7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

1/16

roman Broj 34 4

fotografkinja,zamisljala svojk onakvim kakavmRaiveloisu bi l i predom, kad sudgog ipa

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

2/16

Prvo poglavljemo l im te, nemoj m i vise priredi-

a - rekla je Karen Dum-znas da su moja speeijalnost indus-

susa.anje u Zululandu nije j u privlacilo.

susa moze uc i n i t i i zeml j i ,i ljudima.

j u je pazljivo je promatrao. Upitaol i ju uopce i t ko dobro. Bi l a je l i je -

osta-Al l a n je uzdahnuo, strepeci od njezine

j o j priopci dragi dio informacije.naredenje starog Nata - podsjeti je

- On u tebe ima povjerenje. Kazentna . Predlozio je da organiziramo

fotografija koje si ti snimila.pokaze bujicu ne-

vr l o dobro znalib i t i marioneta u tudim rukama.

je nazivati i strplj ivo je cekala daAllana

jasno procitati os-Mary ide na otvaranje parlamenta,ic'i snimati sa mnom? - upitalaje.

se kiselo nasmijesio i bas u trenutkuravao da j o j kaze, vrata kance-

e otvorila i pojavila se jedna silueta.j o j namjeravao priopc'iti no-

A l l a n pridoslici.j o j zglo-

pobi je l je l i . Ostala je nijema. Pogledl i eu strogih crta covjeka

se A l l a n obratio.Allane, cini

j o j se ta novost uopce ne svida - Reiglas bio je pun ironije. - Ic'i cemo

autom do aerodroma. Cekat cu te naDodi ci m zavrsis razgovor.

mu stigla odgovoriti posto se zacuostrane zice.

trenutak primijetila prezir na njego-Kad je on izasao, A l l a n je odahnuo s

stvar? - cula je Bernar-Jesi l i dobro? Glas t i je ne-

j o j je bio najboljiali ipak nije mogla sada s n j im otvo-povjeriti svo-

mi s l i i osjecaje. - Sada putujem uiko snimaka i vratitkasno uvecer. Bi li

posto je i Marya gospoda Plesis je u bo ln i c i . Ostavit

ispod cvjetnjaka pokraj vrata.spremno je prihvatio Bernard

molbu.razgovor nije dugo trajao. Ona je

u okvir ima svog novog angazmana sB i l a je ljuta, al i i bojala se.

je spustila slusal icu, vidjela je da sesmjeska.znacajna lic-

hranjenja macke - veselo je pr i -on. - To je bio Berna rd Floyd? Vas

pr i j a te l j i , zar ne?

Ona je zastala za trenutak, a njezine ociopasno su bljesnule. - 1 tako, All ane , zadataks Reivelom Bradenom? Zar suse u Zululendunisu nesto sitno za njegov kalibar? Znam dasu ratovi i nemiri njegova oblast. Ne shvacamotkud sada ta promjena.

- Karen, razmisli malo. Reive l se upravovratio iz onog pakla na Bliskom istoku. Ni j ecudno sto zeli da se sada suoci sa smrcu k o j uje uzrokovala priroda, a ne covjek.

- Kako se meni c i n i , smrt ga opsjeda. Pro-sle godine kad sam trebala i c i s n j im u Zim-babve, ti si me uspio osloboditi tog zadatka.

- Tada je i stari Nat bio protiv da te saljemou oblast gdje su vodene borbe. Znas za taj njegov stav da rat nije za zene. Medutim, susa jenesto drugo. Posto Nat nije imao nista protivReivelova prijedloga, to je isto kao i naredenje.

- Zbog cega Reivel zeli da idem s n j im snimati? -

- Vjerojatno mu se svidas - smijesec i serekao je A l l a n .

- Bas obrnuto. Zar nisi primijetio kako megleda? Jos mi se nijednom nije obratio. Njegov je cinizam prema meni ocit.

- A l i , zasto bi to b i l o tako?- Ne znam. Kao da me zeli muc i t i .- A l i , zasto?- Mozda mu se ne svida kako ja radim.

Razvit cu fotografije sutra na vecer kad se vra-t im . Vec prekosutra ujutro bit ce na tvom stolu.

- Dobro, Karen, pazi na sebe!Ona ga za trenutak pogleda i zatim zurno

izade. Razmisljala je o sljedec'a dvadeset i ce-t i r i sata koja ce morati provesti u drustvu Rei-vela Bradena. A l i bez obzira na Reivelov od-nos prema rrjoj, znala je da nocima nece mocispavati nakon onoga sto b,ude vidjela u tornkraju pogodenom susom. Medutim, bez obzira na sve, istina je da je mnogo lakse mogla sesuociti sa svojom patnjom, nego sa patnjomdrugih l jud i . Vjerojamo je taj kukavicluk i nat-jerao da se opredijeli za snimanje industrijskihobjekata prije nego l j u d i i n j i hov ih sudbina.

Usla je u kupaonicu da popravi sminku.Imala je pravilne crte lica, a kratka frizura,osim sto je bila prakticna, vjesto je isticala is-tancanost i profinjenost njezina lica.

Znala je da privlaci poglede muskaraca.Cak j o j je u pocetku b i l o i neugodno, sve doknije naucila da na n j ih ne obraca paznju.

Po izgledu se nije razlikovala od vecinegradskih djevojaka, ali neka njezina shvacanjai stavovi odavali su u njoj djevojku sa sela koja jednostavno ne moze se p r i v i k n u t i na nekemoderne pojave u drustvu. Zbunjivali su je ,recimo, odnosi u Bernardovom braku, jer ni-kako nije mogla shvatiti kako to da dvoje ko j idijele zajednicki krov nad glavom vode takoodvojene i razlicite zivote. Mary b i je u tak\ imprilikama nazivala zanesenjakom i idealistomi govorila j o j da od nje nikada nece postati pra-va moderna djevojka. Karen bi se samo nas-mijala na slicna zadirkivanja svoje kolegice iprijateljice.

Karen se jos jednom zagledala u svoj odrazu ogledalu i jedva primjetno se nasmijesila.A l l a n se sigurno salio kad je rekao da se ona,mozda, svida Reivelu. Mary j o j je pricala kakoga je vidjela jednom na rucku u drustvu s l i je -pom Noel Malherb, koja je slovila kao talen-

slucaju, ako se nekom covjeku svidi zena, onje nece zvati da ga prati na tako neprivlacnomputu kao sto je ovaj u Zululand.

Pokusavala je r i j e s i t i tu zagonetku, alibezuspjesno. Tek prije godinu dana na jednomkoktelu priredenom u cast promocije jednebrosure, a u kojoj su koristene Karenine fotografije, ona je upitala Bernarda:

- Tko je onaj markantan covjek k o j i stojipokraj one lijepe plavuse? C i n i mi se poznat.

- To je poznati fotoreporter Re ivel Braden,a li ovdje nije po sluzbenoj duznosti. On je gostmoje supruge. Nj i h su dvoje pr i ja t e l j i od dje-tinjstva, odrastali su zajedno.

I dok je stajala s Bernardom i razgovarala,primijetila je Reivelov pogled ko j i je odmjera-va. Ona i Bernard su ima l i mnogo zajednickogjer su oboje odrasli u pustinji. Bi l l su nav ik l i nasamoc'u i nisu se ugodno osjecali u vrev i .

- Idemo pobjeci iz ove guzve - predlozi jojBernard. Karen je prihvatila njegov prijedlog,osim toga, znala je da Bernard t im prijedlo-gom nije mislio ni na sto drugo osim na onosto je i rekao: da odu i negdje pronadu mir.

Odvezli su se njegovim autom do obale,setali gotovo bez r i j ec i i ne osjecajuc'i pritomn i najmanju nelagodu. Ubrzo je svanulo i nj ihsu dvoje usli u jedan mali r ib l j i restoran na do-rucak. Tu su za jednim stolom zatekli ReivelaBradena ko j i pusi i pije kavu. Karen je tada na-likovao na satira. U trenutku dok su naruciva-h dorucak, prisao im je. pozdravio se s Bernardom, a njoj je uputio samo preziran osmijeh.

Otad ga je Karen vidjela jos u nekoliko pri-l i k a , ali svaki bi put na njegovim usnamazaigrao taj prezriv i osmijeh. Nij edn om nijepokusao razgovarati s njom. I sad je trebala st im covjekom provesti dvadeset i cetiri sata.Kao profesionalac znala je da ne moze odbitiponudeni posao. U svojoj dvadeset i cetvrtojgodini bila je poznata i cijenjena fotografkin-ja i nije vise morala prihvacati samo komer-cijalne projekte. vec je mogla provoditi visevremena i posvetit i se umjetnickoj fotografi-j i . Bi l a je dobro plac'ena i nije vise trebala b r i -nuti za egzistencijalne probleme. Ima la je l i -jep i prostran stan s malim vrtom u jednojmiraoj i lijepoj u l i c i .

I na osobnom planu smatrala je da nemamjesta nezadovoljstvu. Zivjela je tiho i povu-ceno okruzena svojim poslom i povreme nimposlo\iiim putovanjima. Druzil a se s nekol ikol j u d i . od k o j i h su joj b i l i najblizi Bernard,gospoda Plesis, udovica koja je zivjela u sus-jedstvu, i naravno, Mary. Ni j e se dosadivala ic i n i l o j o j se da j o j zivot ne protjece u prazno.

I sad se pojavio u njezinu zivotu taj Reivelrjoput neke sjene. O njemu se pricalo svasta.Cula je da su u njega pucali, da je bio zatvaranzbog nekih izjava nekoliko puta i da je izjav-l j ivao da u svojoj trideset i sedmoj godini nemanamjeru mijenjati svoj nacin zivota. Neki supricali da mu je smrt jedina zelja, drugi da jeistina bila jedina boginja u k o j u je vjerovao.Vjerojatno je b i l o istine u svakoj od tih prica.

Prilazeci njegovom sportskom autu, k o j i jestajao na parkingu, Karen se sjetila da se pricada Reivel ima jos i motor hondu ogromne sna-ge i da bi se poslije svakog opasnog puta kaomahnit j u r i o ulicama grada bez obzira na v r i -jeme.

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

3/16

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

4/16

A l i . . . ja se vama ne svidam.Varas se. Vec m i se nekovrijeme sve vise

oc i . Duboko je uzdah-la da bi bolje bi lo da nikad nije

j avion.* * *

Zar jos nisi zavrsila? - Reivel jo j je prisaoje ona namjestala fotoaparat. - Pobogu,pokusavas uciniti? Da ih uljepsas? Susa

Znam svoj posao - odgovorila je suz-A l i to nije tvoj posao - ironicnoje nastavio.se ne bavis realnosc'u, t i je ne volis. Pro-

sam danas tvoju reakciju dok smo obi-sva ona mjesta pogodena susom. Jedino

koje se moglo vidjet i na tvom l ieu,je odvratnost prema svemu sto si vidjela.

spusti fotoaparat i okrene glavu.da ee iduc'ih nekoliko noc'i provesti

kosmaru. Kako je mogla ostati ravno-pred suhom popucalom zemljom bez

Sjetila se svojih roditelja kakob i l i vezani za zemlju koja i m je u sus-razdobljima donosila vise briga i patnji,radosti i zadovoljstva u normalnim go-

pokraj svih teskoc'a,nisu jenapustiti.

Mozete m i s l i t i sto god zelite.su se usred jedne velike ravnice

je presijecao kameni put. Prizor svudajelovao je depresivno. Karenino lice

bezizrazajno, a velike bademaste ociDrzanje kao da je jos vise l ju-

Reivela.je za ruku natjeravsi je da se okrene

njemu.Nemoj okretati glavu od mene i ponasatiuope'e ne postojim - glas mu je za-

prijeteci.iznenadeno pogledala. Stisak

ruke i sjaj ociju kao da su i m a l i nekuPonasam se normalno - napokon mu tihoNaravno, tvoj stav je prema svima takav,uopce nije nizasto briga, zar ne? - kon-o je on surovim glasom. - Zato si se tako

u brak Viviane i Bernarda.je da te netko nauci pa t i t i .

Pretpostavljate da e'ete vi b i t i taj netko?Bolje bi bi lo da i ti u to povjerujes. Iako,samovrag zna zbog cega te tol ikoObicno m i se svidaju tople, njezne i ve-zene. K ol i ko si muskaraca bacila usvojim ledenim ponasanjem, Karen?Reivele - pokusala se istrgnuti, al i celican

njegove ruke nije popustao.usnice i skr i v i l e u cinican

vljam da si pokraj svih svooblina jos i frigidna.

S vama bi bila, sigurno! - vise se nije moM r z i m vas. Odvratni ste mi.Morat cu te i z l i jeci t i od te bolesti.Vasa samouvjerenost je doista bez-S razlogom - rekao je gledajuc'i je ravno

- M o l i m vas - tiho je prosaptala.On se opasno nasmije. - Sto me to molis,

Karen? Da vodim ljubav s tobom?- Da me pustite - pokusala se osloboditi

njegova stiska.- Kad za to budem spreman - uhvatio j u je

i za drugu ruku i potpuno je okrenuo premasebi. - Poslije mog tretmana, draga, bit ces i z l i -jecena od hladnoce i neosjetljivosti. Necesvise samo djelomicno mi b i t i zena, vec potpuno. I vise mi se neces obracati t i m ledenimuc t i v i m glasom... Tvoj ee glas b i t i promukaood strasti.- Ne znam sto vas nagoni na to, ali vas jane zelim - odgovorila mu je polako, naglasa-vajuci svaku rijec.

