HARRY

POTTER

I ODAJA TAJNI

GLAVA PRVANajgrozniji roendan

Nije to bila prva prepirka za dorukom na broju etiri Kalinina prilaza. Gospodina Vernona Dursleyjaprobudio je u ranim jutarnjim satima glasan huk iz sobe njegova neaka Harryja."Po trei put ovoga tjedna!" dobacio je preko stola. "Ako ne moe zauzdati tu svoju sovuljagu, morat eodletjeti iz ove kue." Harry mu jo jednom pokua objasniti stvar:"Ama, njoj je dosadno." ree. "Navikla je letjeti vani. Kad bih je bar nou smio pustiti van...""Zar ti misli da sam ja blesav?" zarei tetak Vernon. Na upavu brku visio mu je komadi prenih jaja."Znam ja to bi se dogodilo kad bi ti tu sovuljagu pustio van!"I razmijeni zlokobne poglede sa svojom enom Petunijom. Harry zausti da mu odgovori, ali mu rijeizaglui glasno i dugo podrigivanje Dursleyjeva sina Dudleyja."Daj mi jo peka!""Ima ga jo u tavi, sreko!" odvrati teta Petunia gledajui zamagljenim pogledom svoga tustog sinca."Moramo te ugojiti dok jo moemo... Ne svida mi se ba ono to ujem o koti u toj tvojoj koli...""Kojeta, Petunia, ja nikad nisam bio gladan u Smeltingsu", srdano e tetak Vernon. "Dudley se bartamo uvijek doista najede, je li tako, sinko?"Dudley, koji je bio tako debeo da mu se stranjica prelijevala preko obje strane kuhinjskog stolca, nacerise i okrene Harryju:"Dodaj mi tavu!""Zaboravio si na onu arobnu rije", razdraljivo e Harry.Uinak je ove obine reenice na ostale lanove obitelji bio upravo nevjerojatan - Dudley je zinuo i sruiose sa stolca uz tresak odkojeg se zatresla cijela kuhinja. Gospoa Dursley je potiho vrisnula i pokrilarukama usta. Gospodin Dursley skoio je na noge, s nabreklim ilama na sljepoonicama."Ja sam mislio samo na rije 'molim'!" bre ubaci Harry. "Nisam mislio...""A TO SAM TI JA REKAO O ONOJ RIJEI TO POINJE SLOVOM '' U NAOJ KUI?" zagrmi tetak kropeistol slinom."Ali ja...""I KAKO SE USUUJE PRIJETITI DUDLEYJU!" zaurla tetakVernon lupajui akom po stolu."Ama, ja sam samo...""A LIJEPO SAM TE UPOZORIO DA POD OVIM KROVOM NEUTRPJETI NIKAKAV ZNAK TVOJEABNORMALNOSTI!"Harry prijee pogledom sa zajapurenog tetka na problijedjelu tetu, koja je pokuavala osoviti Dudleyjana noge."Dobro," ree Harry, "dobro..."Tetak Vernon ponovo sjedne diui kao usopljen nosorog i pomno motrei Harryja krajikom svojihsitnih, prodornih oiju.Otkako se Harry vratio kui na ljetne ferije, tetak Vernon postupao je s njim kao s paklenim strojem kojibi svakog asa mogao eksplodirati, zato to Harry nije bio normalan djeak. Zapravo je bionajnenormalniji to moe biti.Harry Potter bio je arobnjak - arobnjak koji je nedavno zavrio prvi razred kole za vjetiarenje iarobnjatvo u Hogwartsu. Ako su Dursleyjevi bili nesretni to im je doao na ferije, to nije bilo nitaprema onome kako se Harry osjeao.Hogwarts mu je toliko nedostajao da se osjeao kao da ga neprestano boli trbuh. Nedostajao mu je onajdvorac, sa svojim tajnim hodnicima i duhovima, sa svojim predavanjima (osim moda predavanjaSnapea, profesora arobnih napitaka), sa svojom potom koju donose sove, sa svojim banketima uVelikoj dvorani, s krevetom s baldahinom u spavaonici Gryffindorske kule, s posjetima lovouvaruHagridu u njegovoj kolibi nedaleko od Zabranjene ume. Ponajvie mu je ipak nedostajao metloboj,najomiljeniji sport u arobnjakom svijetu (sa est visokih vratnica, etiri letee lopte i etrnaest igraakoji lete na metlama).Sve Harryjeve zbirke arobnih formula, njegov arobni tapi, pelerine, kotli i vrhunsku metlu Nimbus

2000 zakljuao je bio tetak Vernon u ugraeni ormar ispod stuba im se Harry vratio kui. Ba jeDursleyjeve bilo briga hoe li Harry izgubiti mjesto u metlobojskoj ekipi svoga doma zato to cijelog ljetanee trenirati! Dursleyjevima se fukalo hoe li se Harry vratiti u kolu a da nije preko ljeta napisao nijednu domau zadau! Dursleyjevi su bili, arobnjakim rjenikom reeno, bezjaci (u njihovim ilama nijetekla ni jedna jedina kap arobnjake krvi), a po njihovu miljenju, arobnjak u obitelji bio je najveamogua sramota. Tetak Vernon stavio je ak i lokot na krletku Harryjeve sove Hedvige ne bi li je sprijeioda prenosi poruke bilo komu u arobnjakom svijetu.Harry nije bio ni najmanje nalik na ostale lanove svoje obitelji. Tetak Vernon bijae krupan ovjek bezvrata, sa crnim brinama. Tetka Petunia bila je koata i imala je konjsku glavu. Dudley je bio plavokos,rumen i nalik na svinje. Harry je pak bio sitan i mrav, sjajnih zelenih oiju i kao ugljen crne kose, vjeitorazbaruene. Nosio je okrugle naoale, a na elu je imao tanak oiljak nalik na munju.Upravo je zbog tog oiljka bio tako neobian, ak i za jednog arobnjaka. Taj je oiljak bio jedini vanjskiznak Harryjeve tajanstvene prolosti i razlog zato je prije jedanaest godina ostavljen pred Dursleyjevimvratima.Kad mu je bilo svega godina dana, Harry je na neki udesan nain preivio kletvu koju je na njega bacionajvei crni mag svih vremena, lord Voldemort, ije se ime jo uvijek bojala izgovoriti veina vjetica iarobnjaka. Harryjevi su roditelji poginuli pri tom Voldemortovu napadu, ali je Harry ostao iv s timmunjolikim oiljkom, a Voldemortova se mo na neki nain - nikom nije bilo jasno kako izgubila onogasa kad nije uspio ubiti Harryja.I tako su Harryja othranili sestra njegove pokojne majke i njezin mu. Harry je proveo deset godina kodDursleyjevih a da nikad nije shvatio zato neprestano izaziva oko sebe udne stvari koje nije elioizazvati. Vjerovao je u ono to su mu Dursleyjevi bili rekli - da mu je oiljak ostao od automobilskenesree u kojoj su mu poginuli roditelji. A onda, tono prije godinu dana, iz Hogwartsa mu je stiglo pismoi istina je izbila na vidjelo. Harry je poao u arobnjaku kolu,u kojoj su on i njegov oiljak postaliznameniti... ali sad je kolska godina zavrila i on se vratio k Dursleyjevima da kod njih provede ljeto, da snjim postupaju kao sa psom koji se dovukao iz neke smrdljive rupetine.Dursleyjevi se nisu sjetili ni da je Harryju sluajno danas dvanaesti rodendan. Dakako da se on nijebogzna emu nadao - nikad mu oni nisu darovali nita poteno, a kamoli da mu ispeku tortu... Pa ipak, dase uope ne sjete njegova rodenana...Uto se tetak Vernon vano nakalje i ree: "Danas je, kao to znate, neobino vaan dan..." Harry dignepogled jedva vjerujui svojim uima."Na dananji u dan moda sklopiti najvei posao u svojoj karijeri", dovri tetak Vernon.Harry se vrati svom prepeencu. Ogoreno pomisli kako tetak Vernon, naravno, misli na tu njihovu glupuveeru. Ve dva tjedna trubi samo o tome. Danas im na veeru dolazi bogati graevni poduzetnik saenom, a tetak Vernon se nada od njega velikoj narudbi (tvrtka tetka Vernona proizvodi builice)."Mislim da bi bilo dobro da jo jednom ponovimo na veeranji program", nastavi tetak Vernon. "Svimoramo u 8 sati biti na svojim mjestima. Petunijo, gdje e ti biti?...""U salonu," odgovori teta Petunia kao iz topa, "gdje u im sveano poeljeti dobrodolicu u naemdomu.""Dobro, dobro. A ti, Dudley?""Ja u ekati u predsoblju da im otvorim vrata." Dudley se priglupo, neprirodno naceri. "Mogu li,gospodine i gospoo Mason, uzeti vae kapute?""Oni e njime biti upravo oduevljeni!" ushieno usklikne teta Petunia."Izvrsno, Dudley", pohvali ga tetak Vernon, a onda se okrene Harryju: "A ti?""Ja u biti u svojoj sobi i neu dati ni glasa od sebe, kao da me nema", odgovori Harry bezbojnim glasom."Tako je", jetko potvrdi tetak Vernon. "A ja u ih povesti u salon, predstaviti im tebe, Petunijo, i natoitiim pie. A u osam i petnaest...""Ja u ih pozvati na veeru." Priklopi teta Petunia."A ti e im, Dudley, rei...""Gospoo Mason, smijem li vas povesti u blagovaonicu?" ree Dudley i ponudi svoju debelu rukunevidljivoj goi."Moj perfektni mali kavalir!" mrcne teta Petunia."A ti?" zajedljivo e tetak Vernon Harryju."Ja u biti u svojoj sobi i neu dati ni glasa od sebe, kao da me nema", odgovori Harry bezbojnim glasom.

"Tako je. E, sad da smislimo nekoliko efektnih komplimenata koje emo izrei za veerom. Ima li ti,Petunijo, moda, kakav prijedlog?""Gospodine Mason, Vernon mi je rekao da vi izvrsno igrate golf... Gospoo Mason, recite mi, molimvas, gdje ste kupili tu haljinu?...""Sjajno... A ti, Dudley?""Kako bi bilo da kaem: 'Gospodine Mason, u koli smo dobili zadau da napiemo neto o svomivotnom uzoru, pa sam ja napisao sastavak o vama."Ovo je ipak bilo malo previe i za tetu Petuniju i za Harryja. Teta Petunia briznula je u pla i zagrlila sina,a Harry se sagnuo pod stol da ga ne vide kako se smije."A ti, mali?"Harry se opet uspravi nastojei se drati ozbiljno."Ja u biti u svojoj sobi i neu dati ni glasa od sebe, kao da me nema", odgovori on."Bogami e tako i biti", odluno ustvrdi tetak Vernon. "Masonovi uope ne znaju za tebe, a tako treba ida ostane. Ti e, Petunijo, poslije veere odvesti gospou Mason opet u salon, a ja u dotle navrnutirazgovor na builice. Uz malo sree, imat u sklopljen i potpisan ugovor jo prije Vijesti u 10 sati. Sutra uovo doba birat emo ve ljetnikovac na Majorki."Harry nije bio time ni najmanje oduevljen. Nije vjerovao da e ga Dursleyjevi vie voljeti na Majorkinego u Kalininu prilazu. "Tako je... a ja sad idem u grad po smokinge za Dudleyja i sebe."A ti?" zarei opet na Harryja, "pazi da ne smeta teti dok bude istila stan."Harry je izaao iz kue na strainja vrata, bijae vedar, sunan dan, prijee preko travnjaka, svali se navrtnu klupu i zapjevui za se:"Sretan mi roendan", sretan mi roendan..."Nee biti ni estitaka ni darova, a veer e provesti pravei se da ne postoji. Onako ojaen, zagleda se uivicu. Nikad se nije osjeao ovako osamljen. Harryju su vie od svega u Hogwartsu, pa ak i odmetloboja, nedostajali njegovi najbolji prijatelji, Ron Weasley i Hermiona Granger. Meutim, reklo bi seda on njima uope ne nedostaje. Ni on ni ona nisu mu se cijelog ljeta javljali, iako mu je Ron bio rekao dae ga pozvati k sebi u goste.Harry je nebrojeno puta bio u napasti da nekom arobnom formulom otvori Hedviginu krletku pa dapoalje pismo Ronu i Hermioni, ali bi to bio prevelik rizik. Maloljetni arobnjaci ne smiju se izvan kolebaviti magijom. Harry to nije rekao Dursleyjevima. Znao je da njih samo strah da ih on ne pretvori ubalegare prijei da ga zakljuaju u ugraeni ormar ispod stuba skupa s njegovim arobnim tapiem imetlom. Prvih tjedana nakon povratka iz kole rado je izgovarao upol glasa neke besmislice i gledaoDudleyja kako bjei iz sobe to ga debele noge nose. Ali nakon ove dugotrajne utnje Rona i Hermione,Harry se osjeao tako odsjeen od arobnjakog svijeta da je izgubio volju ak i da drai Dudleyja... A sadsu Ron i Hermiona zaboravili ak i na njegov rodenan!to bi sve dao da primi poruku iz Hogwartsa! Od bilo koje vjetice ili arobnjaka! Gotovo bi se obradovaoak i dolasku svoga smrtnog neprijatelja Draca Malfoya, samo da se uvjeri da sve ono nije bio tek pustisan...Ne bi se ba moglo rei da mu je itava godina u Hogwartsu prola u zabavi i veselju. Na samom krajukolske godine naao se oi u oi ni s kim drugim nego sa samim lordom Voldemortom. Moda jeVoldemort bio tek sjena nekadanjeg sebe, ali je jo uvijek bio straan, jo je uvijek bio lukav, jo uvijekodluan da obnovi svoju mo. Harry je po drugi put za dlaku izmakao Voldemortovim apama. Premda jeotada prolo nekoliko tjedana, i dalje se budio nou okupan hladnim znojem pitajui se gdje li je sadVoldemort, i prisjeajui se njegova mrtvaki sivog lica, razrogaenih, sumanutih oiju...Iznenada se naglo uspravi na vrtnoj klupi. Rastreseno se bio zagledao u ivicu... a ivica se zagledala unjega! Usred lia pojavila su se dva velika zelena oka.Harry skoi na noge ba u trenu kad do njega preko travnjaka dopre neiji podrugljivi glas:"Ja znam koji je danas dan", pjevuio je Dudley gegajui se prema njemu.One su velike oi trepnule i nestale."to?" priupita Harry ne odvajajui pogleda od mjesta gdje su bile one oi."Ja znam koji je danas dan", ponovi Dudley prilazei mu."Bravo!" odvrati Harry. "Konano si nauio kako se zovu dani u tjednu.""Danas je tvoj roendan!", podsmjehne mu se Dudley. "Kako to da nisi dobio nijednu estitku? Zar nimeu onim udacima nema prijatelja?"

