koraci (1)

KoraciLIST UČENIKA GIMNAZIJE „SLobodAN ŠKErovIć”, broJ 41, 18. fEbrUAr 2016.

IMPRESUM

REDAKCIJAIsidora Vlaović, III a

Andrea Mićanović, III gSanja Crvenica, III lIvana Daković, IV h

Jovana Šćepanović, III aJelena Šaković, II i

Nikola Tomanović, II a Ivan Ivanović, III c

Jelena Paunović II a

KOORDINATORKE U RADUGordana Vučinić, prof.Biljana Vučurović, prof.

FOTOGRAFIJEDanilo Prnjat, III h

(naslovna, impresum i srednje strane)

i ostali

PRIPREMANovinarska sekcija

Gimnazije „Slobodan Škerović“, Podgorica(uz veliku pomoć informacija sa zvaničnog sajta i

FB profila Gimnazije koji uređuje pedagoškinja

Vanja Rakočević)

IZDAVAČGimnazija „Slobodan Škerović“, Podgorica

ZA IZDAVAČAZoja Bojanić-Lalović

DIZAJN I PRIPREMA ZA ŠTAMPUZlatko Ljumić, Click Print

ŠTAMPAGrafo Group

TIRAŽ1000

BROJXLI

Zvanična internet stranica Škole:www.gimnazijapg.com

Facebook stranica:www.facebook.com/JU-Gimnazija-Slobodan-Škerović

SADRŽAJ:

Uvodna riječ 4 Najbolji učenici 4Znanje je moć 5Prepoznat kvalitet znanja naših učenika 6Prva žena na čelu Gimnazije 8Siguran u uspjeh 10Podrška učenika od neprocjenjive važnosti 12Zahvalnica generaciji maturanata 1995. 13Snaga naše škole 14Gimnazija u regionalnom projektu za podršku inkluzivnom obrazovanju 15Posjeta delegacije obrazovnih instituicija iz bih 15Inicijatori promjena 16Podigni glas, zaustavi mržnju 17Petica iz humanosti 18Argumentovano najbolji 20Uspjeh Sanje Crvenice na međunarodnom takmičenju 21Debatom do kompromisa 22Pravimo lidere 23Tragična stranica istorije XX vijeka 23Crnogorsko-njemačko prijateljstvo 24Podgorički gimnazijalci ponovo u ulozi domaćina 25Pod svijetlima minhenske pozornice 26Škole - partneri u budućnosti 27PASCh stipendisti ponovo u Njemačkoj 28Njemačka, okom gimnazijalke 29Crnogorke poznate po inatu, kreativnosti i humoru 30Preko Sofije do brisela 30Ovogodišnji izazovi apliciranja 31Moje ostrvsko iskustvo 32holandija – zemlja sloboda 34ATAK nam daje „Otčepljenje” – zbirku radova polaznika 35Gimnazijalci i pisci 36Impresije s jedne poetske večeri 36Gdje riječi ne vrijede, muzika progovara 37Ozloglašeni zvuk 37Zlatne medalje za fudbalere i tenisere 38Dostojno predstavili Gimnaziju 38Treći u svijetu 39biciklistička sekcija 40Prikaz vještih ruku i beskrajne mašte gimnazijalaca 41biološka sekcija 42Matematika nije bauk 42Lavirint 42Uspješni i na polju informatike 43Filozofska razmjena 43Više od očekivanog 44Dva koncepta 45Festivalska groznica 46Šta čitati? 47The Force Awakens: put kroz generacije 48“Art” konačno došao u KIC 49Sumrak idola 50

4 Februar 2016 K o r a c i

Ne listaj me brzo. Pažljivo sam pisan i stvoren sam za takvo čitanje. Mnogo sam više od papira koji držiš u rukama. Zovem se „Koraci“ i prostrano sam platno koje upija stope podgoričkih gimnazijalaca. Često sam i ruka koja, tapšući po ramenu, gura naprijed, vrlo sam pronicljiv, a znam biti i put. Istovremeno sam i okno grandioznog dvorca koji pripada onima koje ćeš upoznati na mojim stranicama. Možeš me iskoristiti za iskazivanje sopstvenih ideja, potragu za novim izazovima ili prosto ubijanje vremena. U potpunosti ti pripadam. A i ti si, moj čitaoče, bez tebe ne bih ni postojao. A postojim već dugo, kao kruna svake školske godine, kao specifičan sažetak burnog života između kamenih zidova. Ovog februara izlazim po 41. put.

U mene se slivaju uspjesi pojedinaca i školskih klubova, utisci sa raznih razmjena i iskustva naših učenika koji su korisnici vrijednih stipendija, savremena umjetnost i današnje društvo u očima njegovih mladih članova, ilustra-cije, tekstovi i fotografije koji dozvoljavaju suvom papiru da upije dio života gimnazijalaca. Poruka sam budućim, uspomena bivšim a djelo sadašnjih učenika, a postojim samo iz jednog razloga – da tvoj pogled usmjerim visoko iznad granice mogućeg. Ivana Daković, IV h

“A” SMJENA

I RAZREDI a Bulatović Luka, Slavić Vuk, Hrapović Selma i Lazarević IvonaI c Šukurica Majda, Ljutica MilenaI e Jarović Ilma, Ljaljević KanaI g Raičević IvanI i Laković Irena / Popivoda LanaI k Dobričanin Milica / Jovović Maša

II RAZREDII a Čelebić NađaII c Nikčević NinaII e Slavuljica AleksandarII g Dubak Mia, Sekulić SofijaII i Planinić Danilo / Šaranović TamaraII k Petrović Anika

III RAZREDIII a Vlaović IsidoraIII c Nikolić ĐorđeIII e Marojević NađaIII g Radević Marija, Mićanović Andrea, Vušanović MarijaIII i Petričević DaniloIII k Dedić Janko, Terzić Miloš

IV RAZREDIV a Stanić Dejana, Šćepanović IsidoraIV c Damjanović Maša, Vlahović KristinaIV e Vujisić MajaIV g Drpljanin Alen, Jauković VeraIV i Bulatović Itana, Janković MilicaIV k Kuzmanović Maja

NAJBOLJI UČENIcIna kraju II klasifikacioniog perioda

“B” SMJENA

I RAZRED I b Đurašković StevanI d Sošić Milica i Radović ItanaI f Radović FilipI h Petrović LaraI j Mirković LukaI l Đurović Jelena

II RAZREDII b Dragaš JanaII d Jovetić MiaII f Ašanin LazarII h Đukić MilicaII j Janković Aleksa / Aletić AnđelaII l Karanfilović Dimitrije / Šarić Sara

III RAZREDIII b Jeknić AnaIII d Mraković NikolinaIII f Maraš JovanaIII h Gazdić AnđelaIII j Femić Katarina, Krivokapić AndreaIII l Crvenica Sanja, Milić Aleksandra

IV RAZREDIV b Dragić Krstajić, Vuksanović MarkoIV d Brakočević Ksenija, Stankulova Aleksandra Jelovac MilicaIV f Rujović DijanaIV h Blagojević NinaIV j Bovan JovanaIV l Marković Vladana

Uvodna riječ

5Februar 2016K o r a c i

Školska i državna takmičenja

ZNANJE JE MOĆ Ni vrijeme ni sila ljudska ne mogu oteti znanje i vrline, a da baš to posjeduju, podgorički gimnazijalci su još jednom

pokazali na školskom takmičenju održanom 12.12. 2015. godine. Kao i prethodnih godina učenici su imali priliku da se, u skladu sa svojim interesovanjima i afinitetima, oprobaju u svojim omiljenim oblastima, a oni najuspješniji, obezbijedili su prolazak na državno takmičenje sa osvojenih 75 bodova ili više. Na državnim takmičenjima, koja će se održati u februaru 2016. godine, predstaviće nas 53 učenika.

Matematika:1. Ognjen Đuković II – 80 bodova (mentorka Snežana Delić)2. Stanić Dejana IV – 80 bodova (mentorka Nada Strunjaš)3. Jovan Đurić II - 79 bodova (mentor Božo Baković)4. Milica Đukić II – 78 bodova (mentor Božo Baković)5. Lazar Lukić II - 77 bodova (mentor Božidar Popović)6. Majda Šukurica I – 76 bodova (mentorka Marija Mićović)

Programiranje:1. Lazar Gazdić I – 79 bodova (mentorka Ana Miranović)2. Balša Janjušević III – 78 bodova (mentor Božo Baković)3. Vuk Stajkić IV – 78 bodova (mentor Božo Baković)4. Teodora Benić I – 75 bodova (mentorka Ana Miranović)5. Luka Krsmanović III – 75 bodova (mentorka Ana Miranović)

Biologija:1. Aleksa Ćuković IV – 86 bodova (mentorka Koviljka Bandović)2. Jelena Belojević IV – 78 bodova (mentorka Sanja Ognjanović)3. Ksenija Zečević IV – 77 bodova (mentorka Koviljka Bandović)

Geografija:1. Anja Dragutinović II – 80 bodova (mentorka Biljana Stanišić)2. Lazar Miranović II – 79 bodova (mentorka Biljana Stanišić)3. Ivana Kalezić II – 79 bodova (mentorka Biljana Stanišić)

Istorija:1. Sanja Crvenica III – 86 bodova (mentorka Vesna Kovačević)2. Danilo Pajović IV – 85 bodova (mentor Predrag Ražnatović)3. Gavrilo Sekulić III - 79 bodova (mentorka Biljana Stanišić)4. Uroš Veličković III – 77 bodova (mentorka Biljana Stanišić)5. Danilo Berilaža III – 75 bodova (mentorka Vesna Kovačević)6. Milena Rajković IV – 75 bodova (mentor Predrag Ražnatović)

Engleski jezik:1. Bojan Pejović II – 95 bodova (mentorka Vesna Burzan)2. Jelena Đurović I – 87 bodova (mentorka Tanja Lučić)3. Janko Dedić III – 86 bodova (mentorka Gordana Burić)

Italijanski jezik:1. Martina Ljuljđuraj I – 90 bodova (mentorka Mirjana Kadić)2. Iva Rolović III – 80 bodova (mentorka Ivana Vujović)3. Vladana Marković IV – 80 bodova (mentorka Milica Usančević)

Francuski jezik:1. Anđela Radonjić III – 88 bodova (mentorka Ljubica Krstonijević)2. Bojana Kljajević IV – 86 bodova (mentorka Ljubica Krstonijević)3. Itana Bulatović III – 83 boda (mentorka Magdalena Popović)

Ruski jezik:1. Milica Jelovac IV – 90 bodova (mentorka Katarina Rovčanin)2. Nataša Klikovac III – 80 bodova (mentorka Katarina Rovčanin)3. Ivana Tasić I – 75 bodova (mentorka Biljana Đurišić)

Njemački jezik:1. Andrea Mićanović III – 90 bodova (mentorka Gordana Tmušić-Radulović)

2. Luka Nakić I – 83 boda (mentorka Gordana Tmušić-Radulović)3. Maša Jovović I – 76 bodova (mentorka Gordana Tmušić-Radulović)

Hemija:1. Nina Blagojević IV – 93 boda (mentorka Svetlana Varagić)2. Andrea Vujisić IV – 86 bodova (mentorka Svetlana Varagić)3. Danilo Petričević III – 75 bodova (mentorka Ranka Jelić)4. Ana Jeknić III – 75 bodova (mentorka Svetlana Varagić)

Fizika:1. Jasna Zeković III – 95 bodova (mentor Vladimir Popović)2. Dragić Krstajić IV – 90 bodova (mentor Vladimir Popović)3. Stevan Đurašković I – 90 bodova (mentorka Ranka Šestović)4. Marko Vuksanović IV – 80 bodova (mentor Vladimir Popović)5. Marko Brnović II – 76 bodova (mentorka Ranka Šestović)6. Anđela Gazdić III – 75 bodova (mentor Vladimir Popović)7. Aleksandra Milić III – 75 bodova (mentorka Mirjana Blaće)8. Tadija Radusinović III - 75 bodova (mentorka Mirjana Blaće)

Na prošlogodišnjim takmičenjima, održanim 28. februara i 1. marta 2015. godine na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, učenici naše škole ostvarili su zapažene rezultate.Druga mjesta ( prve nagrade) osvojili su: Andrija Rašović (mentor Vladimir Popović) iz fizike i Aleksa Ćuković (mentorka Koviljka Bandović) iz biologije. Prvi na takmičenju iz programiranja bio je Dejan Todorović (mentorka Ana Miranović), a iz filozofije prvo mjesto pripalo je Filipu Vukoviću,dok je treće mjesto pripalo Žaklini Nježić (mentorka Jasminka Milošević). Iz francuskog jezika Filip Mišurović (mentorka Ljubica Krstonijević) se, takođe, izborio za prvo mjesto kao i Iva Tuponja na takmičenju iz njemačkog jezika (mentorka Gordana Tmušić-Radulović). Ognjen Đuković (mentorka Snežana Delić) osvojio je treće mjesto (druga nagrada) iz mate-matike a na takmičenju iz engleskog jezika Milica Vidaković (mentorka Vesna Burzan) osvojila je, takođe, treće mjesto..

Hvala prošlogodišnjim predstavnicima što su nas ponovo učinili ponosnim, a ovogodišnjim želimo mnogo sreće i uspjeha! Isidora Vlaović, III a


Protekla školska godina bila je za mnoge podgoričke gimnazijalce više nego uspješna. Kako pokazuju rezultati sa brojnih i raznovrsnih takmičenja, oni su još jednom predstavili našu školu u najboljem izdanju.

MEĐUNARODNI KUP MATEMATIČARA

Na trećem Kupu Matematičke gimnazije, održanom u Beogradu u periodu 22-27. juna 2015. godine, učestvovali su učenici Andrija Rašović, Jasna Zeković, Ivana Stijepović i Vuk Radović u pratnji profesora informatike Božidara Bakovića.

Nakon 30 godina pauze, ove godine se Kup Mate-matičke gimnazije održao po treći put u Srbiji i na njemu su učestvovale ekipe iz 11 evropskih zemalja. Jedan od glavnih ciljeva takmičenja je podsticanje razvoja matematike, ali i saradnja talentovanih učenika sa učenicima iz drugih zemalja.

Naši učenici su i ove godine ostvarili zavidne rezultate: Jasna Zeković – bronzana medalja iz matematike i bronzana medalja iz fizike, Andrija Rašović – bronzana medalja iz ma-tematike, srebrna iz fizike i bronzana medalja iz informatike i Stijepović Ivana – bronzana medalja iz fizike.

USPJEH UČENIKA NA OLIMPIJADI ZNANJA 2015.

Na takmičenju učenika osnovnih i srednjih škola Crne Gore iz matematike, fizike, biologije, hemije i programiranja, u organizaciji Prirodno-matematičkog fakulteta i Društva matematičara i fizičara Crne Gore, održanom 25. aprila 2015. godine, naši učenici postigli su sljedeće rezultate: Fizika za I razred srednje škole - Marko Brnović (II nagrada), men-torka Ranka Šestović; Fizika za II razred srednje škole - Anđela Gazdić i Andrija Rašović ( I nagrada), mentor Vladimir Popović; Hemija za II razred srednje škole - Ana Jeknić (I nagrada), men-torka Svetlana Varagić; Programiranje srednja škola - Dejan Todorović i Miodrag Račić (I nagrada), mentorka Ana Miranović; Matematika za I razred srednje škole - Lazar Lukić i Ognjen Đuković ( I nagrada), mentorka Snežana Delić.

NAGRADA ZA LITERARNI RAD

Maturantkinja Irina Lakić osvojila je treće mjesto za literarni rad na temu „Ja u svijetu tehnologija” na konkursu Ministarstva za informaciono društvo i telekomunikacije u kategoriji srednjih škola. Podršku Irini pružila je prof. Sanja Marjanović.

Dana 23. aprila 2015. godine, u hotelu Ramada, obi-lježen je Međunarodni dan djevojčica u ICT-u i uručene su nagrade pobjednicama konkursa. Skupu se obratitio prof. dr Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade i ministar za infor-maciono društvo i telekomunikacije koji je i uručio nagrade pobjednicama konkursa.

Glavni cilj ove inicijative je da se mladim ženama približe informacione i komunikacione tehnologije, da im se predstave mogućnosti za zapošljavanje u ovoj oblasti, kao i da se devojke podstaknu na razmišljanje o karijeri u sektoru informacionih i komunikacionih tehnologija.

Na literarnom konkursu koji je objavio SUBNOR i an-tifašisti Crne Gore povodom Dana pobjede nad fašizmom, pristiglo je 160 radova (72 iz osnovnih i 82 iz srednjih škola).

Stručni žiri u sastavu Radoje Novović, profesor, Zuv-dija Hodžić, akademik i Dragan Mitov Đurović, odlučili su da dodijele specijalne nagrade - povelje Aleksandri Ilić, I c i Aniki Petrović, I k, mentorka prof. Biljana Vučurović.

Svečano uručivanje nagrada upriličeno je u četvrtak, 18. juna 2015. godine u multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović” u Podgorici.

Katarina Knežević, učenica IV g, osvojila je nagradu na literarnom konkursu „Poetski susreti gimnazijalaca“ u organi-zaciji Gimnazije „Panto Mališić“ iz Berana.

Učenica Maria Brković, I a, mentorka prof. Ljubinka Jovićević-Đurović osvojila je I nagradu na konkursu za kratku priču koji su raspisali NVO „Djeca prije svega“ i ChildPact u okviru projekta „Glas mladih“ (Young With a Voice). Junaci kratke priče trebalo je da budu djeca i mladi koji su na razli-čite načine isključeni iz života zajednice, u neravnopravnom položaju su u odnosu na svoje vršnjake, nalaze se na margi-nama društva, izloženi su siromaštvu, diskriminaciji, nasilju, nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, uskraćena su za zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Jedan od uslova konkursa bio je i taj da priča bude istinita.

TAKMIČENJE IZ LATINSKOG JEZIKA

Učenici Nina Blagojević i Mitar Šimun, uz podršku Milice Usančević, profesorice italijanskog jezika, učestvovali su na takmičenju iz latinskog jezika pod nazivom CERTAMEN OVIDIANUM SULMONENSE XVI. Takmičenje je održano u Sulmoni, Italija, rodnom mjestu Ovidija, u periodu 16-19. aprila 2015. godine. Tom prilikom, Nina Blagojević osvojila je nagradu za prevod Ovidijevih stihova na naš jezik.

TAKMIČENJE IZ FILOZOFIJE

Treće nacionalno takmičenje iz filozofije održano je u Podgorici, 14. III 2015. u prostorijama Škole za srednje i više stručno obrazovanje „Sergije Stanić“. Organizator takmičenja je Udruženje profesora filozofije, uz podršku Ministarstva prosvjete, a pod pokroviteljstvom DOO Domen.me.

Takmičenja, nagrade, priznanja i stipendije

PrEPOZNAt kvALItEt ZNANJA NAšIh UČENIkA


Takmičenju je pristupilo je 15 učenika iz pet škola: Gimnazija „Niko Rolović“, Bar, Gimnazija „Petar I Petrović Njegoš“, Danilovgrad, Srednja mješovita škola „Ivan Goran Kovačić“, Herceg Novi, Srednja mješovita škola „17. septem-bar“, Žabljak i Gimnazija „Slobodan Škerović“, Podgorica.

Takmičenje se sastojalo od pisanja filozofskog eseja na engleskom jeziku, koje je eliminatornog karaktera, i usmenog dijela, kojem su pristupili autori četiri najuspješnija eseja.

Naši učenici su postigli izvanredne rezultate: prvo mjesto - Filip Vuković i treće mjesto - Žaklina Nježić.

USPJEH NA TAKMIČENJU IZ SOCIOLOGIJE

U organizaciji Filozofskog fakulteta iz Nikšića, Društva sociologa Crne Gore i Instituta za sociologiju i psihologiju, 4. aprila 2015. godine održano je Prvo takmičenje iz soci-ologije na Filozofskom fakultetu.

Nakon kvalifikacione faze (esej) i takmičarskog dijela (test opšteg znanja iz sociologije i usmeni ispit, odnosno odbrana rada), naši učenici su postigli sljedeće rezultate: 4. mjesto - Matija Stojanović (mentorka Milosava Mrdak, prof. ), 5. mjesto - Aleksandra Gačević ( Mentor Ivan Đukić, prof. ), 9. mjesto - Mirjana Kojić ( mentorka Nataša Mićović, prof. ) i 10. mjesto - Zorana Tošić ( mentor Ivan Đukić, prof. ).

PETI SAJAM MLADIH PRONALAZAČA

Peti po redu Sajam mladih pronalazača, održan je 18. maja, u TC Delta City u organizaciji Fondacije „Mladi Pronalazači Crne Gore“, Centra za stručno obrazovanje, Ministarstva nauke i Ministarstva prosvjete i pokrovitelj-stvom Crnogorske komercijalne banke.

Na ovogodišnjem 5. Sajmu mladih pronalazača Crne Gore u takmičarskom dijelu sa svojim inovativnim rješenji-ma predstavilo se 18 timova, među kojima i 3 tima iz naše Škole pod rukovodstvom prof. Milene Pajović.

Balša Janjušević osvojio je nagradu za najbolje tržiš-no orijentisano inovativno rješenje – Outmeni. Outmeni je mobilna aplikacija koja korisniku omogućava pristup meniju nekog restorana ili kafića bez ulaska u isti jednostavnim skeniranjem QR koda. Outmeni takođe omogućava kori-sniku da od kuće napravi rezervaciju ili porudžbinu na brz način. Ovu zanimljivu ideju, kako Balša opisuje dobio je nakon kraćeg brainstorminga. Kasnije, za samu realizaciju ideje bilo mu je potrebno mjesec dana rada. Zahvaljujući razvijenim programerskim vještinama to mu nije teško palo i na kraju je trud urodio plodom, što mu je bio dodatni podstrek da nastavi da se bavi programiranjem, jer kako kaže, zahvaljujući njemu, svoju kreativnost može da ispolji na moderan način putem kojim njegove ideje mogu biti dostupne svima. A upravo to je i bio cilj ovog projekta - da motiviše mlade ljude koji se bave naukom, da realizuju svoje ideje, rješenja i inovacije, kako bi sjutra dali dodatni impuls na putu razvoja.

PLAKETA ZA UČEŠĆE NA IZLOŽBI LIDICE 2014

Prilikom posjete Školi, ambasador Češke Republike u Podgorici, gospodin Petr Šmejkal, uručio je plaketu učeniku Danilu Prnjatu III h za učešće na 42. Međunarodnoj dječjoj izložbi lijepe umjetnosti LIDICE 2014 - Porodična zemljoradnja

ili naša bašta i polje (mentorka Maša Jovović, prof. likovne umjetnosti).

DOBITNICI HMC STIPENDIJE

NVO London Bridge u saradnji sa Headmasters ̀& He-admistresses ̀Conference – HMC (Velika Britanija) dodijelio je stipendije našim učenicima za dalje školovanje u Velikoj Britaniji. Dobitnice stipendija su Teodora Gordijan II i, Sara Glomazić II e, Jelena Laban II d, Marija Marinović II g, Mia Medojević II g i Staša Šćepanović II a.

UWC STIPENDIJA

Selekciona komisija, cijeneći postignuti uspjeh i dostignuća tokom osnovne škole i dosadašnjeg srednjoš-kolskog obrazovanja, kao i nakon obavljenog intervjua sa kandidatima, odlučila je da jednu od četiri stipendije UWC (United World College) za školsku 2015/2016. i 2016/2017. godinu dodijeli Andriji Rašoviću, učeniku II razreda Gimnazije “Slobodan Škerović”.

Kao dobitnik UWC stipendije, Andrija će tokom dvogodišnjeg školovanja na koledžu UWC Maastricht , Holandija, usavršiti znanje engleskog jezika na kojem će pratiti nastavu i usvojiti znanja i vještine koje će usmjeriti njegovu buduću karijeru. Nakon završetka dvogodišnjeg obrazovanje steći će, širom svijeta poznatu i priznatu, diplomu Međunarodnog bakaloreata (International Baccaloreat Diploma).

RAZMJENE

Profesorice Jasminka Milošević i Ana Vukosavović sa 16 učenika, članova Filozofske sekcije, učestvovali su u pro-gramu razmjene učenika Zrenjaninske gimnazije i Gimnazije „Slobodan Škerović“ u periodu od 1. do 6. marta 2015. godine. Program je pripremila Gimnazija u Zrenjaninu. Zrenjaninski gimnazijalci su, takođe, u pratnji svojih profesora posjetiti Crnu Goru i domaćini su im bili naši učenici tokom februara 2016. Uprava Škole učinila je sve da boravak gostiju u našoj sredini bude na nivou poznate crnogorske gostoprimljivosti.

Profesorica Ana Bojović i učenici Alen Drpljanin, Iva Tomašević i Petar Delić učestvovali su na svečanosti povo-dom dodjele sertifikata učenicima crnogorskih srednjih škola uključenih u Program razmjene znanja među srednjim školama u Jadranskoj regiji (KEPASS). Svečanost je organizo-vana od strane Zavoda za školstvo, 21. januara 2016. godine u hotelu „Queen of Montenegro“ u Bečićima. Svečanoj dodjeli sertifikata prisustvovali su učenici, nastavnici-tutori i članovi Projektnog tima KEPASS.

U programu razmjene učestvovala su tri učenika Gi-mnazije „Slobodan Škerović“ (Alen Drpljanin, Iva Tomašević i Petar Delić) od ukupno 15 učenika iz Crne Gore. Učenici su proveli tri mjeseca u školi „France Prešern“ u Trstu (IT).

