jedem dakle mrsavim

7/22/2019 Jedem Dakle Mrsavim

1/286

Novo proireno izdanje

J edem,dakle

m ravi mMontignacova metoda ili kako mravjeti i sprijeitidebljanje u svakoj ivotnoj dobiPredgovor: dr. Morrison C. Bethea

n kl d z dro

MICHELMONTIGNAC


2/286

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuilina knjinica - ZagrebUDK 613.24MONTIGNAC, MichelJ edem, dakle mravim : Tviontignacovametoda ili Kako mravjeti i sprijeitidebljanje u svakoj ivotnoj dobi / MichelMontignac ; predgovor Morrison C. Bethea ;< prevela Vinja Ogrizovi>. - Novoproireno izd. - Zagreb : Naklada Zadro,2005. - (ABC zdravlja)Prijevod djela: La methode Montignac pourles femmes.ISBN 953-182-062-7I. Dijetna prehrana Prirunik450606221


3/286

PREDGOVOR

U ovoj je potpuno obnovljenoj knjizi Michel Montignac posebno naglasiopotrebe ena i pritom jo jednom pokazao ne samo svoje izvrsno po-znavanje prehrane nego i uroeni instinkt na tom podruju.Vie uope nema sumnje da se uspio nametnuti kao neosporni autoritetna podruju nutricionistike.Posljednjih je nekoliko desetljea medicina znatno napredovala pa sedanas mnoge bolesti bolje dijagnosticiraju, lijee i ak sprjeavaju. Ukratko,zdravlje nam je znatno bolje.Usto se ljude nastoji navesti da poboljaju prehrambene navike i da sevie bave tjelesnim aktivnostima. Ipak, razmotrimo li bolje probleme nu-tricionistike, moramo priznati da nita sustavno nije predloeno prije Mon-tignacove metode.Za veinu je nutricionista dovoljan simplificistiki pristup koji razumijevada emo smanjiti tjelesnu teinu i poboljati zdravlje ako jedemo manjehrane, prvenstveno masnoa. Michel Montignac prvi je kritiki razmotrio hi-pokalorini pristup pa se usredotoio na stvarne odnose meu namirnicamai na biokemijske procese koji pokreu nae tijelo.Poznata istraivanja pokazala su da debljina i kardiovaskularne bolestimnogo manje pogaaju Francuze nego stanovnike drugih industrijskih ze-malja. Zna se i zato. Michel Montignac s pravom metabolizam ugljiko-

hidrata (a ne masnoa i bjelanevina) smatra osnovom svojega prehram-benog programa.Unos ugljikohidrata, to uzrokuje izluivanje inzulina, postaje odluujuiimbenik dijetetike.5


4/286

J E D E M , D A K L E M R A V I M

Birajui ugljikohidrate prema njihovu glikeminom indeksu, kako to pre-poruuje Michel Montignac, moe se upravljati izluivanjem inzulina i takodjelovati na poveanje ili smanjenje tjelesne teine.Pravila unosa masnoa i bjelanevina, prema Montignacovoj metodi, is-todobno poboljavaju zdravlje. Poznato je da bjelanevine potiu izluivanjeglukagona, hormona koji posredno pridonosi smanjenju zaliha masnoe.Nedavno smo u bolnici Mercy-Baptist u New Orleansu (SAD) probno primi-jenili naela Montignacove metode.Prvi rezultati promatranja bolesnika pokazuju da se znatno smanjio viaktjelesne teine a istodobno, to je jo vanije, ukupna koliina kolesterola uveine je pala 20-30 posto.Vjerujemo da je to neposredno povezano sa smanjenim izluivanjem in-zulina, to je postignuto Montignacovom metodom. Zbog toga smo odluiliproiriti istraivanje sustavno mjerei inzulin, kolesterol i trigliceride kakobismo dokraja provjerili nae pretpostavke.Montignacova metoda nesporan je doprinos napretku na polju nutricioni-stike. Ona naime daje znanstvene i razumne odgovore na pitanja o pre-hrambenim navikama te objanjava mnoge injenice i povezanost meunjima, emu se prije nije davala prava vanost.Osoba koja se dri te metode, zacijelo e poboljati zdravlje.Osobno nimalo ne dvojim da e ozbiljna istraivanja koja provodimo do-kraja potvrditi da je Michel Montignac s pravom krenuo novim putem i dae ga jednog dana priznati luonoom pravilne prehrane.

Dr. Morrison C. BETHEAef odjela za kardiokirurgijuMercy-Baptist HospitalNew Orleans, SAD

Nota bene: ovaj je predgovor napisao dr. M.C. Bethea 1994. godine kadje objavljeno prvo izdanje ove knjige. U proteklih deset godina pretpostavkeMichela Montignaca, koje je postavio poetkom devedesetih, potvrene suu praktinom ivotu i potkrijepljene brojnim znanstvenim radovima. Objavlje-ni su i rezultati mnogobrojnih istraivanja o tome kako izbor ugljikohidrataprema njihovom glikeminom indeksu djeluje na metabolike procese kojipreko hiperinzulinemije i rezistencije na inzulin potiu pretjerano debljanje irazvoj eerne bolesti. tovie, u tom su razdoblju Montignacovu metodu6


5/286

P R E D G O V O R

prouavali brojni znanstvenici, meu kojima se posebno mora istaknutskupina istraivaa na kanadskom sveuilitu Laval, koji su svoje nalaze ob-javili u cijenjenom asopisu The British Journal of Nutrition.Ta su istraivanja vrlo vana jer je njima provjerena stvarna vrijednost te-melja Montignacove metode. Najprije ju je dr. Bethea provjerio u svako-dnevnoj lijenikoj praksi, a zatim je dokazano da usto dvostruko djelujejeri znaajno smanjuje imbenike rizika za bolesti kardiovaskularnog sustava(pogledajte Dodatak II).

7


6/286


7/286

PREDGOVOR AUTORA

Mntignacova metoda objavljena je prvi put 1986. godine u knjizi Kakomravjeti uz poslovne rukove. P reteno je bila namijenjena mukar-cima, posebice onima koji se esto hrane u restoranima. Kako je knjigaodmah poluila uspjeh, nametnula se potreba da se objavi nova knjiga ukojoj bi se nova metoda pribliila iroj javnosti. Tako je nastala prva verzijaknjige Jedem , dakle m ravim u jesen 1997. godine. I tu su dakako slinoobjanjena temeljna naela metode mravljenja, no ta nova knjiga bila jevie za domau upotrebu i obraala se mnogo veem broju osoba, onimakoji pripremaju i jedu veinu obroka kod kue.Obadvije su knjige ponajprije praktine i zato namjerno jednostavne. Za-pravo imaju pedagoko znaenje. Nude nutricionistiku poduku koju je lakoprimijeniti i koja daje vidljive i trajne rezultate. U uputama za mravljenje vese mogla naslutiti odreena prehrambena filozofija koja se oslanja na higi-jenu ivota. itatelj to esto otkriva tek poslije, kad shvati da se osjea boljejer je prihvatio preporuke za promjenu prehrambenih navika.Temelji Montignacove metode isprva su se namjerno prikazivali pojedno-stavljeno, dakako iz praktinih razloga; u mnotvu znanstvenih podataka,naime, itatelj bi moda propustio ba ono to je bitno. Zato su se obja-njenja esto svodila na puko razdvajanje ugljikohidrata i masnoa. Iskustvoje pokazalo da je poruka o razdvajanju ipak previe redukcionistika, iakoje omoguavala da se postignu dobri rezultati. Zato je od 1989. do 1990.godine odlueno da se doda poglavlje o glikeminom indeksu, jer je tozapravo temelj naih nutricionistikih naela. No i tako dopunjena knjiga nijeomela zlonamjerne nutricioniste da Montignacovu metodu proglaavaju

9


8/286


baukom. Tako je naprimjer dr. J acques Fricker povjerovao kako moe smi-sliti pridruenu dijetu prema Montignacovoj metodi. Po njegovu miljenju,sve se svodilo na dva Atkinsova naela: na smanjenje ugljikohidrata i naslobodnu potronju masnoa.To pojednostavljenje ipak nije nikoga uzbudilo, a ponajmanje lijenikeope medicine i specijaliste za kardiovaskularne bolesti. Naime, oni su semnogo puta uvjerili da Montignacova metoda uvelike pomae pri mrav-ljenju, trajno poboljava sastav krvi, a pogotovo smanjuje koliine koleste-rola i triglicerida.Mnogo je dakle razloga zato je nastalo novo, tree proireno i promijenjenoizdanje. Ponajprije zato da razmotrimo iskustva nutricionistikog pristupa kojise uspjeno primjenjuje ve vie od dvadeset godina. Vrijeme je razmotritipovratne informacije: to nam o metodi govore primjena i provjera u praksi,rezultati istraivanja, svjedoenja i komentari. Vano je i nuno ponovo is-taknuti bitne poruke knjige, moda ih i drukije rasporediti te unijeti nekenovosti.Montignacova je metoda tako brzo i tako masovno prihvaena ponajprijezato to nije dijeta u tradicionalnom smislu, poput onih koje preporuujuogranienja u prehrani i koje kratko traju. Metoda je postigla velik uspjeh izato to joj nije jedina svrha mravjeti nego i vratiti optimalnu vitalnost te,to je najvanije, potaknuti smisao za uivanje u dobrom ivotu, a to je diokoncepcije opeg zdravlja.Veina kritiara koji osporavaju ovu metodu, i to preteno konvencionalnihnutricionista, zapravo se zlonamjerno uope ne obaziru na temeljne namjereprvih dviju knjiga, pa neopravdano cijelu metodu svode na stroga pravilakoja inae vrijede samo u prvoj fazi primjene metode. Tvrde kako su pravilaprestroga i istiu da je previe namirnica izostavljeno iz jelovnika.Pristae metode, naprotiv, dobro su shvatili kako je PRVA FAZA samo pri-jelazno razdoblje koje valja proi. To potvruju mnogobrojni iskusni lijenicii pisma itatelja. PRVA FAZA ipak se ne podnosi teko jer ne savjetuje dagladujete nego da se odreknete odreenih namirnica. Svi su razumjeli daposlije uspjene primjene naela PRVE FAZE slijedi DRUGA koja sadravaprava naela metode, to jest nabolje mijenja prehrambene navike i stvaranovi sklad.M nogi su itatelji, uos talom, prouili PRVU FAZU, prihvatili samo temeljnanaela metode te smjesta preli na DRUGU FAZU. Tvrde da su dobili jednakerezultate, samo to im je dakako trebalo vie vremena da izgube suvine10


9/286

P R E D G O V O R A U T O R A

kilograme. Uostalom, to je vie nego povoljno jer se polagano smanjenatjelesna teina bolje odrava.Zato smo odluili prikazati nau metodu na drugi nain, tako da vie inzi-stiramo na temeljnim naelima. Da biste ih bolje shvatili, prvo emo prikazatikako se postupno u razvijenim zemljama ukorijenio lo nain prehrane.Posljedice toga su ozbiljno poveanje broja oboljelih od bolesti metabo-lizma: ponajprije debljine i eerne bolesti te kardiovaskularnih bolesti.Otkrili smo da se takav zlokoban tijek moe potpuno zaustaviti i stanjeprevladati jednostavno ako promijenimo nae prehrambene navike i stvo-rimo novu ravnoteu.PRVU FAZU i dalje preporuujemo ljudima koji su pravi ovisnici o nekimnamirnicama (naprimjer o eeru), osobama sa suvinim kilogramima teonima koji ele postii brze rezultate, lako je PRVA FAZA samo prijelaznorazdoblje, sve te osobe korjenito promijene loe prehrambene navike i po-novo uspostave poremeenu ravnoteu. Organizmu se prua prava prilikaza odmor. Zdravlje se obnavlja, a rezultati su brzo vidljivi. Ta prijelazna, ubr-zana faza ipak ostaje samo uvod u daljnju primjenu Montignacove metode.Proteklih smo godina od itatelja prikupili tisue svjedoanstava i zakljuilida naa prehrambena naela djeluju razliito, ovisno o spolu, dobi i osje-tljivosti svakog organizma.Nikako ne prihvaamo tvrdnju nekih pojedinaca da to bolje uspijevamukarcima nego enama. Svima uvijek odgovaramo da je metoda u ko-nanici jednako djelotvorna bez obzira na spol, samo to je neke ene druk-ije podnose.Postoji nekoliko objanjenja za tu pojavu. Montignacovu metodu pri-hvaaju ene koje najee imaju vrlo optereenu hipokalorinu prolost.Neke su po nekoliko desetaka godina primjenjivale stroge dijete za mr-avljenje. Zato se njihov organizam - najblae reeno - zapravo brani, pasvaka promjena u prehrani, ma kako spasonosna bila, isprva nema nikakvauinka.Neki mi je lijenik iz Rouena rekao kako se jedna njegova pacijenticamorala drati te metode ak sedam mjeseci da bi poela smanjivati tjelesnuteinu. No zatim je u nekoliko tjedana izgubila dvanaest kilograma. A prijetoga 20 je godina povremeno primjenjivala stroge restriktivne dijete

11


10/286


enski organizam nije samo osjetljiviji od mukoga, nego je i znatno slo-eniji. U ena su ee hormonalne promjene, zbog kojih se lako udebljajuili pak teko mrave. Osim toga, ene troe mnogo vie lijekova. Pokazalose da neki, naalost, naruavaju metabolizam, to moe posredno ometatimravljenje.Kad je rije o lijekovima, imajte na umu da samo lijenik, koji se u njihdobro razumije, moe preporuiti da jedan lijek zamijenite drugim ili promi-jeniti nain lijeenja. esto je samo promjena lijeka dovoljna da se stanjebitno popravi.Godinama su lijenici, veinom praktiari, svakodnevno u lijeenju primje-njivali Montignacovu metodu i promatrali pacijente kako bi bolje shvatilizato se debljaju, te zato se organizam odupire mravljenju. Njihova suiskustva i suradnja uvelike pomogli u pisanju ove knjige. Zato itatelji, apogotovo itateljice, sada mogu na najbolji mogui nain primijeniti naelate metode i postii jo bolje rezultate.

