kazaz - nacionalni knjizevni kanon - mjesto moci

RAZLIKA/DIFFÉRANCERAZLIKA/DIFFÉRANCERAZLIKA/DIFFÉRANCERAZLIKA/DIFFÉRANCERAZLIKA/DIFFÉRANCE

4545454545

Enver Kazaz

Nacionalni knji‘evni kanon –mjesto mo}i

Pi{u}i o pojmu kanona u svom Pojmovniku suvremene knji‘evne teorijeVladimir Biti zaklju~uje: “Uza svu njegovu problemati~nost koju ne trebani jednog trenutka zaboraviti, kanon je u sada{njim okolnostima nu‘nost,dapa~e upori{te knji‘evnog sistema ba{ kao {to je to npr. autor.”1 Biti ovimzaklju~kom nastoji sumirati obimnu teorijsku raspravu koja se u na{emdobu vodi oko pojma kanona. Aproksimativnije re~eno, raznornodni tokovite rasprave mogu se izraziti dilemom: kanon ili kanoni, pri ~emu je poljuljanotradicionalno uvjerenje prema kojemu je u nekoj kulturnoj zajednici mogu}samo jedan, normativni kanon koji je nu‘no i kulturotvoran. Otuda se utakozvanim demokrati~nim kulturnim zajednicama pristupa konstruiranjumno{tva kanona, pa se oni neprestano alterniraju, a normativnost vladaju}egkanona nastoji se ne samo relativizirati nego i dovesti u pitanje i na koncuizmaknuti iz ruku akademskog centra mo}i.

Ustvari, akademska institucija unutar svake kulturne zajednice nastojinametnuti jedan, normativni, sveti kanon koji bi suzbio svako apokrifno~itanje i time hibiridiziranje kulture i identiteta te zajednice.

Konstruiranje ortodoksnog kanona i nije ni{ta drugo do bliska, najtje{njasaradnja vladaju}e ideologije i akademske institucije. U toj raboti ideologijanastoji sebi podrediti esteti~ku normu, kako bi je natjerala da razvije onajsistem vrijednosti {to }e biti u slu‘bi realizacije takve vrste identiteta koji }eideologiju u~initi ~injenicom kulture, tj. kulturalnim proizvodom, ne~im{to izgleda prirodnim, izniklim iz same biti kulture date zajednice. Ako je usrednjovjekovlju kanon potvr|ivao svetost kroz glas crkvene mo}i, uortodoksnoj varijanti izvedbe kanona namjesto svetog postoji ideologijakoja se kroz performativnu mo} kanonskogdiskurza potvr|uje i legitimira kao kultura.

1 Biti, Vladimir: Pojmovniksuvremene knji‘evne teorije, Zagreb:Matica hrvatska, 1997, 170.


4646464646

2 Isp. Wachtel, A. B.: Stvaranjenacije, razaranje nacije, Beograd:Stubovi kulture, 2000.

U knjizi Stvaranje nacije, razaranje nacije Andrew Baruch Wachtel2 vje{toi iscrpno dokazuje kako se u vrijeme SFRJ komunisti~ka ideologijaostvarivala u kulturnoj praksi kroz kanon, te kako se on putem {kolskogsistema pretvarao u oru|e kojim je izgra|ivan kulturni identitet. Na jednomemjestu Kundera pi{e da samo totalitarni sistemi posve}uju pa‘njuknji‘evnosti koliko to ona zaslu‘uje. No, iza te pa‘nje krije se, zapravo,ideolo{ka funkcionalizacija literature, a tvorba kanona puni je njen dokaz.Zato pozivanje ortodoksno shva}enog kanona na univerzalizam svojihkriterija i procedura ima, pored ostalog, i za cilj maskiranje ideologijskogupliva u njegovu tvorbu. Ako se slijedom Wachtelove analize socijalisti~kogkanona u interliterarnoj ju‘noslavenskoj zajednici prati njegova realizacija,onda u prvi plan izbija ~injenica da se oko njega nisu borile knji‘evnokriti~ke{kole i metodi, nego da su se one podre|ivale zahtjevima ideolo{kog centramo}i. Knji‘evnokriti~ke {kole, od tradicionalne pozitivisti~ke, prekoimpresionisti~ke do tzv. imenantnih metoda, uredno su servisirale ideologijupaze}i da ne stupe u polemi~ku borbu s njom ili, pak, u me|usobnepolemi~ke obra~une, a pogotovu ne u poku{aje izgradnje alternativnogkanona.

