Kosta RADOVI: STARA PROROANSTVA "Isposnik Cetinjski" prorekao sudbinu Petrovia Sveti Serafim Sarovski (1759-1823) savremenik naeg arhimandrita Arsenija Gagovia, imao je dar vidovitosti. Prorekao je: Sarovska pustinja, u kojoj se on stalno Bogu molio, doivjee velianstvenu slavu; bie sazidan manastir sa pet kupola; doi e vrijeme, rekao je, "kada e u nau Sarovsku pustinju doi car (Rusije) i cijela njegova porodica. To se ostvarilo 17. jula 1903. godine: car sa porodicom (Nikolaj drugi) prisustvovao je proglaenju Sv. Serafima za Sveca i otkrivanju njegovih svetih motiju. "Ali ova e slava", rekao je Svetac, "biti kratkog vijeka. Uskoro poslije toga nastae strani dani, tako da e aneli jedva stii da nose ljudske due". To je prorekao rusku revoluciju, koja je 1917. godine odnijela oko dva miliona rtava. ~Proroanstvo ruskog arhimandrita Iliodora Ruski arhimandrit Iliodor (+1908.), bratstvu u Glinskoj pustinji, podvinjak, jedne noi ree okupljenim uenicima u svojoj eliji: "Vidite li me, djeco, alosna"? Ispra im, potom, da je ovih dana itao Apokalipsu tajnovica Sv. Jovana Bogoslova, dua njegova eljela je pitati - dokle e trajati ljudska bijeda i nevolja, a potom imade javljanje: sa istoka javi se zvijezda, preletje zapadi, a glas u meni veli: "Ovo je zvijezda cara Aleksandra prvog". Potom se javi druga zvijezda sjajna i kloni se zapadu "To je zvijezda cara Nikolaja prvog", potom se javi velika krvava zvijezda nije stigla do svog zapada, ja uzdrhtah u strahu, a glas u meni ree: "Ovo je zvijezda vladajueg cara Aleksandra drugog. Nasilno e biti prekraeni dani njegovi, bie ubijen ruskom osloboenog roba usred bijela dana, na ulici vjerne mu prestonice". Opet je ugledao velianstvenu i svjetliju zvijezdu, ali su njeni dani prekraeni: "Ovo je zvijezda cara Aleksandra treeg", rekao mu je glas. Najzad je spazio sljedee zvijezde... prekinuo kazivanje, gorko zaplakao: "Bdite i molite se Bogu, djeco! Neko e od vas prisutnih traiti smrt i nee je nai i eljee da umre i smrt e od njega bjeati". Tako je starac prorekao strane dane za vrijeme cara Nikolaja drugog i poslije njegove pogibije. ~Jeromonah Amvrosije Grenkov, duhovnik Dostojevskog

Rodio se 1812. godine u Tambovskoj guberniji, bio uitelj, potom pravi duhovnik i boiji ugodnik slavne Optinske pustinje, iskustven, uven u cijeloj Rusiji, cijenjen od naunika, pisaca, veliki iscjeljitelj bolesnih, preporoditelj duhovni, djetinjasto nezlobljiv: umro 10. oktobra 1891. godine i imao veliki dar proricanja. Kod Amvrosija dolazila je cijela Rusija. U njegovoj eliji boravili su slavni pisci Dostojevski, a zatim Tolstoj. Dostojevski ga je opisao u romanu "Braa Karamazovi" kao lik starca Zosima, kroz koji je svestrano odrazio nedokuivu tajnu Hristove vjere i pravoslavlja. ~Sveti Petar prvi, Mitropolit Crne Gore (1747-1830) Uio je u Rusiji, mirio zakrvljena bratstva i plemena, saraivao sa "carem u opanicima" (Karaorem), arhimanditom hercegovakim Arsenijem Gagoviem, sa Bokeljima, narod ga je za ivot smatrao svetim (o tome ima zapis Francuza Pukvilja i Andra Gavrilovia); isposnik u Cetinjskom manastiru, ratnik na bojitu, krajnji oslonac traio kod Rusa, obavezao Crnogorce na samrti da ne nikad ne prekinu saradnju sa Rusijom i Srbima: "U mutnoj i krvavoj, ali slobodnoj zemlji proivjeh nejakost i sijedu starost... zbogom slobodne gore... Blagodat Boija po srijedi vas i svega roda srpskog". Ruska i srpska crkva priznale su ga za svetitelja. Prema zapisu istoriara Andrije Luburia i kazivanju neznanog hode, Sveti Petar 1875. godine, na okupu glavara kod vojvode Martinovia, je izrekao proroanstvo o svojim Petroviima. "Iza mene od nae kue doi e vladalac jedan ovjek od koga Crna Gora nee vidjeti nikakve koristi. Nee biti poznat po sablji i puci, ali e po peru biti slavan i poznat u