživ u Njemačkoj. 0a li je to državna ili antidržavna rabota/ Koja moćne političke sile stoje izatoga/ &eško da su muslimanski imigranti mogli ustanoviti djelatni multikulturalizam bez pomoćidomaćih snaga. !oznato je da su zeleni zagovarali multikulturalizam ali oni nikada nisu samivladali. <ta su za vrijeme života multikulturalizma radili kršanski demokrati, jesu li se nasprammultikulturalizma borili za integraciju muslimana u neuseljeničkoj zemlji/ 4ko to nisu uspjeli dosad kako planiraju sad/ !roglašavanjem multikulturalizma mrtvim// 0a li je multikulturalizamkad bio njemačka politika, ili je on uspio unatoč njoj/

Ra!li , ita s(vatanja multikulturali!ma

'erkelova ne griješi kada kritizira multikulturalizam jer je on otvorio duboke ineprevladane teorijske, političke i praktičke kontraverze multikulturalnih društava. na polazi od pretpostavke da je multikulturalizam samorazumljiv, odnosno da je jednostavno i jedinstvenoshvaćen enomen kao i njegove posljedice, a to je samo ideološka redukcija, koja više otvara probleme nego što ih rješava. 'ultikulturalizam se razlikuje u vremenu )dijakronički+ i usocijalnim prostorima )sinkronijski+. M%ti=%tra%i!a. $e &i! ":%e-a &a .%ti=%tra%&a-r@t*a '=" &*i3 -:*ra &a i!a!*e .%ti=%tra%&'ti. !olitička zajednica koja u kojoj

postoji više kultura je multikulturalna. 'ultikulturalnost se odnosi i na supkulture u nekomdruštvu, temeljne na različitosti u pogledu spola, seksualne orijentacije, tjelesne sposobnosti,socijalnog statusa i dr. 'ultikulturalizam znači i priznavanje kulturno različitih grupa kaokonstitutivnih sastavnica svog nacionalnog identiteta. 0ržava koja priznaje ova obilježjamožemo nazvati multikulturalističkom. Ključni termin ove debate jeste kultura. &erminmultikulturalizma se koristi u dvije osnovne svrheG analitičku i normativnu. 4nalitički možemorazlikovati nekoliko osnovnih značenja multikulturalizma. !o ?harlesu $nglishu postoje triaspekta multkulturalizmaG

a+ 0emograsko3 deskriptivni

b+ $deološko3normativni ic+ !rogramsko3politički

!o Alerasu multikulturalizam se pojavljuje u M značenjaG

a+ %mpirijska činjenica b+ $deologijac+ !olitika i program

20




d+ !raksae+ Kontrahegemonija )kritika eurocentrizma koji počiva na rasiziranim predstavama o

odnosu među kulturama.+

2ećina teoretičara prihvata termin kriti#ki multikulturalizam za oznaku njegove socijalno kritičke

verzije naspram socijalno airmativnih odnossa liberalnih koncepcija. $mamo i terminebuntovni#ki multikulturalizam ( borba opozicijskih grupa protiv marginalizacije+, revolucionarni

multkulturalizam )radikalna socijalna transormacija+. vi multikulturalizmi učvršćuju status Ruou društvenim odnosima dominantnih i podređenih društvenih grupacija a određuju se još kaokonzervativni, korporativni i upravljani. *rogresivni multikulturalizam zahtijeva ne samo prihvaćanje nego i uvažavanje različitosti što pretpostavlja učenje historija i kultura drugih grupai njihovo razumijevanje. Aleras razlikuje tri modela multikulturalizmaG

"+ Konzervativni3 jednakost svakog pojedinca pred zakonom, neovisno o grupnoj pripadnosti. Niko ne može imati posebna prava zbog svoje različitosti niti se prema njoj

može drukčije postupati nego prema ostalim građanima. 5azlike se prihvaćaju ačl seograničavaju na privatni seru.

#+ 8iberalni3 postupanje prema ljudima jednako ali i kao jednakima. 9ednako postupanjeosnažuje zajedništvo u nekom društvu, postupanje kao jednako priznaje situacijskuvažnost različitosti. vi ustupci nisu rasizirani ili institucionalizirani nego su shvaćenikao privremene mjere poboljšanja društvenog položaja historijski marginaliziranih grupa.