Historija kanona na ju‘noslavenskom kulturnom prostoru jednaka je,dakle, sa povije{}u podre|ivanja knji‘evne znanosti nalozima politi~keideologije. Stoga, ju‘noslavenska akademska zajednica nikad nije ni uspjelarealizirati alternativni kanon sve do postmodernisti~kog samoosvje{}enja istava o neminovnosti kanonskog plurala koji prirodno proizlazi izpostmodernisti~ke poetike.

A onda je, u devedesetim godinama pro{log vijeka, na scenu stupionacionalizam sa svojom totalitarnom ideologijom i predmodernomfunkcionalizacijom knji‘evnosti. Labava postmodernisti~ka svijest omno{tevnosti kanona raspala se pred o{trinom nacionalisti~kog zahtjevada se sve snage etnokonfesionalnih zajednica okupe oko nacionalneideologije i politi~kih mo}nika. Oni koji su ostajali izvan, morali su ra~unatisa usisnom mo}i straha {to ga je {irio politi~ki govor nacionalizma. U igri|avoljevim perlama nacionalisti~kih estetika akademske zajednice pristupilesu prekodiranju nacionalnih knji‘evnosti i izvo|enju nacionalnih knji‘evnihkanona.

Ta smjena socijalisti~kog nacionalnim knji‘evnim kanonom obavljanaje s mnogo buke i ~ak tamo gdje bi se to najmanje o~ekivalo – napredizbornim politi~kim skupovima na kojima je politi~ki mo}nik

preuzimao ulogu akademika i u‘arenapogleda, povi{enim tonom govorio kako na{ipisci nisu bili u ~itankama, a njihovi jesu.


4747474747

Akademske zajednice pravilno su shvatile zov nacionalizma – vrijeme je dase urade na{e ~itanke, na{e antologije nacionalne knji‘evnosti, na{e knji‘evnehistorije, na{i nastavni planovi i programi u {kolama i na fakultetima.

No, socijalisti~ki kanon u BiH pao je ne{to ranije, i to zahvaljuju}i raduunutar same struke. Naime, izdava~ka ku}a Svjetlost je koncem osamdesetihizdala tri antologije nacionalne poezije u BiH – bo{nja~ke (tadamuslimanske), hrvatske i srpske ~iji su autori bili Enes Durakovi}, MileStoji} i Stevan Tonti}. Razaranje socijalisti~kog kanona, zapravo, po~elo jejo{ ranije, sa ~uvenim izborom iz bo{nja~ke knji‘evnosti {to ga je podnaslovom Biserje objavio Alija Isakovi}3. Struka je, dakle, normativnostortodoksnog socijalisti~kog kanona razorila, ali ostaje dilema da li je timenamjesto jedne uvela drugu ortodoksnu kanonsku normu? Jesu li teantologije, i Isakovi}evo Biserje zna~ile modelsku promjenu kanona?

Socijalisti~kom knji‘evnom kanonu ponu|ena je kao jedina mogu}aalternativa nacionalni, a priroda kriteriologije i procedura izvo|enja i jednogi drugog nedvosmisleno je upu}ivala na zaklju~ak kako oba kanona ho}ebiti jedinim i normativnim. Nije to bio, dakle, postmoderni kanonskirelativizam i pluralizam, nego, zapravo, prelazak iz jednog tipamodernisti~ko-esencijalisti~kog ~itanja knji‘evnog korpusu u drugi. Razlikaje bila samo u {irini odabranog knji‘evnog korpusa, a metod ~itanja ostaoje isti – takozvano imanentno ~itanje uvjereno da estetika modernisti~kogesencijalizma iscrpljuje sva zna~anje teksta shva}enog u njegovojautonomnosti i atomi~nosti.

I tu je sadr‘an puni paradoks oba kanona. Imanentni kriti~ki metodpolo‘en u osnovu kanonskog ~itanja na koncu je dobijao, na ovaj ili onajna~in, svoju ideolo{ku funkcionalizaciju i ovjeru. Socijalisti~ki kanonovjeravala je ideologija, a dopu{tala politi~ka mo}. Nacionalni kanonproiza{ao je iz zahtjeva ideologija, a politi~ka mo} se histeri~no pozivala nanjega kao izvori{te svog tuma~enja nacionalnog, kulturnog identiteta.

