1

2

@IVOT PRIJE RASPEÆA

PRE@IVLJAVANJE SA RASPEÆA

@IVOT POSLIJE RASPEÆA

GROB ISUSA/ISA a.s. U KAŠMIRU

Sarajevo, februar 2009.

ISUS/ISA a.s.,PONIZNI BO@IJI POSLANIK

(Prevela: Fahrija Avdiæ)

(Na naslovnoj strani: slika kuæe u kojoj se nalazi grob Isusa/Isa, a.s., u

Srinagaru, Ka{mir, Indija)

3

“Sva hvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova; miri blagoslov neka su na Njegovog vjerovjesnikaMuhammeda, s.a.v.s., i na cijelo njegovo potomstvo iashabe.”

ISUS/ISA A.S. PONIZNI BO@IJI POSLANIK

Ahmadi muslimani imaju jedinstveno vjerovanje da je Isus (Isa a.s.)pre‘ivio raspeæe i putovao prema Indiji da nastavi svoju slu‘bu meðuizgubljenim plemenima Israela. Uz to, mi tvrdimo da je njegov grob sanjegovim tijelom nedavno bio ponovo otkriven u Indiji, gdje se i danasmo‘e vidjeti. Ahmadi muslimani takoðer tvrde i dokazuju, da je ovovjerovanje poduprto ne samo Èasnim Kur’anom i govorom Èasnog Poslanikas.a.v.s., nego èak samom Biblijom.

@IVOT PRIJE RASPEÆAAhmadi muslimani vjeruju da je Isa a.s. (Isus) bio Bo‘iji poslanik roðen

od djevice Merjeme i da je bio Mesija Isareliæana kako je pretskazano odMusaa a.s.

Djevicin porod: Èudo njegovog roðenja je potvrðeno Èasnim Kur’anom.

Merjema – bogobojazni Bo‘iji rob

Èasni Kur’an potvrðuje djevicin porod Isaa, i pobija navod da Merjemanije bila pobo‘na i da je njen porod bio nezakonit. Kur’an navodi izjavuMerjeme meleku:

Ona je rekla: “Kako ja mogu imati sina kad me nijedan muškarac nijedotakao, niti sam bila neèasna?’’ (19:21)

4

Povrh toga, zbog njene pobo‘nosti je sura 19 u Kur’anu dobila ime ponjoj, i svi pobo‘ni muslimani su usporeðeni s njom.

Vrlo rijedak fenomen

Djevicin porod Isaa je bilo èudo, nema sumnje. No, prema Ahmadijamišljenju, èuda uvijek rade u skladu sa Bo‘ijim zakonima, bez obzira kolikoje naše razumijevanje ovih zakona ogranièeno. Moderna nauka je tek poèelada prouèava ovaj rijetki fenomen.

Na primejer, kod ni‘ih vrsta ‘ivotinja bili su dokumentovani rijetkiprimjeri poroda djevice, koji predstavljaju potpuno iznenaðenje za zoologe.Èak postoje izvještaji – premda razasuti – o ljudskom zaèeæu bez oca.

Naravno, istra‘ivanje se nastavlja i spominjanje ovih fenomena je ovdjedato samo da poka‘e da ono što je jedanput bilo smatrano nemoguæimmo‘e zaista biti vjerovatno (i uvjerljivo).

Njegova èuda: Znak njegove istinitosti, kao mnogih drugih Bo‘ijihposlanika.

Èuda Isaa (Isusa) u Èasnom Kur’anu

Èasni Kur’an navodi nekoliko èuda Isaa (Isusa), ukljuèujuæi njegovusposobnost da stvori ptice, da izlijeèi bolesti ukljuèujuæi sljepilo i podignemrtve u ‘ivot:

“I on æe biti poslanik sinovima Israilovim (sa ovom porukom): ’Ja vamdolazim sa znakom od vašeg Gospodara, napravit æu vam od ilovaèenešto poput ptice, onda æu udahnuti u to i to æe Bo`ijom naredbompostati ptica (duhovna ptica); i izlijeèit æu od roðenja slijepog i gubavog,i o`ivjet æu (duhovno) mrtvog, po Allahovoj odredbi; i obavijestit æu vaso onom što æete jesti i što æete skupljati u kuæama svojim. Sigurno je utome jedan veliki znak za vas, ako ste vjernici.” (Kur’an 3:50)

Ahmadi muslimani interpretiraju metaforièki ove posebne znakove. Ljudikoji su prihvatili Isaa (Isusa) vinuli su se (bili su uzvišeni) visoko kao pticeu duhovnom nebu iznad ovosvejtskih, niskih stvari. Slièno u metaforièkomsmislu, on je vraæao vid duhovno slijepim i ‘ivot duhovno mrtvim.