cijelom svijetu". (Ovako je prorekao za vladiku Rada-Njegoa). "Iza njega doi e ovjek koji nee biti ni pop ni kralj, no neto izmeu njih. On e proslaviti Crnu Goru i proiriti granice, ali e brzo poginuti od svoga naroda; nee ni deset godina vladati". (Ovako je prorekao za knjaza Danila). "Iza njega e do` ovjek, koji e biti njegova znanja i zvanja i doerae do kralja. Blago Crnogorcima koji doekaju njegovu vladavinu, a kuku onima koji doekaju njegov svretak. Tuno e umrijeti. Osramotie svoj narod i nau kuu i na njemu e ona nestati". (Ovako je prorekao za kralja Nikolu) Poslije toga, kau, nije htio vie govoriti, no se zaplakao. Poslije jednog boja sa Turcima, u Banjanima sjedei udario je u plou tapom i kazao: "Doi e vrijeme da crnogorska granica bude ovdje!" I

zaista 1858. godine evropski konzul, tu pobi piramidu izmeu Crne Gore i Turske. U nevolji i proklinjao Sveti Petar bio je prorok, ali je u nevolji i proklinjao. Njegovo prokletstva pamte se i danas u Crnoj Gori, Hercegovini, Boki. uvena su i konkretna njegova prokletstva u itavim generacijama pojedinih porodica. Valjalo bi znati da su njegova prokletstva u ime istine Boije, protiv zla, u ime Svetog duha i da zato nakon prokletstva stie kazna, vidljiva, koju je i sam narod odobravao pravoslavnom duom. Neka bratstva ili pojedinci - davali su itava bogatstva da se sa njih skine prokletstvo - molitvom. Energija kletve, ne moe se svrstati u prirodne energije; to je Boija tajna. Boija svjetlost, koju je doivljavao Nikola Tesla, takoe, je energija, ali ne iz prirodnog izvora. I to je Boija tajna energija koja moe imati slinosti sa milou, ljubavlju. Baba Stana, iz eklia, savremenica Sv. Petra, zvala ga je "ever Petar" jer je on bio sestri Martinovia. Ona je doivjela javljanje Sv. Petra poslije njegove smrti: "Tako baba duu imala, kako ever Petar svet po zemlji eplje" (eta). Mogu svjedoiti da se Sv. Petar jednom i meni javio u velikoj nevolji (bolesti) i, slava mu, pomogao mi - po milosti Svete Bogorodice i anela". Bilo bi smijeno takvu Boiju tajnu dokazivati racionalnim jezikom. http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&datum=2007-05-15 Njegoevo bogovienje budunosti Kad je bio dijete Vladiku Rada (1813-1851) posmatrao je stric Petar (Sveti) pa ree: "Ovo dijete, ako uzivi, bie odlian junak i pametan ovjek". Pokazalo se kasnije ne samo to, nego da je mladi od 18 godina, postao mitropolit, vladar, da je milju letio u svijet Boije tajne, koju smrtni ovjekov um ne moe dokuiti; odgonetao je to milioni ljudi nijesu mogli. Tvorac svega, Svedritelj, otvorio je Njegou - slavodobitnu knjigu, da vidi svjetove - zemaljski i duhovni (Boiji). Njego, dakle, nije po roenju bogovid, nego je taj dar tvoraki dobio od Boije tajne i tako otkrio istinu o dva svijeta (zemaljski i nebeski, vjeni). On ima za to dokument - "Luu mikrokozmu", koji je duhovni (stvaralaki) dnevnik, nastao u toku pisanja. Tu su sve protivurjenosti zemaljskog i vjenog ivota ovjekova, svi sukobi dobra i zla (u samom ovjeku i vasioni) tu je slika ovjekova pa i sebinosti,

naopakih strasti, kazne zbog grijeha, jer ovjek pohuli na nebesku (Boju) svjetlost: "Moi e ovjek ova dva zakona, kad posveti misli mojoj pravdi, bez nikakve muke razliitosti, ali adsko prokletije duha ovjeka e ee pljenivati". ("Dva zakona" - zemaljski i vjeni Boiji; "adsko prokletije" - prokletsvo na ovjeku zbog grijeha, "ovjeka e ee pljenivati" zarobljavati, vladati njime, jer se predaje zlu, antihristu). Tvorac je ovjeku dao slobodu, da izabere dobro; ako to ne ini, ini grijeh, izabira kaznu za sebe. Gledajui pred sobom kamena brda, dramatinu patnju i borbu srpskog naroda i tugu Kosova suoen sa nepravdom i azijatskim nasiljen, "latinskim lukavstvom", izdajom Njego je svojim najbliim esto govorio: "Vala mi se