No, tri spomenute antologije u BiH objavljene su ipak u vrijemedominacije socijalisti~kog knji‘evnog kanona, ali, tako|er, u vrijeme kadasocijalisti~ka ideologija izdi{e poput mrtvaca, a na dru{tvenom horizontuuveliko se pojavljuju nedvosmisleni znakovi nacionalnih ideologija. Utakvom kontekstu, Durakovi}, Tonti} i Stoji} sa svojim antologijama imajudvostruku ulogu. Na jednoj strani, njihove antologije su razorile dominacijusocijalisti~ko-modernisti~kog imenovanja i kanoniziranja bosansko-hercegova~ke knji‘evnosti kao cjeline, a na drugoj, razbijanjem korpusabosanskoherecegova~kog pjesni{tva u trinacionalne knji‘evnosti (bo{nja~ku, hrvatskui srpsku) nagovje{tavalo se dana{nje stanje

3 Isakovi}, Alija: Biserje, Zagreb,1972.


4848484848

kanona. Naime, ono stanje koje korpus bosanskohercegova~ke knji‘evnostinegira za ra~un isklju~ivog nacionalnog sistematiziranja i kanoniziranjaknji‘evnosti BiH.

Pravi problem s kanoniziranjem knji‘evnosti u BiH le‘i u slijede}em:struka nije, osim u dva slu~aja, odgovorila na pitanje {ta bi to bile vrijednostina kojima se utemeljuje bosanskohercegova~ki ili kanoni nacionalnihliteratura u BiH. Prvi poku{aj odgovora na to pitanje nalazi se u Kr{i}evojantologiji pripovjedaka pod naslovom Pripovjeda~ka Bosna. Drugi, znatnocjelovitiji i teorijski zaokru‘eniji, poku{aj odgovora nalazi se u Le{i}evomstrukturalisti~kom ~itanju Kr{i}eve antologije i ukupnog korpusabosanskohercegova~ke pripovijetke do Drugog svjetskog rata.4 Ako je Kr{i}uspostavio ~vrstu kriteriologiju po kojoj je mogu}e ~itatibosanskohercegova~ke pripovjeda~e i njihove opuse tako da oni iskazujutemeljne znakove ukupnog bosanskohercegova~kog identiteta u jednomnjegovom sinhronom odsje~ku, Le{i} je u svojim sintetskim studijamasamoosvijestio pristup bosanskohercegova~kom kulturnom identitetu nesamo u Kr{i}a, nego i Hume, Andri}a, Novaka Simi}a, Hasana Kiki}a, ZijeDizdarevi}a, Isaka Samokovlije itd. Kr{i}eva opaska da pripovjeda~ka Bosnaproizlazi iz svijeta sa strana zamagljenih, u Le{i}a dobija obilje‘ja dokazanetvrdnje o ~vrstoj sponi izme|u pripovjeda~ke i povijesno-kulturalne Bosne.Pritom, pripovijetka, pri~aju}i mozaik pri~a o sukobu inidvidue sa dru{tvom,vr{i proces individualizacije u bosanskohercegova~kom kulturnom identitetukada on sa patrijarhalne, kolektivisti~ki postulirane kulturne norme,poku{ava pre}i u onu modernu. Ustvari, i Kr{i} i Le{i} otkrivaju bosanskispecifikum bosanskih pripovjeda~a unutar ju‘noslavenskog kulturnogprostora, a slijedom te logike i unutar ne~ega {to bismo mogli nazvatizapadnim kanonom.

To traganje za bosanskim specifikumom nije na‘alost, osim u slu~ajuizvanredne Antologije bosanskohercegova~kog pjesni{tva Slobodana Blagojevi}a,postalo predmetom interesa kasnijih anatologi~ara i onih znanstvenika kojisu ure|uju}i {kolske i fakultetske programe bili u funkciji reproduciranjabosanskog kulturnog identiteta u nastavnom procesu. A to zna~i da se

modernisti~ko ~itanje bosanskohercegova~kogkorpusa sa svojim imanetnim metodama iprete‘itim esencijalizmom zasnivalo u osnovina onome {to bi se moglo okvalificirati kaozapadni kanon. Tako se izvo|enje kanona uBiH mo‘e ne{to aproksimativnije odrediti naslijede}i na~in: bosanskohercegova~kaknji‘evnost i nacionalne literature u njojvi|ene o~ima Zapada.