J+ !luralni3 sve su kulture temeljno različite i istodobno jednako vrijedne pa se morajuuvažavati s jednakim dignitetom. Kulturne prakse jedne kulture se ne mogu vrednovati a još manje prosuđivati iz vrijednosnog okvira druge kulture. ( ovim modelom sueksperimentirali *ritanija i Nizozemska ali su ga odbacili u korist liberalnog i

konzervativnog multikulturalizma. Dest predlaže razlikovanje mekanog i tvrdogmultikulturalizma. !rvi je usmjeren na suzbijanje diskriminacije prema različitima injihovo prihvaćanje u dominantnom društvu, dok drugi iz svog radikalno relativističkog poimanja kultura izvodi dva zaključkaG". Nijedna kultura niej superiorna i stoga ne može suditi drugim kulturama#. Nije dovoljno tolerirati kulturne različitosti nego ih treba promovirati zbog važnosti

kulture za ljudske živote.

6 %vropi nijedna država multikulturalizam nije prihvatila kao službenu politiku, ali ipak su nekeodlučnije da provedu neke multikulturalističke teorije)*ritanija, Nizozemska i <vedska+.

dgovori na multikulturalnost evropskih društava više su neslužbeni na regionalnim i lokalnimnivoima u inicijativama poštivanja useljenika i kulturnih različitosti, često bez pozivanja namultikulturalizam. a ljevicu multikulturalizam je anti prosvjetiteljski odnosno antiliberalni projekt. 8jevičari često multikulturalizam svode na karikaturno slavljenje različitosti običaja,oblačenja, kuhinje s jedne strane a s druge na esencijaliziranje kulturnih različitosti. 0esnicamultikulturalizam optužuje kao razbijanje nacionalnog jedinstva te isisavanja resursa socijalnedržave. 6mjereni kritičari su razapeti između jednakosti slijepe na kulturne različitosti. Kritičari

21




multikulturalizma često međusobno reeriraju, a rjede svoje sudove izvode iz ozbiljnihistraživanja i analiza.

Je li multikulturali!am mrtav4

Ne postoji teorijski ili politički koncept koji nije izložen kritici. 'ultikulturalizam je usvojim začecima bio vrsna plemenita ideja i društveni projekt, time što je etničkim i vjerskimmanjinama pružio osjećaj sigurnosti, samopoštovanja i priznavanja. 6zimamo primjer *ritanijekoja je postala otvorenije, različitije,energiziranije društvo nego što je bilo. 4li za to je plaćenacijena, jer je multikulturalizam doveo do segregacije a ne do integracije. Namjer multikulturalizma je bila da promovira toleranciju. 6 društvima gdje je bio iskušavan društva su postala netolerantnija, iritantnija nego što su bila. ahvaljujući multikulturalizmu Njemačkodruštvo se promjenilo putem otvorenosti, prihvaćanju kulturalnih različitostiu svim seramaživota, npr. akon o državljanstvu gdje djeca stranaca rođena u Njemačkojkoja još nisu navršiladeset godina dobivaju njemačko državljanstvo uz mogućnost zadržavanja roditeljskog

državljanstva. (a navršenom punoljetnosti oni se moraju odlučiti za jedno državljanstvo.akonom o imigraciji Njemačka je prvi put službeno priznala da je imigracijska zemlja. 6sadašnjem sazivu *undestaga sjedi M zastupnika turskog porijekla. Njemačka mlada udbalskareprezentacija osvojila je #;;@. godine evropsko prvenstvo, među #J reprezentativca Njemačke"" reprezentativaca su bili mladići čiji roditelji su stranci. !ored ovog primjera imamo još mnogo primjera osoba koji sus tranog porijekla a donosili su uspjehe Njemačkoj kao njeni državljani,reditelj Aatih 4kin, zlatni medvjed u *erlinu. 'erzad 'arashi $ranac je osvojio njemački shoEza mlade muzičke talente. Aleras u svojoj komparativnoj studiji uvjerljivo dokazuje da se najvećatekovina multikulturalizma ogleda u unapređenju statusa razlika i različitosti u zapadnimdemokratijama koje su ih prije delegitimizirale i smatrale smetnjom političkom jedinstvu istabilnosti, te ih nastojale otkloniti. vdje nam autor pokazuje da multikulturalizam nije mrtav,niti odumire, ono što ga čini mrtvim jesu zastarjeli oblici multikulturalizma koji počivaju nanekritičkom prihvaćanju kulturnoga relativizma i potiču podjele prije nego zajedništvo nikadanisu uzeli različitosti i nepovoljne položaje kao osnovu za izgradnju društva. 'ultikulturalizam je po mišljenju kritičara potaknuo temeljnu preobrazbu društva kroz nekoliko aspekataG