"Pazi samo da ti mama ne uje kako spominje moju kolu", hladno odvrati Harry.Dudley zadigne hlae to su mu spadale niz debele guzove."A to ti bulji u tu ivicu?" sumnjiavo ga priupita."Razmiljam o tome kojom bih je arobnom formulom mogao najlake zapaliti", odgovori Harry.Dudley umah ustukne, s izrazom panike na debelom licu."Ne s-smije... tata je rekao da se ne smije baviti m-magijom... rekao je da e te izbaciti iz kue... a tizbilja nema kamo otii... nema prijatelja koji bi te uzeli k sebi...""iribu iriba!" izusti Harry gnjevnim glasom. "Hokus pokus... preparandus...""MAAAAAMA!" zaurla Dudley i saplete se o vlastite noge bjeei natrag u kuu. "MAAAMA! Harry radizna ve to!"Harry je skupo platio taj svoj trenutak zabave. Ali, kako ni Dudleyju ni ivici nije bilo nita, teta Petunia jeznala da Harry nije nita i nikog zaarao. Ipak se morao izmaknuti da ga ne pogodi tekom, netomamponiranom tavom po glavi. A onda ga je potjerala na pospremanje i zaprijetila mu da nee nitaokusiti dok ne zavri sve poslove.Dok je Dudley dangubio gledajui ga i tamanei sladoled, Harryje prao prozore, pa auto, kosio travu,dotjerivao cvjetne gredice, podrezivao i zalijevao rue, te bojio klupu u vrtu. Sunce ga je peklo iprilo mupotiljak. Znao je da ne smije nasjesti Dudleyjevu zadirkivanju, ali Dudley je rekao ba ono to je Harry isam mislio... moda on stvarno nema prijatelja u Hogwartsu?"E, da sad vide slavnog Harryja Pottera", pomisli bijesno dok je, bolnih kria i lica oblivena znojem,posipao stajsko gnojivo po cvjetnim gredicama.Bilo je ve sedam i pol uveer kad je napokon, na izmaku snaga, zauo tetu Petuniju kako mu dovikuje:"Dolazi ovamo! I pazi da hoda po novinama!"Harry se vrlo rado sklonio u hladovinu blistave kuhinje. Na friideru je stajao veeranji puding-pravobrdo od tuena vrhnja i kandiranih ljubiica. U penici je cvrao svinjski but."Daj to bre pojedi! Masonovi samo to nisu stigli!" obrecne se na nj teta Petunia pokazujui mu na dvijekrike kruha i komadi sira na kuhinjskom stolu. Ve je bila obukla ruiastu veernju haljinu.Harry je oprao ruke i smazao svoju bijednu veericu. im je poveerao, teta Petunia dograbi njegovtanjur."A sad odlazi gore! Bre!"Prolazei pokraj vrata dnevne sobe, Harry naas spazi tetka Vernona i Dudleyja u smokingu, s leptir-kravatom. Tek to je stigao do odmorita na katu, odjekne zvonce a u dnu stuba pojavi se srdito licetetka Vernona."Pazi, mali... ako samo pisne..."Harry je do svoje sobe doao na prstima, uvukao se u nju, zatvorio vrata za sobom i okrenuo se da seizvali na krevet.Nevolja je bila u tome to je na krevetu ve netko sjedio.

GLAVA DRUGADobbyjevo upozorenje

Harry je na jedvite jade suspregnuo krik. Sitno je stvorenje na krevetu imalo povelike ui kao imi ibuljave zelene oi veliine teniskih lopti. Harry se umah dosjetio da ga je upravo to stvorenje jutrosmotrilo iz vrtne ivice.Dok su oni tako zurili jedan u drugoga, Harry zauje iz predsoblja Dudleyjev glas:"Mogu li uzeti vae kapute, gospodine i gospoo Mason?"Ono stvorenje spuzne s kreveta i pokloni se tako duboko da vrhom svoga dugog, tankog nosa dotaknesag. Harry zapazi da taj stvor ima na sebi neto nalik na staru jastunicu, s izrezima za ruke i noge."Ovaj... zdravo!" nervozno ga pozdravi Harry."Harry Potter!" usklikne stvorenje visokim glasom, za koji je Harry bio siguran da se uje i dolje, uprizemlju. "Dobby vas, gospodine, ve odavno eli upoznati... Kakva ast...""H-hvala vam", ree Harry. Provukavi se uza zid do svoje radne stolice, svali se na nju, do Hedvige, kojaje spavala u svojoj velikoj krletki. Htio ga je upitati: "to si ti zapravo?" ali pomisli da bi to bilonepristojno, pa umjesto toga izusti:"Tko ste vi?""Dobby, gospodine. Jenostavno Dobby. Dobby, kuni vilenjak", odgovori to udno bie."Ah... zbilja?" procjjedi Harry. "Ovaj... ne bih htio biti nepristojan ili tako neto, ali, nije ba idealnovrijeme da u svojoj sobi primam kune vilenjake."Iz dnevne sobe dopre visok, neprirodan smijeh tete Petunije. Vilenjak obori glavu."To ne znai da mi nije drago upoznati se s vama," bre-bolje nadoda Harry, "ali, ovaj, jeste li doliovamo iz nekog posebnog razloga?""O, da, gospodine", ozbiljno e Dobby. "Dobby je, gospodine, doao da vam kae.., teko mi je,gospodine, to rei... Dobby ne zna odakle bi poeo...""Sjedite", uljudno mu ree Harry pokazujui na krevet.Ali, na njegov uas, vilenjak brizne u pla - vrlo glasan pla."D-da sjednem!" procvili. "Nikad... ama nikad..."Harryju se uini da je razgovor u prizemlju zapeo."Oprostite," apne, "nisam vas htio uvrijediti ni bilo to slino.""Uvrijediti Dobbyja!" jedva protisne vilenjak. "Dobbyju nije jo nijedan arobnjak nikad ponudio dasjedne... ba kao da smo na ravnoj nozi..."Nastojei ga istodobno utiati i utjeiti, Harry ga opet odvede do kreveta, na koji vilenjak, nalik na veliku ivrlo runu lutku, sjedne i pone tucati. Kad se napokon uspio sabrati, sjedio je zagledan u Harryja svojimvelikim suznim i zadivljenim oima."Bit e da vi niste u ivotu sreli mnogo pristojnih arobnjaka", ree mu Harry ne bi li ga razvedrio.Dobby zavrti glavom. A onda iznenada skoi na noge i pone bijesno udarati glavom o prozor viui:"Zloesti Dobby! Zloesti Dobby!""Nemojte... to to radite?" prosike Harry, skoi na noge i odvue Dobbyja natrag na krevet. Hedviga seprobudi krijetei iz sveg glasa i mahnito lupajui krilima po ipkama svoje krletke."Dobby je, gospodine, morao ovako kazniti sama sebe", ree vilenjak gledajui pomalo ukri. "Dobby je,gospodine, skoro ocrnio svoju obitelj...""Svoju obitelj?""arobnjaku obitelj kojoj Dobby slui, gospodine... Dobby je kuni vilenjak... i morat e dovijeka sluitijednoj kui i jednoj obitelji...""A znaju li oni gdje ste vi sada?" radoznalo ga priupita Harry. Dobby se sav strese."Ma ne znaju, gospodine, ne znaju... Dobby e morati sam sebe vrlo strogo kazniti to je doao k vama,gospodine. Dobby e moratizbog ovoga prignjeiti sebi ui vratima penice. Kad bi oni za ovo saznali,gospodine...""Pa zar nee primijetiti ako prignjeite sebi ui vratima penice?""Dobby, gospodine, sumnja da bi oni to primijetili. Dobby mora, gospodine, stalno kanjavati zbogneega sama sebe. Oni putaju Dobbyja da se kanjava, gospodine. Ponekad me ak podsjeaju i na

dodatne kazne...""A zato ih onda ne ostavite? Ne pobjegnete?""Kuni vilenjak mora biti osloboen, gospodine. A moja obitelj nee mene nikad osloboditi... Dobby esluiti toj obitelji dok ne umre, gospodine."Harry izvali oi."A ja sam mislio kako je meni grozno ostati ovdje jo etiri tjedna", ree on. "Prema njima se Dursleyjeviponaaju gotovo ljudski. Pa zar vam nitko ne moe pomoi? Ni ja?"Harry se gotovo istog asa pokaje to je to rekao. Dobby je od puke zahvalnosti poeo opet grcati."Molim vas," usrdno proape Harry, "molim vas da se umirite. Ako Dursleyjevi neto uju, ako saznajuda ste vi ovdje...""Harry Potter pita moe li pomoi Dobbyju?... Dobby je, gospodine, uo da ste vi veliki, ali da ste takodobri, to Dobby nije znao..." Osjeajui kako mu obrazi gore, Harry ree:"to god ste uli o mojoj veliini, sve su to skupa gluposti. Ja nisam ak ni najbolji uenik na svojoj godiniu Hogwartsu, nego je to Hermiona, ona je..." .Naglo uuti jer mu je sjeanje na Hermionu bilo bolno."Harry Potter je skroman i smjeran", izusti Dobby sa strahopotovanjem u glasu, uagrenih okruglihoiju. "Harry Potter uope ne spominje svoju pobjedu nad Onim ije se ime ne smije izgovoriti...""Nad Voldemortom?" priupita ga Harry.Dobby poklopi rukama ui kao u imia i prostenje:"Ah, ne izgovarajte, gospodine, to ime! Ne izgovarajte ga!""Oprostite", bre bolje e Harry. "Ja znam da mnogi to ne vole", moj prijatelj Ron..."Ponovo umukne. Sjeanje na Rona bilo mu je bolno.Dobby se nagne prema Harryju izbuljenih oiju nalik na automobilskim farovima."Dobby je uo da se pria", izusti promuklim glasom, "kako je Harry Potter po drugi put sreo Gospodaratame prije svega nekoliko tjedana... i da se Harry Potter opet spasio."Harry klimne glavom a Dobbyju se iznenada oi zacakle od suza. "Ah, gospodine", dahne otirui licekrajikom prljave jastunice u koju bijae odjeven. "Harry Potter je hrabar i neustraiv! Odolio je vemnogim opasnostima! Ali Dobby je doao zatititi Harryja Pottera, upozoriti ga na neto, pa makarmorao poslije i prignjeiti sebi ui vratima penice... Harry Potter se ne smije vratiti u Hogwarts!"Nastala je tiina isprekidana samo zveckanjem noeva i vilica u prizemlju i dalekom tutnjavom glasatetka Vernona."-to?" promuca Harry. "Ali ja se moram vratiti u Hogwarts... kola mi poinje prvi rujna. To je jo jedinoemu se veselim. Vi ne znate kako je meni ovdje. Meni ovdje nije mjesto. Meni je mjesto u vaemsvijetu... u Hogwartsu.""Ne, nije, nije", zaskvii Dobby vrtei glavom tako snano da su mu ui lamatale. "Harry Potter moraostati na sigurnome. On je prevelik i predobar da bismo ga smjeli izgubiti. Ako se Harry Potter vrati uHogwarts, izloit e se smrtnoj opasnosti...""Kako to?" zaudeno ga upita Harry."Urota, urota, Harry Potter. Urota da se ove godine u koli vjetiarenja i arobnjatva u Hogwartsunaprave neke uasne stvari", proape Dobby i iznenada sav zadrhti. "Dobby zna za to, gospodine, vevie mjeseci. Harry Potter ne smije se izvrgnuti pogibli. On je, gospodine, previe vaan za tako neto!""Kakve to uasne stvari?" odmah ga upita Harry. "Tko stoji iza te urote?"Dobby ispusti udan glas kao da se gui, a onda bjesomuno udari glavom o zid."Dobro, dobro!" uzvikne Harry i uhvati vilenjaka za nadlakticu ne bi li ga smirio. "Ne moete mi to rei,shvaam. Ali zato ba mene upozoravate na to?" Odjednom mu neto neugodno padne na pamet."ekajte... da to nije u nekakvoj vezi s Vol... oprostite... Znate-ve-s-kim? Moete samo klimnuti iliodmahnuti glavom", urno nadoda kad vidje da se Dobbyjeva glava opet opasno pribliila zidu.Dobby polako odmahne glavom."Ne... nije, gospodine, rije o Onome ije se ime ne smije izgovoriti."Ali Dobby je gledao Harryja iskolaenim oima kao da mu eli neto natuknuti. Meutim, Harryju nijenita od svega toga bilo jasno. "Da on moda nema brata?"Dobby odmahne glavom i jo vie izbei oi."E pa, onda ja zbilja ne znam tko bi drugi mogao izazvati tako uasne stvari u Hogwartsu", opet e Harry."Hou rei, tamo je dodue Dumbledore... ali vi valjda znate tko je Dumbledore?"