- Pozeljet ces me - pritom j u je privukao ispustio svoje usnice na njezine.

Trece poglavljeNjegov poljubac je bio grub. Odlucila je da

mu se ne odupire, vec da se ponasa ravnodu-sno, znajuc'i da je to jedino oruzje protiv njegove arogancije.

No, u njoj se pocelo dogadati nesto neo-bicno. Odjednom je osjetila vrtoglavicu. Nikadranije nije osjetila strast. Reivel je to predos-jetio i poveo je u novo carstvo cula.

Oci su jo j bile poluotvorene, a ruke je diglado njegovih ramena, privijajuc'i ga sve blizesebi, a zatim se zagnjurile u njegovu kratkucrnu kosu. Osjecala je kao drhti cijelim tijelomdok je on prelazio usnama preko njezinihobraza, kapaka i spustao se niz vrat duz izrezakosulje. Njegove ruke lutale su njezinim t i jel om bez imalo obzira, milujuci grubo njezinekukove, setale se strastveno preko vitkog stru-ka do nabreklih dojki, izazivajuc'i u njoj novei jace valove uzbudenja.

Strast je natjerala Karen da zaboravi na sveokove na koje je bila navikla. Zaboravila je ina svoj ponos. Otkopcala je dugme na nje-govoj kosulji i u zanosu pocela ga milovati ponjegovim dlakavim grudima. Reivel je zatvo-ri o oci, zabacio glavu, predavsi se njezinomspontanom milovanju, a iz dubine grudi oteomu se m u k l i uzdah zadovoljstva. Oboje suubrzano i tesko disali.

Njegov promukli glas dopro je do Karenkao iz nekog drugog svijeta. - Mogao bih teuzeti sada ovdje, na ovoj crvenoj prasini i snebom umjesto krova. Ovo je okrutan predioi tocno odgovara osjecajima koje u meni izazi-vas, ah m i je ipak vise stalo do osobne udob-nosti. Sad kad sam vi d i o da te mogu dovestido stanja da me tako zelis, mogu pricekatipogodniju pri l iku za to.

Karen ga je pogledala kao da nista neshvac'a, a zatim ga snazno odgurnula od sebe.- T i . . . ti si poput zivotinje - rekla je l ju t i to .- T i si me dovela do toga - odgovorio jo j je.- Zao mi te - nastavila je Karen ogorceno.

- T i si meni rekao da sam samo jednim dijelomzena, a tko si ti? Pravi muskarac se ne plasi dase prema zeni odnosi s postovanjem! A l i , ticak ne znas sto to znaci.

- Znam ja sto to znaci, ali vec'ina zena sunormalne i samim tim zasluzuju i normalanodnos prema njima. T i nisi od t i h .

- Zbog Bernarda?

- Brak mojih roditelja raspao se zbog jedsebicne i bezobzirne zene. Meni je tada b isamo pet godina i da nije bi lo Vivianin ih rodtelja, nikad ne bih znao za toplinu doma i ote l j i . Tako da je ovo sto c i n i m i zbog Vivianzbog Justine.

Karenine oci su se napunile suzama i u jenom trenutku pozeljela je da mu kaze nestojepo i toplo i pokaze mu da ga razumije, al iodustala. Sad jo j je bi lo razumljivije njegovponasanje i njegova zelja da se u poslu izlazivotnoj opasnosti. Sigurno mu u djetinjstvnije b i l o lako.Znala je da od njega ne moze ocekivati dse prema njoj njeznije ponasa i zato mu ostro rekla.

- Znaci, zbog sebe, V i vi a n i Justine tiodlucio... da me iskoristis? H i se na taj nacsvetis onoj zeni koja je preotela tvog oca? Ana osnovi cega mislis da cu t i ja to dopustit

- Na osnovi cega? Na osnovi cinjenice kosi maloprije dokazala.

- Zatekao si me nespremnu. Bila sam iznnadena, ah vise ti nec'u pruziti slicnu sansu. I ces tada radit i , Reivele? Zar ces me prisi l i t i?

- M i s l i m da to nece b i t i potrebno.- Nemoguc si ! - viknulaje bljesnuvsi kruni m ocima.- Mozda, al i je cinjenica da i ti mene zel

Mozda cak u istoj mjeri kohko i ja tebe. Kren, reci mi s kol iko si njih dosad spavala?

- N i sjednim - odgovorila mu je ist i trentak iznenadena njegovim pitanjem.

- Zbog cega lazes?- Sad mi je vec dosta ovog razgovora!

Karen je ogorceno prisla kolima i sjela nprednje sjedalo.

Reivel se jos smjeskao dok je prilaziodruge strane i sjeo na mjesto vozaca. - Bojse otkri t i svoje karte?- Usuti vec jednom! - M r z i m ga, pomisl

je u sebi.U povratku nisu mnogo razgovarali. Kare

je gledala kroz prozor, analizirajuci svoskandaloznu reakciju na Reivelov dodir. Cai mrznja koju je sad osjecala prema njemu, blaje nov osjec'aj za nju. Shvatila je kol iko mlo pozna sebe. I za sve to bio je k r i v ReivBraden.

Kad bi samo postojao nacin da mu dokada se vara i da ga pris i l i da se isprica za svobrutalno ponasanje. I tada se sjetila. Razgovrat ce s Bernardom i on ee reci Reivelu da pogresnoocijenio njihov odnos. Karen se zdovoljno nasmijesila, zamislivsi Reivela kakje m ol i za oprostaj.

Dok su sjedili u avionu Karen ga je krisopromatrala. Po njegovu blistavu osmijehu, svka zena bi vidjela da je Reivel neodoljivo prilacan. Pitala se u sebi otkud ta njegova pozudu odnosu prema njoj. Shvatila je da su se to, zpravo, srele samo njihove tjelesne zelje. Strasnje bilo to sto je on zelio samo njezino t i jelo, dje sve ostaloprezirao. Ona je kompletna zena ne samo zbir privlacnih oblina. Njezini obrsu se zacrvenjeli od pomisli da kod ReiveBradena ona izaziva samo pozudu i preziZatvorila je oci i duboko uzdahnula.

Kad su st ig l i u Capetown, Reivel je ponnjezinu torbu prema svojim kolima.

- Pozvat cu taksi - protivila se ona, ali s

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

5/16

ruci i cvrst o je s te gli . Njoj je srcee, Karen , mi jos nis mo zav rsi l i . Zar s i

je te veceri za vede? Treba joj vrem e-svemu ra zmis l i , da po tkr i jep i svo jui skupi snagu da se odupre daroliji nje-

Kako znas?nije nista rekla. Tragedija je bi la n a

, kad je ispred sv oje kuce s druge stranebijel i BM W, odahnu-Bernard je jos bio unu tra.s t igao i t ek sada h ran i- rekla mu je dokse je li on p rep oz-

srec'e, mozda ce jos is te vecer i imati totobo m - odg ovor io joj je on

je k imn ula g lavom i upu ti la se p remaje krenu o za njom.

je kako se Reivel za trenutak uko-i ona je r avno dusn o o tk l jucala v ra ta ima lo predsoblje. On je usao za njom.g zele nila, a na jedn oj fotel ji s jedio jer en ih oc i ju , dok mu je m acka

je u torn trenutku u hvatio Karen zapov uka o je van iz p redsoblja.uc'a do ma ca scen a - rekao joj jeNe ka t i bude vece ras .

ruke snazno su je drzale za rame -ona je osjec ala neo bjasnjivu slabost i vr-

rd m i je pr i jatelj .l im glaso m je ispravio. -

o i b r z i m k o r ak o m k r en u o

o ramen u nikad joj se nisu cini l i tezim.je B ernardovo nasmi jano l ice .te malopr ije ugleda o na vrat ima i kad

- Jest . I on je sn imao sa m nom .- Al i , t amo nem a n ikakv ih borb i - iznena-dio se Bernard.- N e .- Kakva podu darnos t - p r imi je t io je on . -Vivian je bi la s nj im pr i je neko liko dana.- Kako je Vivian? - upitalaje Ka ren,z elecipromijeniti temu i osjecajuci nelagodu, Zeljelaga je upitati je li on svjestan d a Vivian i Reivelmisle d a su ona i Bernard ljub aynici, ali joj jeodjednom bilo neugodno. Njezina mrznja prema Reivelu jos se vise povecala. Uspio je pok-

variti njihovo prijateljstvo, jer ce o d sada sum-njat i da i ostal i taj nj ihov o dno s po gre snot u m ace .- Otis la je u ne ke toplice na kure za njegutijela.- A Jus t ina? - Karen se go tovo s rus i la ufotelju.- I sk reno se nadan i da je ko d kuce sdomac ' icom - n jegova osm i jeha je go tovosasv im nes ta lo . Zat im je duboko uz dahnuo inas tav io - napro s to ne znam kak o da se po-s tav im prem a to rn d je te tu . Up isao sam je udrzavnu skolu nadajuc'i se da se nece osjecati

osamljen om, ali ona kao da se stidi nasega bo-gatstva. Sad vise i svoje prijatelje ne dovodi ukuc'u. Uopce ne znam s kim se sada druzi .- Bernarde, t i uvijek samo sebe optuzujes.Zar nisi pom islio da je u pube rtetu i da je nor-malno sto zel i malo vise samostalnost i .U sebi je pom isl i la da je to , zapra vo, raz-dob l je kad je d jevo jc ic i na jv ise p o t r ebn omajcino razumijevanje, ali nije nista rekla vecga je upitala. - Jesi li za kavu?- Ne. hvala. Kasno j e . Osim toga, znam dajedva cekas da ostanes sama i odes u mracnukom oru razvit i f i lm. - On joj se blago na smi-jesio. - No. im am jedan pr i jedlog. Bi l i zel jelau nedjelju poc'i sa m no m na jedre nje? Viviannece bi t i tu , a Just ina je ka tegor icki odbila d aide sa mnom - on je opet uzdahnuo.Karen se za trenutak pokolebala, sjetivsi seReivelove p r i je tn je , a l i se vec u s l jedecemtrenutku odlucila, a oci su joj p ritom sijevnule.Reivelu treba odrzati lekciju. On je bio obicanstranac za nju i zbog njega ni je nam jeravalamijenjati svoj stil zivota.- Vrlo rado - pnhva tila je o na, a Reivel Braden m oze misl i t i s to god zel i kad za to saz na.

Cetvrto poglavljeKaren je vidjela R eivela tek sljedeci utorak.Stajala je u kancelariji i razgovarala s Marykad ga je opaz ila na vrat ima. Ok renula mu j eleda , ne p rek idajuci r azgovor . No , Mary jeuskliknula:- Ovo je osob a koju covjek ne moze zabo-ravit i . Neodolj iva kombinacija svega sto os-vaja zene. Kako ste se s lagali u Zululandu?- Nikak o. Ne vo hm takvu vrstu uzbudenja.Posao mi donosi dovoljno uzbudenja.- Karen , pa zen i t r eba uzbuden ja i d rugevrste.- Znam za tu tvoju teoriju, ah o tome demokasnije.Tad im je pr isao Reive l i dotakao Karen zar am e .- Zelo bih razgovarati s tobom - poceo je cim

- Vivian ti je rek la zato sto je njoj Be rna rrekao . A i zbog ceg a ne bi? On ne ma sto kr iod svoje zene.- Jos me pokusavas uv jer i t i u svo ju nevinost?- Jesi li pomislio da, mozd a, i nemas pravo- Ne. Vidio sam onaj njezan Osmijeh konisi bi la u s tanju sakr i t i kad si vidjela da ceka one no ci . Ali , nec'emo sad o tome . Zn ada si veceras slob odna jer Bern ard izvodi zeni kcer na veceru. Ti ces vecerat i sa m nom .- Zakazujes mi sastana k - rekla je iron icno- Nista ti ne zakazujem, vec t i kaz em kakvo je stanje stvari.- Ali , ja ne mo ram to pr ihvati t i .- Sumnjam. Zar zel is r iskirat i? Jer , u tors lucaju ja b ih r ekao Natu da jed na n jegovs luzben ica odrzava vezu s ozen jen im covj e k o m .- T o j e u c j e n a .- Tocno.Karen se zamisl i la. Shvati la je da bi u torslucaju bilo tesko uvjeriti starog Nata da onima pravo .- Ne zel im izgubit i posao - pr iznala je n

pokon .- Budi sp remna u po la osam. Doci cu ptebe .- U redu. Kam o cem o ic 'i?- Na neko javno mjesto. Preuredujem kuca vikendica na poluotoku je predaleko. Ositoga, ne pada mi na pamet da od tebe trazimda spremas veceru.- Imas prav o jer bi se mog lo dogo dit i da je zacinim arsenom - odgovor i la mu je ona uironican osmijeh.Prom atrala ga je dok je od lazio i cudila skako je mo guc e da se u toj vitkoj pojavi kr itol iko snage i vi talnost i .Vec oko pola sedam bila je uzasno zivcanNo, bez obzira na to , veom a se pazlj ivo odjnula. Kad je nap okon stala pred zrca lo, znaje da izgleda bolje nego ikad.Kad je Reivel s t igao, ona se osjecala kas redn josko lka p red p rofesorom . Zna lack ipogledom odmjer io je od glave do pete.

