SVEUILITE U RIJECIUITELJSKI FAKULTET U RIJECIODSJEK ZA UITELJSKI STUDIJ U GOSPIU

STRUKTURA ANTROPOLOKIH KARAKTERISTIKA STUDENTICA 2 GODINE UITELJSKOG FAKULTETA U GOSPIU I STUDENTICE ANE BODLOVISeminarski rad iz kolegija Kineziologija

ANA BODLOVIRAZREDNA NASTAVA/IV.SEMESTAR

mr. BRACO TOMLJENOVI

Gospi, lipanj, 2011.Sadraj

1. UVOD..............................................................................................................................32. METODE ISTRAIVANJA............................................................................................43. OPIS VARIJABLI............................................................................................................53.1. Antropometrijske (morfoloke) znaajke..................................................................63.1.1. Tjelesna visina (ATV)....................................................................................73.1.2. Tjelesna teina (ATT).....................................................................................83.1.3. Opseg podlaktice (AOP).................................................................................93.1.4. Koni nabor nadlaktice (ANN).....................................................................103.2. Motorike sposobnosti............................................................................................113.2.1. Taping rukom (MTR)...................................................................................123.2.2. Skok u dalj s mjesta (MSD)..........................................................................133.2.3. Pretklon raznono (MPR).............................................................................153.2.4. Poligon natrake (MPN)...............................................................................163.2.5. Izdraj u visu zgibom (MIV)........................................................................173.2.6. Podizanje trupa (MPT).................................................................................193.3. Fukcionalne sposobnosti.........................................................................................203.3.1. Tranje 6 minuta (F6)...................................................................................214. REZULTATI..................................................................................................................224.1. Osvrt na osobni rezultat..........................................................................................255. ZAKLJUAK................................................................................................................266. LITERATURA...............................................................................................................27

1. Uvod

Kineziologija se definira kao znanost koja prouava zakonitosti upravljanja procesom vjebanja i posljedice djelovanja tih procesa na ljudski organizam to svakako unapreuje zdravlje. Primjerena tjelesna aktivnost je nezamjenjivo sredstvo u borbi za unapreenje i zatitu zdravlja, tjelesnog razvoja, razvoja osobina i sposobnosti, usvajanja motorikih znanja, poboljanja motorikih dostignua, a istodobno je jedno od vanih sredstava duhovnog razvoja. Razlog provoenja ovog istraivanja jest utvrivanje razlika antropolokih karakteristika studentica druge godine Uiteljskog fakulteta u odnosu na osobni rezultat putem 11 testova antropolokih, motorikih i funkcionalnih obiljeja. Antropoloka obiljeja su organizirani sustav svih osobina, sposobnosti i motorikih znanja i njihove meusobne relacije. Pod antropoloka obiljeja ubrajaju se antropometrijske karakteristike, motorike, funkcionalne i kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalni status. Tih 11 testova predstavlja najbolje indikatore pojedinih obiljeja i mogue ih je primijeniti tijekom cijelog kolovanja.

2. Metode istraivanja

Uzorak ispitanika sastavljen je od 26 studenata 2 godine uiteljskog fakulteta. Studenti su razvrstani u etiri skupine po 5 studenata i jedna grupa po 6 studenata. Ispitanici su bili ukljueni u redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i izmjereni s 11 mjera i testova za procjenu antropolokih obiljeja (Mrakovi,M., Findak, V., Gagro, I., Juras, V., Reljki, J. 1986.). Antropometrijska obiljeja ispitanika utvrena su mjerenjem: tjelesne visine (ATV), tjelesne teine (ATT), opsega podlaktice (AOP) i nabora nadlaktice (ANN). Motorike sposobnosti izmjeren su testovima: taping rukom (MTR), skok u dalj s mjesta (MSD), podizanje trupa (MPT), pretklon raznono (MPR), poligon natrake (MPN) i izdraj u visu zgibom (MIV). Funkcionalne sposobnosti provjerene su testom aerobne izdrljivosti, tranje 6 minute (F6).Dijagnosticiranje antropolokim obiljejima studenata 2 godine provedena je na nain da su prvo prikazani originalni rezultati, deskriptivni pokazatelji grupe, prikazani standardizirani rezultati testova koji su kondenzirani putem aritmetike sredine i silazno sortirani od najboljeg do najloijeg rezultata.