4 Le{i}, Zdenko: Pripovjeda~kaBosna I, II, Sarajevo: Svjetlost iInstitut za knji‘evnost, 1992.Gotovo kompletan tira‘ knjiga, kaoi gotovo sve knjige velikog projektaPrilozi za istoriju knji‘evnostinaroda BiH uni{tilo je rukovodstvoSvjetlosti prodav{i ih Fabriciduhana u Sarajevu, koja ih jekoristila za pravljenje omota zacigarete tokom rata 1992.-1995.


4949494949

A ba{ bi Bosna i njena kultura sa svojom kulturalnom i civilizacijskomgranicom kao jednim od temelja identiteta razlike, odnosno razlikeidentiteta, tj. pozicijom ruba, mogla poslu‘iti za proces rasredi{tenja Zapada,odnosno ~itanja zapadnog kanona iz pozicije ruba i pre~itavanja centra saperiferije. Sli~no kako su u postmodernisti~kom procesu rasredi{tenjaortodoksni kanoni ustupili mjesto alternativnim, rubnim, perifernim uodnosu na centar mo}i. Na periferiji se, zapravo, i pro{iruju definicijskegranice svakog od zapadnih modernih izama, ali i postmodernih postizama.U tome i le‘i paradoks vrednovanja zapadnim o~ima knji‘evnosti u kojoj seinterferiraju orijentalno-islamska i zapadna poetika, odnosno knji‘evnostiu kojoj Orijent i Okcident stupaju u mnogostruke i slo‘ene veze. Tu, zapravo,i po~iva problem bosanskohercegova~ke traume vrednovanja, budu}i da seono izvodi isklju~ivo prema zapadnoj kriteriologiji, a teorijski opisujezapadnim pojmovima.

U bosanskohercegova~koj knji‘evnosti Orijent svojim kreativnim dahomoplemenjuje poeziju Bo{njaka na orijentalnim jezicima, ali i ukupnuknji‘evnost moderne i postmoderne. A to zna~i da bi bosanskohercegova~kiknji‘evni kanon, kada bi vladaju}e nacionalisti~ke ideologije dozvolile strucida izvede njegovu realizaciju, bio jedan od grani~nih fenomena. Tu granicanije topos sukoba, nego vrt, kako metafori~no predla‘e Karahasan, u kojemOrijent i Okcident tvore ~itave nizove novih, hibridnih vrijednosti.

Umjesto takvog zasnivanja kanona, danas na bosanskohercegova~kojknji‘evnoj sceni prisutan je ideolo{ki, nacionalno pa i nacionalisti~kikonstruiran kanon. Njegovu realizaciju mogu}e je pratiti prije svega u{kolstvu. Pritom, valja imati na umu da vladaju}i nacionalisti u {kolama,pogotovo onim pod dominacijiom SDS i HDZ nacionalisti~kih ideologa~iste sadr‘aj od svega {to nije po njima autenti~no srpsko i autenti~no hrvatsko. 5

Branka Mrki} provela je do sad najobimnije istra‘ivanje ~itanki koje seupotrebljavaju u osnovnim i srednjim {kolama u BiH i dokazala koje svepisce nacionalisti protjeruju iz programa, a koje, bez obzira na apsolutnoru{enje svih kriterija, ubacuju u ~itanke kako bi zacementirali svojenacionalisti~ke ideologije.

Mrki}eva izme|u ostalog pi{e: «Oko za oko, zub za zub – moto je kojimsu se izgleda vodili oni koji donose nastavne planove i programe jezika iknji‘evnosti. Evo nekih imena poznatijih pisaca koji su 1992. godineizba~eni iz ~itanki. Pisci izba~eni iz sva tri programa: N. Zekerija, M. ̂ e~uk,D. \urir{i}, R. Kuka, S. Tarapuza, B. L. Fabri,R. ^olakovi}, M. Jevtovi}, S. Mi}anovi}, A.

5 Isp. Mrki}, Branka: „Svako svogpisca ima“, u magazin Start, 5. 10.2004., br. 152., 63. – 65.


5050505050

Risti}, E. Berbi}, M. Omerovi}, D. Trifunovi}, H. Dervi{evi}, B. Miljkovi},R. Risojevi}, V. Had‘ismajlovi}, F. [ehovi}, V. Dedijer, S. Lazarevi}, D.Vasiljev.

