jasna Šakota-mimica - descartove ispovjesti

Studije

IzvorničlanakUDK1-051:248.156R.DescartesPrimljeno25.9.2008.

JasnaŠakota-MimicaFilozofskifakultetUniverzitetauBeogradu,ČikaLjubina18–20,RS–11000Beograd

[email protected]

Descartesoveispovijesti

SažetakU tekstu se traga za vezom između Descartesovih životnih obrata i razloga zbog kojih filozof u Raspraviometodii Meditacijamaoprvojfilozofiji primjenjuje ispovjednički način pisanja. Takvo nastojanje otkriva posebnu ulogu maske pod kojom se Descartes namjerava prvi put pojaviti pred javnošću. Iako masku spominje još u dnevničkim bilješkama, on je konačno oblikuje, i to kao ‘osobu’, tek s otkrićem cogito, dakle, u vrijeme dok piše Raspravuometodi. U tom mu djelu ‘osoba’, shvaćena kao čist razum, daje mogućnost svoje filozofsko preobraćanje ispovijediti kao obrazac intelektualnog preobražaja čovječanstva, čime se njegova ispovijest pretvara u propovijed. U Meditacijama, međutim, Descartes ide korak dalje. Njegova vještina služenja maskom, te njegovo iskustvo koje je u snovima imao sa zloduhom i Bogom, dovode ga do toga da se u ovom spisu pojavljuje kao glumac sa tri lika: kao »ja«, kao zli genije i kao istinoljubivi Bog. Iza sva tri lika, naravno, stoji Descartesov ratio; ali bitno je primijetiti da zloduh nije samo maska kojom filozof prikriva grijeh skeptičke aktivnosti u koju uvlači čitaoca. Na osnovu Descartesovih snova može se tvrditi da postoji još jedan zloduh u Meditacijama, ovoga puta stvarni, koji stoji nasuprot meditirajućem subjektu. Taj je oličenje općeprihvaćenih stavova, predrasudnog mišljenja i lijenosti ljudskog uma.

Ključneriječi

RenéDescartes,ispovijest,obrat,maska,snovi,zloduh

Slabije upućeni čitatelj bi rekaoda u pogledu ispovijedanja nemanikakvenaročiterazlikeizmeđuDescartesoveRasprave o metodiiMeditacijao prvoj filozofiji.Uobaspisafilozofgovoriosebi:uprvompišeosvojojprošlosti,udrugomosvomšestodnevnomnaporudadođedoistine.Takogledano,čitateljnebimnogopogriješio,aliRaspravaje,ipak,samoobznanjeniprodužetakDescartesovogdnevnika,onihOsobnih razmišljanjaukojimajebilježiosvojenajvažnijemisliinačinekojimajedonjihdolazio,doksuMeditacijefilozofskispiskojijesvijetizokrenuo.Takonaopakoidaljestojimo,uvijeknanovopogođenisadržajemiizvođenjemDescartesovihmetafizičkihrazmiš-ljanja,panamnjegovaRaspravadođekaomelemza»naopakost«ukojusmoMeditacijama uvučeni. U našim očima,Rasprava o metodi odDescartesačiniobičnogčovjeka,našegsusjeda,koji,makarbioantipatičan,nebimogaonapravitinikakvovelikozlo.AlikadaDescartes,tajizprethodnogspisanebašpretjeranodragisusjed,uskočiuMeditacije,miunjemuvišenevidimoničegaljudskog−samogenija.Inebilokakvoggenija,negoonogmalignog.OnopakštonamutomdramatičnompreobražajuizgledagotovozastrašujućejestnepogrešivosjećajdasekodDescartesaneradisamoonamjernojnego

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA113God.29(2009)Sv.1(145–159)

J.Šakota-Mimica,Descartesoveispovijesti146

ikontroliranojmetamorfozi.Dokmi,ostali,upadamou»Jekyll-Hyde«trans-formacijebašzatoštogubimokontrolunadsobomisvojomživotom,Descartessvesvojepreobražaje,paionajuzloduha,režira,itoupravosciljemdasebeisvojumisaozadržiuvlastitimrukama.

Začinjanjesubjekta

OnoprvoštojeDescartesnaučio–naučiojeodsebesamoga.Bilajetolekcijapodprinudom,preobražajnakojijebionatjeran,alikojije,kakoisamkaže,s radošću prihvatio.Nemoramo ići toliko daleko da se sjetimoKristovognauka.Ibeztogaznamodasepotrebazaobraćenjemjavljasamotamogdjeje patnja, potaknuta nekakvim nesretnim i neizbježnim okolnostima, životučinilanesnošljivim.KodDescartesajestvarišlabaštako.Nijebiokrivzasmrtsvojemajke,iakoje,praćenšutnjomvlastiteporodice,vjerovaoda jeumrlaodmahnakonnjegovogrođenja, i tobašzahvaljujućinjemu.Ustvari,preminulajegodinudanakasnije,prirođenjudrugogdječaka,Descartesovogbrata,kojijeodmahporođenjuumro,azakojegDescartesnikadanije saznao.Zvalimi to»zamešateljstvomporodične legende«,1morbidnim ibizarnimmomentomfilozofovogživota, ilinekakodrugačije,Descartesodsvognajbližegokruženjanikadanijedobiopotvrdudanjegovorođenjenijebilouzrokmajčinesmrti.Onjesamogajionekakvunejasnuslutnjudajeteretodgovornostikojijekaodijetepreuzeonasebepripadaoisključivo njegovimbližnjima koji s istinomnisu znali izaći nakraj.Da teslutnjenijebilo,Descartesgotovosigurnonebiuspioiznevjeritiuobičajenashvaćanjakojakažudaseizosjećajagolemekriviceipotpunenapuštenostinemožeizroditiništadrugodolifrustracijaiinhibicija,paisvakojakaizopačenost.Ovako,Descartesovodjetinjeiskustvoveliketjeskobenadilazisvanašaočekivanja. Jer,njegovaseopsjednutost izvjesnošću, intuicijom,unutrašnjomistinomiduhovnimobratomkojizbogizvjesneiliintuitivneistinemorauslijediti,začelaupravona mjestuiumjesto očekivanogočajanja.Potragazaistinomkojanećezavisitiodautoritetadugih,ipotrebadasevlastitasrećauzmeuvlastiteruke,svejetoDescartesadovelodonjegovogosnovnogiakopreranostečenogživotnognačela−dajetemeljnaodgovornost,izkojeslijedi svakadruga,odgovornostpremasamomesebi.U tom jenačelubiosadržanDescartesovodgovornasvenedaćekojesugauživotuzaticale.Timjenačelomsavladavaosamogasebe,aliidrugekojisuganastojaliodržatiulažiosvemu,paionjemusamome.Ispovijedajućisesvojojprijateljici,princeziElisabethodBohemije,Descartespiše:

»Budućidajemojamajkanekolikodanaposlijeporodaumrlaodbolestiplućaizazvanenekakvimjadima,naslijediosamodnjesuhikašaljibljedilokojisusezadržaliiposlemojedvadesete,pasusviliječnicikojisumedotadpregledalitvrdilidaćuumrijetimlad.No,poštosusespomenute,gotovoprirođenetegobe,malo-pomaloucijelostizaliječile,vjerujemdajerazlogtomesklonostkojusamoduvijekimaodastvarikojesedogađajupromatramsnajboljestrane,kojabiihmoglaučinitizameneugodnimidoprinijetitomedamojenajvećezadovoljstvozavisisamoodmene.«2