3. Opis varijabli

U istraivanju je koriteno 11 varijabli za mjerenje antropolokih obiljeja, odnosno po jedan instrument za svako obiljeje. Sve varijable obuhvaaju najbolje indikatore pojedinog obiljeja i mogue ih je primjenjivati tijekom cijelog kolovanja za oba spola."Antropoloka obiljeja su organizirani i meusobno povezani sustavi osobina, sposobnosti i motorikih znanja. To su antropometrijske osobitosti, motorike, funkcionalne i kognitivne sposobnosti, konativne osobine i socijalno status." (Prskalo, 2001.: 73) Za to toniju procjenu ostvarivanja ciljeva i zadaa tjelesne i zdravstvene kulture, kao i efekata rada u tom odgojno-obrazovnom podruju, od osobite je vanosti praenje i provjeravanje antropolokih obiljeja uenika, koja su izmjerena i u ovom istraivanju. Poetak vrednovanja antropolokih obiljeja predstavlja inicijalno provjeravanje. Praenje i provjeravanje tranzitivnih stanja antropolokih obiljeja uenika treba provoditi tranzitivnim provjeravanjima, odnosno tijekom cijele kolske godine. Bez sustavne provjere tranzitivnih stanja ne moe se dobiti kvalitetan uvid u njihovu transformaciju, ne moe se adekvatno upravljati transformacijskim procesima, provoditi korekcija programa ili intervencija u programiranju procesa tjelesnog vjebanja, a ne dobiva se niti povratna informacija o oekivanim i eljenim uincima rada uitelja i uenika. (Findak, 2001.) Bitno je provjeravanja provoditi u vremenskim razmacima koji su u postojeim uvjetima dovoljni za promjenu stanja pojedinih antropolokih obiljeja. Uitelji samostalno i ovisno o situaciji odluuju hoe li tranzitivna provjeravanja provoditi jedanput mjeseno, svakih nekoliko mjeseci ili rjee, ali obveza je da provjeravanja budu na poetku kolske godine, kako bi se utvrdilo inicijalno stanje, te na kraju kolske godine da se utvrdi finalno stanje, odnosno pomaci antropolokih obiljeja uenika. U sklopu ovog istraivanja obuhvaene su: a) antropometrijske (morfoloke) znaajke,b) motorike sposobnosti,c) funkcionalne sposobnosti.

3.1. Antropometrijske (morfoloke) znaajke

Morfoloke karakteristike ljudskog tijela odavno su predmet praenja i istraivanja, a velika pozornost im se posveivala jo od vremena Hipokrata. Prije tisuu godina javljaju se prvi pokuaji klasifikacije ljudi u odreene konstitucionalne tipove (Dodig, 1998.), te je jasno da je veliki interes za ove karakteristike ostao tijekom tisuljea, iako su njihove poeljne vrijednosti varirale od vremena do vremena, te su esto bile iskrivljene, a to je nerijetko sluaj i u drutvu 21. stoljea. Dio su antropolokih obiljeja definiranih kao osobina za dinamiku rasta i razvoja te znaajki grae morfolokih obiljeja meu koje pripada rast kostiju u duinu i irinu, miina masa i potkono masno tkivo. Praenje i provjeravanje antropometrijskih znaajki obavlja se pomou etiri varijable:a) tjelesne visine,b) tjelesne teine,c) opsega podlaktice,d) konog nabora nadlaktice.

Pored toga to se procesima uvjetovanja, ukljuujui i tjelesno vjebanje, ne moe utjecati na promjenu visine, kao to je to sluaj s drugim obiljejima, podaci o tjelesnoj visini vani su i za proraun poeljne tjelesne mase. Za razliku od visine, tjelesna teina ubraja se u ona obiljeja na koja se moe znaajnije utjecati, odnosno poveavati ju ili smanjivati. U regulaciji teine vjebanje ima vrlo znaajnu ulogu, te su zbog toga prijeko potrebna kinezioloka znanja o funkciji i nainu vjebanja. Opsezi kao mjera ukupne mase tijela (kostiju, miia i potkonog masnog tkiva) vrlo su zanimljivi za analizu. Bitno je znati koliko koji element ima ukupni udio u opsegu, pogotovo miina i balastna masa. Poeljno je da miina masa bude uvjetno reeno to vea, a balastna masa to manja. Takve se karakteristike postiu odgovarajuim vjebanjem i to u odgovarajuim intervalima. Potkono masno tkivo ulazi u ona obiljeja na koja se tijekom ivota moe najvie utjecati, a uspjeno se regulira takoer vjebanjem, te prehranom.

