UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: HISTORIJA

SEMINARSKI RAD

TEMA : Velika Karantanija

Student: Mentor:

Fahrudin Hajdarević Aranđel Smiljanić

Tuzla, 2015

U V O D

U ovom seminarskom radu cu pokušati prikazati stanje Karantanije i njeni pokušaji da

se oslobodi svih vanjskih neprijatelja, što će u jednom trenutku i uspjeti ali samo za kratko

vrijeme. Poteškoće koje sam imao u pronalasku adekvatne i raznovrsne literature, i

nemogućnost pronalaska, mi nije dopustila da dublje uđem u srž problema u historije

Slovenije.

Seminarski rad je podjeljen u sedam poglavlja :

Prvo poglavlje – govori o položaju i ulozi Karantanije i njeno prikljućenje Samovom

plemenskom savezu;

Drugo poglavlje – objašnjava praksu ustoličavanja Koruških vojvoda i ulogu Koseza u

ustoličavanju;

Treće poglavlje – prikazuje borbu sa samostalnošću, ali i sve veći uticaj neprijatelje, te

gubljenje samostalnosti Karantanije

Četvro poglavlje – dešavanja u Donjoj Panoniji i knezu Kocelju;

Peto poglavlje – nadiranje Ugara na zapad, a taj prodor je zahvatio i Karantaniju;

Šesto poglavlje – položaj Velike Karantanije i njene oblasti, kao i njen položaj u okruženju;

Sedmo poglavlje – ekonomske i društvene strukture od IX – XI stoljeća.

SAMOV PLEMENSKI SAVEZ

Avarski pritisak rezultirao je oko 623. godine okupljanje slavenskih plemena u novi

savez koji se širio od Polapskih Srba do Slovenaca. Osnova tog saveza bila su češka i

moravska plemena koja su se pod vodstvom Sama podigla protiv Avara. Samov plemenski

savez je ojačao naročito nakon neuspjeha avarsko –slavenske opsade Carigrada 626. godine.

Od tada po do 660. godine Samovom plemenskom savezu pridružili su se i Slovenci u

Karantaniji, u Istočnim Alpama i uz gornju Savu. Samov plemenski savez je prvi pokušaj

nezavisnog razvoja među Slavenima. Fredeger Sama pokazuje kao franačkog trgovca. On je

stajao na čelu saveza punih 35 godina (623. -658.). U tom periodu Avari su doživjeli

stagnaciju tako da su najveći protivnici saveza bila germanska plemena na čelu sa Francima.

Oko 625. Karantaniju su napali Langobardi i zaposjeli Zilju, koju će Karantanci uspjeti vratiti

tek 730. godine. Oko 628. godine Karantanci su pobjedili Bavarce i tom pobjedom utvrdili su

granice na izvoru rijeke Drave. Franački kralj Dagobert pokušao je jakom vojskom da pobjedi

Slovence 631. godine, ali je franačka vojska poražena kod Wogastisburga (vjerovatno Uhošt u

zapadnoj Češkoj). Time je opasnost od Franaka za Samov plemenski savez nestala. Tada je

propao i pokušaj franačkog misionara Amanda da proširi kršćanstvo među Slovencima.1

Poslije Samove smrti 658. godine raspao se savez. Očito sastavni dijelovi saveza još

nisu bili zreli za državnu organizaciju. Za vrijeme Samovog vodstva u Karantaniji je vladao

knez Valuk (oko 630.). Karantanija je najveća jedinica koja je ulazila u Samov plemenski

savez i koja se očuvala i nakon raspada saveza. Očito je unutar saveza dovršila svoju

unutrašnju državnu organizaciju. Od tada do 745. god. Karantanija je egzistirala kao

samostalna slavenska kneževina. Od 745. do 820. godine Karantanija će postati vazalna

kneževina u franačkoj državi, a nadalje franačka grofija i vojvodina njemačke države. Do

svog definitivnog raspada u XI stoljeću Karantanija je okupljala najveći broj Slovenaca.