Dobby nakloni glavu."Albus Dumbledore je, gospodine, najvei ravnatelj Hogwartsa svih vremena. Dobby to zna, gospodine.Dobby je uo da je Dumbledoreova mo bila nekad ravna moi Onoga ije se ime ne smije izgovoriti kadje ovaj bio u naponu snage. Ali, gospodine," Dobby spusti glas do usrdnog apta, "postoje neke sile kojeDumbledore... koje nijedan pristojni arobnjak nee..."Prije nego to ga je Harry mogao u tome sprijeiti, Dobby skoi s kreveta, zgrabi Harryjevu stolnusvjetiljku i uzme udarati sebe njome po glavi isputajui zaglune jauke.U prizemlju iznenada zavlada tiina. Nakon dvije sekunde Harry, kojem je srce ludo lupalo, zauje tetkaVernona kako dolazi u predsoblje i dovikuje:"Taj je Dudley, mali zloko, sigurno opet ostavio televizor upaljen!""Bre, u ormar!" prosike Harry, ugura Dobbyja u ormar, zatvori za njim vrata i baci se na krevet ba utrenu kad se pomakne kvaka na vratima sobe."Kog... vraga... to... radi?" upita ga tetak Vernon kroz stisnute zube i unese se Harryju opasno u lice."Upropastio si mi poantu vica o japanskom igrau golfa... jo samo pisni, mali moj, pa e poaliti to sise uope rodio!"I tekim koracima izae iz sobe.Tresui se sav, Harry pusti Dobbyja iz ormara."Vidite li sad kako je meni ovdje?" ree mu. "Vidite li sad da se moram vratiti u Hogwarts? To je jojedino mjesto... gdje, ovaj, mislim da imam prijatelje.""Prijatelje koji se ak i ne javljaju Harryju Potteru?" prepredeno eDobby."Ja mislim da su oni samo... ekaj malo", zastane Harry i namrti se. "Otkud vi znate da mi se prijateljine javljaju?"Dobby se premjesti s noge na nogu."Harry Potter se ne smije ljutiti na Dobbyja... Dobby je to napravio u najboljoj namjeri...""Zar si mi ti presretao pisma?""Sva su pisma, gospodine, kod Dobbyja", odgovori mu vilenjak. Poto se spretno izvukao iz Harryjevadomaaja, izvue debeo sveanj omotnica iz jastunice koju je imao na sebi. Harry prepozna Hermioninuredni rukopis, Ronov neitljivi rakopis, pa ak i krabotine za koje mu se inilo da potjeu odlovouvara Hagrida iz Hogwartsa.Dobby tjeskobno zamirka diui pogled na Harryja."Harry Potter se ne smije ljutiti... Dobby se nadao... ako Harry Potter bude mislio da su ga prijateljizaboravili... da se Harry Potter, gospodine, moda nee vratiti u kolu..."Harry ga nije sluao. Posegnuo je za pismima, ali mu Dobby izmakne."Harry Potter e ih, gospodine, sve dobiti ako obea Dobbyju da se nee vratiti u Hogwarts. O,gospodine, ne smijete se izvrgavati toj opasnosti! Obeajte mi, gospodine, da se neete vratiti!""Neu ti nita obeati", odbrusi mu Harry. "Daj mi ta pisma mojih prijatelja!""Onda Dobby nema drugog izbora", tuno e vilenjak.Harry se nije stigao jo ni pomaknuti, a Dobby je ve poletio do vrata, otvorio ih... i sjurio se niza stube.Suhih usta i uzburkanog eluca, Harry se zaleti za njim pazei da ne die buku. Posljednjih je eststepenica preskoio i, doekavi se kao maka na sagu u predsoblju, potrai pogledom Dobbyja. Zaujetetka Vernona kako govori u salonu:"... molim vas, gospodine Masone, da ispriate Petuniji onu smijenu priu o amerikimvodoinstalaterima, ona jedva eka da je uje..." Harry projuri kroz predsoblje i upadne u kuhinjuosjeajui kako mu se eludac okree.Remek-djelo od pudinga tete Petunije, ono brdo od tuena vrhnja i kandiranih ljubiica, lebdjelo je podsamim stropom. Na kredencu u kutu uao je Dobby."Nemoj!" prokrklja Harry. "Molim te... ubit e me...""Harry Potter mora obeati da se nee vratiti u kolu...""Ama, Dobby, molim te...""Obeajte mi to, gospodine...""Ne mogu!"Dobby ga tragino pogleda."Onda Dobby mora to uiniti, gospodine, za dobro samog Harryja Pottera."Puding se stropota na pod uz zagluan tresak. Vrhnje poprska prozore i zidove. Dobby nestane uz

prasak kao od bia.Iz blagovaonice dopru krici, a tetak Vernon upadne u kuhinju i zatekne Harryja ukoenog od oka ipokrivenog od glave do pete pudingom tete Petunije.U prvi mah se jo inilo da e tetak Vernon uspjeti zatakati stvar ("Ma to je samo na neak... umnoporemeen... uzruja se im vidi nepoznate ljude pa smo ga ostavili gore, na katu..."). Odgurao jezapanjene Masonove opet u blagovaonicu, obeao Harryju da e ga iva oderati kad odu gosti, i dobaciomu partfi. Teta Petunia iskopala je sladoled iz zamrzivaa, a Harry je, svejednako se tresui, uzeo istitikuhinju.Da se nakon svega toga nije jo dogodilo ono sa sovom, moda bi tetak Vernon i uspio sklopiti posao.Teta Petunia upravo je nudila goste kutijom okoladica s mentol kremom kad kroz prozor blagovaoniceuleti golema kukuvija, baci pismo na glavu gospoe Mason i uas izleti van. Gospoa Mason zatuli kaovila narikaa i izjuri iz kue grdei na sav glas "sve te luake". Gospodin je Mason ostao jo samo tolikoda kae Dursleyjevima kako se njegova supruga panino boji ptica svih oblika i veliina, i da ih jopriupita jesu li moda njima ovakve ale smijene.Harry je stajao u kuhinji naslonjen na partfi kad se tetak Vernon okomi na njega s demonskim blijeskomu sitnim oima. "Proitaj ovo!" pakosno prosike vitlajui pismom to ga je donijela kukuvija. "Hajde...proitaj!"Harry uzme od njega pismo. U njemu nije bila roendanska estitka.tovani g. Potter,Obavijeteni smo da je veeras u 9 sati i 12 minuta u vaem prebivalitu upotrijebljena arobna formulaza lebdenje.Kao to vam je poznato, malodobnim arobnjacinia nije doputeno izvoditi arolije izvan Hogwartsa pa bivae daljnje aranjemoglo dovesti do vaeg iskljuenja iz dotine kole (Dekret o primjerenomograniavanju arobnjake djelatnosti maloljetnika iz 1875. godine, lanak C).Isto vas tako elimo podsjetiti da je svaka arobnjaka djelatnost koja moe privui pozornost lanovanearobnjake zajednice (bezjaka) ozbiljan prekraj prema 13. stavku Statuta o tajnosti meunarodneudruge arobnjaka.elimo vam ugodne ferije!Sa tovanjem Mafalda HopkirkUred za neovlatenu uporabu magije Ministarstvo magijeHarry digne pogled s pisma i proguta slinu."Nisi nam rekao da se ne smije baviti magijom izvan kole", ree tetak Vernon. Oi su mu se krijesileludakim sjajem. "Valjda si nam to zaboravio spomenuti... smetnuo si s uma, valjda?..."Nadvio se nad Harryja poput velika buldoga, iskeenih zubi."E pa, imam ja za tebe novosti, mali... ide pod klju... i ne vraa se vie u onu kolu... nikad vie... a akose pokua spasiti magijom... oni e te sami izbaciti!"I smijui se luakim smijehom, odvue Harryja uza stube opet na kat.Tetak Vernon ostvario je svoju prijetnju. Sutradan ujutro dao je ugraditi reetke na prozor Harryjevesobe. Sam je pri dnu vrata napravio vrataca za maku, kroz koja su tri puta na dan Harryju dostavljalineznatne koliine hrane. Ujutro i naveer putali su ga u kupaonicu. Sve je ostalo vrijeme bio zakljuan usobi.Ni nakon tri dana Dursleyjevi nisu pokazivali namjeru da popuste, a Harry nije vidio izlaz iz te situacije.Leao je na krevetu, gledao kroz reetke na prozoru kako sunce zalazi, i sumorno se pitao kakva gabudunost oekuje.to bi mi vrijedio bijeg s pomou magije kad bi ga u Hogwartsu zbog toga iskljuili iz kole? S drugestrane, nikad mu nije bilo gore u Kalininu prilazu. Otkako su Dursleyjevi znali da se nee jednog jutraprobuditi kao imii, ostao je bez svog jedinog oruja. Dobbyga je dodue mogao spasiti odgrozomornih posljedica u Hogwartsu,ali kako su se stvari razvijale, Harry e vjerojatno prije toga skapatiod gladi.Pomina su vrataca zatropotala i na njima se pojavila ruka tete Petunije, koja mu gurne u sobu zdjelicujuhe iz konzerve. Harry, koga je bolio trbuh od gladi, skoi s kreveta i dohvati zdjelicu. Juha je bilapotpuno hladna, ali on jednim gutljajem ispije pola zdjelice. Zatim ode do Hedvigine krletke i istresegnjecavo povre sa dna zdjelice u njezinu praznu posudicu za hranu. Ona se nakostrijei i oine gapogledom punim najdubljeg gaenja.

"Moe ti dizati kljun koliko hoe, ali to je sve to imamo", sumorno joj ree Harry.Praznu zdjelicu vrati na pod do pominih vrataca i ponovo se izvali na krevet. inilo mu se da je jogladniji nego to je bio.Pod pretpostavkom da e za etiri tjedna biti jo iv, to e se dogoditi ako se on ne pojavi u Hogwartsu?Hoe li oni iz Hogwartsa poslati koga da vide zato nije doao? Hoe li moi prisiliti Dursleyjeve da gapuste?U sobi se hvatao mraak. Posve iscrpljen, dok mu je u elucu kralo a u glavi mu se neprestance vrzlapitanja na koja nije bilo odgovora, Harry se zaveze u nemiran san.Sanjao je da su ga izloili u zoolokom vrtu, a na kavez mu stavili natpis "Maloljetni arobnjak". Ljudi subuljili u njega kroz reetke dok je leao na prostirci od slame, slab i izgladnio. Meu posjetiocima jespazio Dobbyja i zazvao ga u pomo, ali mu je Dobby uzvratio povikom: "Harry Potter je tu, gospodine,na sigurnome!" i nestao. Onda su doli Dursleyjevi a Dudley je zatresao reetkama i nasmijao mu se ulice."Prestani!" promrmlja Harry dok mu je u bolnoj glavi odjekivala lupa. "Pusti me na miru... mani se toga...htio bih spavati..."Otvori oi. Kroz reetke je sjala mjeseina. I netko je doista buljio u njega kroz reetke - pjegavi, nosati icrvenokosi netko.Pred Harryjevim je prozorom bio Ron Weasley.

GLAVA TREA"Jazbina"

"Rone!" dahne Harry, priulja se do prozora i podigne ga kako bi mogli razgovarati kroz reetke. "Rone,kako si... kako do..."Kad mu je napokon doprlo do svijesti to to vidi pred sobom, Harry je zinuo od uda. Ron se bio nagnuokroz stranji prozor starog automobila tirkizne boje parkiranog u zraku. S prednjih sjedala Harryju su secerekala Ronova starija braa blizanci Fred i George."Sve u redu, Harry?""to je to bilo s tobom?" upita ga Ron. "Zato nisi odgovarao na moja pisma? Ja sam te oko dvanaestputa zvao u goste, a onda je tata doao kui i rekao nam da si dobio slubenu opomenu zbog aranjapred bezjacima...""Ma nisam to bio ja... a kako je on to saznao?""On radi u Ministarstvu", odgovori Ron. "Zna valjda da ne smijemo izvoditi arolije izvan kole?...""Pravi se javio", ree mu Harry zurei u automobil to je lebdio u zraku."Ma ovo se ne rauna", odvrati Ron. "Ovaj smo auto samo posudili, to su tatina kola, nismo ih mizaarali. Ali arati pred nosom bezjacima kod kojih stanuje...""Rekao sam ti da to nisam bio ja... ali sad bi predugo trajalo da ti to sve objanjavam. Nego, moe li reionima u Hogwartsu da su me Dursleyjevi zakljuali i da mi ne daju da se vratim, a oito je da se nesmijem spasiti s pomou magije, jer bi u Ministarstvu mislili da mi je to ve druga arolija u zadnja tridana, pa...""Prestani lupetati," ree mu Ron, "doli smo po tebe da te odvezemo.""Ali ni vi se ne smijete sluiti magijom...""Ne treba nama magija", otpovrne Ron, naceri se i mahne glavom prema prednjim sjedalima. "Zaboraviosi tko je ovdje sa mnom.""Zavei ovo za reetke!" ree Fred i dobaci Harryju kraj ueta."Ako se Dursleyjevi probude, ode mi glava", ree Harry vezujui ue vrsto za jednu ipku, a Fred dadegas na mjestu."Ne brini," ree Fred, "samo se makni od prozora!"Harry se skloni u sjenu uz Hedvigu, koja je kanda shvatila o emu je rije, jer nije dala ni glasa od sebe.Motor je sve jae i jae brektao. Onda odjednom neto prasne i reetke izlete iz okvira prozora, a autopoleti uvis. Harry ponovo dotri do prozora i vidje reetke kako vise metar-dva iznad zemlje. ZadihaniRon podigne reetke u kola. Harry je napeto oslukivao, ali iz Dursleyjeve spavae sobe nije se nita ulo.Nakon to je Ron spremio reetke na stranja sjedala, Fred se vrati natrake to je mogao blie Harryjevuprozoru."Upadaj!" ree mu Ron."Ali sve moje stvari za Hogwarts... arobni tapi... metla...""A gdje ti je to?""Sve je zakljuano u ormaru ispod stepenica, a ja ne mogu izai iz sobe...""Nema problema", dobaci mu George sa suvozaeva sjedala. "Makni se, Harry!"Fred i George se oprezno uvuku kroz prozor u Harryjevu sobu. "Svaka im ast!" pomisli Harry kad Georgeizvadi iz depa obinu ukosnicu i uzme eprkati njome po bravi."Mnogi arobnjaci misle da je uenje ovakvih bezjakih trikova puko traenje vremena," ree mu Fred,"ali mi mislimo da ovakve vjetine vrijedi nauiti, iako su pomalo spore."Neto u bravi tiho kljocne i vrata se otvore."Tako... mi idemo sad po tvoj kofer... a ti pokupi sve to ti treba iz tvoje sobe i dodaj kroz prozor Ronu",apne mu George."Pazite na najdonju stepenicu, kripi", apne Harry blizancima koji se izgube na mranom odmoritu.Harry uzme uurbano skupljati svoje stvari i dodavati ih kroz prozor Ronu. Zatim ode pomoi Fredu iGeorgeu nositi njegov teki koveg uza stube. Zauje tetka Vernona kako kalje.Naposljetku su zadihani doli do vrha stuba i ponijeli koveg kroz Harryjevu sobu do otvorenog prozora.