12


11/286

UVOD

prirodi nema prekomjerne tjelesne teine, a jo manje pretilosti1. Uivotinjskome svijetu tome nema ni traga, osim kod domaih ivotinjakoje tovimo iz poznatih razloga.Nekada davno pretili su ljudi bili vrlo, vrlo rijetki. Takve sluajeve moemoobjasniti samo ozbiljnim zdravstvenim poremeajima, najee hormonal-nim. U nekim plemenima, ba zato to su vrlo debele osobe bile pravarijetkost, razvio se pravi kult debljine. Nec plus ultra moe se objasniti samorijetkou.U drevnim civilizacijama debljina je openito bila vanjski znak moi. Samosu povlatene osobe imale tako visok ivotni standard da su mogle uivatiu rafiniranoj hrani. Suprotno od onoga na to bismo prvo pomislili, bogatinisu bili deblji od siromaha samo zato to su vie jeli nego i zato to su serazliito hranili. U sljedeim emo poglavljima objasniti kako.Danas je stanje obrnuto; predebelih osoba vie je meu siromanijima,a to je tko bogatiji, vie se trudi biti vitkim.Da bismo bolje razumjeli suvremeni problem debljine, najbolje ga je raz-motriti u zemlji gdje je poprimio razmjere nacionalne katastrofe: u Sjedi-njenim Amerikim Dravama. ak 70 posto Amerikanaca ima prekomjernutjelesnu teinu (prema 38 posto Francuza), a 35 posto Amerikanaca je pre-tilo (prema 12 posto pretilih Francuza).

1 P retilost je tei stupanj prekomjerne tjelesne teine. P reciznije objanjenje nai ete u 1.poglavlju Drugoga dijela knjige.

13


12/286


Ako nas povijest doista ui kako je debljina popratna pojava civilizacije(kao to je to bilo u starom Egiptu i u Rimskome Carstvu), razumijemo zatose danas posebno istie u SAD, Nije li ta zemlja zaista olienje najviegstupnja suvremene civilizacije i vrha s kojeg se ve pada?Upitate li lijenika specijalista zato vas je priroda obdarila pretjeranom de-bljinom i usto se svim bogovima kunete da gotovo nita ne jedete, a bavitese tjelesnim aktivnostima, prije ili poslije rei e vam da je uzrok tome na-sljedni imbenik.

Ako ne mravite iako se drite uputa nekog nutricionista ili dijetetiara,nemojte od njega oekivati da e priznati kako je pogrijeio u izboru dijete.Svu e krivicu svaliti na vas. Ako zaista ne jedete potajice zabranjenenamirnice, zakljuit e da je u vaem sluaju krivo jedino loe naslijede.Istina je da moete naslijediti veliku sklonost debljanju, ali se tome pridajeprevelika vanost. Nije ba uvijek posrijedi sudbina kojom se debljina takoesto tumai.Prije sto godina u Sjedinjenim Dravama nije bilo pretilih ljudi. Hou rei,ne vie nego drugdje. Nemogue je zato povjerovati kako su desetci mili-juna dananjih pretilih Amerikanaca potomci nekolicine rijetkih pretilih ljudi

koji su u XIX. stoljeu bili izuzetciZanimljivo je da su meu pretilim Amerikancima najbrojniji Crnci. Njihoviafriki roaci meutim nisu debeli, iako imaju zajednike pretke.Nedvojbeno je dakle da se neto dogodilo zbog ega su se prosjeniAmerikanci poeli debljati iz narataja u narataj. A to je poelo prije samonekoliko desetljea. Namee se pretpostavka da su se njihove prehrambenenavike postupno pogoravale, stvarajui uvjete da se te loe sklonostiponu i nasljeivati. Iz toga moemo dalje zakljuiti da nasljedni imbeniknije uroen nego se na neki nain stjee

Prederavanje (hiperfagija) drugi je uzrok debljanja, kojim specijalisti estotumae pretilost. Drugim rijeima, ljudi previe jedu, pa su predebeli. Zatoe vam uporno objanjavati kako su sve vii ivotni standard i potroakodrutvo pretvorili nae suvremenike u okorjele izjelice, ak amoralne de-rae... sjetimo li se samo pothranjenosti u Treem svijetuNo dugo biste morali traiti oko sebe tipinog debeljka koji neprestanceneto vae, kako ga karikirano prikazuju u filmovima.Naprotiv, lako ete meu svojim prijateljima, znancima ili ak roacimanai ovjeka koji jede s uitkom, a da pritom uope nije debeo, moe ak

14


13/286

U V O D

biti vrlo mrav. To je vrsta ovjeka koji se stalno nada da e napokon otkritineto od ega e se udebljati...Ispitivanja pretilih ljudi nedvojbeno su dokazala kako, uz nevelik broj izni-maka, veina jede tako malo da im je kalorina bilanca nevjerojatno mala.ak vas taj paradoks ne bi smio zauditi jer, kako emo poslije potankoobjasniti, mnogi se debeli ljudi to vie debljaju to gorljivije broje kalorije.Naete li na svojem tavanu jelovnike sa svadbi, krstitki ili drugih sveanostiiz doba vaih djedova, moda ak i roditelja, zaprepastit ete se kolike sukoliine hrane pripremali gostima i koliko su mogli pojesti.Iz toga moete lako zakljuiti da u usporedbi s njima jedemo kudikamomanje. To je uostalom ve davno dokazano.Uvijek e se nai netko da vam potanko objasni kako su suvremenicinaih djedova mogli vie jesti zato to su se mnogo vie troili: ee suhodali, penjali se stubama, a kue su se slabije grijale...To moda i vrijedi, ali samo za odreene, pogotovo drutveno i imovinskinie slojeve. No pogledamo li ondanji srednji stale, uvidjet emo da supjeaili vie za uitak a manje zbog potrebe. Vozili su se dodue manjenego sada, ali to ne znai da su Francuskom lutali sa zaveljajem na leimapoput siromaha u prolim stoljeima. Gradski prijevoz i koije manje su sekoristili nego danas. Ljudi su se ee penjali stubama, no bilo ih je mnogomanje jer jo nije bilo visokih zgrada.Centralnog grijanja, to zaista priznajemo, gotovo nije bilo, a gorivo seveoma tedjelo. Centralno se grijanje posvuda proirilo tek krajem XX.stoljea, a s njim i pregrijavanje te civilizacija rastronosti.Nekad su se ljudi i toplije odijevali. Zadivljujue koliine odjee navlailisu ak i ljeti. Time se obilato nadoknaivalo slabo grijanje.

Ukratko, nimalo nisu uvjerljive tvrdnje da su nai suvremenici debeli samozato to uzimaju vie hrane nego to troe. Pravo objanjenje valja potraitidrugdje.Po svemu sudei, endemsku pretilost zapadnih civilizacija moemo tumaitiponajprije postupnim promjenama prehrambenih navika u posljednja dvastoljea, a najvie poslije Drugoga svjetskog rata.U sljedeem ete poglavlju proitati kako je pretilost neposredna po-sljedica suvremenog naina prehrane, ali i uzastopne primjene hipokalo-rinih dijeta.Nemojte se bojati: u ovoj je knjizi sve napisano vrlo jednostavno, gotovokolski, kako biste sve lako shvatili i primijenili.

15


14/286


Odmah vas moram zamoliti: potrudite se da vrlo pozorno proitate slje-dea poglavlja. Bez bitnih uvodnih injenica koje se u njima spominju tekoete uspjeno provesti nutricionistika naela ove metode.Duboko se rastuim kada mi neka osoba tvrdi da je lako izgubila desetkilograma primjenjujui ono to pogreno naziva Montignacovom dijetom,a da nije ni upola shvatila smisao metode.Redovito otkrijem da ta osoba uope nije moju knjigu prouila kako trebanego je samo letimice proitala nekoliko temeljnih naela, izvaenih iz kon-teksta.Primijeni li netko ta naela a da ih dobro ne proui, moe dodue brzopostii dobre rezultate, ali e se nakon poetnog uspjeha brzo vratiti starim

prehrambenim navikama i prekomjernoj teini. Nije shvatio zato je gubiokilograme nego je samo doslovce slijedio moje savjete.Budui da isti uzroci imaju iste posljedice, jednostavno e se veinaizgubljenih kilograma vratiti...Ako ste iz dosad reenoga shvatili bitno, onda sada znate da Montigna-cova metoda nije nikakva dijeta za mravljenje. J o jedanput naglaavamda je to zapravo filozofija naina ivota. Ui nas novim prehrambenim navi-kama koje se temelje iskljuivo na pravom odabiru namirnica. Kad jedanputsvladate sve pojedinosti, primjena naela e vam biti poput djeje igre.Nema dvojbe da ste knjigu uzeli u ruke zato to se elite zauvijek rijeitisuvinih kilograma koji vam zagoravaju ivot.Pozorno itajui sljedea poglavlja, najprije ete shvatiti zato vam jelagala tradicionalna dijetetika uvjeravajui vas kako ete smravjeti im po-nete manje jesti. Zacijelo ste, uostalom, i sami ve iskusili da to nije tono.Zatim ete razumjeti zato ste i kako nakupili suvine kilograme. Na krajuete se uvjeriti kako je samo jedno ozbiljno rjeenje da ih zauvijek izgubite,a to je: J ESTI Ali jesti drukije...

16


15/286

PRVI IO


16/286


17/286

MIT PARNOG STROJA

Ve smo u uvodu vidjeli da je pretilost popratna pojava civilizacije, lakoje u povijesti uvijek bilo povlatenih linosti poput vojskovoa, vlastele,graana i crkvenih dostojanstvenika, koji su se s godinama debljali, moramopriznati da je pretilost ipak bila vrlo rijetka.Tek sredinom XX. stoljea pretilost se naglo proirila i poprimila zabrinja-vajue razmjere. To se danas najbolje vidi u SAD. Zacijelo su socio-kulturalniuvjeti uzrokovali tu promjenu.J o prije ezdesetak godina ljudi su u hrani vidjeli isto to i ljudi prijenekoliko stoljea: izvor ivota.Openito se vjerovalo da o nainu prehrane ovisi zdravlje te da je hranasvakome njegov najbolji lijek, kako je tvrdio Hipokrat pet stoljea prijeKrista.Hranu su cijenili to vie to je tada bila rijetka i skupa. Eto, prije manjeod jednog stoljea u naoj je podsvijesti jo ivio strah od gladi ili baremoskudice i nestaice.Negdanje koare domaica pretvorile su se u prenatrpana kolica u sa-moposluivaonicama, kao odraz potroake civilizacije. Nai suvremenici urazvijenome svijetu toliko malo cijene hranu da je veina nemilice baca, toje uvreda za gladno stanovnitvo Treega svijeta.