3.1.1. Tjelesna visina (ATV)

Tjelesna visina je mjera tzv. longitudinalne dimenzionalnosti skeleta (kostura) koja je odgovorna za rast kostiju u duinu. U nastavi tjelesne i zdravstvene kulture prilikom mjerenja tjelesne visine potrebna nastavna sredstva i pomagala su antropometar ili visinomjer i slika zadatka. Tijekom mjerenja ispitanik (uenik) stoji bos u uspravnom poloaju i na ravnoj, vrstoj podlozi. Glava mu treba biti u takvom poloaju frankfurtska ravan bude horizontalna (frankfurtska ravan oznaava liniju koja spaja donji rub lijeve orbite i gornji rub lijevog vanjskog slunog otvora). Mjerna naprava treba stajati na vodoravnoj podlozi. Osoba koja vri mjerenje stoji s lijeve strane ispitanika i kontrolirati da antropometar bude postavljen vertikalno i neposredno uzdu lene strane tijela, kao to se vidi iz Slike 1: Mjerenje tjelesne visine. Zatim treba spustiti kliza do tjemena ispitanika i oitati rezultat. Rezultat treba oitati u razini gornje stranice trokutastog proreza prstena klizaa na antropometru ili uobiajeno na visinomjeru. Rezultat se oitava s tonou od 0.1 centimetar ili 0.5 centimetara. Rezultat se upisuje u milimetrima (na primjer /1/3/5/5/, to je 135.5 cm ili /0/9/7/3/, to je 97.3 cm). (Findak i sur., 1996.) Tjelesna visina oznaava se oznakom "ATV", pri emu "A" oznaava da je to antropometrijska karakteristika, "T" tjelesnu, a "V" visinu.

Slika 1: Mjerenje tjelesne visine (Findak i sur., 1992.: 8)

3.1.2. Tjelesna teina (ATT)

Tjelesna se teina tradicionalno smatra standardnim inventarom antropometrijskih mjera koja se upotreblljava za procjenu ukupne mase tijela. Pomagala koja su potrebna za mjerenje tjelesne teine su medicinska decimalna vaga ili kuna vaga na pero koje posjeduje pomini uteg, te slika zadatka. Uenik tijekom mjerenja treba mirno stajati bos, minimalno odjeven, u uspravnom stavu, do potpunog smirenja utega. Treba stati na sredinu vage, dok je vaga na vodoravnoj i vrstoj podlozi, kao to se vidi iz Slike 2: Mjerenje tjelesne teine. Nakon svakog desetog mjerenja potrebno je kontrolirati pokazuje li poloaj kazaljke bez optereenja jo uvijek 0 kilograma. Rezultat se oitava u zaokruenom broju desetih dijelova kilograma, s najmanjom tonou od 0.1 ili 0.5 kilograma. Ako je skala na vagi s najmanjim razdjelom od 0.5 kilograma, tada se oitava rezultat koji odgovara najbliem razdjeljku. (Findak i sur., 1992.) Na primjer teina tijela od 45.5 kg upisuje se kao /4/5/5/, odnosno teina tijela od 36.1 kg upisuje se kao /3/6/1/. Tjelesna teina oznaava se oznakom "ATT", pri emu "A" oznaava da je to antropometrijska karakteristika, "T" tjelesnu, a "T" teinu.

Slika 2: Mjerenje tjelesne teine (Findak i sur., 1992.: 9)

3.1.3. Opseg podlaktice (AOP)

Opseg podlaktice se uz tjelesnu teinu upotrebljava kao drugi valjani indikator za procjenu mase tijela. Pomagala koja su potrebna za mjerenje opsega podlaktice ine centimetarska vrpca i slika zadatka. Prilikom mjerenja uenik treba stajati uspravno, s rukama oputenim niz tijelo. Mjerna traka obavije se oko gornje treine lijeve podlaktice, popreno na os podlaktice, kao to se vidi iz Slike 3: Mjerenje opsega podlaktice. Mjeri se na mjestu najveeg opsega, a prije oitavanja rezultata savjetuje se isprobati na nekoliko mjesta. Rezultat se oitava s tonou od 0.1 centimetar, a upisuje se u ukupnom broju milimetara. (Findak i sur., 1996.) Na primjer ako je opseg podlaktice 15.9 cm, upisuje se /1/5/9/. Opseg podlaktice oznaava se oznakom "AOP", pri emu "A" oznaava da je to antropometrijska karakteristika, "O" opseg, a "P" podlakticu.