Pisci izba~eni iz programa hrvatskog jezika i knji‘evnosti: S. Rakita, S.Rai~kovi}, A Hozi}, D. Radovi}, B. Crn~evi}, D. Eri}, [. E{i}, D. Jekni},E. Osman~evi}, S.M. Ljubi{a, B. Miljkovi}, J. S. Popovi}, A. Isakovi}, I.Sarajli}, D. Bajezidagi}, Nerkesi, F. Softa, D. Obradovi}, V. Karad‘i}, B.Radi~evi}, \. Jak{i}, L. Kosti}, L. Lazarevi}, S. ]orovi}, S. Matavulj, V.Ili}, ]. Sijari}, D. Su{i}.

Pisci izba~eni iz programa srpskog jezika i knji‘evnosti: T. Seli{kar, A.Hozi}, S. [krinjari}, J. Juri{i}, [. E{i}, E. Osman~evi}, A. Vuleti}, A. Isakovi},I. F. Juki}, V. Desnica, I. Sarajli}, D. Bajezidagi}, Nerkesi, F. Softa, S. Vraz,P. Preradovi}, J. Ka{telan, R. Marinkovi}, ]. Sijari}, D. Su{i}.

Pisci izba~eni iz programa bosanskog jezika i knji‘evnosti: S. Rakita, S.Rai~kovi}, B. Crn~evi}, D. Eri}, S. [krinjari}, D. Jekni}, S. M. Ljubi{a, B.Miljkovi}, A. Vuleti}, J. S. Popovi}, I. F. Juki}, V. Desnica, D. Obradovi},V. Karad‘i}, B. Radi~evi}, S. Vraz, P. Preradovi}, \. Jak{i}, L. Lazarevi}, L.Kosti}, J. Ka{telan.»6

Kada se pa‘ljivije analizira kriteriologija izbacivanja pisaca iz ~itanki,jasnim postaje da niti jedan estetski kriterij u tom procesu nije bio prisutan,nego ~isto etno-konfesionalni princip. Jasnim postaje da sastavlja~i ~itankii programa vr{e etni~ko ~i{}enje ~itanki, sli~no kako 1992. godine fa{isti~kevojske vr{e etni~ko ~i{}enje po BiH. Jasnim postaje tako|er to da autoriprograma i ~itanki vide nastavu knji‘evnosti kao proces proizvo|enja onogkulturnog identiteta koji odgovara vladaju}im nacionalisti~kim i fa{iziranimideologijama. Jasnim postaje i to da tri rigidna nastavna plana i programa injima sukladne ~itanke u maksimalnoj mjeri poni{tavaju sve zakonitostiknji‘evne povijesti.

Istine radi, valja napomenuti da je Federalno ministarstvo nauke,obrazovanja i kulture na inicijativu Dubravka Lovrenovi}a, nekada{njegzamjenika ministra, poku{alo da programom tzv. zajedni~kih jezgara dokineovu ideolo{ku stupidariju u nastavnim planovima, ali taj plan i programprihva}en je samo u kantonima sa, kako ka‘u vladaju}i politi~ari,bo{nja~kom ve}inom. Nakon toga UNESCO je poku{ao uvesti red unastavu knji‘evnosti i {kolstvu uop}e, ali nije uspio dokinuti praksusegregacije i nacionalizma u bosanskohercegova~kim {kolama. Tako se idanas u BiH govori o dvije {kole pod jednim krovom, a tim izrazom pokriva

se praksa najprimitivnijeg nacionalizma.Hrvatska, bo{nja~ka i srpska djeca slu{aju u6 Isto, 65.


5151515151

istoj {kolskoj zgradi razdvojeno nastavu bez mogu}nosti me|usobnogkomuniciranja. Nacionalisti na taj na~in {kolu vide kao proces kloniranjasvojih podanika.

Kanoniziranje knji‘evnosti kroz nacionalne antologije, pak, veoma jezanimljiv proces. Tako se izdava~ka ku}a Alef pod vodstvom EnesaDurakovi}a u devedestim godinama odlu~ila da kroz deset antologija i {esthrestomatija7 kanonizira bo{nja~ku knji‘evnost, {to je bio prvi sistemskipristup ovoj knji‘evnosti. Zanimljivo je da }e isti izdava~ poku{ati da u triantologije, proze, poezije i drame, kanonizira i bosanskohercegova~kuknji‘evnost. Tako su Ivan Lovrenovi}, Nikola Kova~ i Enver Kazaz uradiliantologiju bosanskohercegova~ke pripovijetke, Marko Ve{ovi}, Mile Stoji}i Enes Durakovi} antologiju poezije, a Gordana Muzaferija, VojislavVujanovi} i Fahrudin Rizvanbegovi} izvr{ili su antologi~arski izbor drame.8