Jezgro države Karantanije bila je planinskim lancem zaštićena kotlina uz gornju Dravu i

Muru. Središte Karantanije nalazilo se u Krnskom gradu na Gosposvetskom polju u

slovenskoj Koruškoj. Ime Karantanac proširilo se od druge polovine VII stoljeća od Krnskog

grada (civitas Carantana), od kneževe prijestolnice na cijelu kneževinu Karantaniju, kao novo

1 Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, tom I, Zagreb 1953, str. 137-139

teritorijalno ime i potisnula druga plemenska imena na svome području. Već tada ime

Karantanac upotrebljava se za Slovence uopće, a takvim ih spominju izvori do XIII stoljeća. 2

USTOLIČAVANJE KORUŠKIH VOJVODA

U Karantaniji kneževska vlast je bila nasljedna u kneževskoj porodici. Ipak pri

preuzimanju vlasti bilo je potrebno da novog kneza izabere zemaljsko vijeće župana, velmoža

i koseza koji su u novom knezu kneževskim kamenom kod Krnskog grada, simbolički u

interesantnoj ceremonij predavali vlast. Kosezi su poseban društveni sloj u Karantaniji koji je

zauzimao mjesto između feudalca i kmeta. Od feudalca se razlikuje po tome što nema

vlastelinstva, a od kmeta što nisu uključeni u vlastelinstvo. Od slobodnih ljudi su se

razlikovali po tome što imaju svoje posebno pravo i sudstvo, posebne vojničke obaveze i što

su tijesno povezani sa vojvodom. Njihova uloga kod obreda ustoličavanja pokazuje da su oni

u staroj Karantaniji bili brojem najjači i čvršći dio feudalnog društvenog sloja koji se tek

stvarao.3 Čin ustoličavanja : poslije smrti starog vojvode kosezi su na svojim sudskim

zborevima birali povjerenike za koseško zemaljsko vijeće i vezivali ih zakletvom. Vijeće prvo

bira zemaljskog suca pod čijim rukovodstvom koseško vijeće bira i glasa za novog vojvodu,

koga je predložio vladar njemačke države. Ako ga većina koseškog vijeća prihvati počeo bi

ceremonijalni dio. Narod se okupljao na Gosposvetskom polju gdje bi kod kneževog kamena

kraj Krnskog grada predala vlast novom vojvodi. Budućeg vojvodu bi obukli u seljačko

odijelo (sive hlače, siv koporan s crvenim pasom, crvena torba, siv šešir sa sivim gajtanom i

seljačke cipele privezane uz nogu crvenim oputama). Dizali bi ga na konja koji se do tada nije

upotrebljavao za rad i vodili ga tri puta oko kneževskog kamena. Okupljeni su pri tome

pjevali pjesmu –zahvalnicu. Kod preuzimanja feuda vojvoda je morao doći pred cara u

koseškom odijelu i donjeti mu poklon jelena. Sa preuzimanjem feuda novi vojvoda preuzima i

prava feudalca.4 Ustoličavanje koruških vojvoda bilo je u običaju sve do početka XV stoljeća.

Posljednji vojvoda ustoličen je 1414. godine. Hasburgovac Fridrih III smatrao je obred

ustoličavanja seljačkim i da ponizuje njegovo carsko dostojanstvo, pa se oslobodio obaveze

da se pridržava tog obreda 1443. godine. Njemu je pripala uloga da ukloni posljednje ostatke

obreda, mada se kod vojvodskog stola feudalni obred primjenjivao i do XVII stoljeća. Inače

obred se izmjenio do sredine XII stoljeća. Vojvoda prima zemlju u feud prije ustoličavanja.

Ukida se koseško vijeće. Obred kod kneževskog kamena pretvara se u formalno poklonstvo

2 Esad Krutović, Historija jugoistočne Evrope rani srednji vijek -skripta , Sarajevo 2008, str. 543 Esad Kutrović, Historija jugoistočne Evrope rani srednji vijek -skripta , Sarajevo 2008, str. 54,Grupa autora, , Historija naroda Jugoslavije, tom I, Zagreb 1953, str. 1424 Esad Kurotvić, navedeno djelo, str. 55

vojvodi. Oko 1300. prvo ustoličavanje postaje nasljedno u porodici vojvodskog kmeta

(Herzogsbauer) koja je živjela u Blažnjoj Vesi kod Celovca do 1823. godine kad je

izumrla.5Razvojna linija podrazumijevala je da bi vremenom kosezi prešli na među feudalce,

ali je dolazak franačkih feudalaca u IX stoljeću uzrokova njihovo postepeno propadanje. 6