Slika 3: Mjerenje opsega podlaktice (Findak i sur., 1992.: 10)

3.1.4. Koni nabor nadlaktice (ANN)

Koni nabor nadlaktice je indikator koliine masti u organizmu i svrha mu je provjeriti dimenziju potkonog masnog tkiva. Prilikom mjerenja konog nabora nadlaktice potreban je kaliper, ureen tako da je pritisak na kou 10 g/mm, mjerna ljestvica oznaena u milimetrima, te slika zadatka. Tijekom mjerenja uenik stoji uspravno, rukama oputenim niz tijelo. Osoba koja vri mjerenje kaiprstom i palcem lijeve ruke uzduno odigne nabor na stranjoj strani lijeve nadlaktice (nad mukim tricepsom) na mjestu koje odgovara gornjoj treini distance izmeu akromiona i vrha olekraona. Koni nabor se prihvati krakovima kalipera, pazei da se ne zahvati i miino tkivo, kako prikazuje Slika 4: Mjerenje konog nabora nadlaktice. Rezultat se oitava dvije sekunde nakon to je krakovima kalipera uhvaen koni nabor masnog tkiva, jer u sluaju dueg vremenskog intervala vrhovi kalopera klize i rezultat ne mora biti toan. Mjeri se tri puta, a srednja vrijednost uzima se kao konana. Rezultat se oitava s tonou od 1 milimetar i upisuje se u milimetrima. (Findak i sur., 1996.) Upisuje se samo srednji rezultat, na primjer ukoliko je izmjereno 6 mm, 7 mm i 8 mm, tada se upisuje /0/7/. Koni nabor nadlaktice oznaava se oznakom "ANN", pri emu "A" oznaava da je to antropometrijska karakteristika, "N" nabor, a "N" nadlakticu.

Slika 4: Mjerenje konog nabora nadlaktice (Findak i sur., 1992.: 11)

3.2. Motorike sposobnosti

Motorike sposobnosti su dio antropolokih obiljeja koji se odnosi na razinu razvijenosti osnovnih kretnih latentnih dimenzija ovjeka. One sudjeluju u rjeavanju i izvoenju motorikih zadataka i uvjetuju uspjeno kretanje, bez obzira na to jesu li steene treningom ili nisu. Odgovorne su za praktiki beskonaan broj manifestnih motorikih reakcija, te se mogu izmjeriti i opisati. Istraivanjima motorikog segmenta antropolokog statusa ovjeka utvreno je da se motorike sposobnosti ne moe priblino odrediti jednom dimenzijom, odnosno jednim faktorom, ve se govori o multidimenzionalnom pristupu. Svaka motorika sposobnost regulirana je odgovarajuim mehanizmima sredinjeg ivanog sustava koji njome upravljaju, te su vie ili manje povezane s drugim ljudskim sposobnostima. (Peji, 2005.) Utvreno je postojanje veeg broja razliitih tzv. primarnih motorikih sposobnosti koje se uobiajeno nazivaju brzina, koordinacija, ravnotea, eksplozivna snaga, repetitivna snaga, statika snaga, fleksibilnost i preciznost. Sve ove sposobnosti su vrlo bitne za razvoj ostalih osobina i sposobnosti. Ako se motorike sposobnosti ne razvijaju do razine koju je objektivno mogue postii s obzirom na genetsku limitiranost, postoji velika vjerojatnost da e takav pojedinac imati problema u djelotvornom obavljanju svakodnevnih zadataka. Takoer se nee poticati razvoj ostalih osobina i sposobnosti s kojima su motorike sposobnosti povezane. Praenje i provjeravanje motorikih sposobnosti u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture izvodi se pomou est varijabli:1. brzina - taping rukom,2. eksplozivna snaga - skok u dalj s mjesta,3. koordinacija - poligon natrake,4. repetitivna snaga - podizanje trupa iz leanja pogrenim nogama,5. fleksibilnost - pretklon raznono,6. statika snaga - izdraj u visu zgibom.