sve dojadilo i najradije bih, da mi je kud god poi, na neesov ostrv (ostrvo), gdje nigdje nikog nema, pada tamo mirno ivim". (Zaista, ovo je rije istine i u vremenu u kome ivim - takva osjeanja imam, a vjerujem i mnogi pravoslavni Srbi u Crnoj Gori). Uoi rata (1992-93) Njego mi se javio u snu na rijeci Komarnici, u Pivi. "Stojim na visokoj stijeni, odjednom pojavi se na kanjonu Vladika Rade, u velikoj hitrosti konj pregazi rijeku, a jo hitrije krenu uz strminu stazicom; prije nego sam se pribrao, evo ga na stazi pored mene, zbunjenog; ja prooh, poljubih mu ruku. Jao! Ruka jezivo ledena, a prsti (primijetih) neobino kratki. Odmah mi dade ma u koricom, u urbi i bolno, ree: "Evo. Trebae ti" I odjaha uz stazu, nesta iz vidljivosti" (Tek kasnije proitao sam da je zaista imao kratke prste"). Probudio sam se i zapisao san. U reniku simbola proitam: ma-rat, patnja, muka, siromatvo... Zanimljiv je san Njegoev koji je zapisao Andrija Luburi. Spremao se Vladika za put u Rusiju. Te noi sanjao je sudbonosni san. Majka Nikolina- Stana, muila se trinaest ela (jedno "elo" je dvanaest sati) - prije poroaja. Vladika zovne perjanika Radovana Pipera, ree mu da vidi je li se porodila Stana, perjanik se vrati, kaza rodilo se muko, ali naopake. Vladika mu naredi da ga udavi, a perjanik veli: "Ja ne mogu udaviti dijete nekrteno, a od vae kue. Vladika mu ponudi sto tolara i dvije puke, uzalud. Predloi drugima da to urade, ali odbie. Onda Vladika ree: "Grijeh na vau duu". Upitae ga - zato! On tada proree: "Ovo dijete postae vladalac Crne Gore. Proirie je i proslavie je. Naopak se rodio, naopako e umrijeti. Iskopae nau kuu i obrukati Crnu Goru i teko tome ko doivi njegov kraj". Dakle, Njego je kao i Sv. Petar, imao bogovienje o tome kako e se zavriti slavna loza Petrovia.

Danas Njego (njegov duh) pati u tjeskobi Crne Gore. Nije mu tijesno u cijelom slovenstvu, srpstvu, pravoslavlju, pa ni svijetu, a u njegovoj domovini - zaziuju ga, a jedna grupa veleuma avolskim nainom, uz silu, progoni pjesnika vasione! Njegou je u Crnoj Gori tijesno, zato to je Srbin i bogovidac, pobijedio je smrt, pita se vjenou i "prezire ljudsko nitavilo". Ne mogu zazidati vjenost! Nije neumjerno sjetiti se, povodom Njegoeve muke, proroanstva proroka Mata Gluica o Cetinju... da e se po njemu izgraditi velike kue, ali da e ubrzo opustjeti i te kue sluiti za plandita govedima kad budu bjeala od obada". http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=100829&datum=2007-05-16 "Na zemlji e zavladati carstvo avola..." U starim srpskim ljetopisima ima zapis, da je Kralj - Stefan Deanski (1321-1331) pretkazao svoju traginu smrt. Cio njegov ivot bio je mueniki. Srpska pravoslavna crkva proglasila ga je svecem, vladika Mihailo nazvao ga je "srpski Jov", a njegov kult rastao je poslije Kosova. On je sin kralja Milutina. Po nagovoru Milutinove ene Simonide, protiv Stefana die vojsku, otac protiv sina, uhvati ga, usijanom icom - oslijepi ga, posla u Carigrad u progonstvo. Boja volja povrati vid Stefanu; poslije smrti Milutinove vrati se sa sinom Duanom objavi da nije slijep, Bog mu je povratio vid i posta kralj srpski, podie Visoke Deane, ali ga njegov sin Duan zarobi, zatoi u grad Zvean, rukama ga zadavie muitelji. U zapisu stoji "ovdje i skona ne prirodnom smru". U Studenikom ljetopisu pie: Smrt svoju prorekao je: "...Slavni kralj ree gdje hoe njega udaviti u Zveanu gradu: uvi! Sluaj nebo, plai zemljo! Otac me oslijepi, a sin udavi"! Ovaj zapis otkriva traginu istinu: priroda vlasti nikad se ne mijenja, mijenjaju se samo oni koji vladaju ("kurta i murta", kae narod). Svaka vlast spremna je na zloin kad je u pitanju njen interes. To vidimo i danas kod nas i u svijetu. ~Proroanstva despota - Stefana Lazarevia Otmeni, jedan od najobrazovanijih Srba, pisac, zatitnik Resovske kole, umjetnosti, Crkve i srpskog naroda, (po zapisima njegova biografa Konstantina filozofa) - Stefan Lazarevi - imao je dar proroanstva i vidovitost. Kad je iznenada preminuo (19. jula 1427) oplakivao ga je cio srpski narod:

"Oplakuj Beograde svoju potamljelost, pie Filozof, "jer voa tvoj kao cvijet procvjeta i opade, jer ga i zemlja oplakuje, jer se nije nadala da ga tako brzo primi". Despot Stefan ostavio je rukopis "Mudrost i proroanstvo svetog Stefana Lazarevia" (Rukopis je bio u Narodnoj biblioteci Srbije). On je prorekao dolazak Turaka na Balkan (alegorijski): "Vidjeh babu gdje preskoi trap". (Baba - turin, prat - more). Takoe je imao viziju o propasti Turaka: "Vino e se umnoiti, trap e se razvaliti, i u njemu e se udaviti veliki drebac" (Vino - krv, mnogo krvi, ali e se "veliki drebac" Turin udaviti). Njegova su proroanstva i o Rusiji i Carigradu. Simbol jastreba oznaava Rusa, nasljednika carstva: kad se on pojavi i doe da uzme carstvo, potrae ostali narodi da uzmu "listove" i "pitaju" popove "gdje je nasljednik" (Listovi knjige starostavne). On je ljubav srpskog naroda prema Rusiji doivljavao kao istinsku viziju, poslije mnogo stradanja, vjerovao da e Rusija biti "novi Rim", a odgovor je uvijek da e car biti "ubogi Jovan", pravoslavni. (Ako se niko drugi ne smatra obaveznim, Udruenje knjievnika Crne Gore ima priliku, da organizuje knjievno vee posveeno Stefanu Lazareviu, bratu Jeleninom, takoe, piscu). ~Hercegovako proroanstvo (Pavle (Pako) Kosanovi) Hercegovina je zemlja proroka i svetitelja. Najvei je svetitelj Sv. Vasilije (Ostroki) a jedan od udnih i tanih proroka, pored Mata Gluca, je Pavle (Pako) Kosanovi, brati mitropolita Save Kosanovia. On je imao knjigu "tabirman", pisanu "prstom neumitnih proroka za vrijeme proroka Ilije i prepisanu u vrijeme ercega Stjepana u gradu Foi" (Srbinu). Proroanstvo o periodu 1914-1918. godine kae: "Ne daj Boe, ni mom tenetu da doeka 1914, a blago onome ko doeka 1918. godinu". Dalje, staro proroanstvo glasi: "U drugoj hiljadi godina na zemlji e zavladati carstvo avola, kome e Bog dati upravu na zemlji zbog bezbonih ljudi koji e Bogu kriviti vilice". U tom proroanstvu opisuje se dalji tok: "avo e nauiti ljude da izmisle mnoga uda kojima e se lake i bolje unitavati i najposlije e pozvati u pomo: kugu, koleru i razne druge bolesti, da dovre nedovreno ognjem i maem. avo e pustiti tri sablje na narod: pokolj, pomor i glad. Ljudi e drumove zaboraviti i od gladi krepavati... U to vrijeme ljudi e ivjeti i roniti kao ribe u vodi i za oi hvatati, letjee kao ptice i iz oblaka padae koii od gvoa i kamena, te biti ljude. Ljudi e

roniti kao krtice, te pod zemljom se klati, a oblacima se trovati. Ljudi e govoriti s kraja na kraj svijeta, jahae konje ravninom, a preko tvre, prenositi pod pazuhom. Rijeke e mijenjati korita, a ravniti brda. Zaziivae blago po gomilama, a po hercegovakim brdima nainie graevine koje e biti strah narodu, a od 15. jula 1916. sluie govedima od obada. (vapsko doba) http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=101019&datum=2007-05-17 U narodu e udariti Zemlja e biti isprepasivana gvozdenim gujama. U narod e udariti nesloga, a osobito zbog zemlje, zbog koje e se voditi mnoge parnice i brat e brata u jamu bacati, a kum kuma na sud voditi. Svijet e vikati protiv rata, a niko nee biti bez njega. Srbi e prvi poeti rat, na dan do tada najvee nesree (Vidovdan) a od tada najvee sree, jer e tog dana sinuti munja iz Hercegovine, a zagrmjeti grom iz Bosne, koji e ubiti "avolje mezime" (Pogibija Ferdinanda). Rat e poeti u dane prorok Ilije 1914, i zavriti se u januaru 1918. godine. Na srpske sokolove napae jata svakakvih ptica, ali e se povraati krvavih kljunova i krila...Srpsko oruje zasijae kao