Da kruh na svagdanji vie ne zaraujemo u znoju lica svoga, najboljevidimo po tome to su kante za smee pune kruha. Nekad su domaiceostatke hrane spretno upotrebljavale za druga jela ili ih skupljale za hranidbudomaih ivotinja. Danas se pak sve baca, to nije jedina sramota potro-akog drutva

19


18/286

J E D E M . . D A K L E M R A V I M - M O T I G N A C O V A M E T O D A

Dogodile su se velike promjene pa se hranu sve manje potuje. J edini jeprikladan naziv za to preobilje hrane. Zbog korjenitih promjena u poljo-djelstvu i prehrambenoj industriji poslije Drugoga svjetskog rata naa je sva-kodnevna hrana izgubila na cijeni, pa se potpuno promijenio i na odnosprema njoj.Poslije 1945. godine nae se drutvo nalo pred dva golema problema:- naglim rastom stanovnitva zbog poslijeratnog poveanog raanjadjece (baby boom) i- intenzivnom urbanizacijom zbog dolaska tisua izbjeglica i zato to jesve vie ljudi naputalo selo i dolazilo u gradove.Trebalo je dakle proizvesti vie hrane i, to je jo vanije, na nov nain.Prvi put u povijesti ovjeanstva podruje proizvodnje naglo se udaljilo odpodruja potronje.U jednom francuskom pokrajinskom gradu 1950. godine 80 posto po-trebnih namirnica dobivalo se iz okolice do pedesetak kilometara udalje-nosti. Ostatak se nabavljao iz udaljenijih podruja ili iz stranih zemalja.Danas je odnos posve suprotan. J o neto: kad su se namirnice troile namjestu gdje su proizvedene, otpatci i ostatci koristili su se za uzgoj stokeili poljoprivrednih kultura.

Ako se hrana izvozi, nita se od nje ne moe ponovno upotrijebiti, patreba nai nove naine za prehranu stoke i dohranu biljaka.Zato se posljednjih pedesetak godina poljoprivredna i prehrambena proiz-vodnja razvijaju poput industrije i oslanjaju se na sve sloeniju tehnologiju.Ta je revolucija izazvala dalekosene posljedice.1. Omoguila je znatno vei prinos zbog:- mehanizacije;- sve ire primjene umjetnih gnojiva;- iroke upotrebe pesticida, insekticida, fungicida;- intenzivnog uzgoja stoke.2. Omoguila je razvoj tehnologije uvanja hrane:- irokom uporabom hladnjaka i zamrzivaa;- uporabom aditiva i raznih kemijskih konzervansa.

Rezultati tih mjera bili su ak bolji nego to se oekivalo i dio je ovjeanstvauao u razdoblje prehrambenog obilja.20


19/286

M IT P A R N O G S T R O J A

Ve na poetku velikih promjena u stoarstvu i poljodjelstvu strunjaci suopazili da se znatno poveava prosjena tjelesna teina zapadnog stanov-nitva.U SAD jo su tridesetih godina poeli istraivati kako prevladati problempretilosti. Tadanji znanstvenici, koji ni dijetetiku ni nutricionistiku jo nisusmatrali medicinskim granama, postavili su sljedeu pretpostavku: ako sesuvremenici iznenada ponu debljati u trenutku kad Zapad ue u razdobljepravoga prehrambenog preobilja, tu mora postojati uzrono-posljedina ve-za. Tako je roen mit ovjeka - parnog stroja.

Zakljuilo se da ljudski organizam radi ba kao parni stroj. Za ivot je potre-bna energija, a nju dobivamo iz hrane. Postoji, dakle, s jedne strane unosenergije, a s druge troenje. Prekomjerna tjelesna teina i pretilost mogudakle biti samo posljedica neravnotee izmeu ulazaka i izlazaka. Dru-gim rijeima, suvini su kilogrami samo neutroena energija.Sve se svelo na dvije mogunosti: prevelik unos ili nedovoljna potronja.Prema tome, ako je netko debeo, znai da previe jede ili se nedovoljnoiscrpljuje, a moda jedno i drugo istodobno.Ta pojednostavljena teza, kojoj dodue ne moemo odrei izvjesnu lo-giku, temelj je hipokalorine teorije. Budui da se energetski unos moemjeriti u jedinicama kalorijske vrijednosti, sve se namirnice dakle mogu raz-vrstati po kalorijskoj snazi, po teini i kategoriji kojoj pripadaju (ugljikohidrati,bjelanevine, masti).Takvo je razmiljanje ve u osnovi pogreno jer se broje kalorije na ta-njuru, a ne vodi se rauna o tome to se zapravo dogaa za vrijeme pro-bave.Na toj je osnovi stvorena konvencionalna dijetetika, namjerno restriktivna,jer joj je bit hipokalorinost. Kad se jedanput odluilo da ljudskom orga-nizmu treba otprilike 2500 kalorija na dan, prevladalo je uvjerenje kako sepromjenom stvarne energetske potronje moe smanjiti ili poveati tjelesnuteinu.Uzima li se 3000 kalorija na dan, javit e se dakle 500 kalorija vika kojie se pretvoriti u zalihe i poveati tjelesnu teinu.Zadovoljimo li se, naprotiv, sa 2000 kalorija, javlja se manjak od 500 ka-lorija, to prisiljava organizam da posegne u zalihe masti, pa se gubi nateini.Drugim rijeima, kad se teorija o kalorijama primijeni na prehranu, tvrdise da je za mravljenje dovoljno manje jesti i, suprotno, deblja se zato tose previe jede.

21


20/286


Ta je pojednostavljena shema, zasnovana na naivnom vjerovanju, vladala udijetetici posljednjih desetljea. J o je naalost mnogi nutricionisti i dije-tetiari provode u bolnicama. Ue je i u kolama za dijetetiare.Profesionalni dijetetiari koji se jo dre takve energetske sheme na-mjerno ne uzimaju u obzir sposobnost ljudskog tijela za prilagodbu. Znaida ne priznaju nau razliitost, zbog koje je svaki ovjek jedinstveno bie,i ne uzimaju u obzir kvalitativni imbenik namirnica.Suprotno uvrijeenom miljenju, ima debelih ljudi koji uope ne jedu mno-go. Statistika provedena meu pretilim osobama (u Francuskoj i u drugimzapadnim zemljama) pokazuje:- samo 15% pretilih osoba mnogo jede (2500 do 3500 kalorija);- 35% pretilih jede normalno (1800 do 2500 kalorija);- 50% pretilih malo jede (800 do 1500 kalorija).

U natjecateljskim sportovima zna se da je nekome za odravanje stalnetjelesne teine dovoljno samo 2500, a drugome ak do 9000 kalorija, te darazlika ne ovisi o vrsti sporta nego o pojedinom ovjeku.Maratonac Alain Mimoun odrava stalnu teinu i izvrsno podnosi napornetreninge sa samo 2000 kalorija na dan, a biciklistikom natjecatelju J ac-quesu Anquetilu treba 6000 kalorija da bi odravao stalnu teinu i formu.lako se u medicinskoj literaturi o tome neobino malo pie, u mnogim seistraivanjima pokazalo da kalorijski unos neznatno utjee na to da li jeovjek mrav, normalne tjelesne teine, prekomjerne teine ili pretio. Zapra-vo nema bitne povezanosti izmeu korpulencije i energetskog unosa.Koliko je hipokalorini pristup nedjelotvoran, najbolje se uostalom mo-emo uvjeriti u zemlji gdje se stalno provodi, a to su Sjedinjene AmerikeDrave.

Dijetu s malo kalorija svaki dan proteklih vie od 50 godina primjenjuje98 milijuna Amerikanaca. Posvud ih opominju da vode rauna o kalorijama.Svi oblici javnog priopavanja, a pogotovo reklame, uspjeli su im trajnonametnuti takvu prehrambenu kulturu.Da bi brzo postigli eljene rezultate, Amerikanci, koji su inae skloni kraj-nostima, neprekidno broje kalorije i s jednakim arom, gotovo opsesivno,rade razliite tjelesne vjebe kako bi bili sigurni da e utroiti maksimumenergije. Statistiki pak podaci o pretilosti u Sjedinjenim Amerikim Dra-vama otkrivaju da je stanje katastrofalno.lako se vie od treine amerikog puanstva gorljivo dri hipokalorinihdijeta i redovito intenzivno vjeba, suprotno oekivanjima, Amerikanci ostajunajdeblji ljudi na svijetu. Prekomjernu tjelesnu teinu ima vie od dvije tre-22


21/286

M IT P A R N O G S T R O J A

ine stanovnika, a samo treina u Francuskoj; svaki je trei Amerikanac pre-tio, prema svakom osmom Francuzu. Osim toga, zapravo je nemogue us-poreivati razmjerno debele Francuze sa superdebelim Amerikancima... jeru Americi gdjekad susreemo i takve koji su teki vie od 200 kilograma.U dokumentarnom filmu o debljini u SAD, prikazanom na francuskojteleviziji TF1 u studenome 1990. godine, vidjeli smo ovjeka tekog 460kilograma, a u Guinessovo j knjizi rekorda zabiljeena je najvea ikad postig-nuta tjelesna teina - 620 kilograma. Dakako, bio je to Amerikanac.elimo li dakle shvatiti zato hipokalorine dijete, koje nam uporno nudeve pedeset godina, nedvojbeno vode neuspjehu, najbolji su primjer SAD.Uostalom, u svim drugim zapadnim zemljama, gdje su se jednako upornoprimjenjivale takve dijete, rezultati su bili jednaki, to jest katastrofalni.Pa kad smo se uvjerili da hipokalorine dijete nisu djelotvorne, jer uvijekzavravaju neuspjehom, sada znamo i razlog. Pogrena je pretpostavka nakoju se oslanjaju, a nisu ni znanstveno utemeljene. U sljedeim emo po-glavljima ak otkriti da su opasne.

23


22/286


23/286

POGRENI PUTEVI ILIVODI ZA LOE MRAVLJ ENJ E

NISKOKALORINE DIJETE: OPASNOSTVe smo prije vidjeli da je u nedavnoj prolosti stvorena koncepcijaenergetske ravnotee ljudskog tijela te kako se ona u obliku niskoka-lorine dijete primjenjuje. Danas ve imamo dovoljnu povijesnu distancu dase uvjerimo kako nije djelotvorna.Profesor David Gartner sa Sveuilita Michigan i mnogi njegovi kolegetvrde da je najvaniji uzrok pretilosti u SAD uporna primjena hipokalorinihdijeta. P rofesor Walter Willet s harvardskoga Medicinskog fakulteta, jedanod najveih amerikih znanstvenika, jo je otriji kad je rije o ovom pod-ruju. Smatra da su upravo slubene preporuke nutricionista dovele do dra-matinog poveanja p retilosti u proteklim desetljeima.Tko god je ikad provodio neku hipokalorinu dijetu, zna da se isprva naj-ee doista postignu dobri rezultati, ali se oni ne mogu trajno odrati.J o gore: ne samo da se u mnogo sluajeva poslije dijete izgubljeni kilo-grami vrate nego se nakupe i novi. To emo bolje razumjeti pogledamo likako se ponaa na organizam.Zamislimo osobu koja na dan uzima 2500 kalorija, ali pati zbog nekolikosuvinih kilograma. Smanji li kalorijsku vrijednost hrane na 2000, prema kla-sinom hipokalorijskom pristupu javit e se manjak 500 kalorija.Organizam naviknuo na 2500 kalorija dnevno, osjetit e manjak i poseg-nuti za zalihama masti da nadoknadi 500 kalorija. Dakle, poinje se mr-avjeti.

25


24/286


Poslije nekog vremena, trajanje kojeg varira od ovjeka do ovjeka, tje-lesna se teina prestane smanjivati iako se osoba i dalje hrani premahipokalorinoj dijeti. To znai da se uspostavila nova ravnotea ulazaka iizlazaka. Kad organizam shvati da e i ubudue dobivati samo 2000kalorija na dan, zadovoljava se tom koliinom pa se teina ustali.Produlji li ovjek takav pokus u nadi da e poslije kratkog prekida ponovnopoeti mravjeti, razoarat e se jo vie. Krivulja tjelesne teine ak e sepenjati.Paradoksalno, teina se opet poveava iako se manje jede. Objanjenjeje jednostavno: ljudski organizam pokree nagon za preivljavanje koji sejavi im se osjeti oskudica. Dugotrajno smanjivanje energetskog unosa tjeraorganizam da se tome prilagodi i zadovolji se onim to dobiva. Voen in-stinktom preivljavanja, svoju e potronju jo smanjiti ispod razine unosa.Dobiva li na primjer 2000 kalorija, potrebe e smanjiti na 1700 i ponovnoe moi stvarati zalihe.Nemojmo zaboraviti da nije tako daleko iza nas doba oskudice, pothra-njenosti i dugotrajnoga gladovanja, stoga je sjeanje na to jo u podsvijestii oivi na najmanji znak uzbune.Ljudski organizam zapravo e pokrenuti onaj isti instinkt za preivljavanjekoji nagoni psa da zakopa kost, premda skapava od gladi. Zaudo, ivotinjanagonski nastoji stvoriti zalihu hrane upravo onda kad je izgladnjela.