3.2.1. Taping rukom (MTR)

Svrha ove vjebe je procjena brzine pokreta. "Brzina je sposobnost izvoenja velike frekvencije pokreta u to kraem vremenu ili izvoenje jednog pokreta to je mogue bre u odreenim uvjetima." (Peji, 2005.) Motorika brzina je gotovo u potpunosti genetiki uvjetovana (oko .95). Prije izvoenja ove vjebe na dasku izraenu od iverice zalijepe se dvije okrugle drvene ploe, debljine do 5 mm i promjera 20 cm. Pri tome centar svake okrugle ploe od centra druge ploe mora biti udaljen 81 cm, odnosno rub svake ploe od ruba druge ploe moraju biti udaljeni 61 cm. Tako izraeno pomagalo postavlja se na kolsku klupu prilagoenu uzrastu uenika, odnosno kolska klupa treba biti takva da njezina radna ploha bude u razini dna prsne kosti uenika. Stolica takoer treba biti prilagoena ueniku, a potreban je i zaporni sat, odnosno toperica te slika zadatka. Prilikom izvoenja vjebe uenik sjedne na stolicu i podvue noge pod stol. Denjaci lijevu ruku polau na sredinu daske, a desnu na okruglu plou, krino preko lijeve ruke. Na znak "sad" uenik poinje desnom rukom naizmjenino dodirivati ploe to je bre mogue, kao to prikazuje Slika 5: Mjerenje tapinga rukom. Ljevaci postupaju obrnuto, odnosno desnu ruku polau na sredinu daske, a lijevom naizmjenino dodiruju ploe. Svaki naizmjenini dodir obiju ploa broji se kao jedan (1). Osoba koja mjeri broji svaki drugi dodir po onoj ploi od koje je uenik zapoeo s izvoenjem vjebe, te to vrijedi jedan bod. Izvoenje vjebe traje 15 sekundi. Rezultat koji se upisuje je broj uspjenih, odnosno dvostrukih dodira u zadanom vremenu. Ne broje se pokuaji u kojima nisu dotaknute obje ploe. Na primjer 35 dodira upisije se /3/5/. Taping rukom oznaava se oznakom "MTR", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "T" taping, a "R" rukom.

Slika 5: Mjerenje tapinga rukom (Findak i sur., 1992.: 13)

3.2.2. Skok u dalj s mjesta (MSD)

"Svrha skoka u dalj s mjesta je procjena eksplozivne snage koja oznaava sposobnost aktiviranja maksimalnoga broja motorikih jedinica u jedinici vremena pri realizaciji jednostavnih motorikih struktura s konstantnim otporom ili s otporom proporcionalnim masi tijela." (Findak i sur., 1996.: 20)Prilikom mjerenja skoka u dalj s mjesta u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture potrebna pomagala su: dvije strunjae meusobno spojene u duini, kreda, magnezij, metalna metarska traka, ravnalo u obliku slova "T", odskona daska te slika zadatka. Mjerenje se izvodi tako da se uenik (ispitanik) sunono odrazi s kraja obrnuto postavljene odskone daske i najdalje to je mogue sunono doskoi na strunjau, kako prikazuje Slika 6: Mjerenje skoka u dalj s mjesta. Zamasi rukama i podizanje na prste doputeni su prije odraza. Nije doputen dvostruki odraz, a ispitanik skae bos. Ispitanik skae tri puta zaredom, a najdui skok se upisuje. Razdaljina od crte odraza do najblieg traga na doskoitu mjeri se metarskom trakom. Ukoliko otisci stopala nisu dovoljno vidljivi, potrebno je pete uenika namazati magnezijem. Skokove koji su izvedeni nepravilno treba ponoviti. Pri tome odskoite i doskoite svakako trebaju biti u istoj ravnini, a mjesto odraza oznai se crtom, odnosno samoljepljivom trakom. Ukoliko postoji mogunost, dobro je postaviti mjernu traku od 0 do 300 cm uz doskoite, te je na taj nain jednostavnije oitavati duinu skoka. (Findak i sur., 1992.) Rezultat se upisuje u centimetrima, na primjer skok od 78 cm upisuje se /0/7/8/. Skok u dalj s mjesta oznaava se oznakom "MSD", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "S" skok, a "D" u dalj.

Slika 6: Mjerenje skoka u dalj s mjesta (Findak i sur., 1992.: 14)

