1. Postupanja u svezi s kaznenim djelom- pojava kd = najteži je slučaj društvenog sukoba u redovitim prilikama ☺Suvremena država na temelju suverena vlasti ima pravo kažnjavanja - IUS PUNIENDI, tj.zakonsko pravo propisivanja kd (lex criminalis) i sankcioniranja tj određivanja kaznenih sankcija za kaznena djela.- za kd država ima pravo vođenja posebnog postupka ili kaznenu jurisdikciju

☼ Kazne se mogu primjeniti samo prema osobi koja je pred posebno ustanovljenim tijelom, u posebnom postupku, prema posebnim pravilima utvrđena krivom i u odnosu na koju su u tom postupku utvrđene pretpostavke za primjenu sankcija koje propisuje kazneno pravo

- Država ima pravo vođenja postupka (cuius lex criminalis,eius jurisdictio)

♥ Predmet kp-a/kaznena stvar (causa criminalis)je:a.) pojava vjerovatnog kd-ab.) pitanje krivnje počinitelja c.) ispunjavanja uvjeta primjene kaznene sankcije- postupanje u svezi s kd je strukturno jedinstvo vremena, mjesta i radnji određenih subjekata To je

postupanje intelektualna i logička operacija i socijalni obred = ta se zadaća postiže provođenjem niza pravno uređenih radnji uređenih kao kazneni postupak ( processus criminalis)

- kazneni postupak je središnji i najvažniji dio cjelokupnog postupanja u svezi s pojavom kd- On počinje s određenom vjerojatnošću tj. sumnjom, a okončava se izvjesnošću tj u postupku

utvrđenom istinom- Utvrđenje kaznenog postupka ovisi o :1.) težini2.) naravi kaznenog djela3.) zaštićenog dobra4.) osobi počinitelja5.) osobi žrtve6.) odnosu počinitelja i žrtve7.) dr okolnosti

- Sukob nastao kd rješava se i na druge načine: sporazum sukobljenih osoba, mirenje, posredovanje, arbitriranje i drugi vidovi nerepresivnog ili quasi represivnog . Izvršno kazneno pravo bavi se izvršenjem kp sankcija izrečenih u kp-u.

POSTUPANJE O KD1. otkrivanje kd ( izvidi kd , podnošenje kaznene prijave)2. prethodni postupak (kazneni progon, optuživanje)3. kazneni postupak ( čl.17.; okončanje –pravomoćna odluka)4. izvršenje kaznene odluke

2. Pojam kaznenog postupka pojmovna oznaka postupka (processus) = pojavila se u kanonskom pravu za oznaku postupka

pred sudom (processus judiciarius) oznaka postupak preciznije izražava ciljanu pravnim pravilima uređenu ljudsku djelatnost –

kazneni postupak kazneni postupak je sustav zakonom uređenih radnji i cjelina međusobnih odnosa postupovnih

subjekata ( suda, tužitelja, okrivljenika) te drugih sudionika postupka postupovne radnje se provode, a postupovni odnosi nastaju u slučaju vjerojatnosti sumnje da je

počinjeno kd u cilju da se razjasni:1.) je li počinjeno kd2.) tko je počinitelj?3.) Je li počinitelj kriv?4.) Ima li uvjeta za primjenu kaznenih sankcija

1

3. Kazneni postupak kao pravni položaj Ovo učenje o kp-u kao slijedu postupovnih polažaja njegovih sudionika uveo je u opću

postupovnu teoriju Joseph Kohler a detaljno ju je izložio James Goldschmit. Stranka ocjenjuje svoj pravni položaj kao stanje prilika u kojima se nalazi, na toj osnovi

ocjenjuje svoje pravne izglede na povoljniju ili nepovoljniju odluku. Postupovni položaj ima pravni značaj onda kad su izgledi za ostvarenje njegova sadržaja

pretežno povoljni. Pretežna sigurnost postoji samo ondje gdje je sudska odluka pravno vezana. U protivnom riječ je o faktičnom, a ne pravnom izgledu i u skladu s tim, o faktičnom, a

ne pravnom položaju.

4. Kazneni postupak kao pravni odnos Ovo shvaćanje oblikovao je Oscar von Bulow a na kp ga je primjenio Karl Birkmeir. pretpostavlja postojanje postupovnih subjekata, a polazište je u promatranju kp-a kao

javnopravnog odnosa između suda i stranaka čija je svrha utvrditi ima li država pravo kazniti okrivljenika.

U kp razvijaju se odnosi između suda, tužitelja i okrivljenika. To je trostrani pravni odnos. Pretpostavka o postojanju pravnih odnosa postoji samo u sustavu postupka u kojem su osnovne

postupovne funkcije razdvojene i podijeljene između 3 osnovna postupovna subjekta. Iz tog učenja izviru gledišta o kp kao prisilnom, trostranom, jedinstvenom, sekundarnom,

složenom, dinamičnom i spoznajnom sustavu odnosa.

5. Učenje o trostrukoj perspektivi kp Ovo učenje je iznio Gaetano Foschini osnova tog učenja je sustavno podvođenje metodom apstrakcije i generalizacije nižih pravnih

pojmova pod više, sve do najviših pojmovnih kategorija: pravne radnje, pravne situacije i pravnog odnosa, koje uključuje svaki kp.

To su 3 različite perspektive kp te nema mjesta redukciji tih pojmova tj. podvođenja pod viši zajednički pojam.

6. Učenje o osnovnim postupovnim pretpostavkama Osnovne postupovne pretpostavke uvjeti su koji se moraju ispuniti da bi postupovni odnos čiji je

predmet konkretni kaznenopravni zahtjev mogao nastati,razvijati se i okončati. Odluka donesena u postupku u kojem nije bilo osnovnih postupovnih pretpostavki nije postojeća

jer nema ni kp odnosa. Odnosno takve su odluke Među osnovne post. pretpostavke kao generičke uvjete za postojanje kp-a ulaze uvjeti koji

moraju postojati za : 1. postupovnog subjekta 2. postupovnu radnju

odluka donesena kao presuda u postupku u kojem nije bilo osnovnih postupovnih pretpostavki nije presuda, njome nije konzumirana kaznena tužba ona ne može steći svojstvo pravomoćnosti

Od osnovnih pretpostavki valja razlikovati :1. pretpostavke za progon 2. za vođenje postupka 3. za poduzimanje radnje.

- Za razliku od osnovnih postupovnih pretpostavki, ove druge su uvjet za pravilnost postupanja ali ne za postojanje kazneno postupovnog odnosa i kp-a.

- Presuda donesena u kp može biti nepravilna, ali zbog postojanja osnovnih postupovnih pretpostavki ona je presuda u pravom smislu riječi, njezini nedostaci otklanjaju se na način propisan postupovnim pravilima

7. Realistički pojam kp-a♪ On promatra kp kao fizičku (stvarnu) pojavu

- Kp je ukupnost radnji i međusobnih odnosa subjekata tog postupka

2

- Pravni pojam kp polazi od postojanja materijalnopravnog odnosa koji nastaje počinjenjem kd- Kad je počinjeno kd, država stječe pravo i dužnost da prema počinitelju primjeni kz, pod uvjetom

da su utvrđene pretpostavke za njegovu primjenu- Zbog toga je materijalnopravni odnos hipotetički jer se njegov sadržaj tek ima utvrditi.- Utvrđivanje pretpostavki za primjenu kz država ostvaruje na zakonom uređen način.- To je pravo i dužnost države, ali također i pravo okrivljenika kao osobe koja se smatra

počiniteljem kd i protiv koje se postupa. - Time se uspostavlja postupovni odnos kao samostalni pravni odnos kojega bitno obilježavaju

prava i dužnosti njegovih sudionika. - Sadržaj prava i dužnosti dvojak je:

a. postoje prava jednog subjekta koja su ujedno dužnosti drugog,b. postoje i samostalna prava i dužnosti pojedinog subjekta.

- Tim djelatnostima postupak započinje, razvija se prijelazom u različite stadije i okončava.

8. Oblici kaznenog postupka kazneni postupak obuhvaća različite, opće i posebne oblike postupanjaa.) opći oblici postupanja predviđeni su kao redovit tipičan način postupanja namijenjen za najsloženije predmete u pravilu najtežih kd, a njegova pravila imaju opće značenje često = označava kao redovit postupakZnačajka je da : sadrži najpotpunija pravila postupanja koja se u drugim oblicima postupka primjenjuju supsidijarno ako nema posebnog pravila

b.) posebni oblici predviđaju se za:1. određena kd = ratione materiae2. određene osobe = ratione personae3. određene sudove To su nepravi postupci

Postupak prema određenim osobama ( fizičkim i pravnim osobama, za maloljetne počinitelje kd, za vojne osobe i određene visoke državne dužnosnike)

9. Cilj kaznenog postupka Opći ciljevi su: 1. je li počinjeno kd2. tko je počinitelj3. je li počinitelj kriv4. ima li uvjeta za primjenu kaznenih sankcija

- Kazneni postupak je sustav pravila koji omogućava primjenu materijalnog kaznenog prava i ujedno građanima osigurava da nitko nedužan neće biti osuđen prije nego što se krivnja utvrdi na propisan način( instrumentalni/ancilarni značaj kp-a) koji izražava odnos prema materijalnom kaznenom pravu = uključuje ne samo osiguranje nedužnog da neće biti osuđen, nego i jamstvo počinitelju kd da će u svojim pravima biti ograničen samo onoliko koliko propisuje zakon- Posebni ciljevi pojedinih postupovnih cjelina dio su općih ciljeva.- Kakvoća pravila kaznenog postupka je uvjetovana:a.) općim okvirima b.) sadržajem pravnog uređenja = odredbe ustava- i onda kada je taj uvjet ispunjen željenu razinu kakvoće moguće je dosegnuti samo ako je društvena okolina takva da se postupak može voditi neometano tj, bez vanjskih utjecaja i uz određeni stupanj savjesnosti svih sudionika postupka te njihovu osposobljenost- pravna pravila sama po sebi ne jamče stvarnu kakvoću prakse kaznenog postupkaČimbenici koji na to utječu su (organizirani kriminalitet, političke i gospodarsko financijske skupine koje nastoje instrumentalizirati kazneno pravosuđe, mediji koji djeluju za račun interesnih skupina = ti se utjecaji izražavaju kao izravno ili prikriveno uplitanje u kazneni postupak

- kakvoću postupka također ugrožavaju nesavjesni postupci sudionika ali i nedovoljna osposobljenost profesionalnih sudionika kaznenog postupka

- kazneni postupak uvjetovan je i drugim pravilima ( prije svega organizacijski propisi, ali isto tako pravila o postupanju pripadnika profesionalnih skupina - odvjetnici

3

10. Osnovni modeli kp-aOsnovni modeli:1. akuzatorni ili optužni model2. inkvizitorni ili istražni model3. mješoviti model4. kontradiktorni kp (u novije vrijeme)

Klasifikacija modela kp-a je značajna i pomaže boljem razumijevanju strukture kp. - U novije vrijeme kp se nastoji razvijati kao model zaštite ljudskih prava u kojem je polazište zaštita prava žrtve uz poštivanje prava okrivljenika. - U modelu ostvarivanja državnog prava na kažnjavanje, kp ograničava zahvate u ljudska prava i slobode(prije svega okrivljenika). - u drugom modelu kp je sredstvo prema kojem država uređuje zaštitu ljudskih prava i sloboda (žrtve). Najstarija je jednodimenzionalna podjela dvaju suprotstavljenih arhetipa inkvizitornog i akuzatornog modela kp-a koju dopunjuje i treći arhetip modela mješovitog postupka.

11. Koncepcije uređenja kp-aModel privatne pravdePredmet: kd je povreda prava žrtveCilj: zadovoljenje žrtveSvrha: rješavanje sukoba nastalog kdPristup: uređenje zadovoljenja žrtve

Tradicionalni modelPredmet: kd je povreda prava žrtveCilj: ostvarenje državnog prava na kažnjavanjeSvrha: prevencija budućih pojavaPristup: ljudska prava(okrivljenika) određuju kazneni postupak

Model zaštite ljudskih pravaPredmet: kd je povreda ljudskih prava žrtveCilj: uspostavljanje narušenih odnosaSvrha: prevencija budućih povredaPristup: ljudska prava (žrtve i okrivljenika) određuju kazneni postupak

12. Optužni ili akuzatorni model. Ne eat judex et officio. Actore non probante, reus absolvitur♥ Povijesno najstariji,potječe iz orijentalnog prava, a u Europu je došao preko Grčke i Rima, nestaje u 3. st, oživio nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva dolaskom barbarskih plemena. Svoje jasno oblikovanje dobio je u 6. i 7 st.,a zadržao se u kontinentalnoj europi do 14 st. U Engleskoj (gdje se zadržao trajno) u SAD, natrag u Francusku gdje je u susretu s inkvizotornim postao osnova za mješoviti kp♥ Taj postupak obilježava aktivni subjekt- tužitelj (acussator).

To je pravni spor 2 ravnopravne stranke (tužitelja i okrivljenika) pred pasivnim sudom. Postupak može biti pokrenut samo na osnovi tužbe tužitelja (nemo judex sine actore), ne po službenoj dužnosti (ne eat judex ex officio).

Tri postupovne funkcije: suđenje (sud),tužba (tužitelj), obrana (okrivljenik) su razdvojene.

Tužitelj- Kazneni progon/optuživanje obavlja tužitelj. ☺Tužitelj snosi teret dokazivanja (actori incubit onus probandi). ☺Stranka koja tvrdi snosi teret dokazivanja (ei incubit probatio qui dicit, non qui negat). ☺Ako tužitelj ne dokaže krivnju, okrivljenik se oslobađa (actore non probante, reus absolvitur).

- Ispočetka je tužitelj bio oštećeni, a predviđalo se opće pravo podizanja optužbe – actio popularis. - Kasnije je u mnogim državama uvedeno posebno tijelo kaznenog progona- državno

odvjetništvom koje obavlja funkciju tužitelja u odnosu na sva kd ili na kd za koja se progoni po službenoj dužnosti

4

Okrivljenik Obavlja funkciju obrane uz presumpciju nedužnosti dok tužitelj ne dokaže suprotno. Jedina dužnost mu je upustiti se u postupak izjašnjavanjem o tome smatra li optužbu

osnovanom (guilty plea). U čistom akuzatornom postupku okrivljenik ne može bitindokazno sredstvo. Izjašnjenje o krivnji ima apsolutno dispozitivno značenje u smislu da određuje daljnje

postupanje Činjenice o kojima ovisi krivnja u tom se slučaju ne utvrđuju jer o njima nema spora On samostalno odlučuje hoće li predložiti obrambene dokaze, i u tom slučaju snosi teret

dokaza za činjenice čije utvrđenje predlaže. Značajka akuzatornog postupka je da dokaze predlažu izvode isključivo stranke (iuxta probata et allegata iudicibus).

Sud je u čistom akuzatornom postupku pasivan ne sudjeluje aktivno u dokazivanju već nadzire izvođenje dokaza kao i druge postupovne radnje

koje izvode stranke. Stranke odlučuju o činjenicama jer se raspravljaju one činjenice koje su iznijele stranke (da mihi

factum, dabo tibi jus). = bilateralna metoda dokazivanja U nekim akuzatornim sustavima sud tvore 2 tijela:

1. profesionalni sudac (ili sud)- koji vodi postupak i odlučuje o dopustivosti postupovnih radnji2. laička porota – koja odlučuje o krivnji za kd koje je predmet optužbe- Porota je sudsko tijelo koje odlučuje samo o činjeničnim pitanjima ( o krivnji), u pravilu sudi samo u određenim ( najtežim kd) odlučuje pravorijekom bez iznošenja razloga a njena se odluka o krivnji ne može pobijati- kaznene sankcije izriče profesionalni sud(ac)

Postupak se odvija kao javna, usmena rasprava pred sudom. Na raspravi se neposredno, kontradiktorno izvode dokazi. Ocjenjuju se na temelju logičke i psihologijske ocjene. Nema suđenja bez tužbe, dokazivanja (postupka) i obrane. ( Nullum judiciosine acusatione, sine

probatione et sine defensione). Moguća je dvodioba postupka (najprije se odlučuje o krivnji, zatim o sankciji) Nedostaci : ne osigurava potrebnu djelotvornost u konkretnim predmetima, postupanje se

pretežno ostvaruje u skraćenim postupcima, posebno nagodbama koji odstupaju od osnovne stukture

13. Istražni ili inkvizitorni model. Quod non est in actis, non est in mundo To nije stranački postupak, već postupanje državnih tijela. Nema tužitelja, a ako postoji nije isključivi pokretač kaznenog progona. To je postupanje državnih tijela po službenoj dužnosti u povodu vjerojatnog kd. Postoji kumulacija postupovnih funkcija u osobi tijela koje pokreće i vodi postupak. Postupak započinje istragom (inquisitio). Nju pokreće istražitelj (inquirent) po službenoj dužnosti, on provodi postupovne radnje, a

odlučuje koje se činjenice trebaju utvrditi i koje će dokaze izvesti. Dokaze izvodi sam Okrivljenik (inquisit) je istraženik i on je dokazno sredstvo- on je objekt istrage. On može biti nositelj dokaza i može se ispitivati, a pravna mu je dužnost odgovoriti na pitanje. Obrana okrivljenika je bitno ograničena i ovisi o volji suda kojem je prva dužnost utvrđivanje

istine o predmetu postupka. To je dovelo do uvođenja torture kao sredstva namijenjenog dobivanju priznanja okrivljenika Priznanje je kraljica dokaza ( confessio est regina probationum )

Postupak se sastoji od 2 stadija:1. istraga (inquisitio):

a.) opća (inquisitio generalis)- odnosi se na kd (de corpore delicti) b.) posebna (inquisitio specialis)- odnosi se na počinitelja i krivnju (de certitudo auctoris)

- Nakon okončane istrage za teža kd predmet se dostavlja sudskom vijeću.

5

2. suđenje (judicio): pismeno i tajno, dokazi se izvode posredno- čitanjem spisa istrage koji tako postaje jedini izvor dokaza.

Samo ono što je u spisima temelj je za odluku (quod non est in actis, non est in mundo). Dokazi se ocjenjuju na temelju formalnih dokaznih pravila = imaju ključnu važnost Zakonska pravila dokazivanja usmjerena su:

a.) otklanjanju sudačke samovolje b.) omogućavaju ispitivanje odluke od strane višeg suda.

Osuda ne može biti donesena: c.) ako nema dokaza koji su predviđeni (negativna teorija zakonskih dokaza)d.) mora biti donesena kad su prikupljeni propisani dokazi (pozitivna teorija

zakonskih dokaza). Inkvizitorni postupak je uveo žalbu povodom koje prdmet dolazi višem sudu, koji postupa

jednako kao i sud prvog stupnja

14. Mješoviti model Francuska, nakon revolucije 1808. Code dinstruction criminelle (prvi realni model

mješovitog kp). Nastao je kao kompromis iz ranija 2 modela iz kojih je nastojao uzeti najbolje elemente (inkvizitrorni i akuzatorni)

Mješoviti model uključuje diobu postupovnih funkcija. Progon obavlja državni odvjetnik koji je tijelo državne vlasti, po službenoj dužnosti, a

oštećenik ima ulogu pomagatelja DO ili supsidijarnog tužitelja. Postupak je sastavljen:a.) iz prethodnog stadija istrage koji ima zadaću razjašnjenja postojanja uvjeta zab.) stadij raspravec.) stadij pravnog lijeka.

Istraga ima neka obilježja inkvizitornog postupka (tajnost, pismenost, nekontradiktornost) ali je postojanje optužbe ovlaštenog tužitelja nužno u oba stadija. U glavnom stadiju pravladavaju značajke akuzatornog modela

Akuzatorna obilježja: akuzatornost, dioba post.funkcija, ravnopravnost stranaka, kontradiktornost, javnost rasprave, neposrednost izvođenja i ocjene dokaza

Inkvizitorna obilježja: uvođenje legaliteta i oficijelnosti progona težih kd i paralelne, od stranačke inicijative neovisne mogućnosti suda da izvodi dokaze (inkvizicijska maksima)

sustav progona kd je postao skrb države.

15. Kontradiktorni kazneni postupak Polazi se od toga da je kontradiktornost sposobnost stranke da iznosi pred sud vlastita stajališta i

raspravlja o stajalištima druge stranke. Kontradiktornost se osigurava sudjelovanjem u postupku obje stranke, upoznavanjem s

optužbom, omogućavanjem sudjelovanja u postupku prijedlozima i pitanjima- ona se najpotpunije može ostvariti na raspravi.

To je zapravo još uvijek mješoviti sustav :a.) s naglašenom komponentom kontradiktornosti ustroja b.) i potpunom kontradiktornosti dokaznih radnji.

Kontradiktornost kp-a je ugrađena u nacrt jedinstvenog europskog kp-a u Corpus juris Europske unije( namijenjen kaznenopravnoj zaštiti financijskih interesa EU

Kontradiktornost se odnosi na 2 stvari:1. kontradiktornost kao organizacijska komponenta kp-a2. kontradiktornost postupovnih radnji

16. Postupanja kojima se zamijenjuje kazneni postupak To su nastojanja da se kp zamijeni jednostavnijim, bržim, ekonomičnijim i djelotvornijim

mjerama međusobno se razlikuju Polazna razlika ovisi o tome provode li se te mjere u :a.) okviru kaznenog sustava = traže se koncepcijske i tehničke prilagodbe ustroja kaznenog postupkab.) izvan njega = radi se o drugim mehanizmima društvene reakcije na pojavu kd

6

U drugoj polovici 20.st.- nastojanja da se postupak dejudicijalizira i da se za određene pojave uvedu izvanpostupovni oblici rješavanja sukoba.

U okviru kaznenog sustava najvažniji oblici zamjene kp:1. opomena (caution)2. pregovaranje (negociation)3. nagodba (plea bargaining)4. sporazumijevanje (consensualisme)5. posredovanje (mediation)

U predmetima težih kd- a organiziranog kriminaliteta, postoje ozbiljne poteškoće, pravo stanje nužde u području prikupljanja dokaza. Uvode se posebni slučajevi odstupanja od progona kd po službenoj dužnosti i uvođenje načela oportuniteta. Polazišta su utemeljena na sporazumu tijela kaznenog progona i pojedinog počinitelja kako bi se omogućilo procesuiranje počinitelja težih kd organiziranog kriminaliteta, na osnovi svjedočenja „otpadnika“ protiv kojih se ne poduzima kazneni progon u zamjenu za njihov „pokajnički“ iskaz kao krunskih svjedoka (Postupanje DO po načelu oportuniteta čl.212., 521. i 522.)

U predmetima lakših kd, zatim u području maloljetničkog kp posebno je značajna zamjena legaliteta kaznenog progona oportunitetom (svrhovitošću) – njen je učinak cjeloviti ili djelomični izostanak kp uz sporazumnu primjenu određenih sankcija ili drugih mjera.

17. Kaznenopostupovni odnos + 18. kp kao prisilan odnos♣ Značajke kazneno postupovnog odnosa su da je taj odnos:1. prisilan2. instrumentalan/ ancilaran3. jedinstven i složen

Taj odnos je prisilni i za sud i za stranke : DO mora pokrenuti postupak ako postoje zakonski uvjeti (osim iznimno), sud mora postupati po optužbi, a okrivljenik se mora upustiti u postupak.

S druge strane, kaznenopostupovni odnos je isključiv zato što se kazneni zahtjev koji je predmet postupka može ostvariti samo u kp-u;

kp kao sredstvo je namijenjen specifično toj svrsi. 19. Materijalni i formalni kaznenopravni odnos

Kaznenopravni odnos se označuje kao formalan, instrumentalan odnos jer služi utvrđivanju kaznenog materijalnog odnosa.

Materijalnopravni odnos je po tom učenju primaran a kaznenopostupovni, sekundaran. No, kp se ne mora nužno mijenjati svaki put kad se mijenja kazneno materijalno pravo. Danas se govori o autonomnosti kp prema kojem je njegov cilj u jednakoj mjeri da se samo

krivom počinitelju pod zakonskim uvjetima izrekne kaznena sankcija ali i da se svakoj stranci u kp osigura pravo na pravični postupak i jednaki uvjeti u postupku, neovisno o mjerilima k.prava pri čemu posebnu važnost imaju pravila o nepovredivosti osobe; jednakosti oružja (jednakost sredstava optužbe i obrane i zabrani uporabe nezakonitih dokaza)

20. Jedinstvo i složenost kp odnosa Kp odnos je jedinstven jer se kroz različite stadije i stupnjeve ne mijenjaju ni predmet ni subjekti

odnosa (jedinstvo počinitelja i kd), Taj odnos je strukturno složen jer : a.) obuhvaća mnoštvo prava i dužnostib.) seriju pravnih odnosa koje postupovni subjekti ostvaruju obavljanjem postupovnih radnji. On je dinamički sustav u stalnom kretanju i razvoju te se u njemu razlikuju veće cjeline- stadiji

(prethodni i glavni), a unutar njih faze (istraga i optuživanje, priprema rasprave, rasprava i pravni lijekovi) i pojedine postupovne radnje (očevid, pretraga, ispitivanje svjedoka...).

Struktura kp može se promatrati razlikovanjem prema stupnjevima: postupak pred prvostupanjskim sudom i drugostupanjskim ( eventualno i trećestupanjskimsudom)

Svaka cjelina kp-a ima svoju posebnu funkcionalnu zadaću koje zajedno idu za konačnim općim ciljem kp-a – pravomoćnom odlukom (u pravilu presudom).

21. Opseg kaznenopostupovnog odnosa

7

Posebna je značajka kaznenog postupka da u stvarnom smislu postoji prethodna latentna faza U njoj ne samo da nema kaznenopostupovnog odnosa u pravnom smislu riječi nego nema svih

subjekata kaznenopostupovnog odnsa To nije kazneni postupak nego postupanje prije početka kaznenog postupka Opseg kp- a određuje optužba. Vrlo je značajno odrediti vrijeme od kojeg počinje, razvija se i do

kojeg traje kp u kojem postoje odnosi suda, tužitelja i okrivljenika ali i drugih sudionika u postupku. To je posebno važno za osobu protiv koje se vodi postupak: okrivljenika = kazneni postupak u užem smislu

odvijanje kp stvara pretpostavke za ograničenja prava i sloboda primjenom mjera postupovne prisile, ali i drugih mjera koje se na propisani način mogu primijeniti prema osobi protiv koje je u tijeku kazneni postupak

Kazneni postupak je u RH sudski postupak ( judicijalizacija kaznenog postupka) i za njegovo postojanje nužan je uvjet načelna odluka suda o postojanju uvjeta za njegovo vođenje (potvrđivanjem optužnice, određivanjem rasprave na temelju privatne tužbe, donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga)čl.17.

On završava pravomoćnim rješenjem o obustavi postupka ili pravomoćnom presudom. Postupak koji je pravomoćno okončan može se iznova uspostaviti samo u povodu izvanrednog pravnog lijeka.

Postupak izvršenja kazneno pravnih sankcija nije kp i pripada izvršnom kaznenom pravu, a moguće je da izvršenje nekih odluka donesenih u kp uređeno nekim drugim pravilima- građanskog ili upravnog prava.