sunce, njegov sjaj zasjenie oi svijem narodima. Srbi e ipak naljutiti sve neprijatelje koji e udariti zajedno i silno i pregaziti im sve zemlje i natjerati ih u puste gore i iroko more. U klance Jadikovce po pustim gorama posijae Srbi vie mramora, vie nego ima jela i javora. Od tjelesa srpskijeh sinova i njihovih konja gradie se mostovi i drumovi. Tada e se za dukat prodavati po tri vola i najbolji konj davati za hljeb od neprosijanog jema. (Ovo misli na gladnu 1917. godinu). Srbe e iskopati pusta Gora, ali e ih primiti iroko more i spasie ih od svake nevolje i sile neprijatelja (Misli na odstupanje preko Krfa). Neprijatelji e u zauzetim srpskim zemljama poiniti strani zulum i od njihova nasilja propitae eda u majkama i guje pod kamenom. Poto se Srbi odmore i napune krvi i mesa, a trava zamijeni sijeno i gora sakrije osvetnike, poi e da trae otadbinu. (Srpska ofanziva preko Makedonije). Potueni neprijatelj povui e se Onogotu (Nikiu)... Bijela vojska od Istoka sa perjanicama za kapom i pred njom vojvoda Mihailo iskrcae se na Metkovie i odatle poi uz Hercegovinu. Na Popovu polju silna krv... u Bosni najvee poklanje kod Banjaluke... Tada oka penice po 1.000 dukata, oka jema po 500, glava od mazge 124 dukata. Narod u planini Volujaku pronai e peinu i u njoj tovar zlata i tovar prosa i

vie e se pograbiti oko prosa nego oko zlata... Austrijska kola nee nikad proi iz Gacka u Fou. Srpsko e se carstvo ujediniti i svaki e se Srbin zauditi koliko je veliko. U 1917. godini bie na jedno muko po 47 enskih i ene e ljude premjeravati zlatom. Po ratu 1914-1918. ene e i evojke, uvajui ovce po planini, trati ogorjelu panju, viui: "Ovo je moj mu, ovo je moj brat". U 1917-1918. zaorae ovjek njivu u rodnoj Cernici i Fatnici, preerae u drugu i tako redom, tek u dvadesetoj bacie sjeme. (Sua i nerodna godina, sjeme nee nicati). U Carigradu e sjesti na presto car bijelih ljudi i njegova e se rije sluati u cijelom svijetu do 1957. godine". Nevjerovatno kakav je Boji dar imao Pavle Kosanovi, Banjanin, koliko je vremena i dogaaja, prorokim darom, vidio. I sve se, do detalja, obistinilo. Zaista, srpski narod pokazuje i kroz ovakve primjere - svoju duhovnu vrijednost. Tako je impresivno doivio Prvi svjetski rat prije nego je i poeo. To je za film i zapis. Boji dar i tajna, cijela hronika stradanja i slave Srba! ~Starac Stanj (eki) iz Berana - prorekao pojavu Karaora Starac Stanj, (roen oko 1640. godine, ivio due od 100 g., savremenik Baja Pivljanina, zaviaj - selo Babino, kod Berana) - bio je prozirljivac, nosio je praznu torbu i tap, (kao simbol vjenog putnika) i neku starodrevnu knjigu, kad je to kazivao gledao je u tu knjigu i plakao; knjigu nije otvarao, a proricao je. Njega su titili Srpska pravoslavna crkva i budimljanski knez, kao i bratstvo manastira udikovo, koji je turski zulum razruio 1738. godine. I danas vjerni narod na Polici, (gdje je njegov grob) pali svijee - starcu za duu, sebi za spasenje. Njegovo je proroanstvo o pojavi Karaora, nastalo vie od sto godina prije Karaora. Govorio je da e se javiti ovjek odozgo od utoka Lima u Dunav: "Taj ovjek e se zvati car u opancima. On e mnogo srpskog naroda osloboditi od Turaka, doi e i do nas i eljee se sastati sa jednim bradatim ovjekom od mora, (a oni dokle se mogu sastati, dotle e mnogo nesree biti). Mi emo se Vasojevii nadati da car u opancima i nas oslobodi, ali e se on ubrzo vratiti i nas nee osloboditi. Oni koje oslobodi ivjee lijepo i poslije njega imae svoje vladaoce. Car u opancima nee dugo ivjeti". http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=101175&datum=2007-05-18