Isus je lièno nazvao neprijatelje njegovog doba ’slijepim’ zbog njihovelicemjerne prirode u stvarima vjere (Matej 23:26). Sama priroda njegovihrijeèi o lijeèenju saopæava duhovnu promjenu, ne fizièku. Treba takoðer dazapamtimo da je Isus govorio u parabolama, kao što je popularna izreka:’pusti mrtve nek ukopavaju svoje mrtvace.’ (Matija 8:22).

Èasni Kur’an takoðer opisuje nevjernike gluhim, nijemim i slijepim:

“Oni su gluhi, nijemi i slijepi; zato se neæe povratiti (Pravom putu)”(Kur’an 2:19)

5

i Èasni Poslanik s.a.v.s. im je ponudio ’`ivot’ i o`ivio ih iz takve smrti:

“O vi koji vjerujete! Odazovite se Allahu i poslaniku kad vas poziva davam dadne ‘ivot”, (Kur’an 8:25)

Doslovne interpretacije

Zaista je teško insistirati na doslovnom interpretiranju svih èuda Biblije.Vjerodostojni Harperov komentar Biblije ide èak tako daleko da preporuèujeda èuda koja slijede koja se odnose na o‘ivljavanje budu zanemarena.

“Grobovi se otvoriše, te uskrsnuše mnoga tjelesa pravednika što bijahuumrli (bila su uzdignuta u ̀ ivot). Oni izaðoše iz grobova, i poslije Isusovauskrsnuæa, doðoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.” (Matej 27: 52-53).

Hazreti Mirza Ghulam Ahmad objašnjava o znaèaju ovih ajeta u svojojznamenitoj knjizi, Isus u Indiji. On objašnjava da Biblija zapravo navodidetalje duhovne vizije. A u jeziku vizije, ako bilo ko vidi ’da su mrtvi izašliiz grobova i krenuli svojim kuæama, interpretacija je da æe zatvorenik bitiosloboðen iz svojih okova, i da æe biti izbavljen iz ruku svojih progonitelja.’Uzgredno, ova interpretacija je takoðer potvrðena knjigom GustavusaMillera, “10,000 interpretacija snova”.

Ironièno je da æe, dok su kršæanski uèenjaci savjetovali protiv izvlaèenjabilo kakve vrijednosti iz odreðenih izreka Biblije, musliman, koji je tvrdioda je Obeæani Mesija, doæi u poziciju da brani Biblije rasvjetljavajuæi nekeod metaforièkih ljepota koje ona sadr‘i.

Èuda i bo‘anstvo

Nadalje, treba da zapamtimo da je Elijah takoðer bio vraæen u ‘ivot(Prva knjiga kraljeva, 17:19-22). Zbog toga je teško je napraviti argumento bo‘anstvu Isaa/Isusa, ukoliko se Elijas takoðer ne smatra bo‘anstvom.Argument da je Isa napravio èuda svojom vlastitom moæi, dok je Bogdjelovao preko Elijaha, je opovrgnuto samim Novim Zavjetom. Djelaapostolska (2:22) ka‘u: ’Israelci, èujte ove rijeèi: Bog je pred vama potvrdioIsusa Nazareæanina moænim djelima i èudesnim znacima koje, kako i samiznate, Bog uèini po njemu meðu vama.’

Sin Bo‘iji: Isus je upotrebljavao ovu metaforu za sve vjernike, ne samo zasebe.

Termin ’Sin Bo`iji’

Dok je termin ’Sin Bo`iji’ bio korišten za Isusa, treba da primite do znanjada je Bog koristio ovu titulu za mnoge od Svojih odabranika.

6

Na primjer, Bog u Starom Zavjetu upuæuje na Davuda:

“Obznanjujem odluku GOSPODARA: Gospodar mi reèe: ’Ti si sin moj,danas te rodih.” (Psalam II, 2:7)

(Uz dati prijevod, nova internacionalna verzija tvrdi da fraza ’rodih te’ takoðermo`e biti prevedena kao ’postadoh tvoj Otac’.)

Osim toga, u porodiènom stablu u Novom Zavjetu, Adam je unesen upopis kao ’Sin Bo`iji’ (Luka 3:38). Zapravo, neki mo`da obrazla`u da jeAdam mogao imati veæe pravo nad ’Sinovstvom Bo`ijim’ zato što, za razlikuod Isusa, on nije imao ni zemaljskog oca ni majke.