- Veoma sam zadovoljan.- Rekao si da ces me izve st i na nek o javnmjesto.- A to treba znacit i da se nisi ova ko l i jepodjenula radi mene . Ali , bez obzira na to , drgo mi je . Tvoja prelijepa figura tek tada dolado izrazaja.Karen je b i la zbun jena i pokusavala p romi jen i ti t em u razgovora ponudivs i ga pcem. K ad je on odbio, ona je od ahnula s olaksan jem. Zapravo , n i je ze l je la da se on dugzadrzi u njezinu stanu koji je za nju znaciodom i raj , gdje je osjecala m ir i s igurnost .Po prirodi sramezljiva, Ka ren je goto vo c

jelim i putem sutjela.- Sutis li uvijek ih je to sa mo kad si u m odrustvu?- Gotovo uv i jek , a l i s tobom posebnoodgovor i la j e .- To bi mog lo djelovati smirujuce, pogo tvo kad me pres tanes uzbudivat i .- Vise bih voljela da te ne uzbudu jem.- Vjeruj m i da bih i ja to vise z elio - rekjoj je s gorcinom u glasu. - Tek sada shvaca

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

6/16

j e p r imi je t i l a kako su se

smjera, g o-

pog ledala Reivela i rekla:nam jerno ucinio.

- priznao je o n, gledajuci je pravo u oci.savjest?avikne

oticno je opet pogledala u smjeru Floy-pr imi je t i l a da je Berna rd p rom at ra .joj se da je zbunjen.se, Karen - ostro joj je naredio

a ja istis nuo iz tvog srca i da ti je lijepom drus tvu .

o d i je te sazna da jo j o tac vara majku .c'emo bit i pozvani da popijemo s nj i-

i pokazati srecu iPre tpos tav l jam da je to za jedn ick i p lan

ren se pi ta-a neugodnu s i tuaciju u ko ju je Reivelo, al i jedn osta vno nije imala snage. Usje jedan k onoba r donio poziv od Floy-se pr idruze. Vivian je bi la tol ikonevjero-i da je B ernard m o-

Karen i odmah se okrenula prema R eive-dgovor. - A tebi, Rei-

jatelje na pr imanje kod nas.Na dam se da cemo K aren i ja bare m dje-

atelja - odgo vorio je Reiv el, kimn uv-djevojcici z a stolom. - Zdravo ,e svida ovdje?

la odgovoriti, ali se isti trenu-kad jed e vec trecu porci juje de bela , ajede . Kao daje bez dna .s njezine strane i jadna dje-je pocrvenjela, ne znajuci kam o da gle-ko se djevojcica osjec'ala i Ka

eugodn o. Gotovo sve vrijeme jeo pi tanje. Vivian i Reivel su svei u jednom trenutku Karen je slu-

t inktivno pogledala Bernarda. No, on kao danista nije primjec'ivao.Ona ga voli , pomisl i la je Karen i s jet i la seReivelov ih r i jec i da izmedu m uskarca i zenene moze postojati platonsko prijateljstvo. Oci-g led noje da je to r ekao iz osobnog i skus tva .Jesu li imali ljubavne od nose ? Karen je os-je t i l a mucninu . K ako je sam o i spala na ivna!Znala je da su Vivian i Reivel odrasl i zajednoi au tomatsk i je p re tpos tav i la da je n j ih vezi -valo samo obicno pr i jatel js tvo. Izmedu dvijeto l iko poses ivne i t emperamentne osobe ne-

min ovno je mora la izbit i eksplozija.Karen je us ta la i i sp r ica la im se da moraotici u toalet. Do k je stajala pred zrca lom, pret-varajuci se da popravlja sm inku, odjednom j epokraj sebe ugledala Vivian kako vadi zlatnupudr i jeru.Peto poglavlje

- Htjela sam ti samo... zahvaliti sto si nampomogla da izvedemo ovu malu. . . kamuflazu- rekla je plavu sa pogledav si Karen s neskr i-venim zadovoljs tvom. - Iako, moram pr iznati,malo sam iznena dena s to je Reivel o dabraobas tebe. Otekiva la sam da cu vidjet i njegovupar tner icu Noel i l i neku dragu.

- Oprostite, sto ste rekli? - upitala je Karen,a l i j e V iv ian je b i la p rev ise zauze ta svo jompricom da bi je c ula. Ona je bi la od onih zenakoje ne slusaju vec samo govore.- Mozda je ovo bi lo i nepromisl jeno s nasestrane, al i taj je covjek jednostavno zarobiosve moje misl i i osjecaje. N a moju ne srecu ,tako je ces to odsu ta n . Boja la sam se da jeBernard poceo sumnjat i , tako da smo moralibrzo djelovati da bismo ga razuvjer i l i .Karen se sjetila kak o je B ernard u posljed-nje vr i jeme bio zabr inut , iako ni jednom nijespomenuo Vivian kao moguc'i razlog svom ne-raspolozenju. Vivian je vjerojatno im ala pravo.

- Ali, ako vi... i Reivel... - Karen nije m oglaprepozna t i svo j g las , to l iko jo j j e cudno za-zvucao - zar ne bi bi lo bolje da Bernard zna,tako da budete s lobodni da. . .- Pa da trazi razvod? - Vivian se prezr ivonasmijala. - On bi to sigurno ucinio kad bi saz-nao . On inace nema dobro mis l jen je o menikao m ajci , tako da Just ina ne bi bi la dovoljanrazlog da se ne razve dem o. A ja ze l im ostat isupruga Be rnarda F loy da sa svim pr ivi legija-ma koje mi taj s tatus pruza. To je sad postalodio me ne i ja se toga necu Iako odrec'i. Bernardmi sluzi za s igurnost , Reivel za. . . uzbudenje.Karen je b i la uzasnu ta . - A ja vam s luzimda uvjerite Bernarda da vas Reivel ne zanima?Vivian ine oci postale su jos tam nije kad seokrenu la p rema Karen .- Zar vas Reivel n i je upozor io? Kao ivecina m uskaraca, on n e zeli izgubiti ni na jed-noj s trani . Zao mi je s to vas je o vako iskor is-tio. On zna da mi ne moze p razi t i zivot kakavja zel im i na kakav sam vec navikla, al i smozato gotov o uvijek zajedno k ad je on S lobo -

dan. Nec'ete ovo reci Bernardu, z ar ne? Zna mda vam se on svida, al i s igurno ga ne zel i tesamo za sebe. Na taj nacin cete pomoc'i da sviostanemo sretni .- Ja necu reci Berna rdu, jer to nije moja stvar.

Reivelova ideja. Nemojte se ljutiti, Karen, avi niste Reivelov t ip .Ali , on me ne zel i , pomisl i la je K aren, iakzelja za nekim jos nije ljubav.Dub oko je uzdahn ula dok jo j se g r lo s teglo. Pitala se u sebi je li on doista vjerovao dsu ona i Bernard ljubavnici ili mu je to sluzlo samo kao izgovor .Tog trenutka ih je oboje mrzila , naro citkad je sjedila uz Reivela vracajuci se kuc'i.- Pa kako ti se svidjela ova vecer? Ja mil im daje bi la uspjesna.- Postedi me l icemjer ja! To nije bio glavnrazlog naseg izlaska, zar ne? Znam zbog cegsi iskonstruirao sve ovo. Sad znam z bog kogsi sve to radio.- Zaista?- D a !-1 sto sad?- Nis ta! Zel im iz ic ' i . Nemas p ravo da mkor i s t i s na ovaj nacin . A Berna rd n i je m oljubavnik.- Oprost i , Karen, al i ne vjerujem ti . K akobjasnjavas cinjenicu da ima kljufi tvog stana- Ja mu ga ponekad ostavim da bi nahrani

m ack u .- Karen, nem oj pr icat i nesto u s to bi svaknormalan covjek posumnjao. Sredovjecni mli junas da hrani mackicu neke djevojke!- Nemoj mjeriti Bernarda svojim mjerilirn- Karen , nemoj opet pocin ja t i i s tu p r icVolis li ga?- N e .- On tebe voli . Vjerojatno ce ti , cim otprmi Vivian i Just inu na spavanje. telefonirada vidi jesi l i sa mn om .Karen nije nista rekla, jer je znala da joj nbi vjerovao da mu bilo s to kaze.Kad su stigli do njezine kuc'e, on je izasaiz kola i otvorio joj vrata, a zatim je kren uo zn jom prem a u lazu . Kad ga je ona up i tnpogledala, on se samozadovoljno nasmijesi- Uc'i c'u s tobom. Zelim biti prisutan kad nazove.- Vise bih voljela da ne ulazis, ali posto jaci od mene, znam da bi bi lo uzaludno da sprijecim. A Bernard sigurno nec'e zvati.- Hoce - rekao je .Karen je stajala neodlucn o pokraj vrata dnvne sobe, osjecajuc'i u sebi kaoticne osjecaj- Pres tan i me vec jed no m g leda t i t akM o zd a c'emo voditi ljubav. ali te sigurno nesi lovati . Idi nam skuhati kavu. Mozda ces u me duv rem enu na v ic i na c in jen icu da odsadja bi t i ovdje.Nije mu odgovor i la. Kao u snu krenula prem a kuhinji i ukljuci la aparat za kavu. Akon pokusa zaista voditi ljubav s njom. kako mu se odupr i jet i?

Ja cu se javit i - rekao je Reivel dok je oulazila s posluzavnikom i kavom . I pr i je negs to je on a usp je la r eag i r a t i , on se vec naspokraj telefona.- H a l o ?Ona ga je l jut i to prom atrala dok je na njgovu l ieu zaigrao zadovoljan osmijeh, jer prepoznao glas sugovornika.Oprosti, ali zaisje nezgodno da razgovaras s Karen u ovo do

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

7/16

aren je po le t je la

iva la je da ce je on od gurnu t i , a l i j ea obje ruke i snazno je pr i-

ne i ona je go tovo zaplakala od bola. No,je na pokon pod igao glavusuza.

draga ? - poc eo je zafrka-Je l i ti tesko sto s i izgubila Be rnard a?a dod i rnuo je n jez ine i ona

je , ali je ipa k bila svjesna da jo sse potpun o preda. Jos

njoj.oj m i to radit i - rekla mu je ispreki-

hvati barem jed nomjest . Oboje osjecam ojed no za drug im. Sto m islis, ko -

jeb lag o po lozio na kauc i l egao pokra jje zeljela razmisliti o njegovim rije-i jed ino ceg a je bila svjesna,alozna erotsk a zel ja.

i milovanjima, a kad je osjetila da jojoj - t iho je prosap utala, al i Reivel jeje kao opijen i dal je p rom atra ozne boje.za t im jc svo j im i skusn im pr s t imailovati . Karen je od uzbudenja zatvo-i vec sljedeci tren utak osjetila njegoveima do k su je njegove ruke strast

si... savrsena - kao kroz san cula jeo sapat . Otvor i la je oci i ugle dala

l! - s trastveno ga je za zvala, bojeci, Karen!

za njezine usne . Karen je diglaga zagrli i priblizi sebi, svom tijelu koblizinom. U trenutkujoj dojke dodirnule njegove snazne gruje sve njezine samoko ntrole. Do dirje p ekao i ona

- Ah, cini mi se da gubim razum - prosapu-tao je vise z a sebe. - Zaboravi Bernarda. Ti veceras zel is mene.. . Reci mi, kazi da me zel is!Be rnardo vo im e kao da je v ra t i lo ustvarnost. Ruke su joj se opustile, a tijelo ukru-tilo. Sjetila se njegovih rijeci i pomislila da seon , mozda, pokusava os lobodi t i V iv ian , ko-risteci se njom. Osjecaj ponizenja ju je obuz eokad je shvati la da je on ipak iskor is tava.- Ne, Reivel ! Pres tan i !- N e m o g u . M o r am !Njegovo l i j epo l ice b i lo je i zob l ice no o d

strasti i Karen je sh vatila da ga u takvo m stanju nec'e moci za ustaviti. I ona je to me bila kri-va. Znal a je s to ce se dogo dit i i zato je uzdubok uzdah prosapu ta la!- Reivele , onda mi makar pov jeru j da t igovor im i s t inu , mol im te . Bernard i j a n ikadnismo bil i l jubavnici .- Cak i u ovom t r enu tku n e mozes ga za-boravit i i dalje se branis lazim a!On se naglo pod igao i sjeo na rub kauca lak-tovima naslonjen na koljena i pognute glave.- Opros t i - p rosapu ta la je Karen uzasnu tan jegovim izg ledom.- Zbog ceg a? - upitao je c inicno. - Vecerasje ispalo po tvom, al i bez obzira na sve, sadsam potpun o uvjeren da sam ja taj koga zel isi protiv te zelje se nisi u stanju boriti.- N e . . .- Strast se ne m oze sakr i t i , i to je jed na odvjeci t ih is t ina. Veceras vise nisam raspoloze nvoditi ljubav s tobom , al i kad za to nadem po -godan trenutak, bi t ce to cis ta s trast .On je ustao i krenuo prem a vrat ima. Ka renje krenula za nj im, ogrnuvsi kucnu halj inu.- Ti mi gov oris o strasti i o istini - pocela jeogorce n im g lasom . - Zel i s m e i skor i s t i ti i . . .Mo ja je strast iskrenija od tvoje, iako m e sramsto sam t i dopusti la da me do vedes do takvogstanja. Jos je v eca ironija sto mi ti zamjeras nalazima. Ja ne lazem, i sve dok mi ne povjeru-jes , nemoj ni pokusati da me opet vidis .- Ipak cemo se v id je t i - odgovo r io jo j j e .J o s j ed n o m j e p o g l ed ao s v o j i m p r o d o r n i mocima kao da je i na taj nacin zel io potvrdit isvoju cvrstu odlucnost , i zat im je ot isao.Kare n je ljutito zalupila vratim a. Pokrila jel ice rukama i pocela plakati . Znala je da pos-toji sam o jedan odgovor , a to je da ne dopustiscbi bi lo kakav kontakt s Reivclom Dradcnom.