". !roširenje koncepta jednakosti iz individualne sere na kulturne manjine#. dbacujući bjelački paternizam i hegemonijuJ. !obunom protiv kolonijalizma u starom svijetu i rasne diskriminacije u novom svijetu. siguravanjem poštovanja za kulturno druge tretiranjem različitih kultura na istim

osnovama.

!hilips je pokušao da sagleda multikulturalizam iz manjinske perspektive i on je izrazio bojazanda odbacivanje multikulturalizma mogao biti poticaj za oštriji protunapad restauracije starijihmodela državljanstva. &reba nam vizija građanstva koja nije ograničena na državu negoraspršena preko društva, kompatibilna sa višestrukim oblicima savremenog grupiranja i podržavana putem dijaloga, pluralne oblike predstavljanja koji ne uzimaju jednu grupu kao

22




model s kojom se sve ostale imaju prilagoditi i nove reormirane nacionalne identitete. &o jemultikulturalizam koji treba oživjeti po !hilipsu. 'ultikulturalizam je jedan od ključnih diskursarazumijevanja i teoretiziranja savremenog svijeta. 'ultikulturalizam je dosta izgubio na popularnosti u očima šire društvene mase i može se lahko odbaciti ali problemi priznavanjakulturnih različitosti neće još dugo biti prevladani, jer su kontroverze ok multikulturalizma samo

izraz dalekosežnih društvenih promjena.

MULTIKULTURALIZMI, VARIANTNE UPOTREE POMA I NIBOVARAZMIMOILAENA

6potrebe pojma multikulturalizma potrebno je podijeliti u J razlićite realnostiG

". 5avan konkretne kulturne prakse u smislu raznolikosti3 oznaka konkretne diverziikacijekada u državi postoji više etničkih i kulturnih zajednica ili grupa. 5adi se o opisuheterogenosti, raznolikosti, koja se samo opisuje bez upuštanja u analizu društvenih i

političkih odnosa, podjele društvene i političke moći među zajednicama i grupama.vakvom upotrebom gubi se povezanost koncepta sa određenim ideologijama, programima ili doktrinama.

#. 5avan politike3 u ravni politike imamo dva načina upotrebeGa+ 6nutar političkih programa i pokreta3 koji se na principima multikulturalizma zalažu

za promjene postojećih odnosa između dominantne većine i manjina. &u spadaju i pokreti koji proističu iz kritike premisa multikulturalizma i njegovog kategorijalnogaparata u ubjeđenju da je taj diskurzivno evrocentričan.

b+ Kao zvanična državna politika prema imigrantima, te etničkim manjinama izajednicama. &u srećemo različite politike multikulturalizma. &ri različita primjera

politika suG3 9ugoslovenska politika u odnosu prema nacionalnim manjinama i etničkimzajednicama na jednoj strani i na drugoj strani politika uređivanja odnosameđu narodima i njihovim kulturama u ederaciji

3 Kanadska australijska i švedska politika prema imigrantima na nivou države3 !olitika %6 na nivou odnosa među nacijama, odnosno državama članicama

%6 i njihovim kulturama.

6 ravan političke upotrebe spada i pomenuta izjava 4ngele 'erkel o propastimultikulturalizma u Njemačkoj, gdje zapravo nikada i nije bio uveden. &o jetipičan primjer manipulacije i zloupotrebe koncepta u političke svrhe.

J. 5avan teorije3 označava speciične odnose među različitim kulturnim, etničkim, rasnimzajednicama ili grupama, a kod kritičkog multikulturalizma posljednjih godina primjećujemo da se za zalaganje za prava manjina u svojoj raznolikosti raširilo na svetzv. ranjive grupe.