U skladu s tim, na organizam, im osjeti oskudicu, to znai manji unosenergije, pokrene sve obrambene snage i ne proputa ni najmanju prilikuda stvori zalihe.Iskusne osobe koje dugo primjenjuju hipokalorine dijete, znaju vrlo do-bro kako i najmanjim odstupanjem od reima, primjerice tijekom vikenda,odjedanput mogu vratiti dva do tri kilograma to su ih s mukom izgubile unekoliko tjedana dijete.Sad je valjda jasno zato itateljima preporuujemo da nikad ne preskaunijedan obrok, kako to mnogi ine. Ne dobije li organizam oekivani obrok,doslovce se izbezumi, to e ga navesti da pri prvome sljedeem obrokudio dobivene hrane pretvori u zalihu.Ljudi obino svojeg psa hrane samo jedanput na dan (oito zbog svojekomocije), to je glupo i neka se ne ude to mnogi kuni ljubimci imajuprekomjernu teinu.

26


25/286

P O G R E N I P U T E V I IL I V O D I ZA L O E M R A V L J E N J E

Na laboratorijskim je ivotinjama proveden pokus: sve su dobivale pot-puno istu koliinu hrane na dan, ali neke svu hranu samo u jednom obroku,a druge u pet ili est obroka rasporeenih tijekom dana. S vremenom suivotinje prve skupine postale predebele, a druge su zadrale optimalnuteinu.Ve smo prije upozorili da je prekomjerna teina u ena tvrdokornija negou mukaraca, to ovisi o uroenoj fiziologiji. Potanko objanjenje nai eteu drugome dijelu knjige.Ovdje emo samo istaknuti da ensko tijelo ima veu masu masnog tkivanego tijelo mukarca i to zato to ima vie masnih stanica (adipocita).Odavno se takoer zna da se i ene i mukarci debljaju kada se poveavavolumen svake postojee masne stanice, ali se nerijetko usto poveava ibroj stanica. Tekoa je to vea to jednom nastale masne stanice vienikad ne mogu nestati. Dok se volumen masnih stanica moe smanjiti, ne-mogue je smanjiti broj ve nastalih masnih stanica.Druga su istraivanja pokazala da organizam, pokrenut nagonom za pre-ivljavanje, za vrijeme stalne restrikcije hrane (hipokalorine dijete) ak stva-ra nove masne stanice. Zbog toga nesretnog procesa, vrlo brzo poslije di-jete vraaju se izgubljeni kilogrami i ak se jave dodatni.Ve smo prije pokazali da su hipokalorine dijete nedjelotvorne i varljive,no sada vidimo da su i opasne jer - pogotovo u ena - pretilost s vre-menom postaje sve tvrdokornija, a glavnica masnih stanica podmuklo sepoveava.Prouimo li pretilu osobu (sa 15 ili 20 kilograma iznad normalne teine),u veini emo sluajeva otkriti da je najvie prekomjernih kilograma nakupilatijekom godina primjene hipokalorinih dijeta.

A Teina u kg /\3000 kca 2000 kcal 1500 kcal 1000 kcal 800 kcal1. dijeta 2. dijeta 3. dijeta 4. dijeta

Kalvarija pothranjenosti ili mue nitvo pretilih osoba27


26/286


U ovom se dijagramu vrlo dobro vidi to se dogaa ako osoba koja sastabilnih 90 kilograma i uz unos 3000 kalorija pone drati dijete: poslijesvake moe najprije vratiti prijanju tjelesnu teinu, zatim nakupiti nove kilo-grame i na kraju dosegnuti 120 kilograma, iako u svakoj dijeti uzima svemanje kalorija... napokon samo 800.Pri svakoj hipokalorinoj dijeti moemo pratiti tri stupnja: mravljenje, sta-bilizaciju i vraanje teine. Vano je znati da svaka nova dijeta doputa svemanji kalorijski unos.Isprva se krivulja teine vraa otprilike na poetnu teinu, no s vremenomse poslije svakog mravljenja uz poetne kilograme dobivaju i dodatni.I tako neke osobe koje tvrdoglavo ele izgubiti pet kilograma, najprijeuvrste tih pet kilograma, umjesto da ih izgube, a s vremenom, u pojedinimsluajevima nakon petnaest godina primjene razliitih dijeta, zavre sa 30kilograma vika i usto imaju znatan manjak mnogih vanih nutrijenata.Svakog nam dana lijenici javljaju kako neki njihovi pacijenti koji se strogodre redukcijske dijete uz goleme frustracije (to ih stvara dijeta sa 800 ka-lorija) ne uspijevaju smravjeti nego esto dobivaju nove kilograme.Stanje je zapravo vrlo opasno jer takve osobe zbog bijednih dijetaostanu bez nunih hranjivih tvari (esencijalnih masnih kiselina, minerala, vi-tamina i oligoelemenata). Zato stalno osjeaju jak umor i nisu otporne nabolesti jer su im smanjene obrambene sposobnosti organizma.Osim toga veina takvih pacijenata pati od depresije ili, jo gore, anorek-sije ili bulimije2.Na kraju im ostaje samo da promijene specijalista: ostave nutricionista izavre kod psihijatra.Za kraj dodajmo da takva promjenjiva pretilost ili pretilost harmonikepoveava opasnost od kardiovaskularnih bolesti, iako nema ni hiperkoleste-rolemije3, ni eerne bolesti, niti pacijent uiva nikotin.Profesor Bronwell sa Sveuilita Pennsylvania prouavao je tu pojavu nalaboratorijskim takorima, primjenjujui naizmjence visokokalorine i nisko-kalorine dijete.ivotinje su gubile i dobivale na teini, ali se ritam mravljenja i debljanjamijenjao u svakoj novoj dijeti. Kod prve provedene niskokalorine dijetetakor je gubio na teini 21 dan, a na poetnu se teinu vratio za 46 dana.Zatim je takor morao biti na dijeti 56 dana da bi postigao istu niu teinu,no izgubljeni su se dekagrami vratili za samo petnaest dana. Poslije toga

2 Anoreksija = odbijanje hrane; bulimija = vuja glad (op. prev.)3 Hiperkolesterolemija = poveana vrijednost kolesterola u krvi (op, prev.)

28


27/286


sve je tee gubio na teini, a sve se bre i bre vraao na poetnu teinu.To dokazuje da se organizam prilagodava smanjenju kalorijske vrijednostinamirnica.Zbog svakog manjka energetske vrijednosti hrane metabolino se tro-enje moe zapravo smanjiti vie od 50 posto, ali se zauzvrat, vrati li seovjek i nakratko normalnom unosu hrane, teina naglo poveava. Prisiljeniste dakle da dijetu primjenjujete sve dulje, a im se vratite normalnoj pre-hrani, teina se sve bre ponovo poveava.

S takvim opetovanim dijetama tjelesna se teina skokovito naizmjence sma-njuje i poveava, jaajui istodobno otpornost organizma na mravljenje.Sve je to dobro poznato, ali specijalisti to vrlo stidljivo priznaju kao da ihvee preutni dogovor. Moglo bi se ak rei da se danas boje priznati kakosu bili u zabludi pedesetak godina.Zato valja posebno pozdraviti profesora Apfelbauma koji je na velikommeunarodnom kongresu u Anversu u rujnu 1993. godine sam sebi posta-vio pitanje: Jesm o li se svi zajedno zavaravali u lijeenju debljine? i odgo-vorio potvrdno.udno je da tu istinu jo nije spremna prihvatiti ni javnost, iako zbog opi-sanih greaka ponajprije pate ljudi koji ele smravjeti.J ednom su me pozvali da na televiziji sudjelujem u opsenoj raspravi opretilosti. Iskoristio sam priliku da o tome govorim nekoliko minuta. Objasniosam zablude vezane uz hipokalorine dijete, ali se nazoni nisu dali uvuiu razgovor. Kako je emisija bila unaprijed snimljena, pri skraivanju su izba-cili ba taj dio mojeg izlaganja jer su zakljuili da nije zanimljivJ edan novinar, koji je stekao zavidan ugled ozbiljno piui o zdravlju, is-priao mi je da je jednom napisao dugaak lanak protiv hipokalorinih di-jeta objanjavajui kako mogu biti opasne. Dao je primjere kao u ovoj knjizi.Rezultat: lanak je ostao bez ikakva odjeka Nije stiglo ni jedno pismoitatelja. Potpuna nezainteresiranost A gomile pisama stiu kada se objavii najmanja udotvorna dijeta.Iz toga moramo zakljuiti da je u naem zapadnom drutvu fenomenhipokalorinosti dobio takvu vanost da je postao dio svjetonazora. Nasvim je razinama institucionaliziran u cijeloj Europi, a pogotovo na sjeverno-amerikom kontinentu.I kako onda sumnjati u naelo koje je u svim nastavnim programima me-dicinskih fakulteta i temelj je sustava i kolovanja dijetetiara? Dre ga se usvim bolnikim, kolskim, tvornikim i drugim javnim restoranima.

29


28/286


Kako sumnjati u naelo na kojem se temelji vaan dio gospodarstva za-padnih drutava?Poljoprivredno-prehrambena industrija danas upravo cvjeta. U nekim zem-ljama, na primjer u Francuskoj, od svih je industrijskih grana ba na prvomemjestu i najuspjenija je.Dovoljno je pogledati neku izlobu ili sajam kakav je SIAL4pa da shvatiteda se sve razvija po logici hipokalorinosti.Sva marketinka istraivanja ponavljaju: krenite u tom smjeru, tu je su-tranje trite Stvarajte takve nove proizvode Dodue, neki tzv. lagani pro-izvodi posljednjih godina ipak pomalo gube trite.

Moda niskokalorine hrane zarazila je i velike lance hotela. U mnogimjelovnicima hotelskih restorana posebno su istaknuta jela s malo kalorija, aponegdje u posebnim blagovaonicama s gostima razgovara dijetetiarumjesto efa sale.

PRIJEVARA S KONCENTRATIMABJ ELANEVINA

Mdu strogim hipokalorinim dijetama zaustavimo se na jednoj, pod na-zivom VLCD (Very Low Calorie Diet = vrlo niskokalorina dijeta) ili di-jeta na osnovi koncentrata bjelanevina.Teoretski ta je dijeta s bjelanevinama namijenjena samo osobama stekim oblicima pretilosti (ITM5vii od 30), ali, na nesreu, poneki je lijenicipropisuju svojim punanim pacijentima. J o gore, mnoge se ene samo-voljno odluuju na takvu dijetu i primjenjuju je bez lijenikog nadzora.KAKVO J E NAELO DIJ ETE?

Umjesto uobiajene hrane, 20 do 30 dana uzima se samo 55 do 75 gramabjelanevina u prahu (koji se mora otopiti) ili su bjelanevine ve u otopini.Takve bjelanevine daju otprilike 500 kalorija na dan (a ponekad i manje ).4 SIAL = Salon International de ('Industrie Alimentaire, vaan sajam koji se odrava uVillepinteu u Francuskoj jedanput na godinu.5 Pogledajte objanjenje u 1. poglavlju Drugoga dijela knjige.

30


29/286


Uz njih se preporuuje uzimati vitamine i minerale te mnogo tekuine(najmanje dvije litre na dan).Uzimanje koncentriranih bjelanevina sprjeava razgradnju miinog tki-va, a kako nema ugljikohidrata, smanjuju se glikemija i izluivanje inzulina.Zbog toga se stvaraju ketonska tijela6 koja mogu potiskivati apetit 48 satite istodobno uzrokuju laganu euforiju.Organizam mora dakle sam proizvoditi potrebnu glukozu od masnoa izzaliha, to je proces neoglukogeneze. Tako nestaju zalihe masti, to je za-pravo lipoliza, pa ovjek mravi.

U EMU SU POGREKE?Znanstvena istraivanja provedena su na razliitim dijelovima tijela i po-kazalo se da miii ipak slabe (bjelanevine nestaju) i to tijekom prvih de-vetnaest dana dijete. Ravnotea se ponovo uspostavlja poslije 21. dana.Gotovo 25 posto gubitka teine tako se zapravo odnosi na nemasnumasu miia. Istini za volju, pri debljanju se poveava i nemasna masa mi-ija, a ne samo masti.Znatno smanjenje soli u prehrani potie veliki gubitak vode pa se i touvijek odraava na vagi... Zato treba paziti da zbog moguega prevelikogmanjka tekuine ne padne arterijski tlak.Takva arterijska hipotenzija nastaje zato to nema ugljikohidrata pa segube natrij i voda.Poslije dijete vano je ponovo pomalo uvoditi ugljikohidrate, jer kad bi seodmah uzela vea koliina, zbog naglog zadravanja vode mogle bi se javitiotekline.VLCD ima mnogo sekundarnih posljedica:- poveanje koliine mokrane kiseline: 10 do 20%;- snienje vrijednosti arterijskog tlaka: 8 do 10%;- padanje kose: 9%- opstipacija (zatvor stolice): 8 do 10%;- umor: 8%;- pucanje noktiju: 8%;- suhoa koe: 8%;

- poveana osjetljivost na hladnou: 8%;- grevi u miiima: 7%;6 Ketonska tijela nastaju kad se razgrauju masti (op. prev.).