22. Kazneno postupovno pravo Kpp je disciplina koja proučava kazneni postupak, tj. pravila kaznenog postupka. Pripada cjelini kaznenog prava zajedno sa materijalnim kaznenim pravom, izvršnim kaznenim

pravom i pravom o organizaciji tijela kaznenog postupka. Pod tim pojmom označavaju se različiti sadržaji: Izvori (kaznenopostupovnog zakonodavstva) Učenje o kaznenom postupku (kpp kao pravna, znanstvena disciplina) Grana sudske djelatnosti (kazneno pravosuđe tj, primjena propisa kaznenog prava)

U općem dijelu kpp izlaže: - uvodna pitanja (osobito opća načela)- sustavno razmatra o pravnom uređenju temeljnih pojmova znanstvene discipline kpp-a- izlaže učenja o osnovnim pojmovima (subjektima i radnjama – 2 osnovna pojma kpp). Opća značajka tog djela materije je statičnost- razmatraju se obilježja postupovnih

ustanova i njihovi međusobni odnosi neovisno o tijeku postupka. U posebnom dijelu kpp-a istražuje tijek kpp-a. Tijek kpp-a je slijed radnji kojima postupak započinje, teče i okončava se (to se učenje

bavi uvjetima i oblicima radnji sudionika postupka i posljedica koje u postupku izazivaju).

Tu je naglašena dinamička komponenta, razmatranje ustanova i njihovih promjena tijekom odvijanja kaznenog postupka.

Kpp je danas samostalna pravna disciplina, a objekt izučavanja je nacionalni sustav kaznenog postupka.

Ono se u suvremenim razmjerima razvija i osamostaljuje u još 2 smjera: kao poredbeno i međunarodno kpp.

23. Kpp i ustavno pravo Kazneni postupak ima svoje polazište u Ustavu i izvorima međ prava, poglavito gdje ti izvori

uređuju:1. sadržaj2. okvire 3. način ograničenja prava čovjeka.

Kpp materijalizira ustavne odredbe o ustavnim pravima i slobodama protiv samovolje sudbene i izvršne vlasti.

8

Time se stvaraju zajednički sadržaji ustvanog prava, prava o ljudskim pravima i kpp.

Najvažnije cjeline ustavnog kpp-a su :1. ) Ustavna i međ.jamstva kaznenog postupka:

a) zahtjev postojanja vjerojatnosti - osnovanosti sumnjeb) određenost radnje u zakonu (nullus actus sine lege certa)c) sudski nadzor nad radnjmae) postupnostf) razmjernost

2.) Uvjeti zahvata u slobode i prava čovjeka u svezi s kaznenim postupkom3. )Ustavne osnove ustroja i djelovanja tijela kp-a 4.) Ustavnopravni nadzor nad radnjama kp-a

Kaznena sankcija može biti izrečena samo u kaznenom postupku (nullum judicio sine processu) Za kazneni postupak su značajne mjera ograničenja ljudskih prava i sloboda ( derogiranje,

inherentna i fakultativna ograničenja) Prema Europskoj konvenciji, prava koja se ne mogu ograničiti- propisana je zabrana lišenja

života, mučenja i ne bis in idem. U hrvatskom pravnom sustavu, Ustavni sud u odnosu na kazneni postupak odlučuje o suglasnosti

zakona s Ustavom i suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te o povredi ustavnog prava u kp-u.

Ustavni sud nema ovlasti donositi odluke u kaznenom postupku, već ima funkciju nadzora nad poštivanjem ustavnih prava u postupanju sudbene i izvršne vlasti.

Europski sud za ljudska prava vrši nadzor u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava utvrđenih Eurposkom konvencijom.

Kp je na taj način u području zahvata u temeljna prava i slobode konstitucionaliziran i internacionaliziran, tj. utemeljan na ustavom određenom području prava i sloboda, koje su predmet uređenja i međunarodnih izvora.

24. Kazneno materijalno pravo i kpp Kazneno materijalno pravo uređuje kd, kaznene sankcije, te opće uvjete za primjenu kaznenih

sankcija, a ti se sadržaji utvrđuju u kaznenom postupku kpp nije samo instrument, sredstvo primjene kaznenog materijalnog prava. Postoje brojne zajedničke ustanove- npr.uvjeti kaznenog progona, ili one koje se međusobno

prožimaju- npr.zastara, ali načelno nema sadržajne uvjetovanosti između materijalnog i postupovnog kaznenog prava (autonomnost kpp).

Izmjene materijalnog kaznenog prava nužno nalažu odgovarajuće izmjene postupovnog kaznenog prava samo ako se radi o temeljnim zahvatima, o novostima u temeljnim ustanovama materijalnog kaznenog prava

No i tada izmjene ne moraju nužno sadržajem i opsegom biti razmjerne izmjenama u materijalnom kaznenom pravu i obrnuto

Izvršno kazneno pravo je disciplina koja razmatra pravila izvršenja k.sankcija: izvršni kazneni postupak.

Prema nekima je normativna komponenta penologija kao znanstvene discipline koja se interdisciplinarno bavi pitanjima izvršenja kaznenopravnih sankcija.

Pravomoćno okončan kazneni postupak je opća pretpostavka primjene ustanova izvršnog kaznenog prava.

Kazneno organizacijsko pravo je ukupnost organizacijskih (organskih) pravila o tijelima državne vlasti koji djeluju u svezi s pojavom kd.

Tu su svakako najvažniji propisi o tijelima i drugim subjektima kp.

25. Kpp i prekršajno pravo Prekršajno postupovno pravo obuhvaća pravila prema kojima se vodi postupak za prekršaje. Prekršaji su posebna vrsta kažnjivih djela, različita (lakša) od kd-a,a njima se povrijeđuje javni

poredak ili druge društvene vrijednosti.

9

Prema strukturi, namjeni i redoslijedu radnji prekršajni postupak = uređen slično kao i kazneni postupak

Predmet prekršajnog postupka je prekršaj. Tijela prekršajnog prava su prekršajni sudovi i druga tijela koja vode prekršajni postupak. Kpp je supsidijarni izvor pravila za prekršajni postupak. Odnos između kaznenog i prekršajnog prava uređen je prema pravilu jednostrane kumulacije-

počinitelj koji je u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivim za kd koje obuhvaća i obilježja prekršaja, ne može biti kažnjen u prekršajnom postupku.

Stegovni ili disciplinski postupak je posebna vrsta postupka za stegovne /disciplinske povrede, tj. postupanja osoba u posebnom odnosu kojima se povrijeđuju pravila kojima je uređen taj odnos, u kojemu se izriču stegovne/disciplinske sankcije.

Ne zahvaća se u osnovna prava i slobode Stegovna odgovornost uspostavljena je za poseban odnos te se zbog toga stegovni i kazneni

postupak mogu voditi paralelno. Iznimno, kod počinjenja lakših kd, umjesto kaznenog se može voditi stegovni postupak. Ako nema posebnih pravila, u stegovnom postupku primjenjuju se pravila kaznenog postupka

(supsidijarna primjena kpp) Povrede postupovnog reda(posebna vrsta stegovnih povreda). O njima odlučuje kazneni sud

tijekom kp-a primjenom postupovnih kazni. 2 su vrste povreda postupovnog reda:

1. Povrede koji se sastoje u vrijeđanju suda/ osoba koje sudjeluju u postupku te narušavanje reda tijekom postupovne radnje (izriču se kazne za neposluh- poene inobedientiae, a sastoje se u novčanoj kazni ili udaljavanju s ročišta) – ne utječe na progon za kd počinjeno vrijeđanjem2. Povrede koje se sastoje u nepostupanju prema nalozima suda (izriču se provedbene ili izvršne kazne- poene executoriae koje se sastoje u novčanoj kazni ili zatvoru)

26. Kpp i druge grane prava Kp je prema ustrojstvu sličan gp-u a ti postupci uređuju slijed postupanja suda i drugih

postupovnih subjekata. Postupanje u obje vrste postupka uređeno je kao poduzimanje određenih radnji koje su sadržajno

također slične u oba postupka. U kp postoje pravila o postupanju o imovinskopravnom zahtjevu te o supsidijarnoj primjeni

građanskih pravila o dostavljanju. Sličnosti između ta 2 postupka ne umanjuju prvenstveno značenje razlika između 2 postupka. Razlike izviru iz naravi predmeta kaznenog postupka te naravi predmeta građanskog postupka

27. Poredbeno kpp To je posebna znanstveno pravna disciplina ( nastala od metode proučavanja stranog prava) u

kojoj se izučavaju bliske skupine "obitelji" prava. Traže se jedinstveni kriteriji usporedbe , odrednice sustava i analizira funkcijska istovjetnost

različitih ustanova. Poredbeno kpp i integracijski procesi pospješili su približavanje nacionalnih sustava kaznenog

postupka. U područjima bitnim za djelotvornu međunarodnu suradnju nastojanja idu prema harmonizaciji, a

tamo gdje za to ima uvjeta i unifikaciji pravila kp.Harmonizacija – usklađivanjeUnifikacija - ujednačavanje

28. Međunarodno kpp Temeljna jamstva u svezi s kp-om (jednakost pred zakonom, ne bis in idem, habeas corpus, pravo

na pravični postupak, nepovredivost osobe okrivljenika, posebna jamstva u vezi s postupkom prema maloljetnicima) dio su međunarodnog prava o ljudskim pravima, ustavnog prava i nacionalnog kpp-a.

Međunarodno kpp obuhvaća više vrsta postupovnih pravila:1. Pravila o ljudskim pravima

1

2. Pravila kojima se uređuje međunarodna kaznenopravna suradnjaa) primarna- prije i u svrhu donošenja odluke – mala međunarodna kaznenopravna pomoć, prijenos progona, ekstradikcija radi suđenja

b) sekundarna- pomoć u provedbi donesene odluke – prijenos izvršenja sudske odluke, ekstradikcija radi izvršenja sudske odluke

3. Pravila postupanja tijela međunarodne sudbenosti Za međunarodno kazneno pravo značajna su:a.) Pravila postupanja međunarodnih kaznenih tribunala za bivšu Jugoslaviju i

Ruandub.) Odredbe Rimskog statuta Međ.kaznenog suda

U širem smislu u okvire mkpp- a moguće je uvrstiti i međunarodnu policijsku suradnju. Mkpp tvore i nacionalni propisi namijenjeni predmetima s inozemnim obilježjem (tzv.kazneno

međunarodno postupovno pravo). Tom području pripadaju propisi o kaznenoj sudbenosti, koja je mješovita ustanova materijalnog i postupovnog prava.

Tu materiju uređuju:- Međunarodni dvostrani i višestrani ugovori

A važniji unutarnji izvori kaznenog međunarodnog postupovnog prava:- Ustavni zakon o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom- Zakon o međ. pravnoj pomoći u kaznenim stvarima- Zakon o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda

Materija kaznenog postupka regionalnog međunarodnog kaznenog prava(obuhvaća zemlje članice Vijeća Europe) uređena je većim brojem međ.izvora: konvencija o izručenju, o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima, o transferu osuđenih osoba...

Posebno značenje za kazneno pravo imaju brojne preporuke Odbora ministra Vijeća Europe koje se odnose na značajna pitanja kp-a.

U zemljama EU nastojanja u nekim područjima zajedničkih aktivnosti zražena su težnjom unifikacije kpp. Javljaju se i prvi izvori EU u području kaznenog prava.

29. Kpp i kriminalistika, te druge izvanpravne discipline Kriminalistika je ključan posrednik između mnogih izvanpravnih disciplina i znanosti kaznenog

postupka, a sustavno proučava znanstvena i iskustvena pravila o provođenju radnji kaznenog postupka i radnji koje služe ciljevima kp-a.

Pomoćne discipline značajne za kpp: sudska medicina i psihijatrija, sudska psihologija, toksikoligija, kriminologija, kriminalna politika...

Kriminalističko istraživanje označuje se kao heuristički (otkrivački) postupak, dok je kp silogistički (dokazni) postupak.

30. Kpp u redovitim i izvanrednim prilikama Izvanredni kazneni postupak(izvanredne prilike-rat, unutranji sukobi, prirodne katastrofe...)je u

pravilu obilježen skraćenim jednostavnijim postupanjem i sužavanjem prava sudionika. U RH, 31.12.1991. Uredbom o primjeni Zakona o krivičnom postupku u slučaju ratnog stanja ili

neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti RH uveden je izvanredan ustroj kp-a, a okončan je ukidanjem Uredbe 6.12. 1996.

U izvanredno kazneno pravo ulaze i mjere nekih zemalja protiv određenih kategorija počinitelja (npr. Patriot act)

31. Pregled izvora kpp u RH Razlika između društvenih odnosa kao izvor- fontes juris essendi i pravnih pravila kao izvor-

fontes juris cognoscendi. Značajke hrvatskog sustava pravila kp-a su da su to pisana, zakonom uređena pravila

postupanja(običaji, sudska praksa i znanstvena stajališta nisu u formalnom smislu izvori pravila kp-a, ali imaju značajan utjecaj pri odlučivanju u kp-u).

1

Glavni i opći izvor kpp-a je ZKP, a pretežni dio pravila kp-a propisanih u kaznenom zakonu ima također značenje općeg izvora kp-a.

Pravila kaznenog zakona koja su izvor kpp-a imaju isključivo: postupovno značenje(pokretanje kaznenog progona i kazneni progon na temelju privatne

tužbe) mješovito materijalno i postupovno značenje(pravila o kaznenoj sudbenosti, o zastari

kaznenog progona)

Najznačajniji izvor posebnih pravila kp-a su postupovne odredbe Zakona o sudovima za mladež (posebice čl. 43-90) Posebnosti ovog postupka su:

dinamika sustava je znatno drukčija prava i dužnosti postupovnih subjekata su različita postavljeni su drugi postupovni ciljevi propisane su drukčije forme postupanja i uvjeti donošenja odluka drukčija je važnost nekih postupovnih načela

U ovim postupcima treba voditi brigu i o jamstvenim načelima uređenim u Konvenciji o pravima djeteta.

Izvore sporednog kaznenog zakonodavstva(pojedinačni posebni propisi kaznenog postupka, pojedine postupovne odredbe ili skupine odredaba izvan ZKP) možemo naći u Pomorskom zakoniku, Zakon o plovidbi unutarnjim morskim vodama, Zakon o odvjetništvu

Dopunski izvori kpp-a su : 1. unutarnja pravila(podzakonske norme: propisi o načinu izvršenja mjera

opreza, propisi o izvršenju pritvora propisi o kućnom redu u istražnom zatvoru, troškovima kp, o kaznenoj evidenciji)

2. međunarodna pravila(propisi o unutarnjim ustavno- pravnim i drugim imunitetima, odredbe konzularnih konvencija, pravila mp o imunitetima, odredbe mp o međunarodnoj pravnoj pomoći i ekstradikciji...)

U izvore kpp ne ulaze propisi o organizaciji tijela kp ( Ustav, Zakon o sudovima, Zakon o Državnom sudbenom vijeću) ni propisi o izvršenju kaznenopravnih sankcija( Zakon o izvršavanju kazne zatvora, Zakon o izvršavanju zaštitnog nadzora i rada za opće dobro)

32. Vremensko važenje kpp-a Postupovni propisi se (načelno) primjenjuju neposredno; a.) kako na postupke za kd-a koja su počinjena nakon stupanja na snagu postupovnog propisab.) na postupke u tijeku za kd-a počinjena prije njegovog stupanja na snagu.

Tempus regit actum - postupovna radnja ravna se prema važećim pravilima u vrijeme njezina poduzimanja, zato se i govori o

Vremenska važnost propisa kp-a je uređena bitno drukčije od vremenske važnosti kaznenog zakona.

Postupovni propisi se primjenjuju u vrijeme trajanja postupka, te iz toga slijedi da se kp-ni zakon primjenjuje i na postupke koji se vode za kd-a koja su počinjena u vrijeme važenja ranijeg postupovnog zakona.

To ne znači da se načelno pravila kaznenog postupka primjenjuju retroaktivno Ta se pravila primjenjuju po načelu neposrednosti na post.subjekte i radnje u vrijeme kad

subjekti poduzimaju radnje u postupku.

33. Prostorno važenje kpp-a Prostorno važenje propisa kp-a utemeljeno je na načelu teritorijalnosti kaznenog postupka : locus

regit actum. Izvodi se iz odredbi Ustava iz kojih slijedi da u kaznenim predmetima sude (samo) zakonom

određeni sudovi u granicama svoje stvarne i mjesne nadležnosti ( i vrhovni sud koji ima samo

1

funkcionalnu nadležnost)(pozitivno djelovanje načela terit.)- time se isključuje da u kp sudi bilo koje druge(domaće ili inozemno)tijelo, a time se isključuje primjena stranih postupovnih propisa od strane domaćih sudova.

Domaći sud postupa prema hrvatskom postupovnom pravu (lex fori) kojeg tvore: a.) odredbe hrvatskog zakona b.) ratificirani međ.ugovori, ali domaći sud može udovoljiti posebnim zahtjevima stranog tijela ako

nisu suprotni domaćem zakonu.

isključenje primjene stranog prava učinak je načela teritorijalne suverenosti države ( negativno djelovanje načela teritorijalnosti)

Posebna ograničenja kaznene sudbenosti(na državnom području): teritorijalno more- ograničena je pravom neškodljivog prolaska stranih brodova morske luke otvorene za međunarodni promet-

Kaznena sudbenost obalne države u području teritorijalnog mora ograničena je pravom neškodljivog prolaska stranih brodova.

Za događaje na stranom brodu u luci ograničenje kaznene sudbenosti mogu biti uspostavljena dvostranim međunarodnim ugovorima (prije svega konzularnim konvencijama kojima se izuzima jurisdikcija za kd-a koja ostaju „unutar brod“a bez učinka na područje obalne države.)

kaznena sudbenost poduzimanjem posebno predviđenih radnji zapovjednika broda ostvaruje se na domaćim brodovima i ako su izvan hrvatskog državnog područja.

Druge iznimke načela teritorijalnosti: Eksteritorijalnost kp - radi se o isključenju ili ograničenju jurisdikcije domaćih sudova i

istodobnom konkurirajućem postojanju jurisdikcije stranog tijela(na temelju međunarodnog sporazuma kojima se za suđenje određenim osobama za kd počinjena na hrvatskom državnom području isključuje jurisdikcija hrvatskih sudova ili postavljaju ograničenja ili isključenja postupovnih radnji u određenim prostorima ili prema određenim objektima ( diplomatskim predstavništvima, stranim vojnim jedinicama)

Zajedničko obilježje u svim takvim slučajevima je inozemni sastojak koji se ostvaruje posredstvom različitih stvarnih okolnosti(državljanstvo počinitelja, žrtve, posebna namjena objekta ili sredstva).

U tom području posebno mjesto ima pravo međunarodnih, naddržavnih sudskih tijela na suđenje u predmetima kd počinjenih u području RH.

Druge iznimke predviđene su u području međunarodne suradnje tijela kaznenog postupka- sporazumi koji uređuju to područje, predviđaju da domaći sud radnju kaznenopravne pomoći poduzima prema stranom pravu ili se u postupku preuzimanja izvršenja, priznaje kaznena presuda utemeljena na stranom pravu.

Razvoj kaznenopravne suradnje značajno potiskuje nekad isključivo značenje načela locus regit actum.

34. Osobno važenje kpp-a Propisi kp-a se primjenjuju na sve osobe sukladno zakonskim propisima(cuius regio, eius

jurisdictio). Od toga općeg pravila postoje iznimke. Primjena propisa kp isključena je kao posljedice isključenja važenja materijalnog kaznenog

zakona u odnosu na dijete. Kp se ne može voditi niti protiv osobe koja uživa kazneni materijalnopravni imunitet jer je

isključena kaznena aaodgovornost. Takva je iznimka neodgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje zastupnika u Saboru. Suci i suci porotnici imaju materijalnopravni imunitet u suđenju – neodgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju odluke.

Najvažnije iznimke od osobne važnosti su izuzeća ili imuniteti.

1

Imunitet nije privilegij osobe, on je ustanovljen radi ostvarivanja svrhe nesmetanog obavljanja djelatnosti osobe. Osoba koja uživa imunitet ne može ga se odreći – pravo odricanja je isključivo pravo države ili međunarodne organizacije koja imenuje.

Imunitet je : uvjetan- ovisan o posebnim okolnostima (npr suglasnost za pokretanje postupka nadležnog tijela

ili da se osoba mora pozvati na imunitet) bezuvjetan- djeluje bez obzira na posebne okolnosti

Prema svojem djelovanju Apsolutni - vrijede za sva kd-a Relativni - vrijede samo za određena kd-a Trajni imunitet - nije vezan za trajanje pravnog odnosa u kojem je nastao Privremeni - je na snazi samo dok taj odnos traje Potpuni Djelomični Funkcionalni ili osobni imunitet - u unutarnjem i međunarodnom pravu je najčešći. Traje

istodobno s funkcijom. On je smetnja kaznenom progona za kd počinjeno u obavljanju funkcije.

Neki imuniteti po unutarnjem pravu imaju ustavnu razinu, drugi su uređeni zakonom. Protiv osobe koja uživa imunitet po unutarnjem pravu za kazneni progon je potrebno

odobrenje nadležnog tijela. DO ne može naložiti provođenje istrage niti podignuti optužnicu ( niti privatni tužitelj privatnu tužbu) ako ne podnese dokaz da je odobrenje dano. Zastupnik može biti pritvoren bez odobrenja Hrvatskog sabora samo ako je zatečen da vrši kd za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina – o takvom se slučaju izvješćuje predsjednika Hrvatskog sabora

Ako Hrvatski sabor nije na okupu, odobrenje da se zastupnik liši slobode ili da se protiv njega nastavi kazneni postupak daje i o njegovu pravu na imunitet odlučuje mandatno imunitetno povjerenstvo s tim što njegovu odluku mora naknadno potvrditi Hrvatski sabor

35. Povijesni razvoj kpp Povijesni razvoj kp tekao je od:a.) shvaćanja o kd i kp kao privatnoj stvari stranakab.) do kd i kp shvaćenih kao stvari javnoga, u najnovijem dobu čak i međunarodnog poretka.

Te promjene imale su kao posljedicu različito ustrojavanje kp koje je, prije svega, izraženo postojanjem 3 povijesna tipa kp: akuzatornog, inkvizitornog i mješovitog.

Početak kp je akuzatorni model orijentalnog prava, kasnije razvijan u Grčkoj i Rimu gdje nestaje krajem 3.st. Oživio je nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva u postupcima barbarskih plemena, a vrhunac je dobio u postupcima iz 6. i 7. st. Zadržao se u prostorima bivšeg Rimskog carstva do 14. st, a u Engleskoj do danas. Iz Engleske i SAD akuzatorni postupak je tijekom 18. st ponovno došao u kontinentalnu Europu te u susretu s inkvizirotnim pretrpio značajne promjene stvorivši novu strukturu (europskog kontinentalnog) mješovitog kp.

U antiknoj Grčkoj vladala su paralelno 2 ustroja kp: 1. javni, za slobodne građane 2. privatni za robove koji su kao andropoda ( bića na dvije noge) bili pod kaznenom

sudbenom vlašću gospodara. Za slobodne građane postupak je pokretao oštećenik, a za kd protiv države tijelo vlasti –

tužba za potonja kd predavala se arhontu koji saziva porotni sud kojem predsjeda, porota odlučuje o krivnji, 501 porotnik, javno zasjedanje ( od izlaska do zalaska sunca – helia). Rasprava započinjala govorom tužitelja, slijedi odgovor optuženika ili branitelja te umeno kontradiktorno izvođenje dokaza kojim je rukovodio sud. Porotnici su odluku o krivnji ili oslobođenju donosili bacanjem kamenčića u posudu.

1

Kazneni sustav starog Rima razvijao se u okvirima 3 različita povijesna razdoblja: 1) staro razdoblje2) prijelazno razdoblje pred kraj Republike 3) kazneni postupak u vrijeme carstva.

Rimski kazneni sustav počivao je na razlici kd protiv javnih dobara (crimina publica) i privatnih dobara (crimina privata).

Postojala je i posebna skupina delicta poluparia čiji su počinitelji javno kažnjavani, a postupak je mogao pokrenuti svaki građanin. Kd protiv privatnih dobara raspravljana su u gp.

Postupak za kd protiv javnih dobara imao je javni značaj (judicium publicum).

U prvom razdoblju kralj je imao neograničenu kaznenu vlast koja nije bila pravno uređena. Ta vlast (coercito) je nakon pada kraljevstva prešla na magistrate.

Nakon Lex Valeria magistratu je oduzeto pravo donositi odluku o izvršenju smrtne kazne nad građaninom koji je tim zakonom dobio pravo zahtijevati konačnu odluku naroda (provocatio ad populum) koju je donosio narodni skup (comitio centuriata).

Postupak u predmetima najtežih kd pokretao je posebni magistrat – pozvao je okrivljenika, proveo istragu te ovisno o rezultatu donosio oslobađajuću ili osuđujuću presudu. Okrivljenik se mogao podvrgnuti kazni ili zahtijevati da o njoj odluči narodni skup (judicium populi).

Izrečenu smrtnu kaznu mogao je izbijeći odlaskom u progonstvo (exilium). Za lakša kd magistrat je izvršavao kaznu prema vlastitoj odluci, bez detaljnih pravnih pravila.

U drugom razdoblju pred kraj Republike suđenje za javne delikte prelazi na posebna sudska tijela (kvestije). Veći broj kd je u tom razdoblju pravno određen (crimina legitima) te je određena nadležnost za postupanje u predmetima tih djela.

Vrhunac tog razvoja je lex Julia judiciorum publicorum u kojem je postupak pred kvestijama kao stalnim kaznenim sudovima uređen jedinstveno za sve javne delikte.

Kvestijom je rukovodio praetor ili quaesitor. Postupak pred kvestijom bio je akuzatoran, podijelljen u 2 stadija – postupak pred rukovoditeljem

i postupak pred kvestijom. Postupak je počivao na sustavu popularne tužbe (accusatio) koju je mogao podići svaki građanin. Za lakša kd ostao je i dalje nadležan magistrat čija se vlas kažnjavanja u kasnijem razdoblju

naziva cognitio.

Sustav kaznenog postupka starog Rima osnova je iz koje su nastala oba glavna povijesna modela kaznenog postupka : akuzatorni i inkvizitorni. Rimsko kpp temelj je na kojem je nastalo srednjevjekovno kanonsko kpp

Na britanskom otočju razvijao se akuzatorni model kp. To nije bilo pisano već običajno i precedentno pravo. Tijekom kasnijeg razdoblja u Engleskoj sve je više pisanih izvora koji uređuju pojedine djelove kp.

Povijesni utjecaj izvršio je francuski Zakonik o kaznenj istrazi (Code d'instruction criminelle) iz 1808., koji od 1957. pod drugim nazivom (Code de procedure penale – Zakonik o kaznenom postupku) na snazi još i danas.

Snažan utjecaj na istočnoeuroske zemlje imale su svojedobno Svesavezne osnove kpp SSSR, čija je prva verzija objvaljena 1924, a druga značajnija 1958.

Važna je kodifikacija donesena 1988. u Italiji – Codice de procedura penale

Tranzicijske promjene obilježile su treće razdoblje novije povijest europskog kp. Otpočele su nestankom istočnonjemačkog kaznenopostupovnog zakonodavstva 3.10.1990. Proces tranzicije najviše je pridionio harmonizaciji europskih sustava kp u kvantitativnom smislu, ali i u kvalitativnom smislu – u njemu su uočljive sve tendencije istaknute u suvremenoj doktrini kaznenog prava. Tranzicija je polazno imala zajedničku „ideologiju“ uvođenja jamstva zašštite ljudskih prava kako su uređena u europskim i nacionalnim ustavnim izvorima.