Čestitke svim učenicima i mentorima i zahvalnost što doprinose uspješnosti i prepoznatljivosti naše škole!

Isidora Vlaović, III a


Današnje generacije gimnazijalaca Vas nisu upo-znale kao profesoricu. Da li biste nama mlađima predstavili Vašu poslovnu biografiju?

Sedamnaest godina bila sam profesor književnosti u Gimnaziji „Slobodan Škerović” i na taj period svoga profesi-onalnog razvoja sam posebno ponosna jer je velika čast biti profesor najboljim generacijama. U ljepoti rada sa gimnazi-jalcima uživala sam do posljednjeg održanog časa i svaki dan je bila neka nova spoznaja koja mi je i pomogla u nastavku mog daljeg rada na polju obrazovanja. I tada kao i sada rad sa njima vas oplemenjuje i motiviše da radite dalje na sebi jer oni traže uvijek više.

Mjesto direktora u OŠ „Štampar Makarije” je upozna-vanje života škole iz jednog drugačijeg ugla. Kao menadžer sam dobila priliku da koordiniram i usmjeravam aktivnosti zaposlenih kako bi se ispunili planirani ciljevi, a kao lider sam morala uticati na pozitivne emocije, svojim odnosom prema poslu.

Nakon škole bila sam direktorica Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva - Podgorica. Ova institucija je po mnogo čemu zanimljiva - jedina je izdavačka kuća koja se bavi izdava-njem udžbeničke literature u Crnoj Gori a po kvalitetu onoga što rade njeni urednici iznad je i nekih poznatih izdavačkih kuća u okruženju. Posebno je bogatstvo biti dio tima koji sa puno znanja, ljubavi i predanosti radi na udžbeničkoj literaturi i trudi se da našim učenicima obezbijedi najsavremeniji udžbenik.

Dakle, vratili ste se tamo gdje ste i započeli radni vijek – ovaj put kao direktorica. Kakav je Vaš odnos prema vršenju ove odgovorne funkcije i zadatku da Gimnaziji vratite „stari sjaj“?

Povratak u Gimnaziju, sada na mjesto direktorice, me obavezuje da dam sve od sebe da ova škola bude primjer inovativne i kvalitetne škole, jer to zaslužuju sa-dašnje generacije kao i one koje dolaze, ali to zaslužuju i svi oni koji su sticali znanje u ovoj elitnoj ustanovi. I sama sam bila đak Gimnazije, što je razlog više jer nosim jednu posebnu emociju prema ovoj školi.

Nekadašnji ugled ove institucije treba da posti-gnete, upravo, modernizacijom obrazovno-vas-pitnog procesa kao i fizičkih uslova za uspješan rad. Svi smo svjedoci pozitivnih promjena koje su vidljive već pri ulasku u dvorište Škole. Upoznajte naše čitaoce s onim što ste već uradili i što tek planirate da realizujete.

Moj prvi korak bio je da razvijem osjećaj povjerenja kako bih organizovala timove sa kojima bih dalje radila na ostvarenju svojih vizija. Stoga i u narednom periodu namjeravam da radim na sistemu odnosa kako bi se stvorili uslovi za rad i kako bi nastavnici i učenici izrazili svoje potencijale i tako stalno napredovali. Rukovodilac

Intervju sa gđom Zojom Bojanić-Lalović, direktoricom

PrvA žENA NA ČELU GIMNAZIJE


preuzima odgovornost za organizaciju rada, a svojim odnosom uvažavanja i povjerenja treba da pokaže put do kvalitetnih rezultata. Važno je kod uočavanja slabo-sti otkrivati uzroke i na njima raditi i vjerovati da se sve prepreke mogu savladati na putu do kvalitetne škole. U narednom periodu Gimnaziju vidim kao prostor u kome će se promovisati visoka obrazovna postignuća, gdje će se osigurati pomoć učenicima na svim poljima, gdje će se voditi računa o unapređenju rada svih nas koji kreiramo život Škole. Odnosi u svakoj školi treba da se temelje na povjerenju i uvažavanju i u tom pravcu ćemo razvijati duh i u našoj školi.

Dobra je ona škola u kojoj se stalno istražuje i u kojoj se primjenjuju raznovrsni oblici rada i koriste savremena nastavna sredstva, zato treba svakodnevno raditi na poboljšanju uslova u Školi, pa ću se u narednom periodu i time baviti. U svakom slučaju nastavićemo sa obezbjeđivanjem kvaliteta obrazovanja u njoj. Naravno, treba raditi i na stvaranju prijatnog ambijenta što znači da je planirano uređenje školske zgrade, ali i dvorišta.

Nameće se pitanje kako obezbjeđujete finan-sijska sredstva za velike i skupe radne akcije sprovedene u Školi, inventar, kao i za savremenu tehničku opremu.

Svima nam je stalo da se ne zanemari ovakva insti-tucija pa pored Ministarstva prosvjete Gimnaziji pomažu svi koji razumiju njen značaj. Sa posebnim emocijama Gimnaziji pomoć nude njeni bivši đaci, a najnovija ak-cija je akcija generacije koja je završila 1995. godine, za uređenje poznate svečane sale. Dakle, svi mi koji smo završili Gimnaziju, svako na svoj način, dajemo svoj do-prinos da podržimo one koji su buduća intelektualna snaga Crne Gore.

Vašim dolaskom su se, očigledno, ujedinili svi prijatelji podgoričke gimnazije. Šta Vas ponajviše motiviše i daje Vam radni elan da opravdate uka-zano povjerenje u ovom, nimalo lakom, poslu?

Činjenica da Gimnaziju upisuju naši najbolji đaci dovoljno govori o njenom značaju. Ne smijemo zabora-viti da ovakvi učenici traže jasno određene standarde i da se svi moramo angažovati da im stvorimo povoljan ambijent da bi iz škole izašli kao kritičke, autonomne i slobodne ličnosti. Snagu mi daje, baš, ta činjenica da se u ovoj školi izgrađuje budućnost naše zemlje. Osjećam da sve što uradim prate pametne oči naših đaka, a oni sve dobro prepoznaju. Ništa od toga ne bih uspjela da nema mojih dragih kolega sa kojima sam i počela u ovoj školi i koji imaju istu viziju ove važne ustanove.

Nas učenike naročito zanima na koji način plani-rate da uspostavite bolju saradnju sa učenicima?

Saradnja sa učenicima mi je važna i zahvaljujući Učeničkom parlamentu već sam se upoznala sa njihovim problemima i zahtjevima. Svakodnevno obavljam razgo-vore sa predstavnicima odjeljenja, ali i sa onima koji žele da mi se obrate.

Glas roditelja se, čini mi se, do sada slabo čuo. Hoćete li ih više uključivati u život Škole?

Roditelji svoja prava ostvaruju preko Savjeta ro-ditelja, a do sada sam već imala dva sastanka sa njima. Život jedne škole čine učenici, nastavnici, ali i roditelji koje smatram značajnim i najzainteresovanijim partnerima u ovom poslu.

Imate li namjeru da na neki način promijenite, tj. usavršite rad profesora, na primjer u načinima prenošenja znanja kroz neke radionice, video materijal, življu interakciju, u provjerama znanja kako bi učenici bili više motivisani za rad?

Savremena nastava podrazumijeva i osavremenja-vanje nastavnih sredstava i didaktičkih pomagala. Stoga će jedna od važnih aktivnosti i biti nabavka savremenih sredstava koja pomažu nastavnicima da unapređuju kvalitet nastave. Nekoliko učionica smo u toku zimskog raspusta već opremili pametnim tablama, projektorima i računarima.

Čuli smo, ali nedovoljno, o uvođenju specijlističkih odjeljenja filološke i matematičke orijentacije u sljedećoj školskoj godini. Možete li nam to po-tvrditi?

Strategijom razvoja opšteg obrazovanja planirano je uvođenje specijalističkih odjeljenja matematičke i filo-loške gimnazije. Nadamo se da će već školske 2016/2017. započeti sa radom ovako organizovana Škola.

Vi ste prva žena koja obavlja funkciju direktora ove škole od njenog nastanka. Da li vas ta či-njenica naročito obavezuje i čini li Vas naročito ponosnom?

Žena poslije 17 direktora samo je još jedna potvrda da naše društvo vjeruje ženama liderima, da i žene mogu dati značajan doprinos u radu ovakve ustanove. Naravno da me ova činjenica ispunjava ponosom, ali i obavezuje da ispunim očekivanja svih onih koji su mi ga ukazali.

Jovana Šćepanović, III a


Kada mi kažemo posao, Vi kažete…

Ja kažem inspiracija. Mada bi to za mene mogao biti i izazov i zadovoljstvo.

Kojim ste se poslovima bavili prije ove funkcije i koje vještine su Vam najviše pomogle u novom poslu?

Diplomirao sam i magistrirao na Mašinskom fakultetu u Podgorici. Na početku profesionalne karijere radio sam u Kompaniji „Elastik“. Nakon toga sam desetak godina proveo u Kombinatu aluminijuma na različitim poslovima do upravnika održavanja Fabrike za proizvodnju glinice. Od 1997. godine radio sam, prvo kao nastavnik matematike u Gimnaziji na Cetinju, a nakon toga kao nastavnik mašinske grupe predmeta u Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ u Podgorici.

Nakon toga, uključen sam u brojne aktivnosti na pro-cesu reforme stručnog obrazovanja u Ministarstvu prosvjete Crne Gore, a potom sam bio i direktor Centra za stručno obrazovanje. U periodu od 2007. do 2015. godine radim kao savjetnik, a onda i rukovodilac Odjeljenja za evaluaciju u Centru za stručno obrazovanje.

Kratko sam bio u Zavodu za izdavanje udžbenika i nastavnih sredstava, a od decembra 2015. u Gimnaziji.

Vrijedan je, za moj sadašnji posao, rad u stručnim tijeli-ma koja su se bavila kreiranjem novog koncepta obrazovnog sistema u Crnoj Gori od 2000. godine.

Šta ste prvo pomislili kada ste ušli u našu školu?

Prvo što sam pomislio je da će ovo će biti pravi izazov za mene.

Šta Vam se najviše, a šta najmanje dopalo u dosa-dašnjem radu?

Ako mislimo na dosadašnji rad u Gimnaziji, kratko je vrijeme za ovakvo pitanje. Ipak, najviše mi se dopao potencijal koji ova škola ima, resursi kojima raspolaže. Prvih dana motivi-sale su me pozitivne reakcije učenika i nastavnika na aktivnosti koje je nova uprava promovisala. Učenici su prihvatali nove oblike komunikacije i poštovanje pravila.

Nijesu mi se dopali uslovi u kojima učenici treba da stiču znanja i ključne kompetencije koje bi im pružile mogućnost da budu nosioci razvoja Crne Gore i prosperiteta sebe i porodice.

Koji su Vaši planovi za unapređenje statusa i rada ove ustanove?

To je strategija intenzivnog razvoja, paralelnih aktivno-sti, profesionalnog i stručnog odnosa prema poslu i zadacima,

visok nivo odgovornosti, inicijativnost i timski rad. Želja mi je da uspostavimo standarde, visoke ali dostižne i da ih osvajamo prije plana. Da definišemo i usaglasimo procedure, ali i da ih poštujemo. Da budemo prepoznatljivi po znanju, posebnim odnosima, vizuelnom identitetu. Školu vidim, uskoro, kao ra-zvijenu informatičku zajednicu koja koristi dostupne resurse za razvoj znanja i vještina. Aktivno učešće u unapređivanju nastavnog procesa, inicijativa u nastavi, internet stranica koja se posjećuje i koja je tražena zbog zanimljivosti – sve su ciljevi kojima težimo.

Osim toga, planovi su usmjereni i na: promociju i podrš-ku inicijativa koje će unaprijediti učenje u učionici; stvaranje uslova i pružanje mogućnosti za razvoj istraživaštva u saradnji sa nastavnicima i partnerima; afirmaciju Škole u zajednici; uspostavljanje i vođenje održive mreže gimnazija; organizo-vanje istraživačkih kampova; English Speaking Day mjesečno; komunikacija sa nastavnicima na on-line platformi, stvaranje klime u kojoj učenici žele da su što duže u školi, Distance Le-arning radionice za razmjenu znanja i iskustava sa školama u Crnoj Gori i šire. Trudiću se da iniciram i podržim aktivnosti naših učenika i nastavnika koje bi druge škole željele da imaju.

Iz iskustva u dosadašnjem radu mogu da kažem da planovi razvoja treba da se oslone na strategije razvoja Mi-nistarstva prosvjete, ali i na mišljenja, želje i ideje učenika, nastavnika, roditelja. Volio bih da za četiri godine zajedničkog

G. Željko Raičević, pomoćnik direktorice

SIGUrAN U USPJEh


rada na uspostavljanju sistema koji funkcioniše na standardima i po procedurama, apliciramo i dobijemo sertifikat sistema upravljanja kvalitetom prema ISO 9001 i da na PISA testiranju naši učenici budu visoko iznad prosjeka OECD-a.

Da li ste razvili planove za njihovu realizaciju?

Razvojni plan Direktorice sadrži projekte i ideje u kojima je učenik u centru. Način rada, saradnički odnos i prevazilaženje prepreka su karakteristike tima kome pripadam i siguran sam u uspjeh.

Neka od pravila su ustanovljena i prije zimskog raspusta, da li ste zadovoljni time kako su ih đaci prihvatili?

Ovo pitanje je potvrda da se za mjesec dana rada osjeća nova klima. Dosta vremena provodim sa učenicima i veoma brzo sam uočio da se razumijemo. Ono što me posebno iznenadilo, neke male stvari, male promjene, koje podijelim ili u koje uputim par učenika, tako se brzo prošire da se onda i sam začudim kako je neko, sasvim prirodno i očekivano, pravilo prihvaćeno.

Jeste li sumirali dosadašnji rad Vaših kolega i koja nova pravila su stvorena za njih?

Suviše je rano je za sumiranje. Prisutan je visok nivo uvažavanja, poštovanja, saradnje i timskog rada. Lagano se uključuje sve više i više kolega u sve brojnije aktivnosti. Sve to, a i podrška koju dobijam neposredno, u pisanoj komunikaciji ili prosto informacije, obećavaju širok krug saradnika koji će obilježiti period u dugoj tradiciji Gimnazije.

Saradnja sa profesorima u svemu ovome je takođe jako bitan faktor. Imate li podršku sa te strane?

Saradnja sa profesorima je pretpostavka za uspješno ostvarivanje koncepta škole koji Direktorica definiše svojim planom razvoja. Iskusni nastavnici prepoznali su naše iskre-no zalaganje za razvoj. Prisustvo povjerenja u novu upravu mogu da potvrdim i kroz inicijative i obraćanja nastavnika za različite oblike unapređivanja uslova za organizaciju i realiza-ciju nastavnog procesa, koji su dobili podršku i realizovani u najkraćem roku. I učenici su, gotovo sam siguran, primijetili da je saradnički odnos Uprave i nastavnika veoma brzo doveo do pozitivne atmosfere, zadovoljstva i povjerenja.

Razmišljali ste o nekim mjerama za one koji ne poštuju donešena pravila?

Ako sam pitanje razumio, primjena mjera kao uvođenje sankcija nije karakteristika moga rada bila ni do sada. Uvijek računam na prvu liniju nosilaca razvoja, koji žele promjene na bolje, koji hoće da rade, da cijelog života uče i na one u početku sumnjičave, za koje trebe neko vrijeme da ih uvjerimo da put

koji krčimo vodi ne samo naprijed nego i u bolje. A ako se neko, mada ja do sada nijesam primijetio, i ne

uključi, siguran sam da će proces promjena i uspostavljana visokih standarda evropske savremen škole biti dovoljno jak da ga ne uspori.

Da li smatrate da je pored rada i discipline jedne ustanove, njen izgled bitan za postizanje dobrog statusa?

Što se tiče rada, tu dileme nema, ova Škola traži da svi pruže maksimum. Nastavnici će planiranjem i realizacijom nastave i vannastavnih aktivnosti podržati proces stvaranja sredine u kojoj se uspješno uči, a od učenika se očekuje da svojim angažovanjem i aktivnim učešćem u procesu doprinesu njegovom daljem razvoju.

Disciplinu doživljavam kao poštovanje procedura. Odgovor na ovo pitanje su i aktivnosti koje su realizo-

vane u protekla dva mjeseca. U skladu sa materijalnim mo-gućnostima Uprava je dala doprinos da izgled i uslovi budu bolji. Dok traje nastava, postoje i aspekti identiteta ustanove koji se mogu unaprijediti. Tu prije svega mislim na internet i facebook stranice škole, medijsku prezentaciju, inicijative na državnom nivou, učešće na međunarodnim događanjima i još mnogo toga.

Po Vašem mišljenu, koliko izgled Škole može uticati na učenike kao neki vid motivacije? Planirate li uvođenje nekih promjena što se toga tiče?

Izgled škole, prije svega, za mene su uslovi rada. Zato svaki detalj jeste i pretpostavka kvalitetnog i sigurnog boravka i učenja.

Promjene će se dešavati u skladu sa mogućnostima, a treba ih usmjeravati tako da učenici stiču znanja u savreme-nim uslovima, kao i u cilju uvođenja informacionih i komuni-kacionih tehnologija, kreiranja informacionog sistema koji će omogućiti brži protok znanja, unaprijeđenu komunikaciju nastavnika i učenika, unaprijeđene provjere znanja.

Za razvoj i promjene bitna je podrška u održavanju stanja i inicijativnost u idejama za unaprijeđivanje sistema. To je motivacija Upravi za dalji razvoj.

Promjenama će biti obuhvaćeni i različiti oblici an-gažovanja učenika, unaprijeđena ponuda vannastavnih aktivnosti koje su učenicima interesantne, saradnja sa ško-lama, međunarodna saradnja.

Za kraj razgovora, imate li već neku anegdotu koju biste mogli podijeliti sa nama?

Za sada još nemam anegdota iz života Škole. Možda sam taj segment do sada zapostavio, ali izvjesno, kada pro-cedure počnu da upravljaju procesima, tada ću imati i više vremena za spontana i neformalna druženja.

Milica Šćepanović, II g Lana Šahbaz, II g


Imale smo zadovoljstvo da postavljamo pitanja koordi-natorki nastave Biljani Đurišić, do juče našoj profesorici ruskog jezika. Saznali smo da od nje možemo očekivati bezuslovnu predanost u radu, ali i da joj nedostaje učionica...

Šta podrazumijevate pod pojmom organizovane škole?

Preduslov organizovane škole prvenstveno je njena otvorenost za svaki vid ideja, razmjenu mišljenja i saradnje. Dobra komunikacija mora postojati kako među profesorima, tako i među učenicima. Uključivanje učenika u donošenje od-luka podrazumijeva uvažavanje njihovih zahtjeva što doprinosi kvalitetnom funkcionisanju škole. Dakle, organizovana škola moguća je isključivo u uslovima međusobnog uvažavanja.

Svima poznato zatvaranje ulaznih vrata po početku časa Vaša je ideja. Kako je taj potez uticao na zapo-slene i učenike škole?

Moram priznati da duži niz godina učenicima tolerišemo kašnjenje na nastavu. To je svakako remetilo radnu atmosferu Škole te se neminovno moralo naći načina kako bi se ova pojava suzbila. Zatvaranje ulaznih vrata na početku časa ne bih nazvala svojom, već zajedničkom idejom s ciljem da se kašnjenje pojedinaca svede na minimum, smanje gužve i buka po školskim hodnicima te poštuje satnica početka i kraja časa.

Kojim idejama takođe namjeravate da unaprijedite dosadašnju organizaciju ove ustanove?

Ideja je mnogo. Vrijeme koje je pred nama pokazuje i pokazaće što sve planiramo za unapređivanje organizacije Gimnazije. Prioritet su nam prostorni uslovi. Svjedoci ste koliko je urađeno na tom planu tokom zimskog raspusta: renoviranje svečane sale, računarskih učionica, postavljanje projektora u osam učionica, krečenje, renoviranje toaleta, itd. Cilj nam je da, kroz kvalitetne prostorne uslove, stvorimo osnovu za dalji napredak organizacije Škole. Jedan od ciljeva je i podizanje kvaliteta nastave što ćemo započeti hospitovanjem unutar aktiva kako bi profesori bili u mogućnosti da prisustvuju času svog kolege i da razmijene iskustva i savjete, zajednički nađu najbolja rješenja za rad u učionici.

Da li ste zadovoljni promjenama koje svakodnevno svojim radom unosite u nastavu?

Više nego zadovoljna. Punu podršku mi pružaju kolege, profesori i učenici koji daju sve od sebe kako bi se te promjene kroz zajednički rad zaista osjetile.

Možete li da nam objasnite koja su vaša zaduženja? Da li učestvujete u formiranju rasporeda časova i smatrate li da svojim sugestijama možete doprini-jeti njegovom dobrom funkcionisanju?

Konkretno, moja zaduženje tiču se organizacije nasta-ve, formiranja ispitnih komisija, rada sa aktivima, i sl . Kreiranje rasporeda jeste izazov koji bih prihvatila ukoliko bude postojala mogućnost i potreba za tim.

Vi ste do sada bili profesor ove škole i kolega oni-ma kojima ste sada nadređeni. Mislite li da je to prednost ili mana Vašeg položaja?

Moje naimenovanje nipošto ne doživljavam kao na-dređenost bilo kome. Oni koji me dobro poznaju, znaju da sa širokim osmijehom, strpljenjem i uvažavanjem dočekujem, kako učenike, tako i profesore i roditelje što mislim da je pre-duslov za ovaj posao. Za mene je privilegija što sam se kao član kolektiva našla među odabranima koji će sa prvom ženom direktoricom, gospođom Zojom Bojanić-Lalović, otvoriti novu stranicu podgoričke gimnazije.

Koliko Vam je značajna podrška kolega i njihovi predlozi?

Intervju sa gđom Biljanom Đurišić, koordinatorkom nastave

POdrškA UČENIkA Od NEPrOcJENJIvE vAžNOStI


ZAhvALNIcA GENErAcIJI MAtUrANAtA 1995.

Podrška kolega mi je veoma bitna kao potvrda isprav-nosti moga rada. Prijedloge i savjete kolega trudim se, gotovo po pravilu, da slijedim.

Pored kolega, da li imate neki vid podrške od uče-nika?

Nakon mog odlaska iz učionice susreti sa njima bili su dirljivi, puni emocija. To su trenuci kada shvatate koliko vas zaista učenici cijene i poštuju kao profesora i čovjeka. Drago mi je što sam ostala u matičnoj školi i što ću i dalje raditi sa svojim bivšim učenicima.

Šta mislite o disciplini naših učenika ?

Mišljenja sam da disciplina u velikoj mjeri zavisi od nas profesora jer smo tu da ih zainteresujemo, podstaknemo na kreativan rad i ukoliko u tome uspijemo disciplina će, sigurno, biti na zavidnom nivou.

Možete li nam napraviti poređenje u radu Škole na početku svoje karijere i sada?

Od oktobra 1995. godine, kada sam počela kao profe-sor sa radom u Gimnaziji, pa do danas, promijenila su se četiri direktora. Svaki od njih imao je svoj koncept rada i organizacije pri čemu mogućnosti nisu uvijek mogle da prate i želje u reali-zaciji projekata. Ipak, Gimnazija je danas prostor u kome treba da se promovišu visoka obrazovna postignuća, te će stoga naš zadatak biti da stalno primjenjujemo raznovrsne oblike rada uz korišćenje savremenih nastavnih sredstava koja su nam sada u potpunosti dostupna.

Da li je razlika u ponašanju učenika, takođe, velika?

Da, period devedesetih ostao mi je u sjećanju kao vri-jeme kada su učenici zbog neopravdanih izostanaka, tuča i drugih incidenata u školi, lako gubili status redovnog učenika. Dešavalo se da smo na kraju nastavne godine redovno isključi-vali po desetak učenika što je uticalo na njihov ozbiljniji odnos prema školskim obavezama i školi uopšte. Nekako smo postali,

vremenom, osjetljiviji na njihove moguće kazne i svi smo se trudili da ih sačuvamo, a generacije su izgubile pravi osjećaj za odgovornost.

Koje su po Vašem mišljenju najbitnije promjene za kojima Škola ima potrebu?

Prvenstveno moramo raditi na sistemu odnosa profe-sor-učenik, učenik-profesor.

Da li Vam nedostaje učionica?

Da, još uvijek reagujem na zvuk školskog zvona kao na poziv za ulazak u volšebni svijet jezika i književnosti i rad sa talentovanim mladim ljudima.

Sigurne smo da ste, tokom svih ovih godina rada imale smiješnih i zanimljivih momenata. Zamolile bismo Vas da nam ispričate neki događaj koji Vam je posebno ostao u sjećanju.

Da, naravno! Najviše prepričavana anegdota je ona vezana za zeca i djeda. Bilo je to prije pet godina kada sam bila odjeljenski starješina u IV k. Kraj časa i uobičajena slika učenika pored katedre sa hiljadu pitanja i potpitanja. Ne-što dalje od mene stajao je Dragan strpljivo čekajući red da opravda svoj jučerašnji izostanak sa nastave. Učenici se bijahu već skoro razišli, kada mi on tihim glasom reče da je odsustvovao zbog smrti, kako sam shvatila po njegovim riječima, zeca. Nisam mu dopustila da ponovi rečenicu već sam požurila puna saosjećanja (iz razloga što sam i ja imala zeca) da mu postavim različita pitanja: ,,Šta mu se desilo? Čime si ga hranio?” Učenica je sve vrijeme bila pored mene pokušavajući da mi skrene pažnju, da me ispravi kako nije u pitanju zec, već djed. Tek pošto sam napravila pauzu, Dragan je uspio glasnije da mi saopšti: ,,Juče mi je umro đed, a ne zec.” Ne mogu vam opisati koliko sam se postidjela svog čula sluha. Ostala je anegdota koju su đaci i profesori rado prepričavali generacijama.