Descartesovatjelesnaslabost,paiduševneboli,bilesuzapravonjegovajedinavezasmajkomkojujeizgubioprijenegoštojestekaobilokakvoiskustvoonjoj.Zanjega,onajenaprostoiščezla,nestalapodokolnostimakojesumubilesasvimnepoznate,zbogčegaje,usprkosslutnjioodsustvuvlastitekrivice,sebedoživljavaokaoodgovornogzanjenusmrt.Manjaksjećanjaiznanjavezanogzamajkuprijetiojedagadokrajči.Zato,bezimalocinizma,tvrdimo



dajeDescartesimaosrećuštojepatioodbolestitijelazakojusumureklidajeodmajkenaslijeđena.Moraojebitiponosannasveslabostikojesuodnjedolazile,aliinavlastitioporavakodsimptomakojejesnjomdijelio.Usvomsamoizlječenjugledaojevlastitoiskupljenjezamajčinusmrt,svojusposobnostdadrugimadoneseozdravljenje.Utomeje,očemunjegovaprepiskasElisabethsvjedoči,vidioiprincezinoporavak.Njujesavjetovaobašonomešto je sâm savladao. Jer ne samo da jeDescartes prihvatio stoičko načelo−podnositionoštosenemože izbjeći,već je razvio,kakokaže,prirodnostečenusposobnostradovanjaonomeštoneizbježnotrpi.BaškaoiMontaigne,kojijeuOgledima osvomživotupreporučavaodasavlastitomboljkomtrebasurađivati.Njegovoiskustvobolesnikapokazivalomujedadruženjesbolešćuibolomiscjeljuje,makartakoštoseubliskostisnjimavididaonenisutolikostrašnekolikonamsečinedokstrahujemodaćemoihdoživjeti.3Montaignejetjelesnubolestsmatraodijelomtijelakojemjeprivržen,paiakojeznatandioživotaproveomučećisesbubrežnimkamencem,tvrdiojedamunjegovduhgovoridajezanjegadobroštoububreguimakamen,jerjedruštvokojemutajkamenčini−njegovautjeha.4OdovogvedrogiironijiodanogfilozofaDescartesjemogaosaznatigotovosveoživotnimprednos-timadualizma.OdMontaignea sedalonaučitikakodušamotrinavlastitotijeloikakoodpromjenenjenogodnosaprematijeluzavisitjelesnozdravlje;iznjegovihOgledajasnosevidjelodaosjećajnostdušezavisiodtijela,aliidasetaosjećajnostmoževoljompremještatispredmetanapredmet.AobjesustvaribiletemeljDescartesovebrigeosamomesebi.No,beztogbogorodnogdualizmanakojemjeDescartes insistirao,bez tesupstancijalnerazličitostiizmeđudušeitijela,kojanedopuštadajedinstvotogdvogaprerasteuzbrkanumješavinu,zapravobisvakabrigaosebibilanemoguća,budućidaseona,kako je iMontaignezagovarao, sastojiu»prikladnombraku« izmeđudušeitijela,uuzajamnimuslugamakojejednodrugomečine.5Našeuživanjeuživotu, složit će seDescartes sMontaigneom,njihov jebračni sklad, alićeobaveznododatidaovajskladnijednomeneoduzimapravonatemeljnurazličitost,paiodvojenost.Štojebiostariji,Descartesovostaranjeosebibivalojesvesnažnijeiizraženije.Odanostsamomesebinanekiječudnovatnačinsasvimopčinilonjegovestrogeučitelje naLaFlècheu, jer svepovlasticekoje je u toj školimogaodobiti–dobioje.Tomsumomkusviučiteljipodilazilitolikodasugapuštalispavati do podneva i povazdan se valjati po krevetu.Za njega nisu važilajutrenja,akaonoćobdiji,dozvoljavalisumudačitaiondakadasuukoledžusvesvijećemoralebitipogašene.Doduše,doćićevrijemekadaćeDescartesjezuitimaplatiticijenuzasvakupovlasticukojusumuumladostidali,alinezatoštoovibašuvijektražedaimsevrationoštosuuložili,negozatoštosDescartesovimmislimanikadanisubilinačisto:podrivajulionekatoličku

1

KatrinKleman,»Portretfilozofaupostelji«,Theoria4/1996,str.7.

2

RenéDescartes,PismoElizabethizsvibnjaililipnja1645.,ATIV,220–21.(OznakaAT,nakonkojeslijedi rednibroj relevantnog tomaibrojstranice,uobičajen jenačinnakoji senavodi standardno jedanaestotomno izdanjeDescartesovih spisa: Charles Adam; PaulTannery (ur.), Oeuvres de Descartes, Vrin/C.N.R.S.,Paris1964–1976)

3

MišeldeMontenj,»Dafilozofiratiznačinavikavatisenasmrt«,u:Ogledi,Estetika,Valjevo–Beograd1990.,str.25.

4

ŽanStarobinski,Montenj u kretanju,Mrlješ,Beograd2002.,str.294.

5

M.Montenj,»Oiskustvu«,u:Ogledi,str.219.



vjeru ili jepakutemeljuju. Izposlovičneobazrivosti,odbili sumu traženupodrškuuoči tiskanjaMeditacija.NipremaobjavljenojRaspravi o metodinisubilinaročitoraspoloženi,jerjeunjojDescartessnajiskrenijimpreziromraskrinkaotadašnjiobrazovnisistem,itoonajnajmodernijikojimseupravoLaFlèchemogaopohvaliti.Sve,alibašsveštoseautoritativnonametalo,Descartesjeodbacivao.Autoritetisumubiliodbojnitamanonolikokolikosuometalinjegovupotrebuzadijalogom.NikakverazmjenemisliniuroditeljskomdomuniuisusovačkojškoliDescartesnijeimao.Odsustvosvakerasprave,čakinajobičnijegrazgovora,podjednakojeobilježilonjegovodjetinjstvoiškolovanje.Ikadaseunjemurodilazamisaodajeispovijedanjevaljanoblikintelektualnogizražavanja,udruživanjapaipodučavanja,tajezamisaobilaodgovornaautističneinstitucijekakvesubilenjegovaporodicaiškola.AugustinoveIspovijesti iLoyolinnaukoDuhovnim vježbamadobrosumudošlekaoopravdanjezanovufilozofskuizreku,terazlogintimnoguvjerenjadaunjojnećebitisasvimgrešanineuspješan.Montaigneovoispovijedanje,međutim,bilo je iostaloistinskainspiracijaDescartesovemetafizikekojapratirađanjeirazvojjednogsubjekta.

Larvantus prodeo

NaDescartesovoispovijedanjefilozofijetrebaloječekatipriličnodugo.KaoštouRaspravi o metodiotkriva,previšejevremenabio»zatvorenutoplojsobi«6,paracelzusovskiproizvodećisvojemisli.Kadajeiztesimulacijeuterusa,kaotekrođenifilozof,najzadizašao,počeojeputovatiposvijetu,čitavihdevetgodinaprovodećivrijemesamokao»promatrač«.7Aondaje,kaže,naposljetkudošlodobadapostane»glumacusvimkomedijamakojesuse(usvijetu)odigravale«.8No,nitijevrijemenjegovogistinskogpojavljivanjadošlotakobrzoposlijedevetogodišnjihputovanjazabilježenihuRaspravi,nitijeonuloguaktera,kojujesebinakonintelektualnogsamorođenjanamijenio,obavioupotpunomskladusglumačkimpozivomkojiovdjespominje,aokojemneštovišegovoriusvojimdnevničkimbilješkama.UbilješkamajevlastitiizlazakusvijetnajavioskoropetnaestakgodinaprijetiskanjaRasprave–štoviše, iznjihvidimodajeDescartessvojprvi izlazakujavnostnamjeravaoobavitipodmaskom–alinebilokakvom,negopodonommaskomkojomseslužiglumac.Imajućinaumuonočemusugaumladostiučili9–dajesramodsebe-pokazivanjajedanodnajvećih,DescartesćeusvojimRazmišljanjimatvrditidaseglumacmaskiradamusesramnebividionalicu.10Naravno,nemoramosesložitisDescartesovimshvaćanjemteatra.Možemoidaljemislitidakazališnamaska–drvena,kožnatailinalicuošminkana–samohoćepredstavitionoštonismo,anikakonesakritionoštojesmo.Ali,čakitada,čakikadadrugačijimočimagledamonaglumačkuprofesiju,nebismosmjelitektakoprijećiprekoDescartesovetvrdnjekojomsenagovještavaodnosizmeđuglumčevogsramauulozisamogasebeiodsustvasvakogsramauulozidrugog.Filozofkaodahoćerećidaseprvaulogaplaćaprijeziromokoline,dokseudrugojgubitakvlastiteosobnostiipaknekakonadoknađuje,makarimučnostečenomnadnicom.StimjeuveziistavkojiDescartes,kaodugogodišnjipromatrač,imapremasvakojodovihuloga:prvagauznemirava,drugagauslijedlagodnogdistanciranjaopuštaigotovouveseljava,toliko,dajezatajužitakspremaniplatiti.Otudaonnemislidaglumacnavlačimaskutekkakobigledaocupredočiolikkojiigra,inemislidajeonazajedničkaglumcuipubliciisključivozatoštonanjojpočivateatralnapredstava.Naprotiv,ondržidasuuslugekojemaskanudiznatnoveće.Nesamodaslužiglumcu,