5Grupa autora , Historija naroda Jugoslavije, tom I, Zagreb 1953, str. 1426 Bogo Grafenauer, Ustoličenje koruških vojvoda in država karantanskih Slovenaca, Ljubljana 1954.,

GUBITAK SAMOSTALNOSTI

Početkom VIII. stoljeća Karantanci su napadali Furlane i Bavarce, a već sredinom

istog stoljeća mijenja se njihov odnos prema zapadnim susjedima. Karantanci su bili ugroženi

od obnovljenih Avara, pa saveznika nalaze u dotadašnjim neprijateljima –Bavarcima. Oni su

također bili zainteresovani za Karantance obzirom na njihov sukob sa Francima. Ipak u bici

na Lehu 743. g. bavarska je vojska poražena, Franci su ih podvrgli pod svoju vlast. U takvoj

situacije Avari su počeli da potiskuju Karantance. Karantanski knez Borut (? – 748.) traži

pomoć od Bavaraca, koji su im pomogli 744. -745. godine da odbiju napad Avara. Ali su ih

postavili pod vlast franačkih kraljeva i uzeti su im taoci(Gorazd, Hotimir –sin i nećak Boruta).

Borut je bio posljednji nezavisni karantinski vladar. Karantanija je postala franačkom

vazalnom kneževinom. Iako je bila nezavisna, sačuvala je svoju samoupravu. Do početka IX.

stoljeća imali su svoje kneževe, koje su sami birali a kad bi ih prihvatili franački vladar sami

bi im predali vlast u ruke. Crkveno podređivanje Karantanije Salzburgu (oko 752.)

pripremljeno je u doba Gorazda (749. -751./52.). Jača misionarska akcija ipak je započela u

toku Hotimirove vladavine (751./52. -769.). Salzburški misionari nisu koristili nasilne

metode. Poštovali su domaći jezik i domaće običaje, ali opet su doveli do pobune

stanovništva. Najveća pobuna bila je 769 -772, a ugušena je uz pomoć Bavarca novi knez

Valtunk(Vladun). Da bi ubrzao proces pokrštavanja bavarski vojvoda Tassilo je uz granicu sa

Karantanijom dao da se izgrade samostani u Innichenu (769.) i Kremsmunsteru (777.). Tada

se pokrštavanja Karantanaca odvijalo brže i bez jačih prepreka. Teritorijalno širenje franačke

države pod Karlom Velikim, u kojem je učestovala i Karantanija rezultirali su do 820. godine

prelazak Karantanije pod neposrednu franačku vlast. Slovenci su se našli u dvije pokrajne,

dvije vojničke odbrambene cjeline u Furlanskoj i Istočnoj marki. U Furlanskoj marki bilo je

gornje Posavlje, Donja Panonija (između Save i Rabe) i hrvatske zemlje, a u Istočnoj marki

dio Gornje Panonije, Avarska marka istočno od Aniže i Karantanija.

U crkvenim pitanjima slovenački teritoriji je bio od 803. god. podjljen između

Akvilejskog (Oglejskog) patrijarhata (Furlanija) i Salzburške nadbiskupije (Bavarska).

Granica je bila na rijeci Dravi i održala se do XVIII stoljeća. Iz ta dva centra širilo se

kršćanstvo među Slovence koji su bili izvan slovenskog teritorija. Tek u IX stoljeću u

Sloveniji su stvorene prve crkvene župe, kao redovna crkvena središta. Do novog postrojenja

dolazi 828. Godine kad je Ludvig Njemački uredio odbranu granice. Furlansku marku

podjelio je na četiri grofije: Furlansku, Istru, grofiju uz Savu (kasnije Kranjska) i Donju

Panoniju. U Istočnoj marki bila je Avarska marka, Karantanija i Gornja Panonija. Ovom

upravnom podjelom slovenački teritorij bio je prvi put podjeljen u pokrajne od kojih su se

Kranjska i Koruška najduže održale. Verdenskom podjelom 843. godine Furlanska i Istra bile

su dodjeljenje Italiji, a Istočna marka Njemačkoj.7

Već u sredini 819. Slovenci u Donjoj Panoniji sjeverno od Drave priključuju se

velikom ustanku protiv Franaka, kome je na čelu stajao Ljudevit Posavski. Prvi franački

pohodi protiv ustanika bili su usmjereni upravo na to područje. a svrha im je bila da prekinu

njegovu vezu sa središtem ustanka, Poslije Ljudevitova uspjeha protiv Borne, ustanku su se

pri kraju 819. priključili i Kranjci, koji stanuju uz Savu, i Karantanci franačke vojske.