Mia Dubak i Sofija Sekulić, II g

Kolektiv Gimnazije duguje veliku zahvalnost generaciji maturanata 1995. povodom akcije koju su sproveli nakon obilježavanja 20-godišnjice mature.

Prenosimo vam status sa FB profila gđe Marijane Kadić-Bojanić:

„Generacijo – uspjeli smo! Svečana sala Gimnazije ‘Slobodan Škerović’ je u novom ruhu. U znak zahvalnosti na najljepše školske dane, znanje i velika prijateljstva koja smo u ovoj zgradi stekli za cijeli život - podarili smo našoj školi obnovljenu salu. Ne napuštamo Školu i idemo dalje sa direktoricom Zojom Bojanić-Lalović”.

Redakcija


Dan promocije obaveznih izbornih sadržaja u našoj gimnaziji održan je 19. decembra 2015. godine. Te radne subote u Školi je bilo veoma živo kao da je u pitanju bilo koji drugi radni dan. Program je započeo u 9 sati kada se direktorica Zoja Bojanić-Lalović u prepunoj svečanoj sali obratila učenicima i koordinatorima obaveznih izbornih sadržaja (školskih sekcija i klubova) i izrazila svoje zado-voljstvo zbog velikog broja prisutnih kao i njihove želje da pred svima predstave svoje mogućnosti i dostignuća u radu.

Najprije se prisutnima obratila učenica Sanja Cr-venica u ime redakcije školskog lista „Koraci“. Nakon prezentovanja aktivnosti Novinarske sekcije nastupila je Tamara Nikezić ispred redakcije školskog časopisa „Znak“ i predstavila ovaj zbornik najuspješnijih literarnih radova naših učenika. Aleksandar Kalezić je promovisao rad Li-terarne sekcije. O aktivnostima redakcije Zidnih novina „Prolazniče“, uključujući i „Male zidne novine“, govorile su Milica Damjanović i Lenka Mirković. S brojnim prošlo-godišnjim aktivnostima Debatnog kluba upoznala nas je Sanja Crvenica. Volonterski klub Gimnazije zastupale su Anđela Šarčević i Marija Globarović svjedočeći o mno-gobrojnim humanim akcijama naših učenika-volontera.

Dan promocije obaveznih izbornih sadržaja

SNAGA NAšE škOLE

Rad Sportskog društva „Gimnazijalac“ predsta-vila je, takođe, Sanja Crvenica. Ispred Biciklističko-pla-ninarske sekcije nastupio je prof. fizičkog vaspitanja Miroslav Radulović i prisutne upoznao sa preduzetim sportskim akcijama. U ime profesora i učenika okupljenih oko Biološke i ekološke sekcije govorila je prof. biologije Marija Kojić. Filozofska sekcija je publici predstavljena kroz obraćanje profesorice filozofije Jasminke Milošević i Ksenije Koske. S aktivnostima Matematičke sekcije upoznala nas je Ana Jeknić. O radu učenika uključenih u rad Psihološke sekcije govorila je Ana Ivanović. Školski hor i njihove aktivnosti prezentovala je Lara Dragović. Planove Đačkog parlamenta iznijela je predsjednica ovog đačkog tijela Andrea Mićanović. Preduzetnički

klub „Žica” je jedan od najmlađih klubova u Školi i o rukotvorinama njegovih članova govorila je Marija Bolje-vić. Ispred novog gimnazijskog Kluba retorike “Veljko Vlahović” nastupio je Danilo Banović. Program je vodila učenica Sanja Crvenica. Okupljeni su nakon prezentacija imali priliku da budu u ulozi posmatrača, ali i učesnika različitih aktivnosti koje su sekcije i klubovi pripremili za taj dan. Održane su panel diskusije, vođena je debata, realizovane brojne radionice, predavanja, okrugli sto, izvršena biciklistička smotra, a radoznali posjetioci su bili u prilici da prelistaju stare brojeve „Koraka” izložene na štandu u holu Škole.

Članovi Likovne sekcije crtali su sjedeći po stepe-nicama dok su se školskim prostorom širili pjesma hora i zvonki glasovi recitatora, koji su ovom posebnom danu u Školi dali i umjetničko obilježje.

Nikola Tomanović, IIa


U želji da inteziviramo proces usvajanja strateških planova i politika rada koje uključuju nastavne strategije za raznovrsniji spektar djece i njihovih porodica, naša škola je izrazila zainteresovanost za uključivanje u Mrežu inkluzivnih škola koja je formirana u okviru zajedničkog projekta Evropske unije i Savjeta Evrope za podršku inkluzivnom obrazovanju u Jugoistočnoj Evropi.

Naime, Regionalna podrška inkluzivnom obrazovanju je regionalni projekat za Jugoistočnu Evropu koji teži poboljšanju socijalne inkluzije i socijalne kohezije u regionu kroz promo-visanje inkluzivnog obrazovanja i obuke (2013-2015). Zajed-nički projekat doprinosi uvođenju inkluzivne prakse u škole i izgradnji partnerstva među školama. Kako bi se uspostavile inkluzivne škole, nastavnici moraju transformisati sopstveni način rada, odaljiti se od pukog sprovođenja nastavnog plana, a približiti se suštini nastavnog procesa. Istovremeno, moraju se odaljiti od izolacije u učionici, a približiti se saradnji sa drugim kolegama i porodicama. Stoga, umrežavanje i partnerstvo imaju centralnu ulogu u ovom projektu.

Nakon drugog javnog poziva školama za uključivanje u Mrežu inkluzivnih škola (jun, 2015), kao jedna od pet škola u Crnoj Gori, odabrana je Gimnazija „Slobodan Škerović“. U okviru ove projektne aktivnosti, održana je obuka Strateški plan za razvoj inkluzivne škole, kojoj su prisustvovale profe-sorice Gordana Vučinić, Mirjana Jovanović, Milica Usančević i pedagoškinja Vanja Rakočević. Pomenuta obuka održana je 2. i 3. oktobra 2015. godine u Kolašinu. Obuka je orga-nizovana kako bi se pomoglo školama da se fokusiraju na inkluzivne prakse i pomogao razvoj/poboljšanje njihovih vrijednosti, misija i vizija, kao i ciljeva i aktivnosti škola u oblasti inkluzivnog obrazovanja.

Nakon uspješno sprovedene obuke, prvi korak u re-alizaciji izrade Strateškog plana za razvoj inkluzivne škole bio je formiranje školskog Razvojnog tima. Tim za razvojno planiranje, formiran u oktobru 2015. godine, čine sljedeće predstavnice Škole: Vanja Rakočević, pedagoškinja, Gor-dana Vučinić, profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog,

U srijedu, 3. februara 2016. godine, Gimnaziju „Slobodan Škerović“ u Podgorici, posjetila je delegacija predstavnika obrazovnih institucija Bosne i Hercegovine. Jedan od čla-nova delegacije bio je i strani ekspert koji sa nacionalnom ekspertskom grupom priprema koncept uvođenja eksternog maturskog ispita u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Tom prilikom, direktorica Gimnazije, gospođa Zoja Bojanić-Lalović, predstavila je zakonske uslove za realiza-ciju maturskog ispita i aktivnosti koje se u školi realizuju na njegovom sprovođenju.

Nakon prezentacije, predstavnici delegacije su, kroz diskusiju, dobili odgovore i pojašnjenja na praktične aktivnosti vezane za pripremu učenika, prijavljivanje, izvođenje ispita, tajnost procesa i mogućnosti učenika za ostvarivanje prava na prigovore.

Preuzeto sa FB stranice Gimnazije Slobodan Škerović

Inkluzivna škola je škola u kojoj je svako dijete dobrodošlo, svaki roditelj uključen, a svaki nastavnik vrednovan.

rEGIONALNI PrOJEkAt POdrškE INkLUZIvNOM OBrAZOvANJU

POSJEtA dELEGAcIJE OBrAZOvNIh

INStItUIcIJA IZ Bih

hrvatskog jezika i književnosti, Mirjana Jovanović, profeso-rica psihologije, Milica Usančević, profesorica italijanskog jezika, Gordana Arsović, pedagoškinja, Marija Gošović, psihološkinja, Milena Pajović, profesorica psihologije i Jelena Lalović, profesorica sociologije. U toku oktobra i početkom novembra 2015. godine, ovaj tim se sastao više puta. Na osnovu praćenja i analize postojećeg Razvojnog plana škole, Godišnjeg plana škole, rezultata samoprocjene (60 učenika, 60 roditelja i 30 nastavnika), ali i analize snaga i slabosti naše škole, nastao je Strateški plan za razvoj inkluzivne škole za period 2015-2018. godine. Konsultovani su i predstavnici Zajednice učenika i Savjeta roditelja, a plan je predstavljen i na sjednici Nastavničkog vijeća.


Svako društvo čini skup pojedinaca, stoga svaki pojedi-nac ima ogroman uticaj na društvo. Svaki pojedinac ima moć da, ukoliko za to pronađe pravi način, obezbijedi prosperitet tom društvu. Važno da postane svjestan moći koju posjeduje i da nauči da je koristi u pravo vrijeme.

Škola postoji kako bi pomogla učenicima da izrastu u sposobne, zrele, kulturne i obrazovane ličnosti i pobrinula se za njihovu što svjetliju budućnost.Vaspitno-obrazovni sistem je tu zbog nas i moramo to imati u vidu kako bismo shvatili da sasvim prirodno snosimo veliki dio odgovornosti za prepre-ke na koje nailazimo tokom svog školovanja. Valja spoznati značaj sopstvenog aktivnog učešća u procesima donošenja odluka koje se tiču kreiranja naše školske zajednice, a onda i poboljšanja obrazovnog sistema sredine kojoj pripadamo.

Kada nismo zadovoljni uslovima koje nam pruža škola koju pohađamo, imamo običaj da punu odgovornost za to pripišemo onima koji njom upravljau, uvijek zaboravljajući da prethodno nismo bili voljni da iskažemo naše primjed-be, sugestije i želje, nesvjesni da najbolje razumijemo svoje potrebe. Zaboravljamo da se pored sastanaka Nastavničkog

Andrea Mićanović, učenica III razreda i koordinatorka Đačkog parlamenta, kao potpredsjednica Unije srednjoškolaca Crne Gore, učestovala je na prvom od četiri seminara u okviru projekta “Who does youth work”. Seminar je održan u Sarajevu (13-17. januar, 2016) u okviru projekta koji realizuju Schüler Helfen Leben (SHL), NVO Juventas, Asocijacija srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH), Unija srednjoškolaca Srbije (UNSS) i Omladinska novinska asocijacija u Bosni i Hercegovini (ONA u BiH).

Na seminaru su obrađivane teme o problemima i pre-prekama s kojima se predstavnici pomenutih organizacija i UNSCG-e susreću u svom radu, te o važnosti postojanja ovakvih i sličnih organizacija za društvo u cjelini. U okviru seminara, svi učesnici imali su priliku da posjete dvije nevla-dine organizacije u Sarajevu, Institut za razvoj mladih „KULT“ i NVO „Zašto ne“, kao i da se upoznaju s radom, ciljevima i vrijednostima koje one promovišu. Govorilo se i o nivou zastupljenosti omladinskog aktivizma kako kod nas, tako i u zemljama regiona i u Njemačkoj.

Đački parlament Gimnazije

INIcIJAtOrI PrOMJENAvijeća, u našoj školi godinama unazad održavaju i sastanci predstavnika - delegata svih odjeljenjskih zajednica.Upravo oni pružaju mogućnost udruživanja radi zastupanja interesa svih učenika u Školi, kao i direktnog vida učešća učenika u donošenju odluka koje se njih neposredno tiču.

Učenički parlament je zakonom zagarantovano repre-zentativno tijelo unutar škole koje osnivaju, biraju i čine sami učenici, a koje garantuje njihove osnovne slobode kroz uva-žavanje različitih stavova i promovisanje kulture demokratije.

Prva aktivnost koju su u školskoj 2015/16. godini rea-lizovali članovi Učeničkog parlamenta Gimnazije „Slobodan Škerović“ uz koordinaciju pedagoškinje Vanje Rakočević, bila je obilježavanje 17. novembra, Međunarodnog dana srednjoškolaca. Tom prilikom, u saradnji sa predstavnicima Parlamenta Gimnazije iz Tuzi, u školskoj biblioteci organi-zovan je tročasovni program. Na samom početku, učesnici programa, najbolji učenici I, II, III i IV razreda na I klasifikacio-nom periodu obje gimnazije, učestvovali su u panel diskusiji na temu „Učenički aktivizam - nekad i sad“. Panelisti prvog dijela diskusije bili su tadašnji direktor podgoričke gimnazije, gospodin Radiša Šćekić i direktor tuške gimnazije, gospodin Semir Ljaljević. U drugom dijelu, o učeničkom aktivizmu i njegovom društvenom značaju govorili su Kristina Dedić, proš-logodišnja maturantkinja i DarkoSavović, maturant naše škole, ali i koordinatorke UP-a obiju gimnazija, Andrea Mićanović i Andrijana Paljušević. Na ovaj način dobili smo potpunu sliku o tome kako i sa kojim ciljem je učenički aktivizam podstican i promovisan nekoliko decenija unazad, kao i u kojoj mjeri je bio zastupljen nekada u odnosu na danas.

U nastavku programa održana je prezentacija vanna-stavnih aktivnosti koje se realizuju u obje škole (Sanja Cr-venica i Andrijana Paljušević), i prezentovana online anketa „Srednjoškolci u akciji“ putem koje su učenici imali priliku da ukažu na probleme, iznesu sugestije i inovativne ideje u vezi sa pitanjima koja se tiču organizacije vannastavnih aktivnosti i zastupljenosti učeničkog aktivizma.Na samom kraju prikazan je kratki film koji su na temu govora mržnje snimili učenici podgoričke i tuške gimnazije.

U decembru, u okviru Dana promocije obaveznih izbornih sadržaja, predstavnici Učeničkog parlamenta organizovali su okrugli sto na temu „Važnost učešća učenika u procesu donošenja odluka“ kome je, zajedno sa svim zainteresovanim učenicima škole, prisustvovala i direktorica, gđa Zoja Bojanić-Lalović. Učenici su za vrijeme trajanja okruglog stola, aktivno postavljali pitanja i iznosili sugestije u vezi sa onim što bi se u školi moglo poboljšati/uraditi/promijeniti, a razumijevanje na koje su naišli kod direktorice ohrabrilo ih je i podstaklo da dublje razmisle o svojoj ulozi u društvu, ali i da shvate da biti gimnazijalac ne znači biti brojka od 1 do 1500, već biti jedinka sposobna i u poziciji da inicira željenu promjenu.

Andrea Mićanović, III g


Volonterski klub Gimnazije „Slobodan Škerović“ i u prethodnoj kalendarskoj godini, istrajao je u svojim nastojanjima da kroz aktivizam i volonterski rad učini ovaj svijet boljim i dostojnim čovjeka. Značajna aktivnost, koja u kontinuitetu traje od januara 2014. godine, je projekat za suzbijanje govora mržnje na internetu ,,No hate offline, no hate online”.

Svjesni da virtuelni svijet, pored velikog broja prednosti i olakšica, nosi mnoge opasnosti i mogućnosti zloupotrebe, a želeći da se ovaj problem ublaži ili, čak, prevaziđe, volonteri su pokrenuli projekat u uvjerenju da djeci i mladim ljudima treba prenijeti premisu da je online svijet javni prostor i da se principi i vrijednosti ljudskih prava i u njemu moraju poštovati jednako kao u realnom. Svakodnevno smo svjedoci teških riječi upućenih kroz virtuelni prostor na koje često ostanemo nijemi, ne shva-tajući koliku težinu nose i kakve, duboke i nesagledive posljedice mogu da ostave na mladog čovjeka.

Nakon uspješne realizacije projekta tokom 2014. godine, kojim su obuhvaćeni učenici, roditelji i nastav-nički kolektivi dvije gimnazije, u Podgorici i na Cetnju, i Srednja stručna škola „Ivan Uskoković“ u Podgorici, Vo-lonterski klub i NVU „Djeca Crne Gore“ su 2015. godine

Projekat Volonterskog kluba Gimnazije realizovan u šest srednjih škola Crne Gore

POdIGNI GLAS, ZAUStAvI MržNJU

partnerski nastavili realizaciju projekta. U drugoj godini implementacije, pod pokroviteljstvom Crnogorskog Te-lekoma i Uprave za mlade i sport, projekat je proširen na šest srednjih škola u Crnoj Gori (gimnazijama u Podgo-rici, Tuzima, Danilovgradu, Nikšiću, na Cetinju i Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ u Podgorici).

Zahvaljujući obukama za vršnjačke edukatore i nastavnike mentore, kreirana je mreža od 32 vršnjačka edukatora i 17 nastavnika koji su zajedno nastavili da sprovode komplementarne online i offline aktivnosti za suzbijanje govora mržnje na internetu i u stvarnom svi-jetu, a koje je projekat predvidio. Ukupno je održano 29 radionica u šest srednjih škola, od kojih devet u našoj gimnaziji.

Ideje koje ovaj projekat nosi i vrijednosti za koje se zalaže promovisali smo i putem javnih debata, nastupa u medijima, moderiranjem Facebook i Twitter naloga i izda-vanjem informativne brošure. Pored toga, organizovane su panel diskusije u pet gradova putem kojih su prisutni imali prilike da se upoznaju sa načinima na koje se mogu izboriti sa govorom mržnje, nadležnim institucijama koji-ma se treba obratiti kada ovakav vid nasilja prepoznaju, ali i čuti lična iskustva gostiju panela vezanih za ovaj, danas nažalost, široko rasprostranjen problem.

Završna aktivnost projekta, konferencija „Škola kao resurs u prevenciji i borbi protiv govora mržnje na inter-netu” održana na Univerzitetu Donja Gorica, okupila je učesnike u projektu, predstavnike institucija i NVO sektora, medije i sve zaintresovane strane koje žele da zajedničkim snagama radimo na stvaranju virtuelne zajednice u kojoj se poštuju principi i vrijednosti ljudskih prava.

U skladu sa motom našeg projekta poručujemo - Podigni glas, zaustavi mržnju! Mi sigurno nastavljamo da podižemo glas kako bi zaustavili mržnju jer se aktivnosti Projekta nastavljaju i u 2016. godini.

Nikola Tabaš, IV g


Volonterski klub Gimnazije „Slobodan Škerović“ u Podgorici formiran je školske 2006/07. godine, sa željom i ciljem da se u obrazovnoj instituciji, među učenicima i nastavnicima, promoviše i afirmiše volonterski rad kao organizovan način uključivanja mladih u određene vo-lonterske aktivnosti i stvaranje mogućnosti za njihovu realizaciju, uz prepoznavanje vrijednosti koje imaju za našu zajednicu.

U devetoj godini svog postojanja,Volonterski klub Gimnazije nastavlja da raste, trenutno brojeći 137 aktiv-nih članova. I vjerujte da nas nije bilo viška, s obzirom na obaveze koje smo uspješno realizovali tokom 2015. godine, zajedničkim radom i pod budnim okom naše drage koordinatorke i osnivačice Kluba Vanje Rakočević, pedagoškinje Gimnazije.

Još u januaru prošle godine uspostavljen je volon-terski servis u Američkom uglu u Podgorici. Tokom cijele godine volonteri su, nakon obuke, sprovodili radionice „HOP, SKIP, JUMP“ sa djecom uzrasta 5 - 10 godina i po-magali im u učenju engleskog jezika kroz pjesmu, igru, crtanje.

Tokom marta i aprila 2015. godine, svake subote u periodu od 10 do 11 sati, članovi Volonterskog kluba učestvovali su u akciji čišćenja Gorice koje organizuje Udruženje ljubitelja Gorice i prirode.

Kao i prethodnih, i prošle godine volonteri su se uključili u realizaciju akcije „Njihov osmijeh vrijedi više” - najvećoj omladinskoj humanitarnoj akciji koju od 2005. godine organizuje Savez studenata Ekonomskog fakulteta (SSEF).U aprilu 2015. godine, članovi Kluba prikupljali su novčana sredstava u holu škole za kupovinu odjeće, obuće i školskog pribora za štićenike Dječijeg doma „Mladost“ u Bijeloj. Tom prilikom, prikupljen je iznos od 500,00 eura. Volonteri Jana Dragaš i Ivan Bulatović, kao predstavnici Kluba, učestovali su u organizovanoj posjeti i manifestaciji upriličenoj u Bijeloj za štićenike Doma.

U maju smo podržali akciju NVO Centra za ženska prava koji je organizovao humanitarni bazar „NOISE IN FASHION“. Volonteri su prodavali proizvode kreativnih radionica koje su pohađale žene i mladi sa iskustvom nasilja u porodici.

Neposredno pred početak nove školske godine, avgusta 2015. godine, Volonterski klub je po peti put podržao realizaciju humanitarne akcije „Podijelimo, jer zajedno možemo više“ u organizaciji Udruženja „Rodi-telji“. Tokom cjelodnevne akcije u TC Delta City, volonteri su obavještavali građane o akciji, prikupljali i sortirali školski pribor, opremu za školu, ali i očuvanu garderobu i obuću za djecu iz socijalno ugroženih porodica koje se nalaze na spisku Udruženja. U toku akcije građani su donirali očuvanu odjeću i obuću i školski pribor za oko 100 porodica sa 300 djece.

Volonterski klub Gimnazije „Slobodan Škerović“

PEtIcA IZ hUMANOStI

Ukrase za novogodišnju jelku izloženu u TC- u Delta City izradili su naši učenici na časovima Umjetnosti i vizuelnih komunikacija


U oktobru 2015, čak, 80 volontera dalo je svoj doprinos u borbi protiv siromaštva tokom humanitarne akcije „Pružite nam ruku i pomozite“. Akciju su organizovali NVO „Banka hrane“ i TC Delta City u saradnji sa našim klubom povodom obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv siromaštva. Cilj akcije bio je prikupljanje osnovnih životnih namirnica i higi-jenskih sredstava za ljude koji, na žalost, ne mogu sebi da ih priušte. Ako je sudeći po velikodušnim donacijama građana, onda se naš trud svakako isplatio.

Saradnja sa NVO „Banka hrane“ i TC Delta City na-stavljena je tokom organizacije humanitarne akcije „Podari radost“ u periodu od 9. do 13. decembra. Ova akcija bila je namijenjena djeci sa posebnim potrebama Udruženja iz Ro-žaja, Kolašina, Berana i Ulcinja. Veliku zahvalnost dugujemo svim školama koje su napravile ukrase za jelke - Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“ iz Danilovgrada, Gimnaziji „25. Maj“ iz Tuzi, Srednjoj stručnoj školi „Ivan Uskoković“ iz Podgorice i naravno našoj dragoj Gimnaziji „Slobodan Škerović“. Ukrasi koje su uradili učenici iz navedenih škola krasile su „Delta City“ kao simboli nade i sreće koju smo htjeli da vidimo na licima djece tokom završne manifestacije, prilikom uručivanja

paketića sa slatkišama. Takođe, treba se zahvaliti svim ostalim učesnicima na kulturno-umjetničkom programu završne manifestacije. Naša škola predstavila se horskom pjesmom i odabranom poezijom za mlade koju su učenici pripremili sa profesoricama Darijom Šćepanović i Gordanom Vučinić. I naravno, bilo bi nepravedno ne spomenuti profesoricu Ivanu Vukčević koja je, pored toga što je pravila ukrase zajedno sa svojim učenicima ali i predstavnicima Udruženja roditelja i djece sa teškoćama u razvoju „Zvijezda“ iz Kolašina, uručila i poklon čestitku u ime Gimnazije. Zahvalnicu od NVO „Banka hrane“ za učešće u akciji primila je profesorica Zoja Bojanić-Lalović, direktorica Gimnazije „Slobodan Škerović“.

I tako nova generacija vrijednih, mladih ljudi uporno grabi naprijed. Naravno, uvijek sa sjećanjima na one koji su došli prije nas. Sve što smo naučili, naučili smo od starijih volontera a sama činjenica da smo tu...pa mnogi od nas to duguju našoj braći i sestrama koji su bili u Klubu prije nas. Hvala vam što ste učinili ovaj Klub onim što je danas. A mi obećavamo da ćemo nastaviti da gradimo na vašim temeljima.

Kana Ljaljević, I e


„Govor je slika duše“ - riječi su nikog drugog do jednog od najvećih govornika antike, Marka Tulija Cice-rona. Osvrnuvši se na navedene riječi možemo zaključiti da su naši debateri, osim toga što su sjajni retoričari, iznad svega divni mladi ljudi koji u sebi njeguju prave vrijednosti i čuvaju tehnike lijepog govora.