31


30/286


- poremeaji menstrualnoga ciklusa: 6%;- depresivna raspoloenja: 5%;- glavobolja: 3%.Hiperurikemija (poveana vrijednost mokrane kiseline u krvi) traje otprilikejo tri tjedna. Da se smanje rizici (pojave uloga, tj. gihta, ili bubrenih kolikazbog stvaranja kamenaca), vano je piti mnogo vode.Budui da nema dovoljno krutih namirnica, mogua je i opstipacija. Tose moe preduhitriti tako da se jede salata zainjena limunovim sokom.Najdramatinije komplikacije iznimno mogu uzrokovati smrt. U jednom iz-vjeu Uprave za hranu i lijekove7 opisuje se sedamnaest sluajeva izne-nadne smrti u SAD zbog vrlo niskokalorinih dijeta Bile su to ene kojenikada prije nisu imale smetnje sranog ritma ni sluaj ireverzibilnog sranogaresta. U trinaest sluajeva rtve su uzimale bjelanevine loe kakvoe. Unjima je naime bilo premalo triptofana, jedne od esencijalnih aminokiselina,a nisu dodane potrebne koliine kalija. U preostala se etiri sluaja nije mo-glo utvrditi vidljiv uzrok smrti, osim to su se rtve drale reima pet do estmjeseci, iako se ta dijeta s bjelanevinama ne smije primjenjivati dulje odetiri tjedna.Sjetimo li se da su ti dijetalni proizvodi u slobodnoj prodaji po Ijekarni-cama, moramo osjetiti grozu. P rosjean kupac naime ne zna - a trebao biznati - da takve proizvode propisuju samo osobama kojima je indeks tje-lesne mase (ITM8) vei od 30. Osim toga, prije primjene dijete valja ispitatirad srca i bubrega. Izmeu svake ponovljene primjene te dijete treba na-praviti prekid od tri mjeseca.Iz toga je vidljivo da se kure moraju primjenjivati pod stalnim nadzoromstrunog lijenikog tima. Dakle u bolnici i pod strogim kardiolokim nad-zorom.

Kako ete inae biti sigurni da debela osoba, kad vidi dobre rezultate,nee doi u napast da takvu dijetu produlji vie od dva mjeseca?Osobe koje se dre te dijete samo povremeno i to po osam ili desetdana, moraju znati da se u tom razdoblju smanjuju samo miina masa ikoliina tekuine u tijelu. Uope se ne smanjuje masno tkivo, to je pravasvrha mravljenja.To drakonsko odricanje uope ne jami dugotrajnost smanjenoj tjelesnojteini, kao to je dokazao Van Goal ispitujui 400 osoba. Rezultati su seodrali:

7 FDA; Uprava za hranu i lijekove u SAD (op. prev.).8 Pogledajte 1. poglavlje u Drugome dijelu knjige.

32


31/286


- u 38% sluajeva est mjeseci;- u 31% sluajeva godinu dana;- u 14% sluajeva dvije godine.Na Sveuilitu u Pennsylvaniji provedeno je jo dugotrajnije istraivanje:utvreno je da se nakon pet godina uspjeh ouvao samo u dva posto ispi-tanika.Profesor Apfelbaum je 25 godina gorljivo branio dijete s proteinskim kon-centratima, a ipak je smogao hrabrosti da na Meunarodnom kongresu odebljini 1993. godine u Anversu prizna kako ta dijeta dugorono nije korisna.Zakljuio je: Na dulji rok sve osobe ponovo dobiju izgubljene kilograme.J o gore, unato opasnostima (ako ih ljudi uzimaju bez lijenikog nad-

zora) ti se proizvodi i dalje dobro prodaju, ak nameu, zato to donosedobru zaradu proizvoaima i trgovcima. Kad lijenik propie takvu dijetu,proizvod se moe naruiti neposredno potom, ime se poveava postotakprodaje i, dakako, nemali dobitakNajgora je prijevara tog pristupa mravljenju u tome to u etiri tjedna ta-kvog odmora od hrane pacijent uope ne shvati u emu je pravi problem.Dijeta s koncentratima bjelanevina dugorono je besmislena jer pacijentuope ne promijeni prehrambene navike.Tko zaista eli smravjeti, mora stei nove navike dok kupuje u proda-vaonici ili na trnici, a ne u ljekarnici

NEPOELJ NE ZAMJ ENE ZA OBROKEizlozima i na policama ljekarnica izlau se omoti pripravaka s mirisom

vanilije i okolade koji bi trebali osigurati mravljenje ako se ujutro i upodne uzimaju umjesto redovitih obroka. Uveer se kao milost doputanormalna veera.Kemijski se sastav tih proizvoda meusobno vrlo razlikuje, a zajednikaim je osobina da nisu uravnoteeni. Nekima manjkaju bjelanevine, a drugisadravaju previe zaslaenih ugljikohidrata.Navest emo jo razloga zato su od svih mogunosti za mravljenjespomenuti pripravci meu najneprikladnijima.Da vidimo najprije to nam moe utoliti glad: s jedne je strane vanovakanje, a s druge osjeaj sitosti (pun eludac).Popijemo li samo tekui pripravak, uope nismo vakali a niti ne pomilja-mo da smo neto dobro pojeli, jer imamo osjeaj da to samo proe kroz

33


32/286


tijelo. Rezultat: poslije nekoliko sati javljaju se glad i arka elja da se netogricka.Tko ujutro i u podne (kad je inae manja opasnost da se udebljamo)umjesto prave hrane uzme takav zamjenski obrok, uveer e doi u napastda pojede preobilnu veeru.Na nesreu, u to je doba dana organizam najskloniji stvaranju zalihe, tovie to je cijelog dana patio zbog dva lana obroka. Eto ponovo hipokalo-rine logike...Tu se krije dodatna opasnost da se u svijesti pretilih i openito onih sprekomjernom tjelesnom teinom ukorijeni psiholoka zabluda: dok troezamjenske obroke, mogu podsvjesno razviti neku vrstu odbojnosti premasvakoj hrani jer u njoj sada vide uzronika svih svojih nevolja.Uvjeravat e se da je hrana neprijatelj u kojeg ne treba imati povjerenja,a mi ih ba elimo uvjeriti u posve suprotno. Debela osoba prvo mora pri-hvatiti hranu, umjesto da je odbacuje. Mora samo nauiti kako odabiratiprave namirnice.

UDOTVORNI LIJ EKOVIdanas se jo naveliko sanjari o udotvornoj tableti koju bi ovjek samopopio i smravio. No, da bi bila prihvatljiva prema medicinskim i etikimmjerilima, tableta bi morala udovoljiti odreenim zahtjevima:- djelotvornost bi trebalo dokazati u pokusima (valjalo bi provjeriti da lije zaista prikladna za praktinu upotrebu);- trebala bi se dobro podnositi, bez nepoeljnih popratnih pojava;- ne bi smjela biti tetna na dugi rok.Ne treba posebno isticati da je takav lijek poput elje da janje ima petbutia; ni jedno ni drugo jo ne postoji. Dananji proizvodi nimalo nisu nalikna eljenu udotvornu tabletu.Pogledajmo koji se jo lijekovi naalost propisuju i nude debelim osoba-ma kad poele smanjiti tjelesnu teinu.

DIURETICIBudui da mravjeti znai gubiti odreenu koliinu masnog tkiva, odmah jejasno da se to uope ne moe postii diureticima koji samo potiu da sevie mokri. Time se dakle samo gubi voda, to uope ne zadovoljava po-stavljeni zahtjev.34


33/286


tovie, treba znati da se vodom gube minerali (natrij, kalij), a to vie tetinego koristi. Nakraju, upotreba diuretika izaziva ve znane nevolje: suhoukoe, umor, greve u miiima i vrtoglavicu te pad krvnoga tlaka, to moeizazvati nesvjesticu.Kad se zavri takva dijeta, tijelo e se ponaati poput spuve koju sudugo cijedili: najbre to moe vratit e izgubljenu vodu, a usto jo i sol,pa se javlja nova opasnost da nastanu otekline i to tvrdokorne.Lijenici koji jo imaju hrabrosti da propiu diuretike (iako nisu korisninego ak opasni), esto nisu niti toliko poteni da recept potpiu svojimimenom jer dobro znaju kako su to zapravo lijekovi za odreene bolesti. Nodiuretici namijenjeni mravljenju esto se skrivaju pod drukijim trgovakimnazivima kako pacijenti ne bi shvatili to im je propisano. Ponekad diuretiketajno dodaju pseudohomeopatskim pripravcima spravljenima u ljekarnici,iako su takve muke strogo zabranjene zakonom.

Budite sumnjiavi i prema nekim fitoterapijskim (biljnim) pripravcima kojepreporuuju za odvodnjavanje. Lano ih proglaavaju netetnima, jer sukao biljni proizvodi navodno potpuno prirodni, a zapravo sadravaju biljkejaeg ili blaeg diuretikog djelovanja.Od takvih biljaka spomenimo koroma, iak, gorsku suruicu, artiok,

matovilac i jasen, a tako djeluju i peteljke od treanja.Njihovo je diuretiko djelovanje moda blago pa je manja opasnost gu-bitka kalija, ali uinak je opet isti: gubi se voda...Tu su jo i mineralne vode za koje se esto tvrdi da pomau mravjeti,a najee je samo rije o reklamnoj podvali. Dodue, vano je dovoljnopiti, kao to smo ve rekli, ali to uvijek djeluje samo umjereno diuretino.Pijemo li zaista mnogo, poboljavamo dodue izluivanje nusproizvoda raz-gradnje bjelanevina (mokraevine i mokrane kiseline), ali to nikako ne zna-

i da odlaze i masnoe

SREDSTVA ZA IENJ E (LAKSATIVI)Neke mudrice umiljaju da e jednostavno smravjeti ako izbacuju vee ko-liine stolice

Trebalo bi ih pouiti da jaki ili nadraujui laksativi (sredstva za ienje)mogu otetiti debelo crijevo. elei se proistiti, zbog estih e proljevaizazvati manjak kalija. U toj skupini ima i osoba s fobinim sklonostima(strah od toksina) ili opsjednutih istoom.35


34/286


EKSTRAKTI TITNJ AESmanjena aktivnost titnjae samo je ponekad uzronikom debljine. Pro-pisati dakle ekstrakte titnjae osobi kojoj ta lijezda dobro radi nepotrebnoje i vrlo opasno jer moe umjetno pojaati rad te lijezde.Takvi lijekovi vie smanjuju masu miia nego masnoe pa mogu izazvatismetnje sranog ritma jer srce je - podsjetimo se - takoer mii (premdamalo drukiji).Ekstrakte titnjae mnogi loe podnose i zbog sekundarnih uinaka (de-stabilizacija titnjae). Tegobe su: nesanica, zebnja, probadanje, tahikardija,drhtanje i uzbuenje.

U svakom sluaju najopasnija komplikacija je iznenadna pojava anginepectoris koja moda uope nije bila prije zamijeena na opem zdravstve-nom pregledu.Valja dodati da se takvi lijekovi-otrovi esto skrivaju u sloenim priprav-cima sa zamrenim kemijskim nazivima i esto tajanstvenim kraticama. Ufitoterapiji, na primjer, propisuju lijekove od biljaka, a ljudi ne znaju da i mor-ske biljke posredno djeluju na titnjau jer sadravaju jod.

SREDSTVA PROTIV GLADISadre amfetamine za smanjenje apetita, no oni su i snani psihostimulansi.Zato ne zauuje to se osjea uzbuenost, a poslije nesanica, te smanjenasamokritinost i samokontrola.Kad se ta sredstva prestanu uzimati, nerijetko se javlja depresija kojamoe ak uzrokovati samoubojstvo. Najgore je ipak to ta sredstva izazivajuovisnost, dakle uzrokuju toksikomaniju.I tako ovjek lako postane pravi ovisnik te vie ne moe bez sredstavaprotiv gladiPretile osobe koje jedu malo i esto nisu toliko izloene opasnosti, noako im je poremeen odnos prema hrani (bulimija), njihovo se stanje zboguzimanja amfetamina moe pogorati.