Sesto poglavljeNije b i lo r az loga da ga izb jegava je veciduci dan cula od M ary da je R eivel ot isao uCad gdje su izbil i nemir i .Bila je svjesna da svak im dan om sve visemis l i na n jega . Boja la se za n jegov z ivo t ipom isl i la bi cesto kakv a je to ironija da budezabr inuta za covjeka kojeg mrzi .Kad je u Reivel nako n t r i t jedna o t i sao unesto mirniju Ganu, o na je od ahnula. D a bi sebarem na neko vr i jeme oslobodila uspomena,Karen se pr ihvati la posla.Me dutim, nak on sest t jedana jeda n nj ihovsusret kobn o je utjecao na cijeli njezin zivot.

Jedn om prilikom slucajno je vidjela Justinuu d rus tvu nek ih r askalasen ih mlad ica u koz-natim odijel ima i s brzim motor ima. Karen je

varat i s Berna rdom, a to ni je mogla ucini t i tl e fonom. Zb og toga ga je pozvala da dode njoj.Bernard se u prvi mah iznenadio kad je cus kim se njegova kci druzi, a zatim se ozbiljnzabr inuo .- Hvala t i na upozorenju. Just ina je pam ena djevojcica. Razgovarat cu s njom i uvjeresam da ce shvati t i moje razloge zbog cega sbojim za nju.Bernard je ustao i krenuo prema vrat ima- Karen - pocn e nes igurn im g lasom .

Najiskrenije sam t i zahvalan za br igu koju pokazala zamoju kcer... i za to sto me slusasi razgovaras sa mnom- Ali, ti si mi najbolji prijatelj - od gov orije i odjednom se osjet i la kr ivom sto je on bkod nje.- Ak o je to ono sto zelis... - Bernardov glje zaz vucao jos r ise. U posl jednje vr i jeme mse cini lo da me izbjegavas.- O , ne! Kako bi to mo gla? A i zasto bih cini la?On jo j n i je n i s ta r ekao . Uh vat io ju je zruku i blago je stisnuo, pozeljevsi joj laku noKaren je o t i s la u kuh in ju da odne se c askad je cula zv ono na vrat ima. P olako se vratla pitajuci se da nije, mozda, nes to zaborav i- Bernarde ? Zas to se v racas? - up i ta la oprezn o kroz jos zatvoren a vrata.- Nije Bernard! - zagrmio je dobro poz naglas. - Pust i me unutra, Karen.Drhtavim rukama otvor i vrata i pust i Revela da ude . Na l ieu mu se moga o jasn o p rmijet i t i umor pomijesan s bi jesom.- Mis l i l a sam da se to Bernard v ra t iMalopr i je je ot isao. . .- Zna m - l juto joj je odg ovor io. Sjedio savani i razmisljao da li da ude m i da ga izbac iiz stana. Na njegovu srecu otisao je prije n egsto sam donio odluku.Kare n ga je ni jemo pogledala. P roma traje to umorno prep lan u lo l i ce na ko jem su sada jos vise isticale ostre jabu cice . Primijetije po si jevanju njegovih ociju koliko se sudrzava od bi jesa.Izgledao je opasno. Umoran, l jut , oci to opet donio pogresan sud o njoj. Medutim, jedno cega je bi la svjesna, bi lo je da je on po novno tu i samo jedna jed ina misao b i la jo j j eglavi . . .O, moj dragi , najdraza moja l jubavi . . .

1 :: :: ::

Karen se osjecala lako i poletno kao da jenekom bestezinskom stanju. Cinilo joj se posvnorm alno to s to je voljela Reivela. M edutimkad je ugle dala njegov ve c dobro poznati izracinizma na lieu, njezino odusevljenje je nestlo is t i t renutak. S hva ti la je da se nista nipromijenilo u njegovom odnosu prema njoj- Zelis l i kavu.. . i l i casu vina? - upitala n e s i g u m o .- Zelim samo tebe - odgovor io joj je muklKaren obor i pog le d zbunjena n jegov o

otvorenosc'u. U sebi je m islila da i ona, vjerja tno , i s tom mjerom zel i n jega , a l i zar mogla sada to pr iznati?Njegov nervozan smijeh natjerao ju je ga ponovno pog leda .

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

8/16

jedana neprestan ce m isl iopomis l io da je to , mozda, istina, da ti i

na ivan! Karen, zar mozes nakon

je p romat ra la s i rom o tvore n iho da ne vjeruje u o no sto je c ula. N ijela povjerovati da je postojala m ogucn ostista povjeruje i da je ta mo gucn ostm igrom slucaja ot is la u nepovrat . Ne, tooguc e. On joj mora vjerovati . To je z a

enom ? - upitala je on a s gor-Bernard joj je te vecer i rek ao da je Vi

oba roma ntiz-

nije im ala, ali je znala da nije bilosvrhe da ga u to uvjerava, jer joj s ig-- cula je njegov prom ukli glas i vid-o je ispruzio raku prem a njoj.

je s tajala neodlu cno. Nije zel jela dasve dok je on pre zire. A zat im gaocim a pr imijet i la jeje oci to mucila u kutovim a usana

p o l a k o mu pr i s la . Vecje po ljubio, ucini lo joj se da je svenjih dvoje i ze-je v ezala i spajala u jed no . Sve K a-

i bojazni su se u masti rasprsnu-

ala da cini ili ne . Postojalo je samoo rjesenje i spas iz vatre u kojoj su se obo-

d mu je u pocetku pr is la, ucini laje osjecala p rem a njemu ucinila ih je rav-

c njezina bica.i sukn-

l i ce . Njezno ju je po lozio na k revet i l egaopokraj nje. Nije je prestajao ljubiti dok su muruke vat r eno lu ta le n jez in im t i j e lom, os lo -badajuci je ostataka odjece.Zatim se za trenutak odvojio od nje da bije pog ledao . Karen n i je os jeca la n i s t r ah n isram, vec neko cudno zadovoljstvo sto ga pri-zor koji vidi jos vise uzbud uje i odusevljava.Njegova strast pojacavala je njezinu.- O , Karen - p rosap tao je v i se za seb e . -Zudio sam za ovim tako dugo.. . mastao sam oteb i u besan im nocima. . . T i jekom sv ih ov ih

beskon acnih do bola sest t jedana.. .Znala je da govor i is t inu. Kad se njegovaruka ponovno spust i la na njezine grudi i po-cela je m ilovati , Karen zatvor i oci i zajeci odzadovo l j s tva . I sp ruz i la j e ruke i b lago gapr ivuk la .Tako ga je voljela! Z eljela m u je to reel, aliucini t c 'e to kad bude sigurna da i on premanjoj gaji takve osjecaje.- Molim te , Reivele, molim te - saptala je utransu, ali je on njezine rijeci drukcije s hvatio.Za t r en oka os lobodio se os ta taka svo jeodjece i legao pokraj nje. Kad je osjetila nje-

govo golo t i jelo pokraj svoga, Karen prozmenovo i snazno uzbudenje. Poc ela ga je jos va-trenije milovati , sve dok ni je zacula njegovpromukli isprekidan glas.- Oh, Karen, tako te zel im. Oprost i , mila,vise ne mogu cekati .Ona to ni je ni zeljela. Sam o u jedn om tre-nutku svijest je op om ene, ah strast je bilaja ca.Nakon s to je dos t igao v rhu nac , Reivel seokren e na d rugu s t r anu . Dug o je tako lezaozatvorenih oci ju. Karen je vec pom isl i la da jezaspao . Zadrh ta la j e . Zeljela ga je d odirnuti ,da je on zagr l i nako n sveg a sto se dogo dilo,a l i se n i je usud ivala uc in i t i p rv i korak . Makako to cud no izgle dalo, on je jos bio za njustranac. Le zala je ta ko pokraj njega, osjec'ajucikako je obu zima nek o r azocaran je i sve veciosjecaj osamljenost i .On se napokon po makn e. Ustao je i s jeo narub k reveta , a l i j e j ez iva t i s ina po t r a ja la j osneko l iko casaka .- Zas to? - up i ta je on skoro neprepoz nat -l j ivim glasom. - Zasto s i . . . O, Karen, kako simogla dopusti t i da t i ovo ucinim?- Oprost i , t rebala sam t i reci - tupo mu je

o d g o v o r i l a .- A ja ti , vjerojatno, ne bih povjerovao - d o-dao je on gork im uz dahom.Reivel je ustao i poceo se oblacit i . Lice m uje bilo smrknuto, ali su njegove plave oci sije-vale od bi jesa. Nije znala u cem u, al i je osjecala da su oboje pogrijesili.- Zao m i je - rekla je t iho.- U to sam siguran - jetko joj je o dgov or iozakopcavajuci kosulju. - Nije bilo onako kakosi ocekivala, zar ne? Zaista, s jajno si se po-sluzi la sa mnom .. . Zaboga, K aren, zasto s i midopusti la da t i to ucinim ? Nije trebalo da t i seto prvi put dogodi na takav nacin. B ez obzirako l iko s i ne i skusna , t r ebala b i znat i da v i se

nisam u stanju se suzdrza vati i bi t i obziran. . .Jesi l i me tako zel jela kaznit i , dokazujuci mida nisi bi la s Bernardom? Zasto?Zato sto te volim, pomisl i la j e , ali nije muto mog la reci. Vidjela je d a m u je tesko i kao da

Ona je du boko uzdahnula i okrenula glavNije zeljela nista reci o svojim osjecajima, jto bi jos vise pojaca lo njegov osjecaj krivnja ona nije htjela nik om biti uzrok patnje, p a Reivelu. Nije ht jela da on osjec 'a bi lo kakvobvezu prema njoj. Odjednom je osjetila kase bijes budi u njoj.- Zar to nije tipicno musko ponasanje? Spokusavas po svaku ci jenu kr ivnju prebacn a m en e .- Ne bih te uzeo da nisi to zeljela.- Pa, ja sam to zeljela, zar ne?On je poc eo nervoz no setat i po sobi .- Kako to da t i i Bernard niste bi l i l jbavn ic i?- Re ivel, on je oze njen i...- Vjerujem da je to vise zahvaljujuci njmu nego tebi . U svakom slucaju, do bro si miskoristila. I iako si dobila sto zasluzujes, zmi je s to sam te povr i jedio. K aren, ot ici cu tvog zivota. Trebao sam pr i je skupit i snageto uciniti. Osim toga, bio bih ti zahvalan da i ubuduce drzis dal je od mene.Karen je us ta la , obuk la ha l j inu i k renuprema vratima sobe. Nije vise imala snage g

vor i t i . Pr is la je izlaz nim vrat ima i otvor i la cekajuci da on izade. On je za trenutak za sta- Karen, ozbil jno sam misl io ono sto samalopr i je rekao - rekao je suho.- Naravno - potvrdila mu je kroz st isnu

grl-Vjerojatno ga vise nikad nec'e vidjeti. Cnilo joj se da joj je sva zivo tna sn aga presusii da vise uopce nije u stanju ni da misli ni

osjeca. Jedin o je znala da s njim sa da odlanjezina l jubav i sreca, i negdje u dubini svga bica bila je svjesna d a vise nikad nec'e m ozavoljet i ni jednog drugog covjeka.Kao neki automat zatvor i za nj im vrata,zat im krene u kupaonicu napunit i kadu. Topvoda malo ju je smir i la i povrat i la. Nije bismisla da sada zali za bilo cim. Sto je bilo ucnjeno, ni je se moglo popravit i . Reivelov pjedlog , kako su stvar i s tajale, bi lo je is tovrmen o i najbolje i najgore r jesenje. Me dutimi pokraj jake volje skoro je bi lo nem oguce zboraviti sve sto se dogodilo te nodi.Sedmo poglavljeVilo bizu Ka ieo je shva li la da jc ustaladrugom stanju. Reive lovo dijete! Znala je bi ga trebala obavijestiti, ali o dlagala je taj trnutak. Reivel je t ih t jedana bio opet odsutaOna je , medu tim, u nesto bi la s igurna. Z eljeje to di jete. No , is to je tak znala da m u m oosigurat i sredstva za normalan i bezbr izan vot . Iako i inace ni je mnogo trosi la, sada odlucila poceti i stedjeti.Sto se t ice njezina posla u novina ma , s trpi la je jedin o da o njenoj t rud noci pr i je vrmena ne sazna star i konzervativni Nat . Nsmjela ni pomisl i t i s to bi bi lo s njom kad sada ostala bez posla.Posl i je druge posjete doktoru, napokonrijesila razgova rati telefonski s Reivelom. S

je to bi lo mucno i ponizavajue'e i zato je odcila reci mu odmah da od njega nista ne ockuje. Oko devet sat i okrenula je njegov brNadala se , ni sama nije znala zasto, da ga ne

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

9/16

Reivel? - upita slabim glasom.Tko je to? - upitao je nestrpljivo.Karen... Karen DumbartonDo vraga, Karen! Rekao sam ti da se vise

as u moj zivot! Nec'u dopustiti da mebilo koje svrhe.aren se ucinilo da je njezina ljubav umr-tren.