S ciljem da izmirimo ove navode kao i mnoge druge, nerazumno jezakljuèiti, da nije neophodno da Biblijska upotreba termina ’Sin Bo`iji’ukljuèuje doslovno ’Sinovstvo Bo`ije’ nego umjesto toga metaforièko.

Priroda Isaa/Isus

Ovo metaforièko razumijevanje je poduprto Isusovim vlastitim rijeèimai djelima. Poznato je da je Isus bio zauzet u mnogim ljudskim pobo‘nimaktivnostima kao što su post i molitve. No, mo‘da je najznaèajnija evidencijada je Isus tvrdio da on nema znanja o buduænosti zato što, kako je tvrdio,samo Otac posjeduje savršeno znanje. (Marko 13:32).

Ovo je pogotovu znaèajno pošto kršæansko naèelo smatra da je Isusovapriroda ’hypostatic jedinstvo’ (koje se odnosi na osobe Trojstva). To jest,da je on bio ’potpuno bo`anstvo’ i ’potpuni èovjek’ u isto vrijeme. Ako jeovo istina, onda on ni u koje vrijeme nije trebao negirati svoje vlastitosveznanje.

Ova, u dodatak drugim filozofskim razmatranjima, vode nas da ispitamobiblijski termin ’Sin Bo`iji’ i njegovu doslovnu primjenu na Isusa.

Njegova misija: Ogranièena na dvanaest plemena Israela, ne na cijeli svijet.

Ovce Israela

Geografski djelokrug Isusove misije je bio ogranièen tamo gdje suIsraeliæani ‘ivjeli. Isus je èak rekao:

“Ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma Israelova.” (Matej15:24).

Israeliæani su slijedili Tevrat, i Isus je došao da o‘ivi istinski duh Tevratau srcima Israeliæana i razjasni bilo kakva pogrešna shvatanja. On je biosljedbenik Musaa i nije promijenio ili odbio Musaov zakon. Novi Zavjettvrdi da je Isus došao samo da ostvari Zakon a ne da ga ukine. (Matej 5:17)

7

Izgubljena plemena u Afganistanu

Od dvanaest plemena Isaraela, samo su dva ostala u svojoj domovini.Preostalih deset plemena su postali poznati kao izgubljena plemena iliizgubljene ovce Israela, pošto se nikada nisu vratili kuæi. Veæina ovih plemenase smjestila u Afganistanu, sjevernoj Indiji, i èak u Kini. Zbog toga, postojidobar dio dokaza koji pokazuje da su stanoviti narodi Afganistana, Indije iokolnih oblasti, Israelskog nasljeða. Ovo je bazirano na njihovim vlastitimpisanim predanjima, fizièkim izrazima, jeziku, folkloru, spomenicima iobièajima. Veæina èak sebe naziva ’bani Israel’ ili ’djeca Israela.’

PRE@IVLJAVANJE SA RASPE]A

Ahmadi muslimani tvrde da je Isus/Isa a.s. pre‘ivio raspeæe zato što jebio skinut sa kri‘a u stanju nesvjesti – ne smrti.

Znak Junuza: Isus je pretskazao da æe pre‘ivjeti upravo kao što je Junuz.

Najveæe èudo Isus/Isaa

Isus je pretskazao da æe njegova sudbina biti kao i poslanika Junuza.

Isus je rekao:

“Znak tra`i pokvaren i preljubnièki naraštaj, ali mu se neæe dati drugiznak osim znaka – Jona proroka. Kako je Jona bio u utrobi morskenemani tri dana i tri noæi, tako æe i Sin Èovjeèiji proboraviti u kriluzemlje tri dana i tri noæi.” (Matej 12:39, 40)

Pre‘ivljavanje – Neo‘ivljavanje

Znak Junuza je naveden u Bibliji:

“Gospodar je obezbjedio da velika riba proguta Junuza, i Junuz je biounutar ribe tri dana i tri noæi. ’Iz utrobe riblje stade Jona molitiGospodara, Boga svojega. On reèe: Iz nevolje svoje zavapih Gospodaru,i On me usliša; iz utrobe podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas.” (Jona2:2, 3)

Znak dat Junuzom Ninevitima bio je da je on bio spašen od sigurnesmrti. On je ostao jedan period vremena u opasnosti, ali se na kraju oporavio.On je ‘iv otišao u trbuh ribe, ostao je ‘iv danima, i izašao ‘iv.

