MARIJAN SVEDROVI*

MARIJAN SVEDROVI*

KRIMINALNOPOLITIKA OPRAVDANOST PROMJENA KAZNENIH SANKCIJA S OSVRTOM NA UVOENJE DOIVOTNOG ZATVORA I NA SUSTAV IZRICANJA NOVANE KAZNE

"Za razliku od znanstvenog i tehnikog znanja od kojih svako ima svojevrsnu apriornost, te se njihov "subjekt" i "objekt" mogu odvojiti kao dva heterogena momenta, pri spoznaji ovjeeg djelovanja gdje su spoznaja i spoznato identini - to nije mogue".**

Autor kritiki propituje kriminalnopolitiku opravdanost promjena kaznenih sankcija s osvrtom na uvoenje doivotnog zatvora (I.) i na sustav novane kazne (II.-A) i B)) u Zakonu o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (ZIDKZ-a/03). U pogledu kazne doivotnog zatvora, autor posebno istie da nema pretenzije da se opredijeljuje "za" ili "protiv" uvoenja kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/93, ve eli pokuati odgovoriti na naelno pitanje: da li je bilo nuno u ZIDKZ-a/03 uvoditi ovu kaznu, i ako jeste, da li su argumenti kojima se pritom rukovodio predlagatelj Zakona pravno utemeljeni ili nisu. Nakon ocjene kljunih razloga predlagatelja Zakona, autor zakljuuje da nema nikakve dvojbe da predlagatelj ZIDKZ-a/03 svojim razlozima nije pokazao da je nuno radi zatite graana Republike Hrvatske uvoditi kaznu doivotnog zatvora, a argumenti kojima se pritom rukovodio, ili nisu pravno utemeljeni ili su nedostatni. U pogledu opravdanosti promjena na sustav izricanja novane kazne (II. - A)) zakljuak autora je drugaiji: promjene su bile nune i korisne, njima je zakonodavac "do kraja" doveo u sklad normativno ureenje novane kazne po modelu "dnevnih dohodaka", i bez obzira na neka otvorena pitanja za sudsku praksu, autor smatra da e promjene doprinijeti boljem funkcioniranju novane kazne u ukupnom sustavu kaznenih sankcija. Isti zakljuak odnosi se i na izricanje novane kazne na temelju postupka izdavanja kaznenog naloga (II. - B)).

UVODPropitivanje, na jednom mjestu, opravdanosti promjena dviju vrsta kaznenih sankcija - doivotnog zatvora i novane kazne nije jednostavno: radi se o razliitim vrstama kazni, no ono to im je "zajedniko" jeste to da obje kaznene sankcije izazivaju i u teoriji ali i u sudskoj praksi prijepore u smislu odgovora na pitanje: u emu je njihovo pravo bie, legitimnost kanjavanja i njihova svrha. To su jo uvijek sporna pitanja, pogotovo u situaciji kada se u relativno kratko vrijeme u na Kazneni zakon uvode posebni modeli propisivanja kazne (novane) ili posebna vrsta kazne, koja sama po sebi, otvara mnoga pravna i izvanpravna pitanja (doivotni zatvor). Zbog toga, pristup ovim kaznama, u ovome radu, morao je biti razliit: kod kazne doivotnog zatvora bilo je potrebno s aspekta volje zakonodavca - predlagatelja ZIDKZ-a/03 propitati nunost uvoenja te kazne u sustav kaznenih sankcija, dok je novanu kaznu trebalo problematizirati u svjetlu njene ve primjene u praksi - to sam i uinio a na temelju vlastitog istraivanja i uporeivanja rezultata tog istraivanja sa slinim ve izvrenim istraivanjima od strane drugih autora. Pri tome sam se rukovodio temeljnim imperativom u propisivanju kazni tj. naelom zakonitosti, a koje naelo namee svakoj demokratskoj dravi, da mjere dravne prisile (a kazne to svakako jesu) maksimalno integrira u okvire pravne drave. Koliko sam u tome uspio, pokazati e primjena jedne i druge kazne u praksi, jer je sudska praksa uvijek "zadnji presuditelj" ispravnosti zakonskih rjeenja, pogotovo kada se radi o sustavu kaznenih sankcija u cjelini.