Zar nisi i timene iskoristio? - upitala gaveliku po-sada, budi siguran,ucini t i . Ljut i to je spustila slusali-a zatim se nemocno spustila u fotelju. Visebilo zavaravanja. N i na koga se nije moglani od koga ocekivatipodrsku i pomoc.je potpuno sama.

* * *

ani su prolazili , Reivel je opet bio odsu-sla na posao bez bojazni da ce ga

Bol i patnja koji su jo j u posljednje vrijemeskoro stalni prati telj i , sprecavali su je

gicno prosuduje nekePonekad j u je hvatala panika kad je razmis-

o buducnosti. Jos nije skupila hrabrostitrudnoci. Oni su b i l i

shvac'anja i znala je da ce doziv-sok kad cuju pravu istinu. Ni je se mogla

svojoj snahi. L i n d i , koja je bilaal i njih dvije nikad nisu bile tako bliskeBilo je strasno to sto je njoj, kojaje to l ikodjecu, sada vlastito dijete pocelo pred-

problem. A zeljela ga je vise od sve-Nikome nije pricala o svojim problemima.

je puta izasla s Bernardom na rucakd j u je on upitao zasto je tako suzdrzana,

se nasmijesila i rekla da je to vjerojatnor, jer je uistinu mnogo radila. Ni njemumogla priznati kakvi su je problemi

Mars je bila jedina kojoj je mogla ot kr i t iistinu. jer njezinu budnom oku fotore-

rijetko sto je izmiealo. Karen se u touvjerila.

I zaisia. jednog dana dok su sjedile u kan-Man je upita pogledavsi je ozbiljno.- Karen, sto te muci u posljednje vrijeme?

e poznajem tako dobro, i tvoje nazorebi . . .- Da, znam... M i s l i m . shvacam - zamucalaprekinuvsi je. - Imas pravo. Ja sam..B ol i patnja pojavili su se na njezinu l ieu

primijetila osobu koja im je prisla.ist i trenutak i Mary je zabrinu-za ruku. Reivel je impulzivno uhvati

ruku kad jekako ga je ona pritom pogledala.- Ovo su zenski razgovori - grubo mu seMary.

A l i , misl im da se ovaj tice i mene. Hajde

glas zvucao je energicnoNe - Karen se povuee nazad. - Nemamomo l im te, os-me na mir u.Volio bi h da mogu! - priznao je s nekim bi -

- Pa, izvol i . Izadi iz kancelarije - hladno jerekla Mary. - Zar ne vidis da ona to zeli?- Zaboga, moramo o ovome razgovarati! Jasam za to odgovoran - gledao je u Mary, a neKaren. - Ne brini se, nece jo j se nista dogoditi.

Mary je pogledala Karen. - M i s l i m da bitrebala i c i s nj i m , Karen, jer ako sam dobroprocijenila situaciju, ova hulja t i nesto duguje.- Idemo, Karen. - Braden je uhvati podruku i bukvalno je podigne sa stolca, prostri-jel ivsi pritom pogledom Mary.

Karen je bila tako smusena da se uopce nijeopirala. Kad su st igli do parkinga, ona je vecuspjela malo se pribrati i povratiti samopouz-danje.- Reivel, ovo nema nikakva smisla. Moguja i sama. Ovo nema nikakve veze s tobom.- Ima veze. I zbog toga se ne prepiri negoudi u auto.

Ona je duboko uzdahnula i usla je u njegovauto.- Kamo idemo? - upitala ga je umornimglasom.- Bi lo kamo.Vozil i su se bez ri jeci . Sjedio je pokraj njei ona je osjecala kako neki nemir raste u njoj.Srce joj se steglo, a da ni sama nije znalazasto.

Nervoznim pokretom otkopcala je gumbna trapericama i povukla dolje dzemper. Ci n ise da je napokon pocela se s i r i t i u struku.Dijete! Karen je iznenada osjetila neku mjesa-vinu bijesa i prkosa. Napokon ce se suprot-staviti Reivelu i utjecaju koji je imao na nju.Prvi put osjetila je ono iskonsko materinskoosjec'anje prema zivotu koji se vec zaceo i bu-jao u njoj. To je njezino dijete i nece dopustit i da se torn djetetu nanese bilo kakvo zlo.

Reivel je zaustavio auto i jednom parku, ibez rijeci izasao. Krenuo je uz jednu uzbrdicupolako, al i cvrstimkorakom. Karen je polakokrenula za njim.

On se zaustavio na vrhu, okrenuo se prema njoj i prbmatrao je dok mu se priblizavala.Nedaleko od njega zaustavila se i pogledalaga, pitajuci se ocekuje l i on da ona prva pocnerazgovor. Pogledi su im se sreli, ali umjestoda ih zblize, kao da su sada bi l i jos udaljenijijedno od drugog. I tada je Karen shvatila daga jos zeli i vol i , al i i mrzi u isto vrijeme.- T i si u drugom stanju - konacno izusti.

-Da.- Jesi l i bila kod ginekologa?- Da.- Je l i dijete moje, Karen?Njoj zastane dah, a oci jo j se zasuze od iz-

nenadnog bijesa. Znala je da se vise ne mozesuzdrzavati i birati rijeci iz bojazni da ga nepovrijedi.- Kako mozes bi t i tako drzak! Nakon svegasto si mi ucinio. N i s i mi vjerovao, odbijao sime saslusati, progonio me, ostavio u drugomstanju... - na trenutakje zastala jer su posljednjerijeci zazvuealekao da je izdala svoje dijete, alimorala je kazniti Reivela. Toliko je propatilazbog njega. I zato je nastavila. - Svojimponasa-njem ucinio da t i se bojim red i da se sramimjavi t i to svojim roditeljima. Unistio si m i zivot!I nakon svega stojiS mirno i jos me i dalje vr i -jedas, da tonije tvoje dijete! Mrzim te, i voljelabi h da v i d i m kako patis i barem za trenutak da

- Oprosti, Karen, al i morao sam se uvjer- U sto? - u bijesu je nastavila. - Da uvjeris da nisam odjurila kod nekog drugonakon... nakon... To i nije b i lo neko zadvoljstvo da bih zeljela da se ponovi.

On se trgnuo i njoj je bilo drago.- Vec sam t i se ispricao - rekao je muklo- Nikad nee'es biti n i u sto siguran - nastavje ona - nikad neces b i t i u stanju vjerovaobicnim i jednostavnim lj-udima. T i ne vjerjes da postoje normalni, prirodni l judi. T i nu stanju shvatiti sto znaci normalan zivot.

Reivel je nestrpljivo prekine sijevnuvsvojim gotovo t i rkiznim ocima. - Ovamo smdosli razgovarati o tvojoj trudnoci. I sto cemucini t i u vezi s time?- M i necemo nista c in i t i . To se tebe, Reivvise ne tice. Uzivao si, a ja cu to plat i t i . Prblem je samo moj i nici j i vise.

On zamisljeno pogleda u nju i ostane takbez rijeci neko vrijeme, a zatim jo j rece:- Zelim da se udas za mene.

Nekoliko trenutaka Karen ga je samo nijmo gledala sirom otvorenih ociju, a zatim ostro nasmijala.- Cestitam! Ovo je sigurno prvi , a mozdjedini put da si se spreman zrtvovati u zivotNa tvoju srecu meni takva zrtva ne treba.- Karen, jesi l i me zato zvala telefonom m i kazes... Trebao sam pogoditi! A l i , to mjednostavno nije palo na pamet, sve dok dannisam cuo tebe i Mary kako razgovarate.- U svakom slucaju...- U svakom slucaju mi cemo se vjencatenergicnim tonomje prekine.- Ne.Toje dijete moje i ja cu odluciti o ngovoj buducnosti.- To je i moje dijete, i ja imam pravo...- T i nemas nikakva prava!

- Razmisli malo i o pravima djeteta, KareOno ima pravo znati da su mu njegovi roditebarem pokusali pruziti mogucnost da imobitelj... Cak i ako brak ne uspije, ono ce brem znati da smo mi pokusali. Vazan jepokusaj, a ne samo uspjeh i l i neuspjeh.- Bez obzira na to, nec'u se udati za tebKakav bi to bio primjer za dijete ako je brabez ljubavi?- U vecini brakova ljubav se ugasi, bez ozira na to na kojoj su osnovi sklopljeni - Rvel nije mogao da ne pr imije t i cinicno. - Kren, ti samo mislis na sebe, i to kao na povjedenu osobu, ali nisi ni prema meni pravena. Dopustila si da te vol im, sakrila si od meda cekamo dijete, a sada porices to...

- Naravno, ti nisi htio, ali sam te ja zave- prekinula ga je ona s i roni jom.- Da sam znao da si nevina, smogao bsnage da se suzdrzim bez obzira kako samsilnozelio.- A priznao si mi da ne bi vjerovao da sat i to rekla. I zato prestani me za sve optuzivaTko zna, mozda cu imati pobacaj - dodalatupo.

On je ostro pogleda.- Karen, prestanimo prebacivati krivnjujednoga na drugog. Sto je ucinjeno, ucinjenje. Sad trebalo razmisliti o djetetu koje ce r o d i t i za nekoliko mjeseci. Budi razumnUdajom ces si olaksati mnogo toga. Na pr ijer, lakse ces i roditeljima objasniti neke stv

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

10/16

ravo kad je rekao da tre-n , duboko uzda hne i r ece :

.da bi to ht jela obavit i s torekao je bezizrazajnim tonom .

jos nisam spremna za razgovor s nji-

- upitao je uz osmijeh, izaziva-e . - Posto je bio fer prema tebi i ni je tejos m anje s tete na-om u torn vel ikom t r e-prijatelj.

je l juto, a on se sa mosu se vozil i natrag, pocela je ozbil jni-je donijela napre-Kak o ce samo izgledati taj brak temeljenm nepovjeren ju i ne t rpe l j ivos t i .ce se osjecat i kao u klop ci , jer je veco svoje pravo l ice kad je cuo da jestanju. Vjerojatno se odlucio na ovajecaja kr ivnje.uje, al i bi lo ju je sram da ga to pi ta.

je opet tesko uzdahnula. K ad bi samokval i te te ko je b i mogle zadrza t iog muskarca, pom islila je g orko. Ali,i la tako obicn a i tol iko joj je toga ne-s njom ljubav i vec nakon toga ze -je prosla. A ona ga je jos voljela i zeljela.

joj se napun ile suzam a. Vjerojatno

s malo vise lukavstva opet gas lucaju , n i s ta je ne mo ze v ise i j aceo s to je on to uc in io d osad ., znala je da se nece sluzi t i jef t inim

Osmo poglavljeReivel j e pozvao nek o l iko svo j ih

i Karen znala iz videnja. Maryjed no m je upitala. Jesi li sigurna da si ucinila ono najbolje?- Sada je kasn o da me za to pi tas .

mam da se osv i jes t i s . Braden n i je cov jek zamiran i sretan zivot . Ali , za avanturu, to da.Kako misl is ukroti t i tu energiju koja f rca izn jega?- Nisam ni misl i la da cu moci to. . . ukroti t i- odgovor i Karen lako pocrvenjevsi .Reivel je dobio pet dana slobodn og, rekavsida ce ih p roves t i u svo jo j v ikend ic i ko ja senalaz i la nedaleko od g rada na obal i oceana .Ona je pr is tala kao sto bi pr is tala na bi lo s todrugo. Njegova domacica ondje je sve pr ipre-mila za nj ihov dolazak.Karen je pogledala na zlatnu burmu koja jeblistala na njezinoj ruci i zamislila se . Jos nijeznala s to je Reivel oc ekivao od nj ihova b rakai kak o ce se ponasat i . Pr i l ikom susre ta p re t -hodna dva t jedna ponasali su se kao dva pr is-tojna stranca. Bilo joj je neugodno i nezgod-no da ga pita bilo sto u vezi s tim.Vec se gotovo sm racilo kad su krenuli prema njihovom n ovom i pr ivremenom boravistu.- Kako se osjec'as? Jesi li dobro? - upita jeon.- Da, hvala.- Ucinilo mi se da si popila ma lo vise sam-

pan jca nego s to b i zena u d rugo m s tan ju tosmjela. Medutim, nisam t i ht io rec ' i to predljudima.- Hvala ti - odgovori m u. Ali, mo zda bi bilobo l je da nes to ne bude u r edu . Tada b ismomogli prekinuti ovu farsu.- U braku smo tek neko l iko sa t i , a t i vecpr icas o razvodu.- Zar ti o tom e ne razmisl jas?On jo j n i je odgovor io , vec je p rom i jen iotemu razgovora .- Jesi li telefonirala roditeljima?- Da. Bil i su iznenadeni , al i su nam poze-ljeli srec'u i pozva li nas u posjet. Rek la sam imda je izm edu n as... velika ljubav. Nadam se dat i ne sm eta ta mala laz.- Zastd bi? Tebi je stalo do njihovog mislje-nja, a ne men i. A Berna rd? Jesi li njemu javila?- D a .I to je ucin i la na kukavic ki nacin. Telefo-nom . Bernard je bio sokiran i vjerojatno se ras-tuzio torn njezinom odlukom, iako nista ni jepitao.- I ?- 1 , nista - odgovor i la mu je ravnodusno.U sebi se pi tala zas to je Re ivel tol iko z a-jedlj iv i nepovjerljiv k ad je Bern ard u pitanju.Cin i lo se da ga i sama pomisao na Bernardarazdrazu je . Je l i on b io l jubomoran na Ber narda z bog Viv ian? Viv ian ga je vo l je la , a l iBernarda n i je ze l je la napus t i t i zbog s ta tusakoji je uz njega imala. Karen zatvor i oci . Stoje Re ivel rekao Vivian? Je l i joj rekao is t inu,uvjeravajuci je da to nece poremeti t i nj ihoveo d n o s e?Dod i r Rei velo ve ruke i n jegov up i tanpogled vrat i l i su je iz svi jeta m isl i . - Oprost i ,zamisl i la sam se . Nisam cula s to s i me pitao.