3.2.3. Pretklon raznono (MPR)

Svrha pretklona raznono je procjena fleksibilnosti koja je definirana kao sposobnost izvoenja pokreta s maksimalnom amplitudom.Pomagala koja su potrebna za izvoenje mjerenja pretklona raznono su drveni krojaki metar i slika zadatka. Neposredno prije mjerenja potrebno je po ravnoj podlozi povui dvije ravne crte dugake 2 metra, a zatvaraju kut od 45 tako da vrh kuta dodiruje zid. Uenik prilikom izvoenja mjerenja treba sunono sjesti na tlo, oslanjajui se potiljkom, lopaticama i sakralnim dijelom kraljenice o zid. Ispruene noge raznoi toliko da lee na crtama oznaenim na tlu, te isprui ruke postavljajui dlan desne ruke na nadlanicu lijeve ruke. Tako postavljene ruke sputa na tlo ispred sebe, dok lopatica i potiljak ostaju prislonjeni na zid, kao to je vidljivo na Slici 7: Mjerenje pretklona raznono. Osoba koja mjeri postavlja nultu poziciju krojakog drvenog metra na mjesto gdje uenik dodirne tlo vrhovima prstiju. (Findak i sur., 1992.) Uenik ima zadatak izvesti to dui pretklon tako da vrhovi prstiju bez trzaja klize uz metar po podu. Zadatak se ponavlja tri puta, dok ispitiva stoji oko 50 cm desno od ispitanika. Upisuju se sva tri rezultata, u centimetrima, na primjer 35 centimetara upisuje se kao /0/3/5/. Pretklon raznono oznaava se oznakom "MPR", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "P" pretklon, a "R" raznono.

Slika 7: Mjerenje pretklona raznono (Findak i sur., 1992.: 15)

3.2.4. Poligon natrake (MPN)

"Svrha ove mjere je procjena koordinacije tijela, definirane kao sposobnost realizacije kompleksnih motorikih struktura premjetanjem cijelog tijela u prostor s preprekama" (Findak i sur., 1992.: 16)Pomagala potrebna za izvoenje vjebe su: zaporni sat, vedski sanduk, prostor minimalnih dimenzija 15 x 3 m, te slika zadatka. Prije izvoenja na glatkoj podlozi (parketu) potrebno je ucrtati ili samoljepljivom trakom oznaiti startnu crtu duine jedan metar. Na udaljenosti 10 metara od startne crte paralelno oznai se ciljna crtu iste duljine. Tri metra od startne crte postavi se bazni dio vedskog sanduka, a na njega gornji, podstavljeni dio. Visina vedskog sanduka je 50 cm 2 cm. 6 metara od startne crte postavlja se okvir sanduka po irini staze. Mjesta na kojima se postavljaju sanduk i okvir moraju biti oznaena. Uenik prije izvoenja vjebe treba stajati ispred startne crte, leima okrenut smjeru kretanja, te se spustiti u etverononi poloaj, kako je prikazano na Slici 8: Mjerenje pologona natrake. Zadatak uenika je da na startni znak kretanjem unatrag prepue prvu prepreku te se provue kroz drugu. Uenik za vrijeme izvoenja zadatka smije pogledom izmeu nogu pratiti smjer kretanja, a zadatak je zavren kada uenik objema rukama prijelje preko ciljne crte. Osoba koja mjeri prilikom izvoenja vjebe hoda uz uenika i kontrolira njegovu izvedbu, pridravajui prepreke, te mjeri vrijeme zapornim satom u desetinkama sekundi, od startnog znaka do opisanog zavretka vjebe. Uenik ima pravo na jedno probno izvoenje vjebe bez mjerenja vremena. Rezultat se upisuje na primjer: 9 sekundi i 5 desetinki /0/9/5/. Poligon natrake oznaava se oznakom "MPN", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "P" poligon, a "N" natrake.

Slika 8: Mjerenje pologona natrake (Findak i sur., 1992.: 17)

3.2.5. Izdraj u visu zgibom (MIV)

Svrha izdraja u visu zgibom je procjena statike snage ruku i ramenog pojasa. "Statika snaga je sposobnost dugotrajnog izometrijskog naprezanja miia. Oituje se kada ovjek pokuava svladati otpor koji prelazi njegove mogunosti ili se napree da bi sauvao odreen poloaj u uvjetima kada su niii napregnuti, ali nema kretanja." (Peji, 2005.: 12)Pomagala potrebna za izvoenje ove vjebe su: prea, dvije strunjae, stolac, zaporni sat, magnezij i slika zadatka. Test se izvodi na prei visine jednog i pol metra ispod koje je namjetena strunjaa, te na nju postavljen stolac. Uenik se popne na stolac i rukama u irini ramena hvata preu pothvatom. Ispitiva mu treba pomoi da se podigne drei ga za noge, tako da uenikova brada bude iznad visine pree, a tijelo mu je oprueno, kako prikazuje Slika 9: Mjerenje izdraja u visu zgibom. Nakon toga stolac je potrebno maknuti, a uenikov zadatak je da u tom poloaju izdri to je dulje mogue. Svako trzanje tijela, dodirivanje pritke bradom ili sputanje brade nije dozvoljeno. Mjeri se vrijeme u kojem uenik izvodi vjebu, od poetka izdraja do trenutka kada mu se brada spusti ispod razine preke. Ukoliko uenik u tom poloaju izdri dulje od 120 sekundi zadatak se prekida i upisuje se navedeno vrijeme. Mjerenje se izvodi jednom. Prilikom upisivanja podataka, na primjer za 57 sekundi upisuje se /0/5/7/. Izdraj u visu zgibom oznaava se oznakom "MIV", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "I" izdraj, a "V" u visu.