I.DOIVOTNI ZATVOR

1. RASPRAVA UZ KONANI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA KAZNENOG ZAKONA

U Obrazloenju Konanog prijedloga ZIDKZ-a/03***, uz l. 20., navodi se sljedee:"Naputa se "dugotrajni zatvor" i uvodi doivotni zatvor, kao najtea kaznena sankcija. Time se udovoljava kriminalno politikoj potrebi, u posljednje vrijeme esto isticanoj u hrvtskoj javnosti. Doivotni zatvor ima naglaenije generalnopreventivno djelovanje jer se njime iskazuje vea odlunost drave u suzbijanju najteih kaznenih djela ime se jaa povjerenje u pravni poredak. Doivotni zatvor poznaje veliki broj suvremenih europskih pravnih drava. Prigovore protiv njegove "nehumanosti" vei dio suvremene doktrine ne prihvaa, a u nekim su zemljama i ustavni sudovi potvrdili njegovu ustavnost. Kaznu doivotnog zatvora kao iznimnu predvia i lanak 77. Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda, pa kako je Republika Hrvatska duna usaglasiti svoje zakonodavstvo s Rimskim statutom, moe se rei da je uvoenje doivotnog zatvora, barem za kaznena djela na koja se odnosi Statut i obaveza za Republiku Hrvatsku. Uvoenjem doivotnog zatvora ujedno se otklanjaju slabe strane dosadanjeg rjeenja. "Dugotrajni zatvor" predstavljao je modifikaciju ranije kazne od dvadeset godina zatvora kao zamjene za smrtnu kaznu. Pri tom se izgubilo iz vida da je kazna zatvora bila fiksna, pa kod nje, kao i kod smrtne kazne, nije bilo mogue nikakvo odmjeravanje. Uvoenjem raspona od dvadeset do etrdeset godina kazna "dugotrajnog zatvora" je izgubila to svojstvo pa se u biti nije razlikovala od obine kazne zatvora.U novom tekstu naglaeno je da je doivotni zatvor iznimna kazna. To je naelo doista i sprovedeno u ovom prijedlogu koji je doivotni zatvor zadrao u sluajevima u kojima je propisan "dugotrajni zatvor". Prema tome se doivotni zatvor predvia samo u 20 kaznenih djela i to umorstva (l. 91.), priznavanje okupacije i kapitulacije (l. 136.), ubojstva najviih dravnih dunosnika (l. 138.), najteih oblika kaznenih djela protiv Republike Hrvatske (l. 155. st. (1)), genocida (l. 156.), agresivnog rata (l. 157. st. (1)), zloina protiv ovjenosti (l. 157a.), ratnog zloina protiv civilnog puanstva (l. 158. st. (1) I (2)), ratnog zloina protiv ranjenika i bolesnika (l. 159.), ratnog zloina protiv ratnih zarobljenika (l. 160.), protupravnog ubijanja i ranjavanja neprijatelja (l. 161. st. (1) i (3)), nedozvoljenih sredstava borbe (l. 163. st. (3)), meunarodnog terorizma (l. 169. st. (2)), ugroavanje sigurnosti osoba pod meunarodnom zatitom (l. 170. st. (2)), uzimanje talaca (l. 171. st. (2)), otmice zrakoplova ili broda (l. 179. st. (2)), morskog i zranog razbojnitva (l. 180. st. (2)), protivljenja nadreenom (l. 354. st. (5)), napada na vojnu osobu u obavljanju sudbene dunosti (l. 357. st. (4)), za kaznena djela iz l. 376. st. (3), kazneno djelo prelaska i predaje neprijatelju (l. 377. st. (1)) i neosiguravanja vojne postrobje (l. 384. st. (3)) - sve podvukao M. S. Takoer treba naglasiti da se, za razliku od nekih drugih pravnih sustava, doivotni zatvor ne bi nikada mogao propisati kao jedina mogua kazna, nego uvijek u alternativi s vremenskom kaznom.Nisu prihvaeni neki ekstremni prijedlozi prema kojima bi trebalo uvesti doivotni zatvor "bez prava na pomilovanje". Davanje pomilovanja je jedna od prerogativa Predsjednika Republike zajamena odredbom l. 97. Ustava, koja ne predvia nikakva ogranienja, pa bi takvo ogranienje bilo upitno ve s ustavnopravnog stajalita. Takoer ne treba iskljuiti ni uvjetni otpust kojim se do stanovite mjere ublaava otrina doivotnog zatvora. Upravo mogunost uvjetnog otpusta jedan je od glavnih argumenata protiv tvrdnji o nehumanosti doivotnog zatvora. Svi moderni kazneni zakonici koji poznaju doivotni zatvor predviaju i mogunost uvjetnog otpusta, s time da su pretpostavke za njegovo odobravanje posebno propisane. Tim putem ide i ovaj prijedlog koji posebno propisuje pod kojim se okolnostima moe odobriti uvjetni otpust osuenicima na doivotni zatvor (lanak 55. Kaznenog zakona)".Na 33. sjednici Hrvatskog sabora (od 11.-27. lipnja, te 1.- 15. srpnja 2003. godine) Konani prijedlog ZIDKZ-a/03, u ime predlagatelja Vlade Republike Hrvatske, zastupala je ministrica pravosua, uprave i lokalne samouprave Ingrid Antievi-Marinovi. Iz njenog izlaganja1) izdvojiti u neke kljune akcente koji se odnose na temu ovoga rada (I): Konani prijedlog, rezultat je uvaavanja miljenja i prijedloga saborskih odbora, klubova zastupnika i pojedinih sudionika u raspravi; u zakonski tekst u potpunosti su implementirane sve meunarodne konvencije iz oblasti kaznenog prava; pri izradi Konanog prijedloga predlagatelj je uzeo u obzir i zakljuke Druge interkatedarske konferencije iz kaznenog prava iz listopada 2002. godine; predloene izmjene Konanog prijedloga (kao i postojei Zakon) bile su podvrgnute argumentiranoj kritici strune i ire javnosti; predloenim rjeenjima nastojalo se modernizirati i uskladiti postojee odredbe s ratificiranim konvencijama i standardima Europske unije; jedna od najznaajnijih novina u opem dijelu predloenog Zakona je uvoenje kazne doivotnog zatvora, ali i pootravanje kazni te produljenje zastarnih rokova; navedenim izmjenama ne naruava se naelo redukcije kaznenopravne prisile; ne stoji prigovor da je doivotni zatvor nehumana kazna, te da se njenom primjenom ne prua nikakva ansa osueniku; Konanim prijedlogom ZIDKZ-a/03 se predvia mogunost uvjetnog otpusta nakon 20 godina izdrane kazne, a ostavljena je i mogunost pomilovanja koje daje Predsjednik Republike; osim toga, ta kazna nikada nije obligatorna, ve je predviena alternativno s mogunou zatvora od 20 godina; uvoenje doivotne zakvorske kazne zahtijevalo je poveanje ope mjere kazne zatvora s 15 na 20 godina - i time je otklonjena slabost postojeeg Zakona, koji doputa iznimno velike raspone kazni (dosad nije bilo mogue izrei kaznu zatvora u rasponu od 15 do 20 godina).Radna tijela Hrvatskog sabora2) poduprla su donoenje ZIDKZ-a/03, ali sa odreenim primjedbama (tzv. amandmanskim korekcijama): tako Odbor za zakonodavstvo naelno istie "da je reformi kaznenog zakonodavstva trebalo pristupiti nakon temeljite analize primjene vaeih zakona, s dodatnim razlozima za njihovu izmjenu, to iz obrazloenja predlagatelja nije razvidno. Za predloene izmjene temeljnih naela i pravila utvrenih u Opem djelu ovoga Zakona, nisu dana dostatna obrazloenja ni navedeni razlozi s miljenjem struke i argumntima kaznenopravne teorije. Njegova je sugestija da se primjena noveliranog Zakona odgodi do 1. sijenja 2004. godine, kako bi se sva pravosudna i sudbena tijela u meuvremenu pripremila i prilagodila izmjenama". Odbor za pravosue (kao matini odbor) predloio je Hrvatskom saboru da donese novelirani KZ, uz amandmansku korekciju, koja se ne odnosi na l. 20. ZIDKZ-a/03 tj. uvoenje kazne doivotnog zatvora. Odbor za rad, socijalnu politiku i zdravstvo podrao je predloeni tekst izmjena KZ-a, s odreenim sugestijama, koje se ne odnose na l. 20. ZIDKZ-a/03. Odbor za ravnopravnost spolova podrao je predloeni tekst izmejna KZ-a sa odreenim amandmanskim zahtjevima koji se ne odnose na l. 20. ZIDKZ-a/03.U raspravi3), koja je usljedila nakon uvodnog izlaganja ministrice pravosua, uprave i lokalne samouprave Ingrid Antievi-Marinovi, pojedini zastupnici, doticali su se zakonskog prijedloga za uvoenje kazne doivotnog zatvora, pa je tako, izmeu ostalog, reeno:"S obzirom na uestalo poinjenje nekih vrlo tekih kaznenih djela, pootrenje kaznenih sankcija, te uvoenje kazne doivotnog zatvora ima opravdanja. Vano je da se prigovori nehumanosti ove kaznene sankcije uvjerljivo otklanjaju predvienim institucijama pomilovanja, amnestije i uvjetnog otpusta" (Zdenko Haramija)"; "Osobno se protivim uvoenju kazne doivotnog zatvora, pa i za najtee oblike kaznenih djela, s obzirom na to da ve postoji kazna dugotrajnog zatvora" (Damir Kajin); "Noviteti oko kojih se provodi javna rasprava (npr. uvoenje doivotnog zatvora, pootrenje kazni ...) prepovrni su zahvati u podruju kaznenog zakonodavstva da bi imali konkretniji uinak" (Ivi Paali); "Predloenom novelom, Kazneni zakon se usklauje s potrebama hrvatskog drutva i drave, odnosno sa stanjem kriminaliteta u dravi, ali i kretanjem te pojave openito u svijetu. Kazna doivotnog zatvora doista je ekstremna i drastina pa je zato i predviena vrlo restriktivno i za relativno mali broj najteih zloina (kad nema drugog naina da se drutvo zatiti od najteih kriminalaca za koje je teko predvidjeti da e se preodgojiti i socijalizirati). Ovakva kazna e nesumnjivo imati generalnopravni uinak" (Josip Leko); "injenica je, da su hrvatskoj Vladi "puna usta" javnog opredjeljivanja za suvremene europske trendove, ali to se ne odraava u praksi, budui da svaki as mjenjamo zakone. Zbog brojnih propisa koji se pimjenjuju i stalnih promjena zakonskih instituta sudska praksa naprosti ne moe zaivjeti. Da bismo mogli kvalitetno odluivati o ponuenom zakonskom prijedlogu, trebali bismo imati i mjerodavne strune pokazatelje o opravdanosti nekih promjena, kao i o mogunostima kojima drava raspolae za njihovu uspjenu primjenu. Postavlja se pitanje, primjerice, kako e se uvoenje kazne doivotnog zatvora, koja je propisana za 20 najteih kaznenih djela, odraziti na nemogunosti smjetaja zatvorenika u naim zatvorima. To svjedoi o nepripremljenosti predlagatelja za donotenje jednog ovakvog zakona, a injenicu da doivotnu kaznu zatvora primjenjuju i neke druge drave, ne smatram dovoljnim argumentom za njeno uvoenje. Na sva ta pitanja nema odgovora, a nedostaju i stavovi struke - sudova, Vrhovnog suda, Dravnog odvjetnitva, ili, pak, Odvjetnike komore Republike Hrvatske" (Mario Kova); "U demokratskim dravama kazneni se zakoni u pravilu mijenjaju samo ako za takvo to postoje posebno jaki razlozi, i ako takva potreba proistjee iz sudske prakse. Valja stoga vidjeti koje su potreba nagnale zakonodavca da ve peti puta mjenja i dopunjava Kazneni zakon. Ja ne vidim te potrebe, ve drim da se ovdje radi o odreenim politikim idejama koje se naprosto moraju ugurati u kazneno pravo, jer tako misli vladajua stranka" (Miroslav Roi); "Efikasnost kaznenopravne represije izuzetno zanima javnost, ali je gotovo unisono nezadovoljstvo efikasnou i brzinom kaznenopravnih represija, a napose samim kaznama. Oigledno je, naime, da mnoga kaznena djela nisu procesuirana, a kad se i procesuiraju osuujue presude su preblage i njih 85% zavravaju uvjetnom osudom. I zato predloeni zakon ima jednu pravno-politiku poruku koja se svodi na to da se prihvaanjem koncepcije ovoga zakona zapravo iskazuje nezadovoljstvo kaznenopravnim represijama. Najvanije je naglasiti da je pootrenje sankcija u ovom Prijedlogu jo uvijek u okviru pravnih standarda modernih demokratskih drava, pa tako i kazna doivotnog zatvora" (Mladen Godek); "Predlagatelj zakona smatra da e predloene izmjene i dopune Kaznenog zakona biti u slubi bolje borbe protiv kriminala, te da su i nune radi usklaivanja naeg kaznenog zakonodsvstva s odreenim meunarodnim konvencijama, posebno s odredbama Statuta Stalnog Meunarodnog kaznenog suda. Dijelim miljenje najveeg dijela pravne struke koja ne podrava ove izmjene zakona uz generalnu ocjenu da se u promjene kaznenog zakonodavstva ulazi tek nakon temeljite raslambe i preispitivanja primjene dosadanjih odredbi Kaznenog zakona koje e se kazne mijenjati, te nakon to se utvrdi to promjene mogu donjeti u djelotvornijoj borbi protiv kriminala. U obrazloenju predloenog zakona nema dostatne i valjane argumentacije da se procijeni dosadanji domet kaznenog zakonodavstva, a jednako tako nema valjane argumentacije za opravdanje niza predloenih izmjena koje bi trebale smjerati boljoj, djelotvornijoj i efikasnijoj borbi protiv kriminala. Za najtea kaznena djela predloeni zakon predvia kaznu doivotnog zatvora. Drim, da postojea kazna dugotrajnog zatvora za takva djela, sa stajalita specijalne i generalne prevencije, sasvim su dovoljna, zastraujua i preventivno prijetea poruka potencijalnim poiniteljima najteih kaznenih djela, i u biti predstavljaju kaznu doivotnog zatvora" (Vladimir eks); "Svijestan izuzetne vanosti ovoga zakona, a napose opsega izmjena koje se predlau, provedena je anketa na uzorku od 2046 ispitanika, koja je pokazala da se 80,11% graana izjasnilo za kaznu doivotnog zatvora, 13,44% je bilo protiv doivotnog zatvora, dok je 6,45% bilo bez ikakvog stava. S druge pak strane struni sudionici okruglog stola o toj temi (njih 17), njih 9 izjasnilo se za uvoenje kazne doivotnog zatvora, a 8 je bilo protiv. Struka je, dakle, puno skeptinija i opreznija kod uvoenja ove kazne nego to su to obini graani. Psihijatri pak ukazuju da nisu ispunjeni niti osnovni uvjeti za uvoenje te kazne s obzirom na to da je za tako osuene osobe potreban poseban tretman. A penolozi opet upozoravaju na injenicu kako jo do kraja nisu sagledane sve posljedice i rezultati izmjene Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1998. godine (dosad je samo jednoj osobi izreena kazna zatvora od 40 godina). Zbog toga smatram da bi uvoenje kazne doivotnog zatvora trebalo jo bolje raspraviti kako se ne bi dolo u situaciju koju je jednom netko od pravnika okarakterizirao pitanjem: to e se dogoditi ako kroz izvijesno vrijeme ivimo s tako pootrenim sankcijama, a situacija u drutvu se ne mjenja? Hoemo li u toj situaciji i dalje pootravati kazne. Konano, postavlja se pitanje gdje je linija pootravanja kaznene politike. Zato ne bi trebalo ii na pootravanje kaznenih sankcija i uvoenje kazne doivotnog zatvora jer su nam jo uvijek na raspolaganju velike mogunosti unutar postojeih propisa o kaznama, pa zato predlaem da zakon ide u tree itanje, ili da primjena pone 1. sijenja 2004. godine". (Darko anti); "Predlaem da se odredba o uvoenju kazne doivotnog zatvora ne prihvati, jer je kazna zatvora od 20-40 godina dovoljna da djeluje na odvraanje od injenja kaznenih djela u smislu ope i posebne prevencije. Kazna doivotnog zatvora viestruko je neprihvatljiva te vie lii na odmazdu nego prevenciju" (Tibor Santo); "Podupirem prijedlog da se uvede kazna doivotnog zatvora, ali drim da e se ona vrlo rijetko primjenjivati. Za razliku od nekih, koji smatraju da je kazna doivotnog zatvora odmazda prema ubojicama, ja mislim da se radi naprosto o drutvenoj poruci da je nedopustivo oduzimati ivot ljudima koji mirno ive, i kako to vie neemo tolerirati" (Milanka Opai); "Podravam kaznu doivotnog zatvora u iznimnim sluajevima kao to je trgovina drogom ili viestruka ubojstva" (Ivan Nini); "Poveavanje zaprijeenih kazni u suprotnosti je sa suvremenim civilizacijskim dosezima, suvremenim civilizacijskim trendovima i penolokom znanou. Opravdanje ne vidim ni u uvoenju kazne doivotnog zatvora. Takva kazna je negacija povjerenja u mogunost resocijalizacije svakog poinitelja kaznenog djela". (Branimir Glava).Na kraju rasprave ministrica pravosua, uprave i lokalne samouprave Ingrid Antievi-Marinovi zakljuno je istaknula: "Demokratinost Kaznenog zakona ne ocjenjuje se dominantno po tome kolike su i kakve zaprijeene kazne nego po tome koja to drutvena ponaanja potpadaju pod kazneno zakonodavstvo, a koja ne podpadaju. Za kazneno zakonodavstvo moraju biti rezervirane samo najtee povrede odreenih ponaanja".Nakon rasprave zastupnici su veinom glasova (58 "za", 12 "protiv" i 7 "suzdranih") donijeli ZIDKZ-a/03.