1

36.Povijesni razvoj hrvatskog kpp Razdoblje starog i srednjeg vijeka hrvatske povijesti iznjedrilo je više značajnih izvora pravila kp. To su u pravilu bila pisano oblikovana običajna pravila. Među njima najvažnija su pravila kp sadržana u Vinodolskom zakoniku 1288, brojnim gradskim

statutima – Statut Lige kotara Ninskog 12.st, Korčulanski statut 13.st, Rapski statut 14.st. Iz tog razdoblja važne su odredbe Splitskog statuta 1312., Dubrovačkog statuta 1272. Kao opća značajka kp u hrv. Zemljama bila je vladavina običajnog prava, koje je iako prividno

akuzatorno, u stvarnosti uređivalo inkvizitorni postupak. Prvi suvremeni kodifikacijski izvor pravila kp – Zakonik o kaznenom postupku sabor je donio

1875.god – izrađen je na polazištima francuskog zakonika, a prema modelu rješenja austrijskog zakonika 1873. Bio je na snazi sve do stupanja na snagu Zakona o krivičnom sudskom postupku 1929 u Kraljevini Jugoslaviji.

U drugoj jugoslavenskoj državi 1948 donesen prvi Zakon o krivičnom postupku pod prevladavajućim utjecajem sovjetskog prava.

Redoslijedom drugi izvor, Zakonik o krivičnom postupku donesen 1953. s polazištem ranije hrvatsko-austrijske kodifikacije.

U više navrata znatnije izmijenjen i dopunjen – 1967. uvođenje sudske istrage i naglašenije stranačke značajke postupka.

Novi ZKP donesen 1976; taj je zakon s izmjenama i dopunama preuzet osamostaljenjem RH kao hrvatski ZKP – važio da stupanja na snagu ZKP 1998.

37.Najnoviji razvoj kpp u europskom prostoru.U europskom pravnom prostoru ukupnost izvora kaznenog prava može se svrtsti u 3 cjeline:1. Europska kaznenopravna suradnja u okviru Vijeća Europe2. Kaznene odredbe Europske konvencije3. Kazneno pravo u sustavu pravila Europske Unije

1.Europska kaznenopravna međudržavna suradnja ukupnost je nastojanja europskih država na suzbijanju pojava kd. a.) U užem smislu uključuje suradnju tijela kp i postupka izvršenja kaznenih sankcijab.) U širem smislu i međunarodnu policijsku suradnju. Suradnja se ostvaruje:1. u širem području Vijeća Europe ( i pojedinih izvaneuropskih država)2. u užem području EU3. na dvostranoj i višestranoj razini izvan tih područja

To još uvijek nije čvrsto povezana cjenila regionalnog prava, ali to je jezgra koja se razvija i obilježavaju je tendencije koje polaze od približavanja nacionalnih sustava i jedinstvenog uređivanja temeljnih pitanja kaznenog prava.

☺ Glavni izvori kaznenog prava Vijeća Europe su: odluke ESLJP, konvencije, preporuke (donosi ih Odbor ministara Vijeća Europe – upućene su vladama kao smjernice za donošenje nacionalnih propisa – ima ih preko 400)

2. Kazneno pravo EU je jus constituendum, pravo u nastajanju. ♥ Primarno pravo EU sastoji se od Ugovora iz Maastrichta o EU te Ugovora iz Amsterdama i Nice, zatim je uređeno dopunskim protokolima, ugovorima i drugim izvorima kojima su izmijenjeni ili dopunjeni izvorni sporazumi. ♥ U slučaju sukoba prava EU i prava zajednice, prednost ima pravo zajednice, ali Europski sud (Luxemburg) može odlučiti drukčije. ♥ Sekundarno pravo Ekonomske zajednice tvore pravilnici, smjernice i odluke. Ti izvori izražavaju naddržavnu narav Zajednice što dalje dovodi do prvenstva prava Zajednice nad nacionalnim propisima, u područjima nadležnosti Zajednice. ♥ Važno je načelo supsidijarnosti i razmjernosti: Zajednica ne uređuje pitanje koje se može djelotvornije urediti na nižoj, nacionalnoj razini; svi tereti i obveze moraju biti prema svojoj naravi potrebni, a pri odlučivanju o mjeri mora se primjeniti ona koja uključuje najmanji zahvat u prava – ključno u području primjene mjera osiguranja prisutnosti, posebno mjera kojima se ograničava sloboda.

1

Zajedničko polazište izvora prava EU je obzir prema temeljnim pravima čovjeka – Povelja temeljnih prava EU – 7.prosinca 2000.

Pravo zajednica postiže pozitivni i negativni učinak na nacionalno kazneno pravo.a.) Pozitivna integracija – uspostavljanju zajedničkih nastojanja u razvijanju mjera kojima se postižu

ciljevi zajednica.b.) Negativna integracija – mjere uklanjanja prepreka ciljevima zajednica.

Kaznenopravna suradnja država Eu počiva na ideju o „europskom kaznenom pravosudnom prostoru“. U formalnom smislu, europska kaznenopravna suradnja provodi se najprije posredstvom konvencija (potrebna ratifikacija) i sporazuma (ratifikacija nije potrebna). Konvencije često dopunjuju protokoli – preciziranje, ograničenje ili proširenje ivornih odredaba.

Nastojanja u okrilju zemalja EU obilježena s 2 tendencije:1. Pojednostavljenja i poboljšanja primjena otklanjanjem ograničenja i proširenjem

primjene ranijih konvencije Vijeća Europe i EU2. Nastojanje za ratificiranjem konvencija s malo ratifikacija

Ugovorom iz Amsterdama uvedeni su novi instrumenti međudržavne kaznenopravne suradnje.

Ugovor mijenja stanje u 3. stupu EU (suradnja u pravosuđu i unutarnjim poslovima) – proširenje kaznenopravne i policijske suradnje na nova područja trgovine ljudima, terorizma, trgovine oružjem i drugih teških oblika međunarodnog kriminaliteta.

Predviđa se izravna policijska i pravosudna suradnja, usklađivanje propisa kaznenog zakonodavstva.

Najnoviji razvoj donio je prve ustanove europskog kpp Najznačajniji je Europski uhidbeni nalog – ima svrhu zamijeniti postojeći

sustav izručenja u cilju pojednostavljenja i ubrzanja, te judicijalizaciju postupka izručenja isključenjem političko-diskrecionalnog i upravnog postupka.

O izručivanju prema nalogu odlučuje isključivo sud. Aktualna nastojanja usmjerena su na Europski dokazni nalog i Europski

kazneni ispis.

38. Pojam načela u kpp-u☺ Načela kp-a funkcionalni su pojmovi, nisu jednake razine i dosega,a valja ih razmatrati kao polazišta cjelokupnog sustava kp-a.

Osnovna postupovna načela jesu sinteze ideja, misli vodilje zakonodavca pri uređenju cjeline sustava pravila kp-a, a razvrstava ih se u skupinu onih koja se odnose na postupovne subjekte i onih koja se odnose na postupovne radnje.

Ostala načela niže su razine i odnose se na određena pitanja kp-a. U funkciji kriterija klasifikacije koriste se različiti sadržaji: izvori, domašaj načela, vezanost

načela uz osnovne sastojke kp-a, funkcija.♪ Mogu se podijeliti na dogmatska (izviru iz pravnog sustava) i nedogmatska (počivaju na ideji legitimnosti, prava i slobode čovjeka)

39. Klasifikacija načela u kpp-u i pregled važnijih načela u hrvatskom kpp-uKlasifikacija prema izvorima:

Načela predviđena međunarodnim izvorima ( univerzalnim, mnogostranim i dvostranim) Načela predviđena unutarnjim izvorima

Sadržaj najvažnijih načela zajednički je predmet uređenja međ., ustavnog i kpp-a. Načela koja izviru iz međunarodnog i ustavnog prava su:

Pravo na pravični postupak

1

Habeas corpus Ne bis in idem

♥ Habeas corpus ab subientiendum- nalog subjektu koji drži osobu lišenu slobode da ju dovede pred sud/sudsko tijelo i pravo osobe lišene slobode da joj se u najkraćem roku provede postupak.

Klasifikacija načela prema domašaju: Načela vladavina prava

1) Zakonitost - pravila kp-a moraju biti uređena zakonom - nullum judicio sine lege(nema postupka bez zakonskog uređenja). To se načelo odnosi na oblik i način uređenja kp-a. Tijelo kaznene sudbenosti podložno je volji zakonodavca u odnosu na područje primjene materijalnog i formalnog kaznenog zakona- sub lege, ali istodobno zakon. tijelo djeluje per leges - u donošenju pravila kaznenog zakonodavstva podložno je odredbama ustava

2) Jednakost - kp mora biti uređen i ostvaren tako da jamči jednakost stranaka. Tome cilju služe zakonske odredbe, prije svega one koje uređuju položaj okrivljenika kao stranke u postupku kako bi se osigurala jednakost oružja/sredstava.

3) Jamstvo sudbenosti - o predmetu kp-a odlučuje sud kao posebno tijelo državne vlasti čije su bitne značajke utemeljenost na zakonu, neovisnost (u odnosu na druga tijela državne vlast) i nepristranost (u predmetu u kojem odlučuje).

Osnovna načela kp-a: 1) Načela zaštite osobe - zaštita osobnosti okrivljenika, zaštita žrtve i presumpcija

nedužnosti2) Načela kakvoće postupka - poštivanje prava obrane, revnoteža stranaka, razmjernost,

postupovnost, jasnoća postupanja, javnost, kontradiktornosti, neposrednost. Načela kakvoće kp-a (dijele se na) :

1) Načela koja se odnose na pokretanje, započinjanje i vođenje kp-a 2) Načela koja se odnose na ustrojstvo tijela kp-a(inkvizitorno i akuzatorno načelo,

načelo legaliteta i oficijelnosti, javnosti, usmenosti, neposrednosti)

♪ Dokazi se u pravilu na raspravi izvode kontradiktorno i neposredno. Neposrednost ima tri ključne komponente:

1. omogućava da se dokazi ocjenjuju u izvornom obliku 2. neposredno izvođenje dokaza omogućuje svestraniju i cjelovitiju ocjenu dokaza 3. da se dookaz izvede u opsegu i sadržaju koji je neophodan za ocjenu

Najvažnija odstupanja od načela neposrednosti su slučajevi u kojima je dopušteno čitanje zapisnika o dokazu umjesto njegova pribavljanja u izvornom obliku v. čl. 431Klasifikacija načela prema predmetu na kojeg se odnose:

Koje uređuju položaj suda : neovisnost, trajnost funkcije, izbornost, sudjelovanje građana, zakonitost suda, nepovredivost, isključenja sudačke funkcije u predmetu

Koje uređuju položaj okrivljenika: presumpcija nedužnosti, pravo na pravični postupak, šutnju, obranu, sudjelovanju u izvođenju dokaza, suđenje u razumnom roku, nepovredivost osobe, uporaba jezika, naknada štete, iznošenje razloga optužbe.

Općih postupovnih načela: akuzatornost, inkvizitornost, kontradiktornost, ne bis in idem, legalitet, neposrednost, slobodna ocjena dokaza, usmenost, pismenost, dispozitivnost, javnost, zabrana uporabe nezakonitih dokaza

Načela poduzimanja zahvata u slobode i prava: osnovanost sumnje, razmjernost, neophodnost.- posebno je važna djelotvornost kp te načelo ekonomičnosti

Postupovni zakon mora biti u skladu s Ustavom i međunarodnim ugovorima jer njihove odredbe tvore okvir kp.

Ustavne odredbe koje imaju opće značenje su odredbe o :1) Temeljnim pravima i temeljnim slobodama2) Jednakost pred zakonom3) Nacionalna i spolna ravnopravnost

1

4) Poštivanje prava čovjeka5) Vladavina prava kao najviša vrijednost ustavnog poretka

Međunarodni pakt (čl.14) i Europska konvencija (čl.6) uređuju pravo na pravični postupak(the right to a fair trial) koje ima ključnu važnost.

Načelo uravnotežuje težnju za djelotvornošću i jamstvenošću kp-a. Cjelina pravičnog postupka ima postupovni i materijalni sadržaj. U širem smislu u pravo na pravični postupak mogu se uvrstiti i druga materijalnopravna načela.Materijalna komponenta - odredbe koje propisuju uvjete koji se moraju ispuniti da tijelo državne vlasti u kp-u može poduzeti zahvat u temeljna prava osobe.Postupovna komponenta - zajamčena prava u kp-u Pravo na pravični postupak u kaznenim predmetima, prema čl. 6 Europske konvencije, cjelina je jamstava koje zakonodavac ima osigurati osobi koja je osumnjičena ili optužena za kd.

Europska konvencija ustanovljuje: Vanjska prava:

1) Pravo na zakonom ustanovljen, neovistan i nepristran sud (načelo zakonitog suda)2) Ispitivanje slučaja pravično, javno i u razumnom roku s javno objavljenom presudom.

Unutarnja prava (prava u postupku):1. Presumpcija okrivljenikove nedužnosti dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom2. Pravo na obavijest u najkraćem roku, na jezik kojega razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja

se podiže protiv osobe- pravo na obavijest o optužbi3. Pravo materijalne obrane - osoba se može slobodno braniti i iznositi obranu, odgovarajuće vrijeme

i mogućnost za pripremu obrane4. Pravo formalne obrane - pravo se sam braniti ili uzeti branitelja, a kad to nalažu interesi pravde -

pravo na besplatnog branitelja5. Ispitivanje svjedoka optužbe i pravo predlaganja i ispitivanja svjedoka obrane pod istim uvjetima

kao i svjedoka optužbe – kontradiktornost pri izvođenju dokaza6. Pravo na besplatnog tumača ako optuženik ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na

sudu.Zakon uređuje sadržaje pojedinih načela u uvodnom dijelu:

1) Načelo zakonitog postupka pred zakonom ustanovljenim sudom - počinitelju kd-a može se izreći kazna ili druga mjera samo na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom

♥ Prije donošenja pravomoćne presude okrivljenik može biti ograničen u svojoj slobodi i drugim pravima samo uz uvjete koje određuje zakon :a.) Razmjerno težini kd b.) Stupnju sumnje c.) Jačini ugrožavanja d.) Povrede zaštićenog dobra

2) Optužno načelo ili načelo akuzatornosti - kp se može pokrenuti i provesti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja

♥ Za kd za koja se progoni po službenoj dužnosti ovlašteni je tužitelj = do, a za djela za koja se progoni po privatnoj tužbi = privatni tužitelj

3) Načelo legaliteta kaznenog progona ♥ Ako ZKP drukčije ne propisuje DO je dužan poduzeti kazneni progon :

a.) ako postoje osnove sumnje da je određena osoba počinila kd za koje se progoni po službenoj dužnosti

b.) nema zakonskih smetnji za progon te osobe

4) Presumpcija nedužnostiSvatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kd dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja

1

5) In dubio pro reoDvojba o postojanju činjenica koje tvore obilježja kd ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava se u korist okrivljenika.

6) Načelo dobre obrane okrivljenikaNalaže da okrivljenik:1) mora na prvom ispitivanju biti obaviješten o djelu za koje se tereti i osnovama optužbe, 2) omogućiti očitovanje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete3) iznošenje svih činjenica i dokaza koji mu idu u korist4) okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu i odgovarati na pitanja5) pravo uzeti branitelja.6.) pravo razgledati spise i dokazne predmete i sudjelovati u dokaznom postupku

7) Načelo osobne nepovredivostiZabranjeno je i kažnjivo iznuđivati od okrivljenika ili druge osobe koja sudjeluje u postupku, priznanje ili kakvu drugu izjavu.Sud stranci i branitelju osigurava = mogućnosti dokazivanja na raspraviSud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u koristDO, istražitelj i policija neovisno i nepristrano razjašnjavaju sumnju o kd za koje se kazneni progon provodi po službenoj dužnosti, ta tijela su dužna s jednakom pozornošću prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika

8) Zaštita osobne slobodePrava uhićenika:

a.) upoznavanje s razlozima uhićenja na njoj razumljiv način b.) pouka o tome da nije dužan iskazivati c.) da ima pravo na stručnu pomoć branitelja prema vlastitom izboru d.) da će se na njegov zahtjev o uhićenju obavijestiti njegova obitelj ili druga osoba koju on odredi.

(4 temeljna prava uhićenika)

9) Inkvizitorno načeloDužnost suda da s jednakom pažnjom ispituje i utvrđuje činjenice koje idu na teret i u korist okrivljenika.

10) Načelo uporabe hrv.jezikaSlužbeni je jezik hrvatski, osim ako se zakonom kao iznimka uvede i drugi jezik.

11) Načelo neposrednostiDokazne radnje na temelju kojih se donosi odluka u pravilu izvode se neposredno pred sudom (a ne na temelju spisa), ključna je nezamjenjivost suca na raspravi i kod donošenja presude, te kontinuitet rasprave. Puninu svog sadržaja načelo dobiva na raspravi.

12) Načelo slobodne ocjene dokazasud i druga državna tijela prilikom ocjene o postojanju ili nepostojanju činjenica nisu vezani ni ograničeni posebnim dokaznim pravilima- ocjenjuju neovisno o posebnim formalnim dokaznim pravilima.

13) Načelo isključive uporabe zakonitih dokazasudske odluke ne mogu se temeljiti na nezakonitim dokazima. Nezakonito pribavljeni dokazi su dokazi:

a.) pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja,

b.) koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, prava nepovredivost osobnog i obiteljskog života,

c.) pribavljeni povredom odredaba kpp i koji su izričito predviđeni

2

d.) za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza

Ne smatraju se nezakonitim dokazi pribavljeni iz točke 2 ako je:a.) radnjom za koju je prema kaznenom zakonu isključena protupravnostb.) u postupku za teške oblike kd za koja se provodi redoviti postupak kod kojih je povreda prava s

obzirom na jakost i narav bitno manja u odnosu na težinu kd = sudska odluka se ne može temeljiti isključivo na tom dokazu

Ako se presuda temelji na takvom dokazu postoji apsolutno bitna povreda odredaba kp-a na koju 2°sud pazi ex officio. Nezakonit je također i izvedeni dokaz pribavljen na zakonit način ako se za taj dokaz saznalo iz nevaljanog dokaza – factum infectum fieri nequit Pravno nevaljani dokazi – 1. nezakoniti dokazi (šira pojmovna oznaka) i 2. zabranjeni načini pribavljanja dokaza (uža pojmovna oznaka)

14) Načelo suđenja bez odugovlačenjaPravo okrivljenika da u najkraćem roku bude izveden pred sud i dužnost suda da postupak provede bez odugovlačenja (habeas corpus). Trajanje istražnog zatvora ili druge mjere lišenja ili ograničenja slobode mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.Postupak se mora provesti bez odugovlačenja, a sud i druga državna tijela dužni su omogućiti svaku zloupotrebu prava što pripadaju sudionicima u postupku. U postupku u kojima je okrivljeniku privremeno oduzeta sloboda, sud i državna tijela postupat će osobito žurnoJe li postupak vođen i okončan u razumnom roku je questio facti. Opće kriterije za ocjenu o tome što je razumski rok :

- jesu li radnje poduzimane u određenim rokovima- je li optužba valjano oblikovana, pripremljena na predlaganje i izvođenje dokaza ili se dokazi

traže i oblikuju nakon podizanja optužnice- je li obrani omogućena odgovarajuća valjana priprema ili je naprotiv dovedena u nejednak

položaj- je li sud bio sadržajno i organizacijsko tehnički pripremljen za vođenje postupka bez

odugovlačenja- ima li nesavjesnosti ili zloupotreba postupovnih prava sudionika

Europski sud razumni rok uzima kao subjektivni standard za kojega su mjeordavni :a. složenost predmetab. ponašanje podnositelja zahtjeva u postupkuc. postupanje sudskih i drugih tijelad. važnost ishoda postupkae. drugi kriteriji

Suđenje u razumnom roku uključuje i dužnost suda da onemogući svaku zloupotrebu prava što pripadaju sudionicima u postupku

15) Načelo zabrane ponovnog suđenja- ne bis in idemNitko ne može biti suđen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska odluka, ali se u tom slučaju pod zakonskim uvjetima može ponoviti kazneni postupak. Obnovu kp-a zakon ne uzima kao ponovno suđenje (to je izvanredan pravni lijek). Ne može se ponoviti kp protiv osobe koje je oslobođena pravomoćnom presudom.

16) Načelo litispendencijeProtiv određene osobe za jedno te isto kd istovremeno bi smo postojati samo 1 postupak – načelo neponovljivosti stranke u istom kp

17) Načelo rehabilitacije i naknada šteteOsobama neopravdano osuđenim za kd ili neosnovano uhićenima pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna

18) Načelo pomoći neukoj osobi

19) Načelo kontradiktornosti

2

Predviđa se mogućnost stranke suprotstaviti se navodima druge stranke- audiatur et altera pars.

U kp kontradiktornost se može odnositi na postupovne subjekte i postupak u cjelini. Tako ustrojen postupak ima značenje pravno uređenog sukoba dviju suprotstavljenih stranaka.

Kontradiktornost se izravno ostvaruje tijekom rasprave ali i drugih stadija postupka, a predviđeni su usmeni i pismeni stadiji kontradiktornosti.

Kontradiktornost može imati :a.) uže značenje, tj. da se odnosi na način provedbeb.) na strukturu postupovne radnje (suočenje, ispitivanje)

40. Pravo na pošteno suđenje Međunarodni pakt (čl.14) i Europska konvencija (čl.6) uređuju pravo na pravični

postupak(the right to a fair trial) koje ima ključnu važnost. Načelo uravnotežuje težnju za djelotvornošću i jamstvenošću kp-a. Cjelina pravičnog postupka ima postupovni i materijalni sadržaj. U širem smislu u pravo na pravični postupak mogu se uvrstiti i druga materijalnopravna načela.Materijalna komponenta - odredbe koje propisuju uvjete koji se moraju ispuniti da tijelo državne vlasti u kp-u može poduzeti zahvat u temeljna prava osobe.Postupovna komponenta - zajamčena prava u kp-u Pravo na pravični postupak u kaznenim predmetima, prema čl. 6 Europske konvencije, cjelina je jamstava koje zakonodavac ima osigurati osobi koja je osumnjičena ili optužena za kd.Europska konvencija ustanovljuje:

Vanjska prava:1) Pravo na zakonom ustanovljen, neovistan i nepristran sud (načelo zakonitog suda)2) Ispitivanje slučaja pravično, javno i u razumnom roku s javno objavljenom presudom.

Unutarnja prava (prava u postupku):1. Presumpcija okrivljenikove nedužnosti dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom2. Pravo na obavijest u najkraćem roku, na jezik kojega razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja

se podiže protiv osobe- pravo na obavijest o optužbi3. Pravo materijalne obrane - osoba se može slobodno braniti i iznositi obranu, odgovarajuće vrijeme

i mogućnost za pripremu obrane4. Pravo formalne obrane - pravo se sam braniti ili uzeti branitelja, a kad to nalažu interesi pravde -

pravo na besplatnog branitelja5. Ispitivanje svjedoka optužbe i pravo predlaganja i ispitivanja svjedoka obrane pod istim uvjetima

kao i svjedoka optužbe – kontradiktornost pri izvođenju dokaza6. Pravo na besplatnog tumača ako optuženik ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na

sudu.

41. Glavni predmet kp-a u užem smislu riječi Predmet kp-a je sadržaj o kojem se u okviru cilja kp-a raspravlja i odlučuje. Glavni/osnovni predmet je raspravljanje konkretnog kaznenopravnog odnosa koji je

nastao počinjenjem kd.Taj odnos je između:

Građanina i države- u slučaju javne tužbe Građanina i građanina- u slučaju privatne tužbe

♥ Glavni predmet kp-a može biti, a istodobno i mora biti raspravljen baš u kp-u. ♥ Predmet kp-a može biti jedno ili više kd-a za koja se protiv jednog ili više počinitelja vodi kp. ♥ Bez glavnog predmeta nema kaznenog postupka. ♥ O glavnom predmetu kp-a u punini njegovog sadržaja (kd, počinitelj, krivnja, uvjeti kaznenopravne sankcije-to je sličnost s kaznenim pravom- radnja, protupravnost, krivnja i kažnjivost) raspravlja se isključivo u pravom kp. ♥ Punina tih ciljeva razlikuje pravi kp od nepravih kp.

42. Glavni predmet kp-a u širem smislu riječi: nepravi kazneni postupci

2

Nepravi kazneni postupci – nisu cjeloviti postupci; postupanja koja nemaju značajke pravog kp-a, iako je kd povod za postupanje, a uređuju se pravilima kp-a(također se nazivaju posebnim postupcima).

Razlike u odnosu na pravi kp izviru :a.) iz svojstava osobe protiv koje se vodi postupak (npr.osoba s duševnim smetnjama)b.) iz sadržaja predmeta postupanja (opoziv uvjetne osude)c.) drugih okolnosti.(naknada za neosnovano uhićenje)

Njihovi ciljevi i odluke se razlikuju od ciljeva i odluka koje se donose u pravim kaznenim postupcima.

43. Sporedni/akcesorni predmeti kp-a Akcesorni predmeti kp-a mogu i ne moraju postojati u kp-u. Uvjet postojanja je veza s glavnim predmetom a katkad i postojanje prijedloga neke od stranaka

( imovinskopravni zahtjev)Sporedni predmeti mogu biti:

1) Imovinskopravni zahtjev- raspravlja se u građ.postupku2) Prejudicijelna pitanja3) Troškovi kp-a- posljedica vođenja kp-a

♥ Do njihova raspravljanja u kp-u dolazi samo ako su povezani s kaznenim djelom (imovinskopravni.zahtjev i prejudicijelna pitanja) ili s odvijanjem kp-a (troškovi). ♥ S glavnim predmetom tvore heterogeni koneksitet(vezu).

Imovinskopravni zahtjev – ZKP ga uređuje kao građanska parnica koja se pridružuje, adherira kp-u i čije je rješavanje sporedni predmet kp-a.

Postupak o imovinskopravnom zahtjevu u okviru kp-a je adhezijski postupak. To je građanski predmet u odnosu na kojeg se postupa prema pravilima kp-a a supsidijarno za

njega vrijede pravila građanskog postupovnog prava Sud u kp-u ocjenjuje osnovanost postavljenog imov.zahtjeva primjenom propisa građ.prava na

činjenično stanje koje je utvrdio u kp-u. Materijalno pravne odredbe koje sud primjenjuje sadržane su u : ZV, ZOO, drugim zakonima

(materija građanskog prava). Odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku bitno je obilježeno :a. Prirodom osnove zahtjevab. Mogućnošću postavljanja svakog zahtjeva koji bi mogao biti postavljen u parničnom postupkuc. Posebnim ograničenjima koja se odnose na odluku o imovinskopravnom zahtjevud. Postojanjem posebnog zahtjeva glede mogućeg utjecaja na tijek postupkae. Prethodnim ostvarenjem naknade štete iz sredstava posebnog državnog fonda ili podnošenjem

zahtjeva O imovinskopravnom zahtjevu odlučuje se samo uz uvjet:

a.) da je imovinsko.zahtjev podnijela ovlaštena osobab.) i da se time znatno ne odugovlači kp.