Alefove antologije bo{nja~ke knji‘evnosti jesu projekat koji je bioneophodan ovoj literaturi, budu}i da ona nije sistemski istra‘ivana. Sli~nokako je to u~inio Alija Isakovi} sa Biserjem, Durakovi} je u Alefovom projektudeset antologija bo{nja~ke knji‘evnosti ovu literaturu uveo u poredakkanoniniziranih knji‘evnosti. Ali, dok je Isakovi}evo Biserje dolazilo uvrijeme dominacije socijalisti~kog knji‘evnog kanona protive}i mu se irazaruju}i njegovu ideolo{ki postuliranu normativnost, Alefove antologijedolaze u vrijeme nacionalnog knji‘evnogkanona, cementiraju njegovu ortodoksiju, asvojom panorami~no{}u kao jednim odtemeljnih kriterija nastoje deskribirati cjelinubo{nja~ke knji‘evnosti. Ako je Isakovi}evoBiserje proizilazilo iz logike disidentskogdiskurza u odnosu na vladaju}u kanonskunormu, Alefove antologije potvrdile su u novojpoliti~ko-ideolo{koj situaciji ortodoksnunormativnost nacionalnog knji‘evnog kanona.Nastojanje da se panoramskim zahvatomdeskribira bo{nja~ka knji‘evnost mo‘e sepratiti i u projektu Bo{nja~ka knji‘evnost u 100knjiga nacionalnog kulturnog dru{tvaPreporod. Zanimljivim se ~ini napomenuti dasu ovakav projekat imale srpska i hrvatskaknji‘evnost jo{ u vrijeme socijalisti~kediktature, a da to isto nije bilo dopu{tenobo{nja~koj knji‘evnosti.

7 Obimni projekat deset antologijabo{nja~ke knji‘evnosti (poezije,proze, drame, eseja, poezijeBo{njaka na orijentalnim jezicima,starih bosanskih tekstova, usmenepripovijetke, usmene balade, epikei usmene lirske pjesme) urednik ivlasnik izdava~ke ku}e Alef, EnesDurakovi}, organizirao je‘anrovski. Antologije su objavljeneu periodu od 1995. do 1998.Antologi~ari su uglavnom osobe saakademskom te‘inom.Hrestomatije Bo{nja~ka knji‘evnostu knji‘evnoj kritici Durakovi} jekao urednik rasporedio u {estknjiga sa sasvim jednostavnomperiodizacijskom granicom «starijai novija knji‘evnost», te usmenomknji‘evnosti koja se ne da na ovajna~in periodizirati. Svih {esthrestomatija Alef je objavio uSarajevu 1998. I ovdje su autorstvopotpisale osobe sa akademskomte‘inom.

8 Sve tri antologije objavljene su uizdanju Alefa, Sarajevo, 2000.


5252525252

Aksiologija i kriteriologija vladaju}eg bo{nja~kog knji‘evnog kanonarealizirane u lektirama i {kolskim programima izvedene su iz modernisti~ko-esencijalisti~kog pristupa knji‘evnosti. A bo{nja~ka knji‘evnost naprostovapi za poststrukturalisti~kim decentriranjem knji‘evne strukture, budu}ida se ova literatura dugo vremena nalazila na granici. Na granici me|ucivlizacijama, orijentalnim i okcidentalnim kulturnim sistemima, na graniciideolo{ke ovjere, tj. njenog priznavanja od strane centra mo}i – u vrijemeKraljevine Jugoslavije taj ideolo{ki centar jeste velikosrpska ideologija, a uvrijeme socijalisti~ke Jugoslavije to je komunisti~ka ideologija. Sa padomideolo{kih stega komunizma u sedamdesetim godinama XX vijeka, sakomunisti~kim priznavanjem bo{nja~ke nacije ta literatura prelazi granicuzabranjenog, a potom ulazi u vrijeme nacionalisti~ko-fa{isti~kog divljanja,tj. agresije na BiH i genocida nad Bo{njacima. Modernisti~ki esencijalizamsa svojim estetskim utopizmom, shvatanjem knji‘evnosti kao samodovoljne,autnomne strukture, sa utopisti~kim {epurenjem po jezi~koj strukturi djela,sa dominatno do‘ivljajnim aspektom tzv. zatvorenog ~itanja, sa ukidanjemsvih konteksta u kojima nastaje i u koje ulazi knji‘evni tekst – takavmodernisti~ki esencijalizam naprosto ne mo‘e odgovoriti na temeljna pitanjaspecifikuma bo{nja~kog knji‘evnog kanona u odnosu na projektivni zapadnicentar iz kojeg ~ita bo{nja~ku knji‘evnost. Pradoksalno, ali on svojomaksiologijom i kriteriologijom autokolonizira bo{nja~ki kulturni identitet,ne vidi njegovu rubnost i mnogobrojne kontekstom uslovljene reakcije naZapad, ali i na Istok. Njegova vladavina u bo{nja~koj knji‘evnosti, bezobzira na saradnju sa ideolo{ko-politi~kim centrima mo}i, jeste dubokonojevska gesta, koja opasno nije~e vlastitu nacionalnu kulturu i identitetiako se gromoglasno na njih poziva. Taj paradoks da se poezija SkenderaKulenovi}a ~ita kao poezija Eliota, Yeatsa ili Pounda, dakle isklju~ivo uprojektivnom nebesko-literarnom univerzumu, kojemu ne znamo ni odakledolazi, ni kuda putuje, ni kako s tog projektivnog neba motri na{u maluzemaljsku i povijesnu situaciju – posvjedo~uje koliko je vladaju}i knji‘evnikanon u bo{nja~koj ali i drugim nacionalnim literaturama u BiH bastardnastao anahronom saradnjom anahrone politi~ke sa anahronim kulturalnimideologijama.