2. DOIVOTNI ZATVOR: KRIMINALNOPOLITIKA POTREBA ILI IMPROVIZACIJA (KAZNENE) POLITIKE

Ovoj, na trenutak "ustroj" raspravi zastupnika Hrvatskog sabora (iz lipnja i srpnja 2003. godine) prethodila je znatno "ustrija" rasprava, sa naglaeno poleminim tonovima, u travnju 2003. godine, izmeu strunjaka za kazneno pravo.Tako Horvati istie: "Iskustva u zemljama koje imaju doivotni zatvor pokazuju da se ta kazna rijetko primjenjuje, a kad se i primjenjuje, postoje mehanizmi obaveznog prijevremenog otputanja iz zatvora. Ako neko drutvo eli pokazati odlunost u suzbijanju odreenih kriminalnih radnji, pa zato propisuje i kaznu doivotnog zatvora, to moe biti pozdravljeno u javnosti, ali ne i do kraja provedivo. Uostalom, najvia kazna zatvora u sadanjem KZ-u, 40 godina, dosad je samo jednom izreena. Ako je prosjena dob poinitelja kaznenih djela izmeu 27 i 40 godina, onda je 40-godinji zatvor praktiki doivotni zatvor.... Od uvoenja kazne doivotnog zatvora do izlaska ljudi na ceste i traenja smrtne kazne, samo je mali korak".4) "Na kritike uvoenja kazne doivotnog zatvora Novoselec odgovara kako drava mora pokazati odlunost spram najteih zloina, ne samo zbog domae javnosti, ve i zato to mora usaglasiti svoje zakonodavstvo sa statutima hakih sudova, koji takoer predviaju kaznu doivotnog zatvora. Ta je kazna, zakljuuje Novoselec nezaobilazna kad su u pitanju najtei oblici genocida, ratnog zloina i zloina protiv ovjenosti.Svim je kritiarima zajedniko da uzmu detalj iz naeg prijedloga i na njemu grade "gromoglasnu negativnu ocjenu" prijedloga u cjelini iako i taj detalj nisu dobro razumjeli. Tko tvrdi da se kazneni zakon mijenja iz politikih i promidbenih razloga, a da nije prouio prijedlog, niti ponudio valjanu pravnu argumentaciju svojih ocjena, dokazuje da je sam voen politikim a ne pravnim motivima, zakljuuje Novoselec".5) Novoselec dalje istie: "Doivotni zatvor uzima se kao krunski dokaz teze o nepravednom zaotravanju represije. Glavni je prigovor da je to nehumana kazna jer se njenom primjenom ne prua nikakva ansa osueniku. No kritiari pritom ili ne znaju ili namjerno preuuju da Prijedlog predvia i mogunost uvjetnog otpusta nakon dvedeset godina izdrane kazne ime se navedeni prigovor otklanja, a ostaje mogunost pomilovanja koje daje Predsjednik Republike. Ne shvaa se da drava mora pokazati odlunost spram najteih zloina i na taj nain umiriti javnost. Potpuno je nerazumijevanje te kazne tvrdnja da e zbog nje doi do prenatrpanosti zatvora, jer je ona zamiljena kao iznimna; moe se oekivati da e se izrei u dva do sluajeva na godinu, ili ni u jednom.Ima li se to u vidu, moe se ak govoriti o stanovitom ublaavanju represije, jer tamo gdje se sud nee odluiti za doivotni zatvor, nee moi izrei kaznu zatvora veu od dvadeset godina (sad moe i od etrdeset godina).Posebno se istie (podvukao M. S.): "Da protiv "pretjerane represije" istupaju i neki teoretiari koji se pozivaju na ideje dominantne ezdesetih godina prolog stoljea, a danas prevladane, koje su se sastojale u jednostranom isticanju resocijalizacije kao svrhe kanjavanja, zagovarale blagost i pretendirale na "humanizaciju" kaznenog prava".6) Horvati odmah odgovara: "Ne dolikuje profesoru i znanstveniku objaviti svoja stajalita o promjenama Kaznenog zakona i pritom ne upozoriti itatelja da su to stajalita o njegovim stajalitima u tom Prijedlogu koje je kao predsjednik Radne skupine za izradu tog prijedloga sroio. Rije je dakle, o obrani veinom vlastitog uratka, a ne o stajalitima o jednom zakonskom prijedlogu", te dodaje: "Kazna doivotnog zatvora viestruko je neprihvatljiva. Ona je u suprotnosti s naelima pravednosti, ogranienja kaznenopravne prisile, individualizacije u kanjavanju a time i zahtjevima ope i posebne prevencije. Nije tono, kako to tvrdi Petar Novoselec da se "doivotni zatvor uzima kao krunski dokaz teze o neopravdanom zaotravanju represije". Prijedlog da se ta kazna ubudue propie u naem kaznenom zakonodavstvu samo je dio sustava generalnog i linearnog povienja sada propisanih kazni za brojna kaznena djela. Kada bi se time doista djelovalo preventivno na potencijalne poinitelje kaznenih djela, tko bi razuman mogao biti protiv toga. Kad bi to povealo sigurnost naih graana i kad bi se time doprinjelo afirmaciji njihovih temeljnih sloboda i prava, pa samim time i vladavine prava, ni teoretiari kaznenog prava a ni oni koji to pravo primjenjuju ne bi bili protiv takvog pootrenja represije u Hrvatskoj. No valja istaknuti: nije prijedlog za uvoenje kazne doivotnog zatvora glavni razlog kritike novog represivnog sustava, nego represija kao cilj per se i bez dokaza o njenoj koristi".7) U lanku Novoselec jo jednom istie "da zagovarateljima kazne kao mjere resocijalizacije, te blagosti i humanizacije kaznenog prava, nije jasno, da je ta koncepcija zastarjela i da je neprimjerena suvremenim oblicima tekog kriminala, kao to su terorizam ili organizirani kriminal. Posebno istie, da je u Hrvatskoj u posljednih deset godina zabiljeen "drastian pad" broja osuenih, iako je normalno da u ratnom i poratnom razdoblju kriminalitet raste".8)Kritiki, na svoj nain, u pojedinim fazama "stvaranja" ZIDKZ-a/03 ukljueni su i drugi autori. Tako Bai, u vrijeme javnog prezentiranja Nacrta prijedloga ZIDKZ-a/03 (listopad/2002. g.), istie: "Prema mom miljenju svakako najproblematinij prijedlog ove Novele je uvoenje kazne doivotnog zatvora. Jedino obrazloenje za uvoenje te kazne je da se time udovoljava kazneno-politikim potrebama. Meutim, nerealno bi bilo oekivati da e ova kazna dovesti do smanjenja kriminaliteta. Uostalom to se nikad ni ne postie pootravanjem kazne. I zato uvoditi ovu kaznu kada naa dosadanja najtea kazna od 40 godina praktiki nije bila primjenjivana. S druge strane, teko je objasniti taj prijelaz, skok, od maksimalne kazne zatvora za odreeno osnovno djelo na kaznu doivotnog zatvora (npr. kod obinog ubojstva i tekih ubojstava). U odnosu na dugotrajni zatvor, moglo bi se rei, da se kod nas dogaaju u relativno kratkom vremenu prava uda. Najprije je u najteim uvjetima za Republiku Hrvatsku zatvorski maksimum bio 20 godina. Malo kasnije to je produeno na 40 godina. Sada se predlae doivotni zatvor. Te skokove nitko ne bi mogao opravdati niti shvatiti. To oito govori o improviziranostima u kaznenoj politici. Prema Noveli, sve dosadanje propisane kazne dugotrajnog zatvora pretvaraju se u doivotni zatvor. U pitanju su brojna kaznena djela: u Glavi X (l. 91. - osam sluajeva); u Glavi XII (kaznena djela protiv Republike Hrvatske - osam sluajeva); u Glavi XIII (tzv. meunarodna kaznena djela - petnaest sluajeva) i u Glavi XXVI (kaznena djela protiv oruanih snaga - trinaest sluajeva). Radi se o ukupno etrdesetetiri kaznena djela za koja bi bilo mogue izrei kaznu doivotnog zatvora.Doivotni zatvor postoji i u stranim kaznenim sustavima. To je kazna inspirirana osvetom kao generalna prevencija. Takva kazna ne moe biti pravedna kazna jer se danas u pravednost ukljuuje i briga o ovjekovoj budunosti. Ova kazna znai negiranje specijalne prevencije kao cilja kanjavanja. Ona poiva na neprihvatljivom stavu da se ovjek ne moe popraviti i da mu je do kraja ivota mjesto u zatvoru. ovjeku se negira mogunost povratka meu ljude. Ona je po svemu neljudska i nehumana, pa je u tome i etiki neprihvatljiva.Njezin besmisao mogao bi se popraviti obvezatnim uvjetnim otpustom. On bi je na neki nain transformirao u zakonski odreeno dugotrano lienje slobode".9)Grozdani ukazuje: "Danas su kazne dugotrajnog zatvora izloene brojnim kritikama. Prigovori koji se najee iznose su sljedei: dugo zadravanje na izdravanju kazne moe potpuno onesposobiti osobu za ivot na slobodi, gubitak socijalnih veza zatvorenika dovodi do njegove desocijalizacije, a ne resocijalizacije, preskupe su za dravu, a bez oekivanog uinka na smanjenje recidivizma, ne odgovaraju suvremenim zahtjeva o humanizaciji kaznenopravne prisile, a isto tako i proklamiranoj svrsi kanjavanja u kojoj prevladavaju preventivni sadraji.Jo vee kritike upuuju se kazni doivotnog zatvora, i to s aspekta humanosti, svrhe kanjavanja, a u posljednje vrijeme i zakonitosti, i najee su usmjerene njezinu ukidanju. Naime, kazna doivotnog zatvora u veini drava ne znai i zatvaranje osuenika do kraja njegovog ivota, ve zatvaranje na neodreeni broj godina, nakon kojih u pravilu slijedi uvjetni otpust. I dok u nekim dravama ne postoje zakonske odredbe temeljem kojih bi sud mogao odluivati o uvjetnom otpustu osoba osuenih na kaznu doivotnog zatvora (Danska, Nizozemska, vedska), pa je takva mogunost iskljuivo vezana za institut pomilovanja, u drugima je sve jaa tendencija zakonskog reguliranja uvjetnog otpusta kako bi se ograniilo trajanje te kazne, odnosno smanjil njezina neodreenost".10)Cvitanovi smatra da "to se dugotrajnih kazni zatvora tie, u dosta suvremenih kaznenih zakona nalazimo kaznu zatvora u doivotnom trajanju ili dugotrajni zatvor, ali sa ugraenim obveznim prekidom izdraavanja takve kazne nakon proteka odreenog broja godina (dosta esto nakon petnaest godina). Zbog toga se moe prihvatiti kao dosta uvjerljiva tvrdnja da se zakonodavci, ne odustajui od vjerovanja u zastraivanje propisivanjem strogih dugotrajnih kazni oduzimanja slobode, istovremeno ustruavaju od dosljednosti u ostvarenju takve zakonske prijetnje. ini se da se prilikom propisivanja kazni za pojedina kaznena djela vie priklanjaju argumentima koji govore u prilog dugotrajnih kazni, a da propisujui istovremeno uvjete za njihovo izvrenje uzimaju u obzir i argumente koji govore protiv takvih kazni. Takva ambivalencija samo je jedan od naina podvojenosti strogosti zakona i njegove primjene".11)

3. NEKE TENDENCIJE U POZICIONIRANJU KAZNE DOIVOTNOG ZATVORA U SUVREMENIM KAZNENIM SUSTAVIMA

Prije nego to se osvrnem na neke temeljne postavke kojima se predlagatelj ZIDKZ-a/03 (prije svega) koristio u raspravi donoenja tog Zakona, elim se sasvim sumarno osvrnuti na neke tendencije i neke postulate koji su od vanosti za stvarnu poziciju kazne doivotnog zatvora u suvremenim kaznenopravnim sustavima kaznenih sankcija.Na XI. Meunarodnom kongresu kriminologa (Budimpeta, od 22. do 27. kolovoza 1993. godine) na temu: "Doivotni zatvor"12), istaknuta je dugogodinja aktivnost Ujedinjenih naroda u prevenciji kriminala i tretmanu osuenih osoba (posebno osoba osuenih na dugotrajne kazne zatvora), koje godine (1955.) su i usvojena Minimalna standardna pravila za tretman osuenih osoba, koja pravila, izmeu ostalog, odreuju da se sve osuene osobe moraju tretirati uz potovanje njihovog dostojanstva i vrijednosti njihovih ljudskih bia.Od VI. Kongresa Ujedinjenih naroda (1980. g.) do VIII. Kongresa Ujedinjenih naroda (1990. g.) u vie navrata zatraeno je od Odbora za prevenciju kriminala i kazneno pravosue, da ispita zakonske (podvukao M. S.) pozicije osuenih na doivotni zatvor, te da ispita razliite sustave za ispitivanje podobnosti osuenih osoba na kazne doivotnog zatvora za njihovo putanje na uvjetni otpust, kada je taj Odbor utvrdio "da dugogodinji zatvor, a poglavito doivotni zatvor, ne slue eljenoj svrsi sve dok se ne primjene adekvatne mjere (podvukao M. S.) koje e takve osuene osobe na odgovarajui nain vratiti u tokove socijalnog ivota".13)Isto tako, na Kongresu je istaknuto "da narav i senzacionalizam vrste kaznenih djela, za koja se izriu kazne doivotnog zatvora - stvaraju loe predpostavke za progresivne napore na polju kaznene politike. A ono to je najvanije, u mnogim zakonskim rjeenjima, osobama osuenim na doivotni zatvor, ne daju se nikakve garancije (podvukao M. S.) u svezi s tim kada e biti otputene, kako e biti otputene, odnosno, da li e uope biti otputene".14) Izraz "doivotna osuda" je jedan od mnogih dvosmislenosti i kontradikcija. On ima razliito znaenje u razliitim zemljama. Premda su neke zemlje u svojim zakonodavstvima, propisale "privilegije-blagodati" za tu najstrou kaznenu sankciju, moe se rei da primjena doivotnog zatvora u praksi varira veoma mnogo. Njegova primjena nije strana ni jednoj pojedinanoj kulturi. Neke zemlje kao Brazil, Kolumbija, Portugal, panjolska i Norveka zamijenile su neodreene kazne, potpuno vremenski odreenim kaznama.15) Osude na doivotni zatvor izriu se na razliite naine. Primjerice, u Francuskoj, Njemakoj, Italiji, Japanu... pravo na izricanje doivotnog zatvora je predvieno za grupu sudaca (panel of judges), u Ujedinjenom kraljevstvu, vicarskoj, Irskoj... presudu na doivotni zatvor moe izrei sudac pojedinac. U Austriji kaznu na doivotni zatvor moe izrei samo porota.Doivotni zatvor bez eventualne mogunosti uvjetnog otpusta primjenjuje se u praksi veoma rijetko. Prema Europskom savjetu - Odboru o problemima kriminaliteta "politika prevencije kriminala koja prihvaa zadravanje osuenika na doivotni zatvor ak i onda kad on vie nije opasan za drutvo nije spojiva niti s modernim naelima tretmana osuenih za vrijeme izdravanja kazne niti s idejom reintegracije prijestupnika u drutvu (podvukao M.S.)16) U predmetu Weekes protiv Ujedinjenog kraljevstva (ECHR od 26. listopada 1990. g.) izriito se naglaava "da je prvenstveni cilj postupanja s osobama osuenim na doivotni zatvor njihovo sigurno otputanje u drutvo kad su ve jednom izdrali dovoljni dio kazne da bi okajali teinu svog kaznenog djela. Svaka zemlja moe propisati dostatni minimalni period za izdravanje kazne doivotnog zatvora, a koji bi mogao ispuniti zahtjeve za generalnom prevencijom. Jednom kad je taj uvjet zadovoljen moe se vea panja usredotoiti na individualne pristupe glede izdravanja kazne svakog pojedinog osuenika".17) U sluaju Thynne, Wilson i Gunnel protiv Ujedinjenog kraljevstva, Europski sud je ustvrdio da "vaea procedura uvjetnog otpusta u vezi s diskrecijskim ovlastima suda prema osuenim osobama na doivotni zatvor (iskljuujui ubojstvo s predumiljajem) nije zakonita prema lanku 5. (4) Europske konvencije o ljudskim pravima. Sud je smatrao da se diskrecijski izreena kazna doivotnog zatvora sastoji iz dva elementa: vremenskog perioda koji se smatra neophodnim zbog retribucije i zastraivanja, te perioda kad se mogu opaati mentalna nestabilnost i opasnost od osuenika i kad se moe donijeti odluka o uvjetnom otpustu ovisno o riziku za javnost. Faktori mentalne stabilnosti i opasnosti od osuenika mogu se vremeno izmijeniti i tako nastaju novi prijeporni momenti glede zakonitosti daljnjeg izvrenja kazne. U svezi s ovim o zakonitosti daljnjeg kontinuiranog izvrenja kazne bi trebao u razumskim vremenskim razmacima odluivati nepristrani sud".18) O tome tko treba odluivati o uvjetnom otpustu osuene osobe na doivotnu kaznu zatvora bilo je dosta prijepora u Engleskoj. Lord Windlesham pokrenuo je postupak pred Europskim sudom u kojem je tvrdio da se "u Ujedinjenom kraljevstvu (kotska, Sj. Irska, Engleska i Walles) izrie vie osuda na kazne doivotnog zatvora nego u "svim zemljama Vijea Europe zajedno", a da o uvjetnim otpustima odluuje izvrna vlast (Komisija) kojoj se "dodaje pokoji sudac", te je rezignirano zakljuio da je to "tuno razdoblje engleskog kazenog prava"19) Na budimpetanskom Kongresu detaljno su razmotreni uinci doivotnog zatvora (psiholoki, socioloki ...), tretman osuenih osoba, date su procjene uvjetnog otpusta, a posebno je bilo govora o procjeni podobnosti osuenika na doivotni zatvor (tzv. "rizik" procjene) prilikom donoenja odluke o uvjetnom otpustu. Bilo kako bilo, predikacija budue "opasnosti" od osuenika jedan je od glavnih razloga nedosljednosti u procjeni osuenikove podobnosti za uvjetni otpust. Odluka o uvjetnom otpustu ovisi o uglavnom od "percepcije" Odbora koji odobrava uvjetni otpust (parole board) da li je osuenik "opasan" ili nije, budui da je "opasnost" arina toka pri donoenju odluke o uvjetnom otpustu".20) Meutim, mnoge studije u SAD-a "otkrile su" da one osobe koje su procijenjene kao "najopasnije", "najlue" i "najzlije", imale su vrlo nizak rang povratnitva glede nasilnih kaznenih djela, a posebno ubojstava. Nalazi veine eksperata potkrijepljuju injenicu da dugogodinji osuenici openito ne predstavljaju posebne probleme sigurnosti i da nisu velika prijetnja zajednici kad ih se eventualno otpusti na uvjetni otpust.21) Evolucija i procjena osoba osuenih na doivotni zatvor ne odvija se u izolaciji i izvan politikih i javnih pritisaka. Percepcija javnosti moe se najbolje "mjeriti" u kontekstu izvjea javnih medija. Sredstva javnog priopavanja imaju tendenciju "demonizirati" odreene osuenike, bilo kolektivno, bilo individualno i tako isprovocirati averziju javnog mjenja. Kada bi kreator politike mogao ukazati na standardizirani proces koji bi uzeo u obzir iskrene osjeaje prema tekim kaznenim djelima, i dakako, osigurao aktivno ukljuivanje rtava i njihovih obitelji u takav proces - pa nakon toga donosio odluku o uvjetnom otpustu i procjenu "opasnosti" osuenika, tada bi takva odluka bila manje podlona kritici.22) Na 24. Konferenciji europskih ministara pravosua (odranoj 4.-5. listopada 2001. godine u Moskvi) donesena je Odluka o implementaciji dugotrajnih kazni, u kojoj je posebno istaknuto da izvrenje dugotrajnih kazni i doivotnog zatvora namee veliki teret na zatvorsku administraciju i drutvo u cjelini, te Odbor ministara, preporuuje Vladama zemalja lanica da (izmeu ostalog): 1. - provode kaznenu politiku prema kojoj se dugotrajne kazne izriu samo ako su nune za zatitu drutva (podvukao M. S.), i 15 - poduzimaju sve korake kako bi se osiguralo bolje razumjevanje ope javnosti o posebnim problemima dugotrajnih zatvorenika, stvarajui time socijalnu klimu koja je povoljna za njihovu rehabilitaciju (podvukao M. S.).4. NUNOST I PRAVNA UTEMELJENOST KAZNE DOIVOTNOG ZATVORA