Debatni klub naše škole, još od 1997. godine kada je osnovan, kontinuirano opravdava svoje postojanje mnogim uspjesima i velikim zalaganjem članova Kluba. Koordinatorka i osnivač Debatnog kluba Gimnazije „Slo-bodan Škerović“ je profesorica istorije Vesna Kovačević, koja svojim zalaganjem nastoji da sve debatere uputi u pravila valjane retorike, razvijajući kod njih tehnike pravog debatovanja, kako bi sam pojam „debata“ bio shvaćen i plasiran na pravi način. Dati mehanizam urodio je bogatim plodom o čemu svjedoče mnogi uspjesi Kluba. Naši de-

bateri nastavljaju da osvajaju prva mjesta na crnogorskim i regionalnim takmičenjima, kako će, ne sumnjamo, biti i u budućnosti. Oni se visoko plasiraju na listi najboljih debatera Crne Gore. Teže tome da valjanim pristupom i

Debatni klub Gimnazije „Slobodan Škerović“

ArGUMENtOvANO NAJBOLJItimskim radom, na koji se posebno stavlja akcenat, po-kažu pravo značenje i svrhu pojma „debatovanje“. Stariji i iskusniji članovi Kluba ponosno nose titule mentora što im daje mogućnost da imaju svoj tim od nekoliko početnika kojima će prenositi svoja znanja tokom ove školske godine, bodriti ih, davati im savjete i biti podrška kako bi novi članovi stasali u što bolje debatere služeći se valjanim smjernicama.

Na državnom prvenstvu u debati, koje je u orga-nizaciji NVO „Logos“ održano u februaru 2015, učenica Kristina Dedić osvojila je prvo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji, Andrea Mićanović četvrto, a Balša Popović

sedmo, dok je tim koji su činili njih troje osvojio četvro mjesto. Prva u nizu aktivnosti debatera ove školske go-dine bila je debata protiv debatera iz Gimnazije „Tanasije Pejatović“, Pljevlja. U okviru manifestacije Otvoreni dani nauke održane u organizaciji Ministarstva nauke od 21. do 25. septembra 2015. godine održana je debata na temu „Genetski modifikovana hrana – da ili ne’’ u holu Biotehničkog fakulteta, Podgorica. U saradnji sa Prirod-no-matematičkim fakultetom, odsjekom za biologiju, gimnazijalski debateri imali su priliku da odmjere snage sa kolegama iz Pljevalja. Debatovalo se u WS formatu. Sudije su bili studenti Prirodno-matematičkog fakulte-ta. Predstavnici našeg Debatnog kluba bili su: Andrea Mićanović, Slaven Minić i Balša Popović. Ova debata bila je sjajan vid edukacije. Posjećenost je bila velika, kako učenika naše dvije škole, tako i profesora i studenata. Uzimajući u obzir argumente obje strane, sudije su ekipu Gimnazije „Tanasije Pejatović’’ proglasile pobjedničkom.

Debateri naše škole imali su priliku da sarađuju i sa studentima Fakulteta političkih nauka iz Podgorice. Sanja


Dana 20.11. 2015. godine, učenica trećeg razreda Gimnazije „Slobodan Škerović”, Sanja Crvenica bila je predstavnik naše škole na Međunarodnom takmičenju u besjedništvu ( BEOPS) održanom u Beogradu. U konku-renciji sa maturantima iz čitavog regiona, Sanja je osvojila drugo mjesto sa besjedom, koju je sama napisala, na temu

Besjedništvo

USPJEh SANJE crvENIcE NA MEÐUNArOdNOM tAkMIČENJU

„Čekaj mladosti, imam budućnost za tebe“. Njen mentor bila je prof. istorije Vesna Kovačević, a podršku na putu do Beograda dala joj je profesorica psihologije Milena Pajović. Bravo, Sanja!

Milena Radević, III l

Crvenica, u ulozi predstavnika Debatnog kluba dala je doprinos NATO reach out projektu Instituta za javnu po-litiku, profesora i studenata navedenog fakulteta. Tema debate bila je „ODSD (Ovaj dom smatra da) se odluka o NATO-u treba donijeti na referendumu“. Sanja, kao jedina srednjoškolka koja je dala doprinos debati, bila je lider pobjedničkog tima i najbolji govornik debate. Za to je bila i nagrađena.

Debateri Gimnazije „Slobodan Škerović“, uz podršku Uprave škole, daju svoj doprinos svim crnogorskim de-batnim turnirima. Jedan od njih, održan u prethodnom polugodištu, jeste turnir George Orwell održan u Gimnaziji „Petar I Petrović Njegoš“, Danilovgrad. Debate su održane u AP formatu. Naša škola imala je mnoštvo predstavnika koji su pokupili gotovo sve nagrade i ostvarili i više nego zadovoljavajući plasman. Timski, prvo mjesto osvojili su Ognjen Sekulić i Petar Nikolić a treće mjesto - tim koji su činile Milica Irić i Marija Boljević. U pojedinačnom pla-smanu, prvo mjesto osvojila je Milica Irić, treće mjesto Ognjen Sekulić, četvrto Marija Boljević a peto mjesto Andrea Mićanović.

Članica Debatnog kluba, Sanja Crvenica, učestvo-vala je u projektu simulacije parlamentarne prakse u realizaciji FPN-a pod nazivom Space shuttle diplomacy. Na dnevnom redu bili su pregovori o potencijalnoj ko-lonizaciji planete Mars od strane zemaljskih država te preraspodjela teritorije na zemaljske države. Sanja kao

predstavnik Debatnog kluba Gimnazije „Slobodan Škero-vić“ dobila je titulu najboljeg pregovarača Space-shuttle diplomacy simulacije.

Stalni termin sastanaka debatera jeste petak u 12:45 u svečanoj sali Škole gdje svi imaju priliku da po-kažu svoje debaterske sposobnosti i dobiju znanja koja će im pomoći da u segmentu debatovanja u budućnosti postanu još bolji i uspješniji.

Uspjesi su i ove godine mnogobrojni, počev od navedenih uspjeha na studentskim debatama preko de-batnih turnira, takmičenja u besjedništvu i retorici, javnih debata u okviru Gimnazije, ali i protiv drugih srednjih škola, pa sve do simulacija parlametarne prakse na kojima naši debateri budu oni koji, možemo bez pretjerivanja reći, pokupe sve nagrade i time veličaju ime naše škole. Tako će, ne sumnjamo, biti i u budućnosti.

Sanja Crvenica, III l


Dana 23. aprila 2015. godine, grupa đaka naše gimnazi-je krenula je u pratnji prof. Jadranke Đerković u dugo iščekiva-no putovanje ka Banja Luci. Osmijeh na licu svakog pojedinca bio je karta za put i, na svu sreću, nikom nije nedostajao. Tog dana vesele note ostajale su za nama kao trag da smo prošli tuda, a muzika i divan humor koji su vladali autobusom, put su učinili kraćim.

U Banja Luci dočekani smo na više nego ljubazan na-čin, a od koordinatora smo dobili sve potrebne smjernice za naše dalje aktivnostu na manifestaciji BaLMUN. Već narednog jutra krenuli smo radno i svim silama bacili se na posao kako bismo na sudije prilikom debatovanja i pregovaranja ostavili što bolji utisak, ali i kako bismo sa vršnjacima, na diplomatski način, našli rješenje problema putem razmjene argumento-vanih stavova. Nakon svečane ceremonije otvaranja, na kojoj smo imali priliku da se upoznamo sa mnoštvom vršnjaka iz regiona sa kojima smo narednih dana raspravljali o akultnim problemima kako Evrope, tako i svijeta, održali smo prvi sa-stanak sa maksimalnom posvećenošću zadatoj temi. Nakon završenih sastanaka, imali smo priliku da međusobno novim drugarima prikažemo svu raskoš talenta koji posjedujemo. Muzika, smijeh i ples obilježili su naše prvo veče i učinili ga nezaboravnim. Sve to doprinijelo je boljem upoznavanju sa kolegama i nastajanjem još veće povezanosti samim činom upoznavanja vrlina i mana novih poznanika.

Već sjutradan naša debatovanja na engleskom jeziku uspješno su nastavljena, a lokalni mediji sa zadovoljstvom su pravili reportaže o našem radu i intervjuisali istaknute po-jedince. U nastavku dana imali smo, u pratnji sudija sa naših sastanaka, organizovanu turu Banja Lukom, putem kojim smo se upoznali sa mnogim znamenitostima i ljepotama ovoga grada.

Posjetili smo i Parlament u Banja Luci i bili srdačno dočekani od strane nekolicine istaknutih političara Banja Luke koji su nam, na zadovoljstvo svih nas, održali predavanja o načinu funkcionisanja parlameta.

Druge večeri imali smo priliku da kao Škola pokažemo koliko smo dobar tim i da zajedničkim snagama pripremimo koreografiju i parolu u čast ovoj manifestaciji. Ponosno mogu

BaLMUN 2015.

dEBAtOM dO kOMPrOMISA

navesti da je naša koreografija osvojila maksimalan broj poena. Gimnazija „Slobodan Škerović“ obilježila je veče, i obasjala ga posebnim sjajem svoje originalnosti na sveopšte oduševljenje posmatrača.

Vrijeme, koje, nažalost, na generalnom planu i ne cijenimo koliko bi trebalo, prošlo je u tren oka i već smo bili na ceremoniji zatvaranja, ali barem s mišlju da smo svaki trenutak proveden u Banja Luci potrošili na pravi način. Tada su se posebno istakli Kristina Dedić, koja je osvojila nagradu prve večeri posvećenoj talentima, i moja malenkost, Sanja Crvenica, kao jedina članica ekipe BaLMUN-a koja je na ce-remoniji zatvaranja držala dva govora koja nude prihvatljiva rješenja problema o kojima smo prethodnih dana debatovali. Andrea Mićanović i Balša Vujošević, na ceremoniji zatvaranja, dali su svoj doprinos čitanjem po jednog svog govora na prethodno zadate teme, što ukazuje na to da je naša škola itekako ostavila utisak na ovogodišnju manifestaciju. Time i mnogim drugim aktivnostima koje sprovodi i uspješno obavlja, naša škola, školama iz regiona visoko je postavila ljestvicu za svaki dalji rad i napredak u težnji ka dosegnuću, ponosno mogu reći, naše visine i trenutnih limita koji se usljed darovitosti učenika i zalaganja Uprave i profesora, iz dana u dan pomjeraju sve više.

Stekli smo, nije riječ o floskuli, divne prijatelje i mogu vam reći da u vrijeme visoke tehnologije i društvenih mreža koje povezuju ljude na različitim geografskim položajima chat, pod nazivom BaLMUN - Development Committee, be-sprekorno funkcioniše u vidu razmjene slika, internih šala i interesantnih dešavanja svakog pojedinca koje pruža svakod-nevica iako smo udaljeni. Nezaboravno iskustvo, neizmjerna ljepota u učenju traženja kompromisa prilikom rješavanja problema, slušanje sagovornika i adekvatna reakcija na drugačije mišljenje, životne su lekcije balmunovcima. Već se s nestrpljenjem radujemo narednom susretu srednjoškolaca u Banja Luci, u želji da projekat protekne jednako uspješno kao i prošle godine, uz maksimalan doprinos od strane učenika Gimnazije „Slobodan Škerović“.



Od decembra 2015. godine, u Gimnaziji je počeo sa radom Klub retorike „Veljko Vlahović“. Inspirisani du-gogodišnjim radom Debatnog kluba, naši đaci: Danilo Banović, Balša Popović i Dimitrije Batrićević oformili su ovaj klub. Važno je pomenuti da je osnivanje i organiza-ciju pomogao i naš perspektivni učenik Ognjen Sekulić.

Klub retorike pohađa 40 učenika naše škole svih razreda. Sastanci se održavaju jednom nedjeljno u našoj biblioteci i traju dva sata. Cilj organizatora je da pola-znicima pruži teorijska znanja iz oblasti retorike kao i da im omogući ovladavanje vještinom dobrog govora, debatovanja i pregovaranja. Nesumnjivo je da će đaci koji ovladaju vještinama kluba biti u prednosti u odnosu na ostale u izražavanju svojih znanja iz različitih oblasti i iznošenju sopstvenih stavova.

Na prvim časovima polaznici su se upoznali sa govorima značajnih ličnosti iz svijeta istorije, kulture, politike. Taj početak je predstavljao bazu za dalji razvoj i učenje jer su učenici nastavili primjenom ovog iskustva kroz rad na sopstvenim govorima i njihovom izlaganju.Organizatori planiraju dovođenje gostujućih predavača

U srijedu, 27. januara 2016. godine, u Biblioteci naše škole obilježen je Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Obilježavanje je inicirala Jevrejska za-jednica Crne Gore uz podršku Ministarstva prosvjete i Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a Gimnazija „Slo-bodan Škerović“ je i ove godine bila domaćin dešavanja. Na samom početku, predstavnicima institucija, medija i učenicima, obratila se Zoja Bojanić-Lalović,direktorica podgoričke gimnazije, ističući da je odgovornost svih nas da održimo sjećanje i prenosimo mlađim generacijama sve ono što znamo o strahotama Aušvica kako se nikada ne bi ponovile. „Ovaj dan je prilika da se podsjetimo na zlo Holokausta, ali i da pošaljemo poruku da se neto-lerancija i poruke mržnje moraju suzbijati”, poručila je. Ministar Numanović je u svom obraćanju naveo ovaj nemili događaj kao jedinstveni u svjetskoj istoriji. Mla-dima je uputio poruku da ne zaborave stradanje nevi-nih žrtava, da ih se sjete, njih koji opominju i utiču na svijest ljudi da se takva zlodjela nikada više ne ponove. Predsjednik Jevrejske zajednice Crne Gore, Jaša Alfandari, izjavio je da jevrejski narod ima dugo pamćenje, ali da ne živi u prošlosti. Njegova poruka je da ne smijemo dopustiti

Otvoren Klub retorike

PrAvIMO LIdErE

Obilježen Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta

trAGIČNA StrANIcA IStOrIJE XX vIJEkA

u narednom periodu. Sredinom marta će se održati i ce-remonija u svečanoj sali na kojoj će polaznici predstaviti do tada urađeno i naučeno u Klubu.

Klub retorike predstavlja polaznu osnovu za ob-razovanje učesnika u teoretskom i praktičnom smislu u okviru školskih vannastavnih aktivnosti.

Marjan Bajković, III c

da se zlo desi, već treba učiniti sve da se na vrijeme spriječi. Profesorica istorije Vesna Kovačević iznijela je od-lomak iz istorijskih izvora Dimitrija Đorđevića „Oži-ljci i opomene, sjećanja na dolazak u Mathauzen“. Nakon uvodnih izlaganja, prikazan je TV serijal „Adresa Logor“, koji je dio projekta „Logori Drugog svjetskog rata u Beogradu“.

Jovana Šćepanović, III a


Nakon potpisivanja Memoranduma o saradnji (maja 2014. godine), prva zajednička aktivnost Gimnazije „Slo-bodan Škerović“ sa Gimnazijom Xanten iz Njemačke bila je program razmjene učenika. Za program razmjene prijavilo se nas dvadeset dvoje učenika iz Gimnazije i nakon ljetnjeg raspusta, u period od 24. septembra do 2. oktobra iste godine , dočekali smo 19 učenika i dva profesora iz Gimnazije u Xantenu.

Uzvratna posjeta je realizovana u period od 18. do 24. aprila 2015. godine.Vrijeme od septembra do aprila prošlo je brže nego što smo očekivali. Naime, 22 učenika u pratnji Radiše Šćekića, tadašnjeg direktora Škole, i dva profesora – Filipa Jovićevića i Slobodana Butorovića, boravili su u Xantenu u periodu 18-25. aprila

Program razmjene učenika sa Gimnazijom iz Xantena, Njemačka

crNOGOrSkO-NJEMAČkO PrIJAtELJStvO

2015. godine.Dana 18. aprila naša družina se opet okupila na podgoričkom aerodromu. Od samog početka među nama je vladala dobra atmosfera. Bili smo uzbuđeni, a i radoznali kako će se naši septembarski gosti pokazati kao domaćini...

Putovanje je prošlo dobro. U Dizeldorfu su nas če-kali profesori xantenske gimnazije i put do Xantena smo nastavili autobusom. Ispred Gimnazije su nas dočekale porodice - domaćini. Osim njih, u školi nas je čekala i „slatka“ gozba koju su nam pripremili. Kada je došlo vrijeme da svi pođu „svojim kućama“ možda smo bili pomalo sumnjičavi šta nas tamo očekuje... I tu se naše priče dijele, svako od nas dvadeset dvoje bi vam mogao pričati o svom nezaboravnom iskustvu koje je doživio za tih sedam dana u Njemačkoj.

Moji domaćini – Kjara i njena porodica su se trudili da mi što više izađu u susret, udovolje. Željeli su da što više pričaju sa mnom, da čuju o mojoj porodici i o Crnoj Gori. Posebno su bili očarani našom prirodom i ovog ljeta planiraju dolazak u Crnu Goru. Takođe, zanimali su ih naši običaji, kuhinja i pogotovo postojanje dva pisma. Komunicirali smo na engleskom i njemačkom.

Međutim, te naše pojedinačne priče imaju mnogo dodirnih tačaka. Zajedno smo provodili dosta vremena: bili smo sa svojim domaćinima u Školi, prisustvovali njihovim predavanjima, čak, i aktivno učestvovali, upoznali smo Xan-ten i njegovu istoriju kroz obilaske muzeja, šetnje ... Bili smo u Kelnu i često u restoranu Plaza del Mar, u njegovoj blizini. Takođe, posjetili smo i razna druga mjesta na koja su nas vodile


U periodu od 27. septembra do 3. oktobra đaci Gimna-zije „Slobodan Škerović“ ugostili su dvadeset jednog učenika Stadtische Stiftgymnasium iz Xantena, omalenog grada na sjeveroistoku Njemačke u blizini Dusseldorfa, u sklopu druge po redu razmjene učenika između dvije škole. Ovo je prvi dio projekta, a drugi će uslijediti kada u aprilu mi budemo išli u Xanten. Koordinatorka projekta je Vanja Rakočević, pe-dagoškinja Škole.

Cilj ovog projekta je najviše edukativnog i kulturološ-kog karaktera, a ne turističkog, kako bi se na prvi pogled reklo,

Podgorica – Xanten

POdGOrIČkI GIMNAZIJALcI PONOvO U ULOZI dOMAĆINA

ali svakako ostaje žal što naši gosti nisu vidjeli više prirodnih ljepota Crne Gore. Svrha ovog projekta jeste bila da se gosti nađu u “našoj koži” tokom šest dana i upoznaju našu svakod-nevicu, kulturu i neke običaje koji idu uz njih. Kako bi se taj cilj ostvario, oni su bili „članovi“ naših familija, išli u školu i na zajednička druženja sa nama. Tu je bio i niz organizovanih aktivnosti, kao što su : dan upoznavanja, posjeta gđe Gudrun Elisabeth Steinacker, ambasadorke Njemačke, i dr Đorđa Su-hiha, predsjednika Skupštine glavnog grada, sportski dan, oproštajna žurka održana u kuglani Strike Bowling Club i izlet na relaciji Podgorica - Cetinje – Tivat – Kotor – Budva - Podgorica .

Ovo je bilo zaista jedno divno iskustvo pored svih ra-zlika između Crnogoraca i Njemaca ( kulturoloških, uzrasnih, jezičkih itd. ) koje su ubrzo prebrođene. Naši gosti su zasigurno ponijeli dobre utiske i uspomene, a najviše su ih oduševili naše gostoprimstvo, hrana i priroda. Mi smo, svakako, opravdali epitet dobrih domaćina po kome smo poznati.

Na nama ostaje da željno iščekujemo april u nadi da ćemo se lijepo provesti u Xantenu i da će Njemci svojim go-stoprimstvom srušiti stereotipnu sliku o sebi kao „hladnom“ narodu.

Andrija Pavićević, III e

naše porodice (Amsterdam, Movie Park, veliki tržni centar). U ponedjeljak, 20. aprila 2015. godine, upriličen je

prijem za našu delegaciju gdje nas je pored gradonačelnika Xantena, gospodina Thomasa Görtza, dočekala i ambasadorka Crne Gore u Njemačkoj, gospođa Vera Kuliš. Na prijemu je istaknut značaj saradnje, ne samo za naše dvije gimnazije, već i za naše dvije države.

Pred naš povratak u Crnu Goru, porodice su nam za-jednički upriličile oproštajno druženje uz roštilj i muziku. Dok se pripremao roštilj i sunce zalazilo, mi smo se zabavljali

uz fudbal i frizbi, zatim smo se i počastili, a onda je počela žurka kojoj smo mi dali balkanski šmek. Za sve nas mogu reći da smo sve vrijeme s ponosom predstavljali Crnu Goru, ali i poštovali domaćine! Svojom neiscrpnom energijom, optimizmom, opuštenošću, razbili smo predrasude koje su, moguće, imali o nama. Na kraju, svi smo donijeli kući utiske za pamćenje, ali isto tako smo svi bili željni podgoričkog vazduha i, najviše, svojih porodica.

Ksenija Lalić, III l


Gimnazija ,,Slobodan Škerović ‘’ živi od uspjeha svojih učenika, obrazovanih za velika dostignuća, koja će ambiciozni, bez sumnje, u nekom trenutku postići, te se može reći da je ova škola besmrtna. Njen život produžuje svaka nova genercija a njeno dobro zdravlje čuvaju dobri rezultati njenih učenika.

Među njima izdvajamo Mariju Vušanović, Ninu Blagojević, Teodoru Pavlović i Marka Tadića, koji su svo-jim znanjem, talentom, a prije svega radom i trudom skrenuli pažnju na sebe i uspjeli da dobiju pozivnicu za glavni grad njemačke pokrajine Bavarske, Minhen. Predvođeni profesorkom njemačkog jezika Gordanom Tmušić-Radulović, bili su dio međunarodnog projekta „Jedinstvo u mnoštvu? Da li je to uopšte moguće?“ orga-nizovanog od strane Mreže partnerskih škola (PASCH) te Goethe-Institutom sa sjedištem u Beogradu a u saradnji sa Youth-Passom ( programom Evropske Unije ,,Mladi u akciji” ). Zajedno sa svojim vršnjacima iz Srbije, Kosova, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Turske i Njemačke, na tamošnjim „daskama koje život znače“ predstavili su u dramskoj formi kulturu i običaje Crnogoraca, ali i upo-znali kulturu drugih evropskih naroda. Cilj projekta bilo je prevazilaženje razlika kroz dijalog između spomenutih zemalja nastalih u ratovima kojji su se odigrali na našim prostorima tokom 90-ih.

Marija Vušanović prenijela nam je svoje utiske : ,, Sve je bilo kao prelijep san iz koga ne želite da se budite. U Školi smo imali prezentaciju o Getheovom-Institutu i PAS-CH projektu. Pošto već duži vremenski period pohađam časove njemačkog jezika, a i aktivni sam član glumačke postave Narodnog pozorišta Crne Gore, odlučila sam

Gimnazijalci na festivalu Rampenlichter

POd SvJEtLIMA MINhENSkE POZOrNIcE

da se prijavim. Rekli su nam da će rezultati stići za dvije sedmice, međutim, divne vijesti su do nas stigle prije. Sve je bilo vrhunski organizovano, od trenutka kada smo sjeli u avion za Minhen do povratka kući. Nas 28 učenika iz raznih evropskih zemalja podijeljeni smo u grupe od po četiri člana i imali smo zadatak da u okviru grupe sami napišemo dramski tekst za koji smo dobili dvije početne rečenice. Veliku podršku i pomoć dobili smo od profesorke Gordane, a projekat su predvodile instruktorke Cindy Jänicke i Sabine Reiff. Uslijedili su sati vježbanja na manjim scenama minhenskog pozorišta Schwere Reiter , sve u svrhu velikog nastupa pred publi-kom u okviru minhenskog festivala Rampenlichter. Rad u pozorištu je moj „teren“, međutim, onima kojima je to bila nepoznanica , teško je padalo da provode sedam, osam sati dnevno vježbajući. No, na kraju se isplatilo, a svi su bili krajnje motivisani jer je tema svakog djela bila jedinstvo u mnoštvu, a naš zadatak da pokažemo da je to zaista moguće. Došao je i taj dan, kada smo stali na veliku pozornicu pred publikom. Svaka grupa je imala svoju scenu, a nakon dva komada, dobili bismo zvučni signal koji je označavao da treba otići do svoje zastave i reći nešto karakteristično za svoju zemlju. Sve je prošlo fenomenalno, ali je kratko trajalo. Naša posjeta Minhenu trajala je u periodu od 23. juna do 5. jula 2015. godine ‘’.

Za kraj je Maša poručila učenicima naše škole: ,, Budite uporni u svemu u životu, a pogotovo kada su u pitanju vaši snovi. Već ste ulaskom u ovu školu sebi obezbijedili mjesto u visokom društvu, jer je naša škola mjesto gdje se vajaju blistavi umovi budućih naučnika i umjetnika’’.

Ilma Jarović, I e

Od decembra 2015. u našoj školi sprovode se opsežni radovi u cilju izgrađivanja boljeg imidža Gimnazije kao mjesta u kome su funkcionalnost, higijena i estetika prostora jedan od važnih preduslova za uspješan rad učenika i zaposlenih. Naš učenik Danilo Prnjat je okom svoje kamere zabiljezio neke prizore tokom i nakon dotjerivanja „ stare dame” pod Goricom.