' - Pi tao sam te da l i s te t i i Bernard . . .Uostalom, nije vazno. Zelis li nastaviti raditi?- Voljela bin. Trazi t cu neke poslove kojisu manje f izicki nap orni , nara vno, sve, dok sebudem dobro os jeca la .- Mozda je to i dobro da se ne bi osjecalaosaml jeno . Ja cu ces to b i t i odsu tan . Pre tpo

- Jes i l i se za to od luci la pos ta t i mojozeno m, racunajuc'i da ce takav bra k biti... ponoslj iv? - upita je i ron icno. - Odgovaraju l idugi i cesti rastanci?- Ne! Da. . . Zapra vo , moras p r iznat i da tako biti bolje... lakse, ako se ne vidamo ces- odgo vor i la m u je ne sigurn o, jos osjecajuneku nelagodu kad se razgovor t icao nj ih oobno .- Za koga ? - upita je ostro. - Karen , ze l ida odmah razjasnimo jednu stvar . Kad budekod kuce , ocek ivat cu od tebe da i spun javsve obveze koje zena ima prema svom muzZeljela je da bude malo jasnij i , al i se opnije usudila pi tat i s to sve pod t ime podrazmi jeva .

* * *Unutrasnjost kuce bi la je ugodna . N amjetaj je bio u boji drveta s detal j ima u toplimmirn im bo jama.Medut im, Karen se n i je mogla opus t iOs jecala se tako napeta da jedn os tav no n imo gla otvor i t i usta. Vise je ni je bi lo br iga sce Reivel pom isl i t i. Ona jednos tavno nije biu stanju uklopiti se u tu situaciju. Shvatila da jos ni je bi la spremna za brak.U t is ini su veceral i . Reivel je o tvor io bocvina, ali ona je odb ila, sjetivsi se primje dbe sam panjcu . Z at im su pop i l i kavu do k je opre l i s tavao nov ine , a ona ukoceno s jed i laudobnoj fotelji.- Umorna sam. Idem se istusirati i lec'i - npoko n rece i upitno ga pogleda. On ravno dsno slegne ramenima, kimne glavom i nastaci tat i novine.Kad se istusirala, Karen ude u spavac'u sbu i s jedne ispred toaletnog stol ica. Na trentak se zagleda u svoj odraz. Bez sm inke i bjeda u l i eu izg ledala je t ako ob icno , pomisgrozno, ne pr imjecujuci u svojoj nervozi svje prekrasne badema ste oci i l i jepo oblikovausta.P r e s l a j e za t i m p o g l ed o m p r ek o s o b e t r enu tak se zaus tav ivs i na ve l ikom bracnokrevetu. Duboko udahnuvsi , spust i brzo poled. Usao je R eivel i ne obracajuci na nju panju uzeo svoj ogrtac i polako zatvorio vrata sobom . Otisao je u kupaon icu, pom isl i la jesebi i duboko udahnula.Us ta la je pan icno ne znajuci s to da r adBrzo je pr is la polici s knjigama i uzela jed nBila je zadubljena u citanje k ad je cula njgove korake u sobi i kako se zaustavlja poknje. Nije odm ah podigla pogled. Kad je to npokon ucini la, zastao joj je dah. Bio je svjeobr i jan i u kratkom ogr tacu. Znala je da ispnjega nema nista.On je ispru zio ruku i blago joj uze o knjig- "Rat i mir" ? O, ne, Karen. To je div na knga, ali bojim se da nee'es za nju imati vremna ovih pet dana. Imam za tebe druge planovUhv atio ju je za ruke i njezno je p r ivukaOna zadrhti osjetivsi iznenadno uzbudenje, i strah.On je to primijetio i upitao je : - Karen, ti znda od tebe ocekujem sve sto mu ocekuje od svje zen e, pogotovo prve bracne noci , zar ne?- Nisam bila s igurna u to - prosapce.On kao d a se iznenada necega sjetio i zab

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

11/16

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

12/16

gipko pop ut plesacice. Na seb i je imala

rala pr iznati da je u usp oredbieive l s inoc' osta vio da bi se nasao ssom l jepo t icom. Opet j e pocelaje m oralaje No el in ukus sav r sen . Karen jeje No el otvorena i iskrena osoba ije rekla.

nio. Sada vidim da toicno. Oboje se bavite istim pos-, vidjelaje am biciozna supruga jedino m oguc'ei cesta odsustva... Da, to bisamo bit i osoba poput tebe i li mene, al islucaju on je o dma h rekao da ne zeli sa

je lijepo dok je trajalo... Ni Vivian m uak i ako bi sada bila slobod-cno grubo o dmahvezu. Uostalom, to se na neki nacinabrao je tebe da di jel i te dob ro i

bolje znala pravo stanje stvari, jerneko l iko dana dos la je i sama

* * *

l je bio odsutan vec tjedan dana. No elto bi la u kuci gdje je s majstor ima radi-euredenju studija. K aren se vec u mo -ela je s nekim no rmalno razg ovarat i . Ko-je nazvala

s njim, shvatije progr i jesi la.je saznala d aje Vivian u Johanes-kle je i Reivel prat io dogadaje. Ka -

ada se jed nog a dana po jav i la Viv ian .je p red ivno .caj, kavu ili... - pocela je Karen.u, ja sam navikla da u ovoj kuci pi-jace . Nije, valjda, da se ovdje ne pije

a kako joj boja nestaje s lica.je sa svojom l jubavnico m razgo varaoo je pr is la bifeu i usula gosci viski .im je s jela u fotelju nas upro t Vivian i

e zur i lo . Polako je pi juckala i

nego pr is tojno. Medutim , zanim a

je najbolji de korate r u gradu - odg o-je K aren. - Osim toga, kuc a je ureden a- Vivian je ka o uzdahnu-Ne mo gu shv ati t i kak o l judi luduju z a

- Reivelov posao.. .- Ja r t isam misl i la na njegov posao. Stomisl is , koliko dugo ces jos m oc'i zadrzat i njegov interes? Sto ti moz es pruzit i covjeku kaosto je on? M ogu garantirat i da kad ste Zajedno kod kuc'e, on pokusava pronaci razloge daizade. I s to misl is , gdje ce tada bi t i i s kim?- Molim vas. . . ja ne mog u s vama raz govarat i o svom braku - Karen se osjecala jadno,ali je ipak s ponosom digla glavu i srela ledenipogled Vivianih plavih oci ju.- Ali, ja sam zbog toga dosla - zlobno se nas

mijesila. - Bila sam s Reivelom u Johanesburgui on mi je sve ispr icao . Kako si ga samo lakouhvati la u zamku!- Nisam n i p re tpos tav l ja la da se mozesposluziti tim starim trikom. Nadam se da si za-ista trudna, a ne da se pretvaras.Karen je inst inktivno prek r izi la ruke.- Ja nisam trazi la od Reivela da se ozenimn om e - rekla je suho i primijetila kak o se istit r enu tak na Viv ian inom l ieu po jav io iz r azmrznje.- Upozor i la sam te da ne dopustis da te oniskor ist i - nastavila je V ivian. - Ali t i me nisi

poslusala i sada on mora plat i t i visoku ci jenuza zadovoljs tvo koje je im ao, bez obzira kak-vo je on o bi lo.Karen je pocrvenjela.

- Molim vas. . . idi te. - Oci su joj se napu-nile suzama, ni je se mogla suzdrzati od placa.- Pa t i ga, jadn ice, volis .Ka ren ni je bi la u s tanju da joj o dg ovo r i .Gledala je u s tranu, osjecajuc'i jos p ored sve-ga i mucninu.- A ja ga im am ! Ja imama covjeka ko jeg t izel is! - Vivianin glas je zv ucao pu n za dovolj-s tva . - Kako se os jecas , Karen? On je moj iuv i jekce to os ta t i !Zaculi su se koraci na vrat ima i one su seobje okrenu le u torn smjeru. Karen je osjet i lalaku vr toglavicu. Njegove g otovo t irkizne ociproma trale su je s i ronijom.Vivian se prva sabrala.- Reivele! Jes i l i se sada v ra t io? Upravosam se sprema la krenuti, ali nadam se da e'emose vidjeti?- Naravno. Idem te isprat i t i . - Karen kojaje nepomicno s ta ja la , j edva d aje pog ledao .Reivel se vrat io s t reskom zalupivsi vrat ima. Zaus tav io se nedaleko od n je , g ledajucije prodo rno i ona je poce la drhtat i nesvjesnokoraknuv s i unazad . Ka d je on to p r imi je t io ,usne su mu se stegle.- Sto te je tako uzn em ir i lo , Karen? Viviandolazak ili moj povratak? Smiri se, mozda onaima o no sto t i zel is , al i , is to i t i imas on o stoona zel i , i to na kakav nacin! - dodao je on sgorc inom.Kao sto je Vivian rekla, njegova ozlojede-nost sto je upa o u zamku bra ka bez ljubavi bi-vala je sve veca, s uzasom i bolom pr imijet ila je Karen.- Oprost i - prosaputala je ona.O n j e n e r v o zn i m k o r ak o m k r en u o p r em aprozoru i zat im joj suho rekao.- Veceras izlazim i ne znam kad cu se vrati-ti . Nemoj me cekat i .- Kamo. . . kamo ides?- Idem u vozn ju moto rom , v jero ja tno do

- Ako ... ako odluc is ostati, spremit cu ti nsto za vece ru - ocajnick i ga je zeljela zadrz au kuci .

- Bolje da ne ostanem , jer se bojim da bimo oboje posl i je mogli zazali t i . . . kao jednoprije.Karen ga je razum jela. Im ao je u vidu onprvu noc kad su vodil i l jubav.Nijem o ga je prom atrala dok je izlaz io.

Deseto poglavljeKad je ostala sa ma , srucila se u fotel jRaz d i r a la je sumn ja da se o t i sao sas ta t iVivian.Kasno nocu leza la je zamis l ja juc i Reivlovo prek rasn o t i jelo koje je tol iko voljelazel jela kako lezi bezivotno na nekoj s t i jeniocajnicki se borila protiv tih zastrasujuc'ih ska . Odahnula je s ogromnim o laksan jem kaje cula kako se otvaraju ulazna vrata.Opet se pretvara la da spava , i opet je b ir azoc arana s to je cak n i je n i do takao kad legao .Uju t ro je b i la h ladna i suzdrzana u oph

denju s nj im, a i njegov p ogled je bio leden- I zg ledas uzasno - bezobzi rno je on p rmi je t io . - Ne spava s . . . Pre tvara la s i se kaoone noci p r i je mog od laska . Jes i l i r ek la svom doktoru?- Savr seno dobro sam spavala dok s i bodsu tan .- Sto ti u torn slucaju smeta da zaspis ks a m j a t u ?- Pretpostavljam da je to s trah.- Kao sto vidis , nis ta mi se ni je dogo dilo- Na srecu.Reivel se grubo nasm ijao, al i mu je poglei dalje ostao hladan. Ka ren je skrenu la pog lepitajuc'i se gdje je nestala ona njegova vatrna strast? Drzeci i dalje oboren pogled, ona je nes igurn im g lasom up i ta la - Kada . . . kaces opet morati otputovati?- Moras se pomir i t i s cinjenicom da cu otati ovdje barem tjedan dana, ako te to zanim- odgovo r io je uz kisel i osmijeh.- Ne.. . nisam to misl i la. . . - pocela je onali nije imala snage da zavrsi recenicu i on g lasno nasmi jao .- Znam odlicno sto s i misl i la.Zatim je ustao iz kreveta i izasao iz sobeMa lo kasnije je s is la i Karen i pocela sprmati dorucak. Sutjeli su neko vrijeme, a zatije Reivel pr imijet io .- C M mi se da uzivas u kuhanju.- Veoma. Mis l im daje to u naso j ob i tenas l jedna osob ina . Moj a majka je od l ickuhar ica .- Jesi l i javi la svojim roditel j ima za beb- Nisam jos . Po svoj prilici sam velika kkav ica . . . znam da im nece b i t i d rago s obzrom na nj ihova shvacanja. Ali ti ne razumijt o . Ti se n ikad n is i us t rucavao da nekopovrijedis, nisi se obazirao n a ljude koji su ojet l j ivi j i od tebe sam oga. Radije cu bi t i kukvica nego da l judima nanosim bol .- Ti me zaista mrzis , Karen.- D a .- Steta - rekao je on sum ornim tonom . -braku smo , a i dijete je n a putu. I ja se kajem

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

13/16

mi se da se nijedno od nas ne t r a d i- t iho je rekla K aren.je mn ogo teze nego sto sam oc e k i -dakle da pocnemo?

n i s mo u s tanju normalno komu-da pokusam o. Na primjer, rec i mi

si se bavila protekli t jedan?sam

s Noel. Vjerojatno si prim-

iz redakcije. I Vivian sinoc.sam ga j e dnom

se tebe ne t i ce! M a da , a ko to vec in-ti . Zazeljela sam se cutio je dobar , l jubazan, tko se baremne zel im da se

na ga pre z r ivo pog le da , ne shvac'ajuc'imu Bernard to l iko smeta , a l i je pre t -

da je to mora imat i neke veze sAko zel is da norma lno ra z gova ra mo ,arda , je r ti s e j e dnos -

kad seim e . Da li zelis caj ili kavu- lice mu je opet postalo bezizrazaj-

i da za vikend od emo u viken dicu?