Nakon svega iznesenog, elim naglasiti sljedee: autor ovoga rada nema pretenzije da se opredijeljuje "za" ili "protiv" uvoenja kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/03. Moje pretenzije su drugaije: pokuati odgovoriti na pitanje da li je bilo nuno u ZIDKZ-a/03 uvoditi ovu kaznu, i ako jeste, da li su argumenti kojima se pritom rukovodio predlagatelj zakona pravno utemeljeni ili nisu. Sve ostalo ostavljam "otvorenim" za neku drugu respravu.Dakle, zato se, prema predlagatelju ZIDKZ-a/03, uvodi kazna doivotnog zatvora?1. Udovoljava se kriminalnopolitikoj potrebi - esto isticanoj u hrvatskoj javnosti, 2. To je kazna koja ima naglaenije generalnopreventivno djelovanje i njome se iskazuje vea odlunost drave u suzbijanju najteih kaznenih djela, ime se jaa i povjerenje u pravni poredak,3. Kako kaznu doivotnog zatvora, kao iznimku, predvia i l. 77. Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda, Republika Hrvatska duna je usaglasiti svoje zakonodavstvo s Rimskim statutom,4. Uvoenjem kazne doivotnog zatvora otklanjaju se slabe strane kazne "dugotrajnog zatvora", jer se ta kazna, u biti, ne razlikuje od "obine" kazne zatvora, i 5. Doivotni zatvor poznaje veliki broj suvremenih europskih pravnih drava.Ad 1. Kada je Odbor za zakonodavstvo, kao radno tijelo Hrvatskog sabora, u raspravi na Konani prijedlog ZIDKZ-a/03 upozorio: "da za predloene izmjene temeljnih naela i pravila utvrenih u Opem dijelu ovoga Zakona, nisu dana dostatna obrazloenja ni navedeni razlozi s miljenjem struke i argumentima kaznenopravne teorije", ja sam mislio da se ta naelna primjedba odnosi na druge djelove Zakona, ali sada vidim da se takva primjedba odnosi i na ovaj razlog tj. da se kazna doivotnog zatvora uvodi u ZIDKZ-a/03 i zbog udovoljavanja kriminalnopolitikih potreba. Kojih to potreba? Koji je sadraj tih potreba? Na to se one odnose? Da li su te potrebe ekvivalentne nunosti da se drutvo zatiti od kriminala? Da li su te potrebe, s aspekta nunosti propisivanja kazne zatvora proporcionalne odnosu izmeu ljudskih prava i pravde, ili tu postoji disproporcija s obzirom na stupanj ugroenosti hrvatskog drutva od stupnja konkretnog kriminaliteta u tom istom drutvu? Puno je tu pitanja - a odgovor niti jedan!Naalost, stvari nisu tako jednostavne. To to je predlagatelj Zakona "propustio" u Obrazloenju ZIDKZ-a/03 navesti konkretne razloge, to nisu "propustili" neki zastupnici u raspravi kada su govorili o pravno-politikim porukama koje alje ovaj Zakon: "... time se zapravo iskazuje nezadovoljstvo kaznenopravnim represijama" (V. 1. - rasprave ovoga rada).Novoselec je tu puno konkretniji. On smatra "da kazneno pravo ne smije biti ni nerazmjerno strogo, ali niti preblago. U prvom sluaju se pretvara u sredstvo dravnog terora, a u drugom dovodi do gubitka povjerenja u pravni poredak "ime se utire put privatnoj pravdi". Po Novoselcu, hrvatsko kazneno pravosue bilo je u zadnjih desetak godina blie posljednjem ekstremu i zbog toga izgubilo povjerenje domae i svijetske javnosti. "Na djelu je bilo minoriziranje a ponekad i zatakivanje kaznenih djela, pa i najteih zloina". Kae da je u Hrvatskoj u posljednjih deset godina zabiljeen "drastian" pad broja osuenih osoba, iako je normalno da u ratnom i poratnom razdoblju kriminalitet raste".23) Slaem se gotovo sa svime o emu govori Novoselec, ali, zar su to kriminalnopolitiki razlozi da se u ZIDKZ-a/03 unese kazna doivotnog zatvora? Zar "drastian" pad kriminaliteta (iz bilo kojih razloga), neprovoenje funkcije kaznenog progona (i za najtea kaznena djela), zatakavanje kaznenih djela - treba nuno dovesti do pootravanja kaznenih sankcija, kada se ni postojee sankcije ne "koriste" na nain kako su propisane u sada ve "starom" Kaznenom zakonu?Problemi hrvatskog pravosua (i prije, a poneto i danas) jesu takvi kakvima ih opisuje Novoselec ali oni objektivno ne mogu biti razlogom da se zbog takvih problema udovoljava "kriminalnopolitikoj potrebi" da se u sustav kaznenih sankcija uvodi kazna doivotnog zatvora. To su jednostavno razliiti problemi koji trae i razliite (svakako drugaije) odgovore.Sa "zahtjevima" tzv. ope javnosti treba biti vrlo oprezan - a struna javnost, bar koliko je meni poznato, u velikoj veini ne zagovara uvoenje kazne doivotnog zatvora u na Kazneni zakon (pa niti u sluaju ZIDKZ-a/03).Prigovori strune javnosti, u sutini, svode se na ono to istie Cvitanovi: "Uvrtavanju kazne doivotnog oduzimanja slobode u katalog kazni mogu se uputiti ozbiljene kritike, upravo s gledita znanstvenog, odnosno zakonskog koncepta svrhe kanjavanja. Naime, ista ne samo da ne odgovara modernoj formulaciji svrhe kanjavanja ve niti temeljnim postavkama suvremenog kaznenog prava ogranienja kaznenopravne prisile, individualizaciji, resocijalizaciji, humanosti itd. kao i postulatima suvremene kazne".24) Isto tako, struka (pa ma to to znailo) preteno je zauzela negativno stajalite o nunosti uvoenja kazne doivotnog zatvora u nae kazneno zakonodavstvo (ZIDKZ-a/03).O tome se negativno izjasnila Hrvatska odvjetnika komora i Udruga hrvatskih sudaca, a Kazneni odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dana 9. listopada 2002. godine, pod brojem: Su-1173/II/02, dostavio je Ministarstvu pravosua, uprave i lokalne samouprave primjedbe na Nacrt prijedloga ZIDKZ-a sljedeeg sadraja:"Smatramo da bi bilo prihvatljivije rjeenje prema kojemu kazna zatvora ne moe biti dulja od 30 godina, s time da se zadri dosadanji raspon zaprijeene kazne od 15 godina a za djelo za koje je sada zaprijeena kazna dugotrajnog zatvora da se propie kazna zatvora do 30 godina, koja bi pokrivala raspon od preko 15-30 godina, a da se propie kazna doivotnog zatvora samo za djela u stjecaju: a) kada su okrivljeniku za dva kaznena djela utvrene kazne zatvora preko 15 godina, ili, b) kada zbroj pojedinano utvrenih kazni prelazi preko 30 godina".Iako je u ime predlagatelja, zastupajui Konani prijedlog ZIDKZ-a/03 na 33. sjednici Hrvatskog sabora, ministrica pravosua, uprave i lokalne samouprave Ingrid Antievi-Marinovi istaknula da je predlagatelj, pri izradi konanog prijedloga uzeo u obzir (podvukao M. S.) zakljuke II. Interkatedarskog sastanka nastavnika kaznenopravnih predmeta pravnih fakulteta hrvatskih sveuilita i Visoke policijske kole u Zagrebu (odranog 25. i 26. listopada 2002. godine u Osijeku), iz sadraja tih zakljuaka sasvim je razvidno da je predlagatelj "uzeo u obzir" zakljuke tog sastanka na nain da ih nije prihvatio. Naime, pod to. 2. Zakljuaka izriito se istie: "Kazna doivotnog zatvora viestruko je neprihvatljiva. Ona je u suprotnosti s naelima pravednosti, ogranienja kaznenopravne prisile, individualizacije u kanjavanju, a time i zahtjevima ope i posebne prevencije".25) Ad 2.Sadraj ovako koncipiranog razloga za nunost unoenja kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/03, viestruko je problematian. Prije svega, slaem se sa Cvitanoviem da se "u suvremenoj znanosti kaznenog prava opravdano i argumentirano generalnopreventivni uinci kaznenopravne prisile putem kazne (a posebno dugotrajnih kazni) dovode u sumnju. Nitko ne porie postojanje odreenog straha od kanjavanja, no u psihologiji delinkvencije je poznato, da osim izuzetaka, osobe koje planiraju poinjenje kaznenog djela vjeruju da nee biti otkrivene i kanjene".26) Govoriti o "naglaenom djelovanju"generalne prevencije, kada je u pitanju kazna doivotnog zatvora, u situaciji kada se istovremno prognozira da e se ta kazna "izrei u dva do tri sluaja na godinu, ili ni u jednom"27) - znai zapravo "priznati" da od kazne doivotnog zatvora ne oekujemo nikakvu djelotvornost (a posebno ne "naglaenu").S druge pak strane, isticanje da se uvoenjem kazne doivotnog zatvora (konano, i bilo koje druge kazne) iskazuje vea odlunost drave u suzbijanju najteih kaznenih djela, te da to istovremeno jaa povjerenje u pravni poredak - temelji se na pogrenoj premisi da se u sustavu kaznenih sankcija trebaju traiti rjeenja za probleme u pravosuu, a ne u "izvjesnosti primjene kazne u svim sluajevima poinjenja kaznenih djela" - kako to istie i Horvati.28) Ad 3.Kako e o materijalno pravnim odredbama Rimskog statuta i njihovoj implementaciji u Kaznenom zakoniku (ZIDKZ-a/03) govoriti dr. sc. Davor Dereninovi, elim istaknuti samo sljedee: stajalite predlagatelja Zakona da je Republika Hrvatska duna usaglasiti svoje zakonodavstvo s Rimskim statutom, a iz razloga jer Rimski statut Meunarodnog kaznenog suda, u svom l. 77., kao iznimku, predvia izricanje doivotnog zatvora, u najmanju ruku, pravno je sporno. Kako se predlagatelj Zakona (ZIDKZ-a/03) nije potrudio (barem u raspravi o Konanom prijedlogu ZIDKZ-a/03 pred Hrvatskim saborom) da iznese razloge za takvu obvezu Republike Hrvatske (osim to je "ograniio" tu obavezu Republike Hrvatske "barem" za kaznena djela za koja je u Rimskom statutu propisana kazna doivotnog zatvora), samo sumarno mogu istaknuti: u l. 80 Rimskog statuta Meunarodnog kaznenog suda (MKS) ugraena je tzv. salvatorna klauzula (clausula salvatoria) sa izriitim naglaskom da se radi o klauzuli za nacionalna prava, iz koje nedvojbeno proizlazi "da nita (podvukao M. S.) u ovome Statutu nee utjecati na izricanje kazni od strane drava koje su propisane u njihovim nacionalnim pravima kao niti na primjenu prava drava koje ne predviaju kazne propisane u Statutu (podvukao M. S.)."29) Ova odredba Rimskog statuta MKS-a, temeljito dovodi u pitanje razloge predlagatelja ZIDKZ-a/03 "da je Republika Hrvatska duna usaglasiti svoje zakonodavstvo s Rimskim statutom".Argumentacija suprotnog sadraja (koja bi se temeljila na pravnom znaenju Preambule Rimskog statuta MKS-a, ili koja bi se temeljila na lanku 1. istog Statuta, u smislu komplementarnosti MKS-a nacionalnoj kaznenoj sudbenosti) imala bi svog smisla samo onda kada bi postojale interpretativne dvojbe oko pojedinih odredbi Statuta. Meutim, u pogledu odredbe lanka 80. Statuta MKS-a takvih dvojbi nema, ili ih barem nebi trebalo biti."Za razliku od nekih drugih propisa Statuta, koje iziskuju unoenje odreenih normi u nacionalno pravo ili njegovu prilagodbu (podvukao M. S.) propisi Sedmog dijela o kaznama, obavezuju samo Sud (podvukao M. S.).30) Konano, prema odredbi Rimskog statuta MKS-a (l. 21. st. (1) to. c)) primjenjivo pravo Sud izvodi iz nacionalnih drava samo onda ukoliko ti zakoni (naela) nisu neskladna s Statutom, a ako takav nesklad postoji, Sud primjenjuje Statut, Obiljeja kaznenih djela te svoja Pravila o postupku i dokazima - iz ega nedvojbeno proizlazi nedostatak obaveze nacionalnih drava da vlastito zakonodavstvo "usaglaavaju" s Rimskim statutom MKS-a, dakle, suprotno od onoga na emu predlagatelj ZIDKZ-a/03 temelji (izmeu ostalog) razlog unoenja kazne doivotnog zatvora u nae nacionalno kazneno zakonodavstvo.Ad 4.Ovaj razlog za unoenje u ZIDKZ-a/03 kazne doivotnog zatvora sadri u sebi jednu logiku pogreku, a osim toga, nije pravno utemeljen.Kada bi bilo i tono da se kazna "dugotrajnog zatvora" ne razlikuje od "obine" kazne zatvora, onda se "slaba strana" kazne "dugotrajnog zatvora" ne otklanja uvoenjem kazne doivotnog zatvora, jer se uvoenjem kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/03 otklanja kazna "dugotrajnog zatvora" tj. ona se zamijenjuje kaznom doivotnog zatvora.S druge pak strane, iz Obrazloenja Konanog prijedloga ZIDKZ-a/03 izriito proizlazi: "Uvoenjem doivotnog zatvora ujedno se otklanjaju slabe strane dosadanjeg rjeenja. "Dugotrajni zatvor" predstavljao je modifikaciju ranije kazne od dvadeset godina kao zamjene za smrtnu kaznu. Pri tom se izgubilo iz vida da je kazna zatvora (od 20 godina, umetnuo M. S.) bila fiksna, pa kod nje nikakvo odmjeravanje nije bilo mogue. Uvoenjem raspona od dvadeset do etrdeset godina kazna "dugotrajnog zatvora" izgubila je to svojstvo ("fiksnosti", umetnuo M. S.), pa se u biti nije razlikovala od obine kazne zatvora".31) Prije svega, uvoenjem kazne "dugotrajnog zatvora" zaista se otklonila "slabost" fiksne kazne od dvadeset godina, ali istovremeno uvoenje kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/03, ta "slabost" je vraena - jer je i kazna doivotnog zatvora fiksna kazna. Kod nje takoer nije mogue nikakvo odmjeravanje (osim ako predlagatelj Zakona ne misli da se "odmjeravanje" kazne doivotnog zatvora sastoji u pravu osuenika na uvjetni otpust, pomilovanje i sl.).Osim toga, a i zato bi se kazna "dugotrajnog zatvora" (iz KZ-a/97) razlikovala od "obine" kazne zatvora? KZ/97 priklonio se ideji unifikacije kazni lienja slobode tako da postoji samo jedna kazna lienja slobode - kazna zatvora. Kazna "dugotrajnog zatvora" nije druga vrsta kazne lienja slobode (u smislu tzv. diferencirajuih kazni lienja slobode) ve je to jedna kazna zatvora ije je trajanje propisano u rasponu od dvadeset do etrdeset godina.Meutim, sve to zajedno, ne moe se dovesti u posljedinu svezu sa tvrdnjom predlagatelja Zakona da se unoenjem u Zakon kazne doivotnog zatvora otklanjaju slabe strane "dosadanjeg rjeenja". To nije razlog kojim bi predlagatelj zakona mogao "opravdati" svoju odluku da u ZIDKZ-a/03 unese kaznu doivotnog zatvora.Ad 5.Ovaj razlog predstavlja "ope mjesto" u iznoenju razloga za promjene cjelokupnog hrvatskog zakonodavstva, a ne samo kaznenog. I dok on u mnogim sluajevima ima svog opravdanja, ovdje je takav razlog "bez pokria".Naime, prema meunarodnim standardima32) drave su dune voditi rauna da vode kaznenu politiku na taj nain da se dugotrajne kazne zatvora (doivotnog pogotovo) izriu i propisuju samo ako su nune za zatitu drutva. Svaka drava za sebe mora procijeniti da li joj je takva kazna (doivotnog zatvora) nuna da bi i kaznenom represijom, zatitila svoje graane. Ono to je bitno jeste to da procjena te nunosti nije slobodna od realne ocjene stanja kriminaliteta u svim njegovim segmentima (i kvalitativnim i kvantitativnim). Ne moe se, u odreenim sredinama, uporeivati ugroenost graana u zemlji u kojoj se "prognozira" izricanje kazne doivotnog zatvora "dva ili tri puta godinje, ili nijednom" sa zemljama tzv. "penalnog populizma" (npr. SAD, Engleska...).Zato razlog predlagatelja Zakona, "da doivotni zatvor poznaje veliki broj suvremenih europskih pravnih drava", nije sam po sebi dovoljan "dokaz", jer s e tu uporeuju razliita stanja nunosti unoenja te odiozne kazne (doivotnog zatvora) u kazneni sustav pojedine drave.Kako je normativno ureenje sustava kaznenih sankcija, u pojedinim sredinama, vrlo esto, i s razlogom, vezano na stajalite o svrsi kanjavanja, razumijem da Novoselec kritizira "slabe strane" resocijalizacije, ali uope ne razumijem, od kuda takva "tvrdoa" u stajalitu: "Stoga je u modernoj teoriji kaznenog prava na mjesto resocijalizacije stupila generalna prevencija".33) Nema dvojbe da je tendencija porasta totaliteta delinkvencije (sa "bogatom" kriminolokom fenomenologijom: terorizam, organizirani kriminalitet, korupcija, nasilje...) i veliki broj osuenih osoba dovela do "lavine uruavanja resocijalizacijskih ideala", ali moderno kazneno pravo trai izlaze u "novim oblicima posebnog tipa resocijalizacije" koji bi u temeljima sauvali model pravednosti i pravde, a koji se "pokuavaju" uskladiti sa meunarodnim standardima kreiranim u ozraju maksimalnog potovanja ljudskih prava osoba koje se nau u kaznenom sustavu. "Osnovna svrha kanjavanja koja prosijava iz svih meunarodnih dokumenata s ovoga podruja moe se uobliiti u naelo da se odabiru najblae sankcije kojima se moe postii svrha kanjavanja".34) Dakle, da zakljuim: niti ovaj razlog predlagatelja ZIDKZ-a/03 ne predstavlja argumentirani razlog za unoenje kazne doivotnog zatvora - jer sam po sebi nije nikakav "dokaz" da zato to "doivotni zatvor poznaje veliki broj suvremenih europskih drava", da se tom broju mora pridruiti i Republika Hrvatska.