PrOLJEĆE U JANUArU


Na pitanje kako funkcioniše život u jednoj multikultu-ralnoj državi odgovor je pokušalo da dā osamnaest učenika iz tri crnogorske gimnazije. Kratak dokumentarni film snimljen je pod pokroviteljstvom Goetheovog Instituta iz Beograda i u saradnji sa Ambasadom Savezne Republike Njemačke, u okviru programa „Škole - partneri u budućnosti“. Film je na-stao kao rezultat ,,VIDEO Radionice’’, na kojoj su učestvovali pored učenika iz beranske i ulcinjske gimnazije i šest učenica iz naše gimnazije: Jana Obradović, Mia Vukotić, Andrea Mićanović, Ksenija Lalić, Mia Čabarkapa i Marija Božović.

U Ulcinj smo otputovale 26. septembra 2015. u pratnji profesorice Dragane Perović. Na odredištu nas je sačekao Jakob Kontrath, predstavnik Goetheovog Instituta iz Beograda, i odveo nas do hotela u kojem smo, zajedno sa ostalim gimnazijalcima, bili smješteni narednih pet dana. Upoznali smo se s Programom, potom diskutovali šta za nas predstavlja multikulturalnost i kroz šta se ona ogleda. Svakodnevno smo imali predavanja koja su nas

Bitte Vorbereitung und Achtung, gleich starten wir

škOLE - PArtNErI U BUdUĆNOStI

učila kako da pravilno koristimo opremu, koje tehnike snimanja da primijenimo i okrenemo nedostatke sredine u našu korist.

Jezik radionice je bio njemački, što je u početku izgledalo kao ot žavajuća okolnost, ali smo ubrzo otklonili tu barijeru i oslobodili se. Njemci su se do krajnje mjere trudili da nam izađu u susret i nisu dozvoljavali da bilo šta ostane nerazjašnjeno. Kada je, konačno, došao dan da snimamo, osjećali smo se kao profesionalci jer smo obraćali paznju na detalje o kojima ranije nismo razmišljali: podešavanje perspektive, fokusa, svjetlosti, zvuka, i kadra. Unaprijed podijeljeni u grupe i svako sa svojim zaduženji-ma (ko će snimati, ko postavljati pitanja, ko držati mikrofon, a ko postaviti osvjetljenje itt. ), izašli smo na teren da inter-vjuišemo gradonačelnicu, popa, hodžu, kuvara i prolaznike. Nakon smimanja našli smo se u hotelu, i sređivanje mate-rijala je počelo. Trebalo je ispraviti greške, isjeći i izbaciti nepotrebne djelove i, naravno, prevesti sve na njemački jezik.

U svemu ovome smo uživali, ali najzabavniji dio dana je bio kraj radnog dana i odlazak na plažu. Kupanje, sunčanje, paljenje selfija, odbojka, igranje karata i pizza su takođe obilježili naše druženje. Osjećali smo zadovoljstvo što smo dio svega ovoga i što učimo njemački, svi oni koji ovaj film žele pogledati, mogu ga naći na sajtu: http://www.pasch-net.de/par/deindex.htm . Iako smo imali malo predrasuda o Njemcima kao strožijem narodu, oni su odagnali naše strahove i mi ih pamtimo kao zabavne ljude.

Mia Vukotić, III e i Jana Obradović, III a


Dvadeset dana je relativno kratak period. Ipak, tokom ovih dana desilo mi se više stvari nego za ostatak raspusta. Iako mi nije prvi put da budem PASCH stipendista u programu Partner der Zukunft, opet mi je sve izgledalo drugačije i novo.

Da nije bilo Matije Markovića, drugog stipendiste i mog saputnika, ja ne bih prošla kroz ovo iskustvo. Pobr-kavši datume mislila sam da za Njemačku putujemo 28. jula umjesto 28. juna. Da me on dva dana prije polaska nije napomenuo, ja vam sada ne bih pisala o ovome.

Preko Beograda smo otišli za Frankfurt gdje su nas dočekali nadzornici kampa. Gradić u kom smo bili smješte-ni, Šlic (Schlitz) u pokrajini Hessen, udaljen je od Frankfurta dva sata vožnje. Prvog dana smo istražili zamak pretvoren u muzičku akademiju u kom se održava nastava i odradili testiranje na osnovu kog smo podijeljeni u četiri odjeljenja različitih nivoa znanja. U odjeljenju je bilo oko petnaestak učenika. Svakog dana smo imali po tri časa u trajanju po sat i po. Nadzornici kampa su dobro organizovali i sprovodili programe za slobodno vrijeme. Prvih par dana to su bile igre upoznavanja, a kasnije smo, shodno našim intersovanjima, bili podijeljeni u različite sekcije. Bilo je obavezno biti član glumačke, novinarske, kulinarske radionice ili sekcije koja se bavila pripremanjem „Festivala nošnji“, a oni muzički ta-lentovani mogli su se priključiti bendu. Organizovali su nam brojne žurke, odlaske na bazen, planinarenje, džoging i sl.

Podsticali su nas da se upoznajemo kako sa njemač-kom tako i sa drugim kulturama. Kurs su pohađali stipendisti uzrasta od 14 do 18 godina iz devet zemalja: Indije, Pakistana, Kolumbije, Mozambika, Šri Lanke, Danske, Švedske, Make-donije, Srbije i Crne Gore. Nije došlo ni do kakvih sukoba, šta više, bili smo prezadovoljni svime. Gradić je jako lijep, čist; profesori i predavanja zanimljivi; društvo fantastično; smještaj i organizacija na zavidnom nivou. Ipak, ništa nije bez mana. Svi smo se složili da nam se hrana nije dopala zato što smo svi navikli na domaću kuhinju. Ali, to se lako dalo prevazići

Ljeto u Schlitzu

PASch StIPENdIStI PONOvO ZAJEdNO

s obzirom da se gotovo polovina stipendista opredijelila za vegeterijansku ishranu i to je bilo obezbijeđeno.

Ono što je sve nas najviše radovalo su, nesumnjivo, ekskurzije. Najprije smo obišli Fuldu, susjedni grad neobične ljepote. U Ajzenahu (Eisenach) smo posjetili muzej Martina Lutera nakon čega smo mogli razgledati grad. Ni u Vurcburgu (Würtzburg) nam nije bilo ništa manje zanimljivo. Pojedini učenici, zainteresovani za studije u Njemačkoj, posjetili su Marburg, jedan od najvećih univerzitetskih centara u Nje-mačkoj, i upoznali se sa školskim sistemom i programom za fakultete u ovoj zemlji. Najiščekivaniji izlet bio je odlazak u Frankfurt. Većinu vremena smo proveli u tržnim centri-ma i suvenirnicama. Poneko je skoknuo do knjižare da se dokopa njemačke literature, neko, pak, sio i popio kafu na

trgu uživajući u pogledu, a zavisnici od selfija su morali da ovjekovječe svaku ulicu kojom su prošli. Zajedno smo se popeli na vrh najviše zgrade u Frankfurtu odakle se mogla vidjeti panorama grada.

Svake dvije godine u Šlicu se održava “Festival nošnji”. Svi smo imali čast da mu prisustvujemo a neki od nas su, čak, i učestvovali u njegovoj organizaciji. Svako je predstavio svoju zemlju ili pokrajinu nošnjama, igrom, pjesmom, proizvodima karakterističnim za to područje. Ovaj defile bio je krajnje interesantan.

Svu svoju kreativnost upotrijebili smo kako bismo na internacionalnoj večeri što bolje predstavili svoju zemlji. Program je bio toliko bogat da je morao biti podijeljen na dvije večeri. Posljednjeg dana smo organizovali program za rastanak. Izveli smo nekoliko predstava, muzičke numere, odjeljenjska i međuodjeljenjska takmičenja. Tom prilikom profesori su nam uručili diplome koje svjedoče da smo stekli određen stepen znanja njemačkog jezika.

I Matija i ja smo kamp napustili s najljepšim uspome-nama , mnogo novog znanja i iskustva.

Nevena Ivanović, III a

Moderna tehnologija nudi mnogo načina poveziva-nja s ljudima drugih nacija i proširivanja znanja o svjetskim kulturama. Ipak, smatram da se nijedna zemlja, a kamoli njen narod, ne mogu upoznati bez direktnog kontakta. Moje mišljenje dijeli i Goethe-Institut u okviru PASH pro-jekata, koji nudi mnoštvo stipendija za mlade učenike širom svijeta koji uče njemački jezik kao strani jezik.

Imala sam mnogo sreće da upoznam dvije prilično različite strane Njemačke. Sredinom aprila 2015. godine boravila sam nedjelju dana u Berlinu i, zajedno sa trideset dvoje mladih iz devet zemalja, pohađala radionice medij-ske pismenosti. Svrha novinarskih radionica bila je dalji rad na online časopisima Dschungel i Klick, časopisima u kojima učenici raznih zemalja pišu novinarske članke na njemačkom jeziku. Ispostavilo se da su mitovi o radnim navikama Njemaca prilično tačni, pa i nije bilo lako uklopiti se u gust raspored. Svaki dan je bio savršeno organizovan i ništa nije bilo prepušteno slučaju. Naravno, imali smo slobodnog vremena tokom kojeg smo obišli dobar dio Berlina. Na mene, a i na većinu mog društva, najveći utisak su ostavile jasne razlike unutar samog grada: šetnjom kroz blokove ogromnih, modernih i zastakljenih zgrada često se desi da niotkud nabasate na, recimo, Brandenburšku kapiju. Spoj starog i novog, istorijskog i onoga što nameće nov način života najjasnije je izražen na ulicama Berlina.

Zahvaljujući članku u časopisu Dschungel, dobila sam i drugu stipendiju – ovoga puta, dvonedjeljni odlazak u avgustu iste godine u Sankt Peter-Ording. Ista zemlja, isti organizatori, a sasvim drugačije iskustvo. Ovoga puta smo boravili u manjem mjestu i imali smo mnogo više slobode. Dan mi je počinjao trčanjem uz obalu Sjevernog mora, nastavljao časovima njemačkog, novinarskom ra-dionicom i završava šetnjom po plaži, igranjem odbojke, odlaskom u centar grada, žurkom ili nečim sličnim. Među organizatorima, odnosno onima koji su zaduženi za grupu

PASH stipendisti

NJEMAČkA, OkOM GIMNAZIJALkE

mladih iz 24 zemlje, našlo se i četvoro naših vršnjaka iz Njemačke, pa je atmosfera bila prilično opuštena. Imali smo čak dva izleta: posjetu Hamburgu i Flensburgu, koji su na sat-dva vožnje od Sankt Peter-Ordinga. Na kraju svakog dana, okupili bismo se u „dnevnoj sobi“ zgrade u kojoj smo bili smješteni, sumirali aktivnosti toga dana i izložili plan za sljedeći. Svaki sastanak smo završavali pjesmom „Nur noch kurz die Welt retten“ koja je obilježila naših petnaest dana.

Odlaske u Njemačku pamtim i po blagom strahu od lutanja po aerodromima, promašenih letova i sličnih slučajeva. Osjećaj kada sjedneš u avion i shvatiš da ideš sam i da ideš daleko, u susret ljudima koje još ne poznaješ zna biti zastrašujući, ali on se brzo pretvori u jedinstveno uzbuđenje i, prije svega, slobodu u jednom od svojih

najsjajnijih oblika. Uroniti u Sjeverno more, uživati u indijskom plesu, probati crvene meksičke „bombice“ i shvatiti da su one zapravo čist čili, posmatrati nebo u noći zvijezda padalica, ugledati druga koji specifičnom odjećom proslavlja Dan nezavisnosti Pakistana, naučiti Malezijanca osnove srpskog jezika, dobiti medalju za najgoreg golmana svih utakmica (zvanično piše 5. mjesto, ali nema potrebe za eufemizmima), ugledati lice egipatske kraljice Nefertiti, zaspati u hamburškom muzeju, šetati mokrim pijeskom i družiti se sa krabama po hladnom i vjetrovitom vremenu, provesti noć gledajući filmove i izdržati sljedeći dan puta bez padanja u komu, zahvaliti babi na gledanju indijskih i španskih serija i konačno isko-ristiti poznavanje jezika, igrati kolo u berlinskom parku, dobiti razgledicu s Thailanda i razumjeti izrečeno prije samog razlikovanja upotrebljenog jezika samo su neka od nezamjenljivih iskustava kojima upijamo međusobne kulture, načine života, stavove i poglede na svijet i kojima širimo sopstvene vidike na jedinstven način, shvatajući koliko zapravo različitih ljudi boravi na istoj planeti i polako otkrivajući avanturu zvanu život.

Ivana Daković, IV h


Iskrena da budem, za ovih pet mjeseci se toliko toga izdešavalo da jednostavno ne znam kako je moguće sve to svesti na jednu ili dvije stranice papira. Prvu go-dinu srednje škole završila sam u Podgorici, u Gimnaziji ‘’Slobodan Škerović’’.

Moja odluka da drugu godinu završim u Njemač-koj bila je iznenadna i pomalo haotična. Naime, nakon objave u našoj školi da Stifts-Gymnasium u Xantenu daje stipendije za učenike iz nenjemačkog govornog područja Evrope i svijeta, odlučila sam aplicirati.

Da li sam sumnjala u svoju odluku ? Svakako ! U mislima su se množila pitanja. Šta me čeka? Još teža škola? Zanimljiva mjesta ? Drugačiji pogled ? Nova lica, prijatelji ili nerazumijevanje, nostalgija, samoća… ?

U Njemačku sam krenula 11. avgusta, dan prije početka nastave. Dobri stari Montenegro Airlines je svoj dio posla odlično odradio – lagani, mirni let od gotovo dva sata doveo me je na aerodrom u Dusseldorfu gdje me je dočekala host family. Moj njemački život je otpočeo ! Oduševilo me je to što, bez obzira gdje se nalaziš u svi-jetu, dom znači mjesto sa onom tako prepoznatljivom, a opet neopisivom toplinom i prisnošću. Kuća u koju smo doputovali bila je upravo takva. Moja host family srušila je često slušan mit o « hladnoći » sjevernih naroda. Divni ljudi i izuzetno strpljivi, iako se često čude nekim našim navikama , npr. ostavljanju kusura u trgovinama.

Sada o Školi. „Evropsko odjeljenje“ (Europa Classe) sastavljeno je od Njemaca ( koji su tu da usavrše svoj en-gleski) i nas internacionalaca : Italijana, Turaka, Amerikana-ca, Palestinaca, Španaca i nas dvije Crnogorke. Sa mnom ovu godinu u istom odjeljenju provodi i moja drugarica iz podgoričke gimnazije Lana Popivoda. Grupa profesora je, takođe, internacionalna. Sve zajedno čini nastavu zani-

Učenici Gimnazije „Slobodan Škerović“, Đuro Radu-sinović, III b i Andrea Mićanović, III g, učestvovali su na treningu koji je u septembru 2014. godine održan u Sofiji, u Bugarskoj. Trening je održan u okviru projekta Active Communities for Europe - A.C.E. koji je realizovala NVO „Svetionik“ iz Bara u saradnji sa Zakladom za poticanje i razvoj civilnog partnerstva iz Hrvatske.

Svim učesnicima trening je pružio mogućnost da

Moj boravak u Njemačkoj

crNOGOrkE POZNAtE PO INAtU, krEAtIvNOStI I hUMOrU

Nagrada darovitim gimnazijalcima

PrEkO SOfIJE dO BrISELA

mljivom i omogućava stalni kontakt sa ljudima drugačijih navika, drugačije kulture i pogleda na život. Osim toga, ovako organizovan sistem, jača i oblikuje u nama želju za suživotom sa ljudima koji dolaze iz različitih sredina.

Naučila sam i više o EU. Sad su mi mnoge stvari po-stale „opipljive“ i, mada me to nikada prije nije privlačilo, bila sam i predstavnica Parlamenta.

Saznala sam više o ‘’gap godini’’, koja je sve češći izbor učenika završnog razreda srednješkolskog obrazo-vanja. Naučila sam šta znači biti volonter po zanimanju. Proputovala sam Njemačku, Holandiju, Belgiju, mada se za to moram zahvaliti mojoj host familiji. Stalno organizu-jemo okupljanja, gledamo filmove, idemo na klizališta, družimo se, smijemo se…

Što se tiče škole, veoma sam zadovoljna. Nastava se obično odvija od 8 do 15 h. Časovi traju po 66 minuta. Sistem je mnogo drugačiji od našeg. Iskreno, mnogo toga mi se sviđa – npr. opuštenija atmosfera, manje pritisaka, manje stresan pristup obavezama, komunikacijski nivo između profesora i učenika… Ne dopada mi se šta su ura-dili s matematikom – sveli su je na korišćenje kalkulatora , koji inače u sebi već ima sve programe, a na njemu možeš i igrice da igraš. Pa dobro, nije to tako ni loše!

Sve u svemu, postoje stvari koje možemo i koje bi trebalo da naučimo od njih, ali to što ne smijemo izgu-biti, gdje smo u prednosti, je naša urođena maštovitost, kreativnost i radoznalost.

I, naravno, onaj naš dobri stari inat da budemo bolji!Da li sad sumnjam u svoju odluku da dođem u

Njemačku, u Xanten? Ne, definitivno ne! I toplo vam pre-poručujem da, čim vam se ukaže prilika, proširite svoje horizonte u nekoj novoj sredini.

Nikolina Petričević, Xanten

se upoznaju sa metodom „Pozorišta potlačenih“ (Theater of the Oppressed), te da na taj način unaprijede svoje glu-mačke sposobnosti i nauče kako da se na kreativan način približe mladima u svojoj zemlji, uviđajući probleme sa kojima se oni suočavaju.

Nakon treninga, pet predstavnika Crne Gore, među kojima Đuro i Andrea, imali su zadatak da koristeći metodu „Pozorišta potlačenih”, pronađu inspiraciju u svakod-


HMC stipendije

OvOGOdIšNJI IZAZOvI APLIcIrANJA

nevnim problemima koje prepoznaju u svojoj zajednici i napišu scenario za pet kratkih predstava. Isto su po povratku iz Bugarske uradili i ostali učesnici treninga iz sedam evropskih zemalja, a potom je organizovano on-lline takmičenje za najbolju predstavu koja je osmišljena u okviru projekta. Pobjedu je odnijela ekipa iz Crne Gore

i njihova predstava “Koliko para?” kojom je ukazano na prisutnost korupcije u političkom sistemu države.

Đuro i Andrea su, zajedno sa ostalim predstavnicima Crne Gore, kao nagradu za osvojeno prvo mjesto dobili studijsko putovanje u Brisel. Ovaj veliki i raskošni grad posjetili su u februaru 2015. godine, a tokom trodnevnog boravka u njemu, imali su priliku da se upoznaju sa radom Evropske unije, ulogom i funkcijom njenih institucija, kao i da nauče o crnogorskim evro-atlanskim integracijama i spoznaju važnosti ovakvog vida saradnje za Crnu Goru.

Nagrađeni su uživali i u ljepotama znamenitosti Brisela, posjetivši Manneken Pis fontanu koja svjedoči o dječaku koji je nekada davno grad spasio od eksploziva; velelepni središnji gradski trg Grote Markt, izgrađen u flamanskom stilu a okružen uskim, kamenitim uličicama; poznati Atomium i mnoge druge građevine koje ostav-ljaju bez daha.

Andrea Mićanović, III g

Mia Vujačić (II k), jedna od učenica koja je do sada prošla u najuži krug u takmičenju za HMC stipendiju, približila nam je detalje cijelog procesa. Zajedno sa Vu-jačićevom u uži krug iz Podgorice ušli su i:

Svi su prošli kroz mnogobrojne testove i napornu proceduru da bi dostigli sjajne uspjehe na takmičenju. Pored intervjua, papirologije, stresa i treme koja je pra-tila njihov put od početka, Mia ističe da je zahvalna na cijelom iskustvu. U međuvremenu stiču se prijateljstva i upoznaju novi ljudi koji prolaze kroz isti proces. Iz razloga što je za vrijeme takmičenja predviđeno je da se aplikanti u grupama intervjuišu, bilo je potrebno naći način da se poštuje odgovor ostalih.,,Predstojao je izazov da se sam istakneš iz većine, ne time što ćeš sputavati druge, već trudeći se da prikažeš svoj rad i promovišeš sopstvene talente” - govori Mia.

HMC stipendija predstavlja jednu od više moguć-nosti za učenje u inostranstvu, a ideja za konkurisanje za upravo ovu stipendiju Mia je dobila od administratora kampa London Bridge sa kojim je prošlog ljeta posjetila Englesku. Asja Mijović, I g

1. Mia Dubak2. Bogojević Danilo3. Savić Martina4. Butorović Lana5. Jovetić Mia6. Vučeraković Marija7. Karanfilović Dimitrije8. Brnović Marko9. Lukić Lazar

10. Lekić Dino11. Zarić Anđela 12. Paunović Jelena13. Radonjić Danilo14. Petrović Anika15. Brnić Katarina16. Stijepović Ivana17. Cvijetić Andrej.


Učenice naše škole, Sara Glomazić, Mia Medojević, Staša Šćepanović, Marija Marinović i Teodora Gordijan do-bitnice su HMC stipendije i ovu godinu provode u Velikoj Britaniji gdje pohađaju tamošnje prestižne škole. Staša Šćepanović je kao stari član redakcije „Koraka” ljubazno odgovorila na našu molbu da nam ispriča svoju HMC priču…

Nakon uspješno položenog testa engleskog jezika, pi-sanja ličnog eseja i intervjua kojim je izvršena finalna selekcija kandidata, krajem februara prošle godine, nas osam obavi-ješteno je da smo osvojili HMC stipendiju, koja se dodjeljuje odličnim učenicima iz Istočne Evrope, čiji akademski, ali i svi ostali, kvaliteti predstavljaju ono što ih kvalifikuje za dobijanje mjesta u nekoj od prestižnih britanskih škola. Iz Crne Gore, za školsku 2015/2016, od oko osamdeset prijavljenih kandidata, izabrano je osam, od kojih je nas šest iz podgoričke gimnazije.

Od tog februara pa do 29. avgusta, kada ćemo poletjeti sa dubrovačkog aerodroma, različite emocije i misli okupirale su nas i naše porodice . Naravno, sve te pripreme bile su prožete ponosom i zadovoljstvom, jer ova stipendija, otvarajući vrata u jedan novi, sasvim drugačiji svijet, zapravo zaokružuje uspješnu fazu u našim životima i poziva nas na izazov. Kada kažem izazov, to zaista i mislim i sa velikim uzbuđenjem o tome razmišljam, jer put u Ujedinjeno Kraljevstvo, za sve nas, predstavljao je izazov u svakom pogledu. Toga smo bili svjesni i kada smo krenuli sa prtljagom želja, nadanja, pa čak i po kojom dilemom, ali ćemo to u pravom smislu doživjeti tek kada nakon predivna tri dana u Kembridžu, gdje smo predstavili svoju zemlju i upoznali druge HMC stipendiste, budemo kročili u svoje nove škole. Moram priznati da je boravak u Kembridžu, osim što nam je omogućio da obiđemo neke od najzanimljivijih znamenitosti jednog od najpoznatijih i najstarijih univerzitetskih centara u svijetu, učinio i da se mi međusobno bolje upoznamo i zbližimo, te tako rastanak nikome nije lako pao. Posebno nama, gimna-zijalkama, koje smo poznanstva stečena upravo u Gimnaziji razvile i obogatile zajedničkim uspomenama.

Tako smo od Kembridža svi krenuli svojim putem, u nove škole, u različite krajeve zemlje. I samo putovanje do škola, bilo je jedno novo iskustvo, s obizirom na to da je od nas zahtijevalo

HMC stipendija

MOJE OStrvSkO ISkUStvO

snalaženje u londonskom metrou, na željezničkim stanicama ili čak prevoznim sredstvima na vodi. I da, to potezanje s koferima, jurcanje po željezničkim platformama i hvatanje vozova, nije bio, baš, najljepši dio našeg boravka na britanskom ostrvu. Ipak, taj dio bio je važan kao sazrijevanje i način da dokažemo sebi da smo sposobni da živimo samostalno, nekoliko hiljada kilometara daleko od topline porodičnog doma na koju smo navikli, a u suživotu sa ljudima sa svih meridijana.

Upravo za to iskustvo života u drugačijem okruženju, sa učenicima koji njeguju drugačiju kulturu življenja zadužena je boarding kuća. Zapravo, možda i više od kuće gdje samo spa-vate, jedete i učite. Za mene, ta kuća je zapravo mali centar za

upoznavanje kulture, za druženje a time i za zabavu. Nerijetko, mislim da živost kojom zrači, i pored neminovnih problemčića sa kojima se morate susresti kada živite u velikoj zajednici, ra-zvedrava ne samo nepredvidljivo englesko nebo, već i nevesele misli. Ta dinamika, koja je nekako ukomponovana u disciplinu koja se podrazumijeva omogućava vam da na dnevnom nivou, barem na nekoliko minuta, pobjegnete od, kako bi oni rekli prepa ili vam domaćeg, od eseja iz istorije, teorija iz psihologije, matematičkih grafika, eksperimenata iz hemije i biologije...

Ipak, ove čari života u boarding kući otkrivate poste-peno, nekako kao da otvarate kutiju umotanu u nekoliko slojeva šarenog papira ne biste li joj otkrili sadržinu. Vjero-vatno ćete prije toga doživjeti svoj prvi školski dan. Uzbuđe-nje koje sam doživjela oblačeći svoju uniformu po prvi put i odlazeći u školu, mogu porediti sa svojim prvim školskim danom u Gimnaziji, mada je ovo probudilo dodatno odu-ševljenje i motivaciju. Moja škola, Ryde School, a vjerujem i ostale, opremljena je savremenim laboratorijama za prirodne nauke, bibliotekama, računarima koji su dostupni učenicima gotovo na svakom času, specijalnim umjetničkim paviljonom, brojnim sportskim terenima, kao i zajedničkim prostorijama. Prve školske nedjelje bile su veoma interesantne, zato što su pored obaveznog upoznavanja sa životom Škole, uključivale upoznavanje sa akademskim metodama, organizacijom i ci-ljevima, ali i neke kreativne događaje, poput filmskog dana


koji nam je omogućio da uz savjete predavača sa London Film Academy, u grupama pravimo kratkometražni nijemi film, pa i da najbolji budu nagrađeni školskim Oskarom.