Multikulturali!am u teoriji

23




'eđu teoretičarima koji pišu o multikulturalizmu imamo barem dva različita pristupanjegovom određenjuG

". Katunarić govori da pored multikulturalizma postoji i kulturni pluralizam iinterkulturalizam. !ojam multikulturalizma se označava za opis višestruke, etnički

heterogene realnosti. Kulturni pluralizam ukazuje na stanje kada se različiti jeziciupotrebljavaju kao drugi ili treći predstavljaju mogućnost komunikacije među kulturama.$nterkulturalizam sadrži oba značenja i ukazuje na mogućnost i nužnost uzajamnihmeđusobnih veza među kulturama i njihovim pripadnicima.

#. 6 ovom pristupu svi autori upotrebljavaju multikulturalizam ali ga svi različito razumiju iodređuju. 9edna od mogućih podjela u vezi je s razlikama među ideološkim premisamaod kojih autori polaze i koje zastupaju. !rema tome -irouC deinicije razvrstava u idealno3tipske grupeGa+ Korporativnu, konzervativnu3 b+ 8iberalnu

c+ 8ijevo3liberalnud+ Krajnje lijevu, kritičku, radikalnu

(usrećemo se s pojmovima sa konzervatizma, liberalizma i radikalizma. Kod konzervatizmanačelo pravičnosti bi bilo različitima različito, pri čemu se unutar strategija i postupanja prihvataju postojeće socijalne razlike među ljudima kao opravdane i teži se reprodukciji ,nejednakosti koja dovodi i do neravnopravnosti. !ravičnost kod liberalizma se očituje kod principa različito jednakima, odnosno svima jednako što reprodukuje postojeće odnosenejednakosti i neravnopravnosti. !ravičnost kod radikalizma se vraća na prvi slučaj. 5azlikaizmeđu konzervatizma i radikalizma je u tome da kod radikalizma strategija je usmjerena na

smanjivanje društvene nejednakosti, kada je društvena razlika argument za politiku tzv. pozitivnediskriminacije. !redstavnici konzervativne deinicije multikulturalizma zagovaraju principuniverzalne kulture. Kulture se razvijaju od manje razvijenih ka više razvijenim po linearnomkonceptu. Kultur se dijela na više razvijene i manje razvijene. apadnoevropske kultureneevropske kulture posmatraju kao monolitan, homogen blok. Negiraju legitimitet stranih jetzikakao i regionalnih i etničkih dijalekata, te zagovaraju monolingvizam, jedan službeni jezik uupotrebi. agovaraju raznolikost ali prikriveno zagovaraju asimilaciju u univerzalnu kultura,uzrok društvene razlike su vide u neuspješnosti manjina. (matraju da svaki pojedinac možeostvariti ekonomski prosperitet bez obzira kojoj etniji pripada. Neparvedna razdioba moći se javlja sama po sebi i sama po sebi uzrokuje nasilje. 'ultikulturalizam za ove autore je slogan za

promociju esnecijalne politike identiteta a drugi ga proglašavaju za napad na najviša društvenadostignuća evropske civilizacije. a mnoge je multikulturalizam je destruktivna i opasna silakoja izaziva nered u društvu. 8iberalni multikulturalizam, odnosno njegovi predstavnicizagovaraju raznolikost i toleranciju, zalažu se za dierencijalni koncept kulture. (matraju da je jednakost univerzalna a razlika individualna a ne grupna (matraju da su ljudi jednaki bez obzirana rasnu, političku ili kulturnu pripadnost. agovornici liberalnog multikulturalizma smatraju darazlog razlika među ljudima nije u kulturnoj nerazvijenosti vež u različitim socijalnim i

24




obrazovnim mogućnostima. &ermin multikulturalizam upotrebljavaju kako bi označili pluralizamali u analizi zaobilaze njegovu kontekstualizaciju i analizu društveno političke moći. *orba za prevazilaženje društvenih razlika je borba na području kulture, izbjegavaju proturječnost u vezirasa, klasa i polova. Kritički multikulturalizam postavlja zahtjeve za radikalnimrestrzukturiranjem i rekonceptualizacijom odnosa vlasti među različitim kulturnim i etničkim

grupama na globalnoj ravni. dbacuje princip getoizacije koji je povezan sapodređenimzajednicama.