UMJESTO ZAKLJUKANema nikakve dvojbe da predlagatelj ZIDKZ-a/03, svojim razlozima, nije pokazao da je nuno radi zatite graana Republike Hrvatske unositi kaznu doivotnog zatvora u sustav kaznenih sankcija, a argumenti kojima se pritom rukovodio, u sutini, ili nisu pravno utemeljeni, ili su nedostatni.LITERATURA BAI FRANJO: "to treom Novelom nije trebalo mijenjati u Kaznenom zakonu", "Organizator", Zagreb, 2003. COCOZZA H. STEADMAN: "Karijere bolesnih od kriminala", Dravni odjel mentalne higijene, New York, 1974. CVITANOVI LEO: "Svrha kanjavanja u suvremenom kaznenom pravu", Hrvatsko udruenje za krazneno pravo i praksu i MUP-RH, Zagreb, 1999. lanak u "Novom listu", od 18. travnja 2003. pod naslovom: "Kazneno e odgovarati samo suci povezani s kriminalom". lanak u "Novom listu", od 22. travnja 2003. pod naslovom: "Hoe li se buniti ako i Miloevi dobije doivotni zatvor?". Europski savjet: "Tretman dugogodinjih osuenika", 17. veljae 1976. GROZDANI VELINKA: "Kazne - nova rjeenja u kaznenom zakonu i njihova provedba u sudskoj praksi", Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol. 7. br.: 2/2000. HORVATI . - CVITANOVI L.: "Politika suzbijanja kriminaliteta", MUP-RH, Zagreb, 1999. HORVATI ELJKO: "Ne otrina kazne nego izvjesnost njene primjene moe djelovati preventivno, ostalo je represija i politiki blef", Vjesnik, od 21. travnja 2003. HORVATI ELJKO: "Zakonodavac misli da promjenama zakona moe promijeniti drutvo", Vjesnik, 17. travnja 2003. JOSIPOVI IVO, KRAPAC DAVOR, NOVOSELEC PETAR: "Stalni meunarodni kazneni sud", "Narodne novine" d.d. i Hrvatski pravni centar, Zagreb, prosinac 2001. KONZELMAN H. MARRA - GILES G.: "Kliniki pristup procjeni opasnosti od osuenih", Meunarodna za terapiju prijestupnika i komparativnu kriminologiju, Sv. 31., br. 3/1987. KOVO IRMA: "Kazna zatvora - zato i kada?", Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), Vol. 8., br. 2/2001. LORD WINDLESHAM: "Life Sentences: law, practice and relase decisions, 1989.-1993., Brasenose College, Oxford. MITROVI DAVOR - TOMII ZVONIMIR: "II. Interkatedarski sastanak nastavnika kaznenopravnih predmeta pravnih fakulteta hrvatskih sveuilita i Visoke policijske kole u Zagrebu, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, god. 9., br. 2. NEUDEK KURT: "Komparativna studija na temu doivonog zatvora" - izvorni tekst. NOVOSELEC PETAR: "Izmjene i dopune Kaznenog zakona: Samo dobra normativna rjeenja omoguuju dobru praksu", Vjesnik, od 18. travnja 2003. Prikaz rada 33. sjednice Hrvatskog sabora, IHS, br. 372, 30. lipnja 2003. - izvorni tekst Rezolucija o tretmanu dugogodinjih osuenika.