U akademskom smislu, nije teško pretpostaviti da po-stoje brojne razlike. Za početak reći ću da neki od nas uče kroz tradicionalni engleski sistem A level, dok neki to rade kroz poznati evropski sistem IB (Internatinal Baccalauereate). Glavna razlika je u tome što na A levelu izučavate tri ili četiri predmeta, dok na IB-u radite šest predmeta, od kojih su tri, po vašem izboru, na visokom, dok su tri na standardnom nivou. Iako za nas, nakon preko deset predmeta u podgoričkoj gimnaziji, ovo zvuči više nego jednostavno, ipak nije tako. Sam način rada je vrlo zahtjevan, a cilj je apsolutno razumijevanje naučenog. Oba programa su veoma kvalitetna, mada ih je teško uporediti jer imaju brojne sličnosti ali i razlike. Iako radim IB program, mogu sa sigurnošću reći da oba programa pružaju iskustvo rada u laboratoriji, na eksperimentima koji su poznati odavno ili, čak, na onima koje ste samostalno osmislili. To čini nauke mnogo zanimljivijim i pristupačnijim, jer, barem dijelom, ako ne u potpunosti, vizuelizuje ono o čemu učite. S obzirom na to da je finalno i najvažnije ocjenjivanje eksterno, tj. radi se na nivou države, i to tek na kraju dvogodišnjeg kursa, veliki dio nastave usmjeren je na pripremu za isto. Ono što važi za oba programa, jeste da naglašavaju važnost primjene stečenog znanja, pa su i pitanja na ispitima tako osmišljena, kako iz prirodnih, tako i iz društvenih nauka. Dobar primjer je istorija. Dok kod nas učenje istorije najčešće predstavlja pamćenje činjenica, tamo to podra-zumijeva analizu i tumačenje istorijskih događaja sa socijalnog, ekonomskog i političkog aspekta. Kao što sam već pomenula, prirodne nauke su, uz praktičan rad, više nego interesantne. Laboratorija u početku predstavlja nepoznanicu, ali već nakon prvih par časova, uz instrukcije koje dobijate od profesora, to biva poznato i nerijetko se, da li zbog eksperimenata ili zbog bi-jelog mantila, laboratorijskih naočara i rukavica, osjećate pravim naučnikom. Ipak, po mom mišljenju, izučavanje matematike je kod nas bolje strukturisano što kao rezultat daje dobre temelje za dalji rad u bilo kojoj oblasti koja uključuje ovu nauku. Ono na čemu sam izuzetno zahvalna jeste činjenica da je zahvaljujući znanju koje sam ponijela iz Gimnazije prilagođavanje na novi i drugačiji sistem rada mnogo jednostavnije.

IB njeguje ideju kompletne ličnosti sa širokim pogle-dima na svijet i, naravno, mnogo (primjenjivog) znanja, pa su u skladu sa tim obavezni predmeti matematika i engleski jezik i književnost, dok su ostali po vašem izboru, ali moraju uključivati jedan strani jezik, jednu prirodnu i jednu društvenu

nauku. Pored toga, intere-santno je pomenuti da je, obavezan dio IB-a, CAS (creativity, activity, service), TOK (Theory of Knowledge) i Extended Essay (na temu po sopstvenom izboru i najčešće uključuje sop-stveno istraživanje). Zbog toga, iako vrlo naporan, IB zapravo pruža mogućnost da se oprobate u nečemu novom ili da usavršite svoje vještine, čime se uspostav-lja balans između školskih i vannastavnih aktivnosti.

Ono što je moj dosadašnji boravak u Engleskoj učinilo još ljepšim, svakako je Half Term holiday u Oxfordu. Zapravo, to je sedam slobodnih dana, sredinom prvog polugođa, koje smo mi, kao HMC stipendisti, mogli da provedemo u Oxfordu ili da odemo kući, za šta su se neki i opredijelili. Kako se kalendar moje škole, savršeno uklopio sa planom putovanja u Oxford, ja sam se odlučila za tu opciju i nisam zažalila. Uz druge stipendiste, a naročito uz Saru Glomazić, sa kojom sam dijelila i gimnazijske dane, ovaj odmor bio je nezaboravan, a došao je u pravi čas, baš, kada smo željeli školski predah ali i duge razgovore na sopstvenom jeziku.

Nakon tih predivnih sedam dana koji su, između ostalog, uključivali posjetu Londonu i šetnju čuvenim Oxford streetom, vratili smo se u redovan školski ritam, koji je u mojoj školi zapravo bio veoma aktivan. Uslijedile su pripreme za predstavu Mletački trgovac u modernom ruhu, kao i Mock Trial Competition, što je takmičenje u pravničkim vještinama koje se odigrava na sudu. Naime, svaka škola koja učestvuje, formira tim koji se sastoji od tužioca, advokata odbrane, svjedoka i porote i radi na zadatom slučaju, što zapravo predstavlja simulaciju pravog suđenja a i odvija se u stvarnoj sudnici. U ovom takmičenju, moja škola osvojila je drugo mjesto, a ja sam bila jedini internacionalni student koji je u njemu učestvovao, što je oduševilo sudiju. Učešće u ovim aktivnostima još jedan je fantastičan način da se uklopite u kolektiv, ali i da upoznate njihovu radnu etiku. Po povratku, očekuje me volontiranje u bolnici kao i učešće u plesnom takmičenju Global Rock, koje ima za cilj prevenviju protiv narkomanije.

Cjelokupno ovakvo iskustvo, samo u prva tri mjeseca boravka na Ostrvu, teško je opisati, jer je malo riječi koje mogu na pravi način dočarati ono što sam ja, a sigurna sam i drugi stipendisti doživjeli. Sada slijedi dodatno dokazivanje i rad, ali iskreno se nadam i vjerujem da ćemo listove ove knjige, ispuniti još uspješnije nego one koje smo ostavili kući. Presrećna sam što barem djelić svog iskustva mogu da podijelim sa vama, gimnazijalcima, možda budućim stipendistima, ali i vama koji ostajete u Gimnaziji.

Želim vam da u njoj uživate, ali i da se ne date ponijeti mi-šlju da nešto bolje i sjajnije postoji samo negdje preko. Jer ovdje ili tamo, prije ili kasnije, onaj koji traži, naći će put do uspjeha.

Staša Šćepanović


Selekciona komisija, cijeneći postignuti uspjeh i do-stignuća tokom osnovne škole i dosadašnjeg srednjoškol-skog obrazovanja, kao i nakon obavljenog intervjua sa kandidatima, odlučila je da jednu od četiri stipendije UWC za školsku 2015/2016. i 2016/2017. godinu dodijeli Andriji Rašoviću, učeniku II razreda Gimnazije “Slobodan Škerović”.

Kao dobitnik UWC stipendije, Andrija će tokom dvo-godišnjeg školovanja na koledžu UWC Mastriht, Holandija, usavršiti znanje engleskog jezika na kojem će pratiti nastavu i usvojiti znanja i vještine koje će usmjeriti njegovu buduću karijeru. Nakon završetka dvogodišnjeg obrazovanje steći će, širom svijeta poznatu i priznatu, diplomu Međunarodnog bakaloreata (International Baccaloreat Diploma).

Objavljujemo Andrijino pismo „Koracima”:

Holandija je zemlja sloboda. Ljude nije briga što si, kakav si ili kako se oblačiš. Ljudi idu u školu u papučama, sa peškirom na glavi i tome slično. Ta neformalnost mi se mnogo dopada. A Škola je, sama po sebi, posebna. Preko 100 nacionalnosti se steklo na jednom mjestu, a svi se slažu kao jedan. Iako tu i tamo imamo manjih nesuglasica, na kraju su svi prijatelji i tu su za tebe ako ti je nešto potrebno. Tu su đaci iz Sirije, Palestine, Izraela, Kurdistana i drugih problematičnih regiona. I to je ono što čini ovu školu posebnom.

Što se tice školskog sistema, dosta je drugačiji od sistema u Crnoj Gori. Ovdje biramo samo šest predmeta ali i nivo na kojem želimo da izučavamo određeni pred-met. Ipak, znanje koje sam stekao u Crnoj Gori mi je puno

UWC stipendija

hOLANdIJA – ZEMLJA SLOBOdA

pomoglo da i ovdje postižem dobar uspjeh. Takođe, ovaj sistem te motiviše da imaš što više vanškolskih aktivnosti, što mi je omogućilo da probam nove stvari: robotiku, flo-orball (nešto kao hokej u sali) i ultimate frisbee. I na kraju krajeva, poslije ovog iskustva ću imati priliku da pođem na neki prestižni univerzitet, gdje ću nastaviti školovanje.

Sve u svemu, prezadovoljan sam ovom prilikom koja mi je pružena. Ovo mi je omogućilo da steknem prijateljstva širom svijeta i da steknem informacije o različitim regionima svijeta iz prve ruke. I volio bih da poručim svim gimnazijalcima koji mogu da se prijave za ovu stipendiju da to i urade jer je ovo jedinstvena škola u svijetu ( ima ih 15 na različitim mjestima i pohađaju je djeca iz skoro čitavog svijeta - United World Collage) koja promoviše različitost, mir i održivi razvoj.

Tot ziens! Andrija Rašović


Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK) organizovala je tromjesečni kurs ,,Književnost i tran-sformacije” koji je uspješno završilo petnaestak pola-znika. Da bismo se prijavili slali smo naše radove i krat-ke biografije na e-mail adresu: [email protected] Zahvaljujući Pedagoško-psihološkoj službi i profesorici naše škole, Biljani Vučurović, saznala sam za ovaj kurs i prijavila se.

Kandidati su izabrani tokom ljetnjeg raspusta, a zatim smo dobili poziv da se sastanemo u American Corneru, koji je bio naš dom svakog petka neredna tri mjeseca (kurs se završio krajem novembra). Upoznali smo se sa Vaskom Ra-ičevićem, književnikom i dramaturgom,ali i sa direktoricom NVO ATAK-a, Draganom Tripković.

Pisci, pjesnici, kritičari, reditelji, novinari, mijenjali su se od petka do petka. Govorili smo o raznim temama koje su doticale književnost, o trnovitom putu i o trudu koji on zahtijeva. Andrej Nikolaidis, Faruk Šehić, Olja Knežević, Marko Pogačar, Ethem Mandić, Jordan Browne, Maja Mrđenović, Milorad Popović, kao i mnogi drugi bili su nam mentori i pomagali su nam da prevaziđemo prepreke koje smo imali u pisanju.

Vasko Raičević je bio naša najveća pomoć, s obzirom na to da je bio sa nama svakog petka, čitao sve što smo pisali i komentarisao. Kao grupa, na početku smo bili ćutljivi, ali

Književnost i transformacije

AtAk NAM dAJE „OtČEPLJENJE” – ZBIrkU rAdOvA POLAZNIkA

nakon krakog vremena počeli smo zajedno da radimo, da pružamo podršku i dajemo ideje. Interakcije među nama su nam pomogle i mijenjale su način na koji vidimo djela koja pišemo.

Pisali smo i čitali sve: poeziju i prozu, bilo da je u pitanju bila romantika, misterija, kratke priče komičnog karaktera, NF- sve u zavisnosti od toga šta nas je zanimalo, privlačilo i u čemu smo htjeli da se oprobamo. Govorili smo o velikim piscima svh vremena, ali i onim manje poznatim, no nama zanimljivim.

Mislim da neću ljepše objasniti atmosferu kursa od kolege polaznika, Igora Šćekića: ,,Čistota, za mene je to prava riječ našeg druženja. Uz prisutnost rezervisanosti stranaca, na samom početku, do kraja smo izgradili odnos sasvim za poštovanje. Moram reći i to da je Vasko bio odličan smjerničar, kritičar je sasvim pogrešna riječ. Pored toga smo imali i goste radionice, neke briljantne ljude, sa kojima je bilo zadovoljstvo pričati i od kojih se dosta toga vezano za poziv 'pisac’ moglo saznati.”

Marljivim radom, uz dozu nekontrolisanog smijeha kad god se vidimo, priveli smo kraju tromjesječno druženje u okviru kursa. Unaprijedili smo svoje sposobnosti, iskoristili talenat- što je i bio cilj kursa. Krunisali smo sav taj rad zbirkom radova ,,Otčepljenje”. Promocija knjige je bila u Narodnoj biblioteci ,,Radosav Ljumović”. Radovali smo se odzivu ljudi koji je bio velik.

Kao najmlađi član učila sam od ovih ljudi, slušala ih i sprijateljila se sa njima. U zborniku radova nalazi se poezija i proza učesnika: Nade Vemić, Milijane Božović Marka Vu-jovića, Adrijana Vuksanovića, Aleksandre Milić, Sanje Raković, Aleksandra Šupeljaka, Anite Šimurine, Ivane Daković, Milene Pavićević, Stojana Stamenića, Igora Šćekića, Milene Bešić, Gordane Dedić i Jelene Šaković.

Jelena Šaković, II i


Profesorica Gordana Vučinić je 4. maja 2015. sa svojim učenicima, literarnim talentima dala doprinos prvom u nizu događaja povodom obilježavanja Dana Evrope u EU Info Centru - radionici kreativnog pisanja. Učenici IIa, IIe, IVa i IVk razgovrali su sa Ognjenom Spahi-ćem i Ilijom Đurovićem uopšteno o crnogorskoj i svjetskoj književnosti, tehnikama, ali i o tome kako da unaprijede i prevaziđu neke probleme prilikom pisanja.

Ognjen Spahić je prošlogodišnji dobitnik nagrade Evropske unije za mlade pisce. To je samo jedno u nizu priznanja, među kojima su i priznanje „Meša Selimović“ za najbolji novi roman i festivala „Ovid“ u Rumuniji za

Majsko veče. Biblioteka Gimnazije. Čuje se zvuk gitare. Čuje se pjesma. Profesorica Darija Šćepanović diriguje, a skladni ženski glasovi pjevuše poeziju koja je pretočena u muziku – Šantić, Radičević, Trifunović

U publici su učenici, profesori, roditelji, prijatelji.

Dani Evrope

GIMNAZIJALcI I PIScI

IMPrESIJE S JEdNE POEtSkE vEČErI

mladog pisca. Njegov, vama sigurno dobro poznat, roman „Hansenova djeca“, preveden je na francuski, italijanski, slovenački, rumunski, mađarski, makedonski i engleski jezik. Ilija Đurović je mladi crnogorski autor čije su priče objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010), „A Sea of Words“ (Barselona, 2011, 2012) i „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011). Njegova prva knjiga kratkih priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ objavljena je 2014.

Isidora Vlaović, III a

Tada je odjeknula RIJEČ, pjesnička riječ. Redom su na-stupali, od prvog do četvrtog razreda: Milica Đukić, Hana Rastoder, Sanja Crvenica, Jana Radičević, Marko Stanoj-kovski, IvanaDaković, Lenka Mirković, Irina Lakić, Milica Rahović, Ana Knežević, Aleksa Đuričković. Naši učenici koji su odškrinuli svijet umjetnosti, naši pjesnici, stvaraoci.

U uglu sjede profesorice Irena Ivanović i Sanja-Marjanović. Najavljuju pjesnike publici, govore o njiho-vim inspiracijama, pjesničkim počecima, stvaralačkim impulsima koji nagone mladog čovjeka da zaroni u sebe, u sopstvenu intimu i podijeli je sa svijetom.

Te majske večeri prostor Biblioteke ispunjavale su emocije, izgovarane su misli koje su inače duboko skri-vene, dijeljena su nadanja i htjenja, a na kraju, publika je sa sobom ponijela dio lijepe gimnazijske energije.

Sanja Marjanović, bibliotekarka Škole


Jedna od omiljenih priča o prošlosti gimnazije među učenicima je da je postojao razglas preko kojeg je u toku odmora emitovana muzika.Većina nas bi na to odgovorila : ” E, kada bi mi to doživjeli!” Prije nekoliko godina ponovo je oživjela ideja o razglasu nakon koje je uslijedila i njena realizacija. Na žalost, nakon nekoliko mjeseci razglas je ponovo utihnuo zbog nesuglasica u vezi s muzičkim repertoarom.

Zahvaljujući našoj novoj direktorici, koja je pre-poznala potrebe učenika, u toku drugog polugodišta razglas je opet počeo s radom. Da ne bi došli u situaciju sličnu onoj od prije nekoliko godina, došla sam na ideju da pomoću ankete saznam nešto više o muzičkom ukusu naših učenika.

Svi ispitanici su podržali ideju o razglasu, od kojih je 72% čulo za nju, a ostalih 28% nije. Najslušaniji muzički

Dugo su na muzičkoj sceni Crne Gore bili zapo-stavljeni svi muzički pravci, osim onih koji su, uprkos njihovom diskutabilnom kvalitetu, u prošlim godinama doživjeli ekspanziju. Vjerovatno ne zbog njihove naročite umjetničke ljepote, niti zbog toga što su bili naročito popularni u našem regionu, već upravo zato što su ih “konzumirali” naši ljudi u inostranstvu jer, vjerovatno, nije bilo bitno kakvog je kvaliteta to što se sluša, sve dok je bilo naše. Možda i najviše zapostavljen muzički pravac u našem regionu, a naročito u Crnoj Gori, jeste heavy metal.

Teško je reći što je razlog tome, možda zato što priče o našoj lijenosti nisu samo stereotip, već u njima ima i istine, pa je logično da je lakše prepjevati nešto što je već odavno snimljeno u Španiji, Grčkoj ili Turskoj nego se potruditi da se napiše originalni komad muzike.

Razlog bi mogao da bude i to što se svjetska umjet-nička scena, a što se naročito primjećuje kod umjetnika koji se bave metalom, nastavlja na umjetnička razdoblja u kojima su umjetnici bili svestrano obrazovani ljudi i mjesto u društvu, koje su dobili zahvaljujući umjetnosti, koristili su da podijele sa svijetom svoje mišljenje, svoja dostignuća iz drugih oblasti, poput filozofije itd. Kod nas se, opet, dobar dio umjetnika umjetnošću bavi da bi sakrio svoj nedostatak obrazovanja iz drugih oblasti … Ali, najvjerovatnije uzrok zapostavljenosti metala u Crnoj Gori leži u onom, što je i istovremeno najveći crnogorski problem, tj. u konformizmu. Logično da u državi u kojoj

Školski razglas

GdJE rIJEČI NE vrIJEdE, MUZIkA PrOGOvArA

Heavy metal u Crnoj Gori

OZLOGLAšENI ZvUk

Hans Kristijan Andersenžanr je pop , a nakon njega rock i ex yu rock. Od muzičkih izvođača omiljeni su:

Domaći: Riblja Čorba, Dino Merlin, Bijelo Dugme … Strani: Lana del Rey, Artic Monkey, Beyoncè, Cold-

play …Na pitanje: ”Pomoću kojeg uređaja najčešće slušaš

muziku?” odgovorilo je : 95% - telefon , 2,5% - kompjuter , 2,5% - radio/mP3 player.

Većina učenika je odabrala folk/turbo folk kao mu-zički žanr koji ne bi željeli da čuju na razglasu . Manjina se odlučila za heavy metal i hard rock. Kada je postavljeno pitanje glasilo da li muzika utiče na njih, 91% ispitanih reklo je: “Da”, od kojih većina kaže da im muzika pozitivno mijenja raspoloženje.

Taida Hajdarpašić, III f

se svako trudi da bude kao svi ostali, gdje je poželjno ne izdvajati se i pripadati grupi, ne uspijeva vrsta muzike čija je jedna od osnovnih poruka misliti svojom glavom i ne ponašati se onako kako vam je određeno od strane nekog višeg autoriteta, već onako kako se osjećate.

Kriva je i reputacija metala kao “ozloglašene” vrste muzike. Muzičari koji se bave metalom bili su optuživa-ni za razne stvari zbog “lošeg uticaja” njihovog zvuka. Agresivnost, element šoka na sceni i eksplicitni tekstovi ne moraju da znače da neko promoviše loše ponašanje. Ali, na žalost, mentalitet ljudi je takav - ako neko u odijelu izađe na scenu automatski je bolja osoba od onoga ko na istu izađe našminkan, ne dajući ovom drugom ni šansu da bude saslušan.

Istini za volju, nije krivica samo u ljudima s pre-drasudama. Metal je, i na internacionalnom nivou , a kamoli u Crnoj Gori, u proteklim godinama bio uspavan. Najpoznatiji izvođači jedva da su objavljivali novi materijal ili nastupali a za više godina jedva da je formirano neko-liko bendova. Ali u poslednje vrijeme metal se vraća na svjetsku scenu na velika vrata, objavljuje se puno albuma i formira veliki broj novih bendova. Na sreću, tako je i na našim prostorima. Broj publike koja poštuje i voli metal danas se drastično povećava pa postoji šansa da i ova vrsta muzike, konačno, opet dobije pažnju koju zaslužuje.

Savo Vukčević, I c


Dvije zlatne i četiri bronzane medalje - to je bilans na-ših sportista na takmičenjima srednjih škola koja organizuje Sekretarijat za sport i kulturu glavnog grada. Više od stotinu naših učenika učestvovalo je u devet sportova, u kojima smo osvojili šest medalja, dovoljno za epitet najbolje škole po broju medalja i druge po ukupnom plasmanu.

Fudbaleri su na dominantan način stigli do prvog mjesta. Redom su padale Građevinska i Elektrotehnička škola, da bi u velikom finalu nakon neizvjesne i rezultatske drame, poslije boljeg izvođenja penala bila savladana Ekonomska škola. Ono što slijedi za izabranike Žarka Markuša jeste dr-žavno takmičenje, koje će se sredinom aprila održati u Baru.

Tradicionalni međunarodni fudbalski turnir održava se svake godine od 23. do 26. jula u malom austrijskom gradu Vejeru, a naša škola dobila je veliku čast i priznanje da bude dio tog događaja.

Na put dug više od hiljadu kilometara, krenula je mala ali odabrana ekipa od četrnaest učenika naše škole predvođena profesorima Željkom Milićem i Žarkom Markušem. Iscrpljeni i jako umorni od puta koji je trajao više od dvanaest sati, stigli smo do mjesta održavanja turnira. Grad koji broji oko 4 hiljade stanovnika sa izuzetno uređenim ulicama, prelijepim kućama u tradicionalnim austrijskim bojama, okruženim fascinantnim planinskim predjelima, učinili su naš boravak prijatnim. Tome su još više doprinijeli simpatični i ljubazni domaćini hotela, a ono što je kvarilo utisak, za naš ukus, bila je njihova domaća hrana.

Slobodno vrijeme između utakmica koristili smo za treninge i uvježbavanje taktike za mečeve koji su nam predstojali, međusobna druženja, obilazak grada, kao i za oživljavanje noćnog života grada koji, za razliku od naših,

Gimnazija ponovo među najuspješnijima

ZLAtNE MEdALJE ZA fUdBALErE I tENISErE

Fudbaleri osvojili pehar na fudbalskom turniru u Austriji

ČASNO PrEdStAvILI GIMNAZIJU

Predvođeni profesoricom Aleksandrom Ražna-tović, teniseri i teniserke su nas obradovali zlatnom me-daljom. Na teniskim terenima u Maslinama Ana Radović, Marta Šćekić i Balša Bakić pokazali su da i u bijelom sportu Gimnazija ima svoje adute.

U odbojci, u obje konkurencije smo zauzeli treće mjesto, a bronzanom medaljom okitili su se i rukometaši kao i stonoteniseri Jevrem Bušković i Simona Petrović. Sreća nije pogledala žensku rukometnu ekipu i košarka-še kojima će, najnepopularnije, četvrto mjesto ostati u gorkom sjećanju.

Na Podgoričkom maratonu koji se održao 18. de-cembra naši učenici zabilježili su zapažene rezultate. Lazar Ćupić i Nikola Lutovac u trci na 1500 m zauzeli su 5, odnosno 6. mjesto dok je Maja Fatić takođe bila peta u trci na 1000 m.

Svi ovi rezultati pokazuju da u Gimnaziji ima puno sportskih talenata. Oni će predanim i mukotrpnim radom, zajedno sa profesorima, svoj talenat još više unaprijediti i doprinijeti da naša škola osim u obrazovnom, bude prepoznatljiva i u sportskom smislu.

Ivan Ivanović, III c

zna za mir u večernjim časovima.Na turniru je učestvovalo osam ekipa iz različitih

država, tako da smo iskoristili priliku da se sretnemo sa kulturama drugih zemalja. Izdvojilo se naše prijateljstvo sa fudbalskim timom iz Hercegovine. Međusobna podrška na utakmicama i druženja ostaće upamćeni kao dokaz


Učenik IV razreda, Marko Vuksanović, kao član Seishinkai saveza Crne Gore, osvojio je treće mjesto na svjetskom prvenstvu u karateu u organizaciji Internacio-nalne Karate Unije (IKU) u kategoriji Shobu Sambon Kumite Team Kadets B (timske borbe do tri ipona za takmičare od 16 do 17 godina). Takmičenje je održano u Mariboru (Slovenija) u periodu 5 - 8. 10. 2015. godine.