Fred se ponovo uvue u automobil da s Ronom preuzme koveg, koji su Harry i George gurali krozprozor. Koveg je centimetar po centimetar klizio kroz prozorski okvir.Tetak Vernon ponovo zakalje."Jo malo", dahne Fred, koji je vukao koveg u kola, "samo jo jedanput dobro gurnite..."Harry i George uprli su ramenima u koveg koji klizne kroz prozor na stranje sjedalo automobila."Dobro je, idemo", apne George.Ali, kad se Harry popeo na prozorsku dasku, iza njega se odjednom razlegne glasno krijetanje, a odmahzatim zagrmi i glas tetka Vernona."TA VRAJA SOVULJAGA!""Zaboravio sam na Hedvigu!"Harry projuri kroz sobu ba u trenutku kad se upali svjetlo na odmoritu. Dograbi Hedviginu krletku,jurne do prozora i doda je Ronu. Dok se pentrao na komodu, tetak Vernon zalupa na nezakljuanavrata... i vrata se sama buno otvore.asak je tetak Vernon stajao uokviren dovratkom, a onda rikne kao razjaren bik, okomi se na Harryja izgrabi ga za gleanj.Ron, Fred i George uhvate Harryja za miice i povuku ga svom snagom u kola."Petunijo!" zaurla tetak Vernon, "On nam bjei! ON NAM BJEI!" Weasleyjevi snano potegnu i izvukuHarryju nogu iz stiska tetka Vernona. im se Harry naao u kolima i zalupio za sobom vratima, Ron seprodere:"Frede, gas do daske!"Automobil odjednom sune put Mjeseca.Harry nije vjerovao sam sebi -bio je na slobodi! Spusti prozor i, dok mu je noni zrak mrsio kosu, osvrnese na krovove u Kalininu prilazu to su se gubili u daljini. Tetak Vernon, teta Petunia i Dudley visili su svizgranuti na Harryjevu prozoru."Do vienja sljedeeg ljeta!" dovikne im Harry.Weasleyjevi prasnu u smijeh a Harry se zavali na naslon sjedala cerei se od uha do uha."Pusti Hedvigu iz krletke!" ree mu Ron. "Ona moe i sama za nama letjeti. Nije ve itavu vjenost imalaprilike protegnuti krila."George doda ukosnicu Ronu i malo zatim Hedviga se radosno vine kroz prozor u zrak i poleti uz njihpoput duha."Pa dobro... to je to bilo s tobom Harry?" nestrpljivo ga upita Ron. "to se dogodilo?"Harry im ispripovjedi sve o Dobbyju, o njegovu upozorenju i katastrofi koja je snala ljubiasti puding.Kad je zavrio, zavlada duga, zgranuta utnja."Jako sumnjiva stvar", napokon e Fred."Tu neto smrdi", sloi se s njim George. "A nije ti htio rei ak ni tko stoji iza te urote?""Mislim da mi nije smio rei", odgovori Harry. "Kako rekoh, kad god bi malo falilo da neto izlane, poeobi glavom udarati o zid." Opazio je kako su se Fred i George zgledali."to, mislite da mi je lagao?" upita ih Harry."Pa, sad", ree Fred, "hajmo rei ovako... kuni vilenjaci imaju i sami svoje arolije, ali se ne smiju sluitinjima bez privole gospodara. Ja bih rekao da su gospodari poslali starog Dobbyja k tebi da te sprijei dase vrati u Hogwarts. To je nekome od njih valjda bila zgodna ala? Postoji li netko u koli tko te ima nazubu?""Postoji", umah potvrde Harry i Ron. "Draco Malfoy", ree Harry. "On me mrzi.""Draco Malfoy?" ponovi George okreui se na prednjem sjedalu. "Da to nije moda sin LuciusaMalfoya?""Vjerojatno, jer to nije ba tako esto prezime, zar ne?" ree Harry. "A zato pita?""uo sam tatu kako ga spominje", nastavi George. "On je bio vjeran sljedbenik Zna-ve-koga.""A kad je Zna-ve-tko nestao", prihvati Fred isteui vrat ne bi li bolje vidio Harryja, "Lucius Malfoyvratio se u nae redove i rekao da on to nije mislio ozbiljno. Svata je nadrobio... tata misli da je onpripadao najuem krugu Zna-ve-koga."Harry je ve bio uo to se sve pria o obitelji Malfoy, pa ga ove rijei nisu ni najmanje iznenadile. PremaMalfoyu je Dudley Dursley bio dobroudan, paljiv i osjetljiv deko."Ne znam imaju li Malfoyevi kunog vilenjaka..." ree Harry. "Pa sad, iji god da je, taj vilenjak sigurnopripada staroj arobnjakoj obitelji, i to svakako bogatoj.", priklopi Fred.

"Aha, naa mama vjeito govori kako bi htjela imati kunog vilenjaka da nam pegla rublje", nadodaGeorge. "Ali mi imamo samo jednog groznog, starog gula u potkrovnici i posvuda po vrtu gnome. Kunise vilenjaci mogu nai samo u velikim palaama i dvorcima i slinim mjestima. U nau kuu ne bi ih nipukom natjerao..."Harry je uutio. Sudei po tome to je Draco Malfoy obino od svega imao samo najbolje stvari, obiteljmu pliva u arobnjakom izobilju; mogao je lako zamisliti Malfoya kako se epiri po nekakvoj velikojpalai. Isto bi tako bilo slino Malfoyu da poalje obiteljskog slugu ne bi li sprijeio Harryjev povratak uHogwarts. Da nije Harry ipak bio glup to je ozbiljno shvatio Dobbyja?"Bilo kako bilo, meni je ba drago to smo doli po tebe", ree mu Ron. "Ja sam se ve ozbiljno zabrinuoto mi ne odgovara na pisma. U prvi mah sam mislio da je Errol tome kriv...""Tko je Errol?""Na sovac. Metuzalem. Ne bi mu bilo prvi put da kolabira dostavljajui potu. I zato sam htio posuditiHermesa...""Koga?""Sovca kojeg su mama i tata kupili Percyju kad je postao prefekt", dobaci Fred s prednjeg sjedala."Ali Percy mi ga nije htio posuditi", ree Ron; "Rekao mi je da ga on treba.""Percy se ovog ljeta vrlo udno ponaa", ustvrdi George i namrtise. "Stvarno je poslao masu pisama ijako puno vremena proveo zatvoren u svojoj sobi... Mislim, ne moe ipak stalno latiti znaku kolskogprefekta... Otiao si, Frede, malo previe na zapad", nadoda pokazujui na kompas na oferskoj ploi.Fred malo okrene upravlja."A zna li va tata da ste mu uzeli auto?" upita ih Harry nasluujui odgovor."Pa i ne zna", odgovori mu Ron. "Noas on radi. Nadajmo se da emo spremiti kola u garau prije negoto mama neto primijetl.""A to vam tata radi u Ministarstvu magije?""On ti je na najdosadnijem odjelu", ustvrdi Ron. "U Uredu za zloporabu bezjakih artefakata.""ega?""Ma to ti je, zna, kad zaarani bezjaki proizvodi zavre opet u bezjakim trgovinama ili kuama. Tako tije, recimo, lani umrla neka stara vjetica pa su njezin servis za aj prodali nekoj staretinarnici. Kupila gaje neka bezjakinja, odnijela kui i htjela u njemu posluiti aj prijateljima. Nastao je pravi komar... tataje tjednima radio prekovremeno na tom sluaju.""to se dogodilo?""ajnik je pomahnitao i sve redom poprskao kipuim ajem, jedan je tip zavrio u bolnici poto ga jehvataljka za eer utinula za nos. Tata je ludio jer u uredu radi sam s nekim starim vjecem Perkinsom.Morali su se posluiti i arolijama za brisanje pamenja i kojeim drugim da zatakaju stvar...""Ali va tata... i ovaj auto..." Fred se nasmije."Aha, tata luduje za svim stvarima koje imaju veze s bezjacima, upa nam je puna bezjake starudije. Onsve to rastavlja, pa zaara i iznova sastavlja. Kad bi izvrio premetainu u naoj kui, morao bi smjestauhapsiti sama sebe. Mamu sve to izluuje.""Sad smo upravo nad glavnom cestom", ree George gledajui kroz vjetrobran. "Za deset minuta smokod kue... a i vrijeme je ve, svanjiva..."Nad obzorjem na istoku nazirao se slabaan rumeni sjaj.Fred usmjeri automobil nadolje i Harry ugleda taman mozaik od polja i gajeva."Mi ti ivimo malo izvan sela", ree George. "Ottery St. Catchpole..."Letei auto sve se vie sputao. Kroz drvee je sjao rub jarkocrvenog sunca."Evo nas!" ree Fred kad su dotaknuli tlo i malko se stresli. Sletjeli su uz tronu garau u malom dvoritu.Harry prvi put ugleda Ronovu kuu.Izgledala je kao da je neko bila velik kameni svinjac, na koji su, meutim, ovdje-ondje nadograenepojedine prostorije tako da jepostala viekatnica, tako naherena kao da je samo magija dri naokupu.(Harry pomisli da je to zacijelo i istina). Na vrhu crvenog krova strilo je etiri-pet dimnjaka, Nanakrivljenoj ploi zabijenoj u zemlju blizu ulaza pisalo je "Jazbina". Oko ulaznih vrata leala je hrpagumenih izama i zahrali kotli. Po dvoritu je kljucalo nekoliko tustih smeih pilia."Nije ba neto", ree Ron."Perfektno je!" usklikne Harry mislei na Kalinin prilaz. Izau iz auta."A sad emo se sasvim tiho popeti na kat", ree Fred, "i priekati da nas mama pozove na doruak. A ti

e onda, Rone, strati niza stube i viknuti: 'Mama, gledaj tko nam je noas doao!' A ona e biti sretnato vidi Harryja, pa nitko nikad nee ni saznati da smo letjeli tatinim autom.""Moe", ree Ron. "Hajdemo, Harry, ja spavam na..."Ali Ron iznenada grdno pozeleni buljei u kuu. Ostala se trojica naglo okrenu.Gospoa Weasley stupala je kroz dvorite rastjerujui oko sebe pilie. Bilo je upravo nevjerojatno kakota niska, punana enica trenutano nalikuje na tigra sabljastih zubi."Ah!" uzdahne Fred."O Boe!" izusti George.Gospoa Weasley stane pred njih, ustoboi se i pone ih redom strijeljati pogledima. Iz depa na pregaisa cvjetnim uzorkom virio joj je arobni tapi."Tako dakle!" izusti."Broj'tro, mama", pozdravi je George glasom koji je oito smatrao umilnim i neodoljivim."Je li vama uope jasno koliko sam ja bila zabrinuta?" priupita ih gospoa Weasley ubitanim aptom."Oprosti, mama, ali morali smo, zna..."Sva su tri sina gospoe Weasley bila via od nje, ali su se skutrili pod njenim bijesnim pogledom."Nikog u krevetu! Nikakve poruke! Auto nestao...mogli ste nastradati... izbezumila sam se od brige... nato niste uope pomislili?... Nikad, otkako znam za sebe... ekajte samo dok vam se otac vrati, ni Bill niCharlie ni Percy nisu nam nikad zadavali ovakve brige... ""Perfektni Percy!'? promrsi Fred."NE BI TI KODILO DA SE UGLEDA NA PERCYJA!" prodere se gospoda Weasley i upre prstom u Fredovaprsa. "Mogli ste stradati, mogli su vas vidjeti, otac je mogao zbog vas ostati bez posla... "I tako se to oteglo unedogled. Gospoa Weasley promukla je od dernjave prije nego to se obratilaHarryju, koji ustukne pred njom. "Drago mi je, Harry, duo, to te vidim", ree mu. "Hodi sa mnom nadoruak."Okrene se i poe natrag u kuu, a Harry nervozno pogleda Rona, koji mu klimne glavom u znakohrabrenja, te krene za njom. Kuhinja je bila mala i poprilino pretrpana. U sredini je bio oribani drvenistol i stolci. Harry sjedne na rub stolca i pogleda oko sebe. Nikad jo nije bio ni u jednoj arobnjakojkui.Sat na zidu suelice njemu imao je samo jednu kazaljku i ni jedne brojke. Oko ruba bijahu ispisaneporuke: "Vrijeme za aj", "Vrijeme da se nahrane pilii" i "Kasni!" Na okviru kamina bijahu naslagana potri sloja knjiga na kojima su se mogli proitati naslovi Zaaraj sam sebi sir, arolije u kuharstvu i Gozbau tren oka - arobno! A ako Harryja nisu varale oi, stari radioaparat uz sudoper upravo je najaviopoetak emisije Vjetiji sat s popularnom raspjevanom arobnicom Celestinom Warbeck.Gospoda Weasley lupala je posudem i pomalo nasumce spravljala doruak, a dok je ubacivala kobasice utavu, strijeljala je pogledom sinove. Ovda-onda bi progunala neto poput: "Nije mi jasnoto ste uopemislili" i: "Nikad ne bih rekla""Tebi, duo, nita ne zamjeram", uvjeravala je Harryja istresajui mu na tanjur osam-devet kobasiica."Arthur i ja bili smo zabrinuti za tebe. Ba smo sino rekli da emo sami otii po tebe ako se do petka nejavi Ronu. Ali, stvarno," upravo mu je na tanjur sasula jo tri prena jajeta, "letjeti zabranjenim autompreko pola zemlje... svatko vas je mogao vidjeti..."Usput je kvrcnula tapiem po prljavom posuu u sudoperu pase ono poelo samo prati u zveckajui upozadini."Ama, bilo je oblano, mama!" dobaci joj Fred."A ti nemoj govoriti punim ustima!" odbrusi mu gospoa Weasley,"Oni su njega, mama, izgladnjivali!""To isto vrijedi i za tebe!" opet e gospoda Weasley. Ipak je s neto blaim izrazom lica poela Harryjurezati kruhi mazati ga maslacem.U taj mah panju im privue sitna, crvenokosa prilika u dugoj nonoj koulji to se pojavila u kuhinji,potiho ciknula i istrala iz kuhinje."To je Ginny", ree Ron priguenim glasom Harryju. "Naa sestrica. Cijelog ljeta govori samo o tebi.""Aha, zatrait e od tebe, Harry, autogram", naceri se Fred, ali kad ulovi majin pogled, prigne bez rijeiglavu nad tanjur. Nitko vie nije ni rijei rekao dok nisu bila ispranjena sva etiri tanjura, to je neobinokratko potrajalo."Ja sam, bogme, umoran", zijevne Fred odlaui napokon no i vilicu. "Mislim da u ravno u krevet i..."