Doi e dvostruka kapa i crvena alma Zna se da je Karaore, voa prvog srpskog ustanka, 1809. godine sa ustanicima stigao do Vasojevia preko Novog Pazara, krenuo da se sastane sa Srbima iz Crne Gore i vladikom Petrom I Petroviem ("bradati ovjek"). Poraz Karaorevih ustanika kod Nia primorao je voda da se vrati hitno u Srbiju (nije se sastao sa vladikom Petrom) - zato e "dok se oni mognu sastaviti, dotle e mnogo nesree biti". Sve se obistinilo. Karaore je digao ustanak 1804. godine, muki ubijen 17. jula 1817. godine. ivio je neto vie od 13 godina, otkad je poeo veliki i spasonosni ustanak srpskog naroda. Starac Stanj prorekao je i sljedee: "Zavladae crnogai ljudi, mladu ecu zaboljee zubi", "Doi e dvostruka kapa i crvena alma", "Doi e vrijeme da ljudi lete povrh oblaka", "Doi e vrijeme da se Srbi ne prieuju", (ovo je u njegovo vrijeme bilo nezamislivo, grijeh), "Dok se ne slome edenska vrata, nema sree za Srbina" (Edenska vrata znai - Skadar...) O ratovima sa Turcima Stanj je prorekao: "Tu e biti toliko krvi da e moi nositi kamen od sedam oka". Starac je prorekao i svjetske ratove: "Doi e vrijeme kada e zaratiti mnoge drave u Evropi meu sobom. Poslije tih ratova ljudi e biti tako rijetki, da e ene trati i grliti panjeve..." Srbi e se osloboditi, ali e nastati mrzija u narodu; brat e omrznuti brata, a kum e kuma zvati na sud! - Dokle e to trajati? - pitali su starca seljaci. - Dokle to hriani meu sobom, ne preiste i urede... (Hriani - misli na pravoslavce i katolike). itam i tumaim proroanstva od prije Hrista i, poslije Hrista (Isaije, Jeremije, Jezikilja, Dankla, Otkrivene, Pednjahovo proroanstvo, proroanstva svetih otaca, svetaca, naih srpskih proroka itd). Sve su to potresne istine, ali me najvie potresla prozirljivost Stanja ekia kad je rekao: "Doi e vrijeme da se Srbi ne prieuju". To je najopasnija pojava u cijeloj srpskoj istoriji. Valjda se to danas jasno vidi! ~Proroanstvo Hasan bega Begovia Hasan beg ivio i upravljao Trebinjem, bio obrazovan ovjek, itao "niane" (biljege na licu), prorekao Luki Vukaloviu, voi hercegovakih Srba, "da e biti veliki ovjek" 1823. godine (kada je Luka imao sedam godina), na skupu u Zupcima: "Vidite li, brao, ovog malog (sina Laka Miloeva), kakvi su na njemu niani (biljezi znaci)! Turske mu vjere, ako poivi, naeg (turskog) e cara o jadu zabaviti i svih sedam kraljeva za njega e znati. Da

mi nije grehote i sramote ruke uvaliti u einju krv, sad bih ga zaklao". Luka je, kao to je poznato, postao voa prvog hercegovakog ustanka, vodio je i diplomatsku bitku za Srbe. Sa njim su bila sva plemena, meu njima i Pivljani. Luka je odista o jadu zabavio turskog cara, jer njegovi ustanci - bili su priprema za veliki i slavni Hercegovaki ustanak ("Nevesinjsku puku" 1875. godine) koji je po karakteru isti kao Karaorev, nastavak Karaoreva ustanka. Ni Omer paa nije ukrotio i nadmudrio slavne i mudre Hercegovce. ~Proroci istinu plaaju glavom Sredinom 17. vijeka ivio je u manastiru Ravanici kaluer Ananije. Njega su prebijali, progonili Turci, a kalueri zlostavljali - zbog prorokovanja. Turcima je otvoreno proricao propast carstva, a kaluerima - da e manastiri u Srbiji opustjeti. Jedan Turin krenuo je da ga probode maem, ali se kaluer odjednom izgubio pred njegovim oima. Zanimljiv je jedan razgovor turskog velikodostojnika sa kaluerom Ananijem o vjeri i carstvima. Ananije dri u rukama Sv. Pismo Novog zavjeta, pita ga turski dostojnik ta mu je to, kaluer kaza, onda Turin pita: - Reci mi kale (kaluere) ta pie u toj knjizi? Hoe li hriani nas pobijediti ili emo mi njih?" (Tada je bio poeo rat Turske i Austrije). - U naim knjigama pie, veli mu kaluer, vae e carstvo propasti! Turin se udari rukom po koljenu, ne uini nita loe kalueru, ree: - Kad je na prorok Muhamed bio na samrti (632. g.) upitae ga Turci hoe li mnogo vladati? On im ree: "Poslije 1090. godine od dana moje smrti, propae moje carstvo!" (istina) Turci se prognali kaluera Ananija iz Ravanice, ali