Uspjeh našeg karatiste

trEĆI U SvIJEtU

da osim u teritorijalnom smislu, granice ne postoje među susjednim državama naše zemlje.

U rezultatskom smislu na turnir smo došli jako re-sterećeni.Većina članova naše ekipe se fudbalom bavi rekreativno, a nije mala stvar istaći da su mnogi naši članovi izašli po prvi put na teren velikih dimenzija. Ako dodamo da su protivnici bili sve sami profesionalni klubovi, onda se peto mjesto može smatrati uspjehom, a pobjede nad izuzetno moćnim ekipama iz Rusije i Luksemburga– veli-kim podvizima.

Našu najveću pobjedu, ipak, predstavlja pehar koji je dodijeljen za fer-plej. Redom, radom i disciplinom, kao i činjenicom da smo jedina ekipa koja je takmičenje završila bez žutog kartona, pobrali smo mnogobrojne simpatije austrijske publike i zasluženo istakli kandidaturu da ovaj trofej završi baš u naše ruke, što se na kraju i dogodilo.

Posljednjeg dana kao nagradu za sve ovo, posjetili smo prestonicu kulture, muzike i umjetnosti. Uvjerilli smo se zašto Beč smatraju jednim od najljepših gradova Evrope i zašto se sa pravom priča o ukusu Saher torte i Mocart kugli. Posjetom nezaboravnog Prater luna parka, naša pustolovina po Austriji se i završila.

Posebnu zahvalnost za ovo putovanje dugujemo Školi koja je finansirala dobar dio troškova i obezbijedila nam svu neophodnu sportsku opremu, kao i vozačima autobusa sa kojima smo takođe ostvarili prijateljski odnos.Svakako najveće zasluge, ipak, pripadaju našim profesori-ma Željku Miliću i Žarku Markušu. Imali su sluha za sve naše potrebe i razumijevanja za naše želje, pa nismo ostali uskraćeni ni za šta. Svojim ponašanjem i zalaganjem smo im na najbolji način uzvratili, tako da smo svi zajedno na jedan dostojanstven i častan način predstavili kako našu školu, tako i našu zemlju.

Učesnici su bili: Vladimir Marić, Nikola Mumin, Filip Davidović, Nikola Radulović, Vuk Radulović, Amar Mulić, Ivan Ivanović, Marko Bokan, Danilo Petričević, Ognjen Šćekić, Vuk Krunić, Filip Račić, Jovan Lalatović.

Ivan Ivanović, III c


Biciklistička sekcija podgoričke gimnazije pod na-zivom ‚‚Avanturisti“ predvođena je godinama profesorom Miroslavom Radulovićem. Za cilj ima promovisanje zdravog stila života i unapređenje fizičke aktivnosti kod mladih.

Biciklizam, takođe poznat i kao najenergičniji sport, dosljedan je i racionalan način vježbanja. Kao i sve aktiv-nosti koje se obavljaju na svježem vazduhu i biciklizam je veoma važan za zdrave stilove života. Biciklistička sekcija daje članovima priliku da što više vremena provode na otvorenom prostoru baveći se fizičkom aktivnošću. Sve ovo ‚‚Avanturisti“ realizuju kroz ture od po nekoliko desetina kilometara. Profesor Miroslav Radulović na vrlo kreativan način organizuje biciklističke ture tako da članovima sekcije budu interesantne po doživljajima krajolika kroz koji prolaze kao i po dinamici terena i trase.

Na dva točka

BIcIkLIStIČkA SEkcIJA

U školskoj 2015. godini članovi ove sekcije uče-stvovali su na dvije ture u aprilu. Prva pod nazivom ‚‚Pet rijeka“ vodila je duž obala pet podgoričkih rijeka. Ova tura iznosila je skoro 50 kilometara. Još jedna od mnoš-tvo prilika za članove ove sekcije jeste mogućnost da što bolje upoznaju krajeve naše zemlje. Tako su biciklisti u toku druge ture ‚‚Posjeta“ obišli školu u Drezgi gdje im je održan čas pod nazivom ‚‚Piperi“. Ova tura vodila je kroz naselja Zagorič, Duklju, Rogame, Drezgu, Pričelje i Momišiće a iznosila je oko 25 kilometara.

Pored brojnih biciklističkih tura ova sekcija or-ganizuje i skijaške ture. U toku marta 2015. godine, održane su dvije ture. Prva tura održana je na Žabljaku i učestvovalo je 45 učenika. Druga je održana u ski


Koliko god je primarno u svakodnevici gimnazijalaca učenje lekcija, zatim upotreba brojeva, trčanje na časovima fizičkog, ništa manje važan učinak na razvoj kompletne lič-nosti imaju razvitak i očuvanje kreativnosti kao i manuelni rad učenika. Preduzetnički klub Žica Gimnazije „Slobodan Škerović“ jedan je od najmlađih klubova naše škole, a svojim postojanjem objedinjuje i njeguje navedene aktivnosti. S radom je počeo oktobra 2015. godine i od tada, pa do danas, svi njegovi članovi imaju stalan termin okupljanja jednom ne-djeljno i priliku da pokažu svoje rukotvorine, daju prijedloge, iznose ideje i razvijaju svoju kreativnost.

U okviru Kluba postoji nekoliko segmenata rada na koje su njegovi članovi stavili fokus interesovanja a to su: oblikovanje žice, dekupaž tehnika, pravljenje nakita. Učenici nijesu ograničeni niti na jedan način i imaju punu slobodu da puste svojoj mašti na volju i rade sa bilo kojim materijalom u svrhu nastanka lijepih i dekorativnih predmeta. Koordinatorka i osnivačica Preduzetničkog kluba je profesorica psihologije Milena Pajović. Jedna od mnogih, i do sada najzapaženija akcija našeg kluba bila je organizovana s posebnim ciljem - da naša škola dobije ozvučenje i muzičke pauze između časova.

Preduzetnički klub Žica

PrIkAZ vJEštIh rUkU I BESkrAJNE MAštE GIMNAZIJALAcA

centru na Vučju i brojala je 35 učenika. Takođe, u toku 2015. godine održan je dan skijanja na kojem je 80 članova ove sekcije odskijalo 50 kilometara. Za drugo polugođe školske 2015/16. godine, predviđeno je još skijaških tura u sklopu ove sekcije.

Biciklistička i skijaška sekcija omogućavaju učeni-cima Gimnazije da svoje slobodno vrijeme organizuju na koristan način informišući se o načinima zdravog fizičkog razvoja, kao i o drugim aspektima društva uz druženje i prijateljstvo.

Zoja Pejović, I g

Mladi preduzetnici organizovali su akciju u okviru koje su dijelili kolače, koje su sami napravili, ali i zapisivali muzičke želje svih onih koji su donirali svoj novac i time dali skroman doprinos kako bi ozvučenje bilo obezbijeđeno, i zacrtani plan u što kraćem roku bio realizovan. Nesebičnu podršku dobili smo i od Uprave škole koja je pokazala dobru volju i pružila maksimalnu podršku našem klubu da istraje u realizaciji ciljeva koje, za dobrobit učenika, postavlja i dosljedno im stremi kako će, ne sumnjamo, biti i u budućnosti. Naše mlade preduzet-nike očekuje prezentacija radova na sajmu koji će se održati u Bugarskoj sredinom drugog polugodišta i time će dobiti idealnu priliku za demonstraciju svoje kreativnosti i vještine.

Članovi Preduzetničkog kluba uskoro će dobiti svoj prostor gdje će čuvati rukotvorine i prikazati ih svima koju žele da se uvjere u kvalitet njihovog rada. Da se ne odmara-ju pokazuje i činjenica da su se pobrinuli za to da prolaz za roditelje i profesore bude odvojen od prolaza namijenjenog učenicima, i to na kreativan način - stubićima čiju su koncep-ciju sami osmislili.



Biološka sekcija Gimnazije ,,Slobodan Škerović” predvođena je profesoricama Sanjom Ognjanović i Mari-

Dodatna nastava

BIOLOškA SEkcIJA

jom Kojić. Cilj ove sekcije je dodatno razvijanje untereso-vanja učenika za biologiju i međuinstitucijalnu povezanost zbog kvalitetnije edukacije đaka naše škole.

Učenici drugog razreda postali su članovi ove sekci-je, i zahvaljujući tome, mnogo su naučili. Posjetili su mnoge događaje , na nekima i učestvovali i stekli iskustva i znanja. Tokom septembra, oktobra i novembra posjetili su mani-festaciju ,,Otvoreni dani nauke“, kao i Prirodnjački muzej u cilju animacije učenika za biologiju i ekologiju. Prisu-stvovali su i činu prstenovnja ptice.

Za sami kraj polugođa,19. decembra, grupa uče-nika kao i Aktiv u saradnji sa Institutom za javno zdravlje oganizovali su predavanje na temu o sidi.

Sara Ražnatović, I g

Dani matematike

MAtEMAtIkA NIJE BAUk Vjerovatno ste se često na času matematike zapitali: „Kad će mi ovo zatrebati u životu?” Da matematika nije gomila

brojeva, formula i teorema, da je svuda oko nas, široko primjenljiva i prisutna u običnim životnim stvarima u kojima je često ne primjećujemo, pokazali su vrijedni i predani učenici i profesori Gimnazije „Slobodan Škerović”.

Tokom posljednje sedmice mjeseca maja školske 2015. godine podgorički gimnazijalci imali su priliku da upoznaju ljepotu i moć matematike, da prošire svoja znanja, kao i da se, koliko god to na prvi pogled izgledalo nevjerovatno, uz nju i zabave. Profesorice Ivona Adžić, Mirjana Pješčić i Smilja Vukićević su, već četvrtu godinu za redom, organizovale Dane matematike u našoj školi. Matematičari su se družili tokom četiri dana, od 25. do 29. maja. U okviru programa postavljena je izložba, organi-zovana su takmičenja u rješavanju logičkih zadataka i šahu, kao i brojna predavanja naših učenika i gostiju-profesora sa PMF-a.

Prvog dana otvorena je izložba „Trougao” i organizovano takmičenje u rješavanju logičkih zadataka, pa su na taj način gimnazijalci mogli provjeriti stečena znanja iz ove oblasti.

Drugi i treći dan bili su rezervisani za predavanja sadašnjih i bivših učenika Gimnazije., s jako zanimljivljim i inspirativnim temama kao što su: „Umjetnost, čovjek i matematika”, “Matematički oblici u arhitekturi”, “Platonova tijela” i “Matematika i fudbal”.

Četvrtog, posljednjeg dana održano je predavanje „Topologija i fundamentalna grupa”. Predavač je bila prof. dr Svjetlana Terzić sa PMF-a. Na kraju programa organuizovano je zabavno veče “Matematički kaleidoskop”.

LAvIrINtSvi smo kao mali provodili zeku kroz lavirint ne bi li došao do šargarepe. No, da je lavirint mnogo širi i kompleksniji pojam

sa utemeljenjem u istoriji, mitologiji i umjetnosti, dokazale su naše učenice. U četvrtak, 26. novembra 2015. učenice Ksenija Brakočević, Ljubica Smolović, Tijana Radojičić i Lana Bulatović, uz podršku

nastavnice matematike Mirjane Pješčić, organizovale su predavanje o lavirintu.Lana Bulatović i Tijana Radojičić govorile su o teoriji grafova, njenom nastanku, primjeni, kao i tome kako nam ona može

pomoći da nađemo izlaz iz lavirinta. Takođe pokazale su jednostavan način izlaska samo uz pomoć kesice čipsa i kikirikija, tehnike poznate iz priče „Ivica i Marica”.

Ljubica Smolović i Ksenija Brakočević pričale su uzbudljivu priču o grčkim mitovima i istoriji drevnih civilizacija. Govorile su i o pojavi i učestalosti lavirinta kao motiva u filmskoj umjetnosti a zatim objasnile misteriju simbola matematike, kao i kako se može dostići unutrašnji mir i pronaći svoj put.

Predavanje je održano u školskoj biblioteci s početkom u 19 časova. Učenici su imali priliku da na jako zanimljiv način otkriju misteriju simbola matematike, drevnih civilizacija a, takođe, i nove slojeve ljudske svijesti.

Danilo Berilaža, III i


Logate, softverska kompanija i digitalna zajednica Crne Gore, Digitalizuj.Me. već četiri godine organizuju Hakaton, takmičenje programera, dizajnera i aktivista. Protekle godine održan je 12. i 13. decembra u Podgorici, u prostorijama kom-panije DoMEn. Na takmičenju je učestvovalo sedam timova sa po četiri ili pet članova. Cilj „hakovanja” u ograničenom vremenskom periodu od 24 sata je da se kroz atmosferu druženja pronađu nova rješenja koristeći moderne tehnolo-gije, kao i da se prenese znanje među programerima. Nakon tog vremena slijedi predstavljanje, gdje svi Hakatonci imaju

Nakon posjete naših učenika Gimnaziji u Zrenjaninu u martu 2015. godine, nastavila se saradnja između Gimnazije „Slobodan Škerović“ i Gimnazije iz Zrenjanina. U periodu od 2. do 6. februara 2016. godine, članovi Filozofske sekcije podgoričke gimnazije, ugostili su učenike iz Zrenjanina. Tema filozofske razmjene je „Filozofija države i prava“.

Filozofska razmjena organizovana je s ciljem da utiče na razvoj individualne i građanske svijesti o značaju države i prava, istakne nužnost granica i mogućnosti njihovih pomje-ranja, utiče na razvoj svijesti o različitim aspektima i oblicima države, razvoj svijesti o drugom i drugačijem, razvoj kritičkih sposobnosti i vještina timskog rada, ali i unapređuje znanje iz oblasti filozofije politike, filozofije istorije, etike. Svečani prijem gostiju upriličen je 3. februara 2016. godine u Gimnaziji „Slobodan Škerović“. Tom prilikom, direktori obje gimnazije, potpisali su Memorandum o saradnji. U okviru programa, učenici su predstavili sekcije i vannastavne aktivnosti koje se realizuju u podgoričkoj gimnaziji.

Četvrti Hakaton održan u Podgorici

USPJEšNI I NA POLJU INfOrMAtIkE

Dočekali goste iz Zrenjanina

fILOZOfSkA rAZMJENA

po 5 minuta da prezentuju svoju demo aplikaciju i ubijede žiri da su najbolji. Osnovna ideja bila je upotreba otvorenih podataka. Takmičari su uz pomoć organizatora, imali priliku da na pravi način iskoriste „eksploziju informacija” – trend koji predstavlja rapidno povećavanje količine javno dostupnih podataka na internetu. Cilj je bio pronaći nova rješenja i načine za implementaciju već postojećih informacija, kreirati lako pristupačne programe.

Ekipa iz Gimnazije, koja je zauzela treće mjesto, bila je najmlađa ne samo na ovome, već na svim Hakaton nad-metanjima održanim u Crnoj Gori. Mladi programeri: Balša Janjušević, Đuro Radusinović, Miodrag Račić, Vuk Stajkić i Danilo Stefanović imali su zamisao o programu koji nudi informacije o stipendijama koje se mogu dobiti na raznim svjetskim fakultetima.

Presudnu ulogu kod biranja pobjednika imali su timski rad, sama ideja, ali i kvalitet njene realizacije. Partner takmiče-nja, UNDP obezbijedio je nagrade za pobjednike a najuspeš-nijem je dodijeljen iPad Mini.

Sve čestitke gimnazijalcima, koji su u jakoj konkurenciji starijih osvojili treće mjesto! Marija Knežević, III a

Tokom prvog dana programa razmjene, učenici su u popodnevnim časovima obišli Podgoricu. Nakon toga, u Dvorcu Petrovića organizovana je filozofska radionica. Večernji sati bili su rezervisani za Filozofski kafe koji je organizovan u knjižari „Karver”.

U četvrtak, 4. februara, za učenike – učesnike u pro-gramu razmjene, organizovan je jednodnevni izlet na relaciji Podgorica – Cetinje – Kotor u okviru koga su realizovane brojne aktivnosti. Pored obilaska kulturno-istorijskih spo-menika Cetinja, učenici su posjetili Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ u kojoj je organizovana filozofska radionica (voditelj: profesorica filozofije Jasminka Milošević). U Kotoru su obišli Stari grad i Pomorski muzej, a zatim je održana filozofska radionica u Gimnaziji u Kotoru.

Koordinatorka programa razmjene je profesorica Jasminka Milošević.

Preuzeto sa FB stranice Gimnazije


„Dakle, ovo je Amerika!„ Trljala sam oči i mislila da sa-njam. U tom času se desio taj „bljesak ‘’ i u potpunosti sam razumjela riječi moje majke: „Sanjaj dovoljno jako, dovoljno dugo i sa puno strasti i nema šanse da ti se snovi ne ostvare“.

Kao ni većini mojih vršnjaka u Crnoj Gori, ni meni se put u Ameriku nije baš smiješio, iz prostog razloga - to puno košta. Kada je došao posljednji rok za predaju aplikacija, ipak, desilo se nešto. Nešto što me je uvjerilo da se sve dešava s nekim razlogom, ako vjeruješ i želiš svim srcem, i da nekada stvari koje nam izgledaju loše, jako loše, na kraju ispadnu jako dobro. Ali to je već druga priča koja zaslužuje posebnu pažnju.

„I, po čemu se Amerika razlikuje od tvoje zemlje, ova-ko, na prvi pogled?“, upitala me je moja nova mama. „Sve je ravno“, odgovorila sam kao iz topa. Poslije crnogorskih brda, ovo je bilo nešto sasvim novo. Zaista, planine mi nedostaju, ali zato imam divan beskrajan horizont gdje god se okrenem. Ipak, najljepša stvar u vezi sa Oklahomom je nebo. Nisam proputovala svijet, ali se kladim da je među ljepšima. Kažu da je takvo zbog crvene prašine koja se diže usljed vjetrova a koja je specifična samo za Oklahomu.

Prvi dan škole je bio posebno iskustvo. Već na prvi pogled bilo je jasno da ova škola uopšte ne liči na podgoričku gimnaziju. Od izgleda zgrade, ponašanja učenika, profesora, direktora do međusobnih odnosa svih njih. Tako srdačan doček nisam očekivala. Dok prolazim školskim hodnicima, svi mi se smješe, pozdravljaju me, pomažu mi da se uklopim. U učionici vlada nevjerovatno opuštena atmosfera. Profesori nam se obraćaju kao drugarima, dozvoljena je i neobavezna priča, nekad po koji vic ili šala. Prve školske dane provodim u kulturološkom šoku, pokušavajući da se adaptiram. Nemojte shvatiti pogrešno, šok je bio pozitivan. Pokušavam da shvatim pedagoške metode u kojima je dozvoljeno da za vrijeme časa držite noge na stolu, šetate bez pitanja između klupa… Raz-mišljam: Da mi je u mojoj gimnaziji, ikada, i u najluđim snovima, palo na pamet da za vrijeme časa prekrstim noge na stolu - šta bi se desilo sa mnom?! Možda bih prošla nekažnjeno jer bi me proglasili - neuračunljivom.

Američki san - live

vIšE Od OČEkIvANOG

Umjesto četrnaest predmeta, koliko sam ih imala u Gimnaziji, sada ih imam svega sedam i svakoga dana isti raspored. U školi imamo kafeteriju a divni ljudi koji tamo rade paze da ne ostanem gladna. Kada, iz nekog razloga, preskočim ručak, uvijek se nađe neko od njih da mi dobaci čips preko ramena. Petak veče je vrijeme fudbalskih utakmica kada na stadionu iza škole, koji preko nedjelje izgleda tako nezanimljivo, vlada prava takmičarska i navijačka atmosfera, kao i dobro raspoloženje.

Očekivala sam da će biti dobro, ali ova Amerika je nadmašila moja očekivanja.

Moja host porodica su Kinezi pa, ne samo da upoznajem američku kulturu, već i kinesku. Kinesku kuhinju naprosto obožavam. Za razliku od njih, ispostavilo se, ja jedem puno slatkiša i moja host mama, sjajna žena, naučnica, mi zabrinuto kaže da ne želi da se udebljam dok sam ovdje: „Tvoja mama će mene da krivi kad se debela vratiš kući“. Nasmijem se i kažem da je moja mama cool i da nema problema. Uostalom, zaista treniram puno. Trčim i plivam preko cijele sedmice. Nikada se nisam ovako intenzivno bavila sportom. Većina mojih vršnjaka u Americi se takođe bavi različitim sportovima i naporno treniraju. To im je zaista potrebno jer oni nigdje, ali nigdje, ne idu pješke. Bili su šokirani kada su čuli da ja ne vozim auto. „Kako ideš u školu? Kako ideš u kupovinu?“ Moji školski drugovi idu u školu automobilima. Ja koristim školski autobus sa mališanima i mojom host sestricom Elizabet, koja ima sedam godina.

Prvih sedmica mi je bilo čudno što me po školskim hodnicima obasipaju zagrljajima. Amerikanci se često i mno-go grle. Jednom sam, instinktivno, kao što to uvijek radimo u Crnoj Gori, krenula da poljubim drugaricu u obraz, da se pozdravim, ali ona je ustuknula i izgledalo je da ne razumije šta pokušavam da uradim. Morala sam da objašnjavam da se mi u Crnoj Gori stalno ljubimo, kao što se oni grle, a njima je to bilo smiješno.

Amerikanci nisu nikada čuli za Crnu Goru. Imala sam neki osjećaj ponosa, kao da obavljam neku veliku misiju, dok sam objašnjavala sve o maloj južnoevropskoj zemlji na Jadranskom moru. Sada većina zna odakle sam i kako ta Crna Gora izgleda, a nekolicina zna i da kaže: „ Zdravo, kako si?“


Školovanje od Njujorka do Podgorice

dvA kONcEPtA

Naučila sam da budem samostalna i da brinem o sebi. Naučila sam da više cijenim vrijeme jer se ovdje vrijeme ne prosipa. Ovakva iskustva te mijenjaju zauvijek. Kada sam preletjela okean shvatila sam koliko mi neke stvari i ljudi znače ili ne znače, shvatila sam koliko nedovoljno poznajem sebe i koliko toga moram da učim. Odvojiš se od porodice, ljudi koje poznaješ čitav zivot i koji su, na neki način, zajed-no sa tobom gradili tvoja shvatanja, uvjerenja, tvoje navike,

uticali na njih i nađeš se u potpuno novoj okolini, suočen sa sobom. Tek tada počinješ da shvataš ko si, počinješ da gradiš i upoznaješ sebe ispočetka. Kažu, kada odeš da gradiš život u nekoj drugoj državi, uvijek si stranac, kada odeš u Ameriku, odmah si Amerikanac. To je ta američka tajna! Sve što se broji je ono što možeš i znaš, i trud koji u to uložiš. To je tajna šifra za „američki san”.

Milica Mitrović (učenica prošlogodišnjeg II c)

Iako sam bila nova i u školi i u gradu, sve je bilo tako normalno, tako prirodno. Sjećam se kada sam prvi put stigla u Njujork tog ljeta i kada sam ugledala grad, bilo je kao da sam ga posjetila hiljadu puta prije toga, kao da sam već poznavala sve u njemu i kao da ništa nije novo. Pretpostavljam da je to bilo jer sam bila spremna na promjene. Spremna za školu na stranom jeziku, za nove ljude, novu kulturu i za novi život. Očekivala sam da će moje iskustvo biti nalik iskustvima pri-jatelja, prolaznika i ostalih koji su pričali priče o inostranstvu, o Americi i učenju van Crne Gore. Međutim, nije bilo tako. Na mom putovanju saznala sam da svako određuje svoju priču i da je svačije iskustvo drugačije. Moje iskustvo zaista se razlikovalo od priča koje sam do tada čula. Nikada nisam mislila da ću se osjećati tako slobodno i tako posebno među deset miliona ljudi koji čine jedan grad.

Kada je škola počela s nastavom, susrela sam se sa raznolikostima u pravom smislu – učenici sa mnogo različitih mišljenja, stilova, interesovanja, rasa, vjerovanja, običaja, a svi su pohađali jednu te istu školu. Zajednica je imala toliko slojeva i kontrasta, a opet, bila je ujedinjena zbog naših sličnosti, jer svi smo prolazili kroz iste pritiske i ista očekivanja profesora i Škole. Našla sam posebnu vrijednost u ljudima koje sam srela. Nova prijateljstva naučila su me da razumijem i cijenim različito. Prijateljstva koja sam tamo stekla bila su drukčija od svih ranijih. Ovdje mi smo svi odrasli zajedno, barem na sličan način u jednoj maloj sredini dok smo tamo dolazili iz različitih kultura.

Iznenadio me i sistem obrazovanja. Kada sam saznala da ću imati svega sedam predmeta u školi pomislila sam kako su bili u pravu oni koji su mi govorili da je obrazova-nje nepotpuno i da mi nikako neće biti teško da postignem dobre ocjene. Prevarila sam se. Mislim da nikada prije nisam doživjela takav kontinuitet rada u školi. Svakodnevni domaći, eseji, projekti, ispunjavali su dane. Profesori od nas nisu za-htijevali da učimo razne detalje već da gledamo dublje u samu problematiku predmeta, da razumijemo, da slobodno mislimo i da pitamo o svemu što nas je interesovalo, nije bilo ograničenja. Nisu zahtijevali da reprodukujemo ono što je u knjigama, već su tražili da kritički sagledavamo stvari. Sve su se teorije mogle u našim dugim školskim raspravama dovesti u pitanje. Stalno je bila prisutna borba različitih mišljenja.Voljela bih da se za to, na našim časovima u Crnoj Gori nađe vremena. I još nešto - profesori su sve vrijeme bili tu za nas, mogli smo nakon nastave da ostanemo ako je potrebno da bi nam približili nepoznato.