Vraćajući se s Ljudevitova područja, Franci su iste godine opet pokorili Karantance i Kranjce.

Neuspjeli ustanak imao je presudne posljedice po Karantaniju. Ona gubi značaj samoupravne

vazaine plemenske kneževine i postaje obična pokrajina franačke države - grofovija.

Slovenskog kneza zamjenjuje franački grof, a kralj prisvaja cijeli, i ustanički i nezaposjednuti

teritorij, koji dodjeljuje franačkim fcudalcima. Poslije 820. Uvodi se franački feudalizam. U

slovenskim krajevima nastao nov društveni sloj njemačke feudalna gospoda. Slovenski

velikaši. koji se kod tog prijeloma spašavaju medu feudalnu gospodu malobrojni su i manje

važni oni preuzimaju franačko feudalno pravo i s vremenom se pod utjecajem feudalne

sredine germaniziraju. Dolazi i do njemačke kolonizacije među Slovencima. Njemačka

kolonizacija najviše je bila zastupljena u Gornjoj Panoniji. U Karantaniji nastaju prve

njemačke naseobine. Uvođenjem feudalnogvlastelinstva potiskuje Slovence u kmetstvo.

Slobodnjaci. koji su živjeli na zemlji darvanoj feudalcima ili na onoj, koju su oni samovoljno

zaposjeli morali su ili ukloniti ili postati kmetovi.8

7 Esad Kurtović , navedeno djelo, str. 568 Grupa autora, navedeno djelo, str. 151

DONJA PANONIJA – KNEZ KOCELJ

Oko sredine IX. st. franačka država ima problema u unutrašnjosti dolazi do borbe

između članova porodice oko podjele države, a dolazi i do napada Arapa na jugu i Normana

na sjeveru. Osim toga franačka država se u drugoj polovini IX. st. počinje raspadati u

samostalne feudalizirane pokrajine u Francuskoj i Italiji i tzv. plemenske vojvodine u

Njemačkoj. Središte Istočne marke preneseno je iz Panonije u Karantanija. Od tada

Karantanija obuhvata cijelu njenu oblast osim Avarske marke, za vrijeme Arnulfa (876 -899),

izvori je nazivaju Karantanskom kraljevinom. Oko 835. godine u Istočnu marku se sklonio

Pribina, knez jednog slavenskog plemena. Pribinu je potjerao Majomir kad je osnovao

velikomoravski savez plemna. Središte je bilo u Njitri. Oko 840. godine Pribina je primio u

feud vlastelinstvo na rijeci Zali kod Blatnog jezera sa središtem u Blatenskom Kostelu. U

Donjoj Panoniji Slovenci su bili najbrojniji. Za iskazano sprovođenje franačke politike

Ludovik Njemački (843-876) postavlja Pribinu 847. godine za markgrofa Donje Panonije,

koja se prostirala od Dunava do Mure i od donje Rabe do Drave, te od Srijema do Save.

Pribina je ostao vjeran franačkoj državi. U borbi protiv ustanka izgubio je život (860. -861.).

Pribinu je naslijedio sin Kocelj (861. -874.). U prvo vrijeme pomagao je franačku državu i

salzburšku crkvu. No prateći situaciju u Velikoj Moravskoj koja se osamostalila i suprostavila

Bavarcima i pod utjecajem Ćirila i Metodija on je promjenio poziciju.9 Godine 869. slavenska

plemena duž istočne granice od Labe do Karantanije i Donje Panonije digla su pobunu. Franci

su uspjeli da uguše pobunu osim u Velikoj Moravskoj i Donjoj Panoniji. Od tog vremena do

kraja života 874. godine Kocelj je vladao u Donjoj Panoniji kao samostalan vladar. Na