"Nee!" odbrusi mu gospoa Weasley. "Sam si si kriv to cijele noi nisi ni oka sklopio. Najprije e mirazgnomiti vrt, ti su se gnomi opet razularili...""Ali, mama...""I vas ete dvojica s njim", ree ona mjerkajui Rona i Freda prijekim okom. "A ti moe gore, u krevet",nadoda obraajui se Harryju. "Ti nisi traio od njih da letite onim nesretnim autom!"Ali Harry se bio posve razbudio pa bre ree:"Ja bih radije pomagao Ronu jer nisam jo nikad vidio kako se to razgnomljuje...""To je zbilja lijepo od tebe, duo, ali to ti je dosadan posao", ree mu gospoa Weasley. "A sad da vidimoto Lockhart kae na tu temu."Pa izvadi teku knjiurinu iz hrpe na okviru kamina. George prostenje:"Mama, pa mi svi dobro znamo kako se razgnomljuje vrt."Harry pogleda korice knjige koju je gospoda Weasley drala urukama. Na njima je kitnjastim zlatnimslovima pisalo Gilderoy Lockhart vam savjetuje kako da potamanite tetoine u kuanstvu. Na naslovnojje stranici bila velika fotografija naoita arobnjaka valovite plave kose i sjajnih plavih oiju, Kao i uvijek uarobnjakom svijetu, i ova se fotografija kretala- arobnjak, za kojeg je Harry pretpostavljao da jeGilderoy Lockhart, neprestance im je svima vragolasto namigivao. Gospoa Weasley uzvrati muosmijehom."Ah, zbilja je divan!" ree. "Taj se stvarno razumije u tetoine, izvrsna mu je ova knjiga...""Mama se pali na njega", ree Fred vrlo razgovijetnim aptom."Ne budi smijean, Frede", odvrati gospoa Weasley i blago porumeni. "Dobro, ako mislite da stepametniji od Lockharta, izvolite se prihvatiti posla, ali jao si ga vama ako u vrtu naem i jednog jedinoggnoma kad doem u inspekciju."Zijevajui i gunajui, Weasleyjevi se odvuku van, a za njima poe i Harry. Vrt je bio velik i, po Harryjevumiljenju, upravo onakav kakav vrt treba biti. Dursleyjevima ne bi bio po volji -bilo je u njemu mnogokorova, a travu je trebalo pokositi - ali je uza sve zidove raslo vornato drvee, u cvjetnim gredicamabujalo je bilje kakvo Harry nikad nije vidio, a bijae tu i velika zelena bara puna aba."Zna da i bezjaci imaju vrtne patuljke?" ree Harry Ronu dok su hodali po travnjaku."Aha, vidio sam i ja ono to oni smatraju patuljcima", potvrdi Ron i zabije glavu u grm boura. "Izgledajuba kao mali Djedovi Boinjaci s pecaljkama na ramenu..."Grm boura se zatrese i iz njega dopre nekakvo batrganje, a Ron se uspravi i ree sumornim glasom:"Eto, to ti je gnom.""Puti me! Puti me!" procvili gnom.Nije bio ni najmanje nalik na Djeda Boinjaka. Bio je sitan i koa mu je izgledala kao utavljena, i imao jeveliku, kvrgavu i elavu glavu posve nalik na krumpir. Ron ga je drao u ispruenim rukama jer se gnomritao ronatim nogicama. Na kraju ga je uhvatio za glenjeve i okrenuo naglavake."A evo to se s njima mora uiniti", ree. Podigne gnoma uvis ("Puti me! Puti me!") i pone vitlatinjime u velikim krugovima kao lasom. Kad na Harryjevu licu opazi zgranut izraz, Ron dometne: "Nita tiovo njega ne boli... samo mora tako vitlati njime da mu se zavrti u glavi pa da vie ne zna nai put dosvoje rupe."Tad ispusti iz ruku gnomove glenjeve pa gnom odleti est-sedam metara u zrak i tresne na njivu s drugestrane ivice."Bijedno!" dobaci Fred. "Kladio bih se da u ja svojega baciti dalje od onog panja."Harry se brzo navikao da ne ali gnome. Odluio je da prvoga gnoma kojeg ulovi samo prebaci prekoivice, ali je gnom naslutio njegovu slabost pa je zario svoje zubie otre kao britva u Harryjev prst takoda se Harry grdno namuio dok ga se nije otresao..."Oho, Harry... taj ti je odletio najmanje dvadeset metara..." Uskoro su zrakom vrvjeli letei gnomi."Vidi da nisu osobito bistri", ree George grabei po pet-est gnoma u isti mah. "im shvate da jepoelo razgnomljivanje, sjate se da gledaju to se zbiva. A mogli su ve dosad nauiti da im je bolje ostatitamo gdje jesu."Uskoro je mnotvo gnoma uvuenih sitnih ramena krenulo u povorci iz vrta."Vratit e se oni!" ustvrdi Ron dok su gledali kako se gnomi provlae kroz ivicu na kraju vrta. "Njima jeovdje perfa... Tata je preblag prema njima, njemu su oni smijeni..."Ba se tada zalupe ulazna vrata."Vratio se!" ree George. "Tata se vratio kui!" Svi pohitaju kroz vrt natrag u kuu.

Skinuvi naoale i sklopivi oi, gospodin Weasley svalio se na kuhinjski stolac. Bijae to mrav, proelavovjek, ali mu je ono malo kose to mu je ostalo bilo isto onako crveno kao i u sve njegove djece. Na sebije imao dugaku zelenu pelerinu, pranu i iznoenu."Kakva no!" promrmlja i posegne za ajnikom dok su svi ostali sjedali oko njega, "Devet premetaina!Devet! I jo me stari Mundungus Fletcher pokuao urei kad sam mu okrenuo lea..."Potegnuvi dobar gutljaj aja, uzdahne."A jesi li, tata, to otkrio?" nestrpljivo ga upita Fred."Ma samo nekoliko kljueva koji se smanjuju, i jedan zubati ajnik", zijevne gospodin Weasley. "Otkrilismo i neke prilino gadnestvari koje ne spadaju na moj odjel. Mortlake je priveden na sasluanje zbognekih zbilja udnovatih afrikih tvorova, ali to je, hvala bogu, briga Povjerenstva za eksperimentalnearolije...""A kome je uope stalo do toga da izrauje kljueve koji se smanjuju?" upita ga George."Ma tek toliko da zezaju bezjake", uzdahne gospodin Weasley. "Prodaju im klju koji se sve vie smanjujei na kraju nestane, pa ga ne mogu nai kad im zatreba... Dakako da je teko ikom dokazati krivnju, jernijedan bezjak nee priznati da mu se kljuevi smanjuju... radije e tvrditi da ih stalno gubi. Bog bio snjima! Oni e sve pod milim Bogom uiniti da poreknu postojanje magije, ak i kad im bode oi... ali nebiste vjerovali to nai nee sve zaarati...""KAO, NA PRIMJER, AUTOMOBILE?"Iznenada se u kuhinji pojavila gospoa Weasley drei velik ara u ruci kao ma. Gospodin Weasleyiskolai oi. Zurio je u enu s izrazom krivnje na licu."A-automobile, Molly, duo?""Da, Arthure, automobile", potvrdi gospoa Weasley sijevajui oima. "Zamisli samo arobnjaka kojikupi stari zahrali auto i kae eni da ga eli samo rastaviti da vidi kako funkcionira, a zapravo ga zaarada moe njime letjeti!"Gospodin Weasley zatrepe oima."Pa sad, duo, valjda e se sloiti sa mnom da je taj postupak posve zakonit, iako bi, ovaj, moda bilobolje da sam, ovaj, rekao eni istinu... U zakonu, zna, ima jedna rupa... dok god netko ne namjeravaletjeti kolima, sama injenica to auto moe letjeti ne bi...""Arthure Weasley, kad si predlagao taj zakon, pobrinuo si se da bude u njemu i ta rupa!" vikne gospodaWeasley. "Samo zato da i dalje moe prkati po svoj onoj bezjakoj starudiji u svojoj upi! I, toliko dazna, Harry je jutros stigao tim istim autom kojim ti nisi kanio letjeti!""Harry?" tupo priupita gospodin Weasley. "Koji Harry?" Pogledavi oko sebe, opazi Harryja i skoi nanoge."Boe dragi, pa je li to Harry Potter? Ba mi je drago upoznati te, Ron mi je mnogo priao o tebi...""Tvoji su sinovi noas odletjeli tim autom do Harryjeve kue i vratili se s njim!" prodere se gospoaWeasley. "to veli na to, a?""Stvarno?" ushieno ih priupita gospodin Weasley. "I je li bilo sveu redu? H-hou rei", promuca prediskrama to su frcale iz oiju gospode Weasley, "da to... da to, deki, nipoto niste smjeli uiniti...nipoto, nipoto...""Ostavimo ih radije da to oni rasprave meu sobom", promrmlja Ron Harryju dok se gospoa Weasleynadimala poput abe rikae. "Hodi da ti pokaem svoju sobu."Njih se dvojica iskradu iz kuhinje, prou kroz uski hodnik i dou do nakrivljenih stuba to su vodile u cik-cak liniji kroz kuu. Na treem katu bijahu odkrinuta vrata. Harry je samo naas spazio sjajne smee oiuprte u njega prije nego to su se vrata zalupila."To ti je bila Ginny", ree mu Ron. "Nema pojma kako je udno to je ovako stidljiva, inae ne zatvarausta..."Popeli su se jo dva kata vie dok nisu stigli do vrata s kojih se ljutila boja i na kojima je stajao malinatpis "Ronaldova soba". Harry stupi u sobu kosog stropa koji umalo ne dodirne glavom,pa zamirka.Uini mu se da je uao u pe - gotovo je sve u Ronovoj sobi bilo arkonaranaste boje: pokriva nakrevetu, zidovi, pa ak i strop. Tada tek Harry shvati da je Ron gotovo svaki centimetar otrcanih tapetapokrio posterima istih sedam vjetica i arobnjaka, koji su svi bili u sjajnim naranastim pelerinama,sjedili na metlama i odluno mahali rukama."Je li to metlobojska ekipa za koju ti navija?" priupita ga Harry."To su ti Topnici Chudleyja", odgovori Ron i pokae mu na naranasti pokriva na kojem bijahu izvezena

golema slova T i C te topovska kugla u letu. "Trenutno zauzimaju deveto mjesto u ligi..."Ronove kolske zbirke arobnih formula bijahu neuredno naslagane u kutu, uz hrpu stripova iz serijePustolovine Branka Blune, blesavog bezjaka. Ronov je arobni tapi leao na akvariju punom abljih jajana prozorskoj dasci, uz njegova debelog, sivog takora ugonju, koji je drijemao na suncu.Harry prekorai preko snopa igraih karata koje se same mijeajui pogleda kroz majuni prozor. U polju,daleko dolje, ugleda eticu gnoma kako se jedan po jedan kriom vraaju kroz Weasleyjevu ivicu. Zatimse okrene i pogleda Rona, koji ga je promatrao gotovo nervozno, kao da oekuje njegov sud."Malo je skueno", bre-bolje e Ron. "Nije kao ona tvoja sobakod bezjaka. Osim toga, ja sam tonoispod gula u potkrovlju kojivjeito lupa po cijevima i stenje..."Ali Harry se iroko osmjehne i ree:"Ovo je najljepa kua u kojoj sam ikad bio."Ronu porumene ui od zadovoljstva.