Slika 9: Mjerenje izdraja u visu zgibom (Findak i sur., 1992.: 18)

3.2.6. Podizanje trupa (MPT)

"Svrha ove mjere je u procjeni repetitivne snage trupa, koja se definira kao sposobnost dugotrajnog rada miia trupa u izotonikom reimu naprezanja." (Findak i sur., 1996.: 24) Potrebna pomagala su zaporni sat, strunjaa i slika zadatka. Zadatak se izvodi u prostoriji minimalnih dimenzija 2 x 2 m. Uenik na strunjai lei na leima, koljenima pogrenim pod pravim kutem, a stopala mu trebaju biti razmaknuta u irini kukova. Ruke uenika trabaju biti prekriene, s dlanovima na suprotnim ramenima. Suvjeba treba fiksirati ispitanikova stopala, kako prikazuje Slika 10: Mjerenje podizanja trupa. Ispitanik se na znak za poetak izvoenja vjebe treba to bre podizati u poloaj sjeda, laktovima dodirnuti natkoljenice i vratiti u poetni poloaj. Ispitiva stoji s desne strane ispitanika, te broji ispravno izvedene postupke podizanja trupa i pri tome pazi na vrijeme izvoenja radnje, koje traje jednu minutu. Broj ispravno izvedenih postupaka upisuje se na primjer 41 /4/1/. Podizanje trupa oznaava se oznakom "MPT", pri emu "M" oznaava da je to motorika sposobnost, "P" podizanje, a "T" trupa.

Slika 10: Mjerenje podizanja trupa (Findak i sur., 1992.: 19)

3.3. Funkcionalne sposobnosti

Jedan od kljunih problema neaktivnog ovjeka dananjice nastaje uslijed poremeene ravnotee izmeu unosa i potronje energija. To je uzrok nastajanju poremeaja u radu i strukturi unutarnjih organa, a posljedice su brojne: od preranog starenja i umiranja stanica, preko taloenja masnog tkiva do dijabetesa i srano-krvoilnih smetnji, od kojih je krajnja posljedica infarkt. Takve tegobe mogu se znaajno sprijeiti odgovarajuim vjebanjem, a u nekim ak sluajevima iskljuivo vjebanjem, esto poveanjem upravo funkcionalnih sposobnosti.Ove sposobnosti oznaavaju sposobnost primitka i transporta energije, poveenja raspona regulacije i uspostavljanja ravnotee nakon napora. Povezane su s efikasnou sustava za transport kisika (aerobni kapaciteti) i uinkovitost anaerobnih mehanizama. "Funkcionalne sposobnosti su sposobnosti regulacije i koordinacije funkcija organskih sustava, odnosno sposobnost oslobaanja energije u stanicama koja omoguava odranje homeostaze i odvijanje specifinih funkcija pojedinih dijelova organizma." (Prskalo, 2001.: 85) Drugim rijeima, upravo su funkcionalne sposobnosti odgovorne za razinu, stabilnost i regulaciju tzv. sustava za transport energije u emu sudjeluju brojni unutarnji organi, a posebice organi koji ulaze u srano-krvoilni i dini sustav. O njima ovisi ivot i rad svake stanice ljudskog organizma. Na funkcionalne sposobnosti se moe utjecati tijekom cijelog ivota, a ovjek ih pomou vjebanja moe regulirati. Upravo je zato vrlo bitno sve uenike adekvatno uputiti u nain odravanja vlastitih funkcionalnih sposobnosti. Ukoliko se ne vjeba funkcionalne sposobnosti opadaju i nastaju brojne tegobe, a nasuprot tome ukoliko se pravilno vjeba pospjeuje se rad svih organa te se tako spreavaju poremeaji. U tom smislu valja odgajati djecu i mlade, kako bi od najranije dobi postali svjesni da je potrebno svakodnevno vjebati, a svakodnevno vjebanje im roditelji, odgajatelji i obrazovni sustav trebaju omoguiti. Vrlo je vana spoznaja da se poeljna razina funkcionalnih sposobnosti, pa i aerobne izdrljivosti, vrlo lako odrava, tee postie, a vrlo lako i brzo se gubi. Sustav za transport kisika, vrlo vaan za aerobnu energetsku sposobnost, moe se uinkovitije mijenjati pod utjecajem stimulusa ciklikog tipa, odnosno ciklike aktivnosti povoljno utjeu na poveanje aerobnog kapaciteta. Takve je aktivnosti relativno lako provoditi u gotovo svim uvjetima rada, a na uenike djeluju motivirajue. Najprimjerenije je da se procjena funkcionalnih sposobnosti uenika (ope aerobne sposobnosti) obavlja pomou tranja. (Findak, 2001.) Za uenike razredne nastave tranje treba trajati 3 minute, dok za uenike viih razreda osnovne kole i uenike srednje kole traje 6 minuta. 3.3.1. Tranje est minuta (F6)