Odlučivanje o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu nije za kazneni sud obvezno

Sud može donijeti odluku da se zahtjev uvažava u cijelosti ili djelomično, ili oštećenika može uputiti na parnicu, a može odrediti i privremene mjere osiguranja imovin.zahtjeva.

Imovinskopravni zahtjev ≠ imovinska korist ostvarena kd. Oduzimanje imovinske koristi ostvarene kd je: obvezno prema zakonu, u kp-u utvrđuje se

ex officio (po službenoj dužnosti), utvrđuje se dio koji nije obuhvaćen imovin.zahtjevom.

Prejudicijelna pitanja - ona pitanja za čije je rješavanje nadležan sud ili drugo(upravno) državno tijelo u drugom postupku različitom od kaznenog.

Za kp ona postaju prejudicijelnim pitanjem ako primjena materijalnog kaznenog zakona ovisi o prethodnom rješavanju takva pitanja.

To su isključivo pravna pitanja.

Sud ima 2 mogućnosti:

2

1) da sam riješi to pitanje prema odredbama koje vrijede za dokazivanje u kp-u (mora uvažiti odluku koju je donijelo nadležno tijelo, ako takve odluke nema i on sam riješi to, ima učinak samo za konkretni kazneni predmet)2) da pričeka da to pitanje riješi nadležno tijelo. Odluka o prejudicijalnom pitanju koju je donijelo nadležno tijelo ne može biti izmijenjena u kp, ali ona ne veže kazneni sud što se tiče ocjene je li počinjeno kd.

Rješenje prejudicijelnog pitanja ne ulazi u izreku nego među razloge presude, ono ne stječe pravnu snagu, niti obvezuje nadležno tijelo da to pitanje riječi drukčije.

Prejudicijelna pitanja≠prethodna pitanja (to su pitanja koja treba riješiti prije rješavanja o glavnoj stvari, npr.postupovne pretpostavke.)

Troškovi postupka - o njima odlučuje sud okončanjem postupka. Razlikujemo:1. snošenje troškova u cjelini- vrijedi načelo cause2. dužnost snošenja pojedinih troškova- troškovi nastali krivnjom sudionika ili slučajem koji ga

je pogodio- vrijedi načelo casus sentit domino.Sud može obvezati/osloboditi u cijelosti/djelomično od troškova postupka.

44. Veza (koneksitet) između predmeta kp-a Među predmetima kp-a može postojati međusobna veza ili koneksitet (homogeni ili heterogeni).

Homogeni koneksitet je veza između glavnih predmeta kp-a. a) Subjektivni koneksitet - veza utemeljena na osobi, concursus delictorum- stjecaj postojanje više

kd počinjenih od strane istog počinitelja.b) Objektivni koneksitet - veza utemeljena na kd, consursus plurium ad delictu-

sudioništvo(supočiniteljstvo, suučesništvo)c) Mješoviti koneksitet - više osoba okrivljeno za više kd među kojima postoji veza ili zajednica

dokaza.☺ Najvažniji učinak homogenog koneksiteta je spajanje predmeta - forum connexitatis- nadležnost prema koneksitetu ili međusobnoj vezi kaznenih predmeta.Heterogeni koneksitet označava vezu kaznenog kao glavnog i sporednih predmeta. Sporednim predmetima zajedničko je da ili uvjetuju rješenje glavnog predmeta (prejudicijelno pitanje) ili su učinak nastao kd-om(imovinskopravni zahtjev), odnosno ovise o rješenju glavnog predmeta (troškovi postupka, imovinskopravni zahtjev).

45. Identitet u kp-u Optužba individualizira kazneni predmet u činjeničnom i pravnom smislu. Identitet je individualizacija kaznenog predmeta. Kp se vodi protiv određene osobe za određeno

kd. Za identitet (istovjesnost) predmeta kp-a polazište je u okolnosti da optužba individualizira kazneni predmet u činjeničnom i pravnom smislu(identitet u užem smislu se odnosi na glavni predmet kp-a).

Subjektivni identitet (aedem personae) odnosi se na tužitelja i okrivljenika i razlika je u tome tko je ovlašteni tužitelj. ♣ U slučaju javne tužbe, tužitelj je DO, i osobu koja zastupa optužbu može se mijenjati. ♣ U slučaju privatne tužbe, tužitelja se ne može mijenjati( iznimka: propisuje zakon u slučaju njegove smrti.)♣ Okrivljenik je individualizirana osoba koja nužno ne mora biti identificirana građanskim identitetom(npr.pravim imenom i prezimenom). ♣ Identitet osobe(mutatis mutandis) odnosi se i na pravnu osobu protiv koje se vodi kp.Objektivni identitet (aedem res) pojavljuje se u 3 smisla:o odnos optužbe i presude – ne odnosi se na njihovu formalnu podudarnost ( ne mora u svakoj

optužnici biti donesena posebna presuda)o uvjet djelovanja pravomoćnosti o odnos više kaznenih optužbi – važno zbog koneksiteta i litispendencije

46. Činjenični identitet djela (idem factum) i činjenični identitet kd (idem delictum

2

To su 2 kategorije identiteta. Za njih u kp-u vrijede različita pravila i za razmatranje identiteta predmeta važno je razdvajanje činjenične i pravne osnove optužbe.Činjeničnu osnovu optužbe tvori određenje djela i osobe o kojima se sudi. Kod razmatranja predmeta postupka valja razlikovati:

a.) identitet djela (idem factum)- djelo je pojava iz prošlosti, skup činjenica(predmeta, svojstva i odnosa) i

b.) identitet kd (idem delictum)- kd je djelo u kojem se vjerojatno stječu obilježja kd kako su predviđena kaznenim zakonom.

Mora postojati identitet između optužbe i presude glede sadržaja i opsega! Presuda mora obuhvatiti sve točke optužbe.

Tužitelj određuje predmet postupka. Predmet kp-a je sadržan u optužnom aktu ovlaštenog tužitelja (načelo akuzatornosti- nullum judicio sine accusatione). Identitet predmeta odnosi se na konačni sadržaj optužbe. Presudom predmet optužbe mora biti iscrpljen i riješen sadržajno i po opsegu i u cijelosti (mora obuhvatiti sve točke optužbe prema stanju stvari u predmetu).Sud presudom mora riješiti predmet optužbe ali ne smije prekoračiti optužbu. Činjenični opis djela smije mijenjati samo ovlašteni tužitelj u optužbi- izmjenom ili proširenjem optužbe.(čl.441). Okrivljenik uvijek mora znati što mu se stavlja na teret. Zbog toga sud, bez izmjene optužbe, nikada ne smije suditi za drugo kd od onoga iz optužbe(bez obzira je li djelo teže ili lakše)- jamči se dobra obrana okrivljeniku.(ne ultra petita partium-čl.449,st.2.).

Izmjena identiteta: prema Zakonu, identitet je izmjenjen ako se presuda temelji na činjenicama različitim od onih u optužbi bez obzira jesu li ili nisu povoljnije za optuženika.

Izmjene optužbe sud može poduzeti u krajnje ograničenoj mjeri.

Drugo kd - bitno različito od onoga u optužnici(različito u bitnim elementima). Sud nikada ne može osuditi optuženika za drugo kd!!!Drukčije kd - sud može suditi (to znači i sam mijenjati opis djela) ali samo ako se radi o izmjeni nebitnih, pratećih i pojašnjavajućih sastojaka djela koji nisu zakonska obilježja:

1) izmjene nebitnih okolnosti u opisu djela2) preciziranja uopćenog odnosa3) ispuštanje oznaka koje nisu potrebne u činjeničnom opisu4) usklađivanje opisa kd iz optužnice unošenjem nebitnih, ali pojašnjavajućih okolnosti te ispuštanje

nejasnih i nepotpunih okolnosti u cilju usklađivanja činjeničnog opisa za zakonskim obilježjima kd5) slučaj da je optuženik proglašen krivim za dio radnje iz cjeline opisa kd u optužnici, a taj dio u sebi

sadrži obilježje kd6) ocjene da se radi o stjecaju kd

Izmjene ne smiju ići ultra petitum u odnosu na optužni akt i ne smiju ići. na štetu optuženika. Povreda identiteta predmeta optužbe je bitna povreda odredaba kp. Kao povredu identiteta praksa uzima:

1. Razdvajanje djela iz optužnice na jedno kd na koje se odnosi zakonski opis te izdvajanje dijela opisa na drugo kd za koje nije optužen

2. Dodavanje opisu djela iz optužnice blanketnih sadržaja3. Dodavanjem stvarnih sastojaka događaja koji nisu uvršteni u opis djela iz optužnice4. Zamjena konkretnih privilegirajućih sastojaka iz optužnice drugim takvim sastojcima utvrđenim

na raspravi, bez izmjene optužbe.

47. Pravni identitet kd♥ O pravnoj oznaci kd sud odlučuje samostalno. ♥ Presudom sud daje vlastitu pravnu ocjenu djela, a ta pravna ocjena može biti različita od one u optužnici.

2

♥ Do toga dolazi ako je na raspravi izmijenjeno činjenično stanje u odnosu na koje je optuženik imao mogućnosti iznositi obranu, a sud o tako izmijenjenom činjeničnom stanju može odlučivati, kao i o slučaju ako je sud isto činjenično stanje drukčije pravno ocjenjuje.♥ Tu nema povrede identiteta uz uvjet da je sud nadležan i za djelo prema izmijenjenoj pravnoj kvalifikaciji.

48. Pravomoćnost i izvršnost – pitanje br. 86

49. Litispendentio i ne bis in idem Litispendentio je pojam gpp koji označava postojanje postupka u određenom građanskom

predmetu, no može se primijeniti i u kp-u. Protiv određene osobe za jedno te isto kd istovremeno bi smio postojati samo jedan kp. U poredbenom kaznenom pravu litispendentio određuju pravila o prostornoj važnosti kaznenog

zakona i na njima utemeljene jurisdikcije koje u nekim slučajevima ne isključuje višestruku litispendentio.

Ne bis in idem je pravilo koje izražava zabranu ponovnog suđenja za djelo o kojem je donešena pravomoćna odluka, niti se kp može ponoviti protiv osobe koja je oslobođena pravomoćnom presudom.

50. Glavni subjekti kp-a Subjekti kp-a je postupovno sposobna fizička ili pravna osoba koja slobodnom voljom obavlja

postupovna prava i dužnosti. To su osobe nužne za započinjanje, tijek i okončanje kp. Ostali sudionici su sporedni subjekti kp.

Glavni postupovni subjekti kp-a su: sud tužitelj okrivljenik

Obavljaju funkcije suđenja, optužbe i obrane koje se moraju jasno razdvojiti.Položaj stranaka se treba učiti što više povoljniji, jer je okrivljenik u slabijem položaju od DO-a. Položaj subjekata u kp-u ima ključnu važnost za cjelokupni ustroj kp-a.

Razlikujemo: tijela državne vlasti – sud i DO građanin – okrivljenik

Subjekt kp-a mora imati: Legitimatio ad causam - sposobnost biti subjektom u postupku. Ona se temelji na odnosu subjekta

prema konkretnom kaznenom predmetu (sud i DO s obzirom na nadležnost; oštećenik s obzirom na nositelja prava koja su ugrožena ili povrijeđena kd; okrivljenik s obzirom na sumnju da je počinitelj).

Legitimatio ad procesum - operativna postupovna sposobnost- svijesno i voljno poduzimanje radnje i za to je sposobna(sud i DO ju imaju na temelju zakona, okrivljenik na temelju počinjenja kd)

Glavni subjekti kp-a su kazneni sud i stranke(okrivljenik i tužitelj).

51. Kazneni sud(+nadležnosti) Kazneni sud je tijelo državne vlasti koje obavlja sudbenu vlast postupajući u kaznenoj stvari, a

ostvaruje funkciju suđenja – vodi kazneni postupak On je jamac zaštite prava i sloboda. On od početka do kraja postupka sudi. Sud odlučuje ali više

ne istražuje.Taj pojam se može odnositi na:

Sud kao tijelo državne vlasti (koje ima prava i dužnosti) Tijelo suda koje djeluje u konkretnom predmetu( sudac istrage, sudsko vijeće, raspravni sud i

sud pravnog lijeka)

2

Izvan kp-a sud obavlja i druge zadaće u vezi kp-a: sud izvršenja, sud u postupcima pružanja međunarodne pravne pomoći i suradnje s tijelima međunarodne sudbenosti.Pozitivni sastojci zakonitog suda su:

o optužbi za kd raspravlja samo zakonom određen sud u zakonom propisanom postupku Samo sud može proglasiti osobu krivom za kd i izreći zakonom propisanu kaznenu sankciju Sud kao tijelo sudbene vlasti mora biti neovistan Sud kao tijelo sudbene vlasti mora biti u konkretnom primjeru nepristran

Negativni sastojci zakonitog suda: zabrana svakog oblika utjecaja na donošenje sudske odluke, te zabrane uporabe javnih

ovlasti, sredstava javnog priopćavanja i uopće javnog istupanja radi utjecaja na tijek i ishod sudskih postupaka

Zaštita takvog položaja suda predviđa se i u kaznenom zakonu (kd sprječavanja dokazivanja, povreda tajnosti, prisila prema pravosudnom dužnosniku..)

Neovisnost suda može biti (3 smisla neovisnosti): stvarna- odnosi se na podložnost suca zakonu osobna- zaštićuje suca od utjecaja izvršne vlasti unutarnja- djeluje kao zaštita od utjecaja drugih sudaca,

a mjere kojima se neovisnost osigurava su raznovrsne:- dioba vlasti prema Ustavu- mjere osobne neovisnosti sudaca (stalnost, nepremjestivost)

Sudac istrage je novi subjekt u kp-u(prethodni postupak). On je sudac sloboda, tj.on odlučuje o zahvatima u prava i slobode (npr.pritvor, mjere opreza, kućni zatvor, istražni zatvor). Sudac istrage provodi dokazno ročište, a u zakonom predviđenim slučajevima postupa po zahtjevu oštećenika kao tužitelja(kad DO odustane od kaznenog progona). On zamijenjuje istražnog suca, a komponenta istraživanja koju je on obavljao prelazi na DO.

Pravila o organizaciji sudova predviđena su u: Ustavu Zakonu o sudovima Drugim propisima (Zakon o područjima i sjedištima sudova, Zakon o DSV, Zakon o Uredu)

U domaćem zakonodavstvu nema izvanrednih sudova pa je kazneni sud u opisanom smislu redoviti sud opće nadležnosti.

Vrste kaznenih sudova: Općinski Županijski Vrhovni sud Specijalizirani sud za mladež

Nadležnost kaznenog sudaKazneni sud ima vanjsku i unutarnju organizaciju, a vanjska se odnosi na nadležnost suda.Nadležnost suda je pravo i dužnost suda da postupa u predmetu.

S obzirom na važenje razlikujemo: Redovite nadležnosti(opće pravilo)

o Stvarna nadležnost o Mjesna nadležnosto Funkcionalna nadležnost

Izvanredne nadležnosti(izvanredne iznimke)-Za slučajeve koneksiteta-Kao nužna ili svrhovita delegirana nadležnost (forum delegationis)-Kao određena nadležnost (forum ordinatum)

2

1) Stvarna nadležnost☺ Stvarna nadležnost je pravo i dužnost suda da sudi za određeno kd (generalna klauzula ili deliktni kriterij) – ratione materiae

2) Mjesna nadležnost☺ Mjesna nadležnost je vrsta nadležnosti kojom se rješava pitanje koji je među stvarno nadležnim sudovima nadležan u konkretnom kaznenom predmetu, prije svega s obzirom na prostornu vezu suda i kd .

Kao opći kriterij nadležnosti se uzima mjesto počinjenja ili pokušaja počinjenja kd ( locus delicti commissi).

U tom smislu primarni kriterij za određivanje nadležnosti je prema mjestu počinjenja kd- forum delicti commissi.

To se uzima kao pravilo zbog vjerojatnosti boljeg prikupljanja podataka(dokaznih materijala)

Supsidijarni kriteriji su međusobno izjednačeni i osim ako zakon izričito ne predviđa, drukčiji odabir je utemeljen na svrhovitosti ili quaestio facti.Mjesna nadležnost ovisi o pojavi kd-a, sastojku radnje, posljedice i namjere.

U kd s inozemnim obilježjem važni su (prethodni sastojak uvijet je za kasniji): Ubikvitet - kao pravilo određivanja mjesta prema kriterijima kaznenog zakona lokalizacija djela u širi prostor kao temelj zasnivanja jurisdikcije (načela prostorne važnosti kz i

uvjeta njihove postupovne primjene) kriterij određivanja nadležnosti kao pravila unutarnjeg kpp

Elektivna/izberiva nadležnost - ovisno o odluci privatnog tužitelja, privatna tužba može se podnijeti ili sudu nadležnom za mjesto na kojem je počinjeno kd ili sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište- forum domicili sivae residentae.Pravilo forum praeventionis vrijedi ako se ne zna na kojem je području počinjeno/pokušano kd, ili ako je kd počinjeno/pokušano na područjima raznih sudova ili na granici tih područja. Nadležan je sud koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet, sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

Za kd počinjena na domaćem brodu ZKP pravi razliku s obzirom na situacije u kojem se brod nalazio tempore criminis na :

a.) situacije u domaćem pristaništub.) izvan toga

Pojmom pristaništa ZKP obuhvaća morsku luku i pristanište unutarnjih plovnih putovaPolazi se od načela similacije broda s pristaništem – kriterij vrijedi za događaje tijekom boravka u pristaništu. Za ostale slučajeve počinjenja kd na brodu predviđaju se dva alternativna kriterija :

a.) matična lukab.) pristanište prvog zaustavljanja (u RH)

Za kd počinjeno na domaćem zrakoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadležan je sud na čijem se području nalazi to pristanište, a u ostalim slučajevima kada je kd počinjeno na domaćem zrakoplovu, nadležan je sud na čijem se području nalazi matična luka zrakoplova ili domaće pristanište u kojem se zrakoplov prvi put zaustavi.

Ako je kd počinjeno u prostoru mora u kojem RH ima suverena prava nadležan je sud koji je na zahtjev ovlaštenog tućitelja prvi započeo postupak

Ako je kd počinjeno tiskom = nadležan je sud na čijem je području spis tiskan. Ako to mjesto nije poznato ili je spis tiskan u stranoj državi = nadležan je sud na čijem se području tiskani spis raspačava

Ako prema zakonu odgovara sastavljač spisa = nadležan je i sud mjesta u kojem sastavljač ima a.) prebivalište

2

b.) Sud mjesta gdje se odigrao događaj na koji se spis odnosi

Forum deprehensionis - Ako nije poznato mjesto počinjenja kd ni prebivalište ili boravište okrivljenika, ili su oba izvan RH nadležan je sud na čijem se području okrivljenik :1.) uhiti2.) sam prijavi

Ako se ne može utvrditi koji je sud mjesno nadležan Vrhovni sud odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak

Forum ordinatum – Na prijedlog Glavnog DO, Vrhovni sud može za postupanje u pojedinom predmetu iz nadležnosti općinskog suda odrediti županijski sud kao stvarno nadležan prvostupanjski sud, kada za to postoje naročito važni razlozi

Mjesna nadležnost može biti utemeljena na nužnoj delegaciji = kad je nadležni sud iz pravnih ili stvarnih razloga spriječen postupati, o tome će izvijestiti neposredno viši sud koji će nakon pribavljenog mišljenja DO za postupanje u tom predmetu ili za poduzimanje određenih radnji u postupku odrediti drugi stvarno nadležan sud na svom području = nije dopuštena žalba

Svrsihodna delegacija – zajednički neposredno viši sud može za vođenje postupka ili z apoduzimanje određenih radnji u postupku odrediti drugi stvarno nadležni sud na svom području ako je :a.) očito da će se tako lakše provesti postupak b.) ako postoje drugi važni razlozi

Rješenje sud može donijeti na prijedlog suca istrage, suca pojedinca, predsjednika vijeća ili na prijedlog stranaka

Funkcionalna nadležnost – poslovna nadležnosti, uređuje pitanje koje tijelo suda poduzima radnju u postupku ( sudac istrage, sudac pojedinac, vijeće, raspravni sud)

Unutarnje uređenje Kaznenog suda, imuniteti, izuzeće- obuhvaća:1. sastav suda2. sudjelovanje građana – laika u suđenju3. imenovanje sudaca4. imunitete sudaca5. izuzeće

U kaznenim predmetima prema općim propisima postupaju: 1. sudac istrage koji poduzima radnje određene zakonom 2. sudac pojedinac koji postupa u predmetima iz njegove nadležnosti 3. izvanraspravno vijeće sastavljeno od 3 suca koje donosi odluke u prethodnom postupku (posebno

ispituje optužnicu) ili poduzima druge radnje određene zakonom4. raspravno vijeće sastavljeno od suca i 2 suca porotnika ili od 2 suca i tri suca porotnika 5. vijeća suda koja odlučuju o redovitim i izvanrednim pravnim lijekovima ( sastavljena od 3 suca ili

od 5 sudaca)

- u posebnim propisima uređena su neka druga tijela kaznenog suda ( sudac za mladež, vijeće za mladež prema Zakonu o sudovimas za mladež, vijeće od 3 suca prema čl 34. Zakona o Uredu)

- u suđenju sudjeluju i građani kao suci porotnici u skladu s zakonom

Suci i suci porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glaosvanje pri donošenju sudbene odluke ( indemnitet ili materijalnopravni imunitet) osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je kd

Sudac ne smije biti pritvoren niti se protiv njega smije pokrenuti kazneni postupak bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća.

2

Imunitet sudaca mutatis mutandis je uređen kao imunitet zastupnika u Hrvatskom saboru Ako je sudac zatečen u počinjenju težeg kd može biti lišen slobode i bez odobrenja Državnog

sudbenog vijeća Izuzeće je = izuzimanje suca ( i drugih osoba) od suđenja ili obavljanja drugih radnji u

konkretnom predmetu zbog razloga koji dovode u sumnju objektivnost. Ustanova izuzeća u širem smislu uključuje:

1.) isključenje – judex inhabilis imaju apsolutno djelovanje2.) otklon rekuzaciju – judex suspectus razlozi moraju biti takvi da se iz njih razabire sumnja u objektivnost. Imaju relativno značenje

Sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudske dužnosti:

1) ako je oštećen kaznenim djelom;

2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, žrtva, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja;

3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem, žrtvom ili oštećenikom u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja, hranjenika, smještene osobe ili udomitelja;

4) ako je u tom kaznenom predmetu u prethodnom postupku obavljao dokazne radnje, ili je odlučivao o potvrđivanju optužnice, ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, savjetnik žrtve ili opunomoćenik oštećenika, odnosno tužitelja, ili je ispitan ili treba biti ispitan kao svjedok ili vještak, a drukčije nije propisano ovim Zakonom;

5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom52. StrankeStranke u kp-u su:

1) Ovlašteni tužitelj (DO, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj)2) Okrivljenik

Stranka u postupku mora imati stranačku sposobnost. DO ima sposobnost na temelju zakona, privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj stječu tu

sposobnost kad ispunjavaju zakonske uvjete za obavljanje funkcije tužitelja. Stranke u postupku mogu samo poduzimati postupovne radnje ako imaju postupovnu

sposobnost. Privatni tužitelj i oštećenik kao tužitelj koji nemaju sposobnost obavljati samostalno

postupovne radnje moraju imati zakonskog zastupnika i mogu imenovati opunomoćenika koji će za njih obavljati postupovne radnje.

Kao okrivljenik u kp-u dolaze fizička i pravna osoba. Okrivljenik, fizička osoba koji ima stranačku sposobnost, ima ujedno i postupovnu

sposobnost.

♥ Načelo personalnosti krivnje - osoba koja makar u jednom djelu postupka može biti okrivljenik u tom dijelu može istodobno i poduzimati postupovne radnje neovisno o tome što nema poslovnu sposobnost.♥ Sposobnost okrivljenika određuje materijalno kazneno pravo - kazneni postupak se može voditi samo protiv osobe koja može biti počinitelj ili suučesnik kd-a. Okrivljenik mora biti živa osoba (obnova iznimno moguća i nakon smrti).

Sposobnost okrivljenika može biti: 1) Potpuna2) Djelomična – osoba s duševnim smetnjama3) Isključena(dijete)

- za pravnu osobu radnje u postupku poduzima njen predstavnik

53. TužiteljKao tužitelji u kp-u postupaju:

1) Državni odvjetnik2) Oštećenik kao tužitelj3) Privatni tužitelj

3

Kaznena tužba može biti javna(DO, supsidijarno ju ostvaruje oštećenik kao tužitelj) i privatna(privatni tužitelj).

Tužitelj obavlja funkciju kaznenog progona ili optuživanja. On ostvaruje kaznenu tužbu kao postupovnu aktivnost kojom od suda zahtjeva

utvrđivanje kaznenog zahtjeva i sukladno tome izricanje odgovarajućih zakonom predviđenih sankcija.

Tužitelj koji postupa u konkretnom predmetu je ovlašteni tužitelj. Za kd je u pravilu progoni po službenoj dužnosti pa je ovlašteni tužitelj primarno DO a

supsidijarno oštećenik kao tužitelj. Svrha kaznene tužbe je pokretanje postupka i određenje predmeta razmatranja. Materijalno kazneno pravo određuje kd koja se progone na temelju privatne tužbe.

Postupovni propisi određuju uvjete pod kojima oštećenik postaje ovlašteni tužitelj.

54. Državni odvjetnik Državni odvjetnik je ovlašteni tužitelj za kd za koja se progoni po službenoj dužnosti. Državno odvjetništvo je samostalno, neovisno pravosudno tijelo, koje je, uz druge poslove,

ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kd. Djelokrug i ustrojstvo propisani Zakonom o državnom odvjetništvu i Zakonom o Uredu. Stvarna nadležnost DO u kp propisuje se posebnim zakonom, a mjesna prema odredbama koje

važe za nadležnost suda onog područja za koje je Do postavljen. Sukob nadležnosti između državnih odvjetnika rješava zajednički neposredno viši DO. Ustroj državnog odvjetništva prati ustroj sudova ( Državno odvjetništvo RH, županijska i

općinska DO, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala) Za unutarnje odnose u državnom odvjetništvu značajno je pravo devolucija (viši DO može

poduzeti radnje nižeg DO) i supstitucije (zamjena DO u zakonom predviđenim uvjetima). Bitno ga određuju značajke jedinstvenosti, monokratskog ustroja i nedjeljivosti U kp DO ima prava tijela državne vlasti (prevladavaju u otkrivanju kd i počinitelja) i prava

stranke u postupku.

Dva su načela ključne važnosti koje određuju položaj DO: oficijelnost i legalitet kaznenog progona. Načelo oficijelnosti – postupak za kd pokreće DO neovisno o volji oštećene osobe,

2 kategorije :a.) za kd za koja se progoni po službenoj dužnosti b.) kd za koja se progoni privatnom tužbom Načelo legaliteta – DO mora poduzeti kazneni progon ako su ispunjeni zakonski uvjeti.