Koceljov poziv i na poziv kneževa Velike Moravske Ratislava i Svatolupka, Metodije dolazi

iz Rima u Panoniju kao nadbiskup obnovljene panonsko –srijemske dijaceze. Slavensko

bogoslužje je time potisnulo salzburško svećenstvo iz Koceljeve države. Iako su Njemci

zarobili Metodija njegovi učenici su i dalje djelovali u Koceljevoj državi. Više uspjeha

ostvario je njemački pritisak na Veliku Moravsku. Zahvaljujući izdajstvu Svatopluka, Nijemci

su zarobili Ratislava koji je osljepljen u Regensburgu i zatvoren na kraju je umro u samostanu

870. godine. Salzburški svećenici izdali su poseban spis protiv djelovanja Metodija (čuveni

Conversio Bagoariorum et Carantanorum 871.), dokazujući svoje pravo na Panoniju. Tada je

9 Ludovik Njemački sklopio je savez sa Bugarima u borbi protiv kneza Rastislava. Rastislav je pomoć našao u Bizantu. Tamo je 862. g. Uputio poslanike bizantskom caru tražeći biskupa i svećenike. Stigli su mu Ćiril i Metodije i započeli svoju misiju. Ali 864. g., Velika Moravska je pokorena.

Svetopulk (870 -894) stupio na scenu. Prvo su mu Nijemci namjenili istu sudbinu kao i

Ratislavu. Zarobili su ga. Zbog toga moranski Slaveni odmah biraju novog vođu Slavomira i

krenuli u dalje borbe. Svetopluk je nagovorio Karlomana da on predvodi njemačku vojsku

protiv Moravljana. Karloman je pristao. Čim je stigao u Moravsku Svatopluk se ponovo

stavio na čelo Moravljana u borbi protiv Nijemaca. Na kraju je uspio da ih natjera da priznaju

nezavisnost Velike Moravske i sklopi mir sa njima 874. godine u Forchheimu.

U svim tim dešavanjima država Donja Panonija je propala. Iako je papa Ivan VIII

postigao 873. godine Metodijovo oslobođenje i on se vratio u Doonju Panoniju, odatle su ga

Nijemci protjerali u Veliku Moravsku. Nijemci su knezu Kocelju 874. godine pod izgovorom

veleizdaje oduzeli posjede a na njegovo mjesto su doveli grofa Gozvina. Nestalo je polazište

za samostalan politički izraz Slavena u Donjoj Panoniji. Latinsko bogoslužje i kultura na

njemačkom jeziku zatvorili su put samostalnom kultrunom razvoju. 10

10 Esad Kurtović, navedeno djelo, str. 57-58

DOLAZAK UGARA (MAĐARA)

Ugri (Mađari) predstavljaju plemena ugro –finskog porijekla. Pod pritiskom Pečenega

u drugoj polovini IX stoljeća naselili su područje između donjeg Dnjepra i Dunava. Pod

vodstvom Arpada, osnivača kasnije dinastije osamdesetih godina IX stoljeća Mađari su stigli

u Panonsku niziju. Oni su se umiješali u sukob koji je vođen između Karantanije u kojoj je

vladao franački car Karlović Arnulf (876 -899) i Velike Moravske na čelu sa Svatoplukom

(830 -894). Mađari su koristili sukob mijenjajući strane kao njihovi saveznici, a onda su 894.

prešli Dunav. Već oko 900. godine prodiru u svojim pljačkama do Italije, a kasnije i u južne

njemačke pokrajne. Poslije bitke kod Bratislave 907. godine kada su savladali bavarsko –

karantinsku vojsku, Mađari su zauzeli Panoniju do Alpa. Od slavenskih teritorija ostala je

samo Karantanija koja je bila u sklopu njemačke države. Ovo novoj pljačkaškoj sili odbarana

je tek stvorena nakon poraza kod Augsburga na Leškom Polju 955. godine od strane budućeg

cara Otona I. Taj događaj značio je kraj ugarske agresivnosti i prestanak njihovog pljačkanja.