GLAVA ETVRTAU knjiari "Krasipis i bugaica"

ivot u "Jazbini" bitno se razlikovao od ivota u Kalininu prilazu. Dursleyjevi su voljeli sve to je uredno isreeno, a u kui je Weasleyjevih sve prtalo od neobinog i neoekivanog. Harry se zgranuo kad se prviput pogledao u zrcalo iznad kamina u kuhinji a zrcalo mu doviknulo: "Daj si uguraj koulju u hlae,lampave jedan!" Gul je u potkrovnici urlao i bacao cijevi na pod kad god bi mu se uinilo da je u kuiprevie tiho, a male eksplozije u Fredovoj i Georgeovoj sobi smatrale su se neim posve normalnim.Meutim, najneobinije u Ronovoj kui nije Harryju bilo zrcalo koje govori ni gul koji die buku, negoinjenica da ga svi u toj kui kanda vole.Gospoa Weasley uzrujavala se zbog njegovih arapa i nutkala ga da se po etiri puta poslui svakimjelom. Gospodinu Weasleyjubllo je drago kad bi Harry prije veere sjeo uz njega za stol, da gamoepotanko ispitivati o ivotu kod bezjaka i zapitkivati ga kako kod njih funkcioniraju, recimo, utinice ipotanska sluba."Nevjerojatno!" rekao je kad mu je Harry objasnio kako se upotrebljava telefon. "Stvarno je pravo udokako se bezjaci snalaze bez magije!"Jednog sunanog jutra, otprilike tjedan dana nakon dolaska u "Jazbinu", Harry je primio pismo izHogwartsa. Kad su on i Ron sili na doruak, zatekli su gospodina i gospou Weasley kako vesjede zastolom, im je ugledala Harryja, Ginny je nehotice sruila zdjelicu sa zobenom kaom na pod tako da jesve zazvonilo. Ginny je nekako bila sklona ruiti stvari oko sebe kad god bi se pojavio Harry. Sagnula sepod stol da podigne zdjelicu, a kad se opet uspravila, lice joj se arilo kao sunce na zalasku. Pravei senita od toga ne primjeuje, Harry je sjeo za stol i uzeo prepeenac koji mu je dodala gospoa Weasley."Pisma iz kole", ree gospodin Weasley pruajui Harryju i Ronu potpuno jednake omotnice odukastog pergamenta, na kojima adresa bijae ispisana zelenom tintom. "Dumbledore ve zna da si ti,Harry, ovdje... tom ovjeku nita ne moe promaknuti. A i za vas su dvojicu stigla pisma", nadoda kad suse u kuhinju doetali Fred i George, jo uvijek u pidamama.Nekoliko je minuta, dok su oni itali pisma, vladala utnja. U Harryjevu je pismu stajalo da se mora, kao iobino, ukrcati u vlak prvi rujna na kolodvoru King's Cross. Priloen je i popis novih knjiga koje e mutrebati u novoj kolskoj godini.Uenici drugog razreda trebat e ove knjige:Miranda Goshawk: Zbirka arobnih formula (2. stupanj)Gilderoy Lockhart: Plesovi s vilom narikaomGilderoy Lockhart: Skitnje s gulovimaGilderoy Lockhart: Na ferijama s vjeticamaGilderoy Lockhart: Na putu s trolovimaGilderoy Lockhart: Landranje s vampirimaGilderoy L,ockhart: Potucanje s vukodlacimaGilderoy Lockhart: Godinu dana kod jetijaKad je proitao svoj popis, Fred zaviri u Harryjev i ree:"I ti mora nabaviti sve Lockhartove knjige? ini se da je na novi profesor Obrane od mranih silaoboavatelj Lockhartov... kladio bih se da je to neka vjetica!"Uto Fred ulovi majin pogled i bre-bolje se prihvati marmelade. "Ovo nee biti jeftino", pripomeneGeorge i hitro pogleda roditelje. "Lockhartove su knjige jako skupe...""Ma snai emo se ve nekako", otpovrne gospoa Weasley, ali reklo bi se da je i ona zabrinuta. "Nadamse da emo mnogo toga za Ginny nabaviti rabljeno.""Oho, i ti e ove godine u Hogwarts?" priupita Harry Ginny.Ona klimne glavom, pocrveni sve do korijena rie kose i uroni lakat u posudu s maslacem. Sreom, tonije nitko zapazio osim Harryja, jer je upravo tada uao u kuhinju njihov stariji brat Percy, on jebio veodjeven, sa znakom prefekta privrenom na pletenom puloveru s polo ovratnikom."Dobroj'tro svima", ivahno e Percy. "Prekrasan dan!"Sjedne na jedini slobodni stolac, ali gotovo istog asa skoi opet na noge i podigne sa stolca raupanusivu peruku - barem se Harryju uinilo da je to peruka, dok ne primijeti da ta stvar die.

"Errole!" ree Ron i uzme od Percyja mlitavog sovca, a ispod krila mu izvadi pismo. "Konano mi jedonio odgovor od Hermione! Pisao sam joj da emo te pokuati oteti Dursleyjevima."Odnese Errola do preke za ptice pokraj stranjih vrata, ali se Errol odmah opet srui pa ga Ron stavi nadasku za suenje posua i promrmlja: "alosno!" Zatim raspara kuvertu Hermionina pisma i proitanaglas:Dragi Rone, i Harry ako je tamo,

Nadam se da je sve prolo u redu i da je Harry dobro i da, Rone, nisi uinio nita protuzakonito da gaizbavi, jer bi onda i Harry imao neprilika. Ozbiljno sam zabrinuta, pa ako je Harry dobro, molim te da mito odmah javi, ali moda bi bilo bolje da poalje pismo po drugoj sovi, jer se bojim da bi jo jedan letmogao dokrajiti ovog tvog sovca.Ja, naravno, imam pune ruke posla oko kole ("Kako je to mogue?" zgrozi se Ron. "Pa sad su ferije! "), au srijedu idemo u London kupiti nove knjige za mene. Kako bi bilo da se nademo u Zakutnoj ulici?Javi mi odmah to se dogaa,voli te Hermiona."E pa, ovo se dobro uklapa u nae planove, otii emo i mi u srijedu po sve potrebno za vas", reegospoa Weasley pospremajui stvari sa stola. "to ete vi danas raditi?"Harry, Ron, Fred i George spremali su se otii do malog ograenog panjaka na breuljku iza staje.Panjak je bio okruen drveem tako da se nije vidio iz oblinjeg sela, a to je znailo da su ondje moglitrenirati metloboj, pod uvjetom da ne lete previsoko na metlama. Nisu smjeli igrati pravim metlobojskimloptama jer bi teko mogli objasniti to je posrijedi kad bi im lopte pobjegle i odletjele do sela.Umjestotoga, dobacivali su jedan drugom jabuke. Naizmjence su jahali na Nimbusu 2000, kudikamo najboljoj odsvih metli. Ronovu staru Zvijezdu padalicu esto bi i leptiri pretekli.Nakon pet minuta penjali su se uz breuljak, s metlama na ramenima. Pozvali su i Percyja da im sepridrui, ali im je on rekao da ima previe posla. Harry je viao Percyja samo za stolom u kuhinji, jer jePercy neprestano boravio zatvoren u svojoj sobi."Da mi je znati to smjera", ree Fred mrtei se. "Potpuno se promijenio. Njegovi su ispitni rezultatistigli dan prije tebe. Dobio je dvanaest AS-ova, a jedva da im se obradovao!""arobnjaki stupnjevi", objasni George kad opazi Harryjev zaueni pogled. "I Bill ih je nekad imaodvanaest. Ako ne budemo dobro pazili, imat emo jo jednog glavnog prefekta u familiji. Bojim se da nebih mogao podnijeti tu sramotu."Bill je bio najstariji brat Weasley. On i njegov neto mlai brat Charlie bili su ve zavrili kolu uHogwartsu. Harry nije jo bio sreo ni jednoga od njih, ali je znao da Charlie u Rumunjskoj prouavazmajeve, a da Bill u Egiptu radi u zastupstvu banke Gringotts."Ne znam kako e mama i tata podmiriti sve izdatke za nae kolovanje ove godine", ree George nakonnekog vremena. "Pet kompleta Lockhartovih knjiga! A Ginny treba jo i pelerinu i tapi i sve ostalo..."Harry je utio. Bilo mu je pomalo neugodno. U podzemnom trezoru u Gringottsu u Londonu bijaepohranjeno itavo malo bogatstvo koje su mu roditelji ostavili. Dakako da je on imao samo arobnjakihnovaca. Galeoni, srpovi i knutovi nisu vrijedili u bezjakim trgovinama. Nikad nije spomenuo predDursleyjevima svoj bankovni raun u Gringottsu; mislio je naime da njihovo zaziranje od svega vezanogza magiju ne bi vrijedilo i za veliku hrpu zlata.U srijedu ih je gospoa Weasley sve rano probudila. Poto je svatko na brzinu smazao po est sendviasa unkom, obukli su ogrtae, a gospoa Weasley je skinula s okvira kamina u kuhinji lonac za cvijee izavirila u njega."Zalihe su nam, Arthure, na izmaku", uzdahne. "Morat emo ih danas popuniti... Ah, dobro, prvo gosti!Poslije tebe, Harry, duo!"I prui Harryju lonac.Harry ih je redom gledao kako ga motre."A -to u s tim?" promuca."Pa on jo nikad nije putovao Letiprahom", iznenada e Ron. "Oprosti, Harry, zaboravio sam ti to rei.""Nikad?" ponovi gospodin Weasley. "A kako si lani doao u Zakutnu ulicu da kupi sve kolskepotreptine?""Iao sam podzemnom eljeznicom...""Stvarno?" radoznalo ga priupita gospodin Weasley. "Jesi li se vozio eskalatorom? Kako zapravo..."

"Nemoj sad, Arthure", ree mu gospoa Weasley. "Letiprahom se, duo, putuje puno bre, ali, Boe moj,ako nisi nikad tako putovao...""Nee biti problema, mama", ree Fred. "Harry, gledaj najprije nas kako to radimo."I on uzme prstovet sjajnog praka iz lonca za cvijee, prie vatri i baci u nju praak.Vatra bukne, postane smaragdnozelena i vine se uvis iznad Fredove glave, a Fred stupi u nju, vikne:"Zakutna ulica!" i iezne."Mora te rijei, duo, razgovijetno izgovoriti", ree gospoa Weasley Harryju dok je George turao rukuu lonac za cvijee. "I pazi da izae na pravom ognjitu...""Na emu?" nervozno je upita Harry dok je vatra huala odnosei sa sobom i Georgea."E pa, zna, ima strano puno arobnjakih vatri izmeu kojihmoe birati, ali ako si jasno izgovorio imeodredita..""Snai e se on, Molly, ne brini!" ree joj gospodin Weasley i takoer posegne za prakom."Ali, srce, ako se izgubi, to emo rei njegovoj teti i tetku?""Njima to ne bi uope bilo krivo", umirivae je Harry. "Budite bez brige, Dudley bi mislio, kad bih jazapeo u nekom dimnjaku, da je to neto strano smijeno.""Pa, dobro... u redu... idi ti onda za Arthurom", ree gospoa Weasley. "Ali pazi, kad ue u vatru, recitono kamo ide...""I dri laktove uz tijelo", posavjetuje ga Ron."I zatvori oi", nadoda gospoa Weasley. "aa...""I nemoj se vrpoljiti", ree mu Ron, "jer bi jo mogao ispasti iz poglenog kamina...""Ipak, nemoj paniariti, da ne izae prerano, priekaj dok ne ugleda Freda i Georgea."Nastojei sve to drati na umu, Harry uzme prstovet praka i prie vatri. Duboko udahne zrak, prospepraak po vatri i zakorai. Uini mu se da ga je pomilovao topao povjetarac. Otvori usta i istog asaproguta malo toplog pepela. Zakalje i ree:"Z-zakut-na ulica."Uini mu se kao da ga je usisala golema odvodna cijev. Imao je osjeaj da se vrlo brzo vrti... u uima muje zagluno hujalo... nastojao je drati oi otvorene, ali mu se smui od kolopleta zelenih plamenova...neto tvrdo udari ga u lakat pa pribije ruke uz tijelo... i dalje se vrtio i vrtio... tad mu se uini da ga netkouka hladnim rukama... kiljei kroz naoale, opazi kao u magli niz kamina, a na mahove iza njih i nekesobe... u elucu mu se bukali sendvii sa unkom... Ponovo zatvori oi i poeli da tomu do8e ve jednomkraj, a onda... pade niice na hladan kamen i osjeti da je razbio naoale.Zavrti mu se u glavi kad se, onako izgreben i aav, polako osovi na noge i prinese oima razbijenenaoale. Bio je potpuno sam, ali nije imao pojma gdje je. Samo je znao da stoji ispred kamenog kaminau nekakvoj velikoj, oskudno osvijetljenoj arobnjakoj trgovini... ali nita se od svih onih predmeta okonjega po svoj prilici nee nikad nai na popisu potreptina za kolu u Hogwartsu.U oblinjoj staklenoj vitrini leala je na jastuiu neija usahla aka, krvavi sveanj igraih karata istakleno oko - to je piljilo u njega. Sa zidova su ga zlurado gledale opake maske, na tezgi je leala zbirkaljudskih kostiju a sa stropa su visili nekakvi iljasti instrumenti. Jo je gore bilo to to mrana, uska ulicakoju je vidio kroz prani izlog nikako nije mogla biti Zakutna ulica.to prije izae iz ove trgovine, to bolje! Jo ga je bolio nos od pada na ognjite. Tiho pohita premavratima, ali jo prije nego to je proao polovicu puta do njih, spazi s druge strane izloga dvije osobe, odkojih je jedna bila posljednja koju je elio vidjeti izgubljen, adav i s razbijenim naoalama na nosu -Draco Malfoy.Harry se bre-bolje obazre oko sebe i opazi lijevo od sebe veliki crni ormar. Uas se uvue u njega ipritvori vrata za sobom - ostavio je tek uski prorez kroz koji je mogao gledati. Nakon nekoliko sekundazazvoni zvonce na vratima i u trgovinu ue Malfoy.ovjek koji je uao za njim mogao je biti samo njegov otac. Imao je isto onako blijedo, iljasto lice i istoonakve hladne, sive oi. Gospodin Malfoy proe kroz trgovinu dokono razgledajui izloene artikle ipozvoni zvoncem na tezgi prije nego to se okrene sinu i ree mu:"Nemoj nita dirati, Draco!"Draco posegne za staklenim okom i ree: "Mislio sam da e mi ipak kupiti neki dar.""Rekao sam da u ti kupiti trkau metlu", odvrati mu otac bubnjajui prstima po tezgi."to mi to vrijedi kad nisam u ekipi naeg doma?" ree Draco mrzovoljno i razdraljivo. "Harry Potter jelani dobio Nimbus 2000. I posebno odobrenje od Dumbledorea da smije nastupati za Gryffindore. A