Autokoloniziranje vlastititog kulturnog identiteta jo{ je o~itije unutarpoku{aja kanoniziranja srpske i hrvatske literature u BiH. Potpuno nijekanjeautenti~nosti bosanskog hrvatstva i srpstva za ra~un, nacionalisti~komideologijom uslovljenog, homogenog interpretiranja hrvatskog i srpskogkulturnog identiteta, gdje bosansko srpstvo i hrvatsvo nestaju predagresivnim naletom panhrvatstva i pansrpstva – sam je sr‘ kanoniziranjahrvatske i srpske literature u BiH kako ono danas postoji u progaramima{kolskog sistema (osnovne, srednje {kole i fakulteti). O dramati~noj situaciji


5353535353

nijekanja svoje bosanske samobitnosti za ra~un panhrvatske optike izvrsno jepisao Ivan Lovrenovi} u knjizi Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikro kulture.9 Lovrenovi} ve} u naslovu vidi dvostrukost uzasnivanju hibridnog kulturnog identiteta bosanskih Hrvata. I njihovuevropskost i njihovu orijentalnost, te sa na toj osnovi izdi‘e iznadpartikularizma karakteristi~nog za nacionalisti~ki panhrvatski, ali ne samoovaj ve} i druge nacionalisti~ke diskurze. Tezu o hibridnosti, povijesnojdijalekti~nosti, stalnoj promjenjivosti nacionalnog kulturnog identitaLovrenovi} u ovoj knjizi dokazuje ispituju}i kulturnu povijest, sve ono {tohvata raspon od kulture odijevanja, ishrane, stanovanja, arhitekture, prekoknji‘evnog blaga bosanskih Franjevaca, do prosvjetiteljstva i samim timkulture moderne.

Upravo nacionalisti~ki partikularizam radi na oksimoronskomumanjivala~kom pove}anju lo{ih pisaca koje nacionalisti ho}e postaviti usredi{te kanona. Tako se u devedestim u bo{nja~koj knji‘evnosti u centrupa‘nje na{ao, naprimjer, Enver ̂ olakovi}, pisac pseudohistorijskog romanaLegenda o Ali-pa{i, romana koji ve} u vremenu svoga objavljivanja 1940.,ali i po svojim ‘anrovskim konvencijama duboki anahronizam, ili u hrvatskojMile Budak, pisac anahrone ruralne proze sa jeftinom psihologizacijomlikova.

Tu se moramo vratiti Ki{u, koji u svom eseju „O nacionalizmu” ukazujena opasnost relativizma kao filozofskog postulata koji nu‘no vodi upartikularisti~ki nacionalizam: «Nacionalizam ‘ivi od relativizma. Nemaop{tih vrednosti – esteti~kih, eti~kih itd. Postoje samo relativne. A upravoje u tom smislu nacionalizam reakcionaran. Sve {to je va‘no jeste da budembolji od svog brata ili polubrata, a ostalo me se ne ti~e.»10 A iz ovog uglapromatrana dana{nja praksa izvo|enja nacionalnog knji‘evnog kanonapokazuje jo{ jednu svoju oksimoronsku crtu. Naime, ona se maskiraaksiologijom, kriteriologijom i metodologijom modernisti~ko-esencijalisti~kog univerzalizma, a u svojoj su{tini duboko je partikularisti~ka.Univerzalizam je tu maska za partikularane vrijednosti, u istoj onoj mjeri ukojoj se hirbidnost nacionalnog kulturnog identiteta negira za ra~un njegovehomogenosti.