skrivajućinelagodukojuovajosjećauvlastitojkoži,negobibeznje,osimglumca,ipublikamoralaosjetitinelagodukadabinapozornicividjelaakterakojipredstavljasamogasebe.Tadaglumacvišenebibioglumac,apotom,iupravoiztograzloga,nionivišenebibiligledaocivećsuučesniciutuđem,paivlastitomrazotkrivanju.Utoliko,izmeđukazalištaiispovjedaonicenebibilonikakverazlike.BaštakoibašutomejeDescartesdobioidejuorealizacijisvogprvogpojavljivanjapredsvijetom.Maskiranje sedamnaestostoljetnih pisaca, njihovih prethodnika i nasljednika,običnojezavršavaloupseudonimimaianonimnosti.Aliskrivanjeimena,poništavanje svakog biljega vlastite osobnosti, srozavanje samoga sebe nanulli notus,11na lik izonihpodrugljivihpričakojima jekaousamljenikzaživotabioizložen−zbogčegasu,inače,Descartesovebiografijeneposrednoidugonakonnjegovesmrtinesavjesnoispisivanei,kakopokazujeGenevièveRodis,jošnesavjesnijeprepisivane12−svesetoDescartesukaofilozofskompiscučinilosramotnijimodsamegolotinje.Nikonespori,Descartesjevodiopovučenživot,alitoneznačidajeusebividioanonimusa.Zatose,usprkostadašnjimobičajimaautorskogmaskiranja,okrenuojednomdrugačijemputu,nesumnjivojakodugopripremanomislaborazumljivomčakinjegovimmalobrojnimprijateljimaipoštovaocima.Najprijenijezavršavaosvojerukopisebašzatodaihnebiobjavljivao,kaoštojeslučajsPravilima(1629.),potomih,pozivajućisenalošepolitičkeprilike,nijeninamjeravaoobjaviti,iakoihjevećpočeopisatiiprivoditikraju,kao,recimo,svojSvijet(1633.).Aondase1637.Descartesjošjednomobratio.SvojuRaspravu o metodijenapisaostvrdomnamjeromdajeobjavi,paje,imajućinaumuvlastiteslabosti,opravdanstrahodizlaskaujavnostinesumnjiveprednostikojenudianonimnost,svetopreduhitriotakoštojeprijenjenogobjavljivanjadopustiosvojimprijateljimadarazglasetkojojjeautor,zbogčegajebilosasvimsvejednohoćelisenjegovoimenaćiuznaslovovogdjelailine.NijeslučajnoštojeodsvihDescartesovihspisabašRasprava o metodiprvaobjavljena. Inije slučajno što i bezautorovog imenaRasprava nijemoglabitianonimna.Jer,tekpišućiovodjelcekaouvodusvojatrinaučnatraktata,ispisana strogo i egzaktno,Descartes jevidioprilikupokazatikako svakojznastvenojne-pri-stra(stve)nostiprethodistrast,itoonafilozofska.Naravno,Descartesdobroprimjećujedasekodfilozofskestrastineradiopukojžudnjizaistinom,jeristinitežisvakoznanje,paionoznanstveno.KakouRaspravimožemovidjeti,ufilozofijijenadjelustrastvenodnospremamjestuukojempočivajuosnovneistine,atomjesto,tvrditćeDescartes,jesmomisami,mi−kaorazumnabića,kaoego cogito.Ovootkriće,implicitnoprisutnoiuDescartesovimnajranijimspisima,nijesemoglopriopćitibilokakvimjezikom,anajmanjesemogloprepustiti»anonimiji«.

6

R.Descartes,Discours,ATVI,28(usp.Reč o metodi,u:ReneDekart,Praktična i jasna pravila/Reč o metodi, SFD, Beograd 1952.,str.189).

7

Isto.

8

Isto(usp. Reč o metodi,str.190).

9

IgnaciodeLoyola,Načela jezuita,Mladost,Beograd1990.,str.172.

10

R.Descartes,Cogitationes privatae,ATX,213.

11

TimjeriječimaDescartesaopisaoPlempius,profesormedicinenaSveučilištuuLouvainu,upismukojejepridodaosvojojknjiziFundamenta Medicinae(ATI,401).

12

GenevièveRodis-Lewis, »Descartes’ life andthe development of his philosophy«, u: J.Cottingham (ur.), The Cambridge Compa-niopn to Descartes, Cambridge UniversityPress,Cambridge1994.,str.21.



Subjektkojisebipostajeobjektomnemožebitibezličan,onuvijekimasvojeime,a snjim i svojeporijeklo i svojživot.Nezaboravimo, filozofija seuDescartesovodobaizlagalauformamakojeizbjegavajuvlastitaimena.Svakose»ja«brisalo,katkadizsnishodljivostinaslijeđeneodsrednjevjekovnihautora,katkadupokušajudaseargumentimapružiizgledobjektivnosti,atimei uglednesporne i univerzalnovažeće istine. I dodanadanašnjegvučemodio tognaslijeđa.Ali,onoštoDescartesa razlikujeod tadašnjih filozofskihautoriteta,ištodanasstojikaokostugrluonimakojibinjegovaliskolastičkutradicijuindiferentnog,anonimnogiodsubjektanezavisnogargumentiranja,jestDescartesovbeskompromisanotporpremasvakom,painajmanjemponiš-tavanjuosobnostifilozofskogpiscainjegovogiskustva.Ipoštosusedamnaestostoljetnimfilozofima,njihovomnastojanjudaunutrašnjuistinuzamijeneobvezujućimvaženjemispraznihibezličnihtvrdnji,odneprocjenjivekoristibiliupravo(aristotelovska)logikaipozivanjena(tomističko)predanje,Descartes ih je sve odreda uRaspravi nemilosrdno napadao i nipodaštavao, injimauznossvojargumentnazvaovlastitimimenom−je pense, donc je suis.Zarazlikuodnjih,ovajjefilozofnaznanjegledaokaonažividuh.OnjejošuOsobnim razmišljanjimagovorioosvomsanjanomotkriću,ofundamentum inventi mirabilis,podtimmislećidasusvaljudskaznanjasamausebipovezana.13Paopet,tekjeuRaspravipostalojasnodaseoovojpovezanostisvihznanostimožegovoritisamoakosenaumuimanačinnakojijeego,zahvaljujućisvomecogito,usebe,kaoujednomkomadu,skupljen.Ovdjenamse,dakako,MontaigneponovootkrivakaoDescartesovuzor.Descartesovoj smjelostidauRaspravi samogasebe istovremenoprikaže ikaopredmetikaoizvršiteljafilozofijedoprinijelajeMontaigneovariječ:

»Japroučavamsebevišenego ijedandrugipredmet.To jemojametafizika, to jemoja fizika«.14