je on iao po narodu i proricao propast turskog carstva. Umro je u Beogradu, sahranjen ("kapija starog arobnog Istoka") 1687. godine. Proroanstva nam otkrivaju i duhovne bijednike koji "prodaju vjeru za veeru" i tako sebi pripremaju kaznu, prokletstvo, koje traje "do devet koljena". U Crnoj Gori narod srpski od 1389. da danas ima i posebno (kolektivno) proroanstvo i naziva ga Kosovsko proroanstvo, koje simbolizuje nadu radi ispunjenja pravde Hrista. O neumitnom hodu istorije i pravde, sada Sveti Nikolaj Velimirovi, jo 1913. godine, prorekao je propast turskog i austrijskog carstva: "Jedno je carstvo srueno, jo jedno e se morati sruiti, da bi se proroanstvo potpuno ispunilo (ostvarilo)" http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=101366&datum=2007-05-19

Mnogi e preivjeti, znanje e se umnoiti Prorok Danilo proricao je na 500 godina prije Hrista. Taj dar od Boga dobio je u ranoj mladosti, a proslavio se meu Jevrejima i Vaviloncima. Svi narodi znaju za njegovo proroanstvo o propasti Vavilona i drugih carstava. Vavilonski car Navukodonosr usnio je lik sa glavom od zlata, prsi i miice od srebra, trbuh i bedra od bakra, koljena od gvoa, a stopala od gvoa, a stopala od gvoa i zemlje. Isto tako i prorok Danilo usnio je etiri zvjeri: 1. lav sa orlovskim krilima, 2. medvjed sa tri rebra u ustima, 3. ris sa etiri krila i etiri glave i 4. zvijer strana sa gvozdenim zubima koja jede i satire sve i ima deset rogova. Prva zvijer - lav, predstavlja vavilonsko carstvo, brzo osiljeno. Druga zvijer - medvjed predstavlja miansko - persijsko carstvo koje je progutalo tri drave (Vavilon, Egipat i Libiju) Zvijer trea ris, predstavlja grko svjetsko carstvo za vrijeme cara Aleksandra Velikog; brzinu njegovog osvajanja; etiri glave - etiri njegove vojskovoe, koji su razdijelili Aleksandrovo carstvo. etvrta zvijer, "gazi nogama i satire sve i ima deset rogova", oznaava silu rimske carevine. Deset rogova zvijeri podudara se sa deset prstiju na nogama u snu cara Navukodonosora, predstavljaju deset drava, na koje je podijeljeno rimsko carstvo. San cara Navukodonosora slae se sa vizijom proroka Danila - etiri Danilove zvijeri podudaraju se sa etiri dijela na metalnom liku njegova sna! Za vrijeme haldejskog cara Valtazara, na velikom dvorskom piru, pili su neznaboci iz pehara koji je opljakao Navukodonosor iz jerusalimskog hrama. Odjednom se pojavi ljudska ruka na zidu, gleda to car, a ruka napisa: "Mani. Tekel. Fares". Car se uznemiri i zatrai od dvorjaka i vraa, da te rijei proitaju. Niko nije proitao. Pozvae proroka Danila i on proita: "Mani, znai - izbrojao je Bog tvoje carstvo i do kraja izbrojao! Tekel: izmjeren si na mjerila i naao si se lak. Fares: razdijeljeno je carstvo tvoje i dato Mianima i Persijancima". I zaista, iste noi car Valtazar je ubijen, a njegov presto je zauzeo Darije Mianin. Prorok Danilo je prorekao i dolazak Isusa Hrista, Spasitelja. U Sv. pismu stoji: "A ti Danilo zatvori ove rijei i zapeati ovu knjigu do posljednjeg vremena; mnogi e preivjeti, znanje e se umnoiti..." "Bezbonici e raditi bezbono, niti e koji bezbonik razumjeti, ali e razumjeti razumni, posljednje dane na zemlji bezboni nee razumjeti, ali e ga razumni i Bogu vjerni - razumjeti". Veliki naunik Isak Njutn (1643-1727) skretao je naroitu panju na proroanstva - kao osnovu prave ljudske zajednice. On je poruio: "Blago onome koji ita i onima koji sluaju rijei proroanstva i dre to je napisano