Iznimke: 1. odlučivanje o kaznenom progonu prema načelu svrhovitosti 2. kada se za kazneni progon zahtjeva prijedlog ili posebno odobrenje odnosno pisani zahtjev ili suglasnostSuprotno je načelo oportuniteta (svrhovitosti) kaznenog progona.Promjene njegovog položaja, prava i dužnosti u kp-u ključna su novost u Zakonu.

On osim kaznenog progona vodi istragu. U kp-u on ima : Prava tijela državne vlasti Prava stranke u postupku DO postaje dominus litis prethodnog postupka. On ima pravo i dužnost istraživanja(prikupljanja

izvora saznanja-izvidi-zapisnik,str.196-komentar zakona) u prethodnom postupku.U tužiteljskoj istrazi sam ili preko drugih tijela prima kaznene prijave i druge obavijesti, prikuplja podatke, započinje i vodi istragu, rukovodi radom policije...On može u slučajevima kad postoji opasnost od odgode, i sam naložiti provođenje posebnih dokaznih radnji s privremenim ograničenjem ustavnih prava i sloboda i pretragu uz naknadnu konvalidaciju suda(dokazne radnje prije početka postupka,čl.213). On sastavlja optužne akte i druge podneske, zastupa optužbu, predlaže izvođenje dokaza i sudjeluje u njihovom izvođenju, predlaže donošenje presude...

DO ima minimalno 3 funkcije:1) Prikupljanje podataka ( dokaza) za optužnicu

3

2) Nadzor nad djelovanje policije 3) Skrb za zaštitu ljudskih prava

DO ex lege postaje operativni postupovni subjekt. On pokreće, vodi i usmjerava istragu. Temeljno pravo i glavna dužnost je progon počinitelja kd-a za koja se progoni po službenoj dužnosti.

U predmetima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti državni odvjetnik ima pravo i dužnost:

1) poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja;

2) poduzimanja izvida kaznenih djela, nalaganja i nadzora provođenja pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage,

3) donošenja odluka predviđenih zakonom;

4) provođenja istrage;

5) provođenja  i nadzora provođenja dokaznih radnji;

6) predlaganja mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi;

7) odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustajanju od kaznenog  progona,

8) pregovaranja i sporazumijevanja s okrivljenikom o priznanju krivnje i sankciji;

9) podizanja i zastupanja optužnice, te predlaganja izdavanja kaznenog naloga pred nadležnim sudom;

10) davanja izjava da neće poduzeti kazneni progon u slučaju iz članka 286. stavka 2. ovog Zakona;

11) podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekova protiv pravomoćnih sudskih odluka;

12) sudjelovanja u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnje tijela uprave nadležnog za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnom presudom u kaznenom postupku;

13) poduzimanja drugih mjera predviđenih zakonom.

 (3) Državni odvjetnik pokreće posebne postupke i sudjeluje u posebnim postupcima kad je to predviđenom zakonom.

(4) Glavni državni odvjetnik odlučuje o davanju postupovnog imuniteta pripadniku zločinačke organizacije u skladu sa zakonom

- Kad postoji opasnost od odgode, radnje u postupku poduzet će i nenadležni državni odvjetnik, ali o tome mora odmah izvijestiti nadležnog državnog odvjetnika.

- Državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku na koje je po zakonu ovlašten sam ili preko osoba koje su na temelju posebnog zakona ovlaštene da ga zastupaju u kaznenom postupku.

- Državni odvjetnik može osim u slučajevima propisanim posebnim zakonom, odustati od kaznenog progona do završetka rasprave = ☺Načelo(i)mutabiliteta koje uređuje mogućnost odustajanja od kaznenog progona u već započetom postupku

55. Oštećenik kao tužitelj Pravo oštećenika da preuzme progon je mehanizam nadzora nad radom DO i mogućnost

ispravljanja pogrešaka u ostvarenju progona. Ne obvezuje ga načelo legaliteta kaznenog progona Oštećenik je osim žrtve i druga osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo povrijeđeno ili

ugroženo kd-om, a sudjeluje u svojstvu oštećenika u kp-u Oštećenik kao tužitelj je osoba koja je preuzela progon od DO koji nije pokrenuo ili je odustao od

kaznenog progona (on je supsidijarni tužitelj). Zakonom predviđeni bliski srodnici u slučaju smrti oštećenika imaju određena prava predlaganja ili nastavljanja progona

Kad postupa kao ovlašteni tužitelj, oštećenik nema ovlasti tijela državne vlasti.Oštećenik može pokrenuti/preuzeti kazneni progon:

1) Ako DO odbaci kaznenu priajvu

3

2) Kada sudac istrage obustavi istragu, a protvi toga rješenja je žalbu podnio samo oštećenik 3) Ako je DO odustao od kaznenog progona nakon završene istrage 4) Ako DO povuče optužnicu 5) Ako DO odustane od optužnice na raspravi

Oštećenik koji je preuzeo kazneni progon ima ista prava kao i DO, osim prava koja DO ima kao državno tijelo.

Oštećenik kao tužitelj

Članak 55.

(1) Osim u slučajevima iz članka 212., 521. i 522. ovog Zakona, kad državni odvjetnik utvrdi da nema osnova za progon za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti ili kad utvrdi da nema osnova za progon protiv neke od prijavljenih osoba, dužan je u roku od osam dana o tome izvijestiti oštećenika i uputiti ga da može sam poduzeti progon. Tako će postupiti i sud ako je donio rješenje o obustavi postupka zbog odustajanja državnog odvjetnika od progona u drugim slučajevima.

(2) Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon za djelo iz stavka 1. ovog članka, u roku od osam dana od primitka obavijesti iz stavka 1. ovog članka.

(3) Ako je državni odvjetnik odustao od optužnice, oštećenik može, preuzimajući progon, ostati pri podignutoj optužnici. Ako oštećenik podigne novu optužnicu postupit će se prema članku 354. do 358. ovog Zakona.

(4) Oštećenik koji nije upoznat da državni odvjetnik nije poduzeo progon ili da je odustao od progona može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom u roku od tri mjeseca od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka, odnosno šest mjeseci od dana kad je državni odvjetnik odbacio prijavu.

(5) Kad državni odvjetnik, odnosno sud obavještava oštećenika da može poduzeti ili nastaviti progon, dostavit će mu i naputak koje radnje može poduzeti radi ostvarivanja toga prava, te mu u tu svrhu omogućiti razgledavanje i prepisivanje spisa te presnimavanje snimki.

(6) Ako oštećenik umre u tijeku postupka, njegov bračni, izvanbračni drug, djeca, roditelji, posvojenici, posvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti dati izjavu da postupak nastavljaju.

Članak 56.

(1) Kad državni odvjetnik odustane od optužbe na raspravi, oštećenik je dužan odmah se očitovati hoće li nastaviti progon. Ako oštećenik ne dođe na raspravu, a uredno je pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da ne želi nastaviti progon.

(2) Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac dopustit će povrat u prijašnje stanje oštećeniku koji nije uredno pozvan ili je uredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći na raspravu na kojoj je donesena presuda kojom se optužba odbija zbog odustajanja državnog odvjetnika od optužnice, ako oštećenik u roku od osam dana od primitka presude podnese molbu za povrat u prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da nastavlja progon. U tom slučaju zakazat će se ponovno rasprava i presudom donesenom na temelju nove rasprave ukinut će se prijašnja presuda. Ako uredno pozvani oštećenik ne dođe na novu raspravu, ostaje na snazi prijašnja presuda. Odredbe članka 63. stavka 3. i 4. ovog Zakona primijenit će se i u tom slučaju.

Članak 57.

(1) Ako oštećenik u zakonskom roku ne pokrene ili ne nastavi progon, ili ako oštećenik kao tužitelj ne dođe na raspravu iako je uredno pozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatrat će se da je odustao od progona.

(2) Ako oštećenik koji je preuzeo kazneni progon ne dođe na raspravu na koju je bio uredno pozvan, postupit će se prema članku 63. stavku 2. do 4. ovog Zakona.

Članak 58.

(1) Oštećenik koji je preuzeo kazneni progon ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državni odvjetnik ima kao državno tijelo.

3

(2) U postupku koji se vodi na zahtjev oštećenika koji je preuzeo kazneni progon, državni odvjetnik ima pravo do završetka rasprave sam preuzeti progon i zastupanje optužbe.

Članak 59.

(1) Oštećeniku kao tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za kazneno djelo za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina, može se, na njegovo traženje, postaviti opunomoćenik ako je to u interesu postupka i ako oštećenik kao tužitelj, prema svom imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka, odlučuje sud pred kojim se vodi postupak, a opunomoćenika postavlja predsjednik suda iz reda odvjetnika. Ako u sjedištu suda nema dovoljno odvjetnika, opunomoćenika će postaviti predsjednik neposredno višeg suda iz reda odvjetnika na području višeg suda.

56. Privatni tužitelj Osoba ovlaštena na kazneni progon za kd za koja se taj progon obavlja na temelju privatne tužbe. Privatne tužbe nema u postupku prema maloljetnicima. Privatni tužitelj je osoba koja je podnijela privatnu tužbu radi progona kd-a za koja se progoni po

privatnoj tužbi. Privatni tužitelj, kao ovlašteni tužitelj, ima ista prava kao i DO, osim prava koja DO ima kao

državno tijelo. Kad je oštećenik podnio kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a u tijeku postupka se utvrdi da

se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno prijedlog smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu.

Za kd-a za koja se progoni po privatnoj tužbi rok za podnošenje je 3 mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kd ili počinitelja (prekluzivni rok)

Protutužba,se za razliku od privatne tužbe može podnijeti do završetka rasprave protiv tužitelja koji je okrivljenika uvrijedio istom prilikom.Radi se o posebnom propisu koji uređuje rok podnošenja privatne tužbe protiv privatnog tužitelja- koji njenim podizanjem postaje okrivljenik. Protutužba obuhvaća samo kd uzajamne uvrede koje je počinjeno istom prilikom. Protutužba je pravo koje okrivljenik ima samo pod uvjetima iz navedenog propisa. Podnošenje protutužbe je pravo okrivljenika kao oštećenika.

Jedinstvo privatne tužbe - više privatnih tužbi spajaju se u jedinstven postupak. U slučaju kd u kojem ima više oštećenika, nakon pravomoćnosti okončanja, privatni tužitelj koji se nje u tijeku postupka pridružio ne može podnijeti tužbu čak i ako prekluzivni rok nije istekao.

Za maloljetnike i osobe koje su lišene poslovne sposobnosti privatnu tužbu podnosi njihov zakonski zastupnik, ali maloljetnik koji je navršio 16 godina može i sam podnijeti privatnu tužbu.

57. Okrivljenik- fizička i pravna osoba protiv koje se vodi kp; pasivni subjekt kp

Okrivljenik je osoba protiv koje je podignuta optužnica koja još nije potvrđena, osoba protiv koje je podnesena privatna tužba te osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog.

Pojmom okrivljenika obuhvaćene su fizičke i pravne osobe protiv kojih se vodi kp. Kp se vodi protiv osobe koja je individualizirana. Individualizirana osoba je u pravilu i identificirana ali to nije uvjet koji bi spriječio vođenje kp-a. Osoba koja je počinila kd u neubrojivom stanju prema izričitoj je zakonskoj odredbi okrivljenik. Nepoznati počinitelj kd nije okrivljenik. Osobe u odnosu na koje postoji razlog isključenja važnosti kaznenog zakona ne mogu biti okrivljenici:

1) Uzrast djeteta2) Indemnitet(predsjednik države, odnosno zastupnici za izraženo mišljenje ili glasovanje)

Razlikujemo: Osumnjičenik – osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se provode izvidi, ili se vodi

istraga ili se poduzimaju dokazne radnje prije početka kaznenog postupka Optuženik - osoba protiv koje je optužnica potvrđena ili je povodom privatne tužbe određena rasprava Osuđenik - osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva za određeno kd.

3

Okrivljenik ima u kp-u 3 dužnosti:1) Upustiti se u kp2) Odazivati se pozivima suda3) Trpjeti zahvate u svoja prava, tj. podnositi da bude predmet dokazivanja i primjene postupovnih

radnji Osigurano mu je niz prava i stanovite prednosti- favor defensionis - kojima se nastoji

umanjiti neravnoteža položaja s tužiteljem(in dubio pro reo, zabrana reformati in peius, beneficium cohesionis, redosljed završne riječi, postupanje po nepotpunoj žalbu u korist i na štetu okrivljenika...)

U kaznenom postupku okrivljenik ima pravo:

1. prije ispitivanja ili prije poduzimanja druge radnje za koju je to propisano ovim Zakonom, biti upoznat s osnovama sumnje da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret,

2. slobodno iznositi obranu, uskratiti iskaz u cijelosti ili uskratiti odgovor na postavljeno pitanje,

3. ne priznati krivnju,

4. uzeti branitelja po vlastitom izboru,

5. da mu se imenuje branitelj u slučajevima propisanim ovim Zakonom,

6. slobodno u privatnosti razgovarati s braniteljem, osim ako iznimno, sud ili državni odvjetnik nije odredio nadzor razgovora,

7. da branitelj može, a u zakonom propisanom slučaju mora prisustvovati njegovu ispitivanju,

8. razgledavati, preslikavati, snimati spise i predmete koji imaju služiti kao dokaz u skladu s ovim Zakonom,

9. predlagati dokaze,

10. sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama u skladu s ovim Zakonom,

11. predlagati provođenje radnji i donošenje odluka te podnositi prijedloge u postupku,

12. služiti se u postupku svojim jezikom i da mu se, kad to propisuje ovaj Zakon, osigura tumač,

13. podnijeti odgovor na optužnicu,

14. sudjelovati u sjednici na kojoj se ispituje optužnica,

15. priznati krivnju i sporazumjevati se o sankciji,

16. sudjelovati na raspravi i u izvođenju dokaza,

17. podnositi pravne lijekove i druga pravna sredstva.

Obrana je cjelina radnji kojima se okrivljenik suprotstavlja optužbi. Svrha obrane je:

1. Iznošenje činjenica koje mu idu u korist2. Primjena propisa koji su za njega povoljniji3. Postizanje povoljnije sudske odluke

Obrana se sastoji iz:1. pozitivnih prava – pravo da ga se smatra nedužnim do pravomoćnog okončanja postupka,

obaviještavanja o optužbi, slobodno izjašnjavanja o optužbi, da može uskratiti obranu, imenovati branitelja, predlagati dokaze i sudjelovati u dokazivanju, podnositi prijedloge i pravne lijekove

2. negativnih prava – pravo odbijanja iskaza ili odgovora na pojedina pitanjaNemo tenetur se ipsum detegere - sloboda od samooptuživanjaObrana može biti:a.) materijalna - ako ju obavlja sam okrivljenik b.) formalna- ako ju u korist okrivljenika obavlja branitelj.

58. Branitelj- radnje poduzima u svoje ime, u korist okrivljenika

3

Formalna obrana je putem branitelja (naziva se još stručna/tehnička):1) Po izboru okrivljenika2) Imenovanog po službenoj dužnosti3) Imenovanog na zahtjev okrivljenika na teret proračunskih sredstava

Pravo na formalnu obranu je osigurano u Ustavu, Europskom konvencijom...(temeljno pravo osumnjičenika i optuženika)Okrivljeniku se mora osigurati dobra obrana prema načelu dobre obrane koja obuhvaća:

1) Stručnost branitelja2) Pravo pravovremenog i potpunog obavještavanja branitelja3) Sudjelovanje u postupku4) Aktivno sudjelovanje u postupovnim radnjama5) Podnošenje prijedloga6) Podnošenje pravnih lijekova7) Neometano općenje branitelja i okrivljenika(iznimka:čl.75)iznimke: nadzor okrivljenika i

branitelja koji je iznimka, usmjeren na neometano odvijanje postupka, uvjetovan prirodom kd-a, vremenski ograničen, podložan odluci suda.

8) Očitovanje o prijedlozima i izvedenim dokazima9) Minimalne stvarne uvjete rada

Branitelj nije glavni subjekt kp-a nego stručni pomoćnik okrivljenika. Okrivljenik može imati branitelja prije početka i tijekom cijelog postupka kao i u postupku izvršenjakazne,mjera upozorenja... (čl.65-77)

Branitelj ima prava predviđena zakonom kao i dužnosti predviđene zakonom o odvjetništvu:1) Prihvaćanje obrane2) Pružanje stručne pomoći okrivljeniku

Okrivljenik može imati istodobno najviše 3 branitelja!!! Branitelj ne postupa u kp-u u ime nego u korist okrivljenika. Ne smije postupati na njegovu štetu to se osim na glavna pitanja odnosi i na sva druga pitanja o kojima se raspravlja u kaznenom postupku

Okrivljenik mora imati branitelja pri prvom ispitivanju:

1) ako je nijem, gluh, slijep ili nesposoban da se sam brani,

2) ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisan redoviti postupak.

Okrivljenik mora imati branitelja:

1) ako je ostao bez branitelja jer je rješenjem uskraćeno pravo branitelja na radnju ili zastupanje (članak 11. stavak 4.),

2) od dostave naloga o provođenju istrage za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora do pravomoćnog okončanja postupka,

3) od donošenja odluke kojom je protiv okrivljenika određen pritvor ili istražni zatvor,

4) u slučajevima donošenja naloga o prekidu istrage propisanih ovim Zakonom (članak 223. stavak 1. i 2.),

5) od dostave optužnice do pravomoćnog okončanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od deset ili više godina,

6) tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje, sporazumijevanja o sankciji i potpisivanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma (članak 360. stavak 1. i 3. i članak 374.),

7) od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti (članak 402. stavak 3. i 4.),

8) tijekom rasprave koja se održava u odsutnosti okrivljenika (članak 404. stavak 2. i 3.),

9) nakon podizanja optužnice u postupku prema okrivljeniku s duševnim smetnjama (članak 550. stavak 2.),

3

10) u drugim slučajevima koje propisuje ovaj Zakon.

Novo pravo: prikupljanje obavijesti od građana, osim žrtve i oštećenika kd-a.čl.67.

59. Žrtva kd

- žrtva kd je osoba koja zbog počinjenja kd trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda

Žrtva kaznenog djela ima:

1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela, organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,

2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik,

3) druga prava propisana zakonom.

U skladu s posebnim propisima, žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina ima pravo:

1) na savjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja iskaza u kaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva, ako trpi teža psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela,

2) na naknadu materijalne i nematerijalne štete iz državnog fonda pod uvjetima i na način uređen posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno ostvarila imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina, a tako će postupiti i sud ako je žrtva prethodno ostvarila naknadu štete iz državnog fonda.

Dijete, ili maloljetnik žrtva kaznenog djela ima, osim prava koje ima žrtva iz članka 43. i drugih odredaba ovog Zakona, pravo na:

1) opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,

2) tajnost osobnih podataka,

3) isključenje javnosti.

Sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju prema djetetu ili mlađem maloljetniku, žrtvi kaznenog djela, postupati posebno obzirno imajući na umu dob, ličnost i druge okolnosti kako bi se izbjegle štetne posljedice za odgoj i razvoj djeteta ili mlađeg maloljetnika.

Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa ima uz prava iz članka 43. i 44. ovog Zakona pravo:

1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskih sredstava.

2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola,

3) uskratiti odgovor na pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve,

4) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja prema članku 292. stavku 4. ovog Zakona,

5) na tajnost osobnih podataka,

6) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

(2) Prije prvog ispitivanja sud, državni odvjetnik, istražitelj i policija moraju žrtvu kaznenog djela iz stavka 1. ovog članka, upozoriti na njezina prava iz ovog članka.

Članak 46.

(1) Žrtva koja nije obaviještena o pravu da u postupku sudjeluje kao oštećenik ima pravo prijaviti se kao oštećenik do podizanja optužnice, policiji ili državnom odvjetništvu, a do završetka rasprave, sudu.

(2) Prijavu iz stavka 1. ovog članka, sud će odbaciti ako je očigledno neosnovana ili je podnesena nakon okončanja rasprave.

60. Ostali sporedni sudionici kp-a

3

Ostale osobe koje sudjeluju u kp-u su:1) Sporedni subjekti čiji je pravni položaj različit (npr.vlasnik predmeta, predstavnici centra za soc

skrb, stručne osobe u provebi radnje)2) Zastupnici postupovnih subjekata(npr.branitelj, punomoćnik, zakonski zastupnik)3) Punomoćnici postupovnih subjekata (npr.zapisničar, tehničar)4) Osobe koje sudjeluju u kp-u u nekom drugom svojstvu (npr.radnici koji omogućuju pristup

predmetu nositelju dokaza)5) Policijski službenici- otkrivanje kd i počinitelja, poduzimanje izvida

61. Pojam i oblik postupovne radnje Postupovna radnja je svjesno i voljno vladanje sudionika, čije su pretpostavke, oblik i

djelovanje uređeni postupovnim propisima radi postizanja određenih učinaka u postupku. To su samo radnje glavnih i sporednih postupovnih subjekata, a ne radnje koje povodom

postupka poduzimaju druge osobe (npr.davanje odobrenja za progon) Postupovne radnje se poduzimaju prije i tijekom kaznenog postupka

Najvažnija načela u svezi s postupovnim radnjama su:1. Usmenost - postupovni materijal koji je podloga donošenju odluke mora biti izložen usmeno;

to vrijedi poglavito za raspravu. Ne isključuje pisanu formu na raspravi, ali postavlja uvjet da se odluka temelji na usmeno izloženom materijalu

2. Pisanost - odluka se donosi na temelju pisanih sadržaja3. Javnost - opća i stranačka javnost – mogućnost nadzora nad radom tijela kp 4. Neposrednost

a.) U užem smislu - dokazi se moraju izvoditi pred raspravnim tijelom bez posredovanja drugog tijela

b.) U širem smislu – dokazi pred sudom imaju izvoditi u primarnom obliku a ne posredno iz drugih izvora u sekundarnom obliku ( čitanje zapisnika umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka, svjedoci po čuvenju)

Iznimke : čitanje zapisnika o ispitivanju osoba, očevidu5. Ekonomičnost6. Suzbijanje zlouporabe prava - dužnost suda7. Postupnost - kp je ustrojen kao slijed radnji

Postupovne radnje treba razlikovati od postupovnih činjenica. Postupovna činjenica (npr. raspravna nesposobnost okrivljenika, prestanak tazbinskog srodstva, nestanak predmeta očevida) nije svjesno i voljno vladanja postupovnih subjekata. To je stvar, stanje ili odnos koje utječe na postupovni odnos. Post.radnja može biti valjana ili nevaljana a postupovni subjekti bi trebali utjecati na kp samo posredstvom valjanih/pravilnih radnji.Mjere sprečavanja nepravilnosti post.radnji:

1. Prisutnost svjedoka pri pretrazi2. Popis spisa koji se privremeno oduzimaju3. Sastavljanje zapisnika istodobno s poduzetom radnjom4. Izdvajanje zapisnika5. Pravo na pritužbu na rad tijela koja provode radnje6. Mjere u odnosu na nepravilne radnje kojima se ili popravljaju nedostaci ili isključuje

posupovna valjanost nepravilne radnje

Oblik postupovne radnje→ Postupovne radnje mogu se podijeliti prema obliku, mjestu, vremenu i subjektu koji ih poduzima.→ U svezi s oblikom postupovnih radnji zakon sadrži opća i posebna pravila kojima je cilj višestruk:

- omogućavanje stvarnog sudjelovanja- osiguravanje slobodnog odlučivanja- sprječavanje neopravdanih ili prekomjernih zahvata- tehničko olakšanje i ubrzavanje postupka. - Oblik(formu)postupovnih radnji određuje zakon. - Sud ne može, osim ako na to nije nije zakonom ovlašten, mijenjati propisani oblik radnje.

3

- Ako zakon ne propisuje oblik radnje, vrijede pravila o tome izvan zakona koja valja primjeniti s osnovnim načelima zakona.

- Oblik postupovnih radnji uređen je u cilju osiguranja postupovnih prava savjesnih sudionika- Zloupotrebe forme na štetu odvijanja kp valja suzbijati za to predviđenim sredstvima

Važnija su: Pravila o uporabi jezika Pravila o podnescima, elektroničkoj ispravi i zapisnicima Pravila o spisima i ispravkama, davanju izjava

62. Pravila o uporabi jezika u postupovnoj radnji- U kp službeni je hrv. Jezik i latinično pismo- Zakonom se može, kao iznimka uvesti i drugi jezik ili pismo.- Prema Zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH, sudbena tijela prvog stupnja dužna su podučiti stranku s područja u kojem je uvedena ravnopravna službena uporaba jezika i pisma nacionalne manjine o pravu uporabe tog jezika i pisma – izjava stranke o jeziku koji će koristiti unosi se u zapisnik.→ Prvi podnesak u postupku dostavlja se stranci na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu i na jeziku i pismu nacionalne manjine.

- Neprimjenjivanje ravnopravne službene uporabe jezika i pisma nacionalne manjine predstavlja bitnu povredu odredaba kp.

- Sudionik postupka ima pravo služiti se svojim jezikom ako to nije službeni jezik suda.- Pouku daje sud ako postoji vjerojatnost da jezik suda nije jezik sudionika postupka. Osigurati će

se prevođenje priopćenog sadržaja i sadržaja isprava koje obavlja tumač.- Stranka se može odreći prava na prevođenje ako zna jezik na kojem se vodi postupak, a na to

sudioni mora biti poučen i izjava zabilježena u zapisnik- Nakon početka rasprave, podnositelj podneska može opozvati svoju odluku o jeziku kojim će se

služiti samo uz dopuštenje suda- Dostava podnesaka osobama lišenim slobode - obvezatno na jeziku kojim se služe u postupku.- Na raspravi stranac lišen slobode može dostavljati podneske na svom jeziku- prije i nakon završetka rasprave samo pod uvjetom ( faktične i formalne) uzajamnosti inače mora

upotrebljavati službeni jezik suda

63. Pravila o podnescima Pisano općenje odvija se podnescima Podnesak – pisani sastavak sudionika postupka upućen tijelu koje vodi postupak. Sadržaj je

izjava volje ili drugo priopćenje. Pod zakonskim uvjetima, može ga zamijeniti izjava dana na zapisnik.

Opći zahtjevi glede podnesaka – razumljivost i potpunost. Nerazumljiv podnesak je onaj iz čijeg sadržaja nije jasno na što se odnosi, što je predmet

podneska, tko ili što se predlaže ili priopćava. Nepotpun podnesak je onaj koji nema sastojaka koji su nužni da bi se po njima postupalo.

Za pojedine podneske zakon propisuje oblik i sadržaj :a. Optužnicub. Žalbu- Zbog nedostataka sud poziva podnositelja da podnesak ispravi ili dopuni (protiv tog rješenja

žalba je nedopuštena). - Ako u određenom roku podnositelj ne postupi po zahtjevu, sud će odbaciti podnesak (protiv tog

rješenja žalba je dopuštena). - Podnesak vezan za rok moguće je dopuniti ako je podnesak pravovremen i valjan do donošenja

odluke.

64. Pravila o zapisnicima, spisima i tehničkim sredstvima Zapisnik – pisani sastavak sa značenjem javne isprave, što ga postupovno tijelo sastavlja o

poduzetoj postupovnoj radnji.

3

U sadržaj zapisnika ulaze podaci o postupovnoj radnji, izjavama sudionika, odlukama. Sastavlja se istovremeno ili neposredno nakon obavljanja radnje.