Ali,zaovajpreokreturazumijevanjupredmetamišljenja,koji je išao istovremenosnovimshvaćanjemsvojevlastitosti,presudanjebioupravoonajMontaigneovuvidkojijeiDescartesumladostistekao,akojiseticaoistrošenihfilozofskihautoritetaukojimanijebilovišeničegštobifilozofskumisaomoglo održati u životu.15 Saznanje o jalovosti i beznačajnosti filozofije, onjenomodumiranjukojeseposveprirodnodogađaondakadatradicijapočnejestisamusebeikadaseutomsamoizjedanju(filozofskog)duharazglabajuvećodavnomrtve stvari− sve je toMontaigneaprivelo jednomsasvimnovom viđenju filozofskogmišljenja, u kojem filozofskupriču o svemu isvačemusmjesta trebazamijenitigovoromoonomeštose jedinozna,a tojevlastitoiskustvoosebisamome.ZaMontaignea,filozofijajeonsâm,jerunjojsamomesebisebesamognudikaosadržajipredmet.16Nemasumnje,poklapanjeautoraisadržajafilozofijevećjekodnjegabiovelikkorakpremafilozofijikaoozbiljnojisamouvjerenojispovijesti,paopet,trebalojeizrećimnogovišeodMontaigneovog intimnogosjećaja, trebalo je reći−cogito,dabi se(be)postalopriznatimsubjektom iobjektomfilozofije.Tako, teksDescartesovimcogitoMontaigneovoogledanjevlastitogživotaunašimočimaprerastauispovjednufilozofijuitekstimcogitoDescartesoblikujesvojdavnoobećanilarvantus prodeo.Moždajesuvišnoreći,aliDescartesnikadnijeprestaousebigledatiglumcainikadsenijeodrekaouslugakojenudimaska.Paopet,odbaciojeglumačkumaskukojuusvojojbilježnicispominje.Tootudaštojetakvamaskanajčešćeglumcusasvimstrana,zbogčegaseovajsasvakomnovomulogomuzteškenaporesrastasnjom.Descartesuje,pak,bilapotrebnamaskaskojombilakoidobrosurađivao.Zatoseodlučioza‘osobu’.Svaka‘osoba’je,dakako,opet



maska,itoonakojuzbogdopadljivostivolimodapokazujemo,samoštojeDescartesova‘osoba’moralabitiivišeodonogaštokodsebesmatramonajvrednijim.Moralajebitineštonjemusamomnajbliže,atakvesumubilejedinonjegovemisli.TakojeonodpisanjaRaspravepanadaljeusvjetskojscenividiomjestogdje seprikazujuvlastitemisli igdje semaskasastojibašodnjih.ZarazlikuodMontaignea,Descartesje,zahvaljujućiranomodvajanjuodobitelji,višegodišnjemživotuuinternatu,potomusamljeničkimputovanjimaposvijetu,vrlodobroshvatiorazlikuizmeđuprivatnogijavnog.Mišljenjeje,makolikobiloneštonajvlastitije,onsmatraojavnomstvariijavnimdobrom.Stoganjegovosluženjemaskomnijeimalociljsamodapodnjomsakrijesvojuprivatnost−strastikojeDescartesvezujezatijelo,onajnajintimnijiživotokojemMontaigneuOgledimasuživanjemgovori.Maskaracionalnogmišljenjatrebalajeslužitinakoristsvima,panečudištouDescartesovomsamopokazivanjukakvozatičemouRaspravinemacijeleistineonjenomautoru,alinemanilažiniprevare,jošmanjeprividanakojemopstajeteatralniizlazaknascenu.Sasvimsuprotnouobičajenojkazališnojtehnicikojomseskrivaraddekorateraikostimografaikojasekoristiraznoraznimsmicalicamakakobidočaralaonočeganema,Descartesizlazinasvjetskupozornicusciljemdapotpunorazotkrijenačinnakoji jenastalanjegovamaskaodmisli.On ideizascene,pokazujućikakofunkcionira(duhovni)teatarikakosestvaraju(intelektualne)predstave.Svojuuloguvidiudemaskiranjumehanizmamaske,alineiunjenomskidanju.Bašzato,ispovijedanjevlastitogživota,kojeseuRaspraviispreplićesnjegovimprvimiskazivanjimavlastitefilozofije,išlojesamodotudadoklejemogloobjasnitinastanakoveilionefilozofskeideje.TunemanitragaodintimeilinekogsličnogpodatkazakojimsučeznutljivotragaliDescartesovisuvremeniciibiografi.StrogokontroliraneispovijestikakvenamsenudeuRaspravi o metodivećsudalenagovještajonogispovijedanjafilozofijekojećemoimatiuMeditacijama.Većtusedalovidjetidase‘osoba’možeodvojitiodčovjeka,dačistrazumnijeistoštoiljudskobićeodkrviimesa.Takvo ispovijedanjebila je samopotvrdadualizmačije jeprednosti,doduše,uzMontaigneovupomoć,Descartesuvidiojošunajranijojmladosti.Nije,stoga,čudnošto ispovjedaonica,kojukaofilozofskuscenuDescarteskreirauRaspravi,nijebilasasvimobična,inijeslužilaisključivoizlaganjumetodevlastitogživota imišljenja.Ona je imala ipropovjednuulogu.Zahvaljujući autorovoj ‘osobi’, koja predstavlja obrazac življenja imišljenja,gotovojenemogućerazlikovatiDescartesakojiseispovijedaodonogakojiširisvojenovoučenje.Svakako,udobakadapišeiobjavljujeRaspravu,Descartesjeizasebevećuvelikeostavioonovrijemeukojemsekloniosvakogpodučavanja.Tragotomvremenuipakjeostaozabilježenujednompismu,alivišekaoobećanjedaćefilozofjednomzaigratikaoučiteljnegokaopotpunoodricanjeodoveuloge.Utompismustoji:

»Zasadanamjeravamsamopodučavatisamogsebe, jernisambaškadarslužitipodučavanjudrugih,anaročito,pak,neonihkojibise,ukolikoseistinaotkrije,bojalidaizgubeutjecajkojisuvećsteklizahvaljujućipogrešnimmišljenjima«.17

13

R. Descartes, Cogitationes privatae, AT X,215.

14

M.Montenj,»Oiskustvu«,u:Ogledi,str.203.

15

M.Montenj,»Ovaspitanjudece«,u:Ogledi,str.43.

16

M.Montenj,»O ljubaviočevapremadeci«,u:Ogledi,str.95.

17

R. Descartes, Pismo Mersenneu iz veljače1634.,ATI,282.



Ustvari,niuRaspraviDescartesnegajiiluzijedaćesvojompropovjedničkom ispoviješću impresionirationeugledne skolastičare iprofesoreeuropskihsveučilištakojimajestatusbiodražiodznanja,aliipakmujenarukuišlačinjenicadajetakvihmnogomanjeodonihkojisutekpočinjaliučitiilinasvojusrećunikadaurukenisuuzelinijednufilozofskuknjigu.18Usvakomslučaju,Descartesjeoddotadašnjeispovjedničkeliteraturenaučiodajeonajkojisvojuispovijestobznanjujevećdoživiopromjenukojuočekujeodsvojih čitatelja.Otuda njegova ispovijest neće služiti priznavanju vlastitoggrijehavećpronošenjuonogdobrakojedrugimapomažeuobračunavanjusanjihovimvlastitimgrijehom.AkakojezaDescartesaneznanjetemeljsvakoggrijeha,onuRaspravi nepriopćuje tekvlastiti duhovniobratodpasivnogučenikadosamostalnogautora,odgledateljadoaktera.Utomspisuongrizevećizalogaj.Onotvorenogovorioduhovnomobratučovječanstva,oobratufilozofijekaotemeljasvihostalihznanjaneskrivajući,dakako,svojučvrstuvjerudasetosveukupnointelektualnoobraćenjeostvarujesamoakoseslijedenačininakojejeonosobnoproveovlastitupromjenu.