Kada sam se vratila još mi je bila uočljivija razlika između ova dva pristupa u obrazovanju, onog njujorškog i ovog našeg. Smatram da oba sistema imaju prednosti i mane. Prednost crnogorskog sistema jeste da je pružena prilika da učimo razne predmete, predstavlja dobru potporu za opšte obrazovanje, dok je sistem u mojoj školi u Njujorku meni pružio mogućnost da aktivno razmišljam upravo o suštini tih problema. Rekla bih da se ovi pristupi upotpunjuju i da je zato izuzetno važno što sam prošla kroz različite obrazovne modele.

Nije učenje u inostranstvu dobro samo za usavršavanje jezika, kako mi je većina ljudi govorila, već je i prilika da se upozna novi svijet i da pronađeš samog sebe u tom svijetu.

Asja Mijović, I g


Iako je Crna Gora mala zemlja, koja se rijetko nalazi ucr-tana u karte koncertnih tura velikih bendova i koja, barem u ovom trenutku, nema nikakvu kreativnu kulturno-umjetničku snagu kojom bi osvježila ove prostore i ponovo pokazala sebe zemljom bogatom inovativnošću i mladalačkim duhom, ipak, svi smo bili svjedoci da je Crna Gora ove godine bila domaćin velikim muzičkim zvijezdama na nekim novim, a i na nekim već starim, ali provjerenim festivalima. Poznati bendovi, kao što sam već pomenuo, zaobilaze Crnu Goru zbog malog broja stanovništva i publike, zbog neadekvatnosti prostora na kojem mogu da sviraju itt. Stoga su muzički poslenici, koji nisu mogli da zadrže domaću publiku, a kamoli da privuku stranu, bili primorani da organizuju festivale koji svojom mu-zičkom raznovrsnošću privlače sve tipove slušalaca. Takvi su festivali počinjali veoma skromno, a sada, nekih pola dekade kasnije, oni su postali provjereni i nezaobilazna muzička dešavanja. Među festivale koji se zbivaju u Crnoj Gori, ne ubrajajući underground muzičku scenu kojom je Crna Gora stvarno bogata, jesu : Sea Dance festival na Jazu, Lake fest na Krupačkom jezeru u Nikšiću, Bedem fest u Nikšiću, Fiat u Podgorici i počesto folk-festivali koji traju jedan dan i koji imaju jednu/ dvije „zvijezde“, a u koje se autor ovog teksta vrlo slabo razumije. Zbog njihove važnosti po mladalačko zdravlje Crne Gore, osvrnućemo se na svaki od ovih festivala.

Sea Dance festival je jedan od najpopularnijih fe-stivala u Crnoj Gori , a i šire. Traje četiri dana (15.jul-18.jul) i predstavlja jedan od najvećih događaja, odmah nakon EXIT-a. Proglašen je najboljim festivalom „srednje veličine“ u Evropi... Ove godine pored manje poznatih muzičara nastupili su i svjetski poznati sastavi i muzičari kao što su: The Prodigy , Roisin Murphy, Rudimental, Brooks brothers itd... Od poznatih sastava s nekadašnjeg srpskohrvatskog govornog područja nastupili su: Dubioza kolektiv, Van Gogh, Who see i Viva Vox. Na ovom festivalu akcenat je na elektronici i uopšteno alterna-tivnom zvuku. Organizatori ovog festivala su se , domišljato, dosjetili da izmiješaju manje i više poznate, domaće i strane, izvođače da bi se ritam i snaga svakog dana održavali na istom nivou. Atmosfera u toku cijelog festivala bila je poprilično opuštena. Predviđeno je da se tokom svih dana posljednji nastupi završavaju najkasnije do 3:45 posle ponoći, ali neki od nastupa su trajali sve do 6, 7 časova ujutru, što zbog loše organizacije što zbog želja publike. Cijena karte po „poklon cijeni“ bila je 19.99 eura, a kasnije je cijena iznosila 24.99 eura. Karte su veoma brzo rasprodate. Ove godine, takođe, je bio ponuđen odličan paket, nazvan Exit adventure, koji je povezivao EXIT i Sea Dance po veoma povoljnim cijenama. Već sada su objavljene informacije o tome ko će nastupati na „ Sea Dance 2016“ , pa saznajemo da su najavljeni sljedeći izvođači: Andy C, Lost frequencies , Zomboy...

Lake fest je, definitivno, najpopularniji festival u Cr-noj Gori među rock i metal publikom. Pošto je ovo bio peti

Muzička scena Crne Gore

fEStIvALSkA GrOZNIcA

jubilarni Lake fest, organizatori su se potrudili maksimalno i uspjeli da nam dovedu 42 benda. Trajao je šest dana (11. avgust-16. avgust), od čega prva tri dana (11,12. i 13. avgust) ispred „Doma revolucije“ u Nikšiću, a ostalih tri dana na Kru-pačkom jezeru blizu Nikšića. Ulaz na plato „Dom revolucije“ bio je besplatan i privukao je najviše ljubitelje underground alternativne muzike. Među izvođačima bili su Josipa Lisac, Sivilo, Alexandria, itd... Uveliko masovnije publika se skupila na koncertima na Krupačkom jezeru, gdje je cijena ulaznice iznosila 10 eura za jedan dan, odnosno 25 eura za sva tri dana, dok je cijena kampa bila besplatna. Koncerti su počinjali u 18 h na Platou , odnosno 18:30 na Krupačkom jezeru , a za-vršavali oko 1 sat na Platou , odnosno oko 3 sata po ponoći na Krupačkom jezeru. Atmosfera je bila nevjerovatna, a u magličastom vazduhu Krupačkog jezera osjećala se moć zvuka. Nevjerovatna zabava, kako za mlade tako i za starije, koja se neprestano nastavljala i održavala sve dok se ne odsvira posljednja pjesma. Ovom su , zajedničkim snagama, doprinijeli kako raspoložena publika sa svih prostora bivše Juge, tako i nevjerovatni izvođači, od kojih ne možemo iz-dvoijiti nikoga posebno jer svi su podjednako doprinijeli razvoju muzičke scene bivše Jugoslavije, pa predlažemo čitaocima da pogledaju na internetu sadržaj ova tri dana. Ipak, navešćemo samo neke izvođače za koje smatramo da su „ razvalili“ na sceni, nezavisno od broja publike koja ih je slušala : Mortal kombat, Iskaz, Guano Apes, Bjesovi, Goblini, Riblja čorba, Kolja i grobovlasnici, Elemental, Ortodox celts, Who see. Organizatori su htjeli da prekinu nastupe posljednjeg dana zbog kiše, ali publika je zamolila da se koncerti nastave.


Gimnazijalci savjetuju

štA ČItAtI?

Na festivalu su tri grupe predstavile svoje nove albume i to : Svetla svetlosti (Bjesovi), Taktično praktično (Sassja) i Kritična masa Vol. 2 (Iskaz). Zaista bilo je to nevjerovatno iskustvo za sve nas koji smo bili tamo, te toplo preporučujemo da i vi sljedeće godine odete na Lake Fest.

Bedem fest je još jedan od festivala koji se dešavaju u Nikšiću. Pripada festivalima manje veličine i privlači najviše publiku iz Crne Gore. Odvija se na bedemima grada Nikšića ( 3. Septembar - 6. septembar). Ove godine bio je dosta posjećeniji, a na njemu su izvođači imali priliku da sviraju na dvije scene - Electro i Main. Na glavnoj sceni svirali su razni alternativni rock i metal izvođači, a na Electro sceni nastupali su razni DJ-evi. Na glavnoj sceni našli su se: Josipa Lisac, Rikavac, Vizant, Autogeni trening, Disciplina Kičme, Kanda Kodža &Nebojša, Marčelo, Dža ili Bu ... Ulaznica je koštala 12 eura ( po promotivnoj cijeni) i podrazumijevala je besplatni kamp na divnim zidinama grada Nikšića. Atmosfera je bila nevjerovatna, a nastupi energični. Festival je uspio iako je publike bilo daleko manje nego na dva prethodna i poznatija festivala. Koncerti su bili „ludilo“. Festival predstavlja pravo muzičko osvježenje što zbog lokacije na kojoj se odvija što zbog odličnih i silnih nastupa izvođača.

Fiat je bio pokušaj da se oživi alternativni način raz-mišljanja kod mladih ljudi. Prožet raznim sadržajima, što pjesničkim večerima, što predstavama, što muzičkim sadr-žajem - predstavljao je očajnički trzaj starije generacije koja nema kome da ostavi u amanet alternativni način razmišljanja i odnosa prema svijetu. Solidno organizovan, odvijao se od 5. Septembra - 16. septembra i ove godine je proslavljao ju-bilarnu tridesetogodišnjicu postojanja. Tokom ovog festivala mogli smo da slušamo Zoster i Ramba Amadeusa. Zoster je ostavio “krater” na krovu KIC-a kada je uprkos kiši i vjetru uspio da napravi, po mom mišljenju, koncert godine u Podgorici. Ništa manje dobar nastup nije imao ni Rambo, koji svojom pojavom svaki put obećava dobru zabavu. Pored ovih, bilo je skoro svake noći i raznih DJ-eva i MC-eva; interesantne su bile i otvorene pjesničke noći gdje se moglo čuti dosta, zaista, smiješnih stvari.

Koliko god muzička i, uopšte, muzička scena izgledaju očajno toliko ima i nade da će se jednog dana izroniti neki novi kultni bendovi, kao što su u prošlosti bili: VIS Idoli, Mizar, Azra, Partibrejkersi, Anastasia, Lačni Franz, Haustor, Ekatarina Velika, Prljavo kazalište, Buldožer... i da će upravo takav jedan bend izroniti iz naše crnogorske bogate underground scene.

Aleksa Petković, I e

Poistovjetiti knjigu sa prozorom. Prolazom između dva konačna prostora. Knjiga je prozor na koji možete sjesti, popi-ti bilo koje svjetsko piće, govoriti različite jezike, proživljavati stotine života, a da pritom samo sjedite. Pravo crnogorski.

Zamislite da se pred vama baca cigla svaki put kad uhvatite sebe da nešto ne znate. Koliko bi visoka vaša ograda bila? Sad ponovo zažmurite i zamislite da svaka pročitana knjiga ruši jedan red. Koliko biste bili bliži novom prizoru?

Svako srce želi svoju nijansu crvene, zato su i teme i stilovi različiti. Onaj koji ne vidi nijanse ima urođenu manu, za razliku od onog ko ne vidi razliku između bestsellera i dobre knjige. Za to je već kriva linija manjeg otpora. Ono što se lakše čita, više se cijeni. Svaka knjiga je dobra na svoj način, ali razlikujemo one koje farbaju ogradu od onih koje je ruše.

Upoznaj prvo svoje tijelo pa kritikuj i traži ljepotu u tuđim. Dodirni lice, stavi ruku na svoje čelo, otvori Nje-goševe stranice. U jednoj je noći vijek skupio, gorski je vijenac stvorio. Prisloni ruku na grudi, osjeti riječi Desanke Maksimović: ,, I od tog dodira dođe do spoja mene i nekog zvezdanog sveta“. Šta sve ruke mogu u skladu ili neskladu s razumom nek vas uči Ivo Andrić. Koliko se gradi, ruši, miluje i kažnjava našim rukama.

Teško je onom ko ne putuje, još je gore onom ko svoje ne želi da poznaje. Kiš i Nikolić, dva su čovjeka ne-srećnog djetinstva, koji su dobro poznavali Crnu Goru. Neka vas djela Kiša vode kroz životna razdoblja i istoriju. Kad ostarite uz njega vratite se u rodnu Crnu Goru, popijte nešto u kafani i uzmite Vitovu zbirku pjesama. ,,Gimnazi-jalke na snijegu“, ,,Još mogu poneki osmijeh da slažem“ i ,,Jutro”, samo su djelić njegove sažete, emotivne i nimalo neozbiljne poezije.

Izborite se gimnazijalci za kvalitet, udarite okolinu đonom, Šobićevim đonom!

Aleksandra Brajović, IV l

crteži Bojana Pejovića, II a


Star Wars je dobio novu dimenziju! Skoro 40 godina od trenutka kada je počela ova velika filmska priča, J. J. Abrams je dobio fantastičnu priliku da ispuni svoje snove, preuzme rediteljsku ,,palicu’’ od Georga Lucasa i u sarad-nji sa svojim idolom radi na sedmom dijelu franšize Star Wars-a pod imenom ,,Buđenje sile’’. Povezujući staro sa novim, kreirao je nevjerovatnu priču sa izuzetno komičnim djelovima i neočekivanim preokretima.

Od trenutka kada je Abrams najavio da kreće u ovaj projekat oči filmske industrije i ljubitelja sedme umjetnosti bile su uprte u njega. Nakon svega, po prvim reakcijama publike i kritike, jasno je da je bio na visini zadatka i da je uspješno ostvario sve ono što je široki auditorijum očekivao. Očigledno da je bila presudna njegova ljubav prema Lucasovim remek-djelima koja je posvećeno pratio od dječačkih dana. Zato se i ovaj Abramsov Star Wars tako idealno uklopio u slagalicu koju je započeo Lucas.

Od prvog do posljednjeg dijela, priča se razvijala jako interesantnim tokom i nakon svih ovih godina ne postoji kompletna slika o borbi dobra i zla. Zato se svaka premijera čeka sa velikom neizvjesnošću, uz neizvjesnost šta će donijeti ona sljedeća.

Jedan od najtežih Abramsovih zadataka bio je kako prihvatiti i uklopiti toliko novih likova u filmu i kako ih staviti rame uz rame sa onima koji u svakom smislu predstavljaju pojam Star Wars. Posebno je bila zahtjevna uloga Johna Boyega, koji igra Finna. Na jedinstven način je odigrao svoju rolu i u potpunosti je prilagodio znače-nju koje nosi ovaj film. Uz Johna Boyega, svoje glumačko umijeće pokazala je mlada Daisy Ridley koja tumači ulogu Rey, samostalne i snažne djevojke u borbi za povratak mira galaksije. Nakon svega nekoliko minuta od dolaska

Nastavak Star Warsa

thE fOrcE AwAkENS: PUt krOZ GENErAcIJE

novog junaka, osjećaj nesigurnosti zamjenjuje prosto uživanje u magiji koja se dešava na platnu.

Da li postoji dovoljno dobar razlog koji bi privukao ljude da posvete svoje vrijeme ovom vanvremenskom filmskom serijalu? Spisak razloga je poduži. Prije svega, ovi filmovi su klasici. Baš kao što bi svako bar jednom u životu trebalo da odgleda legendarnog Kuma ili Lucasovog Indianu Jonesa, i Star Wars je našao svoje mjesto na listi kultnih filmova koji su ostavili trag na velikom platnu. Muzika je još jedan od nosećih stubova ovoga filma. Kompozicija John Williamsa uvod je u svaki dio i zauvijek je obilježila filmsku muziku.

Još jedan od razloga jeste što sama priča nikada ne gubi svoj značaj već se svakim novim dijelom dopunjava i obogaćuje. Film se sastoji iz više nivoa i bez obzira ko si, šta voliš ili u šta vjeruješ, naći ćeš nešto sa čime možeš da se povežeš i poistovjetiš. Prolaznost vremena nije vid-


Popularna predstava Art, francuske publicistkinje i spisateljice Jasmine Reze, izvedena je na sceni po-dgoričkog KIC-a „Budo Tomović”, 10. i 14. decembra u okviru manifestacije „Decembarska umjetnička scena 2015“. Predstava je nastala u produkciji producentske kuće „Deus”, a uloge su tumačili glumci Beogradskog dramskog pozorišta: Milan–Lane Gutović, Nebojša Du-galić i Miljan Prljeta. Reditelj predstave je beogradski glumac i režiser Miljan Prljeta.

Komad Art izveden je prvi put 1994. godine u Parizu i odmah je nagrađen Molijerovom nagradom, a od tada je prikazivan širom svijeta, preveden je i igran na više od trideset jezika. Ovaj komad je priča o tri muškarca, čije se prijateljstvo dovodi u sumnju.

Interesovanje za ovu predstavu je kod podgoričke publike bilo veoma veliko i tražila se karta više. Zahvalju-jući razumijevanju naše direktorice Zoje Bojanić-Lalović i angažmanom Biljane Vučurović, profesorke knjževnosti i njihovom nastojanju da izađu u susret kulturnim potre-bama naših učenika, deset gimnazijalaca dobilo je karte za ovu izvanrednu predstavu, na čemu im se posebno zahvaljujem, u ime svih onih koji su imali priliku da gle-daju glumačke bravure doajena pozorišne scene Milana Gutovića i njegovih kolega.

Komedija ART traje sat vremena, ali predstavlja vr-hunski komad s tezom, sa malo farse i komedije karaktera koji zaokružuju ovo djelo. Na jedan pitak način oslikava odnose ljudi u savremenom društvu kroz prijateljstvo tri potpuno različita lika: ljekara – snoba, inženjera i običnog čovjeka. Predstava započinje Seržovom (Nebojša Dugalić) kupovinom umjetničkog remek djela – bijelog platna za veliku sumu novca. On u ovom platnu prepoznaje remek djelo likovne umjetnosti. Na to njegov drug Marko (Miljan Prljeta) neće gledati blagonaklono i tu započinje raspra-va – neka vrsta sukoba mišljenja. Ivan (Milan Gutović) je preuzeo na sebe zadatak da izmiri svoje drugove.To mu na kraju i polazi za rukom kada Serž bude prihvati oči-njenicu da je njegovo remek djelo u stvari običan šund,

Decembarska umjetnička scena 2015.

„Art” kONAČNO dOšAO U kIc

a Marko da djelo nije ,,bijelo” nego iznijansirano. Komad se završava tako što Marko uzima bočicu kečapa i prosipa je na platno, uz riječi: ,,E, pa sada više nije belo”.

Scenom preovlađuje mrak, igra svjetlosti i tame – efekti kojima se naglašava bjelina platna i sam problem komunikacije koji maju Marko i Serž. Dok Serž tvrdi da postoje nijanse bijele boje na platnu i da slika ,,vibrira” energijom, Marko tvrdi da je slika obično neoslikano platno. Ivan pokušava da pomiri Marka I Serža,često I sam trpeći zbog svoje uloge peacemakera. Muzika u pred-stavi je veoma lagana, prati radnju i ne skreće pažnju sa glumaca, savršeno oslikavajući emocije likova. Predstava ima nekoliko slojeva i tema koje se smjenjuju, a glumci na antagonizmu likova ostvaruju izuzetna glumačka dosti-gnuća. Nema usiljenih šala, a radnja se razvija u jednom laganom tempu prije nego što vrtoglavo kulminira u završnici predstave. Da su glumci vrhunski iznijeli svoj posao, svjedočili su česti aplauzi podgoričke publike, posebno glumačkoj vještini i talentu Milana Gutovića.

Predstava Art je pravo remek djelo savremenog tea-tra koje bi, ako ste u prilici, obavezno trebalo da pogledate.

Vladislav Zečević, II g

ljiva samo u stvarnosti, već se preslikava u fiktivni svijet udaljene galaksije i daje posebnu čar pri upoređivanju novih i starih djelova.

I u ovom dijelu upečatljiv je Yoda, jedan od najpo-znatijih i najcitiranijih likova svih vremena koji je srušio stereotipe o izgledu i dokazao da on zapravo može da prevari. Čak i ljudi koji nikada nijesu pogledali film znaju ko je on, ikona naučno-fantastičnih filmova.

Kao posljednje, suština se ogleda u sukobu dobra i zla, a mračnom stranom suvereno vlada jedan od najvećih filmskih zločinaca svih vremena - Darth Vader.

Govoreći o ,,Buđenju sile’’, neki od najpoznatijih kritičara iznijeli su svoja mišljenja poput Morgensterna u Wall Street Journalu: „Sve što treba da znate o filmu je upravo tamo gdje i pripada.“

Od prve pojave Obi-Wan Kenobija i dua C-3PO i R2-D2 pa do danas, priča je inspirisala mnoštvo drugih filmova, igrica, stripova i serija, ali je zadržala svoje glavne odlike i originalnost, zahvaljujući Lucasovoj hrabrosti koju posjeduje nakon svih godina i koja je uslovila pomjera-nje granica, kako tehnologije, tako i kompletne filmske industrije.

Jelena Paunović, II a


Ko su današnji idoli? Kako ih mladi biraju? Idoli su kultne ličnosti, uzori, predmet obožavanja i divljenja. No, čak se i značenje samog termina mijenja. Nekad su to bili samo ljudi kod kojih su se prepoznavale pozitivne osobine, a idol može biti bilo ko.

Do potrebe za idolima dolazi u ranoj mladosti kada preuveličavanje i imitiranje osobina uzora služi kao štit koji mladi grade u tom delikatnom dobu. Prvi i najvažniji idoli svih ljudi dolaze uvijek sa istog mjesta: iz porodičnog doma. Roditelji, braća, sestre i svi oni iz prve sredine u kojoj se ljudska jedinka nađe, utiču na moralna načela koja će ona poštovati, navike koje će razviti i stvari koje će cijeniti tokom cijelog svog života. Vremenom će se tom primarnom uticaju pridružiti jedna od najjačih ljudskih potreba – potreba za ispunjavanjem ambicija. One mogu biti raznovrsne: jedna osoba želi da postane poznati umjetnik, druga da osnuje svoju kompaniju i započne uspješan posao, treća da položi sve ispite sa desetkom. Njihovi uzori imaju jednu zajedničku karakteristiku a to je da su uspjeli u onome čemu teži osoba koja im se divi. Oni u ovom slučaju igraju veoma pozitivnu, motivacionu ulogu: „Ako su uspjeli oni, mogu i ja“.

Pored ovakvih udžbeničkih primjera moramo se osvr-nuti na još jedan segment svakodnevnog života. U današnje vrijeme gotovo da ne postoji osoba koja ne prati neki oblik medija. Djeci predškolskog uzrasta omiljeni su likovi iz crtaća koji im kasnije postaju model ponašanja. Prema istraživa-nju, oko polovina mladih i odraslih je izjavilo da im je idol neka osoba iz javnog života. Bilo da se radi o muzičarima, glumcima, sportistima, to su ljudi koji se često pojavljuju u medijima, što vodi do zaključka da mediji imaju izuzetan uticaj na svjestan ili nesvjestan izbor idola.

Na anketi rađenoj 2015. godine među srednjoškol-cima u susjednoj Srbiji, mladi su kao uzore navodili razne osobe, počev od Cece, preko Ace Lukasa, Radivoja Koraća, Nikole Tesle, Jelene Karleuše, Kim Kardašijan pa sve do Kri-stijana Golubovića. Najviše su se zadržavali na pitanju ko im je omiljeni pisac. Na kraju, većinom su se odlučilivali za Iva Andrića čija djela nisu mogli da navedu. Sociolozi zaključu-ju da mladi imaju veoma slabo opšte obrazovanje a da je razlog tome upravo plasiranje nekih drugih tema u medije.Kojim god poslom da se bave, mladima su uzori ljudi koji djeluju moćno.Između pozitivnih i negativnih likova lakše se vezuju za pogrešne idole koji su primamljiviji zato što su lako stekli novac, ugled i slavu – sve ono o čemu mladi sanjare. Međutim, oni, kao i svi drugi, vide samo njihov javni život – onaj koji prikazuju mediji. Druga strana medalje čini se nedovoljno interesatnom za širu publiku. Svi ti slavni ljudi iza zatvorenih vrata žive potpuno drugačije. Njihov put do slave u većini slučajeva nije bio ni lak, a često ni moralan gazeći gazili preko svojih riječi, stavova, ponosa pa čak i preko drugih ljudi. U svakom slučaju, oni su samo jedna nit

Od Tesle do ...

SUMrAk IdOLA

u velikom svijetu zabave i nemaju nikakvu vrijednost sem one materijalne.

Postoji i druga sfera ljudi koju mediji prikazuju zarad zabave: ona gnusna, nemoralna i malograđanska. Svima su poznati programi: Veliki brat, Farma, Parovi i slični rijalitiji. Cilj organizatora je da okupe što veći broj kontroverznih ljudi na jednom mjestu zato što znaju kakav će produkt tog spajanja biti. Ono o čemu se ne vodi računa jeste činjenica da će neko pod utiskom tih situacija, verbalnih i nerijetko fizičkih okršaja pomisliti da je ovim ljudima zanimljivo i da mora da je dobro biti kao oni. Tu nastaje problem koji, čini se, niko nadležan ne želi da riješi jer su navedeni programi i emisije fontana novca, a novac može vrlo dobro da prikrije svaki problem

Lako je zaključiti ko su pogrešni uzori. Postavlja se pitanje ko su oni pravi. Na to pitanje je teško naći odgovor.Da li uopšte više postoje ljudi pravih vrijednosti, dobrih osobina, pošteni, mudri, požrtvovani, vrijedni divljenja? Da li naše vrijeme traži takve ljude? Možemo li se voditi beskompromisnim pregaocima u novoj eri? Nikako ako su nam cilj zarada i prestiž. Ipak, kada bismo izmijenili ambi-cije i postavili nove ciljeve, mogli bismo tražiti uzore među časnima i pravednima. Nastavićemo da tragamo za njima i nama samima.

Nina Kalezić i Martina Mina Savić, II a

Milena Đukanović, III c

koraci (1)

Documents