- opet je s ta la i nijesu r i jec bi le tako

bih te odmaho uvjeriti u suprotno - njegove oci su si-od bijesa. ali glas mu je os ta o l e de n ,

je z v u c a o p r i j e t e c e . - Nikada ti moje- dodao je zes t in-i si drugu salicu kave.

sto mi je bilo mrsko . Namjernose pon iz im, t r a z e c i od tebe da...

Ili si to . mozda. zaboravio?Ti si svoj im l icemjernim p onasan jem

da se ponasam surovo. Zel io sam te im e n e zeljela i...- ogorce no ga je pre kinula. - To je

se nas dvoje ne s lazemo. Zel ja bezza men e je nes to nezdrav o, nes to sto

i zbog toga sam ti se poku-si se ti svojski trudiotome ne uspijem. Mrzim i prezirem samu

dat eb e !zbog ceg a si to ucinila?tocno . Bila sam tada slomljena,

a vjerojatzbog roditelja. - Nije se usudila priznatisu s nekom gorc inom gledal i jedno

ne ma po moc i? - upi tao je bez iz-- Sve na upuc'uje na nas i z ne na dn i

b ra k i raz log zas to je sklopl jen. L i jepo smosami sebi postavili zamku, zar ne?Ona se okrenula uzasnuta saznanjem da jesituacija bezizlazna. Oboje su se nasli u zamci.Rjesenja nije bilo.* * *

Sljedecih nekoliko dana situacija u kuci seni je n imalo promijeni la . Napetos t medu nji-ma ni je popus ta la . Razgovara l i su to l iko ko-l iko je b i lo neophod no potrebno.Ka re n se os jeca la to l iko nesre tnom da jecak izgubila svaki interes za posao. Bila je ras-

trzanajzmedu zelje za Reivelom i nekim stra-hom. Zudje la je za njegovim milovanjem, alise istovremeno bojala i osjecaja ponizenja kojece je s igu rno svladat i je r vodi l jubav s cov-jekom koji je ne voli.Medu tim, najvise je pogadalo sto je R eivelnije posvecivao ni najmanje paznje. Nijednomza tin nekoliko dana nije joj po kazao da m u jestalo do nje. Bio je odsutan svake veceri, cestocak ne dajuci bilo kakva objasnjenja kamo ide.I sada, seste noci nakon svog povratka s puta,opet je izasao, ma da su imali jedn og g osta naveceri. Bio je to jedan Reivelov kolega iz redakcije, ali cim ga je ispratio, Reivel se sprem ioi otisao, mada je bilo vec pola dvanae st.Le z a la je u mra ku ra z d i ra na s umnjom il jubomorom kad se iznenada zacuo neki sumiz prizemlja . Zat im je opet nas ta la t i s ina iKaren je osjetila kak o je pod ilazi jeza. Nako nnekoliko trenutaka opet se zacuo neki tresak;kao da se nesto razbilo. Ona je lezala otvore-nih ociju, bojeci se pomaknuti.Bi la je po tpuno s a ma u kuc i . Obuz e o jeneki panicni strah, a tada se sjetila da se morasrniriti . jer bi to mo glo biti op asno i za d ijete.I gdje je sad Reivel? Kako je moze samo takoposlije vecere ostaviti samu? Pa i on je o dgo-voran za to sto ona ceka dijete, bez obzira dali ga zeli ili ne.Za c u lo se neko blago grebanje i Ka re n instrah se povecao. Po lako je ustala i bosonogaprisla vratima spavac'e sobe, trudec'i se da nenapravi ni najmanji sum. Bilo je strasno bitisa m u m r a k u , ali se boja la upal i t i svje t lo iprivuci paznju onoga tko je dolje. Okrenula jekljuc u bravi i pres t ras i la se od tog z vuka .Panicno je razmisljala sto da ucini.Da potrazi Reivela? Ali gdje? Odlucila jenazvati redakciju, mada nije vjerovala da cega ondje naci. A mozda ga ipak neopravdanooptuzuje i mozda je za is ta tamo nekim pos-lom. P olako je prisla telefonu koji je bio s njegove s t rane kreveta na noc nom orma r i c u i

okre nu la broj . Glas nekog s luzbenika rekaojo j je da nije tu, ali ako je nes to hi tno, mozedati njegov kucni broj . Karen je naSJa tol ikos na ge da se gorko nasmijes i . Sluzbenik jeocito mislio da je ona jed na od onih djevoja-ka . . . Oh? Sto da radi? Gdje da ga sada trazi?Je li s Vivian? Ali gdje su oni? Sas ta ju li sekod nje u kuci? Mozda Bernard nije kod kucei oni koriste to sto je odsutan ?Drh ta v im p rs t ima ok re nu la je bro j Ber-nardove kuce . Bi la je potpuno nepripremlje-na kad je cula Be rnardo v glas. Bila je uvjere-na da on nije kod kuce.- Bernard? Ovdje j e . . . Ka re n . Je li Reivel

kod vas? Ne znam gdje j e , a zeljela bih da sevrati i...

- Karen, nemoj se bojati , odmah cu doci -brzo je rekao on. - S a m o da se dogovor im snasom domacicom da ostane s Justinom, postoVivian nije kod k u c e . Ti li m e d u v r e m e n upokusaj opet nazvati redakciju. Ako mislis dasu lopovi ili provalnic i , zovi pol ic i ju . Skupijos m alo hrabros ti i izdrz i dok ne dod em.- Do. . . dobro.- Ne dopusti da te uhvati panika. Mozda sizaboravila zatvoriti prozor pa vjetar pravi svutu buku.Medutim, zvuci koji su se povremeno culibih su tako razliciti da je bilo tesko povjerovati

da je to do vje t ra . Karen je legla i s koro doglave navukla pokrivac . Tada se sjetila jedneBernardove recenice . Vivian ni je b i la kodk u ce . A i Reivel je negdje izasao. Jasno joj jebilo da su bili zajedno . Su ze su joj p otekle nizl i ce , iako je pokusavala uvjer i t i sebe da inReivel nije vrijedan.Ali n i je uspje la suzbi t i jeca je . Bi la jeuplasena, povrijedena i nesretna.Jedanaesto poglavlje

Karen je navukla ogrtac i otrcala otvoritivrata.- O, Bernard, tako mi je d rago sto si dosao.- Sada vise nemas razloga za strah - umirioju je on, ulazeci u pred soblje. Ali kad je vidionjez ino bl i jedo i go tovo i z ob l i c e no lice odstraha, zabrinuo se. - Jadnice , sad c e m o vid-jeti s to te tako uplasilo. Uvjeren sam da cem onaci neko razum no objasnjenje. Jesi li uspjelapronaci Reivela? Zaboga, sto se to cuje?Iz dnevne sobe zacuo se tresak, a zatim neko grebanje. Karen je stegnula sake. Prepla-seno je g ledala u Bernarda . Medut im , nakonnekol iko t renutaka pocela je shvacat i s to jeuzrok takvim sumovima.- O, B e r n a r d , m i s l i m da sam i s p a l a p r a v a

g lupa c a . Poz va la sam te kao s u m a n u t a dadodes usred noci...- Sto je to? - Bernard je is to izgledao upla-

seno. - Taj me zvuk podsjeca na... Da ne drzitemozda paunove u kuci?

- Mislim da znam sto je to . Macka. Sasvimsam zaboravi la na nju. R e ive l je pos l jednj iizisao iz dnevne sobe i vjerojatno ju je ondjeostavio zaboravivsi zatvoriti vrata.- Smiri se, Karen. Hajde, idemo je pronaci.Kad su usli i upalili svjetlo, vidjeli su neredu s ob i . M a c ka se up la s e no s kup i l a pokra jstolcica, a kad je ug ledala K aren, pojurila je knjoj.Bernard pride bifeu i ul i je v iski u dvi jecase . Jednu je pruz io Karen. - M oz da t e ovomalo umiri. Kao sto vidis , nije nista strasno.skloni. Na primjer, jed nom kad je Justina bilabeba , Vivian ju je zab oravila u vrtu i sjetila setek kasno na vecer.On je odvede do fotelje i s jedne nasuprotnje. Pomilovao je macku i poceo zbijati salete je malo um irio Kare n.- Bernard, vec je kasno i molim te oprostim i sto sam te uz ne mi r i l a . Ne zel im te visezadrzavat i , a vjeroja tno i t vo ja doma c ic a nemoze tako dugo biti pokraj Justine.

- I m a s pravo, t r e b a o bih k r e n u t i . S r e o samVivian kad sam dolazio i rekao joj zbog cegaidem k t e b i , ali pos to j e ona rekla da ce po-

1 3

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

14/16

izici, pretpostavljam da veceras Justinaeti svoju majku.sreo Vivian, razmisljala je pa-a to je znacilo da se i Reivelni zavrsila misao, kad se

da joj je R eivel zabranio da vida Bernar-je okrenula broj Bernardovih, a to bida je

osti dobrom B ernardu govoriti ozene, jer je i bez toga vec imaoi problema.Sto radis ovdje, Bernard? - Reivel je staovratima.ala sam Bernardu i poz-dode... Bilo me strah... i...

- njegov ostar glas Karen pogodi po-ozem. V idjela je kako s preziromi blijedo lice.cas zacuje se zvono na ulaznim vratima. -- Reivel se polakoi pode ih otvoriti.za njim u hodnik u zelji da mu

a tko je usao, skamenila se.dragi, nadam se da moj muz jos nijese nai on a se glasno nas-- Moram priznati da sam bila radoznala ili ikako pomoci.

Ovo ce,' cini se, biti zanimljiva vecer - iro-- Izvoli, udi u dnevnui ugodan razgovor.- tiho rece Karen i krene premaje V ivian pozudan pogledu Reivela i osjetila kako j e pro-mucnina. O tisla je u kupaonicu i zagledalasvoj lik. Izgledala je uzasno. Umila seli povratila barem malose pogled zaustavio na bosimi ona osjeti da joj je hladno. Poput aubula je kuc'ne papuce, i zatim odsut-ub krev eta.K a d j e z a c u l a k o r a k e , jedv a je im ala snageje usao. Usao je Reivel, sutljiv i- Jesu li otisli? - zamuca ona, iako je znala- Nisu. Cekaju dolje u dnevnoj sobi da impridruzi domac'ica.- Reivel...- Hajdemo, moja draga vjerna zenice.- Reivel, ne mogu...- Koga se bojis? Vivian ili mene? - upitaouhvativsi je za ruku.Karen je bila prisiljena ustati, i tad je onan prekrivac . Zatim ju je bi -- Ngms guee! U mom krevetu, dok nosis- Ne, Reivel, ne, nismo... - ocajno je pocela

- Bernarda sam zvala zato sto sam bilaokusala sam te pronac'i...- Izmisli neku uvjerljiviju laz!Ili je to,si njemu rekla da bi ga na-da dode? Pretpostavljam da sada,

on vise nije imao

- Zar ne mozemo... u redu. Sic'i cu dolje, a0 ovom cemo razgovarati nakon sto oni odu...Mol imte !Krenula je prema stubama svjesna njegov-ih koraka iza sebe. O krenula se prema njemu iuzasnu la kad je vidjela izraz nekog divljeg bi-jesa. N ikad ga jos nije vidjela u takvom stanju.- Zasto su ti oci bile uplakane? - njegov jeglas bio gotovo neprepozn atljiv. - Jesi li gasuzama pokusala uvjeriti kako im as brutalnog1 bezosjecajnog supruga? Tek sada ces shvatitida se ranije nisi imala n a sto pozaliti.