Ispovijedanjesnova

NakonDescartesovesmrti,uStockholmujesačinjenpopissvihnjegovihspisa, pa se na spiskunašla i onabilježnica koju smoveć spominjali, a kojajenastala tokomDescartesovihputovanjapoEuropi, između1619. i1622.godine.Bilježnicajeumeđuvremenuizgubljena,alionjojipakimamonekasaznanja,prijesvegazahvaljujućiLeibnizu.BoravećiuParizu1676.,onjesačinionjendjelomičanprijepis,kojijeobjavljenčimjeotkrivenmeđuLeib-nizovimrukopisimauKraljevskojbiblioteciuHannoveru.TakosuseDescartesovebilješkeprviputpojavileu javnosti1859.godine,podnaslovomCogitationes privatae.OsadržajuOsobnih razmišljanjaimamoisvjedočanstvoDescartesovogbiografa,AdrienaBailleta,kojitvrdidajeovubilježnicudržaourukamaidajebilasastavljenaodtridijela:Praeambula, ExperimentaiOlympica.Leibniz,međutim,usvomprijepisunebilježiništaodpoglavljanakojaseBailletpoziva,štoviše,onuopćenespominjeDescartesovubilješkuosnovimakojejedoživiounoćiizmeđu10.i11.studenog1619.,iakojeovabilješkajednaodnajintrigantnijihisvakakonajintimnijihkojejefilozofzasobomostavio.SvakojakimogubitirazlozizbogkojihLeibniznijenašaopotrebitopribilježitiDescartesovesnove.Moždaganisuzanimali,moždasumuseučinilipretjeranoosobnimdabiunjihulazio,amoždajenačuozlobnepričedajeDescartestenoćiprevišepio,padasunjegovisnovi,kakostojiujednomsedamnaestostoljetnompamfletu,bili»pobuđeniduhanskimdimom,pivomilimelankolijom«.19Jer,bila je tonoćuočisvetogMartina,kada jeobičajdačovjeksebidopustisasvimraskalašenoponašanje.Ali,BailletnasuvjeravadajeDescartesnamarginamasvojihRazmišljanjapribilježiokakojetuvečerproveokrajnjesuzdržanoidavećtrimjesecanijeniokusioalkohol.Nažalost,velikojepitanjekolikopovjerenjamožemopoklonitiBailletu.Naravno,neupogleduDescartesoveapstinencije,jerjeonasasvimnebitnakadasuupitanjunjegovisnovi,negoupogledusameDescartovebilješke.Baillet,naime,nenavodiizvornilatinskitekstnegonamprepričavaštojefilozofosvojimsnovimazapisao,pajeteškozamislitidasesasvimsuzdržaotuitamonepridodatiponeštoiodvlastitogtumačenjaDescartesovogrukopisa.Relevantnomjesto izOsobnih razmišljanja, zakojenitkonesumnjauautentičnost,glasi:»Sanustudenom1619.vezanzapjesmu7kojapočinjesa‘Quod vitae sectabor iter?’Auson.«20



SannakojiseDescartespozivazadesiogajepočetkomTridesetogodišnjegrata, dok je služio vojsku u južnojNjemačkoj, a sanjao ga je u istoj onoj»toplojsobi«okojojćeneštokasnijepripovijedatiuRaspravi o metodi,21ikojućenamkaouvjetmeditiranjanenametljivo,krozargumentosnuijavi,savjetovatiuMeditacijama.22Ausonius,pak,bijaše jedanodlošijihkasnoantičkihpjesnika,samglasnikpropadanjalatinskepoezije.23paiakojevolioidobropoznavaovrhunskepjesnike,Descartesjeusnuostihbašovogdiletanta,alisamozatoštojezafilozofasadržajtogstihabiosudbonosan.SvadramaDescartesovogdotadašnjegživotasabilaseuAusoniusovompitanju–kojimputemuživotukrenuti?Zatosenoćizmeđu10.i11.studenog1619.nijemoglazavršitisamonaonojdnevničkojbilješcikojunamLeibnizovprijepisOsobnih razmišljanjanudikaoizvornitekst.IztograzlogavjerujemoBailletukadtvrdidajeudijeluOlympica Descarteszapisaosveštomusetenoćidogodilo,zbogčegaismatramodajetamo,međutimolimpskimstvarima, uistinu stajala jednaodnajvažnijihDescartesovih ispovijesti.Tog sumišljenjabiliiautorikritičkogizdanjaDescartesovihspisa,AdamiTannery,jeroniizBailletovedvotomnebiografije,izašle1691.podnaslovomLa Vie de Monsieur Descartes,podastirusveštojeBailletoDescartesovimsnovimarekao.24Nemarazlogadaiminepostupimotako.Stogaizvješćeovogbiografagotovodoslovnoprenosimo.Bailletnasnapočetkuobavještavada jeDescartes10.studenogkrenuonaspavanje»prepunzanosa,uvjerendajeotkrioosnovejednepredivneznanosti«,25idajetenoćisanjaotriuzastopnasna,zakojejevjerovao»dasumudošliodozgor«.26

Prvi Descartesov san:Descartesideulicominajednommusepojavenekakveutvarekojegatolikozastrašišedajemoraoskrenutiulijevo.Poštojesdesnestraneosjećaovelikuslabost,tijelomusesasvimiskrivilo,akadasepokušaouspraviti, obuzegakovitlac snažnogvjetra i natjeragadanapravi tri-četirikorakalijevomnogom.Učinimusedaćepasti,alitadaugledaotvorenadvorišnavratanekeškole,pauđeunutradaseskloni.Pokušaojedadođedoškolskecrkvenebi lise tamopomolio;noprimijetivšida jebezpozdravaprošaoporedčovjekakojegjepoznavao,poželiojevratitiseipristojnomusejaviti.Tadaga,međutim,unazadodgurnevjetarkojijesvomžestinompuhaopremacrkvi.Čovjekkojeg jepoznavao,nestade.Uistovrijeme,Descartes

18

R.Descartes,Regulae,ATX,371(usp.Praktična i jasna pravila,u:ReneDekart,Praktična i jasna pravila/Reč o metodi,SFD,Beograd1952.,str.97–98).

19

OveriječibilježiGillesdel’AunayuNouveaux Mémoires pour servir à l’Histoire du Cartésianisme.Par Mr. G. de l’A,kojisuobjavljeni1693.godine(ATX,185,a).

20

R. Descartes,Cogitationes Privatae,AT X,216.

21

R.Descartes,Discours,ATVI,28(usp.Reč o metodi,str.189).

22

R.Descartes,Meditationes,ATVII,19(usp.RenéDescartes, Meditacije o prvoj filozofiji,

u:EdmundHusserl,Kartezijanske meditacije I,Izvoriitokovi,Zagreb1975.,str.200).

23

Galskipjesnik,profesorgramatikeiretorike,rođenuBordeauxu(Burdigali)početkomčetvrtog vijeka, koji se obratio na kršćanstvo,ali čije su pjesme uglavnom bile nadahnutepoganskimmotivima.

24

AdrienBaillet,Opuscules de 1619–1621,ATX,181–186.

25

Isto,ATX,181.

26

Isto.