Ista sudbina je bila pretskazana Isusu. On æe uæi ‘iv u grobnicu, ostat æe‘iv danima i izaæi æe ‘iv. Ako je Isus umro, onda ne bi bilo sliènosti saJunuzom.

Prièa o Junuzu je prièa o pre‘ivljavanju – ne o o‘ivljavanju.

8

Molitva u Gethsemane: On je molio da bude spašen od smrti na kri‘u.

Molitva u bašèi

Kad je izgledalo da nema nikavog puta da izbjegne zle planove Jevrejada ga razapnu, Isus je svesrdno molio ’da otkloni èašu’ smrti na kri`u (Marko14:36).

Isus je imao punu sigurnost da æe njegove molitve u bašèi Gethsemanebiti primljene jer je sam rekao uèenicima:

“Sve što s vjerom zamolite, dobit æete.” (Matej 21:22).

“Molite, i dat æe vam se! Tra`ite, i naæi æete. Kucajte, i otvorit æe vam se!Jer svaki koji moli, prima; tko tra`i, nalazi, i tko kuca, otvara mu se.Ili, ima li tko meðu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha,pru`io kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pru`io mu zmiju?” (Matej7:7-10)

Bog je primio njegovu molitvu

Molitva u bašèi Gethsemane je bila krajnje va‘na i velika molitva koju jeIsus èinio i pravo je ‘ivo slikovito opisana u Gospelima. Nezamislivo je daova molitva nije stigla Bo‘ije prijestolje, pogotovu pošto je Isus poduèavaosvoje uèenike o moæi molitve.

Zaista mi ne trebamo nagaðati. Gospeli daju evidenciju da je njegovamolitva bila primljena.

Gospel Luka tvrdi da je anðel došao s neba ’ohrabrujuæi ga’ (Luka 22:43).Ovo ukazuje na to da je Bog èuo njegovu usrdnu molitvu.

Poslije ove molitve u bašèi, kad je Isus bio uhvaæen, jedan od njegovihsljedbenika je izvukao maè, udario slugu visokog sveštenika i odsjekao muuho. Isus ga je strogo ukorio i rekao:

“Svi koji se maèa hvataju od maèa ginu. Ili misliš da ne mogu zamolitiOca svog da mi u ovaj èas pošalje više od dvanaest legija anðela (da naszaštite, i on æe ih trenutno poslati).” (Matej 26:52-53)

Ovo pokazuje da je Isus sada bio u savršenom zadovoljenju da je njegovamolitva bila primljena i sve je sada moglo biti ostavljeno u rukama Bo‘ijim,bez potrebe za aktivnu samoodbranu.

Konaèno, kad je smrt izgledala neminovna i on bio u patnji na kri‘u,plakao je: ’Eli Eli! Lema sabakthani’ (Bo‘e moj, Bo‘e moj! Zašto si me ostavio?)(Matej 27:46), zato što nije oèekivao da æe stvari doæi do ovoga. On je upotpunosti vjerovao da æe ova molitva biti primljena.

9

Pilatova zavjera: Uvjeren u njegovu nevinost

Zamjetljivo je svjedoèenje u Novom zavjetu da je Pontius pilat vjerovaoda je Isus nevin i nije ‘elio da bude pogubljen. Jedan od utjecaja (za njegovoubjeðenje) je bio san pilatove ‘ene ubjeðujuæi je o Isusovoj nevinosti, iporuka koju je ona poslala pilatu bila je: ’Nemoj se nikako miješati u stvartog pravednika.’ (Matej 27:19).

Pilat je na kraju pristao na zahtjev Jevreja da Isus bude razapet, kad jebuka postajala sve veæa. Meðutim, on je onda tra‘io posudu s vodom ioprao svoje ruke pred svjetinom i rekao: ’Nevin sam od krvi ovog pravednika.To je vaša stvar!’ (Matej 27:24).

Plan da spasi Isaa

Analiza Gospela jasno otkriva da je Pilat bio zainteresovan za spašavanjeIsaovog ‘ivota koliko je najviše mogao dok je nastojao da odr‘i slu‘benoprovoðenje procedure kako mu je nareðeno Rimskim zakonom. Mo‘etezapaziti tri glavne taèke:

· On je postavio raspeæe dan prije subote, pošto Jevrejski zakon posebnozabranjuje da tijela vise na kri‘u do poèetka subote. Nema izgleda da smrtuslijedi u toku 6 sati (vidi ’kratko vrijeme’).