IZOMERIDU laboratorijima su traili lijek koji bi imao neke dobre uinke kao amfetamin,ali da ne stvara ovisnost.36


35/286


Tako je poetkom devedesetih nastao dexfenfluramin, poznatiji pod ime-nom izomerid, koji ne djeluje psihostimulirajue. Pokusi na ivotinjama poka-zali su da se ne javlja toksikomanija.Izomerid djeluje tako da mijenja metabolizam serotonina, a ta supstancijaregulira apetit i stvara osjeaj sitosti. Dokazao se djelotvornim u osoba kojeosjeaju snanu potrebu za eerom. No takvih je samo petnaest postomeu pretilima. Zato bi bilo pretjerano izomerid smatrati lijekom prikladnimza sve sluajeve debljine.Da se lijek ne podnosi dobro, pokazala su jednogodinja dvostruko sli-jepa istraivanja na vie od 800 pretilih ena. Osamdeset est posto imaloje 40 posto vie od prosjene teine u odnosu prema teoretskoj idealnoj

teini. Prosjeni indeks tjelesne mase9 bio im je 32. Pola skupine ena do-bivalo je izomerid a pola placebo10.Dodajmo da su se sve ispitanice istodobno drale hipokalorine dijete smanje od 1450 kalorija dnevno, a dobivale su i psiholoku podrku zamravljenje. Vie od 40 posto ispitanica prve skupine morale su odustati odizomerida zbog neugodnih nuspojava kao to su: umor, lake trbune smet-nje, glavobolja, poremeaj sna, proljevi, suhoa usta, zebnja, depresija, e-e mokrenje, vrtoglavica, dremljivost, munina i povraanje.Kad su nakon jedanaest mjeseci usporedili rezultate dviju skupina, vidjelose da su ene koje su troile deksfenfluramin imale prosjeno 2,7 kilogramamanje od ispitanica koje su dobivale placebo.Dva mjeseca poslije zavretka jednogodinjeg tretmana skupina na pla-cebu dobivala je po jedan kilogram na mjesec, a ispitanice koje su uzimaleizomerid po dvaLijenici koji su vodili istraivanje zakljuili su da bi taj tretman bio raz-

mjerno vrlo djelotvoran kad bi se primjenjivao cijeli ivot... (na najvee zado-voljstvo proizvoaa).Izomerid, kojeg je u svakoj prilici toliko hvalio i preporuivao profesor B.Guygrand, naveliko se propisivao pacijentima devedesetih godina u Fran-cuskoj, a takoer u Sjedinjenim Amerikim Dravama, pod trgovakim na-zivom Redux. No 1996. godine u epidemiolokom su asopisu amerikogUreda za zdravlje objavljeni zabrinjavajui podatci o broju osoba koje suuzimale taj lijek i oboljele od sranih bolesti. Krajem iste godine strunjaci

9 Pogledajte 1. poglavlje u Drugome dijelu knjige.10 Placebo = neutralna i nedjelotvorna supstancija, daje se umjesto lijeka.

37


36/286


koji rade u Upravi za hranu i lijekove (FDA) zabiljeili su 144 sluaja sranihbolesti. U pet je amerikih drava istraivanjem uz pomo ehokardiografapotvreno da se opasnost od neeljenih posljedica uzimanja tog sredstvaznatno poveava ako se ono uzima dulje od est mjeseci, a kod nekihosoba ak i poslije tri mjeseca. Zbog toga je ameriki Ured za zdravlje pre-poruio svim osobama koje su uzimale dexfenfluramine (proizvod francu-skog laboratorija Servier) da to prije odu na pregled srca kako bi se otkriloje li nastalo kakvo oteenje krvoilnog sustava.Pod sve veim pritiskom amerikih i francuskih zdravstvenih vlasti labo-ratorij Servier odluio je krajem 1996. godine prekinuti svaku prodaju togproizvoda u cijelom svijetu. Uostalom, francuski Zavod za lijekove ionako jepovukao dozvolu za prodaju dexfenfluramina kao i njegova cijenjenogpretka fenfluramina.Ipak valja rei da je trideset pet godina fenfluramin, a dvanaest godinadexfenfluramin, uzimalo vie od 60 milijuna osoba te da su ih otvoreno za-govarali nutricionisti.

ORLISTAT (XENICAL)Taj lijek ograniava apsorpciju masnoa u crijevima inhibirajui aktivnost di-gestivnih lipaza pa se 32% masti unesenih hranom izluuje stolicom u jonerazgraenu obliku. To dakle nije puko sredstvo za umirivanje gladi, a jomanje udesna dijeta za mravljenje. Zapravo, taj je proizvod zamiljen daga uzimaju pretile osobe za vrijeme kad primjenjuju hipokalorine dijete, ukojoj je dakle smanjena koliina masnoe.Od neeljenih posljedica najvie su primijeene smetnje u probavi: masnastolica te nekontrolirano isputanje vjetrova i stolice.

Kao to je sluaj sa svim sredstvima za mravljenje, uspjeh je neizvjestanjer su istraivanja pokazala da su osobe koje su kao dodatak uzimale orlistat(xenical), poslije dvije godine dijete smanjile teinu otprilike za samo tri kilo-grama vie od osoba koje su uzimale placebo.Moemo se dakle s pravom upitati ima li zaista smisla da se pretila osobaza tako skroman rezultat toliko mui s nuspojavama i potroi mnogo novca,jer je proizvod skup i ne pokriva ga zdravstveno osiguranje. To vie to isam proizvoa upozorava da proizvod ne valja uzimati dulje od dvije go-dine, a izgubljeni se kilogrami vraaju im se prekine tretman.Tako smo shvatili da se metaboliki problemi i pogrene prehrambene na-vike ne mogu rijeiti terapeutskim postupcima; nema sredstva koje nam38


37/286


lijenik moe propisati a da je zaista djelotvorno. J o je dakle jednom po-tvreno kako ljude ponajprije valja uvjeriti u nunost promjene prehrambenihnavika.lako mnoge ene ele na brzinu smravjeti, npr. uoi ljetnih praznika dabi se pokazale u kupaem kostimu, i trae udesni lijek, lijenik ih moraupozoriti da je to teko ostvarivo. Mora im objasniti da ne moe propisatinikakav lijek kojim bi na brzinu mogle ostvariti tu elju, da je dokazano kakosu neki preparati tetni i kako imaju neugodne popratne pojave te da seizgubljeni kilogrami najee vrate, a tjelesna teina dodatno povea.Organizam osoba koje esto dre niskokalorine dijete i uzimaju raznepripravke postaje otporan na mravljenje i umjesto eljenog cilja debljanje

se samo pogorava.J o jednom ponovimo da se zapamti: svaka strategija mravljenja moedati rezultate samo ako se primjenjuje dugorono, tek kad sasvim shvatimokako na nas djeluju sastojci koje unosimo hranom. Za mravljenje se trebaodluiti poslije zrelog razmiljanja i ne obazirati se na preparate i udesnedijete koje obeavaju preporod za samo nekoliko dana.

O PREHRAMBENIM DODATCIMAozoravamo osobe koje prieljkuju munjevit uspjeh da budu sumnji-ave i oprezne prema raznim pripravcima koji, kako se tvrdi, pomaumravljenju, a dolaze na trite pod lanim nazivima prirodnih proizvoda.

L-KARNITINL-karnitin je enzim koji postoji u naem organizmu. Stvara se u jetri i bubre-zima od dviju aminokiselina, L-lizina i L-metionina, uz pomo eljeza te vi-tamina C i B6.Danas je vrlo malo osoba kojima manjka L-karnitin jer tog enzima ima unamirnicama koje redovito jedemo, a to su meso, piletina, kunije meso,kravlje mlijeko i jaja.

Samo neki vegetarijanci nemaju dovoljno eljeza pa im organizam stvarapremalo L-karnitina.Vrlo su rijetke osobe s uroenim manjkom L-karnitina. Neke od njih zbogtoga imaju potekoe u radu miia, ali uope nisu debele39


38/286

J E D E M .. D A KL E M R A V IM - M O T I G N A C O V A M E T O D A

Iz reklamnih se razloga L-karnitinu pretjerano pripisuje da pomae iz-garanju masnoa. Budimo jasni Nedvojbeno je da potie iskoritavanjeslobodnih masnih kiselina iz krvi za energetsko gorivo, ali nikako ne sma-njuje zalihu masnoa koje su spremljene u obliku triglicerida.Samo kad se aktivira jedan drugi enzim - triglicerid lipaza - moe L -karni-tin (zbog niske razine inzulina u krvi) potaknuti troenje masnoa iz zaliha,koje se oslobaaju i dolaze u krvotok kao masne kiseline.Sreom, zabranjeni su mnogobrojni komercijalni proizvodi u kojima je biloL-karnitina. Uskoro e ostati samo kao runa uspomena. No jamano e ihuskoro naslijediti neke nove udotvorne supstancije

BILJKEU pomo je ve pozvana fitoterapija: nude se biljke koje jedu masnou,diuretiki ajevi, oblozi od morske trave. Svaka je biljka dobro dola, samoneka obeava mravljenje bez napora, ma to pritom jeli

Uzmimo primjer ananasa. Svatko je bar jednom u ivotu uo da ananasizvlai masnou. Poznati bromelin koji se uostalom nalazi u cijeloj biljci, ane samo u plodu (ak ga je najvie u stabljici), uope nije u stanju pojestimasnou, a tvrdilo se da pomae mravjeti. ak niti ne djeluje povoljno nainzulin, kao to se prije vjerovalo. Neko su vrijeme takoer u modi bile ljuskeod graha, ali su odbaene kad se u SAD dokazalo da izazivaju zatvorstolice.

I za druge biljke, proglaavane bezazlenima a korisnima, poslije se doka-zalo da su otrovne. Primjer je dubaac koji je ubrzo zabranjen.Slino je bilo i s nekim kineskim biljkama koje navodno pomau mrav-ljenju (to su egzotinijeg imena, to su proglaavane djelotvornijima ), ali sedokazalo da izazivaju teke toksine upale jetre.iste savjesti moemo odluno braniti samo topljiva vlakna, kao to jeglukomanan, ali ona u manjim koliinama nisu djelotvorna. Uzima li se poetiri grama na dan, glukomanan postaje zanimljiv jer naglo potiskuje e-stoku glad. Treba ga otopiti u ai vode i popiti pola sata prije obroka davlakna nabubre u elucu. Tako unaprijed stvara osjeaj sitosti i smanjuje

izluivanje inzulina, no moe izazvati neugodno napuhavanje.Kakvu god tabletu uzele pretile osobe, svaka ih udaljava od pravog cilja:dugotrajan uspjeh jami samo promjena prehrambenih navika. Ako ih svje-sno prihvatite, moi ete trajno odravati eljenu tjelesnu teinu.40


39/286

PREHRAMBENI SASTOJ CI NAMIRNICA

prolim je poglavljima jasno pokazano da energija koju dobivamo iznamirnica ne mora utjecati na poveanje tjelesne teine.Poslije emo otkriti da se sve svodi na razlike u sastavu namirnica. Posrijedije sadraj prehrambenih sastojaka, a to su ugljikohidrati, masti, bjelanevi-ne, vlakna, vitamini, minerali i oligoelementi.Takoer emo vidjeti da se ovjek ne deblja zato to previe jede negozato to jede loe i ne bira prave namirnice.Ukratko, tko eli smanjiti broj kilograma i ponovo postii idealnu teinu,uzalud bi se samo odricao hrane. Uskoro ete shvatiti da je dovoljno boljeuskladiti namirnice: izbjegavati nepoeljne, a poveati koliine korisnih.Da biste znali pravilno birati, najprije morate nauiti kako se snai uvrstama namirnica i dobro razumjeti zato neke vrijede vie, a neke manje.Ovo poglavlje vano je kao teorijska osnova, ali vas uvjeravam da je sveprikazano tako da e biti razumljivo svima, ak i ako nemaju struno pred-znanje.Ma kojeg se hobija prihvatite u trenutcima dokolice (vrtlarenja, izradbenekih predmeta, sporta) ili se zaposlite na novom radnome mjestu, uvijeke vas najprije upoznati s temeljnim naelima. Tek kad njih svladate, moeteozbiljno napredovati.Moda ete pomisliti da ve dobro znate ono o emu e sada biti govora,ali ipak vas molim da sve vrlo pozorno proitate. U nutricionistici je vrlomnogo pogrenih uvjerenja, stoga je uvijek dobro provjeriti svoja znanja.Kao prvo, treba znati da se namirnice sastoje od nutrijenata, to jest sup-stancija koje na organizam moe primati da bi se odravao na ivotu.

41


40/286


Nutrijente dijelimo u dvije skupine: Energetski nutrijenti. Njihova je uloga da pribavljaju energiju, a ujednoslue kao sirovina za mnoge sinteze pri gradnji i obnovi tvari. To su:- bjelanevine ili proteini;- ugljikohidrati ili glucidi;- masti ili lipidi. Neenergetski nutrijenti.Potrebni su za asimilaciju i metabolizam opisanihsastojaka (energetskih nutrijenata). Neki slue kao katalizatori mnogobrojnihkemijskih reakcija u naem tijelu. Da ih nabrojimo:

- vlakna;- voda;- minerali;- oligoelementi;- vitamini.