5azlike među kulturama su političke, a ne samo ormalne. Koncept totalnosti se ne smijeodbaciti, nego se totalno mora posmatrati kao struktura naddeterminisana po razlici. 5azlika jeuvijek relacijska i relativna.

ritike teorije multikulturali!ma

6 kritikama multikulturalizma prikazane su zamke ili opasnosti do kojih bi došlo

prilikom sprovođenja njegovih koncepata u praksi. 0ošlo bi, po mišljenju kritičara, do krajnjegkulturnog relativizma koji bi doveo do kulturnog nihilizma, mogućnost getoizacije manjina ilimogućnosti otcjepljenja manjinskih etničkih zajednica. 'anjkavost ovih kritika se ogleda u tomešto ne artikulišu na koji se tip multikulturalizma odnose i u kojoj se ravni kreću. $z različitihupotreba multikulturalizma možemo vidjeti da dolazi do mimoilaženja i suprostavljanja međusamim konceptima multikulturalizma. !ostoje multikulturalizmi a ne multikulturalizam, prematome ne može biti kritika multikulturalizma već kritike različitih tipova multikulturalizma.

ultura je samo alternativni kon+e"t anali!e realnosti

-reška do koje dolazi jeste da se kultura danas shvata kao jedini koncept. na jemoderan i popularan pojam koji se pojavljuje svuda i na svakom mjestu, i često je predstavljenakao krajnji uzrok brojnih razlika među pojedincima. !oima se kao urođena ideja, što dovodi dokulturalizma koji je sličan rasizmu. Kultura nije jedini analitički pojam. !ored ovog pojma poznajemo još i pomjerene alternativne perspektive, ne govorimo samo o kulturnim razlikamanego i o ekonomskim, društvenim i ekonomskim razlikama. -lavni pojam ovdje je 548$K4.'eđutim danas je kultura postala glavni razlog svih razlika među ljudima.

5aklju,ak

'ultikulturalizmu se mora razmišljati na dva načina, odnosno na dvije ravni odnosaG

". 5avan odnosa među sistemima3 kako uređivati međusistemske odnose#. 5avan odnosa unutar samog sistema3 uređivanje odnosa unutar sistema , promišljanje

o državi. vo pitanje predstavlja veći izazov.

ve dvije ravni se ne smiju miješati. Kako unutar političkog sistema sprovesti politikumultikulturalizma na način koji neće rušitiosnovne sistemske principe. vo je moguće izvesti da

25




razmišljamo izvan kulturnog relativizma koji je koncipiran na međusistemskoj a ne unutar sistemskoj ravni, kada razliku možemo razumjeti, dopustiti je ali nije nužno da se s njom islažemo i da je usvojimo pošto imamo pravo na svoje vrijednosti za koje znamo da su relativne.5azlika nije cilj već argument, ne postoji društvo bez ralika i uviojek će biti razlike koje sunepomirljive. &o univerzalno sidrište je za zakone koji su garant pravičnosti i jednakosti svih

pojedinaca unutar grupe. (ve artikulisane zajedničke vrijednosti, obuhvaćene zakonom moraju biti relativno apsolutne. 'ultikulturalizam koji bi garantirao pravičnost za pojedince, mnjine ivećinu nijednu kulturu nebi stavljao iznad zakona. -ranice multikulturalizma unutar sistemareguliše zakon, i on može dozvoliti određene kulturne prakse kroz legalne postupke. Kulturne prakse mogu biti tretirane kao posebne samo kada ih zakon kao takve prepozna zakon.'ultikulturalizam se zasniva na ideji socijalne pravičnosti. *ez obzira na političku i društvenurealnost on traži način da se svim ljudima obezbijedu prijatno životno okruženje. !rvo je biousredotočen na migracijske sadržaje zatim se kritički tip multikulturalizma raširio na ostale pripadnike ranjivih grupa šreko granica koncepta etničkih manjina. 5avnomjerna podjela

društvene i političke moći i smanjenje diskriminacije je osnovni cilj multikulturalizma. 0anasova ideja u zemljama članicama %6 nije najbolje prihvaćena, protivnici ovoga su sve moćniji,dok je %vropa izrazito heterogena, raznolika i zbog starenja stanovništva potrebni su joj novistanovnici. 0a li je moguće uvoziti samo radnike a ne i ljude/ %vropa će morati odgovoriti na pitanje da li ljudima koji su joj potrebni kao radna snaga prizna da su ljudi i na koji će im načindozvoliti da žive dostojan život bez diskriminacije i nasilja. 0a li će to nazvati multikulturalizam, pluralizam, integracija ili inkluzija potpuno je nevažno.