· Kad je došlo vrijeme da se Isus ukloni i dvojica drugih sa kri‘a, Jevrejisu tra‘ili od Pilata da polome noge Isusa (Ivan 19:31). Meðutim,cenzuristièko postupanje na pilatovu naredbu nije slomilo noge Isusa (Ivan19:33). I zato što je preduzeo ove mjere prdostro‘nosti Pilat je bio iznenaðenkad mu je bilo reèeno da je Isus ’veæ umro’ (Marko 15:44).

· Rimski protokol je bio da tijelo le‘i na tlu raspeæa i bude izvrgnutookolnostima i ‘ivotinjama. Meðutim Pilat je dozvolio da se dogodi neštosasvim zanimljivo, što je odstupalo od standardne prakse. On je dozvolioda Isus bude predan Isusovim prijateljima, ne njegovim neprijateljima.

Nepolomljene noge: Ovo bi vodilo smrti disajnom iscrpljenošæu.

Spašen od smrtnog zadaha

Poslije Isusove pretpostavljene ’smrti’ na kri`u, rimski vojnik je napravioodluku da ne polomi noge Isusu dok je na kri`u. Ova epizoda je ispunilapretskazanje i nije bila bez znaèenja.

Gospel Ivan (19:36) nam govori da je Pismo bilo ispunjeno (baziranona Psalmi 34:20, 21) – ni jedna (kost) mu se neæe polomiti. Rimski vojnik senije trudio da polomi noge Isusa da ubrza smrt, jer je mislio da je on veæ

10

mrtav. Slamanje kostiju bi bilo razorno zbog teške traume gubljenja krvi iusljed toga šoka smanjene kolièine protoka krvi slamanjem jedne od velikihkostiju u tijelu, goljenice, u svakoj nozi.

Biblijska pozornost na neslamanje nogu mo‘e samo biti znaèajna ako jetijelo bilo ‘ivo – to je bezznaèajna stvar za smrtno tijelo. Iscrpnije shvatanjePsalmi 34, stihovi 20 i 21 to podvlaèi:

“Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Gospodar od svih izbavlja. (Onnjih štiti od povrede) On èuva sve kosti njegove: ni jedna mu se neæeslomiti.”

Krv i voda: Potekli su iz probodene rane, znak kucanja srca.

Smrtna tijela ne krvare

Va‘an dio informacije je spomenut u Gospelu Ivan koji podupire stajališteda Isus nije umro na kri‘u:

“Jedan od vojnika kopljem probode (Isusov) bok, pa odmah poteèe krv ivoda.” (Ivan 19:34)

Izbijanja krvi je znak neošteæene cirkulacije, da je koplje povrijedilo ar-teriole. Zapazite rijeèi ’odmah potekla’, koje podrazumijevaju krvni pritisak.’Voda’ je vjerovatno bila pleuralana teènost, prisutna izmeðu rebrene krletkei pluæa.

Pošto krv ne izbija iz mrtvih tijela, navedena izreka nije predstavljalaproblem bar jednom crkvenom ocu, Origenu. U njegovim tumaèenjimaIvana 19:34, on je priznao da se krv zgrušava poslije smrti, no da je istekkrvi u ovom sluèaju èinilo èudo i zato nije trebalo objašnjene. (Contra Celsus,od Origena, prevedeno od H. Chadwick).

Probod koplja u bok Isusu nije predstavljalo vrstu konaènog zadaha,nego jednu vrstu grubog (i zapravo neispravnog) pokazivaèa da li se smrtdogodila. Da je namjera bila da ubije, vojnik bi probio u prednju stranugrudi da rani srce. Meðutim, u ovom sluèaju èovjek nije bio na kri‘u dovoljnodugo vremena, smrt je èesto bila izazvana slamanjem nogu, kao što je bilouraðeno sa ljudima koji su visili skupa uz Isusa.

Odustajanje od protokola

Treba istaæi da je svjedoèanstvo Gospela nedosljedno o naredniku(Rimske armije) koji je ‘elio da osigura smrt Isusa. S jedne strane, on jevidio da je Isus bio ’veæ mrtav’ tako da se nije trudio da polomi njegovenoge (vidi ’Nepolomljene noge’) protivno zahtjevu Jevreja da zbog Subote

11

po‘uri njegovu smrt slamanjem kostiju (Ivan 19:31) što je bio standardniprotokol. S druge strane narednik je probo Isusov bok. Je li ovo bilo uèinjenoda izazove smrt ako nije bio siguran u to? Ako je to tako, zašto njegovekosti takoðer nisu bile slomljene što je bio pravilo, brutalan metod? Kakoda ne mo‘emo pretpostaviti (ili uzeti za sigurno) da su tamo bili nekielementi simpatije bar od nekih Rimljana, poèinjuæi od Pilata na vrhu (vidi’Pilatova zavjera’) i iduæi ni‘e lancem nareðivanja?