Sadržaj upisuje zapisničar – iznimke: pretraga stana ili osoba te poduzimanje radnje van službenih prostorija, uz uvjet da se zapisničar ne može osigurati.

Službene radnje nisu postupovne radnje, o njima se ne vodi zapisnik već se unosi službena bilješka u spis.

Dva su načina sastavljanja zapisnika:- Konsekutivni (sukcesivni) – osoba koja poduzima radnju govori zapisničaru što će unijeti u

zapisnik a. Da u tehničkom smislu unese u zapisnik izgovoreni sadržaj time se osoba koja poduzima radnju

oslobađa tehničkog poslab. Jamstvo ispravnog upisivanja sadržaja kojeg govori osoba koja poduzima radnju. Zapisničar ne

bilježi tijek postupovne radnje nego sadržaj kojeg mu govori osoba koja poduzima radnju. On je obvezan unijeti izgovoreni sadržaj bez obzira odgovara li on sadržaju postupovne radnje ili ne. Na taj način svi sudionici postupka mogu čuti a time i provjeriti sadržaj koji se unosi u zapisnikZapisničar zbog toga nije ovlašten skraćivati, prilagođavati, ispravljati izgovoreni sadržaj

- Simultani – bez glasnog kazivanja osobe koja obavlja radnju; zapisničar mora imati određeno svojstvo koje uključuje posebnu pravnu naobrazbu i određen položaj u sudu takav zapisnik piše sudski savjetnik ili sudački vježbenik

Ispitivanjem osobe dobiva se iskaz kao dokaz. Iskaz – dokaz valja razlikovati od iskaza – izjave, tj izjava volje i priopćenja koja su dana na

drugi način od davanja iskaza ispitivanjem. (priopćenja sudionika postupka koja nisu dana u ispitivanju – postupovni prijedlozi i druga priopćenja; obavijesti policiji i DO)

Da bi ispitivanje rezultiralo iskazom kao valjanim dokazom, mora najprije biti izvedeno sukladno postupovnim pravilima o ispitivanju, inače se iskaz ne može upotrijebiti kao dokaz.

Iskaz je pouzdan izvor saznanja ako je vjerodostojan Kakvoća sadržaja koji se dobiva ispitivanjem osoba ovisi također o načinu na koji je izvedeno

ispitivanje :a. Pripremi ispitivanjab. Vrsti i redoslijedu pitanjac. Umijeću i načinu ispitivanjad. Bilježenju iskaza

Osoba koja se ispituje sama kazuje odgovore u zapisnik = time se postiže veća vjerodostojnost iskaza.

Za raspravu u redovitom postupku razlikuje:a. Očitovanje optuženika o osnovansoti optužbeb. Dokazno ispitivanje optuženika U zapisnik se unose : - podaci o tijelu koje provodi radnju, - radnja koja je predmet zapisnika, - mjesto i vrijeme u kojem je radnja započeta i završena, - podaci o nazočnim osobama, - naznaka kaznenog predmeta u kojem je poduzeta Unose se bitni podaci u tijeku i sadržaju poduzete radnje. Tijek radnje uključuje :a. Njen početakb. Redoslijed odvijanjac. Završetak- Sadržaj se odnosi na predmet radnje koji je uređen postupovnim pravilima Značenje posebnog pravila koje se odnosi na zapisnike što se sastavljaju na temelju ispitivanja,

čiji je rezultat iskaz ili priopćenje različito od ispitivanja čiji je rezultat izjava, unosi se u bitnom sadržaj tih izjava i izjava u obliku pripovijedanja.

Pripovijedanje može biti uneseno u 1. ili 3. licu. Zakon kao opće pravilo predviđa da se osobi dopusti da sama kazuje odgovore u zapisnik –

takvo unošenje nužno je u slučaju ispitivanja vještaka.

4

Ispitivanje teče tako da osoba najprije sama neometano izloži sadržaj koji se odnosi na predmet ispitivanja.

- Okrivljenik – njegovo temeljno pravo obrane- Svjedok – točno i potupno iznošenje vlastitih saznanja- Vještak – isto takvo iznošenje utvređenih okolnosti Postavljanje pitanja je druga faza. Unošenje u zapisnik pitanja i odgovora dolazi u obzir u 3 slučaja:1. Ako je riječ o ključnom sadržaju2. Kada je pitanje odbijeno kao nedopušteno3. Izjave u svezi s upozorenjem i poukom o pravima- Na raspravi ispitivanje teče drukčije

65. Mjesto postupovne radnje + 66. Vrijeme postupovne radnjeZakon sadrži brojna pravila koja se odnose na mjesto obavljanja radnje, i to u:

a. pravnom smislu (sjedište suda) i b. funkcionalnom smislu (mjesto očevida, pretrage, mjesto održavanja

rasprave u prostoru izvan sjedišta suda). Mjesto postupovne radnje važno je u odnosu na različita pitanja. To je posebno značajno imajući u vidu unutarnju i vanjsku pravnu pomoć koji tijela kp međusobno pružaju jedna drugima.Zakon uređuje vrijeme poduzimanja i trajanje postupovne radnje.Vrijeme postupovne radnje važno je imajuću u vidu:

a. kontinuitet, b. koncentraciju ic. koordinaciju postupka u pojedinom predmetu, a bitne ustanove su: Ročište je vremenski određeni trenutak u kojemu osoba mora poduzeti potupovnu ranju ili

pristupiti radi poduzimanja radnje ili sudjelovanja u radnji. Najvažnije je ročište rasprave, među ostalim ročišta za ispitivanje optužnice, dokaznih radnji,

javne sjednice u drugostupanjskom postupku Rok je vremensko razdoblje u kojem se određena postupovna radnja mora poduzeti ili prije čijeg

se isteka ne može poduzeti = dilatorni rok Mogu biti:

a) Zakonski - u pravilu se ne mogu produljivatib) Sudski - u pravilu je produljivc) Prekluzivan (peremptoran) - njegovo propuštanje dovodi do gubitka prava na

poduzimanje postupovne radnjed) Monitoran (instrukcijski) - predviđen u svrhu postupovne stege, radnja se može izvršiti i

nakon isteka (nepravi rok)e) Objektivni - počinju teći od nastupanja određenog događajaf) Subjektivni - počinju teći od saznanja neke osobe za određenu okolnostg) Materijalnopravni - istekom roka pravo se gasi u svojoj osnovi; propisuje ih kzh) Postupovni - odnose se na poduzimanje radnje

Kao rokovi ne mogu se smatrati : propisi koji sadrže određenje modaliteta slijeda radnji, npr. bez odlaganja, odmah, hitno

Zajedničko je svim rokovima nastojanje da se kp provede u optimalnom roku i ekonomično Načelo korisne jedinice vremena = osoba kojoj je dan ili određen rok mora imati na raspolaganju

punu jedinicu vremena Zato se za početak roka uzima prvi naredni sat ili dan. Ako je rok određen na sate, taj se rok ne produljuje na slijedeći radni dan. Pravilo korisnog dana odnosi se samo na rokove određene na dane ili veće jedinice. Računanje vremena u kojem se uzima cijela jedinica jest computatio civilis. Ako posljednji dan roka pada na neradni dan, rok istječe protekom prvog slijedećeg radnog dana.

Povratak u prijašnje stanje (restitutuo in integrum) Mogućnost obavljanja postupovne radnje u korist osobe koja je to pravo izgubila zbog

djelovanja prekluzivnog roka, ali bez vlastite krivnje. Zakon taksativno navodi uvjete u kojima je dopušten povrat u prijašnje stanje:

4

- nedolazak privatnog tužitelja ili oštećenika kao tužitelja na raspravu, - propuštanje roka za žalbu od strane okrivljenika i branitelja,- propuštanje roka za prigovor protiv kaznenog naloga.

Za povrat u prijašnje stanje moraju se ispuniti:a. materijalni uvjeti ( propuštanje roka opravdano) ib. formalni uvjeti (da je propuštena radnja poduzeta u roku od 8 dana od

prestanka smetnje). Povrat se ne može zahtjevati nakon 3 mj (objektivni rok)

67. Nepravilne postupovne radnjeMjere sprečavanja nepravilnosti post.radnji:

1. Prisutnost svjedoka pri pretrazi2. Popis spisa koji se privremeno oduzimaju3. Sastavljanje zapisnika istodobno s poduzetom radnjom4. Izdvajanje zapisnika5. Pravo na pritužbu na rad tijela koja provode radnje6. Mjere u odnosu na nepravilne radnje kojima se ili popravljaju nedostaci ili isključuje

posupovna valjanost nepravilne radnjePopravljanje nepravilnih postupovnih radnji:Konsolidacija ili konvalidacija ima 4 vida:

a. Kada jedno tijelo (npr DO.) naloži i provede radnju a drugo tijelo ( sudac istrage) je nanadno ispituje i eventualno konvalidira

b. Nepravilnoj radnji naknadno se daje valjanost bez otklanjanja nedostataka – odricanje optuženika od prava na rok od 8 dana

c. Ispravljanje – npr odredbe o ispravljanju presuded. Opoziv, preinačenje ili ponavljanje postupovne radnje- npr.opoziv

odluke o prisezi maloljetnog svjedoka, promjena odluke o zakazivanju rasprave, ponavljanje postupovne radnje

Posebno značenje imaju sankcije za nepravilne postupovne radnje; ima ih više vrsta: sastoje se u prisilnom izvršenju (npr. nalog za dovođenje), imovinskopravnoj sankciji, zatim kaznene sankcije.

Nepostojeće postupovne radnje – radnje kojima nedostaju postupovne pretpostavke; to nisu uopće radnje kp koje bi dovodile do postupovnih učinaka – radnje u simuliranoj raspravi tijekom obrazovanja

68. Postupovne radnje s obzirom na subjekte radnje suda- radnje dokazivanja- radnje odlučivanja- radnje vođenja postupka (upravljanje postupkom, pribavljanje predmeta, osiguranje tijeka

postupka)- mjere osiguranja prisutnosti i druge mjere opreza. radnje stranaka radnje ostalih sudionika

69. Radnje suda radnje dokazivanja radnje odlučivanja radnje vođenja postupka (upravljanje postupkom, pribavljanje predmeta, osiguranje tijeka

postupka) mjere osiguranja prisutnosti i druge mjere opreza.

Isključivo sudske radnje u tijeku istrage i kaznenog progona...str.211 komentar zakona.Unošenje u zapisnik pitanja i odgovora dolazi u obzir u 3 slučaja:

1. ako je riječ o ključnom sadržaju2. kad je pitanje odbijeno kao nedopušteno – unosi se samo pitanje, odgovora nema3. izjave u svezi s upozorenjem i poukom o pravima

4

Posebna pravila vrijede za zapisnik o očevidu, pretragu, prepoznavanje, uzimanje otisaka, i raspravu.Pri poduzimanju radnje u kojoj su oduzeti predmeti ili spisi naznačiti će se to u zapisniku.Oduzeti predmeti priključuju se zaspisniku ili se navodi gdje se čuvaju. U te zapisnike obvezatno se unose podaci:

1. koji su važni s obzirom na značenje takve radnje2. koji su važni za utvrđivanje istovjetnosti pojedinih predmeta

Posebne odredbe uređuju zapisnik o raspravi. U zapisnik o raspravi unosi se cijeli tijek rasprave, ali u bitnom, dakle ne u svim detaljima izvedenih radnji.Sadržaj zapisnika o raspravi:

1. utvrđivanje ili konstatacija2. prijedlozi, dispozitivni akti i izjave stranaka3. nalozi i rješenja suda

Na temelju odluke predsjednika vijeća ili stranke ili po odluci vijeća u zapisnik se doslovce unose izjave koje se smatraju osobito važnim. Zapisnik rasprave mora biti završen zaključenjem zasjedanja; potpisuju ga predsjednik vijeća i zapisničar (ne gubi na valjanosti ako su ga propustili odmah potpisati)

Sadržaji koje zakon uzima kao osobito važne:1. podaci o sadržaju optužbe2. prijedlozi stranaka, odluke predsjednika vijeća ili vijeća3. podaci o izvedenim dokazima, pročitanim zapisnicima, reproduciranim snimkama4. primjedbe stranaka u svezi s pročitanim zapisnicima, podnescima, snimkama5. naznaka isključenja javnosti s rasprave, upozorenja na obvezu čuvanja tajne6. odluke donesena na raspravi

Iskazi se unose u zaspisnik tako da se prikaže njihov bitan sadržaj. Od toga pravila postoje 2 iznimke:1. Iskazi koji su prvi puta dani na raspravi2. Iskaz dan na raspravi sadrži odstupanje ili dopunu prijašnjih iskaza

Pitanje, odnosno odgovor koje je vijeće odbilo kao nedopušteno, ne unosi se u zapisnik, osim ako to zahtijeva stranka.Izreka presude sadržana u zapisniku o raspravi predstavlja izvornik presude. U zaspisnik se obvezatno unosi odluka o istražnom zatvoru.

Posebnu važnost imaju odredbe o izdvajanju zapisnika – izdvajaju se iz predmeta zapisnici koji nesmiju biti upotrijebljeni u kp.

Zakon predviđa snimanje postupovnih radnji uređajima za AV snimanje.Spis predmeta – ukupnost svih pisanih sastavaka koji se odnose na taj predmet.

Razgledavanje, prepisivanje i preslikavanje pojedinih kaze+nenih spisa može se dopustiti svakome u čijem je to opravdanom interesu. Kad je postupak u tijeku odobrenje dajte tijelo pred kojim se vodi posupak. Kada je postupak završen, odobrenje daje predsjednik suda. Ako se spisi nalaze kod DO, odobrenje daje DO. Ako postoji bijazan ugrožavanja svjedoka, zaštititi će se tajnost podataka o osobama čije se izjave i iskazi nalaze u spisima (prijepisom bez podataka o osobama ili izdvajanjem iz spisa)

70. Radnje dokazivanja Dokazivanje – postupovne radnje kojima se pomoću dokaza utvrđuju činjenice. Jezgra kaznenog postupka Valjanost dokazivanja je posebno važna dužnost suda Uređenost dokaznih radnji bitno uvjetuje pravilnost i potpunost utvrđenja činjenične osnove na

koju se primjenjuje pravo Tek se pod tim uvjetima može govoriti o istinitoj presudi Izvidi nisu dokazne radnje, izvidi su radnje otkrivanja kd i počinitelja, ključne za pokretanje

kaznenog progona, nisu radnje kp.

4

Dokazne radnje – postupovnim pravilima uređene radnje čija je svrha utvrđivanje činjenica. Dokazivanje obuhvaća:

1. odluku o izvođenju dokaza2. izvođenje dokaza3. ocjenu dokaza

71. Pojam činjenice Činjenica – stvar, stanje ili odnos koji se utvrđuje u kp. U kp utvrđuju se samo važne činjenice,

važne za taj postupak. Stanje stvari – ukupnost važnih činjenica, ukupnosti svih činjenica kp. Odlučne činjenice – pravno relevantne, na te činjenice primjenjuje se pravo tako da se one

podvode pod propise mmaterijalnog ili postupovnog prava. Odlučne činjenice su u odnosu na druge vrste činjenica glavne.

Činjenično stanje – ukupnost odlučnih činjenica Koneksne činjenice – ostale činjenice koje se utvrđuju u kp; indiciji i pomoćne činjenice

Indicij – imaju 2-ko značenje:a. Činjeniceb. Dokaza

Otuda i naziv = dokazna činjenica, činjenica koja služi kao dokaz, posredni dokaz, složeni dokaz- Najprije se utvrđuju kao činjenice a zatim kao utvrđene činjenice služe kao dokaz za utvrđivanje

odlučne činjenice. - Uvođenje indicija u kazneni postupak znači stvaranje posebnog spoznajnog pristupa- Iznimka od pravila da se traži više indicija je alibi- Za indicij je nužan logički zaključak- To je pravilo bez iznimke- Kao dokaz, uvijek su vezani uz logičko rasuđivanje, stvaranje zaključka. - Mogu se podijeliti na posredne, neposredne, bliže (indicia proxima) udaljenije ( indicia

remota)

Kontrolne ili pomoćne činjenice – činjenice kojima se provjeravaju dokazi (odlučne činjenice i indiciji). Na njih se nemože uopće primjeniti pravo. Imaju važnu instrumentalnu ulogu

Činjenice koje se dokazuju u kp:- Mogu biti materijalnopravnog i postupovnopravnog značenja. - Prema svojoj pripadnosti mogu biti :

a. unutarnje (odnose se na unutarnja zbivanja), b. vanjske (odnose se na vanjsku pojavnost), c. pozitivne d. negativne

- Negativna činjenica (npr. da stvar ne postoji) češće se dokazuje posredno, dokazivanjem njoj suprotne pozitivne činjenice npr alibi

- In abstracto činjenice koje se dokazuju u kp su stvari, stanja ili odnosi iz svakodnevnog života, pravila iskustva, znanstveni zakoni, stručna stajališta.

- U kp se u nekim slučajevima dokazuje i nesporna činjenica (za razliku od gp u kojem je drukčije zbog slobodne dispozicije stranaka).

Predmet dokazivanja in concreto su 2 kategorije činjenica:1. činjenice koje se izravno ili neizravno odnose na predmet optužbe2. činjenice koje odnose na odlučivanje o predmetu optužbeTo su činjenice važne za presuđenje.

- Predmet dokazivanja kao ukupnost činjenica je prije svega određen optužbom, zatim zahtjevima i prijedlozima stranaka i odlukama suda donesenim po službenoj dužnosti

Činjenice koje se ne dokazuju u kp, 2 kategorije:

4

Prva kategorija – činjenice koje se nesmiju dokazivati:1. činjenice koje nisu odlučne, ni koneksne2. istinitost osobnih i obiteljskih prilika iz čl 201 KZ izvan okvira čl. 203 tog zakonaDruga kategorija – činjenice koje ne treba dokazivati:1. očite činjenice – dokaz same po sebi (npr smjena dana i noći)2. notorne činjenice – takve koje se u sredini u kojoj se vodi kp smatraju općepoznatim, iz čega ih suda uzima kao utvrđene (mogu biti predmet dokaza ako valja utvrditi pogrešnost takvog činjeničnog suda) – ta se činjenica mora odnositi na konkretni sadržaj

Presumpcije:1. prirodne ili faktičke - praesumtiones hominis sive facti. To su činjenice čije postojanje slijedi iz naravi stvari. One se utvrđuju samo ako se pojavi sumnja u postojanje činjenice2. pravne – postoje u slučaju kad zakon presumira postojanje neke činjenice; 2 skupine:

a) Praesumtio juris et de jure – isključeno je dokazivanje drukčije činjenice od sadržaja presumpcijeb) Praesumptio juris tantum – dokaz drukčije činjenice je moguć (npr presumcija nedužnosti –

njezine komponente su: - praesumptio boni viri (svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati rivim za kd)- onus probandi (dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja)- in dubio pro reo (činjenične dvojbe se rješavaju na način povoljniji za okrivljenika)

Presumpcija nedužnosti ima za posljedicu :- da se okrivljenik ne mora braniti- je teret dokaza na tužitelju- sud u dvojbi odlučuje u korist okrivljenika

Presumpciju nedužnosti treba uzeti kao pravilo o rješavanju:- tereta dokazivanja(krivnju valja dokazati tužitelj, nedužnost okrivljenik ne treba dokazivati ona se

pretpostavlja)- dvojbenih situacija

Iznimke u kojima ne važi presumpcija nedužnosti:a. kd s pretpostavljenim sastojkom skrivljenosti kao bitnim obilježjem uslijed čega se teret dokaza

mijenja i obrana mora doazivati njegovo nepostojanjeb. slučajevi u kojima teret dokaza tj, dokazivanje činjenice kojom se isključuje protupravnost ili

krivnja leži na okrivljenikuc. posebne odredbe o dokazivanju u postupcima za laka kd – npr vjerodostojni sadržaj kaznene

prijaved. primjer pravne presumpcije je i ubrojivost počinitelja

Fikcije – umjetno stvoreno stanje kojim se svijesno zamijenjuje stvarnost u bitno drukčijim stanjem (npr fikcija poznavanja prava, odnosno ignorantia juris nocet).

- Fikcija nema podrijetlo u iskustvu, nego je pravna konstrukcija koja zamjenjuje dokazivanje postavljanjem kriterija za koje se zna da ne odgovara istini.

- Fikcije se nastoji isključiti iz kaznenog prava.

Pravila znanosti, struke, vještine ili iskustva – posebna skupina činjenica izvedena iz promatranja ili istraživanja većeg broja slučajeva.

Njihovo postojanje neovisno je o pojedinim od tih slučajeva i od konkretnog predmeta, a vrijedi i za buduće slučajeve.

Pravila o kojima je riječ međusobno se razlikuju : mogu biti takva činjenica koja je očita i za koju nema potrebe dokazivanja, ali može se raditi o složenom i proturječnom pravilu koje zahtijeva izvođenje dokaza.

72. Pojam dokaza Dokaz (argumentatio) je izvor saznanja o činjenici koja je predmet dokazivanja u tom postupku. Prema sadržaju, uključuje potvrđivanje ili pobijanje Elementi dokaza su:

1. predmet dokaza (thesis probandi) – činjenične tvrdnje važne za sudsku odluku

4

2. dokaz u užem smislu (argumenta probandi) – sadržaj iz kojega se utvrđuje činjenica3. način dokazivanja (modus probandi) i dokazno sredstvo ( instrumenta probandi – postupovna

radnja kojom se izvodi dokaz)4. činjenični zaključak (conclusio)

Pojam dokaza upotrijebljava se u različitom smislu. - Dokazom se označava nositelj dokaza, dokazno sredstvo, predmet dokaza, činjenični zaključak,

rezultat dokazne radnje.- Dokaz koji je unesen u kp postaje rezultat postupka – dokaz u kaznenom predmetu – neovisno o

tome tko je predlagatelj dokaza. - U kaznenom predmetu dokaz je izveo sud. To je postupovna akvizicija dokaza ili predmetna

specifičnost dokaza.

Dokaz u užem smislu riječi je sadržaj, spoznaja do koje se dolazi posredstvom radnje dokazivanja (izvođenja dokaza) iz koje se izvodi zaključak o postojanju ili nepostojanju činjenice.

Zaključak o postojanju ili nepostojanju činjenice ovisi o snazi, uvjerljivosti dokaza. Bitnu važnost za kp ima razlikovanje neposrednog (izravnog) i posrednog (indicijalnog) dokaza. Rezultat (zaključak o činjenici) kod neposrednog dokaza slijedi izravno iz njegova sadržaja. Odlučnu činjenicu moguće je u kp dokazati posredno, dokazivanjem drugih činjenica iz kojih se

zatim logički zaključuje o odlučnoj činjenici. Drugi kriteriji podjele dokaza (dioba dokaza u teoriji nema osobito praktičnu važnost):- verbalni/personalni (iskazi)- stvarni (tzv. materijalni) – predmet iz čijeg zapažanja postupovno tijelu crpi saznanja o

činjenicama koje se utvrđuju, npr sadržaj isprave, sadržaj snimke- pouzdani i nepouzdani, - jaki i slabi,- valjani/zakoniti,- nevaljani/nezakoniti- dokaz optužbe, obrane Način dokaza obuhvaća unošenje spoznaje u kp. Prije početka kaznenog postupka prikupljaju se podaci koji služe otkrivanju predmeta na kojemu

je neki trag ili je sam predmet objekt koji će posredstvom doaznog sredstva biti upotrijebljen kao dokaz

Za tu je djelatnsot prikladna oznaka otrivanje nositelja dokaza i njihovo prikupljanje Dokazno sredstvo je postupovni način ili forma unošenja spoznajnog materijala. Kao dokazna sredstva u zakonu su uređene dokazne radnje prije podizanja optužnice i dokazne

radnje na raspravi.

Teret dokazivanja (onus probandi) U formalnom smislu u taj pojam uvrštava :- teret predlaganja dokaza - teret uvjeravanja suda Na tužitelju je teret dokaza (actor incubit onus probandi). Izvan toga vrijedi pravilo da stranka koja nešto tvrdi mora to dokazati (ei incubit probatio qui

dicit, non qui negat). Posebno su važna pravila o tome koji se dokazi smiju a koji se ne smiju izvesti – dokazne zabrane

ili odlučivanje o dopustivosti dokaza Tijekom prethodnog postupka teret prikupljanja dokaza je na DO (iznimno oštećeniku kao

tužitelju) Na raspravi dokaze predlažu i izvode stranke Sud tijekom rasprave može pribavljati dokaz na temelju vlastite odluke = inkivizitorna ili istražna

maksima tj pravo suda da prema vlastitoj odluci izvodi dokaze Na okrivljeniku leži teret dokaza u slučaju postupka zbog kd klevete (čl 200 st 4 kz) zbog

postojanja presumpcije čestitog čovjeka u odnosu na to kd.

Ocjena dokaza i istina Ocjena dokaza je zaključivanje o postojanju činjenice radi koje je dokaz izveden.

4

Ona može biti : - propisana posebnim pravilima - slobodna. Ako je ocjena dokaza propisana zakonskim pravilima govori se o zakonskoj ocjeni dokaza:

a. pozitivna je ako sud mora uzeti dokazanom činjenicu za koje propisani dokazi,

b. negativna ako propisi zabranjuju sucu da utvrdi činjenicu ako nema propisanih dokaza.

U kp vlada slobodna ocjena dokaza. Sloboda u ocjeni znači slobodu od posebnih pravnih pravila, ali ne slobodu od pravila razumnog,

logičkog mišljenja U europskom kontinentalnom pravu 2 stajališta o slobodnoj ocjeni:

1. prema starijem, ocjena dokaza utemeljuje se na unutarnjem uvjerenju (intime conviction) suca. - Takvo unutarnje uvjerenje ne podliježe (niti može podlijeći) ispitivanju višeg suda

2. prema novijem, sloboda ocjene dokaza odnosi se na pravna pravila, ali ne na izvanpravna pravila ljudskog razmišljanja.

- Sud mora donijeti razboritu odluku, rezultat ocjene dokaza mora biti interpersonalno prihvatljiv. Može i mora biti obrazložena

- Tijekom postupka ocjena dokaza je određena različitim stupnjem saznanja (stupnjevana ili graduirana spoznaja).

- Tako se za neke odluke zahtjeva postojanje vjerojatnosti ili osnovane sumnje, a za neke druge (presuda) izvjesnost – postupkom dokazana istina.

Činjenično stanje utvrđeno u kp je relativna istina. Relativne istine imaju 2 obilježja:

1. one su subjektivne (isti spoznajni materijal rezultira različitim dojmovima subjekata)2. u pravilu relevantne istine temelje se na koegzistenciji dokaza koji, iako međusobno različiti, ne

isključuju jedan drugoga.

- Zakon ne obvezuje sud i državna tijela da istinito i potpuno utvrđuju činjenici koje su važne za donošenje zakonite odluke.

- To se u postupovnoj teoriti označava kao materijalna istina i jedna je od ključnih komponenti inkvizirotnog modela kaznenih postupka.

- Naziv, kao suprotnost formalnoj istini (tj. takvom utvrđenju činjenica koje je utemeljeno na zakonskim propisima o snazi pojedinih dokaza) označava utvrđenje činjenica do kojega sudac dolazi slobodno, nesputan dokaznim pravilima, pri čemu utvrđenje činjenica odgovara predodžbi suca o stvarnosti.