FENOMENOLO7IA RELI7IEFILOZOFISKI VIDIK RELI7IE

a razliku od svih drugih sociologija religije, enomenologijska sociologija religije jasnootkriva svoje prisne odnose sa ilozoijom. (ada ćemo prikazati ona ilozoska učenja koja su presudno uticala na stvaranje i ustrojavanje današnje enomenologije religije kao i na sociologijureligije. Ailozoijska enomenologija je proizvod našeg stoljeća, a uz sve to njezino ime se javljamnogo ranije. &ako su njeno ime već koristili Kant, =egel, von =artmann. !rve zametkeenomenološke problematike u današenjem određenu susrećemo tek kod 0ilthe>a. Njegova

zasluga je u tome u tome što je dosljednjom razložnošću uspio odbraniti autonomiju duhovnihznanosti. Kao odgovor na evolucionistički pozitivizam on uvodi bitno razlikovanje između prirodnih znanosti i duhovnih znanosti. &o će mu poslužiti da na djelotvoran način opovrgnesredišnju pozitivističku kategoriju tumačenja3 rkleren i uzvisi kategoriju raumijevanja3+erstehen. 0ilthe> odbacje asocijativnu teoriju i genetičku psihologiju koje su bile u korijenusvih evolucionističkih objašnjenja podrijetla religije i navješta mogućnost utemeljenjadeskriptivne i analitičke psihologije.

26




!remda su zasluge 0ilthe>a neosporne, ipak je na konačno oblikovanje enomenologijereligije najodlučnije djelovao =usserl. Njegova pozicija je isključivo ilozoijska.Aenomenologija se prvotno pojavila kao metod istraživanja, način da se postave prava pitanja i briga za određivanje putokaza znanstvenom mišljenju. !oslije je međutim pokušala riješitinajvažnija pitanja čovjekove egzistencije. Ietiri ključne teme enomenologije suG intencionalnost

spoznaje, povratak neposrednome, transcedentalna redukcija i svijet života ili 8ebensEelt. Na početku svake spoznaje metodički stoji sumnja. 0a bi neposredno dostigao intencionalni predmet, duh mora nadići sustav simbola, znanstvene teorije, psihologijska tumačenja imetaizičke spekulacije. ato enomenologija odbija biti oblik empirizma ili pozitivizma.=usserl daje ime eidetska intuicija i eidetska redukcija, jer ljudski dh upravo po njima zamjećuje bit stvari3eidos3u neposrednu i jednostavnu uvidu, pošto je prethodno otklonio zapreke uspoznaji. n stavlja svijet 11unutar zagrada11 sto označava izrazom epochs. Aenomenolozi nastojedeideologizirati čovjekovo narodno stajalište i dostići stanje transcedentalne svijesti, dotičnoonaj izvorni i čisti ego cogito, od kojeg uostalom sve i počinje. !oznato je da se =usserl nikad

nije teorijski bavio problemima religije i etike, nego je to pokušao nadoknaditi njegov učenik 'aC (cheler, koji je enomenološku metodu proširio i primjenio na područje svetoga. (toga jenjegov utjecaj na suvremene smjerove enomenologije religije također uočljiv. n provodidosljednu enomenološku analizu vjerskih iskaza i traži da se religijski enomeni puste da govoresami za sebe, onako kako se očituju u neposrednom iskustvu. a (chelera enomenologija idemnogo iznad ilozoije i teologije. 6 novije doba zapaža se sve veći oslon enomenologijereligije na ilozoijsku hermenautiku. 0ovoljno je pri tome spomenuti međusobne misaone sveze%lijadea i 5icoeura, koji su se proširili na sve predstavnike enomenologijske škole u ?hicagu.

RELI7ISKI VIDIK FENOMENOLO7IE

'nogo vremena prije pojave ilozoijske enomenologije rodila se religijska enomenologija početkom "@ st. 6 djelu 'einersa koji obavlja razdiobu povijesnog materijala po religijskimtipovima3etišizam, kult mrtvih, astrolatrija, idolatrija, post3nastojeći da otkrije što je njimaistinski religiozno, a što nije. 0e la (aussaje prvi će upotrijebiti izraz enomenologija religije udanašnjem smislu riječi. !rema njemu njen zadatak je da otkrije bit religije, a onda njenaizvanska očitovanja. Najugledniji predstavnik enomenologije religije je -. 2an der 8eeuE. 5iječenomenologija potiče od grčke riječi phainomenon što doslovce znači ono što se pokazuje ili

očituje. &a tvrdnja uključuje J posljediceG". 0a ima nešto#. 0a se to nešto pojavljujeJ. 0a postaje enomen upravo po tome što se pojavljuje.