Uzima se da je ovaj poraz bio graničnik u prelasku Mađara sa nomadskog na sjedilački način

života. Dodir sa Slavenima ostavio je jak uticaj na Mađare. Za Gejzu I. Arpadovića (972 -

997) Ugri su primili kršćanstvo. Zatim počinju razvijanje feudalne države koja se u dužem

procesu formira do kraja XI. stoljeća, a čije je temelje postavio Stjepan I Arpadović „Sveti“

(997 -1038), prvi ugarski kralj (1000). On je uspio da sruši naraslu moć plemstva i da postane

vlasnik prostranih posjeda. U njegovo vrijeme izgrađuje se feudalno društvo među Ugrima.

Uz pomoć kršćanskog svećenstva u njegovo doba završeno je i pokrštavanje i prihvatanje

kršćanstva kod Ugara. Crkvi je dodjelio ogromne posjede. Osnovao je prvu nadbiskupiju u

Ugarskoj.11

11 Esad Kurtović , navedeno djelo, str. 58-59,Grupa autora, navedeno djelo, str. 158-159.

VELIKA KARANTANIJA

Bavarci i Karantanci uspjeli su da zaustave ugarske prodore 955. godine, ali su dalje

nastavili da ih potiskuju prema istoku. Ipak glavno napredovanje pripada vremenu poslije

970. godine. Njemačka je vojska 70-tih godina osvojila kraj oko rijeke Leithe i srednje Raabe,

do Radgone, Ptuja, Sutle, Krke i Kupe. Ta granica do 1918. godine dijeli slovenske

stanovnike u Istočnim Alpama od ostalih Južnih Slavena, i tbori galvni temelj etničke granice

između Slovenaca i Hrvata. Osvojeni teritoriji podjeljen je u pogranične marke: Austrija (uz

Dunav), Karantanska marka (oko srednje Mure), Podravska (ili Ptujska), Savinjska (porječje

Savinje i Dolenjsko), Kranjska (Gorenjsko, okolina Ljubljanje, istočni dio Notrenjskog),

Furlanija (koja obuhvata cijelo Posočje) i Istra (s Tršćanskim Krasom).

Godine 976. Karantanija je zbog separatističkih težnjih bavarskog 'vojvode carskom

odlukom odovjena od Bavarske i u obliku Velike Karantanije udružila okolne marke, osim

Austrije, a uz njih i Veronsku marku. Slovenci nisu bili objedinjeni u adekvatnu

administartivnu cjelinu obzirom koliko su druge vojvodine bile u njemačkoj državi. Posle

raspada karolinške države te su vojvodine se formirale, karantanija je prije 950. godine bila

udružena sa Bavarskom.

Karantanija je bila samostalna i širila je svoj teritorij gdje carska zemlja nije bila

podjeljena tj. Kada je vojvodska vlast opadala. Čestim mjenjanjem vojvoda iz raznih porodica

podržavalo je činovnički karakter vojvodske vlasti u Karantaniji. Krupni feudalci i markgrofi

nisu bili podložni vojvodi nego direktno kruni. Karantanija, zbog porasta feudalizma, je bila

podjeljena odmah nakon obnavljanja.

Carev otpor protiv učvršćenja koruške vojvodske vlasti u posjedu jedne velike

feudalne porodice i lično suparništvo zbog Koruške između kralja Kondra i vojvode

Adalberna, koji je imao i čast markgrofa Karantaniske marke, 1035. godine potaki lu

Adelberonovu pobunu protiv kralja. Adelberon je bio osužđen i prognan, a veza između

njegovih dvju pokrajina, koja je uspostavljena 1011., bila opet prekinuta. Pocjepanost

Slovenskog teritorija u pokrajine u XI st. Postala je još veća kada se raspala Velika

Karantanija. Ali već sredinom XI st. spajaju se Kranjska i Savinjska marka u Veliku

Kranjsku. Karantanska marka, koja se zove Štajerska, dobila je oko 1000. g. Na račun

Karantanije porječje gornje Mure, a 1147. priključila je sebi i Podravku marku. Samo u

Koruškoj uspjeva težnja da vojvodska vlast postane nasledna i da ostane u rukama porodice.