- Tijekom kasnijeg razvoja pojmom materijalne istine označavala se moguća razlika između činjeničnih utvrđenja u presudi (takvih koje pravni poredak pro veritate habetur) i istinitih tvrdnji koje odgovaraju stvarnosti.

- Prema nekim stajalištima, kao materijalna istina uzima se istina utvrđena u kp (jer se mora temeljiti na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju), za razliku od formalne istine u gp ( u kojem je zbog dispozicije stranaka situacija drugačija).

- Prema nekim shvaćanjima materijalna istina je postupovno načelo koje izražava zadaću utvrđivanja istine u postupku.

- Sredstva saznanja u kp nisu takva da bi uvijek jamčila utvrđivanje istine, a niti jednako djeluju na različite suce. Stoga je istina utvrđena u kp relativna, ili izvjesnost kao najviša mjera subjektivne sigurnosti uvjetovana raspoloživim izvorima saznanja, koji ovise o postupovnim pravilima.

Iznimke od slobodne ocjene dokaza:

4

1. Slučajevi dokaza pravomoćnom presudom (da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi ili lažnom iskazu, te da je do presude došlo kd suca, DO) – točnije, to je ograničenje slobodne ocjene

2. Propisi prema kojima se određena činjenica ne može uzeti kao dokazana, ako tome u prilog ne idu određeni dokazi (negativna zakonska ocjena dokaza – obvezatna vještačenja)

3. Opće isključenje uporabe nezakonitih dokaza4. Neimenovana dokazna sredstva koja se mogu upotrijebiti samo pod određenim uvjetima koji

inače vrijede i za imenovana dokazna sredstva5. Isključenje uporabe određenih dokaza (npr svjedok oslobođen svjedočenja), zabrana pribavljanja

određenih dokaza (npr isprava koja predstavlja tajnu), zabrana uporabe dokaza (izdvojeni dokazi), zabrana korištenja rezultata dokaza (npr zapisnik o pretrazi, a bez naloga)

6. Fikcije7. Ograničenja koja uvjetuju dispoziciju stranka (vezanost suda za optužbu)8. Pravilo in dubio pro reo9. Zabrana reformatio in peius10. Subjektivna uvjerenja i stajališta suca koja uvjetuje izvođenje ili valjanu ocjenu dokaza

In dubio pro reo – pravilo uređuje način rješavanja dvojbi o činjenicama u postupovnom (sud dvojbu rješava presudom) i suštinskom (logičko-spoznajnom) smislu. Propis sadrži i materijalnopravni kriterij: rješenje koje je povoljnije za okrivljenika.

In dubio pro reo odnosi se na činjenice: - koje tvore obilježja kd- o kojima ovisi primjena odredbe kaznenog zakonodavstva

Dvojba glede odlučnih činjenica postoji:1. onda kad su sumnjive same te odlučne činjenice2. kad se sumnja da postoje činjenice koje proturječe tim činjenicama3. kad postoji sumnja koja upućuje na postojanje nečega trećeg

Činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene s izvjesnošću, potpunom sigurnošću, a one koje idu u korist okrivljenika uzimaju se da postoje već onda ako su samo vjerojatne, ako postoji sumnja o njihovom postojanju, bez obzira što je postojanje činjenice koja ide na štetu okrivljenika čak i vjerojatnije.

U odnosu na koneksne činjenice pravilo ne vrijedi.

Na činjenicu indicij se kazneno zakonodavstvo ne primjenjuje; tek onda kad sud na temelju indicija kao dokaza izvodi zaključak o odlučnoj činjenici, vrijedi za tu činjenicu pravilo (npr nedostatnost indicija ili nepouzdanost indicija).

Pomoćne ili kontrolne također su izvan područja primjene pravila. Te činjenice valja uvijek razjasniti kontrarno ( da – ne)

Pravilo ne vrijedi niti za vrednovanje činjenica u postupku odmjeravanja kazne, koje sudac vrednuje prema slobodnoj ocjeni.

Glede prejudicijalnih pitanja vrijede pravila dokazivanja u kp, a to znači i pravilo in dubio pro reo, pod uvjetom da je prejudicijalno pitanje predmet utvrđivanja prema pravilima kp.

Za tumačenje odredbe kaznenog zakonodavstva, njenu primjenu na utvrđenu činjenicu, pravilo ne vrijedi – tu se ne radi o dvojbi, nego o pravilnosti primjene odredbe kz.

- Presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kd za koje je optužen

- 6 osnovnih dokaznih sredstava:a. Iskaz okrivljenikab. Iskaz svjedoka

4

c. Iskaz vještakad. Očevide. Ispravef. Indiciji

73. Dokazivanje i vlastito opažanjeU hrvatskoj teoriji veći broj autora zastupa stajalište da se činjenice utvrđuju na 2 načina (dualitetno shvaćanje načina utvrđivanja činjenica):1. vlastitim opažanjem nema ocjene dokaza nego subjekt vlastitim opažanjem utvrđuje činjenicu neposredno što je pouzdaniji naćin utvrđivanja činjenica od dokazivanja2. dokazivanjemZa razliku od dualitetnog, tradicionalno (unitetno) i u poredbenim razmjerima prevladavajuće shvaćanje je da :

- činjenice u kp utvrđuje sud - činjenice se utvrđuju dokazivanjem.

Dokazivanje je u tom smislu jedinstveni vid utvrđivanja činjenica u kp.80. Radnje odlučivanja + 81. Pojam i vrste odluka

- Odluke su vrsta postupovnih radnji kojima se izražava volja suda i drugih tijela u cilju primjene zakona na konkretni slučaj.

- Odlukom se raspravljaju pitanja značajna za rješavanje kaznenog predmeta, bez obzira na to jesu li sporna ili ne (bitna razlika u odnosu na gp).

- Odlukom se smjera zakonitom i svrhovitom postupanju ili okončanju kp.Odlučivanje (monokratsko ili kolegijalno) u kp sastoji se iz:1. donošenja odluke2. objavljivanja (proglašavanja, priopćavanja)3. pisane izrade odluke.

Dioba odluka može biti utemeljena na raznovrsnim kriterijima:1. S obzirom na pitanja na koja se odnose – činjenične ili pravne naravi2. Ovisno o tome rješavaju li predmet zahtjeva ili samo zahtjev – meritorne (suštinske) = tiču se

predmeta i formalne = tiču se postupka3. Pravomoćne, nepravomoćne, izvršne i one koje se ne mogu izvršiti.4. U smislu neopozivosti (u odnosu na tijelo koje ju je donijelo):

Odluke koje se, nakon što su donesene i objavljene, ne mogu mijenjati Odluke donesene rebus sic stantibus, koje se moraju izmijeniti ovisno o izmjeni okolnosti

na temelju kojih su donesene, a sud po službenoj dužnosti vodi računa o promjeni okolnosti na temelju kojih je određen pritvor

Odluke čiji je sadržaj neko pravo, ali sud tu odluku može izmjeniti.(čl.383.st.3)- Potpunu vlast za donošenje odluka ima sud, ostala tijela imaju zakonom izričito predviđeno pravo

donošenja strogo određenih odluka.- Odluke u kp: presude, rješenja i nalozi

Presuda je vrsta zaključne odluke koju donosi isključivo sud, i to u pravilu od započinjanja rasprave do okončanja kp.

- Iznimno, presuda kojom se izriče kazneni nalog i presuda na temelju sporazuma stranaka donose se prije započinjanja rasprave.

- Samo se presudom može proglasiti krivim i izreći kazna. - Presudom se okončava postupak za određenu postupovnu instancu, izriče se i javno objavljuje u

ime RH. - Predmet presude je kd koje se optužbom stavlja na teret optuženiku. - Eventualni predmet presude je i sporedni predmet kp. - Kaznena stvar o kojoj se odlučuje presudom individualizirana je optužbom činjenično i pravno- presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na kd koje je predmet optužbe

sadržane u podnesenoj odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici = smisao uvjeta identiteta predmeta postupkažbe ili se proglašava krivim

4

- ako optužba obuhvaća više kd u presudi se izriče je li se i za koje djelo optužba odbija ili se optuženik oslobađa optužbe ili se proglašava krivim

- sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi a dužan je savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvest zaključak je li neka činjenica dokazana

Tri su osnovne vrste presuda:1. formalna ili postupovna (odbijajuća) – optužba se odbija, nema pretpostavki za meritorno

odlučivanje – čl 452.2. oslobađajuća ili deliberatorna – optuženik se oslobađa od optužbe, negativna meritorna odluka o

kaznenom zahtjevu – čl 453.3. osuđujuća ili kondemnatorna – optuženik se proglašava krivim; ako je njome optuženiku izrečena

kazna, naziva se i osuda – čl.455.

Temelj presude je materijal raspravljen na raspravi; iznimke: presuda kojom se izriče kazneni nalog, presuda na temelju sporazuma stranaka. Pisana presuda mora potupuno odgovarati presudi koja je objavljena.Presuda mora imati: uvod, izreku, obrazloženje (vidi zakon)

Rješenja su vrsta postupovnih odluka. Rješenja se sadržajno međusobno znatno razlikuju. Osim suda, mogu ih donijeti i druga tijela koja sudjeluju u kp. Najvažniji su takvi slučajevi predviđeni za DO u postupku prije podizanja optužnice

Nalog se donosi radi rješavanja pojedinih pitanja u svezi s upravljanjem tijekom postupka. Donosi ga tijelo koje vodi postupak ili tijelo koje provodi radnju. Njega u pravilu uvjetuje postupovna situacija, zbog čega njena promjena može zahtijevati opoziv naloga prije njegova izvršenja. Zbog toga nalo nije obuhvaćen pravomoćnošću. U pravilu nema pisano obrazloženje (osim ako je to predviđeno zakonom)

82. Donošenje odluka Donošenje odluka postupovna je radnja koja prethodi o uvjetuje pravomoćnost i izvršnost

donesenih odluka Presuda se donosi nakon što je glavna rasprava započela To vrijedi za presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe i onu kojom se proglašava kao i za

presudu kojom se utvrđuje da je optuženik počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti Iznimno sud donosi presudu kojom se optužba odbija i ada se glavna rasprava ne bi mogla održati

83. Vijećanje i glasovanje temelj su za donošenje odluka zbornog (kolegijalnog) tijela suda 2 temeljna sadržaja iz kojih se sastoji kolegijalno odlučivanje

Vijećanje – razmjena mišljenja, savjetovanje, međusobno priopćavanje i iznošenje stajališta članova zbornog (kolegijalnog) tijela o predmetu koji se rješava u kp.Glasovanje – opredjeljivanje članova vijeća za određen sadržaj odluke i izjašnjavanje o tome.

- Za donošenje odluke zakon zahtijeva glasove apsolutne većine članova vijeća, a kazna dugotrajnog zatvora može se izreći samo javno.

- Glasovanje je u okviru vijeća javno, izvan toga je tajno.- Vijećanjem i glasovanjem upravlja predsjednik vijeća- Član vijeća ne smije se prekidati dok daje i obrazlaže svoj glas - glasuje posljednji, dužan je brinuti da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. - Upravljanje vijećanjem i glasovanjem znači oblikovanje pitanja koja su predmet odlučivanja, i to

tako da se:1. za vijećanje utvrdi samo pitanje o kojem se ima raspravljati2. za glasovanje prijedlog sadržaja odluke koja se ima donijeti - u oba slučaja predsjednik vijeća utvrđuje redoslijed izjašnjavanja i daje riječ članovima vijeća

- Budući da su vijeća sastavljena od neparnog broja sudaca, većina je ostvarena dok postoje 2 mišljenja.

5

- Ako se glasovi razdijele na više od 2 mišljenja tako da niti jedno od više mišljenja nema potrebnu većinu, pitanja će se razdvojiti, a glasovanje ponoviti dok se ne postigne većina.

- Ako se ni na taj način ne postigne većina, odluka se donosi na način da se glasovi koji su za okrivljenika najpovoljniji pribrajaju manje povoljnim glasovima.

- Članovi vijeća dužni su glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća. - Te obveze oslobođen je samo član vijeća koji je o temeljnim pitanjima (da se okrivljenik oslobodi

ili da se presuda ukine) ostao u manjini jer je glasao za oslobađanje ili ukidanje (uzima se da je pristao na glas koji je za okrivljenika najpovoljniji) odnosi se samo na glasovanje o presudi i vrijedi pri donošenju prvostupanjske i drugostupanjske presude

- Odvojeno mišljenje (dissenting opinion) unosi se u zapisnik o vijećanju i glasovanju ili priključuje tome zapisniku ako nije uneseno u zapisnik. Na zahtjev člana vijeća koji je izdvojio glas, to se navodi u obrazloženju.

Tijek vijećanja i glasovanja:1. Razmatraju se pitanja

- nadležnosti suda- potrebe za dopunom postupka- druga prethodna pitanja

2. Nakon toga prelazi se na odlučivanje o glavnoj stvari; glasuje se:- Je li počinjeno kd- Je li optuženik kriv- kazni i drugim kaznenopravnim sankcijama- troškovima kp, imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima

Ako je ista osoba optužena za više kd, glasovati će se o krivnji i kazni za svako djelo, a nakon toga o jedinstvenoj kazni za sva djela.

84. Priopćavanje odluka- Priopćavanje odluka je upoznavanje određenih osoba sa sadržajem odluke. - Osobama s pravnim interesom odluke se priopćuju usmenim proglašavanjem, ako su nazočne, a

dostavom ovjerovljenog prijepisa ako su odsutne.- Usmeno proglašavanja naznačuje se u zapisniku ili na spisu, potvrđuje ga osoba svojim potpisom. - Uputa o pravu na žalbu obvezatni je sadržaj odluke protiv koje je dopuštena žalba. - Posljedica nedostatka takve upute, u slučaju osobe koja ne poznaje pravo, pretpostavka je o

neurednoj dostavi koju valja ponoviti.- U slučaju nedostatka upute o pravu na žalbu, stranka je dužna obavijestiti se o pravu na žalbu.- U slučaju pogrešne upute o pravu na žalbu stranka ju opravdano može smatrati pravilnom i

postupiti sukladno takvoj uputi.

85. Dostava pisanih otpravaka- Dostava je radnja kojom se određenoj osobi radi obavještavanja predaje pisana isprava. - Predmet dostave su : odluke i dopisi (pozivi i druga pismena)- Podnesak je pisani sastavak sudionika upućen tijelu koje vodi postupak.- Dopis je svako pisano priopćenje.- Dostava može biti:a. osobna (kad se dopis mora predati pismeno baš adresatu)b. posredna (kad se dopis može predati drugoj osobi ako izravna predaja nije uspjela)- dostavu poziva svjedocima i vještacima primarno obavljaju stranke a sekundarno tajnik suda- DO upućuje pozive okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice a ako se okrivljenik ne

odazove DO predlaže sucu istrage izdavanje dovedbenog naloga- Dostavu okrivljeniku za sudska ročišta preuzima tajnik suda

86. Pravomoćnost i izvršnost odluka Pravomoćnost je svojstvo odluke da je njome riješen predmet i da se ta odluka u postupku u

kojem je donesena ne može opozvati niti mijenjati, nego se mora izvršiti. Pravomoćnošću su obuhvaćene presude i rješenja. Nalog nije!

5

Razlikuje se formalna i materijalna pravomoćnost.1. Formalna (vanjska ili postupovna) pravomoćnost je svojstvo odluke da se ona ne može pobijati

pravnim lijekom bilo uopće (npr presuda trećeg stupnja) bilo stoga što je pravo pobijanja pravnim lijekom ugasnulo (odustanak, odricanje, propuštanje roka). Formalna pravomoćnost može biti potpuna ili djelomična.

a. Potpuna (apsolutna) pravomoćnost je kad se ne može pobijati niti jedan dio odluke niti od kojeg sudionika.

b. Djelomična (relativna) pravomoćnost je kad se odnosi na dio odluke ili samo na neke sudionike.- Formalnu pravomoćnost stječe odluke neovisno o tome je li zakonita i pravilna. Za pojedine

sudionika postupka formalna pravomoćnost nastupa u različito vrijeme, ovisno o radnjama stranke i suda.

2. Materijalna (unutarnja) pravomoćnost je svojstvo odluke da je njome konačno riješen kazneni predmet, što posljedično isključuje ponovno suđenje i novu odluku o istom predmetu. Izražava se djelovanjem na stvaranje prava (res judicata facit jus inter partes) i uzimanjem istinitosti odluke (res judicata pro veritate accipitur).

a. Pozitivna funkcija materijalne pravomoćnosti - U odnosu na takvu odluku nema više sredstava za njenu izmjenu – iznimka su izvanredni pravni lijekovi.

b. Negativna funkcija materijalne pravomoćnosti – isključenje mogućnosti da stranke čiji je materijalnopravni odnos raspravljen pravomoćnom presudom mogu zahtijevati da se u istom predmetu vodi novi postupak – izražava se pravilom ne bis in idem.

- Materijalna pravomoćnost je postupovna smetnja- Materijalnu pravomoćnost stječu isključivo meritorne presude- Kada su u pitanju određene osnove i presuda kojom se optužba odbija jednako kao što je slučaj s

rješenjem o obustavi postupka donesenim po određenim osnovama stječe materijalnu pravomoćnost – kada je optužba odbijena zbog neotklonjivih procesnih smetnji (zastara, amnestija, pomilovanje, presuđena stvar, smrt okrivljenika) poslije odbijajuće presude po jednoj od takvih osnova ne može se ponovno suditi

- Tu je stvar pravomoćno raspravljena i jedino je moguća obnova postupka- Nepostojanje materijalne pravomoćnosti u odnosu na odbijajuću presudu postoji:

a. ako je optužba odbijena zbog otklonjivih postupovniih smetnji b. je zbog takvih smetnji postupak obustavljen rješenjem.

- Postupak se nastavlja čin prođu smetnje, bez obnove.- Materijalnu pravomoćnost ne stječu brojna rješenja i nalozi gdje se rebus sic stantibus isto pitanje

može razmatrati kad se izmijene pretpostavke.

- Odnos između formalne i materijalne pravomoćnosti: formalna pravomoćnost pretpostavka je za materijalnu, ali materijalna pravomoćnost ne mora uvijek nastupiti kao posljedica formalne pravomoćnosti.

- Materijalna pravomoćnost dijela izreke kaznene presude nastupa ako se po naravi stvari ili na temelju zakonske odredbe presuda ne uzima nužno kao neodvojiva cjelina tu je važan identitet djela

- Presuda koja obuhvaća više kd (stjecaj) ili odluka o različitim mjerama za jedno kd, može se pobijati samo u jednom djelu, dok je u ostalim dijelovima stekla materijalu pravomoćnost.

- Isto vrijedi ako je u povodu pravnog lijeka djelomično ukinuta. - Pojedini dijelovi presude koji su stekli materijalnu pravomoćnost na opisani način nisu prikladni

za izvršenje sve dok presuda kao cjelina ne stekne formalnu pravomoćnost.

Izvršnost je svojstvo pravomoćne odluke koje izražava mogućnost ostvarivanja sadržaja odluke u kaznenoj presudi – pozitivno određenje pojma izvršnosti

Negativno određenje pojma izvršnosti je nepostojanje smetnju za ostvarenje sadržaja odluke. U pravilu, izvršnost stječu pravomoćne odluke. Pravomoćna presuda izvršava:

a. se kad je uredno dostavljena b. kad za njezino izvršenje ne postoje zakonske smetnje.

5

Osuđujuća se presuda u slučaju djelomične pravomoćnosti može izvršiti prema okrivljenicima prema kojima je postala pravomoćna, ali ne i prema ostalima.

Uvjeti izvršnosti:- pravomoćnost odluke- nepostojanje zakonskih smetnji za izvršenje- Smetnje:

a. Materijalnopravnog (zastara, amnestija, pomilovanje)b. Postupovnogc. Izvršnog značaja

- Izvršenje presude provodi se na temelju naloga nadležnog suda. - Da bi se presuda mogla izvršiti, mora biti uredno dostavljena.- Izvanredni pravni lijekovi mogu utjecati na izvršenje presude tako što mogu uvjetovati obustavu,

odgodu ili prekid izvršenja. - Prekid ili odgoda mogu biti obligatorni ili fakultativni.- Ako nije podnesena žalba ili su se stranke odrekle ili odustale od žalbe presuda je izvršna

protekom roka za žalbu odnosno od dana odricanja ili odustanka od podnesene žalbeKad prvostupanjski sud nije nadležan za izvršenje presude, dostavlja ovjereni prijepis presude s potvrdom izvršnosti tijelu nadležnom za izvršenje. Predsjednik Vijeća ili sudac pojedinac u slučajevima sumnje:

1. dopuštenost izvršenja sudske odluke2. u računanje kazne,3. ako u pravomoćnoj presudi nije odlučeno o uračunavanju pritvora zatvora 4. prije izdržane kazne5. to uračunavanje nije pravilno obavljeno,

odlučit će o tome posebnim rješenjem predsjednik prvostupanjskog vijeća.- Ako se pojavi sumnja u tumačenje sudske odluke, o tome odlučuje sud koji je donio pravomoćnu

odluku.- Izvršenje se za troškove ostvaruje se prema pravilima ovršnog postupka, naplatu obavlja po

službenoj dužnosti ovršni sud.- Rješenja se, u pravilu, izvršavaju kad postanu pravomoćna. Pravomoćnost rješenja nastupa kad se

ne može pobijati žalbom ili kad žalba nije dopuštena.

87. Radnje vođenja postupka + 88. Radnje upravljanja tijekom kp

Radnje upravljanja tijekom postupka su radnje tijela koje vodi postupak, poduzete radi postizanja ciljeva postupka.

- U istrazi i prije podizanja optužnice ako se istraga ne vodi postupak vodi DO poduzimajući radnje na prijedlog stranaka ili na temelju vlastite odluke

- Nakon predaje optužnice postupak ispitivanja optužnice vodi sud- U tu skupinu spadaju radnje pripreme rasprave – u cilju nesmetanog održavanja rasprave- Zadaća je pripremnog ročišta:1. otkrivanje i utvrđivanje dokaza koje će stranke izvesti na raspravi2. predlaganje novih dokaza3. pribavljanje spisa i predmeta4. pouka o imovinskopravnom zahtjevu5. razdvajanje postupka ako za to postoje zakonski razlozi6. preliminarno očitovanje o optužnici7. obrazlaganje dokaza koji će se izvesti na raspravi i očitovanje protivne stranke8. odlučivanje o istražnom zatvoru- pripremno ročište provodi se in camera pred predsjednikom vijeća- rasprava je najvažnija cijelina središnjeg stadija postupka- zkp polazi od uređenja rasprave kao sustava radnji namijenjenih usmenom kontradiktornom i u

pravilu javnom raspravljanju

- rasprava ima 4 cjeline1. početak rasprave i uvodni govori stranaka

5

2. dokazni postupak3. izmjena i proširenje optužbe4. govori stranaka- tijek rasprave je ovisan ne samo o tužitelju nego i o optuženiku- Najvažniju ulogu u upravljanju raspravom ima predsjednik vijeća, a u slučajevima predviđenim

zakonom o upravljanju raspravom odlučuje vijeće

RADNJE ODRŽAVANJA REDA I POSTUPANJE S PRONAĐENIM I ODUZETIM STVARIMA- Radnje održavanja reda u postupku mogu biti preventivne ili represivne. - Među represivnim mjerama posebno su važne ovlasti suda na izricanje opomene, zatim

kažnjavanje izricanjem postupovnih kazni, udaljavanje iz prostorije u kojoj se obavlja postupovna radnja.

Postupanje sa pronađenim i oduzetim stvarima:- Predmeti veće vrijednosti koji su tijekom kp pronađeni ili privremeno oduzeti vratiti će se

vlasniku čim se ustanovi da ne postoje razlozi za njihovo oduzimanje. - Ako je predmet podložan kvaru ili je čuvanje vezano sa znatnim troškovima, može se i ranije

prodati, novac dobiven prodajom predaje se vlasniku. - Ako vlasnik ne preuzme predmete ili novac dobiven prodajom u roku od 1 god nakon

pravomoćnog okončanja kp, predmeti odnosno novac unose se u proračunska sredstva.- Predmeti manje vrijednosti vratiti će se vlasniku, ako on to zatraži u roku 1 god nakon

pravomoćnog okončanja kp. Ako u tom roku ne zatraži povrat, predmeti će se uništiti ili predati kriminalitičkom muzeju.

- Ako vlasnik nije poznat, predmeti ili novac vratiti će se posjedniku. - Ako su predmeti veće vrijednosti, a ne zna se raniji posjednik, tijelo koje vodi postupak opisati će

stvar, opis objaviti na oglasnoj ploči i internetskoj stranici tijela. - U oglasu će se pozvati vlasnik u roku od 3 mj, inače će se stvar prodati i novac unijeti u

proračunska sredstva.

RADNJE RAZGLEDAVANJA, PREPISIVANJA, PRSLIKAVANJA I SNIMANJA SPISA I PREDMETA,KAZNENA EVIDENICIJA, OSOBNI PODACI

- ČL. 183. i 184, 185. 186

89. Mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza - Mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza su radnje postupovne prisile. Ove mjere sud mora primjenjivati prema načelu neophodnosti, razmjernosti i o njihovoj primjeni voditi računa po službenoj dužnosti.

Uvedene su novosti u vezi s starim ZKP-om. - Prva novost je vezana uz uhićenje i postupanje s uhićenikom. Novost je i pritvorski nadzornik.

On ne sudjeluje u istraživanju kd-a, on je novi subjekt u strukturi mjera osiguranja prisutnosti.- Druga novost je pritvor koja zamjenjuje dosadašnje zadržavanje. - Treća novost je istražni zatvor, odnosno lišenje slobode koje može trajati dulje, zakonom

određeno vrijeme, prije presude.

Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o mjerama sigurnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Propisuje se klauzula rebus sic stantibus, o njoj se mora voditi računa po službenoj dužnosti: sud i druga tijela ukinuti će mjere ili ih zamijeniti blažim:

a. ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenub. ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.

Predviđeno je pravo na obavijest bliske osobe o primjeni pritvora ili istražnog zatvora.Mjere koje uključuju ograničenje slobode:

1) zadržavanje2) sprječavanje bijega3) uhićenje

5

4) pritvor5) istražni zatvor u domu6) istražni zatvor

90. PozivPoziv okrivljeniku upućuje se prema čl.175Pozivanje se obavlja dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva u koji sadrži: naziv tijela koje poziva, ime i prezime okrivljenika, naziv kd koje mu se stavlja na teret, mjesto gdje treba doći, dan i sat kada treba doći, naznaku da se poziva u svojstvu okrivljenika, upozorenja da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden, službeni pečat tijela i potpis osobe koja upućuje poziv. Kad se okrivljenik prvi put poziva, dostaviti će mu se uz poziv i pouka o pravima.U pozivu će se orivljenik poučiti da je dužan izvijestiti tijelo koje vodi postupak o promjeni adrese te o namjeri da promijeni boravište i upozoriti ga na posljedice ako tako ne postupi.

- Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice upućuje DO. - Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjednice raspravnog vijeća, pripremno ročište i

raspravu izdaje i šalje tajnik suda, na temelju naloga suda. - Ako se okrivljenik neopravdano ne odazove pozivu DO će predložiti sucu istrage izdavanje

dovedbenog naloga91. DovođenjeDovođenje je mjera osiguranja prisutnosti te se razlikuje je li osnova za primjenu te mjere:

1. dovedbeni nalog (zakon propisuje rok izdavanja i sadržaj dovedbenog naloga kao i tijelo koje izvršava nalog te način izvršenja)

2. se radi o dovođenju bez naloga (propisuju se u zakonu uvjeti primjene dovođenja bez naloga)- redovito dovedbeni nalog izdaje sud u određenom roku a iznimno mogu izdati DO ili policija (u

slučaju dovođenja osumnjičenika koji se nije odazvao pozivu, ako je u pozivu bio na to upozoren, ili iz okolnosti očito proizlazi da odbija primitak poziva)

Dovedbeni nalog je pisani akt koji izdaje sud:1) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru2) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda3) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi da okrivljenik

izbjegava primiti poziv4) u slučaju dovođenja okrivljenika na ročište o određivanju, produljenju i ukidanju istražnog

zatvora, osim ako je nedostupan ili raspravno nesposoban izdavanju dovedbenog naloga odlučuje sud u roku od 12 sati od primitka zahtjeva. Dovedbeni nalog izdaje su u pismenom obliku, sadrži podatke o okrivljeniku, naziv kd koje

mu se stavlja na teret uz navođenje odredaba kz, razlog zbog kojeg se nalaže dovođenje, službeni pečat tijela i potpis osobe koja izdaje nalog.

- Dovedbeni nalog izvršava policija. - Osobi kojoj je povjereno izvršenje naloga, predaje nalog okrivljeniku i poziva ga da pođe s njim- Ako okrivljenik to odbije, dovest će se prisilno- Policija može bez dovedbenog naloga u svoje službene prostorije dovesti okrivljenika kojem

treba uručiti poziv prema čl 169 st 3 (kada mu je adresa nepoznata i treba ga pronaći). O predaji poziva sastavit će se službena zabilješka s naznakom vremena dovođenja osobe, predaje poziva ili razloga odbijanja primitka te vremena napuštanja službenih prostorija

- Također, bez dovedbenog naloga radi provjere prebivališta, boravišta ili drugih razloga važnih za uspješno vođenje postupka, u svoje službene prostorije dovesti okrivljenika protiv kojeg je određeno jamstvo (okrivljenik se može zadržati max 6 h).

- O zadržavanju će se sastaviti službena zabilješka s naznakom vremena dovođenja osobe, poduzetim radnjama ili mjerama te vremenom napuštanja službenih prostorija

- Službena zabilješka se odmah dostavlja DO, a nakon podizanja (prije nego je ispitana) optužnice sudu.

92. Mjere opreza- Mjere opreza su zamjena za istražni zatvor, određuju se kada postoje razlozi za istražni zatvor,

ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza.

5

- Može se odrediti jedna ili više takvih mjera. - Mjere opreza nemaju učinak oduzimanja nego u pravilu ograničavaju osobne slobode- Mjerom opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan, nesmetane veze s

ukućanima, bračnim/izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kd počinjenog na štetu neke od tih osoba.

- Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kd počinjenog u okviru te djelatnosti.

- Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na nesmetano općenje s braniteljem. - Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kp-a. - Prije započinjanja kp-a mjere opreza određuje i ukida DO, a tijekom istrage sudac istrage. - Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, mjere određuje sud pred kojim se vodi

postupak. - Mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Trajanje mjera

opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora. - Svaka 2 mj SI, odnosno sud koji vodi postupak, ispitati će po službenoj dužnosti postoji li još

potreba za mjerom, te ju ukinuti ako više nije potrebna. - Ukinuti će se i prije proteka roka od 2 mj ako je za nju prestala potreba ili ako više nema

zakonskih uvjeta za njezinu primjenu.Mjere opreza su:

1) zabrana napuštanja boravišta2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu4) zabrana približavanja određenoj osobi5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom6) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice7) zabrana obavljanja određene poslovne djelatnosti8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom- Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu

koja ne zadržava izvršenje mjere. - Rješenje kojim nalaže mjeru opreza nadležno tijelo dostavlja i tijelu koje izvršava mjeru.

93. JamstvoJamstvo je mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika.

- Određuje ako je prethodno određen istražni zatvor- Okrivljenik protiv kojeg treba odrediti istražni zatvor (iz razloga čl 123 st 1-3) može se uz

jamstvo ostaviti na slobodi, odnosno pustiti na slobodu ako on osobno ili netko drugi za njega, dade jamstvo, a sam okrivljenik obeća da se neće kritii i da bez odobrenja neće napustiti boravište, da neće ometati kp i da neće počiniti novo kd.

- U rješenju o određivanju istražnog zatvora, sud će odrediti visinu jamstva koje ima zamijeniti istražni zatvor.

- Jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na težinu kd-a, osobne okolnosti i imovno stanje okrivljenika.

- Ako ocijeni da jamstvo ne može zamijeniti istražni zatvor sud će navesti okolnosti zbog kojih nalazi da je isključena zamjena istražnog zatvora jamstvom.

- Sud će odrediti jamčevinu koja se sastoji u polaganju gotovog novca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje jamstvo.

- Protiv odluke o visini jamstva stranke imaju pravo žalbe u roku 3 dana. - Nakon što rješenje o određivanju visine jamstva postane pravomoćno, okrivljenik dade obećanje,

jamčevina bude položena, sud će donijeti rješenje o ukidanju istražnog zatvora u kojem će navesti uvjete kojih se okrivljenik mora pridržavati.

- Policija nadzire postupa li okrivljenik u skladu s uvjetima.- O okolnostima koje upućuju na mogućnost okrivljenikovog kršenja uvjeta jamstva policija odmah

obavještava sud

5

- Ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o određivanju jamstva, rješenjem će se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odrediti istražni zatvor

- Predviđena je klauzula rebus sic stantubus (čl.105 – visina jamčevine može se izmijeniti rješenjem ako to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti)

- Jamstvo se ukida i kad kp pravomoćno završi rješenjem o obustavi postupka ili presudom. - Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jamstvo se ukida kad osuđenik stupi na izdržavanje

kazne.

94. Mjere lišavanja slobodeNajvažnije mjesto među mjerama osiguranja prisutnosti i drugih mjera opreza imaju mjere kojima se lišava slobode. To su uhićenje, pritvor, istražni zatvor u domu i istražni zatvor.

- Na te mjere odnose se odredbe Habeas corpus ad subjiciendum, tj. pravo da o lišavanju slobode u svezi s kd odmah (u najkraćem roku) odluči tijelo koje obavlja sudske funkcije i ujedno dužnost predaje osobe sudskom tijelu.

- Čl. 1. Nitko se ne smije lišiti slobode osim:a. Ako je zatvoren u skladu s zakonom nakon presude nadležnog sudab. Ako je zakonito uhićen ili pritvoren zbog nepoštovanja zakonito sudskog naloga radi osiguranja

izvršenja neke zakonom propisane obvezec. Ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad postoji

osnovana sumnja da je počinio kd ili kada je razumno vjerovati da je to nužno radi sprječavanja izvršenja kd ili bijega nakon njegova počinjenja

d. Ako se radi o zakonitom zatvaranju maloljetnika radi izricanja odgojne mjere nadzora ili o njegovu zakonitom pritvoru radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti

e. Ako se radi o zakonitom lišenju slobode radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, o pritvaranju umobolnika

f. Ako se radi o zakonitom uhićenju ili pritvoru neke osobe kako bi je se sprječilo da neovlašteno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak protjerivanja ili izručenja.

- čl 24 Ustava RH nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pisanog, sudbenog i na zakonu utemeljenog naloga – nalog mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode

95. Sprječavanje bijega i uhićenje(čl.106-111)Uhićenje je mjera osiguranja prisutnosti. Uhićenje je prisilno zadržavanje neke osobe pod sumnjom da je počinila kd.

- Uhićenje je isključiva ovlast policije, no zakon uređuje sprečavanje bijega osobe od strane građana koja ima istu funkciju kao građansko uhićenje (citizen arrest).

- Sprječavanje bijega je u pravilu sila – može biti tjelesna snaga, vještina borilačkih tehnika, stvaranje zapreka, upotreba tehničkih sredstava

- Osoba koja sprječava bijeg može biti na to ovlaštena posebnim propisima,osim policijskih to su propisi o oružanim snagama i čuvarskoj službi.

- Sprječavanje bijega mogu poduzeti dvije kategorije osoba:1. Osobe uključene u kd kao stvarni događaj2. Osobe koje nisu uključene u kd- U svezi s primjenom sile imamo 3 situacije:1. Stvarno zatjecanje u počinjenju kd – dok kd nije okončano2. Izvedeno zatjecanje3. Progon počinitelja- Ako je osoba spriječena u bijegu može biti od strane građana i zadržana do predaje policiji. - Zatečena u kd-u je: osoba koju netko opazi u radnji kd-a odnosno osoba koja je neposredno nakon kd-a zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da je

počinila kd.

Novosti uz uhićenje i postupanje s uhićenikom:Zakon određuje da se uhićenik :

5

dovodi u policijsku pritvorsku jedinicu da se predaje pritivorskom nadzorniku tj. posebno ovlaštenom policijskom službeniku.

- On je novi subjekt u strukturi mjera osiguranja prisutnosti, ne sudjeluje u istraživanju kd-a. - Odgovoran je za pravilnosti postupanja s uhićenikom od trenutka njegovog dolaska u policijsku

pritvorsku jedinicu i za postupanje s pritvorenikom za vrijeme trajanja pritvora.

Policija je ovlaštena uhititi:1. Osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru i istražnom zatvoru2. Osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kd za koje se progoni po služb dužnosti, za

koje je propisana kazna zatvora 3 ili više god, kad postoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora

3. Osobu zatečenu u kd za koje se progoni po službenoj dužnosti. Prilikom uhićenja, uhićena osoba se mora odmah upoznati s razlozima uhićenja te mora biti

poučena o pravima (da nije dužna iskazivati, pravo na branitelja, izvještavanja obitelji ili bliske osobe). Ako se uhićenje provodi na temelju dovedbenog naloga, mora biti pročitan i uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.

Policijski službenik koji je proveo uhićenje mora uhićenika dovesti u protvorsku jedinicu i predati pritvorskom nadzorniku ili pustiti ga na slobodu.

Rok u kojem uhićenik mora biti doveden u pritvorsku jedinicu:1. 12 h, ako je uhićen na području PU kojoj se dovodi2. 24 h, ako je uhićen izvan područja PU kojoj se dovodi.- Pritvorski nadzornik obavještava DO odmah po prijemu uhićenika. Uhićenik se ima pustiti na slobodu ako to naloži DO. Ako protiv uhićenika nije određen pritvor ili istražni zatvor u roku 20 ili 32 h (ovisno o mjestu uhićenja) od trenutka uhićenja, pritvorski nadzornik po isteku roka pustiti će uhićenika na slobodu i o tome obavijestiti višeg DO.

96. Pritvor Pritvor je kratkotrajna mjera lišavanja slobode i ona zamjenjuje mjeru zadržavanja u Zkp-u. Slijedi iz uhićenja Pritvor je mjera nazočnosti koju određuje DO pisanim i obrazloženim rješenjem protiv uhićenika

ako utvrdi da postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kd za koje se progoni po službenoj dužnosti, a za koje je propisana kazna zatvora od 3 godine ili teža, a postoji neki od razloga za istražni zatvor, a pritvor je potreban radi:

- utvrđivanja istovjetnosti, - provjere alibija te - prikupljanja podataka o dokazima.

- Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti u roku od 6 h, o žalbi odlučuje SI u roku od 8 h; žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

- Uhićenik je osoba prema kojoj je primjenjena mjera uhićenja.- Pritvor može trajati najdulje 48 sati od trenutka uhićenja. - Na prijedlog DO, suda istrage može produljiti pritvor za daljnjih 48h ako se radi o prikupljanju

dokaza za kd-a za koja je propisana kazna zatvora iznad 12god. - Protiv rješenja SI o produljivanju pritvora pritvorenik se može žaliti u roku od 6 h, o žalbi

odlučuje vijeće u roku od 12h; žalba ne zadržava izvršenje rješenja.- Pritvor se mora ukinuti i pritvorenik se mora odmah pustiti na slobodu ako su prestali razlozi

zbog kojih je pritvor bio određen. - Pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu ako je pritvor ukinut.- Po nalogu DO policija će pritvorenika kod kojeg postoje razlozi za određivanje istražnog zatvora,

prije isteka roka za pritvor dovesti sucu istrage radi održavanja ročišta za određivanje istražnog zatvora ili puštanja na slobodu. Na temelju naloga SI pritvorenik će se zadržati u pritvoru do održavanja ročišta za odlučivanje o istražnom zatvoru, a najdulje 12 h.

97. Istražni zatvor u domu

5

Kad postoje uvjeti za određivanje istražnog zatvora, sud može odrediti istražni zatvor u domu ako je za ostvarenje svrhe istražnog zatvora dovoljna zabrana okrivljeniku da se udaljuje iz doma.

Prije određivanja istražnog zatvora u domu sud će zatražiti od okrivljenika pisanu suglasnost punoljetnih osoba koje borave u domu okrivljenika o primjeni tehničkih sredstava nadzora kojim se osigurava provođenja istražnog zatvora u domu

Rješenje o istražnom zatvoru u domu sadrži zabranu okrivljeniku da se udaljuje iz doma - Rješenje o kućnom zatvoru sadrži zabranu okrivljeniku da se udaljuje iz doma.

Sud može iznimno odobriti da se za određeno vrijeme udalji iz doma:1. ako je to neophodno potrebno radi liječenja osobe2. ako to nalažu posebne okolnosti uslijed kojih bi mogle nastupiti teške posljedice po život,

zdravlje ili imovinu.- Ako se osoba u kućnom zatvoru udalji iz doma protivno zabrani ili ometa provođenje kućnog

zatvora, protiv te osobe odrediti će se istražni zatvor.- Nadzire policija ili ministarstvo nadležno za pravosuđe na čijem području se izvršava

98. Istražni zatvor Istražni zatvor (ex pritvor u starom ZKP) je lišenje slobode koje može trajati dulje, zakonom

određeno vrijeme, prije presude. Odluku o istražnom zatvoru donosi sud. Za određivanje istražnog zatvora moraju se kumulativno ispuniti : 1) opća osnova - postojanje osnovane sumnje da je osoba počinila kd (fumus delicti commissi) i2) posebna osnova - posobna okolnost koja nalaže istražni zatvor (periculum libertatis-opasnost od

ostanka na slobodi).- Načelo zakonitosti – o istražnom zatvoru odlučuje:1. Zakonom utemeljen sud2. U zakonom uređenom postupku3. Na temelju uvjeta propisanih zakonom- Isključiva je ovlast suda da :1. Odlučuje o svim pitanjima u kaznenom postupku2. Neovisno o tome o bilo kojem ograničavanju i oduzimanju slobode

Pri utvrđivanju opće osnove istražnog zatvora ne dolazi u obzir rutinsko postupanje nego temeljita analiza in concreto. To je nova zadaća suda. Sud mora preliminarno ocijeniti da je počinitelj osnovano sumnjiv da je počinio kd. To znači da mora utvrditi radnju kojom je počinitelj sudjelovao u djelu, njezin konkretan sadržaj i značenje, te krivnju, i okolnosti koje opravdavaju posebnu osnovu. Istražni zatvor je supsidijarna mjera. Načela u vezi istražnog zatvora:

1) načelo zakonitosti- može se odrediti samo u zakonskim okvirima2) načelo vezano uz klauzulu rebus sic stantibus3) načelo razmjernosti

Čim prestanu razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen, on se mora ukinuti i zatvorenika se mora pustiti na slobodu.

- Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, voditi će se računa o razmjeru težine počinjenog kd, kazne koja se može očekivati i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Protiv trudne žene, osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućuju ili bitno otežavaju kretanje, te osobe koja je navršila 70 god, istražni zatvor može se iznimno odrediti. Istražni zatvor je nužan za neometano vođenje postupka, što znači da se istražni zatvor određuje kad je nužan, tj.u situacijama u kojima druge mjere ne mogu postići svrhu zbog koje se određuje. Istražni zatvor je ultima ratio. Nužnost određivanja istražnog zatvora se odnosi na:

težinu počinjenog kd od strane osobe protiv koje se određuje neometano vođenje kp-a

Osnove za određivanje istražnog zatvora(čl.123.):Istražni zatvor može se odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kd i ako:

5

1. je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i sl) – opasnost od bjega (fuga)

2. osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kp ili da će ometati kp utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače – koluzijska opasnost

3. osobite okolnost upućuju na opasnost da će ponoviti kd ili da će dovršiti pokušano kd, ili da će počiniti teže kd za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od 5 god ili težu kaznu, kojim prijeti – reiteracijska opasnost

4. je istražni zatvor nužan zbog posebno teških okolnosti pčinjenja kd za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora

5. okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu- Istražni zatvor neće se odrediti zbog koluzisjke opasnosti, ako je okrivljenik okolnosno i detaljno

priznao djelo i krivnju.- Pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je

izrečena kazna zatvora od 5 god ili teža kazna.- Ako je prvostupanjskom presudom izrečena kazna zatvora do 5 god, istražni zatvor se nakon

izricanja presude ne može odrediti ili produljiti zbog posebno teških okolnosti počinjenja kd (iz razloga st 4).

- Istražni zatvor se usprkos postojanju opasnosti od bjega i posebno teških okolnosti počinjenja kd neće odrediti ili produljiti ako je već isteklo najdulje vrijeme trajanja istražnog zatvora.

- Istražni zatvor se određuje i produljuje pisanim rješenjem nadležnog suda.Izreka rješenja o istražnom zatvoru, osim podataka o okrivljeniku (čl 272 st 1) sadrži i:

1. naznaku naloga o provođenju istrage povodom kojega je doneseno rješenje o istražnom zatvoru2. zakonsku osnovu za istražni zatvor3. rok na koji je u istrazi određen istražni zatvor4. uredba o uračunavanju vremena za koje je osoba bila lišena slobode prije donošenja rješenja o

istražnom zatvoru, s naznakom trnutka uhićenja5. visinu jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor- U obrazloženju rješenja će se određeno i potpuno izložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi

postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kd i razloga određivanja istražnog zatvora, razloga zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom, blažom mjerom, kao i razloga visine jamstva. Rješenje se predaje zatvoreniku pri zatvaranju, primitak rješenja i trenutak primitka zatvorenik potvrđuje potpisom.

Sud će ukinuti istražni zatvor (po službenoj dužnosti) i okrivljenik će biti pušten na slobodu:1. čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen2. ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kd3. kad se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom4. kad to prije podizanja optužnice predlaže DO5. ako DO i nakon prethodne obavijesti višem DO neopravdano u zakonskim rokovima ne

poduzima radnje u postupku (prije ukidanje sud će obavijestiti višeg DO i odrediti rok u kojem se radnja ima provesti)

6. kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena, ili kazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog zatvora.

7. kad isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora8. kad je istražni zatvor određen zbog koluzijske opasnosti, ako je okrivljenik okolnosno i

detaljno priznao djelo i krivnju, ili čim budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog čijeg je osiguranja taj zatvor određen, a najkasnije do završetka rasprave

- O ukidanju pritvora određenog zbog reiteracijske opasnost obavijestiti će se putem policije žrtva kd.

- Sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem će opozvati odluku o istražnom zatvoru, ako nakon njenog donošenja, a prije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovo određivanje.

6

- Ako je za okrivljenikom bila raspisana tjeralica, sud će nakon pravomoćnosti rješenja o opozivu naložiti njeno povlačenje.

- Istražni zatvor do podnošenja optužnice određuje SI na prijedlog DO, a ukida ga na prijedlog okrivljenika, DO ili po službenoj dužnosti.

- O prijedlogu DO da se odredi istražni zatvor, SI odlučuje odmah a najkasnije u roku od 12h od podnošenja prijedloga

- Kad se SI ne složi se prijedlogom DO za određivanje istražnog zatvora, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija, te ako je okrivljenik u pritvoru naložit će da se odmah pusti na slobodu

- Protiv tog rješenja DO ima pravo žalbe u roku od 24 h, o žalbi odlučuje vijeće u roku od 48 h. - Ako što drugo nije propisano posebnim zakonom prije podnošenja optužnice, o produljenju

istražnog zatvora odlučuje SI na prijedlog DO.

- Nakon podnošenja optužnice, istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće.

- Nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude istražni zatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zajedanju, a izvan zasjedanja vijeće.

- Kad odlučuje o žalbi protiv presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida vijeće koje odlučuje o žalbi.

- Nakon predaje optužnice, a do pravomoćnosti presude, okrivljenik i njegov branitelj mogu sudu predložiti ukidanje istražnog zatvora. Odlučuje sud koji vodi postupak. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog žalba nije dopuštena.

ROČIŠTE ZA ODLUČIVANJE O ISTRAŽNOM ZATVORU- O određivanju, produljenju i ukidanju istražnog zatvora odlučuje sud na nejavnom i usmenom

ročištu. - Na ročište se pozivanju DO i branitelj okrivljenika. Okrivljenik će na ročište biti doveden, osim

ako je nedostupan ili je raspravno nesposoban.- Sjednica vijeća održat će se i ako uredno pozvani DO i branitelj ne dođu na sjednicu ili akko

branitelj nije uredno primio poziv zbog toga jer je promijenio boravište ne obavijestivši o tome sud ili zbog toga što mu dostava nije bila moguća zbog njegove nedostupnosti

- Obje stranke na ročištu izložiti će svoja stajališta o istražnom zatvoru, a prema potrebi i o visini jamstva. Prvo govori DO, zatim okrivljenik i njegov branitelj. Obje stranke imaju pravo na odgovor

- Sud može na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti izvesti dokaze koje smatra potrebnima za donošenje odluke o istražnom zatvoru i jamstvu

- Stranke mogu svjedocima postavljati pitanja i stavljati primjedbe na provedene dokaze- Sud određuje koji će se dokazi izvesti i njihov redoslijed. Odluku o istražnom zatvoru sud

usmeno objavljuje na završetku ročišta.- Okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo zadnju govoriti

- Istražni zatvor određen rješenjem SI ili vijeća može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode.

- Iz opravdanih razloga, SI na prijedlog DO može produljiti istražni zatvor i to prvi puta za još najviše 2 mj, a zatim, za kd za koja se vodi redoviti kp ili kada je to propisano posebnim zakonom, za još najviše 3 mj. Istekom roka zatvorenik se ima pustiti na slobodu.

- Ako se u vrijeme podnošenja optužnice sudu okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru, optužno vijeće će odmah, a najkasnije u roku od 48 h pri podnošenju optužnice održati ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru i odlučiti o njemu.

- Nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

6

- U rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka 2 mj, do izricanja pravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

- Ako se okrivljenik u trenutku donošenja nepravomoćne presude nalazi u istražnom zatvoru, vijeće će prilikom donošenja prasude ispitati postoje li uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.

- Ukupno trajanje istražnog zatvora do podizanja optužnice, računajući i vrijeme uhićenja i pritvora, ne može prijeći 6 mj, osim ako posebnim zakonom nije propisano drugačije.

- Istražni zatvor određen zbog izbjegavanja dolaska na raspravu uredno pozvanog okrivljenika može trajati najdulje 1 mj; može se ponovno odrediti iz iste osnove u istom trajanju ako i dalje izbjegava dolazak na raspravu.

- Do donošenja presude prvog stupnja istražni zatvor može trajati najdulje: 3 mj ako se za kd može izreći kazna zatvora do 3 god 6 mj ako se za kd može izreći kazna zatvora do 5 god 12 mj ako se za kd može izreći kazna zatvora do 8 god 2 god ako se za kd može izreći kazna zatvora preko 8 god 3 god ako se za kd može izreći kazna dugotrajnog zatvora

- U predmetima u kojima je donesena nepravomoćna presuda, ukupno trajanje istražnog zatvora do njezine pravomoćnosti produljuje se za 1/6 u slučajevima iz točke 1-3, a za ¼ u slučajevima 4-5.

- Kad je presuda ukinuta, u postupku za kd iz točke 1-3 ukupno trajanje produljuje se za daljnjih 6 mj, a za kd 4-5 za još 1 god.

- Ako je protiv drugostupanjske presude dopuštena žalba, ukupno trajanje istražnog zatvora iz stavka (1) i (2) produljuje se za još 6 mj.

- Okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora je postala pravomoćna, ostat će u tom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

- Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida istražni zatvor mogu podnijeti okrivljenik, branitelj i DO u roku od 3 dana.

- Protiv rješenja vijeća drugostupanjskog suda o istražnom zatvoru žalba nije dopuštena, osim kad vieće tog suda odlučujući o žalbi protiv presude, odredi istražni zatvor okrivljeniku protiv kojega istražni zatvor nije bio određen.

- O žalbi odlučuje Vrhovni sud u roku od 3 dana.

- Žalba protiv rješenja o određivanju, produljenju ili ukidanju istražnog zatvora ne zadržava njegovo izvršenje.

99. Radnje tužitelja- Najvažnija djelatnost tužitelja je zastupanje optužbe, tj.obavljanje funkcije kaznenog progona. Tužitelj u kp-u je DO, oštećenik kao tužitelj i privatni tužitelj. One su stranke u postupku.

- DO je osim toga državno tijelo i upravno tijelo jer u postupku može poduzimati radnje koje druge sranke ne mogu (npr. mišljenje o prijenosu nadležnosti, žalba na štetu i u korist okrivljenika)

- Optuživanje tužitelj ostvaruje podizanjem optužnog akta (optužnica i privatna tužba)-to je postupovna radnja tužitelja u kp-u koja sadržava zahtjev upućen sudu da protiv određene osobe zbog počinjenja kd-a provede raspravu i osudi tu osobu.

- Svrhe optužnog akta:1. prenošenje predmeta u stadij rasprave2. određivanje optužbe, tj. okvira buduće sudske odluke

6

3. utvrđivanje predmeta rasprave i time punog ostvarenja načela kontradiktornosti

100. Radnje okrivljenika- Okrivljenik u kp ostvaruje funkciju obrane. - On ima pozitivna prava (pravo na iznošenje obrane, na branitelja, predlaganje i sudjelovanje u izvođenju dokaza, osobna nepovredivost) i negativna prava (uskrata iskaza, sloboda od ograničenja obrane).- Obranu okrivljenik može obavljati osobno (osobna ili materijalna obrana) ili putem branitelja (formalna obrana). - U toj funkciji okrivljenik postupka kao stranka.

- Značajan dio postupovnih propisa usmjerena je postizanju što veće jednakosti između DO i okrivljenika, iako u stvarnosti nema jednakosti jer Do raspolaže većim mogućostima od okrivljenika.

101. Radnje ostalih sudionikaSve osobe koje sudjeluju u kp, osim glavnih subjekta i branitelja koji nije subjekt, su ostali sudionici postupka. Ostali sudionici sudjeluju u radnjama kp u skladu s ulogom koju imaju (svjedoci, vještaci, zapisničar, stručni pomoćnici). To su radnje sude ili drugog tijela koje poduzima radnju umjesto suda. Policijski službenik poduzima izvide; policijski službenik je ovlaštena osoba MUPa i MORHa, iznimno službenik policijske vlasti strane države, u skladu s međunarodnim sporazumom, na temelju pisanog odobrenja ministra unutranih poslova poduzima pojedine mjere u području RH, njenom brodu ili zrakoplovu.

6