uope nije tako dobar igra, nego je to sve samo zato to je slavan... slavan po onom glupom oiljku naelu..."Draco se sagne da promotri policu punu mrtvakih glava."... svi misle kako je darovit, divan Potter s onim svojim oiljkom, i s onom svojom metlom...""To si mi rekao ve najmanje deset puta", ree mu gospodin Malfoy nastojei pogledom smiriti sina. "Aja te opet podsjeam da ti nije... pametno... pokazivati da ne voli Harryja Pottera kad ga veina naihsmatra junakom koji je stao na kraj Gospodaru tame... Ah, gospodine Borgin."Za tezgom se pojavio pogrbljen ovjek koji je upravo sklanjao masnu kosu s lica."Gospodine Malfoy, kako mi je drago to vas vidim!" ree gospodin Borgin isto onako uljevitim glasomkakva mu je bila i kosa. "Ba mi je milo... a tu je i mladi gospodin Malfoy... drago mi je. ime vas moguusluiti? Moram vam pokazati neto to je upravo danas stiglo, i to po vrlo povoljnoj cijeni...""Ja danas, gospodine Borgin, ne kupujem nego prodajem", odvrati gospodin Malfoy"Prodajete?" Smijeak na licu gospodina Borgina malko izblijedi."uli ste, naravno, da Ministarstvo i dalje vri premetaine", ree gospodin Malfoy i izvadi iz unutarnjegdepa svitak pergamenta, pa ga izravna da ga gospodin Borgin moe proitati."Ja vam imam kod kuenekoliko... hm... stvari zbog kojih bih mogao imati neprilika kad bi mi doli ljudi iz Ministarstva..."Gospodin Borgin natakne na nos cvikere i baci pogled na popis. "Ministarstvo se ipak ne bi valjda usudilovas uznemiravati?" Gospodin Malfoy nakubi usne."Nisu jo bili kod mene. Premda ime Malfoy jo uvijek izaziva stanovit respekt, Ministarstvo sve eezabada nos u stvari koje ga se ne tiu. Pria se o nekom novom zakonu za zatitu bezjaka... sigurno je toopet maslo onog pjegavog glupana Arthura Weasleyja koji oboava bezjake..."Harry outi kako u njemu zakipi gnjev."... a, kao to vidite, neki bi od ovih otrova mogli izazvati dojam...""Potpuno vas razumijem, gospodine", ree gospodin Borgin. "Da vidimo...""Ja bih ovo htio", presijee ga u rijei Draco pokazujui na usahlu aku na jastuiu."Ah, Ruku s onoga svijeta!" uzvikne gospodin Borgin pa ostavi popis gospodina Malfoya i pritri Dracu."Metne li u nju svijeu, ona e samo vlasniku svijetliti. Najbolji prijatelj lopova i provalnika! Va sin,gospodine, ima dobar ukus.""Ja se nadam, Borgin, da e moj sin biti neto vie od lopova i provalnika", hladno e gospodin Malfoy, agospodin Borgin se bre ispravi:"Nisam nikog htio uvrijediti, gospodine, vjerujte mi...""Dodue, ako ne popravi kolske ocjene," jo e hladnije gospodin Malfoy, "moda mu na kraju neenita drugo ni preostati.""Nisam ja tomu kriv", odbrusi mu Draco. "Svi profesori imaju svoje ljubimce, na primjer onu HermionuGranger...""Ja sam mislio da e se ti posramiti to je jedna djevojica koja ne potjee ak ni iz arobnjake obiteljibila bolja od tebe na svim ispitima", okosi se gospodin Malfoy na sina."Aha!" izusti Harry upol glasa uivajui u tome to vidi Draca u isti mah posramljena i srdita."Sad vam je posvuda tako", ree gospodin Borgin svojim sladunjavim glasom. "arobnjaka krv svemanje vrijedi...""Ali ne i za mene!" uzvikne gospodin Malfoy, kojem se naglo raire duge nosnice,"Ni za mene, gospodine!" priklopi gospodin Borgin i duboko se pokloni."Ako je tako, onda se moemo vratiti na moj popis", otresito e gospodin Malfoy. "Meni se, Borgin,poprilino uri, moram danas obaviti jo jedan vaan posao."Ponu se cjenkati. Harry je nervozno gledao kako se Draco, razgledajui predmete izloene na prodaju,sve vie pribliava njegovu skrovitu. Zastao je da promotri veliko klupko krvnikog konopca i da proita,smijuljei se, natpis uz prekrasnu ogrlicu od opala:Pozor! Ne diraj! Ukleta stvar - koja je dosad dola glave devetnaest bezjakih vlasnika!Draco se okrene na drugu stranu i spazi pred sobom ormar u kojem bijae sakriven Harry. Prie mu... iisprui ruku da dohvati kvaku..."Gotovo", ree gospodin Malfoy stojei za tezgom. "Hodi amo, Draco!"Kad se Draco okrene od njega, Harry otare rukavom oznojeno elo."Do vienja, gospodine Borgin, oekujem vas sutra na svom posjedu da preuzmete sve te stvari."im su se vrata trgovine zatvorila za muterijama, gospodinu Borginu spadne s lica ona preljubazna

maska."Do vienja, gospodine Malfoy, a ako je istina ono to se pria ovama, onda mi niste prodali ni polovicusvega onoga to skrivate nasvom posjedu."Mrmljajui jo neto za se, gospodin Borgin ode u stranju prostoriju. Harry prieka jo jednu minutu davidi nee li se vratiti, a onda se izvue to je tie mogao iz ormara, proe pokraj vitrina i izae iz trgovine.Grevito drei rukom razbijene naoale na nosu, pogleda oko sebe. Naao se u prljavoj uliici koja jekanda bila puna duana s potreptinama za crnu magiju. Uini mu se da je najvei upravo onaj iz kojeg jeizaao, "Borgin & Burkes". Preko puta je u izlogu bilo mnogo odvratnih smeuranih glava, a dva duanadalje velik kavez u kojem su vrvjeli divovski crni pauci. Iz sjene jedne vee promatrala su Harryja dvaotrcano odjevena arobnjaka i potiho neto razgovarala. Obuzet nelagodom, Harry krene daljepridravajui na nosunaoale, oajniki se nadajui da e se izvui nekako iz ove neprilike.Na jednom starom drvenom natpisu to je visio nad duanom u kojem su se prodavale otrovne svijee,proita da se nalazi u Ulici Nokturno. To mu nije nita pomoglo jer nikad nije uo za tu ulicu.Pretpostavljao je da ustima prepunim pepela nije u vatri kod Weasleyjevih razgovijetno izgovorio imeulice. Nastojei ostati priseban, upita se to mu je initi."Nisi valjda zalutao, duo?" priupita ga netko na samo uho tako da poskoi od prepasti.Pred njim je stajala vremena vjetica i drala pladanj s neim dozlaboga slinim ljudskim noktima.Podrugljivo ga je gledala obnaivi zube zelene poput mahovine. Harry ustukne pred njom."Nisam, nisam, hvala", odgovori joj. "Samo sam...""HARRY! Kog vraga ti ovdi radi?"Harryju poskoi srce u grudima. A poskoi i vjetica pa joj se hrpica noktiju prospe po nogama i onaprokune neto, dok im je dugim koracima prilazila krupna prilika Hagrida, lovouvara u Hogwartsu. Crneoi poput kukaca krijesile su mu se iznad velike ekinjaste brade."Hagride!" zakrijeti Harry od olakanja. "Zalutao sam... Letiprah..."Hagrid zgrabi Harryja za iju i odvue ga od vjetice izbivi joj usput iz ruke pladanj. Njezina ih je vriskapratila za sve vrijeme dok su prolazili krivudavom uliicom, dok nisu stigli do jarkog sunca. Harry u daljiniopazi poznatu palau od snjenobijelog mramora banku Gringotts. Hagrid ga je doveo ravno u Zakutnuulicu."Kako to izgleda!" osorno e Hagrid otresajui s njega adu tako snanim pokretima da ga malne srui ukacu zmajevskog gnojiva ispred jedne ljekarne. "Smuca se po Ulici Nokturno, ne znam ta da ti kaem...ono ti je, Harry, sumnjiv kvart... ne bi volio da te ko tamo vidi...""To je i meni bilo jasno", ustvrdi Harry i izmakne se kad Hagrid htjede iznova otresti s njega adu. "Rekaosam ti da sam zalutao... a to si ti tamo radio?""Ma traio sam neko sredstvo protiv pueva koji deru sr povra", proguna Hagrid. "deru mi kupus ukolskom povrtnjaku. A ti nisi valjda ovdi sam?""Stanujem kod Weasleyjevih, ali smo se putem razdvojili", objasni mu Harry, "Moram ih potraiti."I zajedno krenu dalje."A kako to da mi nikad nisi otpiso?" zapita Hagrid dok je Harry kaskao uza nj (on je morao napraviti trikoraka za svaki Hagridov korak u onim njegovim izmetinama). Harry mu ispripovjedi sve o Dobbyju iDursleyjevima."Ti prokleti bezjaci!" promrnda Hagrid. "Da sam to znao...""Harry! Harry! Ja sam ovdje gore!"Harry digne pogled i opazi Hermionu Granger kako stoji na vrhu bijelih stuba pred Gringottsom. Onastri niza stube do njih. Bujna smea kosa vijorila joj se na vjetru."to ti je to s naoalama? Zdravo, Hagride... Oh, kako je divno vidjeti vas opet obojicu... Harry, ide li uGringotts?""Idem, im naemWeasleyjeve", odgovori joj Harry."Za to ti nee trebat puno vremena", naceri se Hagrid.Harry i Hermiona pogledaju oko sebe. Prometnom ulicom trali su prema njima Ron, Fred, George, Percyi gospodin Weasley."Harry!" zadihano e gospodin Weasley. "Mi smo se stalno nadali da si ti odletio samo jedan kamindalje..." Obrie svoju sjajnu elu. "Molly je sva izvan sebe... sad e i ona stii.""A gdje si ti zapravo izaao?" upita ga Ron."U Ulici Nokturno!" promumlja Hagrid.

"Sjajno!" uglas izuste Fred i George."Mi nikad nismo smjeli tamo ni zaviriti", zavidno e Ron."I bolje da niste!" proguna Hagrid.Na vidiku se pojavi gospoa Weasley trei kao bez due.U jednoj je ruci mahnito mahala torbicom, a drugom je vrsto drala Ginny."O, Harry... o, zlato moje... sam Bog zna gdje si jo mogao zavriti..."Prediui, izvadi iz torbice veliku etku za odjeu i uzme uklanjati njome au koju Hagrid nije uspiootresti. Gospodin Weasley dohvati Harryjeve naoale, kucne po njima arobnim tapiem i vrati mu ihgotovo kao nove."E, sad moramo dalje!" ree Hagrid, komu je gospoa Weasleystiskala ruku ("Ulica Nokturno! to bibilo, Hagride, da ga vi nistenali!"). "Do vienja u Hogwartsu!"I poe dalje krupnim koracima, za glavu i ramena vii od svih prolaznika u toj prometnoj ulici."Zamislite koga sam vidio kod "Borgina i Burkesa", ree Harry Ronu i Hermioni dok su se penjali uzastube Gringottsa. "Malfoya i njegova oca.""Je li Lucius Malfoy to kupio?" otro ga zapita gospodin Weasley koji je iao za njima."Nije, samo je prodavao.""Znai da je zabrinut", ree gospodin Weasley s izrazom mranog zadovoljstva na licu. "Uh, to bih voliozapapriti tom Luciusu Malfoyu...""Pazi to radi, Arthure", otro ga upozori gospoa Weasley dok ih je u banku uvodio goblin klanjajui imse. "Ta je familija opasna, pazi da se ne opee!""Ti dakle misli da ja nisam dorastao Luciusu Malfoyu?" ogoreno je upita gospodin Weasley, ali mu utom trenu privuku panju Hermionini roditelji, koji su nervozno stajali uz pult to se protezao du itavevelike mramorne dvorane. ekali su da ih Hermiona upozna s njima."Pa, vi ste bezjaci!" oduevljeno e gospodin Weasley. "Morat emo u to ime neto popiti. to vam jeto? Ah, vi ovdje mijenjate bezjaki novac? Pogledaj, Molly!"I on uzbueno pokae na novanice od deset funta u rukama gospodina Grangera."Vidimo se opet ovdje!" ree Ron Hermioni dok je jedan drugi goblin odvodio Weasleyjeve i Harryja unjihove podzemne trezore. Do trezora su stigli malim kolicima kojima je upravljao goblin ikoja su jurilapo minijaturnim tranicama kroz podzemne hodnike u banci. Harry je uivao u toj vrtoglavoj vonji doWeasleyjeva sefa, ali kad je sef otvoren, bilo mu je grozno, jo gore nego u Ulici Nokturno. U sefu je bilavrlo mala hrpa srebrnih srpova i samo jedan zlatni galeon. Gospoa je Weasley opipala sve zakutke usefu prije nego to je strpala sav novac u svoju torbicu. A kad su doli do Harryjeva sefa, Harryja jeobuzeo jo neugodniji osjeaj. Dok je na brzinu trpao ake novia u konatu novarku, nastojao jezakloniti vidik na svoje bogatstvo.Kad su se vratili na mramorne vanjske stube, svi su se tu rastali.Percy je promrmljao neto neodreeno o tome kako mora nabavitinovo pero. Fred i George spazili susvog prijatelja iz Hogwartsa Leeja Jordana. Gospoa Weasley i Ginny otili su u duan rabljenih pelerina.Gospodin Weasley navalio je da odvede Grangerove na pie u uplji kotli."Za sat vremena vidimo se svi u "Krasopisu i bugaici" gdje emo kupiti udbenike", ree gospoaWeasley odlazei sa Ginny dalje. "I da niste ni primirisali u Ulicu Nokturno!"Harry, Ron i Hermiona odetali su se dalje krivudavom ulicom poploenom oblim kamenjem. U novarciu Harryjevu depu veselo su zveckali zlatni, srebrni i bronani novii koji su vapili da budu potroeni, paje on kupio tri velika sladoleda od jagoda i maslaca od kikirikija. Sad su zadovoljno sve troje lizali sladoledpolagano prolazei ulicom i razgledajui arobne izloge. Ron je eznutljivo gledao garnituru pelerinaekipe Topnika iz Chudleyja u izlozima trgovine "Kvalitetne metlobojske potreptine" dok ih Hermionanije odvukla u susjedni duan da kupe tintu i pergament. U "Trgovini arobnjakih artikala za zabavu irazonodu" susreli su Freda, Georgea i Leeja Jordana, koji su se upravo opskrbljivali "bajoslovnimvatrometom dr. Filibustera s mokrim paljenjem, bez vatre". U majunoj staretinarnici punoj slomljeniharobnih tapia, rasklimanih mjedenih vaga i starih pelerina umrljanih arobnim napicima, zatekli suPercyja duboko zadubljena u malu i strahovito dosadnu knjigu Prefekti na putu do moi. Ron naglasproita s poleine knjige:"Studija o prefektima u Hogwartsu i njihovim potonjim karijerama. Pa, to zvui fantastino...""Brii!" obrecne se Percy na nj."Percy je, naravski, strano ambiciozan, on je ve sve unaprijed isplanirao... on kani danas-sutra postati

ministar magije..." ree Ron Harryju i Hermioni ispod glasa kad su se rastali s Percyjem.Nakon sat vremena zaputili su se do "Krasopisa i bugaice". Ali nisu samo oni krenuli u tu knjiaru. Kadsu joj se pribliili, ugledali su, na svoje veliko udo, silnu gomilu to se gurala ispred ulaza ne bi li upalaunutra. Razlog im je za to otkrio velik transparent razapet na prozorima prvog kata:

GILDEROY LOCKHART

potpisivat e ovdje svoju autobiografiju

MAGINI JA

danas izmeu 12,30 i 16,30

"Ovdje ga dakle moemo vidjeti uivo!" zacii Hermiona. "Ipak je on napisao gotovo sve knjige s naegpopisa!"Gotovo se sva gomila sastojala od vjetica - vrnjakinja gospoe Weasley. Na vratima je stajao arobnjakiznurene vanjtine koji je govorio:"Samo mirno, gospoe, molim vas... nemojte se gurati, vi tamo... pazite na ove knjige..."Harry, Ron i Hermiona jedva se uguraju u knjiaru. Dugaak red zavijao je nadesno, prema stranjojprostoriji gdje je Gilderoy Lockhart potpisivao primjerke svojih knjiga. Svako od njih uzme po jedanprimjerak knjige Landranje s vampirima pa se skupa oduljaju do mjesta u redu gdje su stajali ostaliWeasleyjevi s branim parom Granger."Ah, tu ste, hvala Bogu, i vi!" ree gospoa Weasley. Bila je nekako zadihana i gladila je kosu. "Uskoroemo ga vidjeti..."Nakon nekog vremena ugledali su Gilderoya Lockharta kako sjedi za stolom okruen svojim velikimfotografijama na kojima namiguje ljudima. Snjenobijeli zubi su mu se caklili da je divota. ivi Lockhartbijae u pelerini boje razlika koja je savreno pristajala njegovim oima. arobnjaki iljasti klobukbearski je nakrivio na kovravoj kosi.Oko njega je obigravao nizak, srdit ovjek snimajui ga velikim crnim fotoaparatom koji je pri svakomzasljepljujuem blijesku isputao oblaie purpurnog dima."Makni se ti tamo!" zarei na Rona i uzmakne korak-dva ne bi li dobio to bolji snimak. "Ja ovo snimamza Dnevni prorok.""Vrlo vano", ree Ron trljajui stopalo na koje mu je stao fotograf.uo ga je i Gilderoy Lockhart i digao pogled. Opazi Rona, a odmah zatim i Harryja. Zapilji se u njega, aonda skoi na noge i usklikne iz sveg glasa:"Je li mogue da je to Harry Potter?"Gomila se razdvoji uzbueno apui. Lockhart se zaleti prema Harryju, epa ga za nadlakticu i izvue izgomile. Publika zapljee. Harryju su gorjeli obrazi dok mu je Lockhart stezao ruku pred fotografom, kojije bjesomuno kljocao aparatom i zakriljivao dimomWeasleyjeve."Samo se lijepo smijte, Harry!" procijedi Lockhart kroz svoje blistave zube. "Nas smo dvojica vrijedni dase pojavimo na naslovnoj stranici."Kad je napokon ispustio Harryju ruku, Harry jedva da je jo osjeao prste. Htjede se opet prikljuitiWeasleyjevima, ali Lockhart mu ovije ruku oko ramena i vrsto ga privije uza se."Dame i gospodo!" ree na sav glas i mahne rukom ne bi li utiao nazone. "Kakav izvanredni trenutak!Pravi trenutak da objavim neto to ve poodavno elim obznaniti. Kad je mladi Harry uao u knjiaru"Krasopis i bugaica", on je htio samo kupiti moju autobiografiju... koju u mu ja sad vrlo rado pokloniti."Gomila iznova zapljee, a Lockhart proslijedi i prodrma Harryja tako da mu naoale spuznu na vrh nosa."Nije imao pojma da e uskoro dobiti neto mnogo, mnogo vie od Maginog mene. On i njegovisuuenici dobit e zapravo ivog maginog mene. Da, dame i gospodo, velika mi je ast i zadovoljstvo tovam mogu obznaniti da u u rujnu mjesecu preuzeti mjesto predavaa Obrane od mranih sila u kolivjetiarenja i arobnjatva u Hogwartsu!"Gomila je opet pljeskala i klicala dok je Gilderoy Lockhart sveano uruivao Harryju svoja sabrana djela.Posrui pomalo pod teretom knjiga, Harry se ipak uspio nekako skloniti iz sredita pozornosti u kutprostorije, gdje je stajala Ginny sa svojim novim kotliem."Uzmi ti ovo", promumlja joj Harry i istrese knjige u kotli. "Ja u sebi sam kupiti...""Kladio bih se, Potter, da ti je ovo godilo?" zauje Harry glas koji odmah prepozna. Uspravi se i nae

licem u lice s Dracom Malfoyem, koji se, kao i obino, posprdno smjekao. "Slavni Harry Potter!"produi Malfoy. "Ne moe ni u knjiaru svratiti da ga ne snime za naslovnu stranicu novina!""Pusti ga na miru, nije on nita od toga elio!" ree mu Ginny. Prvi put je progovorila pred Harryjem. Ipogledala poprijeko Malfoya."Oho, Potter, ima ve i curu!" pripomene Malfoy otegnutimglasom, Ginny je pocrvenjela kao rak doksu se Ron i Hermiona probijali do njih s naramcima Lockhartovih knjiga."Ah, to si ti!" ree Ron gledajui Malfoya kao neto odvratno na svojem potplatu "Kladim se da siiznenaen to vidi ovdje Harryja, a?""Nisam time toliko iznenaen koliko to vidim tebe, Weasley, u jednoj trgovini", odbrusi mu Malfoy."Tvoji e roditelji vjerojatno morati mjesec dana gladovati da sve to plate."Ron pocrveni kao i Ginny. I on baci svoje knjige u kotli i krene na Malfoya, ali ga Harry i Hermionazgrabe odostraga za kaput. "Rone!" uzvikne gospodin Weasley, koji se s Fredom i Georgeom probijaoprema njima. "to to radi? Ovdje je prava ludnica, hajdemo van!""Gle, gle, gle... Arthur Weasley!"Bijae to gospodin Malfoy. Stajao je uz Draca i drao ruku na njegovu ramenu smjekajui se posprdno,ba kao i Draco."Luciuse!" ree gospodin Weasley i hladno mu klimne glavom."ujem da u Ministarstvu imate pune ruke posla", nastavi gospodin Malfoy. "Sve te premetaine...Nadam se da vam plaaju za prekovremeni rad?"I posegne rukom u Ginnyn kotli i izvadi izmeu Lockhartovih sjajnih knjiga i jedan vrlo stari, raskupusaniprimjerak Prirunika preobrazbe za poetnike."Vidi se da vas slabo plaaju", zakljui. "Boe mili, kakva fajda od toga to kaljate ast arobnjacima a davas za to ak i ne plaaju dobro."Gospodin Weasley se zajapuri jo jae od Rona i Ginny."Nas dvojica, Malfoye, imamo sasvim razliite pojmove o tome to kalja ast arobnjacima.""Oito imate pravo", potvrdi gospodin Malfoy. Svijetle mu oi odlutaju do gospodina i gospoe Grangerkoji su ih zabrinuto gledali. "Imate zbilja lijepo drutvo, Weasley... a ja sam mislio da se vaa obitelj nemoe jo dublje srozati..."Razlegne se zveket metala od Ginnyna kotlia to odleti u stranu. Gospodin Weasley nasrne nagospodina Malfoya i odgurne ga na policu s knjigama. Deseci tekih zbirki arobnih formula stropotajuse ljudima na glave. Fred i George doviknu ocu: "Udesi ga, tata!" Gospoa Weasley je vrisnula: "Nemoj,Arthure, nemoj!" Gomila je naglo ustuknula i sruila jo nekoliko polica s knjigama. "Gospodo, molimvas... molim vas!" uzvie se pomonik, a onda glasnije od svih odjekne uzvik:"Prestanite, gospodo, prestanite!..."Kroz more knjiga probijao se prema njima Hagrid. U hipu je rastavio gospodina Weasleyja od gospodinaMalfoya. Gospodin Weasley imao je rasjeenu usnu, a gospodin Malfoy zadobio je udarac u okoEnciklopedijom otrovnih gljiva. Jo je drao u ruci Ginnynu staru knjigu o preobrazbi, pa joj je gurnesijevajui oima od pakosti:"Evo ti, mala... uzmi si tu svoju knjigu... to je najvie to ti otac moe dati..."Izvukavi se iz Hagridova stiska, on mahne glavom Dracu i izjuri s njim iz knjiare."Nisi se smio, Arthure, obazirati na njeg", ree mu Hagrid i gotovo ga osovi na noge popravljajui nanjemu pelerinu. "Ta ti je familija pokvarena do sri, to je bar poznato. Nemoj rae sluat Malfoye. Zlakrv, pa to ti je. Ajmo sad odavle svi skupa..."Pomonik kao da ih je htio zaustaviti, ali jedva da je bio Hagridu do pasa pa se kanda predomisli. Svipohitaju ulicom. Grangerovi su se tresli od straha a gospoa je Weasley bila izbezumljena od bijesa."Lijep primjer daje djeci... tue se na javnom mjestu... to je samo pomislio Gilderoy Lockhart...""On je bio zadovoljan", ree Fred. "Zar nisi ula to je rekao kad smo odlazili? Pitao je onog tipa izDnevnog proroka ne bi li mogao u izvjetaj ubaciti i tunjavu... rekao je da je sve to jako dobra reklama."Ipak, svi su bili potiteni na putu do kamina u upljem kotliu, odakle e se Harry i Weasleyjevi skupljenim stvarima otputiti u "Jazbinu" s pomou Letipraha. Oprostili su se s Grangerovima, koji su izkrme otili u bezjaku ulicu s druge strane zida. Gospodin Weasleyih je htio jo pitati kako je to naautobusnim postajama, ali se nagla predomisli kad opazi izraz na licu svoje supruge.Harry je skinuo naoale i spremio ih na sigurno mjesto, u dep, prije nego to je uzeo malo Letipraha. Tajpraak nipoto nije bio njegovo najdrae prometalo.

GLAVA PETANapadaka vrba

Svretak ljetnih ferija doao je prebrzo za Harryjev ukus. Bio se radovao povratku u Hogwarts, ali mu jemjesec dana u "Jazbini" bilo najsretnije razdoblje u ivotu. Bilo mu je teko ne zavidjeti Ronu kad god bise sjetio Dursleyjevih i dobrodolice koja ga dogodine oekuje u Kalininu prilazu.Posljednje je veeri gospoa Weasley aranjem priredila izvrsnu veeru koja se sastojala od Harryjevihnajdraih jela, sa slasnim pudingom prelivenim sirupom na kraju. Fred i George zaokruili su veerFilibusterovim vatrometom ispunivi kuhinju crvenim i modrim zvijezdama to su najmanje pola satavrcale sa stropa po zidovima. Zatim je dolo vrijeme za posljednju alicu vrue okolade i spavanje.Sutradan je ujutro trebalo podosta vremena da krenu. Ustali su u cik zore, ali im se nekako inilo daimaju jo mnogo posla obavitiprije polaska. Gospoa Weasley trkarala je zlovoljno okolo skupljajuiarape i pera. Poluodjeveni ukuani, s komadiima prepeenca u rukama, neprestance su se sudarali nastubama, a gospodin Weasley umalo da nije skrhao vrat kad se spotaknuo o zalutalo pile prolazei krozdvorite i nosei Ginnyn veliki koveg do automobila.Harryju nije bilo jasno kako e osmero ljudi sa est velikih kovega, dvije sove i jednim takorom stati umalu Ford Angliju. Nije, naravno, raunao na posebnu opremu gospodina Weasleyja."Ni rijei o tome Molly!" apnuo je Harryju kad je otvorio prtljanik i pokazao mu kako ga je arolijomtoliko proirio da su svi kovezi lako stali u nj.Kad su se napokon svi potrpali u auto, gospoa Weasley zirnula je na stranja sjedala na kojima su Harry,Ron, Fred, George i Percy svi komotno sjedili jedan uz drugoga pa ree:"Bezjaci ipak vie znaju nego to smo mi skloni priznati, je li?" Ona i Ginny sjedile su na prednjem sjedalukoje se toliko izduilo da je bilo nalik na klupu u parku. "Mislim, izvana ne bi ovjek rekao da tu unutraima toliko mjesta, je li?"Gospodin Weasley upali motor i polako izveze auto iz dvorita. Harry se osvrne da baci posljednji pogledna kuu. Tek to je pomislio kad e je opet vidjeti, morali su se vr