ENERGETSKI NUTRIJENTIBJ ELANEVINE

Bjelanevine su organske tvari ivotinjskoga ili biljnog porijekla, a sastavnisu dio strukture svih stanica organizma. Sastavljene su od mnogih amino-kiselina.Neke aminokiseline moe proizvesti organizam sam, druge naprotiv mo-ramo unijeti hranom jer ih tijelo samo ne zna sintetizirati.Bjelanevine su dvojakog porijekla:- ivotinjskog porijekla: nalazimo ih u mesu, iznutricama, mesnim prera-evinama, ribama, koljkama, mekucima, jajima, mlijeku i mlijenim prera-evinama, te u sirevima;- biljnog porijekla: ima ih u soji, algama, bademima, ljenjacima, oko-ladi, mahunarkama te u itaricama i nerafiniranim (cjelovitim) namirnicama.

Unos bjelanevina je potreban:- za izgradnju strukture stanica;- za stvaranje nekih hormona i neuromedijatora, kao to su tiroksin iadrenalin;- kao izvor energije za organizam, ako ustreba;

42


41/286

P R E H R A M B E N I S A S T O J C I N A M I R N I C A

- za odravanje miinog sustava;- za stvaranje unih kiselina i respiratornih pigmenata.Drage gospoe, iskusne kuharice, zapamtite da osim jajeta nijedna druganamirnica ne daje tako potpun i uravnoteen spoj aminokiselina. Manjka liu nekoj namirnici samo jedna aminokiselina, to moe biti limitirajui faktorkoji ometa asimilaciju drugih aminokiselina. Sad bolje razumijete zato setoliko preporuuje mjeovita hrana ivotinjskoga i biljnog porijekla.Obroci od iskljuivo biljne hrane, kakve neki pripremaju, nedvojbeno estvoriti neuravnoteenost. No ako vegetarijanska prehrana sadrava jaja imlijene proizvode, potpuno je prihvatljiva (pogledajte 4. poglavlje u Drugo-me dijelu knjige).Kada bismo se hranili samo mesom, ne bismo dobili sve potrebne bje-lanevine i uskoro bi se javio manjak aminokiselina koje sadravaju sumpor.To bi moglo ometati apsorpciju drugih aminokiselina.Za uravnoteenu prehranu odrastao bi ovjek morao na dan dobivati 1 gbjelanevina po kilogramu teine i to najmanje 60 g za ene i 70 g zamukarce.Vrhunski sportai koji ele poveati miinu masu, mogu uzimati po 1,5 gbjelanevina na kilogram teine, ako uz to mnogo piju.

Bjelanevine BjelanevineObrok Namirnice ivotinjskog biljnogporijekla (g) porijekla (g)Zajutrak 150 ml mlijeka 5

60 g cjelovitog kruha 5Ruak 150 g ribe 2050 g cjelovite tjestenine 5

1 jogurt 5Veera 200 g lee 18

30 g sira 360 g cjelovitog kruha 5Ukupno bjelanevina 33 g 33 g

To bi znailo da osoba teka 66 kilograma treba na dan uzeti otprilike33 g bjelanevina ivotinjskoga i 33 g bjelanevina biljnog porijekla. U tablicividite njihov raspored za jedan dan.43


42/286


U svakodnevnoj hrani udio bjelanevina mora biti15posto. Tablicaevam pomoi kako birati:NAMIRNICE KOJE SADRAVAJU MNOGO BJELANEVINA

Bjelanevineivotinjskog porijekla Bjelanevinebiljnog porijekla

rea

ko

raa

GovedinaTeletinaJ anjetinaSvinjetinaPeradMesne preraevineRibeTvrdisir

SojauzrnjuIzdanci itaAlgePreni kikirikiLeaBijeli grahBademi

Zn

ko

raa

J ajaMlijekoSvjeisirZobene pahuljiceCjeloviti kruhokolada(>70 kakaa)CjelovitaraCjelovita tjesteninaNeljutena riaOrasiLea

Manjak bjelanevinauprehrani izaziva teke posljedice: gubisemiinamasa, teko zacjeljuju rane, smanjujuseorganii tome slino.Ako hranom, naprotiv, dobivamo previe bjelanevina, ostaci njihoveraz-gradnje zadravajuseuorganizmu, pretvarajuseumokranu kiselinuimo-kraevinu,tomoe uzrokovati pojavu gihta. Zatosepreporuuje piti mnogotekuineda bi seizluili otpatci.Podsjeamvasipakda su bjelanevine prijeko potrebnezadobrozdravlje. Uzimateli ih u hraniu veim koliinama,to je opasno samousluaju teke bubrene insuficijencije.Imajtenaumuda subjelanevineunamirnicama najee povezanesmastima (lipidima)i vrlo esto naalostbasazasienima, kojebitrebalouzimatis najveim oprezom.

44


43/286


UGLJ IKOHIDRATINazivaju se ugljikohidratima jer im se molekule sastoje od ugljika, kisika ivodika. Opi im je naziv eeri, a gdjekad i glucidi (dolazi od grke rijeiglukus to znai sladak).

P o d j e l a u g l j i ko h i d r a t aov isno o s loenos t i n j i hov ih mo leku la

Ugljikohidrati od jedne molekule (oligosaharidi)- glukoza: male koliine u medu i vou;- fruktoza: uglavnom u vou;- galaktoza: u mlijeku.

Ugljikohidrati od dvije molekule (disaharidi)- saharoza (glukoza + fruktoza) zapravo je bijeli konzumni eer (u prahuili kockama) koji se dobiva iz eerne repe ili eerne trske;- laktoza (glukoza + galaktoza) je eer koji se nalazi u mlijeku sisavaca;- maltoza (glukoza + glukoza) dobiva se iz malca, to jest iz piva i izkukuruza.

Ugljikohidrati s nekoliko molekula (polisaharidi)- glikogen koji se nalazi u jetri;- krob; sastavljen je od mnogobrojnih molekula glukoze, a sadravajuga sljedee biljke: itarice: penica, kukuruz, ria, ra, jeam, zob; gomolji: krumpir i jam (kineski krumpir); korijenje: mrkva, pastrnjak; zrnje (mahunarke): slanutak, suhi grah, lea, soja.

Neki autori tome dodaju i celulozu, hemicelulozu, pektin iz voa te gume.No to su zapravo neprobavljivi ugljikohidrati koji se ne mogu razgraditi paih organizam ne moe iskoristiti kao izvor energije. Zato ih je bolje svrstatimeu vlakna.Dugo se vremena smatralo da ugljikohidrate valja dijeliti (prema njihovoj mo-lekularnoj strukturi) u dvije kategorije, to jest na jednostavne eere i slo-ene eere:

45


44/286

J E D E M .. D A K L E M R A V I M - M O T I G N A C O V A M E T O D A

- jednostavni eeri (ugljikohidrati od jedne ili dviju molekula) brzo serazgrauju u probavnom sustavu i organizam ih brzo apsorbira ve u tan-kom crijevu pa ih zato zovu ibrzi eeri.- sloeni eeri, poevi od kroba, svi imaju vrlo sloene molekule ismatralo se da im je zbog toga potrebna dugotrajna probava i vie vremenaza apsorpciju, pa su nazvani spori eeri.Ta podjela na eere s brzom apsorpcijom i eere sa sporom apsorpci-jom danas je potpuno odbaena zbog pogrenih pretpostavki.Nedavna su istraivanja nedvojbeno dokazala da sloenost molekulaugljikohidrata uope ne uvjetuje brzinu kojom organizam apsorbira glukozu.Mnogobrojnim se pokusima takoer dokazalo kako koliina glukoze u krvi

ne ovisi o tome da li je ugljikohidrat manje ili vie sloen, jer ako bilo kojipojedete natate, organizam ga apsorbira otprilike u istom roku.Tako se zakljuilo da je podjela ugljikohidrata na brze eere i sporeeere iskljuivo teoretska i spekulativna jer se sloenost kemijske formulene moe upotrijebiti kao mjerilo.Iskustvo je dakle pokazalo da apsorpcija svakog ugljikohidrata (jedno-stavne ili sloene molekule) traje otprilike 30 minuta poslije unosa u orga-nizam.Ta se pogrena klasifikacija ugljikohidrata jo naalost smatra mjerilom umnogim dijetetskim pristupima, na primjer u prehrani sportaa, najee kaotemeljno naelo.

S P O R I E E R I , B R Z I E E R I -P O G R E N A P O D J E L A

M o g o sen u t ri c i o n i s ta i di jetet iara jo i d a n a s k o ris ti t o m o d b a e n o mp o d j e l o m n a s p o r e e e r e i b r z e e e r e .D i j a b e t o l o g p r o f e s o r S l a m a s v a k o m p r i l i k o m o t r o n a p a d a t a k v u p o d j e l u t v r -d e i d a j e p o t p u n o p o g r e n a j e r u o p e n i j e f i z i o l o k i u t e m e l j e n a . S m a t r a k a k ov a l j a p r im jen j i v a t i i s k l j u i v o k r i t e r i j a m p l i t u d e g l i k em i n o g i n d ek s a .W a l h q u i s t jej o 1 9 7 8 . g o d i n e d o k a z a o d a s e g l ik e m i n i v rh ja v l ja u isto vri-j e m e (25 do 30 m in u t a ) k o d s v ih u g l ji k o h id r a ta , b i la n j ih o v a m o le k u la j ed -n o s t a v n a ili s l o e n a , la k o je ta i n fo r m a c i ja s v a k o m e p r is tu p a n a , jo d a n a sgotovo sv i nutr ic ion is t i te l jud iup r e h r a m b e n o j i n d u s tr iji i m e d i ji m a n e k a n j e n ou p o t r eb l j a v a ju i z r a ze b r z i i s p o r i e e r i.

46


45/286

P R E H R A M B E N I S A S T O J C I N A M I R N IC A

A minutamaUgljikohidrati

t o j e g l i k e m i j a ?Glukozu moemo smatrati jednim od glavnih goriva za organizam. To je akjedino gorivo za mozak, a u odreenim se okolnostima moe iskoristiti aki za miie. Da bi organizam mogao zadovoljiti sve potrebe, mora odravatistalnu koliinu glukoze u krvi (uz pomo hormona glukagona): jedan gramu litri krvi. Prisutnost glukoze u krvi naziva se glikemijom, a u svakodnevnomse ivotu koristi izraz eer u krvi.Kad pojedemo neki ugljikohidrat (eer, krumpir, itarice, suho povre,voe...), on se, kao to smo ranije vidjeli, jednim dijelom pretvara u glukozu.Ta glukoza prolazi kroz stijenke crijeva i najprije se nae u krvi. Posljedicaje dakako poveanje glikemije. No to je stanje samo prolazno. Kad se ap-sorbira sva proizvedena glukoza (otprilike pola sata poslije uzimanja uglji-kohidrata), postie se glikemini vrh. U tom e trenutku kljuni organ zametabolizam ugljikohidrata - guteraa - izluiti hormon inzulin (pogledajtedijagram).

Zadaa je inzulina smanjiti koliinu glukoze u krvi na normalu (1 g na litrukrvi). Inzulin tjera glukozu iz krvi kako bi se pohranila u jetri (u oblikuglikogena) ili u miiima.

47


46/286


Izluivanje inzulinailGlikemija u g/l

Glikemini vrh1,20

0,800 6 0

0 60 120 180 Vrijeme uminutama

G l i k e m i n i i n d e k sIz dosad objanjenoga moemo zakljuiti da je bolje prouavati apsorpcijuugljikohidrata prema mjerilu vie ili nie glikemije nego da prouavamobrzinu apsorpcije.

Zato nas mora zanimati glikemini vrh svakog ugljikohidrata, to jest nje-gova mo podizanja razine glukoze u krvi. Glikemini je indeks postavio1981. godine profesor J enkins u Kanadi.Glikemini indeks zapravo odgovara povrini trokuta, jer takav oblik imakrivulja kretanja glukoze u krvi kad se testira neka namirnica. Proizvoljnoodreujemo indeks 100 za glukozu, a glikemini indeks nekoga drugogugljikohidrata dobit emo kao rezultantu odnosa:

Glikemini e indeks biti to vii to je ispitivani ugljikohidrat poveao koliinuglukoze u krvi.Veina je znanstvenika prihvatila da se danas ugljikohidrati klasificirajuprema tome koliko poveavaju koliinu glukoze u krvi, to se moe definiratiprema principu glikeminog indeksa.Malo-pomalo u ovoj emo knjizi otkriti da je glikemini indeks zapravotemelj svega. Pomoi e nam objasniti ne samo uzrok debljanja nego ipretilosti, a usto mnoge tegobe kao to su umor i manjak vitalnosti, kojimue sve nae suvremenike, a najvie ene.