SAETAKKriminalnopolitika opravdanost unoenja kazne doivotnog zatvora u ZIDKZ-a/03 niti je nuna radi zatite graana Republike Hrvatske a niti su argumenti predlagatelja Zakona za unoenje u nae kazneno zakonodavstvo takve kazne pravno utemeljeni i dovoljno dostatni.Tom kaznom ne udovoljava se ni kriminalnopolitikim potrebama naih graana, ona s obzirom na stupanj i vrstu kriminaliteta u Republici Hrvatskoj, te sustavu postojeih kaznenih sankcija, nee ostvariti svoje "naglaeno" generalnopreventivno djelovanje, nije nuna za bilo kakvu obavezu zbog koje bi Republika Hrvatska bila duna usaglaavati svoje zakonodavstvo s Rimskim statutom Meunarodnog kaznenog suda i konano, bez utjecaja je na otklanjanje bilo kakvih slabih strana kaznenih sankcija propisanih u KZ-u/97.To sve zajedno zapravo ukazuje da je unoenje kazne doivotnog zatvora u nae kazneno zakonodavstvo - jedan nepotrebni eksperiment u sferi kaznene politike propisivanja kaznenih sankcija.II.A)NOVANA KAZNA1. NORMATIVNO UREENJE NOVANE KAZNE PO KZ-u/97*l. 51.(1) Novana kazna se propisuje i izrie u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se primjenjuje.Novana kazna u naem kaznenom pravu, po ugledu na brojna strana, posebno europska suvremena kaznena zakonodavstva, temelji se na modelu kojega je u projektu reforme vedskog kaznenog prava 1916. godine predloio Thyren, a naziva se "dnevne novane kazne" ili "dani - novane kazne" (Tagesbussen ili Tagessatzen, jednina Tagessatz). Prema tom modelu, koji je prvi puta primjenjen u finskom KZ-u 1921. godine, umjesto dotada uobiajenog propisivanja i izricanja novanih kazni u odreenim novanim iznosima, one se sada propisuju u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se primjenjuju. 1)Prema Grozdani "Nastojanja da se novanom kaznom uvaavaju financijske prilike poinitelja kaznenog djela datira jo iz 19. st. Smatra se da je portugalski Kazneni zakon iz 1832. godine prvi vezao iznos novane kazne za dnevni prihod poinitelja kaznenog djela. Poslije, pod utjecajem djela vedskog profesora Thyrena Principi reforme kaznenog prava iz 1910. godine, ideja o sustavu dnevnih globa uvodi se u kaznene zakone Finske (1921.), vedske (1931.), Danske (1939.), sedamdesetih godina i Njemake, Austrije, Maarske, Francuske (1983.) itd."2)Prema istoj autorici, vezivanje novane kazne za imovinsko stanje poinitelja kaznenog djela "ope je prihvaena formula"3), a Horvatia ovakava sustav propisivanja i izricanja novane kazne "snano uvjerava da sustav dnevnih novanih kazni ima izvanredne prednosti u odnosu prema klasinom sustavu fiksnih kazni".4)Prema Cvitanoviu etika dimenzija kanjavanja nalagala je glede novane kazne pronai uinkovit mehanizam njezina odmjeravanja, kojim bi se maksimalno ostvario zahtjev za "pravednou". Rjeenje je pronaeno u tzv. "sustavu dnevnih prihoda" koji zapravo predstavljaju odmjeravanje novane kazne na dvije razine. Na prvoj razini, istie taj autor, vezano uz stupanj krivnje, vezano uz osobu poinitelja, odreuje se broj dnevnih prihoda. Na drugoj razini, vezano uz osobu poinitelja, utvruje se visina dnevnog prihoda. Spomenutom kombinacijom, maksimalno se ostvaruje zahtjev "pravednosti" u pogledu ove kazne, koja e svakoga "pogaati" razmjerno jednako.5)Horvati istie da ovakav model "daje mnogo vee mogunosti za individualizaciju kazne, od klasinog modela fiksnog propisivanja i izricanja novane kazne"6), ali zakljuuje i sljedee: "Stoga je utemeljena tvrdnja da je novim Zakonom (KZ/97 - umetnuo M. S.) ne samo uspostavljena "ravnotea" izmeu kazne zatvora i novane kazne, i ne da se nastojalo po postotku propisane novane kazne pribliiti nekim suvremenim kaznenim zakonima u Europi, ve se slijedila i dosadanja praksa naih sudova".7)Dakle, da zakljuim: normativna orijentacija propisivanja i izricanja novane kazne po modelu "dnevnih dohodaka" zaista je postala "opeprihvaena" orijentacija i model primjeren suvremenim kaznenim zakonodavstvima.(2) Novana kazna ne moe biti manja od deset dnevnih dohodaka niti vea od tristotine dnevnih dohodaka, osim za kaznena djela poinjena iz koristoljublja kad se najvea novana kazna moe izrei i do petstotina dnevnih dohodaka.Dok je model propisivanja i izricanja novane kazne u "dnevnim dohocima" postao na neki nain "opeprihvaena orijentacija" u normiranju novane kazne, odreivanje visine dnevne globe motiviralo je pojedine autore da upozore i na neke objektivne probleme, rukovodei se pritom iskustvenom spoznajom o neraskidivom jedinstvu normativnog i provedbenog (primjene norme u praksi), pa je tako Bai, u vrijeme tek nasluivanog (?) budueg prijelaza sa tradicionalnog naina odreivanja novane kazne (globalne novane kazne) u sustav tzv. "dnevnih globa" upozoravao: "No i ovaj sustav (sustav "dnevnih dohodaka" - umetnuo M. S.), iako je dobro zamiljen kao kombinacija dva samostalna initelja pri odreivanju novane kazne, broja dnevnih globa i same visine dnevne globe prema imovinskom stanju poinitelja, pati od bitno umanjene funkcionalne sposobnosti zbog istih razloga i tekoa od kojih pati i tradicionalni sustav izricanja novane kazne - tekoa da se doe do tonih podataka o imovini optuenika (podvukao M. S.)".8)Cvitanovi je posebno eksplicitan: "Problema s novanom kaznom moda nije u tolikoj mjeri podrazumijevao tekoe glede njezine srazmjernosti poinjenom djelu odnosno krivnji, koliko u pogledu razmjernosti "zla" koje je trebalo nanijeti poinitelju. Dakako, to se "zlo" imalo ogledati u njezinoj visini (podvukao M. S.). Stara kaznena zakonodavstva dobro su poznavala sva lutanja izmeu koncepta novane kazne koji je interferirao s graanskopravnom institucijom naknade tete, i ekstremnih sluajeva kada se njezino izvrenje svodilo na konfiskaciju imovine. Na svoj je nain novana kazna uvijek predstavljala valjani kriterij "pravednosti" cjelokupnog kaznenog sustava".9)Grozdani je neto opreznija sa zakljuivanjem o usaglaenosti normativnog i praktinog: ona istie da je opeprihvaenu formulu o vezivanju novane kazne za imovinsko stanje poinitelja kaznenog djela ".... ini se, mnogo lake teoretski postaviti nego praktino primijeniti".10)To je i moje miljenje, no, o tome kasnije (i u vlastitom istraivanju i u zakljuku ovoga dijela rada).Navedena autorica je jedna od rijetkih koja je, u naoj literaturi, pojmu "dnevnog dohotka", kao preduvijetu za zakonito izricanje novane kazne po lanku 51. stavku (1) KZ-a/97, posvetila puno panje. Suptilnom analizom pojedinih odredbi Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/95, proieni tekst - br. 52/95) autorica pravilno zakljuuje o mogunosti razliitog interpretiranja sadraja "dohotka" i "dnevnog dohotka", tog kljunog pojma za izricanje novane kazne, jer prema Zakonu o porezu na dohodak osnovica poreza na "dohodak tuenog poreznog obveznika" moe predstavljati: ukupni iznos ostvarenog dohotka (tzv. brutto plaa), dohodak umanjen za osobne odbitke (tzv. porezna osnovica), ali moe predstavljati i poreznu osnovicu umanjenu za porez na dohodak i prirez (tzv. netto plaa).Meutim, bez obzira na to to se Vrhovni sud Republike Hrvatske, prilikom ispunjenja svoje obaveze utvrivanja i objavljivanja prosjenog dnevnog dohotka, koristi podacima Dravnog zavoda za statistiku, koji se odnose na prosjenu netto plau za ukupno zaposlene u Republici Hrvatskoj, i svaka tri mjeseca (u smislu odredbe lanka 51. stavka (6) KZ-a/97) i utvruje "prosjenu dnevnu plau u Republici Hrvatskoj koja se ima smatrati prosjenim dnevnim dohotkom ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj" (takva odluka je donesena posljednji puta 26. lipnja 2003. godine pod brojem: Su-341-IV/03), to ipak ne znai da je Vrhovni sud Republike Hrvatske problem "dohotka" (i njegovog stvarnog sadraja) rijeio, jer se utvrenje prosjenog dnevnog dohotka iskljuivo odnosi na stavak (4) lanka 51. KZ/97 tj. samo onda kad poinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakav dohodak, ili u konkretnoj situaciji kada bi utvrivanje "dohotka" poinitelja kaznenog djela, znatno produljilo trajanje kaznenog postupka.Tek u takvoj situaciji (i naravno, u situaciji tzv. izricanja novane kazne na temelju kaznenog naloga) sud moe (a kod kaznenog naloga sud je to i duan) dnevni dohodak poinitelja kaznenog djela smatrati prosjenim dnevnim dohotkom u Republici Hrvatskoj.Konano, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svakoj svojoj odluci, donesenoj po lanku 51. stavku (6) KZ/97 izriito navodi: na temelju utvrenog iznosa, novane kazne izricati e se, sukladno lanku 51. stavku (4) KZ-a do odreenog datuma (V. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-341-IV/03 od 26. lipnja 2003., npr.).Upravo zbog toga to problem sadraja "dnevnog dohotka" nije rijeen ni na temelju zakona, a niti je rijeen po osnovi obaveznih uputa vieg suda niem sudu, u praksi dolazi zabrinjavajue esto do "izjednaavanja" pojma "dnevni dohodak" sa pojmom "prosjeni dnevni dohodak", a u situacijama izricanja novane kazne po lanku 51. stavku (2) KZ-a (no, o tome vie u komentaru vlastitog istraivanja). Naravno, da takvo postupanje, "pojednostavljuje sudski postupak i omoguuje sudu donoenje odluke koja e biti koliko-toliko primjerena osobi poinitelja kaznenog djela",11) ali to, naalost, istovremeno znai da je bitno ugroena etika dimenzija kanjavanja kojom se eli ostvariti zahtjev za "pravednou" novanog kanjavanja, i ujedno, relativizira socijalno-etiki zahtjev o podudarnosti "raspona izreenih novanih kazni, ak i u razliitim kaznenim zakonima"12) - kao zahtjevu univerzalne jednakosti normativnog ureenja jedne kaznenopravne ustanove.Kako se rasponima kazni bave drugi radovi na ovom savjetovanju, na tome se neemo zadravati.(3) Rok za plaanje novane kazne odreuje sud istovremeno s odmjeravanjem broja dnevnih dohodaka. Vodei rauna o tom broju, najkrai rok za plaanje moe se odrediti trideset dana, a najdulji est mjeseci."to se tie roka plaanja novane kazne koji sud odreuje na temelju stavka (3) ovoga lanka, radi se o istoj odredbi iz dosadanjeg Zakona (lanak 36. stavak (2) KZRH), s time da su rokovi znaajno promijenjeni. U dosadanjem Zakonu najkrai rok bio je odreen s pretnaest dana a najdui s tri mjeseca, uz iznimnu mogunost obrone otplate i do dvije godine (podvukao M. S.). Novi Zakon produuje najkrai i najdui rok (trideset dana - est mjeseci) ali ne omoguava nikakvo daljnje produivanje roka plaanja novane kazne. Mogunost obrone otplate (podvukao M. S.) moe doi u obzir i to ovisi samo o osuenoj osobi, ali posljednji obrok mora biti isplaen prije isteka roka koji je za plaanje novane kazne odreen presudom".13)Rok za plaanje novane kazne odreuje sud istovremeno s odmjeravanjem broja "dnevnih dohodaka". Najkrai rok moe, ovisno o broju tih dana, biti trideset dana, a najdulji rok moe biti est mjeseci. U odmjerenom roku, unutar tog vremenskog raspona, osuenik je duan platiti izreenu novanu kaznu i taj se rok ni po kojem osnovu ne moe produljiti.14)Bai smatra da Zakon "naalost ne predvia izriito (podvukao M. S.) olakice pri plaanju novane kazne (obrona otplata), ali nije ni to iskljuio. Naime, kad se u stavku (3) lanka 51. KZ/97 propisuje da najkrai rok plaanja novane kazne moe biti mjesec dana (trideset dana) a najdulji est mjeseci (valjda od dostave pravomone presude), to otvara mogunost (podvukao M. S.) i otplate na rate, unutar tih rokova".15)Navedeni autor, izostanak izriite odredbe o olakicama problematizira preko pojma izvrenja novane kazne, te istie: "Kao i kod drugih kaznenih sankcija, tako i kod novane kazne, cjelinu ine njeno izricanje ali i njezino izvrenje. Tek ta cjelina omoguuje da se realiziraju naela individualizacije kod ove kazne, i da bude uspjena. Pravilna primjena naela individualizacije (to ovdje posebno znai - uvaavanje materijalnih mogunosti poinitelja kaznenog djela kao elementa za odmjeravanje ove kazne) olakava izvrenje ove kazne, kao to i sam nain izvrenja (isplata u ratama i duljina roka isplate) jedan je od naina za individualizaciju novane kazne i za jaanje njene funkcije. Djelotvornost ove kazne ovisi i o izvjesnosti njezina izvrenja, kao i o duljini vremena tog izvrenja".16)Da li sudovi vode rauna o tome i da li sudska praksa u svojim odlukama uspostavlja tu nunu, kreativnu korelaciju izmeu potrebe za uspjenou novane kazne i odreivanja duine rokova plaanja, o tome e vie biti rijei kod komentara rezultata vlastitog istraivanja, koji se odnose na ovu pravanu materiju.(4) Kad poinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakav dohodak ili bi utvrivanje njegova dohotka znatno produljilo trajanje kaznenog postupka, sud e kao dnevni dohodak poinitelja smatrati prosjeni dnevni dohodak u Republici Hrvatskoj.Ozbiljnu primjedbu na takvo normativno rjeenje izrazila je Grozdani: "Na kraju, ali samo iznimno, sud se moe posluiti prosjenim dnevnim dohotkom. Iako ta mogunost postoji i kad poinitelj kaznenog djela ne ostvruje nikakav dohodak, kao i kada bi utvrivanje njegova dohotka znatno produljilo trajanje kaznenog postupka, trebalo bi se samo ograniit na drugu varijantu (podvukao M. S.). Naime, ako se osobi koja ne ostvaruje nikakav dohodak izrie novana kazna utemeljena na prosjenom dnevnom dohotku, ona e se nai u teoj situaciji od osobe koja ostvaruje dohodak manji od prosjenog. Pored toga, izricanje novane kazne osobi koja ne ostvaruje dohodak, u sustavu koji se temelji na dnevnom dohotku, u krajnjem je sluaju besmisleno, jer nas nepotrebno suoava s problemom supletornog zatvora (podvukao M. S.) kao zamjene za neisplaene novane kazne".17)Slaem se sa ovom primjedbom, ali treba rei i sljedee: ovdje nije problem u tome da e se poinitelj kaznenog djela koji ne ostvaruje nikakav dohodak nai u teem ili lakem poloaju od poinitelja koji ostvaruje "dohodak manji od prosjenog", ve se jednostavno radi o tome da se poinitelj kaznenog djela koji ne ostvaruje nikakav dohodak (pa time niti dohodak "manji od prosjenog") kanjava novanom kaznom, a takvo kanjavanje protivno je svim temeljnim principima individualizacije kazne - bez obzira na to, to je novana kazna, po svojoj svrsi, prikladna za ostvarivanje svih zakonskih ciljeva kazne.18)Isto tako, dogmatski je nekonzistentno stavljati u istu relaciju poinitelja kaznenog djela koji ne ostvaruje nikakav dohodak (a istovremeno nije vlasnik imovine ili imovinskih prava - u smislu odredbe stavka (4) lanka 51. KZ/97) sa poiniteljem kaznenog djela koji ostvaruje dohodak, ali bi utvrenje tog njegovog ostvarenog dohotka, znatno produljilo trajanje kaznenog postupka, jer se tu radi, sutinski, o dva razliita problema.Naalost, praksa izricanja novane kazne nam pokazuje da sudovi "olako" utvruju postojanje "potekoa u utvrivanju dohotka poinitelja kaznenog djela zbog kojih bi se znatno produljio kazneni postupak", pa je jedno zakonsko rjeenje predvieno kao iznimka, u praksi gotovo pojavljuje kao pravilo prilikom izricanja novane kazne po lanku 51. KZ-a. Tu o "pravednosti" u kanjavanju - nema niti govora.(5) Kad poinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakav dohodak, ali je vlasnik imovine ili imovinskih prava, sud e utvrditi dnevni dohodak po slobodnoj procjeni, prema vrijednosti te imovine ili imovinskih prava.Utvrivanje visine "dnevnog dohotka" po slobodnoj procjeni suda, izvanredno je vaan segment "pravednosti" u kanjavanju novanom kaznom.Bai u pravu kada istie: "Da bi novana kazna postala jedan vani stup politike kanjavanja..., osnovna je pretpostavka za to da se izricanje te kazne zasniva na to boljem poznavanju osobne situacije delinkventa, posebice njegove cjelokupne materijalne situacije. Njezin je smisao da za odreeno vrijeme pogodi ivotni standard poinitelja kaznenog djela, da utjee na razinu tog standarda. U tome je i mogunost za njezinu revalorizaciju danas: u zahvaanju materijalnih vrijednosti, koje su u suvremenom nainu ivota, u uvjetima potroakog drutva, vrlo znaajne za svakoga. Tu su, meutim i njezine tekoe - da se izrazi i materijalizira na nain koji e biti odgovarajui cjelokupnom imovnom stanju poinitelja, da se postigne da se osobe istinski nejednake u imovinskom pogledu - u tom kanjavanju istinski jednako tretiraju (da ne bude preteka za siromaha, a da je osjeti i bolje stojei pojedinac). Novana kazna stvarno postaje asocijalna ako se ne vodi rauna o cjelokupnoj ekonomskoj snazi poinitelja kaznenog djela".19)Iz gore navedenih razloga Clinard upozorava na jednu ogorenu izjavu relativno siromanog poinitelja kaznenog djela, koji je za beznaajno kazneno djelo osuen na visoku novanu kaznu, i koji se nakon takve osude obratio sucu sa rijeima: "Drugi, koji su optueni da su dravu otetili za stotine tisua dolara, samo dobiju pismo od odbora u Washingtonu u kojem ih lijepo mole da dou i o svemu porazgovaraju. Moda je to pravda, ali ovjeku poput mene to je prilino nejasno!"20)Ono o emu sudac uvijek treba voditi rauna jeste to da novana kazna (i u takvoj "slobodnoj" procjeni imovine poinitelja kaznenog djela) nikada ne smije imati za funkciju da bude nain da se poinitelju oduzme imovinska korist pribavljena kaznenim djelom. Novana kazna je kazna, i mora se odmjeravati prema propisima koji vrijede za odmjeravanje kazne (lanak 56. KZ/97) a ne propisima koji se primjenjuju za oduzimanje imovinske koristi.21)Naravno, sasvim je druga stvar, kako to ispravno uoava Grozdani, kako doi do tonih podataka o imovini, kako je procjenjivati (da li po trinoj ili po nekoj drugoj vrijednosti) i stalno voditi rauna o tome da novana kazna, s jedne strane, ne poprimi konfiskacijski karakter, a s druge pak strane, voditi rauna kako obuhvatiti cjelokupnu imovinu poinitelja kaznenog djela.22)(6) Prosjeni dnevni dohodak iz stavka 4. ovoga lanka na temelju slubenih podataka Dravnog zavoda za statistiku utvruje i objavljuje Vrhovni sud Republike Hrvatske svaka tri mjeseca.Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispunjavajui svoju zakonsku obvezu (lanak 51. stavak (6) KZ/97), na Kaznenom odjelu, na sjednici odranoj 14. sijenja 1998. godine po prvi puta utvrdio je prosjenu dnevnu plau u Republici Hrvatskoj od 81,00 kn. Na temelju utvrenog iznosa novane kazne izricati e se, sukladno lanku 51. stavku (4) KZ/97 novane kazne od 1. travnja do 30. lipnja 1998. godine.23)Radi komparacije navodimo da je do 30. rujna 2003. godine prosjena dnevna plaa u Republici Hrvatskoj utvrena u iznosu od 128,00 kn.Zbog formulacije koju koristi Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukam tj. da se prosjena dnevna plaa u Republici Hrvatskoj ima smatrati prosjenim dnevnim dohotkom ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj, Grozdanai smatra da bi bilo prihvatljivije da zakonodavac u odredbi o novanoj kazni umjesto "dnevni dohodak" koristi pojam "dnevne plae" ili "dnevno isplaene plae", jer bi to, prema autorici, bilo jednostavnije a i usklaenije sa terminologijom koju koristi Dravni zavod za statistiku, a na temelju ijih podataka Vrhovni sud Republike Hrvatske i utvruje visinu "prosjenog dnevnog dohotka".24)