Kao pomagalo potreban je zaporni sat, odnosno toperica. Kao mjesto izvoenja najadekvatnija je atletska staza ili ravna povrina s oznakama najmanje na svakih 20 metara, a preporuljivo je i nakon svakih 10 metara. Tranje zapoinje iz poloaja visokog starta. Bitno je da uenik kontinuirano svlada prostor u 6 minuta, a prekidom se ne smatra ukoliko uenik dio staze svlada i hodanjem. Za uenike razredne nastave vano je odrediti tempo tranja, kako se zbog velikih ambicija ne bi dogodilo da ponu prebrzo trati i ubrzo stanu. Zbog toga je preporuljivo da uitelj ili neki stariji uenik tri prvu minutu pred uenicima diktirajui odgovarajui tempo tranja. Rezultat se mjeri u prijeenim metrima unutar 6 minuta, posebno za svakog uenika, te se upisuje na primjer 430 metara /4/3/0/. Tranje est minuta oznaava se oznakom "F6", pri emu "F" oznaava funkcionalnu sposobnost, a "6" broj minuta.

4. Rezultati

Tablica 1. Antropoloka obiljeja studenata 2 godine - originalni rezultati

Tablica 2. Deskriptivni pokazatelji antropolokih obiljeja studenata 2 godine

Tablica 3. Standardizirani rezultati antropolokih obiljeja studenata 2 godine

Tablica 4. Kondenzacija rezultata Tablica 5. Silazno sortirani rezultati

Slika 1. Grafiki prikaz z-vrijednosti silazno sortirani

4.1. Osvrt na osobni rezultat

Na temelju podataka mjerenja antropolokih karakteristika dola sam do sljedeih zakljuaka: u morfolokim obiljejima tjelesna visina, opseg podlaktice i koni nabor nadlaktice su ispod prosjeka. Motorike karakteristike, taping rukom, pretklon raznono, skok u dalj i izdraj u visu zgibom su ispod prosjeka, a poligon natrake i podizanje trupa su iznad prosjeka. Funkcionalne sposobnosti su iznad prosjeka.

5. Zakljuak

Na osnovi mjerenja i praenja svih vanijih antropometrijskih, motorikih i funkcionalnih obiljeja u 11 razliitih testova, zakljuila sam kako su rezultati veinom ispod prosjeka. Neki testovi su prosjeni, te su neki iznadprosjeni. Kako bismo znali svoj napredak bitna su ovakva istraivanja, te se zato ona i provode kroz itavo osnovnokolsko i srednjekolsko obrazovanje u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Mi, kao uitelji, moramo biti osposobljeni za provoenje tih istraivanja, odnosno 11 testova, jer emo se njima morati koristiti u razrednoj nastavi. Na osnovu antropolokog profila uenika moe se formirati nastavni plan i program uenika odnosno grupe, usmjeriti uenika u odgovarajui kolski sport ili roditeljima prikazati razvoj uenika.

6. Literatura

1. Doding (1992), Tjelesna zdravstvena kultura, Rijeka2. Findak,V., ( 1989) Metodika tjelesne i zdravstvene kulture, kolska knjiga Zagreb3. Findak, V., Metiko. D., Mrakovi, M. (1992) Kinezioloki prirunik za uitelje Zagreb: Hrvatsko-pedagoki knjievni zbor i fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu, Zagreb.4. Markovi, M. (1997), Uvod u sistematsku kineziologiju, Zagreb5. Prskalo, I., (2004), Osnove kineziologije

27