Tako vec u sredini XII st. polako se naziru glavne historijske pokrajine u Sloveniji za vjekove,

a to su : Kranjska, Štajerska i Koruška.12

EKONOMSKA I DRUŠTVENA STRUKTURA OD IX. DO XI. STOLJEĆA

12 Grupa autora, navedeno djelo, str. 159-161.

Privreda u Sloveniji tog vremena bila je potpuno naturalnog karaktera. Bavili su se

stočarstvom, ratarstvom. Proizvodili su razne vrste žitarica (raž. pšenicu, ječam, proso, zob),

sočivo, voće, ovce, svinje, goveda. Seljačko pribivalište na većem dijelu teritorija

je ..dimnica". kuća sa jednim prostorom i ognjištem, vlastele žive u dvorcima. Obrt nije

samostalna privredna grana nego je povezan sa zemljoradnjom. Više se razvilo rudarstvo,

promet je bio slab. Trgovina je bila u rukama tuđinaca. Zemljoradnja nije više bila paljevinska

nego sistem plodoreda. Zbog ovog kolonizacija je usmjerena prema ravničarskom djelu.

Gospodarstvo vlastele u to vrijeme oslonja se na njihove dvorove uz koje ona obrađuje

radnom snagom svojih kmetova veće komplekse zemlje ili uzgajaju stoku. Tlaka je još uvijek

glavnioblik uobičajene zemljišne rente.Dvorske sluge i služavke vrlo se malo razlikuju od

robova; oni rade samo za svogvlastelina. Gospodar ih može prodati i slobodno im povisiti

terete, bez njihovog odobrenja ne mogu oni stupati u brak. ali ih on ne smije ubili.

Poluslobodnjaci su bili vezani za grudu, mogli su je ostaviti u naseljedstvo jer su uživali

seosko gospodarstvo, daju gospodaru danak u naturi. Specijalni porez. kojeje seosko

stanovništvo moralo da plaća crkvi je desetina. Slobodni seljaci su pretežno postajali

poluslobodnjaci i kmetovi jer nisu mogli da izvršavaju slobodnjačke obaveze. Kosezi su i

dalje živjeli na svojim imanjima, slobodni imali su pravo na oružje. Smatra se da su u X.

stoljeću prešli u plemstvo. U X. st dovršava se i crkvena organizacija, koja je u uskoj vezi s

uvođenjem feudalizma. Broj crkava znatno je porastao.13

ZAKLJUČAK

13 Grupa autora, navedeno djelo, str.161-165.

Karantanija je pod pritiscima Bavarske, bila pod Njemačkom krunom, ali se

rasparčavajući njemačke države uspjela osloboditi jedan period svoje historije. Nakom njenog

osamostaljenja u nju su ulazile sledeće pokrajine:

- Austrija (uz Dunav);

- Karantaniska marka (o srenjeg toka Mure);

- Ptujska ili Podravska;

- Savinjska (porječje Savinje i Dolenjsko);

- Kranjska (Gorenjsko, okolina Ljubljane, istočni dio Notrenjskog);

- Furlanija (koja obuhvata cijelo Posočje) i

- Istra (sa tršćanskim Krasom).

Okupljanjem slovenskih zemanja u Veliku Karantaniju bilo je kratkog vijeka.

Početkom XI stoljeća pojedine marke postaju samostalne i odcjepljuju se od Velike

Karantanije. Tim rasparčavanjem Velike Karantanije raspale su se i slavenske zemlje.

Sredimo XI stoljeća spajaju se Kranjska i Savinjska marka u Veliku Kranjsku.

Karantanska marka, koja se po svom markgrofu zove Štajerska (grof Traungau od

Steyera), dobila je oko 1000-te godine porječje Mure, a 1147. g. priključuje sebi i

Podravsku marku. Jedino uža Karantanija (Koruška) uspjela je da održi vojvodsku čast

(jer je vojvodsku čast držala porodica Eppestein od 1077.).

Tako već sredinom XII stoljeća imamo obrazovane porkrajine koje su do danas ostale

u Sloveniji, a to su : Kranjska, Štajerska i Koruška.

IZVORI I LITERATURA

Izvori :

Konstantin VII Porfirogenet- De administrando imperio

Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije Tom 1

Literatura:

Bogo Grafenauer, Ustoličenje koruških vojvoda in država karantanskih

Slovenaca, Ljubljana 1951.;

Esad Kurtović, Historija jugoistočne Evrope rani srednji vijek – skripta,

Sarajevo 2008.;

Grupa autora, Historija naroda Jugoslavije, tom I, Zagreb 1953