l. 52.(1) Novana kazna se ne naplauje prisilno.Iz Obrazloenja prijedloga KZ-a/97 izriito proizlazi: "Isto tako, zamjenom novane kazne kaznom zatvora bez prisilne naplate (koja je uostalom samo teret za dravu i predstavlja odugovlaenje realizacije novane kazne) uspostavlja se odnos osuenika prema dravnoj vlasti koji se temelji na njegovoj slobodnoj procjeni (podvukao M. S.): da li e platiti novanu kaznu ili e odnos prema kaznenom djelu uspostaviti izdravanjem kazne zatvora. To njegovo "pravo" ukljueno je u odluku suda pri izricanju novane kazne."25)Prema Cvitanoviu, tim obrazloenjem uglavnom je odgovoreno na pitanje zato se u KZ-u/97 odustalo od prisilne naplate novane kazne, te se taj autor pita: "Nije li to zapravo afirmacija tzv. supletornog zatvora (podvukao M. S.) jer mnogi nee moi ili nee htijeti platiti novanu kaznu, pa e se ona "bez odlaganja" odlukom suda "automatski" pretvoriti u kaznu zatvora, a novanoj kazni je ponajprije svrha da se njezinom primjenom smanji broj bezuvjetno primjenjenih kazni zatvora."26)(2) Kada novana kazna nije u cijelosti ili djelomino plaenja u roku koji je odreen presudom, sud donosi bez odgode odluku o zamjeni novane kazne kaznom zatvora.Supletorni zatvor, kao zamjena za u sudskom roku neisplaenu, ili djelomino isplaenu kaznu, prisutan je u svim dravama koje imaju novanu kaznu i to radi osiguranja izvrenja novane kazne.Prema Grozdani "radi se svakako o nepopularnom rjeenju, krajnje diskutabilnom i s aspekta krivnje i s aspekta svrhe novane kazne jer je osobi s obzirom na njezinu krivnju i ciljeve koji se novanom kaznom ele postii, sudskom odlukom izreena po vrsti i sadraju bitno blaa kazna - novana, koja e se u postupku izvrenja transformirati u sasvim drugaiju (podvukao M. S.) i znatno teu zatvorsku kaznu, i to upravo kratkotrajnu zatvorsku kaznu koja se novanom kaznom nastojala izbjei."27)Interesantno je, da Novoselec, u jednom svom starijem radu28) istie "da bi naglo i potpuno ukidanje supletornog zatvora slabilo generalnopreventivnu funkciju novane kazne pa da bi inzistiranje na takvom rjeenju govorilo o nedostatku realizma (podvukao M. S.). Prihvatljivije se ini, de lege lata, osigurati takvo izvrenje novane kazne koji e supletorni zatvor svesti na ultima ratio. Zbog toga, treba paljivo odabrati olakice u plaanju novane kazne i posvetiti veu panju prinudnoj naplati novane kazne (podvukao M. S.). De lege ferenda valja razmotriti mogunost uvoenja alternativa supletornom zatvoru".Prema istom autoru, u svijetu prevladava naelo da se sve pravomono izreene novane kazne imaju izvriti odmah i u cijelosti. Ipak se doputaju i odreeni izuzeci i to u obliku odgode plaanja i u obliku obrone otplate. Pri tome, ipak treba paziti, da se u olakicama ne ide tako daleko da novana kazna prestaje biti osjetan financijski gubitak za poinitelja kaznenog djela, jer u tom sluaju, ona gubi svoju svrhu.Posebno je zanimljivo da autor smatra da de lege ferenda treba razmotriti alternative supletornom zatvoru, koje poznaju neka kaznena zakonodavstva kao npr. odustanak od zamjene novane kazne kaznom zatvora ako je do neplaanja novane kazne dolo bez krivnje osuenika; odgoda izvrenja supletornog zatvora pod uvjetom da osuenik u odreenom roku ne poini kazneno djelo (transformacija u uvjetnu osudu); izricanje posebne mjere drutveno korisnog rada (odraivanje neplaene novane kazne u odreenim, preteno socijalnim ustanovama) i sl.Na iste alternative koje poznaju suvremeni kazneni zakonici u svijetu, ukazuje i Grozdani29) i Cvitanovi30), a Bai upozorava: "teta to nita nije mijenjano u lanku 52. KZ-a/97, a ima puno toga to bi trebalo mijenjati".31)Horvati istie da "novana kazna koju poinitelj kaznenog djela ne moe podmiriti dolazi do izraaja u "drugoj etapi" tj. kao supletorni zatvor koji je vrsta kazne (podvukao M. S.) i kao takav utemeljen na zakonu i tovie u skladu s naelom zakonitosti".32)to se pak tie pravne prirode supletornog zatvora i Novoselec ukazuje "da u kaznenopravnoj literaturi prevladavaju shvaanja da je supletorni zatvor prava kazna a ne samo mjera za iznuivanje plaanja kazne. Kada bi supletorni zatvor bio samo prinudna mjera (kao u francuskom kaznenom pravu: contrainte par corps), tada bi bilo logino da se osuenik dri u zatvoru tako dugo dok ne plati novanu kaznu."33)Ono to je za mene problem, nije samo injenica da je i inae pretvaranje novane kazne u kaznu zatvora pravno sporno34), ve je vei problem u tome da je socijalno-politika utemeljenost takvog normativnog rjeenja neselektivna u odnosu na razliite kategorije graana - poinitelja kaznenih djela, a s obzirom na njihove materijalne mogunosti da dobrovoljno plate izreenu novanu kaznu.Isticanje ideje da demokratska drava time omoguuje odreenom broju poinitelja kaznenih djela, da uz sud, i oni sami, na neki nain, odluuju o svome odnosu prema represiji - je, moda, pravilno utemeljena u odnosu na one poinitelje kaznenih djela koji mogu platiti novanu kaznu a to ne ele iz bilo kojih razloga, ali je posve neutemeljena u odnosu na one graane - poinitelje kaznenih djela koji objektivno u roku ne mogu platiti novanu kaznu a to inae ele tj. ne protive se plaanju. Kao korekcija te neselektivnosti jeste odredba lanka 53. stavka (3) u vezi lanka 54. stavka (6) KZ-a/97, ali to je, ipak, samo mogunost o kojoj odluuje, prije svega sud, i to iskljuivo ako se radi o zamjeni kazne zatvora koja nije dulja od est mjeseci.(3) Novana kazna zamijenjuje se u kaznu zatvora tako da se jedan dnevni dohodak zamijenjuje s jednim danom kazne zatvora, s time da najvea mjera kojom se zamijenjuje novana kazna ne moe biti dulja od dvanaest mjeseci.Nisam siguran da je ogranienje od dvanaest mjeseci kao najduljeg trajanja kazne zatvora zbog neisplaene novane kazne (a to znai 365 dnevnih prihoda) dobro normativno rjeenje. Ja razumijem da znaaj i sadraj novane kazne openito, trai da zamjenska kazna zatvora ne bude "preduga", ali, ne razumijem zato oni poinitelji kaznenih djela koji su kaznena djela poinili iz koristoljublja (lanak 51. stavak (2) KZ-a), tog esencijalnog motiva prisutnog kod takvih kaznenih djela (gdje su novac i druga materijalna sredstva glavni pokreta za injenje takvih kaznenih djela) ne mogu biti "kanjeni" zamjenskom kaznom zatvora zbog neplaene novane kazne, koja premauje 365 dnevnih prihoda, ako je ve zakonodavac omoguio da se takvim poiniteljima moe izrei novana kazna i do pet stotina dnevnih dohodaka. Ovako se stvara dojam da zakonodavac, unaprijed prvilegira onu kategoriju poinitelja kaznenih djela, kojima je izreena novana kazna uz primjenu najveeg broja dnevnih dohodaka, na raun principa koji je i inae sporan.Na sreu, ili ipak, nesreu, taj problem u naim prilikama recentne sudske prakse sasvim je teoretske naravi, jer nai sudovi (to se vidi po nekim istraivanjima a i istraivanju kojeg sam osobno proveo) su jo uvijek daleko od toga da poiniteljima kaznenih djela izriu novane kazne sa maksimalnim brojem dnevnih dohodaka.