usreddvorištaspazijednudruguosobu,kojagapozvapoimenuikažemu−akoželidanađeg.N,tajmumoraneštopodariti.Descartespomislidaseradiodinjidonesenojiznekihdalekihkrajeva.Aondasesasvimzačudikadavidjedaljudi,kojisepočešeskupljatiokonjega,stojeuspravnoičvrstonasvojimnogama,dokjeonidaljebiopogrbljeniklecav,iakosevjetarkojigajenekolikoputapokušaootpuhatigotovosasvimstišao.Obuzegastrašnanelagodaitogaprobudi.Prvo Descartesovo buđenje: Čim se razbudio, osjetio je oštru bol s lijevestrane.Pobojaosedajetodjelonekakvogzlogdemonakojibigahtiozavesti.Sanjesanjaodokjespavaonalijevojstrani,paseokrenunadesnu,ipomoliBogu,smolbomdagazaštitiodsvihzalakojabigamoglasnaćikaokaznazanjegovegrijehe.Razbuđen,meditiraojedvasataodobruizluusvijetu.Ondajeopetzapaousan.Drugi Descartesov san:Čujeoštaripraskavzvukzakojipomislidajeudargroma.Užaskojijeosjetioprobudigaistogčasa.Drugo Descartesovo buđenje:Otvoriojeoči,iumrakuvidiomnoštvoiskricakojesuosvjetljavalepredmeteusobi.Imajućiiranijeiskustvaviđenjaumraku,Descartessenijeiznenadio,aliuželjidaovogaputaprovjerisvojuneobičnusposobnost,naizmjeničnojeotvaraoisklapaooči,apredmeteje,usprkosmraku,idaljejasnovidio.Zaključiojedajetodobarznakiponovozaspao,sadaposvesmiren.Treći Descartesov san:Descarteszapazinekuknjigunastolu,otvorijeividjedaseradioRječniku.Bivatimeoduševljen,unadidaćemuovaknjigabitiodkoristi.Uistomtrenutkupodrukommusenađejednadrugaknjiga–Corpus poëtarum etc.–zbirkapoezijerazličitihautora.OtvoriojeknjigunaAusoniusovomstihu»Quod vitae sectabor iter?«.27UgledatadanepoznatogčovjekakojimupružapjesmukojapočinjesaEst et Non28igovoridajedobra.DescartesmukažedaznazanjuidasenalazimeđuAusoniusovimidilama29kojesuuzbircinastolu.Želiojeneznancupokazatipjesmuipočelistatiknjiguzakojuseprethodnopohvaliokakomujepoznata.Neznanacgaupita,odaklemutazbirka,Descartesodgovoridanezna,alidaječasakranijeprelistavaojedanRječnikkojijenestao,izakojineznanitkogajedonio,nitkogajeodnio.AondaseRječnikpojavionadrugomkrajustola,aliDescartesvidjedaonvišenijecio.Nastaviojelistatizbirkukojamujebilaurukama,ipoštonijemogaonaćipjesmuEst et Non,onspomenudaznaboljuAusoniusovupoemu,naime,onukojapočinjesa»Quod vitae sectabor iter?«.Listajućidalje,bezuspješnotražećiovudrugupjesmu,onnaiđenaportreteubakrorezu,irečedajeknjigakojulistalijepa,nodanijeonoizdanjekojemujepoznato.Ondasuičovjekiknjigeiščezli.AliseDescartesnijeprobudio.Umjesto buđenja:Neznajućitočnojeliovoposljednjebiosanilivizija,Descartesu snudoneseodlukuda ipaksanja, idabaš tu,u samomsnu, trebaprotumačitinjegovoznačenje.Smatrao jedaRječnikpredstavlja skupsvihznanosti,30dokzbirkapoezije,Corpus omnium veterum poëtarum latinorum,označavazajednicuizmeđufilozofijeimudrosti.Ikadsmovećkodovezajednice,nebibilonaodmetsamosenakratkoodvojitiodBailletovogizvješ-ća iprimijetitidaniLeibnizu svomprijepisuDescartesovebilježnicenijeizostavioonajdioukojemfilozofukazujenatodasesvaznanjabaveistim»sjemenom«,kojeje,»kaoukremenu«,sadržanousvakomduhu.31Doduše,filozofi tosjemeotkrivajuper rationem, rećićeDescartes,dokpjesnicidonjegadolazeunadahnućuiiskazujugapomoćuuobrazilje.32Ali,makolikoseovdjeradilo,sjednestrane,ounutrašnjemprosvjetljenju,asdrugeoracionalnomuviđanju,zaDescartesasuobaputadolaženjadoistinelegitimna



ipodjednakopoželjna,budućidaseijedanidrugiodnosenasemina scientiae.

»OndakadaprorociilipesniciiscrpljujusvojuimaginacijunebiliiskazalislikukojaimsepoBožijojmilostiiliunadahnućujavlja,iondakadafilozofipodnaletomjasnostiirazgovetnostipojmomželeobuhvatitiočevidnostkojuimaju,sviseodredaposvećujuistojstvari,istomduhovnomsemenu,kojesamorazličitimnačinomotkrivajuiprikazuju«.33

StoganimalonečudiDescartesovotumačenjezbirkepjesama.Zanjegasu,kakonamBailletprenosi,čakinevještipjesnicipunimisli,itoznačajnijih,razboritije i bolje izrečenih nego što sumisli koje nalazimou filozofskimspisima.Descartes je to čudopripisivao božanskomporijeklu nadahnuća isnaziuobrazilje,jeroboječinedamudrosneklicelakšeijasnijeizranjajuizpjesničkogduhanegoštosetodogađafilozofimakojisekoristerazumom.Nastavljajućidatumačisanusnu,DescartesprocjenjujedastihQuod vitae sectabor iter?−kojisetičeneizvjesnostiupogledunačinaživotakojivaljaizabrati–označavadobarsavjetnekemudreosobeiličaksamumoralnuteo-logiju.Treće Descartesovo buđenje:Aonda,idaljesumnjajućisanjaliilimeditira,Descartessebudiiponovoprihvaćatumačenjaposljednjegsna.Upjesnicimaprikupljenimuzbircividio jeotkrivenje izanoszakoje je smatraoda je isâmnjimaobdaren,dokjezastihEst et Non −ukojemjeprepoznaoPitagorino»daine«−smatraodaoznačavaistinitostilažnostuljudskomznanjuiprofanimnaukama.Držećidamuovotumačenjedobroide,uvjeriojesebedamujeduhistineutomsnuotvoriotrezoresvihnauka.Aštoseportretaubakrorezutiče,njihovsmisaomuseotkrionarednihdana,kadagajeposjetiojedantalijanskislikar.Zatrećisan,ukojemosjećaisključivoprijatnost,misliojedapredstavljabudućnostipokazujeonoštogauživotutekčeka.Aliprethodnadvasna,kažeBaillet, smatrao jeprijetećimupozorenjemkoje seodnosinanjegov ranijiživot,zakojijepomisliodamoždainijebiotolikonevinpredBogomkolikojebiouočimaljudi.Činilomusedajebaštorazlogužasaistrahakojejeu

27

Radi se oVII.Ausoniusovoj knjiziEcloga-rum Liber,teodrugojoddvadesetišestkratkihpjesamapodnaslovom»ExGraeco,Pytha-goricumdeAmbiguitateEligendaeVitae«.Unjoj sepjesnikbavi poteškoćamaupogleduizboravlastitesudbine,azaključujetvrdnjomda jenajboljene roditi se ilibaremumrijetištoprije.

28

Četvrtaekloga,čijijeizvorninaslovnapisannagrčkom»ΝαìκαìΟὐΠυθαγορικόη«,govorio tomuda svepočivana riječima»da«i»ne«,idasesveodnjihsastoji,bilodaseradioposluilidokolici,onemiruilispokoju.Ausoniuszavršavatimeštohvalionekojiupražnjavaju šutnju, budući da se ne možesmatratinaročitovrijednimživotčovjekakojegdvijejednosložneriječineprestanobacajutamo-amo.

29

RanijesupodprovizornimnaslovomEdylliaizlazileAusoniusovepjesmeraznovrsnogsadržajaižanra,poredanebeznekognaročitog

reda,aliobilježenebrojevima.Bailletimanaumunekoodtihizdanja,baškaoiDescarteskojiudnevničkojbilješciAusoniusovupjes-muoznačavabrojemsedam.Naravno,ovisusebrojevimijenjaliodizdanjadoizdanja.

30

VećseizDescartesovogtumačenjavididajeGenevièveRodissasvimupravukadasmatrada je Baillet pogrešno preveo Descartesovubilješkuidaovdjenijeupitanju»Dictionnaire«negoEncyclopaedia (GenevièveRodis-Lewis,»Descartes’lifeandthedevelopmentofhisphilosophy«,str.31).

31

R. Descartes,Cogitationes Privatae,AT X,217.

32

Isto.

33

JasnaŠakota-Mimica,»Intelektualnikomuni-zam«,u:Dekartova metafizika tela,MaliNe-mo,Pančevo2006.,str.29.



timsnovimaosjetio.Dinju,kojamusenudiuprvomsnu,protumačiojekaočariusamljeničkogživota.Vjetar,kojigajeguraopremaškolskojcrkvidokgajeboljelosdesnestrane,shvatiojekaozloduhakojijepokušavaodagasilombacinaonomjestonakojejeisamnamjeravaootići.Iakojemjestopremakojemgajezloduhguraobilosveto,Bogmunijedopustiodaidedalje,ispriječiogajedaseprepustivodstvuduhakojinedolaziodNjegasamog.ZaužaskojigajeobuzeoudrugomsnuDescartesjemisliodaoznačavanjegovugrižnjusavjesti,agromkojijetadazačuoshvatiojekaoznakduhaistinekojisenanjegaspustiodabigasasvimobuzeo.