Gl = povrina trokuta ispitivanog ugljikohidratapovrina trokuta glukoze x 100

48


47/286

P R E H R A M B E N I S A S T O J C I N A M I R N IC A

Glikemija u g/l Glikemija u g/l

1,301,50

0 60 120 180 Vrijeme uminutamaVISOKI GLIKEMINIINDEKS

0 60 120 180 Vrijeme uminutamaNISKI GLIKEMINIINDEKS

Da sve pojednostavnim, podijelit u ugljikohidrate na samo dvije skupine:dobre ugljikohidrate (koji imaju niski glikemini indeks) i loe ugljikohidrate(koji imaju visoki glikemini indeks).

To su ugljikohidrati koji za vrijeme probave izazivaju naglo poveanjekoliine glukoze u krvi.Takvi su ponajprije ugljikohidrati kojima je glikemini indeks vii od 50,primjerice rafinirani bijeli eer svih oblika uzima li se sam ili u gotovim proiz-vodima (pia, slastice...). J o vei indeks imaju svi industrijski rafiniraniugljikohidrati, kakvi su proizvodi od bijelog brana (bijeli kruh, bijela tjeste-nina i bijela ria).Poslije emo otkriti da meu loe ugljikohidrate valja ubrojiti i neke na-mirnice koje se uvelike troe, a to su krumpir i kukuruz. Njihov je glikeminiindeks jo vii ako ih se industrijski preradi (krobno brano i krumpir upahuljicama, cornflakes, pop-corn, to jest kokice...) ili ih se promijeni kuha-njem (pire od krumpira, zapeeni sloenac od krumpira).

L o i u g l j i k o h i d r a t i

49


48/286


TABLICA GLIKEMINIH INDEKSAUgljikohidrati s visokimglikeminim indeksima

Ugljikohidrati s niskimglikeminim indeksimaMaltoza (pivo) 110 C jelovita ria 50Glukoza 100 Basmati ria dugog zrna 50Krumpir peen u penici 95 Batata (slatki krumpir) 50Preni krumpirii 95 Tjestenina od cjelovitog brana 50krobno brano od rie 95 pageti al dente 45Modificirani krob 95 Graak 40Pire od krumpira 90 Nezaslaene cjelovite itarice 40ips 90 Zobene pahuljice 40

Med 85 Smei grah 40Bijelo pecivo (hamburger) 85 Nezaslaeni voni sokovi 40Kuhana mrkva 85 Raeni kruh Pumpernickel 40Kukuruzne pahuljice, kokice 85 Kruh od cjelovite rai 40Ria (za brzo kuhanje) 85 Kruh od 100% cjelovitog brana 40Kola od rie 85 Sladoled s alginatima 40Nabujak od rie 85 Integralna tjestenina al dente 40Kuhani bob (zrno) 80 Suhe smokve i marelice 35Bundeva (utonaranasta) 75 Starinski (indijanski, nehibridni)Lubenica 75 kukuruz 35eer (saharoza) 70 Divlja ria 35Bijeli kruh francuz (b a g u e t t e ) 70 Kvinoa 35Rafinirane zaslaene itarice 70 Sirova mrkva 30okoladne ploice 70 Mlijeni proizvodi 30Oguljeni skuhani krumpir 70 Bijeli grah 30Zaslaeni i gazirani napitci 70 Smea i uta lea 30Keksi 70 Slanutak 30Suvremeni kukuruz (hibridni) 70 J abuke, kruke, narane 30Bijela ria 70 Mahune 30Rezanci, ravioli, valjuci 70 Rezanci od soje 30Groice 65 Nezaslaena marmelada 22Kruh od mijeanog brana 65 Zelena lea 22Krumpir skuhan u kori 65 Svijetlo zeleni svjei grah 22Cikla 65 Raspolovljeni suhi graak 22Zaslaeni demovi i marmelade 65 Crna okolada (vie od 70% kakaa) 22Rafinirana krupica (griz) 60 Fruktoza 20Ria dugog zrna 60 Soja, kikiriki, orasi, ljenjaci, bademi 15Banana, dinja 60 Svjee marelice 15Kuhani bijeli pageti 55 Zeleno lisnato povre, rajice,Prhki keksi 55 patlidani, enjak, luk 15

50


49/286


D o b r i u g l j i k o h i d r a t iZa razliku od spomenutih loih ugljikohidrata, ovi u organizmu oslobaajuvrlo malu koliinu glukoze pa se i glikemija malo povisi. Takve ugljikohidratesadravaju sve cjelovite itarice (nerafinirano brano), cjelovita ria, raznokrobno povre te suho povre kao to su lea, suhi grah i graak.Tome svakako valja dodati voe i sve vrste zelenog povra (poriluk, ku-pus, mahune, sve vrste zelene salate), koji imaju izrazito nizak glikeminiindeks, a cijenimo ih i zato to su bogate vlaknima.

Glukoza u k rv i i i nzu l i nVe smo prije vidjeli da guteraa, kad apsorpcija ugljikohidrata dostignenajviu toku (glikemini vrh), poinje izluivati inzulin da bi se smanjila ko-liina glukoze, to jest da glukoza iz krvi prijee u stanice. Koliina izluenoginzulina ovisi dakako o glikemiji; poveana koliina glukoze u krvi (hiper-glikemija) najee izaziva poveanje koliine inzulina (hiperinzulinemiju).Poslije emo potanko govoriti o tom odnosu jer je takoer bitan za is-pravno shvaanje metabolizma. U tim nas procesima posebno zanima po-veanje tjelesne teine.

MASTI (LIPIDI)Godinama su misli naih suvremenika toliko zaokupljene mastima da tomoemo nazvati psihozom. U Sjedinjenim Amerikim Dravama to ve pre-lazi u paranoju. Masti su stoljeima bila najtraenija i najcjenjenija namirnica,a danas je kriva za sve pa se odasvud izbacuje.Tradicionalna dijetetika dri da su masti uzrok pretilosti jer su vrlo ka-lorine. Dokazivalo se da su uzronici veine kardiovaskularnih bolesti jersudjeluju u procesu nakupljanja kolesterola. Danas ih osuuju i kao jednogod vanih imbenika u nastanku eerne bolesti i nekih oblika raka.0 sociolokim i epidemiolokim aspektima tog problema dananjice po-tanko emo raspraviti u poglavlju o hiperkolesterolemiji (poveanoj koliinikolesterola u krvi).Budui da je ovo poglavlje praktine prirode, pokuajmo sada govoriti omastima to objektivnije i to realistinije.

51


50/286


Masti ili lipidi u zalihi vrlo su sloene molekule, a najee se spominju kaomasno tkivo. Prema porijeklu openito se ovako dijele:- masti ivotinjskog porijekla: one u mesu, ribama, maslacu, mlijenimproizvodima, sirevima, jajima...- masti biljnog porijekla: ulja (maslinovo, suncokretovo...) i margarini.Za nas je, meutim, zanimljivija podjela lipida prema njihovoj kemijskoj for-muli. Razlikujemo: Zasiene masne kiseline (npr. laurinska, palmitinska, stearinska idr.). Ima ih u govedini, teletini, janjetini, svinjetini, u mesnim preraevinama,jajima i neobranim mlijenim proizvodima (mlijeku, maslacu, vrhnju, sire-vima). J ednostruko nezasiene masne kiseline (npr. oleinska kiselina kojaprevladava u maslinovom ulju). Najvie ih ima u maslinovom ulju. Ima ihu gusjoj i pajoj masti te gusjoj jetri. Viestruko nezasiene masne kiseline biljnog porijekla. Nalaze se uulju od sjemenki (primjerice suncokreta) i lupinastom vou. Nezasiene masne kiseline trans oblici. To su iste masne kiselinekao prethodne, ali im je kemijska struktura promijenjena industrijskom obra-dom ili kuhanjem. Nalazimo ih u tvrdim vrstama margarina, u mnogim in-dustrijski proizvedenim vrstama kruha (kao shortening), keksima, kolaima,slatkim pecivima i industrijski zgotovljenim jelima. Viestruko nezasiene masne kiseline ivotinjskog porijekla. Nalazese u Ijuskarima, a najvie ih ima u ribi (omega-3).Masnoe su bitne za prehrambenu ravnoteu. Izvor su energije, mogu seuskladititi pa su uvijek na raspolaganju, a sudjeluju u brojnim funkcijamaorganizma.Evo zato je vano uzimati masti u hrani:- daju energiju koja se moe uskladititi u obliku masnog tkiva i biti uvijekna raspolaganju kad organizmu ustreba glukoze;- sudjeluju u izgradnji staninih opni;- sudjeluju u izgradnji tkiva, ponajprije ivanog sustava;- sudjeluju u stvaranju hormona i prostaglandina;- temelj su stvaranja unih soli;

- prenose vitamine topljive u mastima: A, D, E i K;- jedini su izvor esencijalnih masnih kiselina: linolne i linolenske kiseline;- neke masne kiseline imaju vanu ulogu u sprjeavanju kardiovasku-larnih bolesti.52


51/286


M a s t i i p r e t i l o s tMasti daju najvie energije pa ih u hipokalorinim dijetama smatraju naj-veim neprijateljem.No kasnije ete otkriti kako energetska vrijednost namirnica nije tolikovana koliko su to loe prehrambene navike zbog kojih se naruava meta-bolizam i potie organizam da stvara zalihe masti. Doznat ete takoer daje hiperglikemija, preko hiperinzulinemije koju uzrokuje, uvelike odgovornaza stvaranje golemih zaliha masti u tkivu (lipogeneza).

M as t i i k o l es t e r o lVe ste vidjeli da postoji povezanost izmeu pretjeranog uzimanja masti ivisoke razine kolesterola u krvi (koji je krivac za pojavu kardiovaskularnihbolesti). No ta bi tvrdnja bila nepotpuna da ne dodamo neke nijanse, jerkolesterol se dalje dijeli na dvije podvrste: dobar kolesterol i lo kolesterol.Idealno je odravati ukupnu razinu kolesterola na 2 g/l (2 grama na litru)ili manje, s tim da bi dobrog kolesterola trebalo biti to vie.

Valja naime znati da sve masti ne potiu poveavanje loeg kolesterola.Naprotiv, neke ga ak znatno smanjuju. 0 tome emo potanko poslije upoglavlju o hiperkolesterolemiji i opasnosti od kardiovaskularnih bolesti.Da bismo bili precizni, masti emo svrstati u tri nove kategorije. Masti koje poveavaju kolesterol.To su zasiene masne kiseline kojihje najvie u mesu, mesnim preraevinama, mlijeku, proizvodima od neobra-nog mlijeka, maslacu i nekim vrstama sireva, ali takoer u svim hidrogeni-ranim masnoama kao to su margarini - trans oblici masnih kiselina.Uzimanjem pretjeranih koliina zasienih masti poveava se koliina ko-lesterola u krvi, to moe izazvati kardiovaskularne bolesti. Brojnim se is-traivanjima jo nastoji provjeriti da li pretjeravanje sa zasienim mastimamoe biti imbenik rizika za pojavu nekih oblika raka. Masti koje ne djeluju na kolesterol. Takve nalazimo primjerice u pera-di, Ijuskarima i dr. Masti koje smanjuju kolesterol i sprjeavaju oteenja arterija.To sunezasiene masne kiseline kojih je najvie u uljima (osim u palminu),

uljenom vou, zatim u ribama te u pajoj i gusjoj masti (i gusjoj jetri).Meu njima treba razlikovati:- jednostruko nezasiene masn e kiseline, pogotovo oleinsku kiselinu umaslinovom ulju, a ima ih u gusjoj jetri i okoladi. Mogu sniziti ukupnu ko-53


52/286


liinu kolesterola te istodobno poveati koliinu dobrog kolesterola. Dodatnaim je prednost to su kemijski stabilne;- viestruko n ezasiene masne kiseline kojih veinom ima u uljima odsuncokreta, kukuruza i uljene repice, a smanjuju ukupnu koliinu kolesterola.Bogate su esencijalnim masnim kiselinama, ali je nezgodno to lako oksidi-raju11. A kad te viestruko nezasiene masne kiseline oksidiraju, postaju jed-nako tetne za arterije kao i zasiene masne kiseline.Na isti se nain, ini se, kemijski mijenjaju osobine nekih biljnih ulja kadih se preradi u tvrdo stanje (da bi postali margarini).

Esenc i j a l ne masne k i se l i neBudui da su nune u prehrani, posebnu pozornost zasluuju:- linolna kiselina (omega-6) i- alfa-linolenska kiselina (omega-3).Posljednjih je godina zaista dokazano da masne kiseline imaju bitnu ulo-gu u izgradnji opni stanica mozga i u razvoju ivanog sustava. Uzmanjkajuli (pogotovo u najranijem djetinjstvu), mogu ostaviti posljedice na mentalnesposobnosti.

Takoer se pokazalo da manjak tih kiselina moe biti vaan imbenik urazvoju najteih kroninih bolesti metabolizma. One najvie pogaaju sta-novnitvo industrijaliziranih zemalja, a ponajprije slabi imunoloki obr

jedem dakle mrsavim

Documents