Karen pom isli da ce je udariti i zato se na-glo pomakne. Medutim, u torn naglom pok re-tu izgubi ravnotezu i pocne padati niz stube.Zacudo , nije izgub ila svijest, i sto je jos cu d-nije, nije osjetila ni bol. Lezala je u mraku doksu neki glasovi lebdjeli nad njom.- Karen! - bio je to R eivel ciji je dah osjetilana lieu. - Zaboga, zovite Hitnu!Cula je B ernardove k orake kako se udal-javaju, a zatim umilni Vivian glas.- Reivel, moram ti reci nesto vrlo vazno.Karen je htjela protestirati. O n nije smiosada obrac'ati paznju na Vivian. Ali, tad osjetibol i strahovitu hladnocu negdje unutra. Tahladnoc'a bio je materinski instinkt koji joj jegovorio sto se, zapravo, dogodilo i ona u ag-oniji krikne.- Neee! - oko nje je isti trenutak zavladaomrak i tisina.

* * *U bolnici su joj rekli da ima prilicno sree'e.Povrede koje je zadobila prilikom pada nisubile ozbiljne. Laksi potres mozga, iscasenjedesne sake i masnice po cijelom tijelu bile suposljedice pada. I, naravno, izgubila je dijete.Bila je sama u bolesnickoj sobi koja je bilaprepuna cvijeca. Bile su tu prekrasne raze odMary, buketi raznobojnih karanflla od Allanai Nata,bu ket njeznoljubicastih perunika od

Noel. Cak je i domac'ica, p o s l a l a j e d a n l i j e pbuket bijelihrazinihpupoljaka. Jedino nije do-bila cvijece od Floydovih i svoga muza.Bez obzira na zivost i toplinu koje je cvijece un osilo u sobu u kojoj je bila, Karen jeosjecala strahovitu prazninu. Cinilo joj se dasu joj sva cula otupjela. Bezizrazajno je sati-ma gledala u strop. Nista nije mislila ni osjecala, kao da je neki obrambeni m ehanizam ko-cio kako bi skupila snagu da se suoci s bolom.Pokusala je biti ljubazna s doktorima imedicinskim sestrama, koji su je obilazili, cakse pokusala i nasmijesiti covjeku koji joj jeuvecer do lazio u posjet, iako ni on njoj nijeuputio ni najmanji osmijeh.On cak nije razgovarao s njom. Nijednomnije sjeo. Jedino bi ponekad stao pokraj kreveta i promatrao je s gorcinom i bijesom. U kute-vima usana pojavile su se ostre bore i cijelo jelice djelovalo kao da je isklesano od granita,ali ona ga se vise nije bojala. lstina je bila d ajo j je on muz i da ga je voljela, ali vise je bilashrvana bolom i tugom zbog nenadoknadivog

gubitka.Karen mu je bila zahvalna sto ne prica, jerjoj se cinilo da ce jo j se bol vratiti cim pro-govori. Ipak, svaki put kad bi on dosao, pita-la se ne shvacajuci zbog c ega se on sada ljutina nju? Sada je mog ao biti Slobodan posto nije

I tada, napokon, tree'e veceri iznenada rece- Receno m i je da si odbila razgovarati spsihologom.- Nisam odb ila. Rekla sam da nisam spremna... mislila sam da nije obvez an... - Zapravoona je cak na neki nacin i zeljela da potrajeovo stanje obamrlosti i blazene neosjetljivosti- Ne, nisu ti potrebne njihove usluge, zatosto gubitak djeteta za tebe i nije nikakav gubitak! - prolomio se njegov gnjevan glas. - Tsi to isplanirala! Pogrijesio sam kad sam mislio da si zvala Bernarda da vodite ljubav... To

sto si ucinila, gore je od bilo kakve nevjereTo je ubo jstvo. Ti si ubila moje d ijete. Tad smi rekla istinu, rekavsi mi da si ga zvala jer sse bojala... Bojala si se posljedica koje bi tmogao donijeti namjeran pobacaj!- Reivel! Nije istina! Kako mozes bittakav...- Jedino si pogrijesila Sto si vjerovala Bernardu - nastavio je on.- On je sreo zenu i rekao joj o tvojoj jezivonamjeri, a ona je osjecala obvezu da menobavijesti o tome kad si se bacila niz stube.- Slucajno sam pala - branila se. - Mislilsam da ces me udariti i...- Jesam li te ikad udario?Bespomoc'no je gledala, i osim mrznje njegovim ocima, nista drago nije mogla primijetiti. A li, slutila je da iza svega sto se vidmora da se krije strahovita bol.- Nisam znala da ti zelis dijete - tuznimglasomje rekla.- P a zasto sam se onda ozenio tobom? A nzelim svoje dijete! Zar mislis da sam takneprirodan?Karen je o sjecala kako se beznade sve vispojacava. Sto vrijedi da ga uvjerava u suprono kad joj n ikad nece vjerovati, a vjerovat csamo Vivian. Sad, posto vise razlog njihovbraka nije postojao, oni ce se razvesti... Karebespomocno okrene lice na drugu stranO s j c c a j u c i k a k t u g a i h v l i i a i a a t a j u u u j u j ,ljela je biti sama. Njegovo prisustvo ju je gotovo fizicki boljelo.

- O dlazi - prosaptala je . - Molim te !Nastane kratka tisina prije nego o sjeti njgov prodoran pogled na sebi. Zatim zacunjegov mukli glas.- Idem. Doktori su dopustili da primas pjete, ali nemoj ocekivati da vidis Bernard

Rekao sam mu da ne dolazi. U suprotnom, jamcim za svoje postupke.Cim je otisao, iz dubine njezinog b ica plomili su se glasno i nezadrzivo jecanje. Plkala je ne samo zbog sebe, vec i zbog Reivesto je i on htio njihovo dijete, a ona to nznala. A sada vise nece imati drugu prilikNadu, radost, mogucu srecu, sve je to uspjunistiti Vivian. Nista joj nije ostalo .- Nista! - glasno jejec ala.Kad je posliie stisla med i c i n skp c p o tKaren je gotovo zap ala u histeriju od bolocaja, a temperatura joj je naglo skocila. Dbila je sedative, i kad se sutra probudila, bje u nekom letargicnom stanju. Jedino je bsvjesna nijemog ocaja u sebi i nistavila osebe.To poslijepodne posjetila ju je Mary i uznula se njezinim stanjem.

7/27/2019 Kirk Darley - Nala je sreu

15/16

Ti si mlada zena , imat ce te joS

ti ne m o z eako si s a ma ne zelis pomoc'i , ako se

oje s a mo duboko uda hnu la . N i j e

je R e ive l bionjoj.Dvanaesto poglavlje

je Mary ot is la , Karen se z a mis l i l a

da je i on zelio dijete is to toliko koona, s tezalo joj je s rce . Njemu je sadanjoj . M us ka rc i po -n e mogu plakat i . Kad bi ga samojoj treba vjerovati.. .ala u njegovim ocim a kad je

si sinoc nakon moga

jos patis?sam osoblje da ti sutra daju ot-prekosutra putujem u Bejrut

je re ka o be z iz ra z a jn im tonom . -sam tvojoj majci i rekao da ces

vrijeme jer ti je lijecmkU svakom s luca ju , neces

n e oporave . Za im e svijeta, Karen! Zarinsi se bacila dolje? Hi si bila toliko

da se oslobodis mog djeteta da si zapaugroziti svoj zivot?se

i u m o r n o m da bi sada bezop-

iz bolnicej e . Zel is li nesto posebno ponijeti?N e . s a m o macku. Putujes u Bejrut?

Da. T o l i k o sam p r i j e p r o v eo vremena usa svoj im kolegama da mogu re c i dato pos tao drugi d o m . I m a m cak i una-stan u jedno j cetvrti .

se steglo srce. Jednom je cula kakog a m e da a sa spasfia mjes ta u

p o s l u n a go n i zelja za smrcu. Kad je pri-da su, mozda, ljudi imali pravo . Njemu,

do zivota. Ali zasto?bi li ga dijete, kad bi se rodilo, sprijecilo

uzdahnu la i obori la pogled.u stanju da ga spasi, kako jene vrijedi ni o cemu razmis-

Njihov brak. bez obzira kak av je bio, de-je dos p io do kra ja . Reive l ce jeje na farmu daleko od sebe , i to ce

nju uciniti .su se gotovo bez rijeci. Njeni rodi-bra t i snaha primil i su ih s rdano i bez

mnogo znat ize l jn ih pi tanja . Diskrec i ja usvakom pogledu bila je dio njihovih karaktera.I Reive l je b io prem a nj ima ugod an i pris to-j a n na Karenino iznenadenje , je r n i je oceki-vala da ce se moci suzdrzati od svog njoj do-bro pozria tog c inizma. Za tih nekol iko sa t ikoje je p r o v e o na farmi , uspio je da se sviophode prema njemu s iskrenim postovanjem.Kad je krenuo, Karen je pos la za njim doautomo bila da ga isprati , vjerojatno zbog tog a

st o ga vise nikada nece vidje t i , pomis l i la jegorko u sebi. On nije obracao paznju na njenonespretno zahvaljivanje vec se zaus tavio po-kra j vra ta automobi la i zagledao se u ne pre -glednu pustinju tek ponegdje prosaranu niskimali zilavim raslinjem.- CM mi se da sam prvo trebao vidjeti tvo-ju pustinju - najzad je rekao. - Tad bih z na osto mogu ocekivati od t eb e . Ti si utjelovljen-je svih njenih osobina, tajanstvenosti, suro vo-sti, zelje da ubije sve sto nikn e u njoj... kao stosi ubila nase dijete...- N i s a m - pokus a la se ona posljednji putobraniti , ali dalje jednostavno vise nije stigla

nastaviti . Njegove ruke su je silovito p rivuk-le i svojim usnama pokrio je njene. To nije biooprostajni poljub ac. Karen ga je shvatila kaokaznu. O n je za t im naglo pus t io i usao u au-tomobi l ubrzano disuc i .Drh tavim ruka ma ona je dodirnula svojeusne koje su je jos pek le. Nijem o je stajala ig le da la dok se on udal javao. Us la je u kuc ugotovo nikoga ne primjecujuc'i, a kad je otvo,-rila vrata svoje sob e, primijetila je da joj sesuze slivaju niz obraze. N oc je provela u m orii ocajanju. Nek ada je vjerov aia da je ljubav li-j e pa i sveto osjecanje, ali nazad se uvjerila damoze bi t i sasvim suprotna od toga i da c ov-jeku m oze pruz i t i bol i patnju.Dani na farmi su polako prolazili . Zivot upustinji nije izlijecio njene rane, ali ih je ublazio.Istina o zivotu u pustinji polako je dopirala donjene svijesti. Bez obzira koliko su teske, ih cakgotovo nem oguce okolnosti za normalan zivot,ovdje se rijetko Sto predavalo bez borbe . Upustinji zivot je uvijek iznova pobjed ivao.Karen je shvat i la da ce mora t i nas tavi t i usvojoj rez ign iranos t i i neos tvarenoj l jubavi .Nau cila je zivjeti s bol om i ceznjom za svojimvoljenim muzem . O buducnosti nije razmisljala,n i je pravi la n ikakve p lanove ni t i je donos i laneke odluke. U pustinji je to besmisleno. Trebaznati zivjeti s onim sto ti se pruza.Samo ponekad bi se sjetila redakcije i kaokroz maglu je nazirala dvojbu da li da nastaviraditi na jedno m m jestu, ih da potrazi novi po-sao . Ali je i tu je odlu ku ostavljala za k asnije.Kao sto ce kasnije rijesiti i pitanje razvoda.Jedino nikada ni je pomis l ja la da ce seReivel vratiti po nju.Kad se jedn om vraca la iz uobica jene set-nj e i ug le da la ga kako s i laz i sa te rase ipriblizava joj se, zastala je blijeda i kao da jeugledala prividenje. Nije m ogla vjerovati svojim o cima. Ucin ilo joj se da se izraz njegovihociju promijenio, da je nestalo mrzn je i prezi-ra i da se umjesto toga pojavilo neSto novo, ali

sto, nije mogla odrediti .- Pa, Karen, jesi li s p re mna za povra tak uSVijet? Allan zeli da ides u Zambiju radi fo-tografija nekih rudnika. Bi li se mogla spaki-rati , pa da krenemo odm ah pos l ije rucka?

- D a - mehanicki je odgovorila jos sokirananjegovim dolaskom. - Nisam.. . n isam oceki-vala da ces doci po mene.- Pa, nis i se mogla sama vra t i t i kad ti jeauto kod kuce - zagonetno je odgovorio .Karen se zbunjeno pakirala, ne shvacajucijo s u potpunosti nastalu situaciju. Sto se t icefotografija, znala je da je Allan nap ravio prav iizbor, poslavsi nju da snima radnike jer j e , be zlaskanja, u redakciji zaista bila najbolja u toj

domeni. Ali nekako nejasno osjecala je da tonije jedni razlog Reivelova dolaska.Na putu za Capetown razmisljala je sto jeos im pos la ceka u gra du . Ka ko ce se rijesitifo rma lnos t i oko razvoda ni je je m n o g o in-teresiralo, ali gdje ce za to vrijeme stanov