Ispovijestzloduha

NeobičnajekoristodBailletovogizvješća.Čakiakoganesmatramosasvimpouzdanim, sigurno je daovaj biograf nije bio tolikodomišljat, jošmanjevičanfilozofskimspekulacijamadabiuDescartesovesnoveinjihovotumačenjemogaoučitatisveonoštokasnijeprepoznajemokaoključnemomenteuoblikovanjuDescartesovogživotaifilozofije.Ovoseprijesvegaodnosinazloduha,zakojegvidimodagafilozofprviputspominjeondakadapokušavarazjasnitisvojprvisan.Vidimoidajeprirodazloduhadanasgurabaštamogdjeisamiželimoićiigdjeje,premamišljenjuvećine,dobrootići.Descartessehoćepomolitiucrkvi.Naprvipogled,zaispravnogkršćaninaodtoganemaispravnijeodluke.Paopet,odlukanijevaljana,madatakoizgledanajvećembrojuljudi,paisamomDescartesu.Ibašzatoštonijevaljana,agotovosvimasečinidajest,zloduhjepodržava.Ovojezanasznačajanpodatak.Znajućida jeDescartesveć imao iskustvo sazloduhom injegovomnevjerojatnommoćidamupodilaziondakadasvojomvoljomčinionouštojesigurandatrebačinitiištobivećinananjegovommjestuučinila,nesmijemoignoriratimogućnostdajedioovogiskustvafilozofunioiusvojeMeditacije.Zatoimislimodamalignigenij,kojegseDescartesusnuspravomplaši,uMeditacijamaimasasvimdrugačijemjestoodonognakojegaautorstavlja.IakosepoimenupojavljujeupresudnomtrenutkuDescartesovemetafizike,onda kada filozofu treba potvrditi da je stigao docogito u kojeg nemožesumnjati,zloduhkojise tu imenujenijeništadrugodosamaDescartesova‘osoba’.OnsasvimlijepouPrvojmeditacijikažedanemislidaćepostupitilošeako»svojomvlastitomvoljom«samsebeprevari,itotakoštoćesmatratilažnimiizmišljenimsveonoštonijedokazanokaoistinito.34Aliodmahdodajekakoćeuzvoljnusamoobmanupretpostavitimoćnogzloduha,čijićeposaobitiraditiistoonoštojefilozofvećodlučiodaćeraditisam,35išto,rukunasrce,imožeraditisam.Stoga,tamanonolikokolikojeobmanjivačnepotrebanuPrvojmeditaciji,tolikojesuvišanuDrugoj:dovoljnojedaDescartessamsebevara,padabudenešto,aneništa.36Držimolisepritomonefunkcijezloduhakojujefilozofprepoznaousnovima,ondazloduhkojiseuPrvojmeditacijijavljauopćeneličinaonogsanjanogkojijeutjeraostrahuDescartesovekosti.Akoćemopravo,višejenalikDescartesovomistinoljubivomBogu kojimu pomaže u njegovimnastojanjima da ostane pribranovezanzameditiranjekojegavodi istini.Uostalom,kadabiseovdjezaistaradiloozloduhu,Descartesovšestodnevnitrudbisemoraopokazatikaouzaludan.Jer,zloduhjeopasansamoakoDescartesatjeradaradionoštojeovajvećnaumio,mislećidagatovodinekakvomdobru,iakogazapravogurauzlo.OndakadaDescartesodlučidalažnimsmatraonoštonijedokazanokaoistinito,kadakreneu svojevoljnosamoobmanjivanje,ulogazloduha iz snabilabiutomedagapodržiuovomposluusprkostomeštojetajposaosasvimpogrešan.Ali, akobi taj posaobio pogrešan, jer ga nanjega tjera zloduh,



ondasenirezultattogposlanebimogaosmatratiskrozvaljanim.Samimtim,DescartesnebimogaočistasrcarećikakojeuDrugojmeditacijiosvojioonujednujedinučvrstutočkuizkoje,korakpokorak,izlazičitavanjegovametafizika.Naprosto,sautentičnimsezloduhomnerađacogito.NjegaimasamosDescartesominjegovom‘osobom’.Pa ipak, nemože se reći da pravog zloduha uMeditacijama nema.On jeprisutan,alinamjestimagdjegafilozofuopćenespominje.Recimo, tamogdjegovoriosvojojlijenostikojaganeprestanovraćausvakodnevnuživotnukolotečinu.37Dapodsjetimo.Zloduh,kakogaDescartesusvomtumačenjusnovashvaća,netjeraljudenanepriličnestvari.Tobiselakodaloprepoznatikaoneštoštodolazisđavoljestraneiiztogabisečovjekjošnekakomogaoizbaviti. Pravamoć zloduha je da nas nagovara na nešto sasvimuobičajeno,svakodnevno,općeprihvaćeno.Zloduhje,rečenoHusserlovimjezikom,»prirodnistav«,ibašsetajstavuDescartesovomrazumijevanjuprvogsnapokazujekaonajvećestrašilo.Zloduhtjeravjernikadaodeucrkvuipomolise, jer, tobože, to jeprva iosnovnanjegovadužnost,prvotnija ibitnijaodvjereusrcu.TakoiuMeditacijama.Zloduhgurafilozofauprirodnomišljenjekojemje»samaposebirazumljivamogućnostsaznanja«.38Znanjezasnovanonaovojsamorazumljivostinetrpipreispitivanje,čaknipodcijenudazauvijekostanelažno,jersigurnoposjedovanjemakarkakvogznanjauvijekjeboljeodneznanjakaotemeljaneizvjesnogtraganjazaistinom.Zloduhnamnedopuštadabiramoizmeđuvrapcauruciigolubanagrani.Onjeumjestonasvećizabrao,ostalomujejošsamodanasuvjerikakoonotobožnje,kojesamoličinapravo–zapravoijestjedinopravo.TakvomseposluDescartessuprotstavljaiusnuiuMeditacijama.Naravno,DescartestvrdidaovogsuprotstavljanjabezBoganema.Međutim,uzmeliseuobzirčinjenicadaseunjegovomsnunegiraprimatcrkvenadvjerom,auMeditacijamaprimatzdravorazumskogmišljenjanadistinom–nećenamkukavičkiizgledatiDescartesovapotrebadamjestocrkve i zdravog razumaproblematiziraupravouzBožjupomoć.Naprotiv,imajućiuviduuvjerljivostkojajeMeditacijamaneophodnadabiseintelektualniobratčovječanstvaobavio,DescartesovopozivanjenaBogadjelovatćenamsasvimdolično,timpriještoneisključujemomogućnostdajefilozofupravouvlastitomtumačenjusimbolakojimuseuprvomsnujavljajuprepoznaobudućiscenarijsvojihMeditacija.IkaoštoćegausnuBogodvraćatiododlaskaucrkvuzatoštovjerauNjegamorabitiiznadvjerskihobičajaisvetihmjesta,39 takoćemuBoguMeditacijamapotvrditi ispravnostnjegovogmeditativnogpoduhvataukojemuvriježenamišljenjaprepoznajekaopredrasudekojihseuimeistineželiosloboditi.Naravno,nitkozdravepameti–normalan,prosječaniobičan–niuDescartesovovrijemenidanasneželiovakvooslobađanje.Nitijeuobičajenoželjetisumnjati,najmanjesumnjatiu

34

R.Descartes,Meditationes,ATVII,22(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.201).

35

Isto,ATVII,22–23(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.202).

36

Isto,ATVII,24–25(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.203–204).

37

Isto,ATVII,23(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.202).

38

EdmundHusserl,»Prvopredavanje«,u:Ideja fenomenologije,Bigz,Beograd1975., str.31–32.