I jo{ jedan potpuni paradoks izvo|enja nacionalnog kanona u na{emvremenu u BiH. Naime, ratovima u kulturi, da parafraziram Wachtela,otpo~eli su tragi~ni, stra{ni ratovi na prostorubiv{e nam zajedni~ke dr‘ave. Ratovi u kulturipuni su pokazatalj kako se u krvavom iskustvuraspala modernisti~ka metanaracija o huma-nizmu, ljepoti, esencijalizmu, emancipatorskoj

9 Isp. Lovrenovi}, Ivan: BosanskiHrvati. Esej o agoniji jedne mikrokulture, Zagreb: Duriex, 2002.

10 Ki{, Danilo: „On Nationalism“,u knjizi Why Bosnia, ili u knjizi Po-etika.


5454545454

mo}i kulture. Kultura i umjetnost ne samo da su sjajno sara|ivale safa{iziranim balkanskim ideologijama, nego su ih i proizvodile. Kultura jetako postala izme|u ostalog i rodnim mjestom fa{izma.

Krvav, tragi~an, genocidan raspad modernisti~kih metanaracijakonstruktori nacionalnih kanona u bosanskom {kolstvu, u lektirama, uprogramima tobo‘e ne vide, nije~u ga, maskiraju tobo‘njim modernisti~ko-esencijalisti~kim procedurama i tobo‘njom neutralnom aksiologijom. Tamaska, taj odvratni performativ u kojem se u ime tobo‘njih estetskih kriterijavr{i etni~ko ~i{}enje nastavnih planova i programa, u kojem lektira nastavljarat u kulturi nije ni{ta drugo do igra ratnim traumama, produ‘enje onogviktimolo{kog odnosa o kojem govori Pascal Bruckner kao konstantiideolo{kog performativnog diskurza balkanskih nacionalizama premavlastitim nacionalnim tijelima.

Naime, ubje|uju}i vlastite nacije da su ‘rtve drugih, balkanski nacionalniideolozi zauzimaju klju~no mjesto mo}i, mjesto nacionalnog vo|e koji }emesijanski, mojsijevskom gestom spasiti naciju od nestanka. Jasno je da setakva ideologija zasniva na strahu od drugog, na ratno-hu{ka~kom diskurzu,na ratni~koj, herojskoj metanaraciji, paternalizmu i procesu patroniziranjanacije. Te neodrasle nacije koje }e mesijanski vo|a prevesti iz stanja nemo}nogdjetinjstva u stanje samouvjerenog heroja, drugog vide isklju~ivo kao opasnog,onog koga treba likvidirati.

Etni~ko ~i{}enje nastavnih planova i programa, tj. konstruiranjenacionalnog kanona nije ni{ta drugo do spu{tanje ideolo{kog mjesta mo}i,nacionalnog mesijanskog vo|e u {kolstvo, u lektiru koja postaje odgajateljemnacije. Tako se nacionalni kanon pokazuje u jo{ jednoj oksimoronskojsituaciji. On je na jednoj strani terapeutski, a na drugoj agresivno ratni~ki.Utemeljna na strahu od drugog, njegova terapeutska uloga proizvodiagresivnu, rigidnu ideologiju. Pritom, ta terapija je dvostruko destruktivna,jer na jednoj strani destruira modernisti~ko-esencijalisti~ku matricu na kojuse narcisoidno i performativno poziva, a na drugoj strani je autodestruktivnastoga {to, bazirana na partikularizmu kao svojoj filozofskoj podlozi, vlastitukulturu iseljava iz poretka op}ih vrijednosti u domen isklju~ivopartikularnih.

U kona~nici, kanon koji se poziva na modernisti~ki ideal ljepote postajekanonom straha i agresije. Po tim svojim osobinama on nije modernisti~ki,nego predmoderni fenomen koji svojom ortodoksijom potpuno ispada izvremena postmodernog pluralizma.

kazaz - nacionalni knjizevni kanon - mjesto moci

Documents