27




Aenomenologija religije je sustavni razgovor o onome što se pojavljuje u obzoru svetoga. 2ander 8eeuE nastoji osloboditi u povijesnim i društvenim danostima bit svega onog što je zaistareligiozno. ato svaki sakralni enomen prolazi kroz J razvojna stupnjaG

3kao nešto relativno skriveno,

3što se postupno otkriva

3i da bi na kraju postalo prozirno i dostiglo savršenu shvatljivost

(redišnje mjesto u enomenologiji religije pripada kategoriji značenja, jer se podjednakoodnosi na religiozna čovjeka i na religijski predmet njegove spoznaje. $z religiološke škole u'arburgu =eiler nastavlja zastupati ilozoijsku tradiciju van der 8eeuEa i ponavljati njegoveključne religijske motive. Kristensen proširuje značenje intencionalnosti i tvrdi da se nitko nemože baviti znanošću religijama ako sam nije dovoljno duboko i iskreno religiozan. Naizgledčvrst sklop metode i učenja u enomenologiji religije ubrzo se počeo klimati i pucati. 0vije

teorijske težnje su stvorile dubok rascjepG

3jedna koja je tražila više ilozosko opravdanje religije i

3druga koja je nastojala istražiti povijesne danosti religije.

(pomenutim rascjepom na ilozoijsku i povijesnu enomenologiju otvoren je put zastavaranje nove škole u postojećoj enomenologiji religije. Najugledniji predstavnik te škole jeDidengren koji je začetnik neopozitivstičke enomenologije i ta empirijska enomenologijareligije želi ostati izvan ilozoijskih polemika, zadržavši čisto iskustveno obilježje. &o jezapravo obična povijest religija razvrstana po tematskih cjelinama i podjelamaGpanteizam, politeizam, monoteizam, mit, obred itd. Na talijanskom jezičnom području !ettazzoni je odlučioda rehabilitira enomenologiju religije koju je podijelio u dvije grane i to povijest ienomenologiju. %liade u istraživanju religije zove u pomoć tri disciplineG povijest3koja skupljasakralnu građu, enomenologiju3koja zajedno sa morologijom sređuje tu građu, i na krajuhermeneutika3 koja proniče u narav religijskih pojava i odgoneta njihova značenja. &akozamišljenja enomenologija u stvari sintetizira religijske vidike i tumači poruke svetog.

SOCIOLO7ISKI VIDIK FENOMENOLO7IE

Aenomenologijska sociologija je znanost novijeg doba. &eme su joj raznovrsneG struktureu sivjetu života, identite, socijalizacija, institucionalizacija itd. 6 socijalnoj enomenologijiznačajno mjesto zauzima (chutz koji je mnoge sadržaje ilozoijske enomenologije prenio nasocijalno područje, 8ie3Dorld je isto što i kod =usserla 8ebensEelt. Nitko se od savremenihsociologa religije nije toliko bavio problemima metode i epistemologije znanosti koliko je todugo i sustavno činio Dach. !redmet sociologije religije jest proučavanje uticaja religijskih

28




sustava na društvo i u isti mah uticaj društva na religijske sustave. (ociologiju religije očekujezadatak da istraži društveno značenje oblika iskazivanja iskustva svetogaGmitove, simbole,religijska učenja, molitve, obrede itd. Nijedno proučavanje društvenog podrijetla religije ne možezanemariti važnost ideje svetoga, jer ona iznutra oživljava svako društveno očitovanje religije.0rugim riječima kazano, najprije dolazi religiozno iskustvo, a tek onda njegovo vanjsko

iskazivanje.

K"ira&$e *: ra-a $e -!*%$e& i "3*a%& a '*a= .a&$i*a&$e i "ra*%$e&$e - ra-a'=ri"t $e 'tr: !a<ra&$e& Pri=a! te='t*a 'e &e '.i$e =ri'titi '%<i *ara&$a i

"re"i'i*a&$a *e 'a. =a ".&i .ateri$a% !a "ri"re. i'"ita

Prire)i*a+i

islam i savremeni svijet - [prikaz tekstova]

Documents