39

Vidi:R.Descartes,Passions de l’ame,ATXI,427(usp.ReneDekart, Strasti duše,Grafos,Beograd,s.a,str.112).



sve,nitije,pak,ljudskojprirodisvojstvenažudnjazaslobodomkojaizovekorjenitesumnjeslijedi.Bašzato,izvornizloduh,kojinezastupavirtusnegomediocritas,nikognenagonidaupitanjedovodipriznateistine,već,naprotiv,ubijasvakuželjuzanjihovimpreispitivanjem.PakadaseDescartespožalinasvojumalaksalostnastaluodnapornogzadatkavoljnogsamoobmanjivanja,kadosjetidaseopet»prepuštastarimmislima«40umjestodaustrajenaputunovogmišljenja,kadustvrdidasenemogunibrzonilakoodbaciti»navikestarogmnijenja«41−tektadaznamodajenadjelupravimalignigenij.Istoje,međutim,znaoiDescartes,paopetmunijepadalonapamettopriznatiusvojojispovijesti.OnMeditacijerežiratakodanasamompočetkučitateljiuopćenemoguotkritidajesvamalignostgenijaisključivounjihovimlijenim,umornimiuspavanimduhovima.UprikrivanjuovečinjeniceDescartesidetolikodalekodaćenakrajuPrveiDrugemeditacijetvrditikakobi,eto,čakion,poputsvakogobičnogčovjeka,najradijeprekinuozapočetomeditiranjeivratiosesvemuonomečemusepredčitateljimadotadžestokoopirao.Mi,dakako,znamodajeDescartespitanjeQuod vitae sectabor iter?–većodavno riješio.Descartes, opet, zna da je njegov čitatelj i dalje neodlučankojimputemdakrene:putemobičnogilipakmeditativnogmišljenja.Zatonjegovoprikrivanjeistinskogzloduhaimaedukativnufunkciju:praviučiteljuučenicimanevidisamookorjeleneznalice,kakavjeisâmnekadabio,negounjimagledaisebesadašnjeg,kakvibiučenicitektrebalibiti.Znajući,dakle,zateškoćeukojezapadačitatelj,Descartessepravikaodaisamprolazikrozistemuke,snamjeromdaohrabričitatelja iuputiganavlastitiprimjer,nasebekaostasalu‘osobu’,nakojojsepokazujemogućnostdaseizpočetnihteškoćaizađe.PiscuMeditacijanijeniblizupametidabisečitateljzbogovogamogaoosjećatiprevarenim.Onznadajesvakaedukacijamanipulacija.Aliznaidasamovaljanaedukacijaimazaciljdakaomanipulacijabudeotkrivena,zbogčegaseuspješnostdobrogodgojamjeriupravostupnjemukojemgaonikojisumubiliizloženiraskrinkavajukaomanipulativnudjelatnost.Stoga,kadasečitavkrugmeditiranjazavrši,kadaobičnomišljenjedoživiobratipostaneracionalno,razumničitateljisamosazahvalnošćumogugledatinavarkukojomsefilozofposlužiokakobiihdotogobraćenjadoveo.Razlogazaljutnjunećeimatinionikojiobratnisuiskusili,jertakviineznajudaihsehtjelovarati.ZnanjeoprijevariimasamoonajkojijerazotkrioscenarijpremakojemsuizvedeneMeditacije,štojesamodiooneblagodatikojućeotkrivalac,kaobićeobučenozaracionalnomišljenje,donijetiisebiidrugima.Zatofilozofbezikakvemrljenasavjestinastavljadalje.UmjestopriznanjadaučitateljimaMeditacijačučimalignigenij,Descartesćeovogaizmjestititamogdjebiobičančovjeksasvimsigurnomogaoprepoznatizlo,tamo,dakle,gdjesenalazipodstrekačnjihovesumnje.ČakikadapisacPrvemeditacijenesmotrenootkrijedaonosobno,kaorazumnistvor,imamoćismjelostprovocirati sveopću igotovozastrašujućuskepsu,onćebrže-bolje izmeđusebeičitateljapostavitimaskuzloduha.Navodno,nijeDescartestajkojijetolikozaodabiodljuditražiodaodbacesveuštosudotadvjerovaliizaštosumislilidajeznanje,budućidatakvupakostinaopakostmožedaimsmjestisamolukaviimoćniprevarant.Zloduhćeseutolikopojavitikaomaskamaske,meta-maskaizakojesekrijeDescartesova‘osoba’.Nemasumnje,takosložena igramaski ipakzahtijevanekakvo razjašnjenje. Jasno jedamaskačistograzumaskrivaDescartesovunajdubljuintimusastavljenuodčulnostiistrasti, istovremenodajućiobrazacsvakommišljenju.No,akojefunkcijamaske, kakoDescartes uOsobnim razmišljanjima kaže, da prikrije sram inelagodu,ostajepitanje–okakvomsesramuradiondakadasemeta-maskazloduhapojaviuMeditacijama.Sramjevidskromnosti,42rećićeDescartesu



Strastima,paakopostojiištačegase‘osoba’možesramitiondajeto»oholostinepristojnosamoljublje«.43TakonamčinjenicadaDescartespredčitateljemskriva pravog zloduha, a svoj razum, koji je istinski skeptički provokator,maskiraunjegovlik,pokazujedajefilozofazapravosramdapredobičnimsvijetompriznadokudidenjegovogađenjepremaljudskojobičnosti,njegovprijezirpremačovjekukojije−upravokaoobičaninormalan−uzloduhovojvlasti.Timprijegajesramdasepredobičnimahvalikakoizvlastiteletargijeprirodnogmišljenjaizlazisasvimsam,svojomvoljom,»minhauzenovski«,anikakoneuzpomoćBogakojegćedokazivatiuTrećojmeditacijiinakončegazloduhavišenećenispominjati.NiBognizloduhDescartesunisupotrebnidabiušaousumnjuimeditirajućiiznjeizašaokaopobjednik,sčvrstimcogitourukama.BogizloduhsupotrebniMeditacijama,tomsamorazgovorukojiDescartesčitateljuupriličujekaogigantomahijuukojojsezloduhiBogborezaprevlastnadljudskimrazumom.Paakoječitateljupotrebnodanjegovo»ja«budepodržanoiodnečegvećegnegoštojenjegovavlastitaracionalnost–štoviše,akojesamogDescartesasramdasepredtakvimčitateljempojavikaosamonikligenij,nemarazlogadaMeditacijenebudurežiraneuzpomoćzloduha koji biva pobijeđen sBožje strane.To jemogao biti samo razlogvišedasečitateljupustiumeditiranje,jerjeDescartesovodočaravanjeBožjepobjedevodilo tek jednomcilju–zajamčenoj lakoći ineumitnomuspjehumeditativnogčina.

JasnaŠakota-Mimica

Descartes’Confessions

AbstractThe text explores the connection between Descartes’ life conversions and the reason why in the DiscourseontheMethod and MeditationsonFirstPhilosophy he utilizes a confessional tone to his writing. Such an endeavour exposes a specific role of the mask under which the philosopher intends to present himself to the public for the first time. Although the mask is already mentioned in his Privatethoughts, Descartes gives it a form of persona only after the discovery of cogito, as he is writing the Discourse. The mask of persona, conceived as a pure reason, allows him to confess his philosophical conversions as a paradigm of intellectual conversion of humanity, transforming his confession into a sermon. However, in the Meditations, Descartes takes a step further. His ability to utilize the mask, combined with his experience in dreams with a malicious demon and God, enable him to appear in this work as a multi-faced actor: as »I«, as a malicious genius and as a truthful God. Behind all three masks is evidently Descartes’ ratio, however it is important to recognize that the malicious genius is not only the mask the philosopher uses to hide the sins of the sceptical activity in which he involves the reader. On the basis of Descartes’ dreams, we can argue that there is one more malicious genius in the Meditations, this time a real one, standing opposite the meditating subject. This one is the embodiment of widely accepted opinions, prejudices and laziness of human intellect.

KeywordsRenéDescartes,confession,conversion,mask,dreams,maliciousgenius

40

R.Descartes,Meditationes,ATVII,23(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.202).

41

Isto,ATVII,34(usp.Meditacije o prvoj filozofiji,str.208).

42

R.Descartes,Passions de l’ame,ATXI,482(usp.Strasti duše,str.119).

43

Isto,ATXI,472(usp.Strasti duše,str.111–112).

jasna Šakota-mimica - descartove ispovjesti

Documents