u njima." ~Proroanstva kaluera Janjiija iz Pive Janjiije Radojii, iz pivskog sela Stabana, kao momak je otiao, po prisnu, u svetenstvo. Prije odluke u snu mu se javljao lik nepoznata kaluera i govorio: "Ostavi bravge (ovce), idi od kue, nikom ne kazuj; bie to i ja". Odluujueg dana tisne dvojenice u upalj jasen, nikom ne kaza, ode "u svijet". Dugo je lutao dok jednog jutra, najzad, u Trebinjskoj umi sretne kaluera istog lika kao iz sna i povjeri mu svoj san. Kaluer mu odmah ree: "Ti si moj" i povede u manastir. Ima Janjiijev zapis iz 1809. i 1810. godine iz Dubrovnika. On je tada ve bio svetenik tu u Srpskoj crkvi! Zapis je dragocjen: "1810. godine ue Napoleon u Dubrovnik. To vieh, svjedoim". Kasnije se Janjiije javlja kao kaluer u Bosni, odakle je stigao u Pivski manastir za vrijeme arhimandrita Arsenija Gagovia. Stalno je hodao po narodu u Hercegovini (Piva je Stara Hercegovina) i proricao propast turskog carstva: "Ismail beg nataknue kobili zobnicu na upriji (mostu) u Gacku. Prije nego kobila zob - pozoblje propae tursko carstvo". Tako je budio vjeru narodu u osloboenje. Prorekao je: "Doi e vakat, pa e na Manastir (Piva) bjeati od vode uz brdo i ubjeae, ali..." (Manastir je preseljen zbog akumulacionog jezera 1982. godine, obistinilo se proroanstvo, ali su ugroene freske, moda i dio manastira zbog jakih podzemnih voda); "Kad se bude selio Namastir (manastir), u Pivi e se pojaviti ovjek koji e sve zapisati i raspisati po svijetu. Zli ljudi e ga huliti, ali e, po smrti, svi njega slaviti, bie im potrebit kao starostavna knjiga... On e se roditi blizu Uspenija - predakova", " Teko Pivi kod potopi svoje grobove" (Vjetako jezero u Pivi potopilo je vie od 3.500 srpskih grobova u kanjonima rijeka: Sinjc, Komarnica, Piva, Vrbnica, Bukovica, Mratinjska rijeka); "Doi e vakat, pa e se uzimati dacija (porez) i na preslicu". Prorok Janjiije umro je na Planini pivskoj, u selu Kneeviima poslije smrti (ubistva) arhimandrita Arsenija Gagovia. Kaluerima Pive javljao se u snu - da mu prenesu kosti kod Manastira (to je znak posveivanja), to su oni i uradili. Pred potop (koji je prorekao) rodbina mu je prenijela kosti od starog Manastira. Narod i danas govori "Ovo e biti kao to je rekao Janjiije". Proroanstva srpskog naroda Moda su najuveniji srpski proroci Tarabii iz Kremne, kod Uica, ali iz Hercegovine i Crne Gore ima ih uvenih, kao to je bio Mato Gluac, Drago

Spaji (1861-1939) i mnogi drugi. Bilo je i vidovitih pisaca, pjesnika - jedan od njih je slijepi pjeva i guslar Filip Vinji, roen u selu Trnavi, u Bosni, kod Manastira Tavne. U velikom boanskom nadahnuu ispjevao je, kao srpski Homer, pjesmu "Poetak bune na dahije". Znamenja na nebu i srpska dua, kao i slutnja dahija dok itaju "knjige incijele" sve to odjek u pjesnikovoj dui i boanska vizija, koja se zavrava porukom nade i pobjede: "Drumovi e poeljet Turaka, a Turaka nigdje biti nee". Mnogi pisci, na primjer il Vern, bili su vidoviti, a Srbi, pored Vinjia, imaju: Njegoa, Petra Koia, Proku Jovkia, Stefana Lazarevia, veliki broj ljudi iz naroda, takoe, pjesnika, kosovkog bola i nade, na primjer, slavni Radovan Beirovi, iz najnovijeg vremena. Proroci i pjesnici imaju neto zajedniko, a to je prije svega nadahnue od Boga i vizija koja prodire daleko kroz vrijeme, vizija koja je bez obmane, tana i svevremena, a to je istina koja traje kao i jevanelja. Onima koji duhovnim usavravanjem ele ostvariti dar vidovitosti - dragocjeno je iskustvo pravoslavnih isihasta (utalica, u neprekidnoj molitvi) sa Svete Gore, iji je pokret osnovao Sveti Grigorije Palama u 14. vijeku, a odobrio ga Vaseljenski sabor 1341. godine u Carigradu. Uenje Sv. Grigorija Palame kod nas je najvie prouavao (i doktorirao) arhiepiskop cetinjski i mitropolit crnogorski gospodin Amfilohije. Utvreno je da su i u Pivi ivjeli kalueri - isihaste u manastiru na Reetinama kod Pluina i na Krijepolju (manastir potom crkva, stanite isposnika). O njima su u narodu sauvana predanja ("kalueri sa Reetke govore iz trbuha"). http://www.dan.cg.yu/?nivo=2&rubrika=Feljton&datum=2007-05-20 (KRAJ) Feljton lista Dan od 15. - 20. maja 2007.