Navedeno je da su rimski krvnici bili hladni, prosti i ‘edni krvi, vješti,upuæeni u umijeæu stavljanja ljudi na smrt. Ne samo da imamo nekunestalnost u postupcima potkrijepljenim dokazima na strani narednika,nego takoðer imamo na izgled vrlo saosjeæajnog Rimskog slu‘benika i èaknajbli‘eg sljedbenika Isusa, kao što je ocijenjeno njegovim rijeèima kad jegledao na kri‘ kad je Isus navodno umro: ’Uistinu ovaj èovjek je bio SinBo‘iji.’ (Marko 15.39).

Kratko trajanje: Smrt na kri‘u je predviðena da traje danima, ne satima.

Smrt raspeæem traje danima

Kad su vijesti o navodnoj smrti Isusa stigle do Pilata, on je bio iznenaðenna saznanje da je Isus umro tako brzo (Marko 15:44). Njegovo svjedoèenjeje krajnje va‘no i objelodanjujuæe. Ovdje je bio èovjek koji je u svoje vrijemevjerovatno najviše znao o prirodi kazne raspeæa i vjerovatno vršio du‘nostnad mnogim takvim raspeæima.

Premda su mnogi detalji raspeæa bili izgubljeni krajem Rimske imperije,ima obilje zabilješki da poka‘u da je trebalo bar dva ili tri dana da ovaposebna kazna ubije osobu. Na primjer, dobro svjedoèanstvo dolazi odhistorièara Flavius Josephusa u prvom stoljeæu A.D. koji je opisao one kojisu pre‘ivjeli raspeæa. Pisac Plutarch (c 75 A.D.) spominje neke pojedincekoji su pre‘ivjeli do deset dana na kri‘u.

Rijeènik Nove Biblije je takoðer na osnovu historijskih èinjenica raspeæazakljuèio da je ’smrt ovim metodom bila èesto pravo oduljena, rijetko nastajuæiprije tridesetšest sati, i u nekim prilikama je trajala èak do devet dana’ (1962,Intervssity Press, stranica 282).

Ljekovite trave: Korištene za lijeèenje ‘ivih – ne za balzamovanje mrtvih.

Aloja i mirisna smola

Poslije raspeæa, tijelo Isusa je došlo u ruke njegovih uèenika Josipa izArimateje i Nikodema.

12

Gospel Ivan izvještava o tome da je Nikodem donio mirisnu smole ialoje ’oko sto litara’ (Ivan 19:39). Ove trave, pogotovu trave aloje, smatrajuse ljekovitim i privijane su na rane. Ona je naširoko bila korištena u mnogimstarim kulturama i èak se i danas koristi da ubla`i otvorene rane. Rimskiljekar Pedanius Dioscrorides (c 75 B.C.) je preporuèivao aloju za (previjanje)rane i za ko`na stanja. Mentor Aleksandra Velikog, ubijedio ga je da osvojiostrvo Socotra da ubire trave aloje za lijeèenje ranjenih vojnika.

Zanimljivo je da je ud‘benik medicine, srednjovjekovna bliska istoènjaèkaklasika, nazvana Canonik (popis) Medicine od Avicene spomenula lijeknazvan Marhami Isa (Isaov lijek).

Njegovo poricanje: Da on nije utvara (duh), otkrivajuæi svoje rane on jetra‘io hranu

Ranjen, ali ‘iv

Poslije raspeæa, Isus je došao pod brigu svojih predanih sljedbenika kojisu ga donijeli u prostranu grobnicu.

Ako je èovjek pre‘ivio smrtnu kaznu, mi bi za takvu osobu oèekivali dapoka‘e jasan dokaz rana. Mi bi od njega oèekivali da se ne istièe i da seudalji od mjesta raspeæa, pošto mo‘e postojati moguænost da ga ponovouhapse. Da njegovi sljedbenici pokazuju strah zbog brige za svog uèitelja.

Svjedoèanstvo Gospela upravo vodi tom zakljuèku.

Isus pokazuje svoje rane Tomu (Ivan 20:25-27), pokazujuæi da on nijeimao nadprirodno, ponovo o‘ivljeno tijelo, nego tijelo bolesnika.

On je ‘urno otputovao sa podruèja raspeæa i odabrao da sretne samosvoje nabli‘e sljedbenike:

“Idite i javite mojoj braæi da idu u Galileju. Ondje æe me vidjeti.” (Matej28:10)

Sljedbenici Isusa su se toliko bojali da su odluèili da nikome ne ka‘uništa (o njegovom iskrsavanju iz grobnice) (Marko 16:8).

Ni jedanput se Isus nije pojavio pred svojim progoniteljima ili lutao krozcentar Jerusalima tra‘eæi od ljudi da ga sada prihvate kao uskrsnulog Mesijukoji je okajao (platio) za njihove grijehe.

Sve što mi imamo je èovjek u svom ovozemaljskom tijelu od mesa ikostiju (Luka 24:39) koji je podnio muku gladi (Luka 24:41) i ostao izvansredišta pa‘nje. U ubjeðivanju svojih uèenika da ima isto ranjeno tijelo, onje pokazivao da nikada nije umro jer ga je Bog spasio muke kao što seJunuz pomolio ‘iv iz ribe (vidi ’Znak Junuza’).

13

@IVOT POSLIJE RASPEÆA

Poslije pre‘ivljavanja, Isus je putovao daleko èak do Kašmira, Indija, ipropovijedao izgubljenim plemenima Isarela. Njegov se grob mo‘e naæitamo do ovog dana.

Naðena izgubljena plemena: On je otišao prema Indiji u potrazi zaizgubljenim plemenima.

Preko Eufrata

Predanje jevrejske historije i Biblijski tekstovi su ovaj semitski narodpodijelili u dvanaest plemena. U vrijeme Isusa, samo su dva plemenabila u oblasti gdje je Isus propovijedao, dok je mjesto stanovanjapreostalih deset uvijek bilo zagonetka.

Historièar drugog stoljeæa Josephus je u svojoj knjizi Drevnosti Jevrejanapisao da je deset plemena bilo ’preko Eufrata’ u njegovo doba, istoènood sadašnjeg Iraka i da su se u Perzijskoj imperiji tog vremena koja seprotegla u Indiju.

Takoðer je istaknuto da su dokumenti rane crkvene historije našli dau Indiji postoje Gospeli na hibru jeziku, što takoðer potvrðuje Israeliæaneu Indiji. Sveti Jerome (c 400 A.D.) je pisao da je uèenjak Pantaenus udrugom stoljeæu naišao na ovaj dokument na svojim putovanjima. SvetiJerome je dalje napisao da Israeliæani u njegovo vrijeme i dalje ‘ive uPerzijskoj imperiji.

Misija Isusa je bila da stigne do Izgubljenih plemena (ili ’Ovaca’)Israela, kako je navedeno u Matej 15:24 I on je nato rekao:”Nisam poslannikome osim izgubljenim ovcama doma Izraelovog”. Prema tome, zanjega je bilo nu`no da se seli prema istoku.

Mnoštvo evidencije koja pokazuje da su narodi Afganistana, sjeve-rozapadne Indije (pogotovu Kašmira) i susjednih oblasti Israelska loza,i dalje raste. Njihov fizièki izgled, jezik, folklor, obièaji i svetkovinepotvrðuju njihovo Israelsko nasljeðe. Evidencija takoðer dolazi iz imenakoja su dali svojim selima, svojim spomenicima i starim historijskimdjelima.

Neke pokusni genetièki studiji o narodima Indije koji do danas sebenazivaju ’Bene Israel’ ili ’Djeca Israela’ potvrðuju njihovo porijeklo sasrednjeg istoka.

14

Stari tekstovi: Budistièki i hindu tekstovi potvrðuju njegova putovanja tojoblasti.

Svjedoèenje hindu i budistièkih tekstova

Prvog stoljeæa A.D. sjeverna Indija je bila prostrani centar ne samohinduizma, nego takoðer budizma. Isarelski narodi o èijim se potrebamaIsus brinuo u ovim oblastima u manjini su prakticirali jevreizam, ali jevjerovatno da su mnogi prisvojili domaæe vjere hinduizma kao i budizma.

Iz nekih od ovih tekstova moguæe je pratiti Isusove tragove u ovimzemljama.

Stare knjige hindusa su nazvane Puranas. Jedna knjiga, Bhavishya MahaPurana (napisana na sanskrit jeziku) sadr‘i iznošenje o kralju Indije,Salivahana koji je sreo ’Isa-Mesiha’ (Isusa Mesiju) – religioznu osobu svjetleputi koji je bio stranac.

Budistièki tekstovi sadr‘e pretskazanje o buduæem Budi, bodhisattva,po imenu ’Bagwa Metteyya’ što je fraza na pali jeziku koja doslovno znaèi’svijetle puti’, ili ’bijeli putnik’. Po nauci o postanku rijeèi utvrðena je sliènostrijeèi ’Metteyya’ sa rijeèi ’Mesija’ i da je jedno znaèenje rijeèi ’Mesija’ putnik.

Kako se sunce kršæanstva uzdiglo u Indiji sa Isusovim liènim dolaskom uovu oblast, mnoga uèenja Isusa postala su protkana uèenjima GautamaBude. Èak su odreðene parabole zabilje‘ene u Novom Zavjetu bile pripisaneBudi, kao što je parabola o sijaèu koja se nalazi u budistièkim tekstovima.

Bilo je predlagano da je rijeè Juz Asaf - ime osobe pokopane u Kašmiru- izvedena od Buda Asaf, jer bi Isus bio ukljuèen u budistièki skup svetaca.Ovaj termin bi prema tome oznaèavao Budu koji je skupio ljude, ili okupiogomilu istinske vjere.

Grobnica Isusa: Nedavno otkrivena i saèuvana u Kašmiru, Indija.

KA[MIRSKA GROBNICA

Mjesto sahrane Isusa u Kašmiru je lokalnom stanovništvu poznato kaoRauzabal, što znaèi poèasni grob.

On je poznat kao grob Juz Asafa, što mo‘e biti budistièke izvedbe (vidivezu) ili moguæe da je od rijeèi Jusu ili Jehoshua (Isus) - Okupljaè.

Lokalno predanje tvrdi da je ukopani bio poslanik Ahle-Kitab, ili narodaKnjige, i da je njegovo ime bilo Isus – što je Kur’ansko ime za Isaa.

Poslanik Juz Asaf je došao u Kašmir iz Zapada (Svete zemlje) u oblastRad‘a Gopdatta (c 1. stoljeæe A.D.) prema starim slu‘benim dokumentimakoje posjeduje sadašnji nadzornik groba.

15

Bilo je sprovedeno neko krajnje obimno istra‘ivanje o grobu od sadapenzionisanog popularnog historièara i nekadašnjeg poglavara arheologijeza dr‘avu Kašmir, profesora Fida Hassnain.

Grob je Jevrejski, kao što je potvrðeno pravcem u kojem grob le‘i. Uzgrob je otisak stopala ugraviran u kamen, umjetnièko prikazivanje ranaraspeæa.

Njegova konaèna pobjeda: Spašen sa kri‘a, on je upotpunio svoju misiju.

Svrha ispunjena

Isus je našao prihvatanje u zemljama Izgubljenih plemena, i upotpuniosvoju misiju putujuæi istoèno prema ovim starim Israelskim zajednicama.

Jedan prigovor je ako je Isus potrošio veæinu svog ‘ivota u Indiji, zaštoje taj dio njegovog ‘ivota tako nepoznat i zaboravljen?

Treba da imamo na umu fenomen onoga što se dogaða prisutnoj religijikad preuzima druga religija. Na primjer današnji Afganistan je bio velikicentar budizma i imao neke od najveæih kipova Bude u svijetu, rezbarenihu kamenu. Ta vjera je sada tamo nestala. Drugi primjer su paganske religijeEvrope prije nego što je kršæanstvo tamo stiglo.

Israelski narodi Afganistana i Kašmira su prihvatili islam. Isa je pretskazaodolazak poslanika poslije njega, Branitelja Gospela, koji se ispunio u osobiÈasnog Poslanika Muhammeda.

S vremenom, stara vjera kršæanstva je kroz generacije bila zaboravljenatako da su tamo u ovim istim oblastima sada veæinom ’ortodoksni muslimani’koji imaju vjerovanja kao i drugi ’ortodoksni muslimani’.

Meðutim, ostaci sljedbenika Isusa Krista još postoje u blizini Herata,Afganistan. Britanski uèenjak O. M. Burke u svojoj knjizi ’Meðu dervišima’opisao je ove narode. Iako su oni sada muslimani, oni nisu zaboravili svojekršæansko nasljeðe. Oni imaju posebnu odanost prema Isusu i upuæuju sena njega kao ’Juz Asaf Kašmirac’, koji je došao da njima propovijeda.

16

1908 - 2008Stogodišnjica Halifata AhmedijaStogodišnjica Halifata Ahmedija