2. NORMATIVNO UREENJE NOVANE KAZNE PO ZIDKZ-a/03* - SA OSVRTOM NA PROMJENE PREMA KZ-u/97l. 19.lanak 51. mijenja se i glasi:"(1) Novana kazna se izrie u dnevnim dohocima. Ona iznosi najmanje deset, a najvie tristo dnevnih dohodaka, osim za kaznena djela poinjena iz koristoljublja kad iznosi petsto dnevnih dohodaka."Ova odredba ZIDKZ-a/03 u sutini nije dovela do nikakve promjene jer je zadran model izricanja novane kazne u dnevnim dohocima, a isto tako, ostao je isti broj dnevnih dohodaka kada se novana kazna izrie u minimalnom broju dnevnih dohodaka (najmanje deset dnevnih dohodaka), maksimalnom broju dnevnih dohodaka (najvie tristo dnevnih dohodaka), te kada se radi o kaznenim djelima poinjenim iz koristoljublja (najvie petsto dnevnih dohodaka).U sutini, spojene su odredbe l. 51. st. (1) i l. 51. st. (2) KZ/97 u jednu odredbu: l. 19. st. (1) ZIDKZ-a/03.Meutim, ipak postoje neke razlike: sada se normira "samo" izricanje novane kazne, a ne i njeno "propisivanje". Isto tako, isputena je odrednica iz l. 51. st. (1) KZ/97 da se novana kazne propisuje i izrie u dnevnim dohocima "osobe prema kojoj se novana kazna primjenjuje".Prva promjena je korektna i predstavlja poboljanje zakonskog teksta jer je usklaena sa strunim pravilima nomotehnikog kreiranja pravne norme prilikom zakonskog propisivanja kazne. Druga promjena, predstavlja nepotrebno "saimanje" zakonskog teksta jer je odrednica da se novana kazna izrie u dnevnim dohocima "osobe prema kojoj se primjenjuje" samo naizgled suvina i samorazumljiva. Tu odredbu trebalo je zadrati jer ona, u sutini, sadrava ono bitno: izriitu odrednicu da se novana kazna izrie u dnevnim dohocima osobe prema kojoj se novana kazna primjenjuje, a ne u dnevnim dohocima neke druge osobe."(2) Sud utvruje broj dnevnih dohodaka na temelju otegotnih i olakotnih okolnosti navedenih u l. 56. ovoga Zakona, osim onih koje se odnose na imovinske prilike poinitelja."Ovo je sasvim nova odredba kojom se zakonski propisuje ono to je u teoretskim radovima pojedinih autora, ve due vrijeme prisutno: tako, Bai istie: "U prvoj operaciji, sud e broj dnevnih dohodaka odrediti primjenom opeg pravila o sudskom odmjeravanju kazne (l. 56. KZ-a/97), uzimajui za temelj teinu djela, stupanj krivnje i druge okolnosti navedene u l. 56.; sud e zapravo postupiti onako kako odreuje npr. visinu zatvorske kazne: tu se ne mogu uzimati u raun gospodarsko stanje i odnosi poinitelja."35); Grozdani ukazuje: "Taj nain izricanja novane kazne (primjenom "dnevnih dohodaka" - umetnuo M. S.) podrazumijeva dvije faze. U prvoj sud utvruje broj dnevnih dohodaka unutar zakonom propisanog minimuma i maksimuma, na temelju opih pravila o odmjeravanju kazne, i broja dnevnih dohodaka kao mjere za konkretnog poinitelja kaznenog djela."36); Horvati naglaava: "Sada je za odmjeravanje novane kazne, kao i kazne zatvora, dovoljno uzeti u obzir sve okolnosti koje su vane za izbor, vrstu i mjeru kazne (ope pravilo iz l. 56. KZ-a/97) i na tom temelju odrediti broj dnevnih prihoda poinitelja koji predstavlja osnovicu za izraunavanje konanog iznosa novane kazne ..."37); Cvitanovi takoer istie: "Na prvoj razini, vezano uz stupanj krivnje, odnosno djelo poinitelja, odreuje se broj dnevnih prihoda;"38) itd.Dakle, ono to su struni komentatori zakonskih odredbi KZ-a/97 teoretski izrazili prihvato je i zakonodavac i time tu odredbu Zakon ispunio sadrajem koji u potpunosti upuuje "primjenjivae" zakona da broj dnevnih dohodaka utvruju na nain koji je primjeren sustavu "dnevnih dohodaka". Ovo je jedan od pozitivnih primjera kako teorija kaznenog prava moe utjecati na sadrajno oblikovanje zakonske norme.Istine radi, treba rei da je dio sudske prakse, na takav nain utvrivao broj dnevnih dohodaka, bez obzira na odsutnost izriite zakonske norme, i na taj nain pokazao, da je u tom smislu, bio "ispred zakona". Naravno, sasvim je druga stvar na koji nain sudovi obrazlau okolnosti iz opeg pravila o sudskom odmjeravanju kazne (l. 56. KZ-a/97), no, to je drugo pitanje, koje nadilazi okvire teme ovoga rada.Da bi zakonodavac ukazao da se okolnosti koje se odnose na imovinske prilike poinitelja odnose na drugu fazu (razinu) izricanja novane kazne tj. njenu visinu, eksplicitno se propisuje da se prilikom utvrenja broja dnevnih dohodaka nee koristiti otegotne i olakotne okolnosti (iz l. 56. KZ-a/97) koje se odnose na imovinske prilike poinitelja. Iako je, sadrajno, takva odrednica pravilno istaknuta, ona je ugraena na progrenom mjestu jer je trebala biti inkorporirana u st. (3) l. 19. ZIDKZ-a/03, gdje po svom sadraju i pripada."(3) Prilikom utvrivanja visine dnevnog dohotka sud e uzeti u obzir poiniteljeve prihode, njegovu imovinu i njegove obiteljske obveze. Kad poinitelj kaznenog djela ne ostvaruje nikakva primanja, ali je vlasnik imovine ili imovinskih prava, sud e utvrditi dnevni dohodak po slobodnoj procjeni, prema vrijednosti te imovine i imovinskih prava."Ovo je nova odredba zbog ijeg sadraja se istie da je u ovom Zakonu na posve nov nain ureena novana kazna. Zadran je sustav "dnevnih dohodaka", ali se predlae drugaiji nain utvrivanja visine dnevnog dohotka: na temelju imovinskih prilika poinitelja (prihoda, imovine i obiteljskih obveza).Odredba o poinitelju kaznenog djela koji ne ostvaruje nikakva primanja ali je vlasnik imovine ili imovinskih prava, ostala je identina odredbi iz l. 51. st. (5) KZ-a/97 - te se u takvom sluaju dnevni dohodak utvruje po slobodnoj procjeni suda.Ono to je sutinski novo jeste to da sud vie nema mogunosti visinu dnevnog dohotka poinitelja kaznenog djela utvruje u visini prosjenog dnevnog dohotka u Republici Hrvatskoj (l. 19. st. (3) ZIDKZ-a/03).Takvu mogunost sud vie nema niti u situaciji "ako bi utvrivanje njegova dohotka znatno produljilo trajanje kaznenog postupka". Jednostavnije reeno: u sluajevima u kojima je sud duan uzimati u obzir poiniteljeve prihode - sud se vie, prilikom utvrivanja visine dnevnog dohotka, ne moe vie sluiti kategorijom prosjenog dnevnog dohotka u Republici Hrvatskoj.Zakonodavac je koncipiranjem ovakve odredbe Zakona oigledno uvaio mnoge ozbiljene primjedbe na staro rjeenje iz l. 51. st. (4) KZ-a/97 (V. Grozdani, u citiranom radu), a te primjedbe su suglasne i sa zakljucima autora ovoga rada: "Naalost, praksa izricanja novane kazne nam pokazuje da sudovi "olako" utvruju postojanje "potekoa u utvrivanju dohotka poinitelja kaznenog djela zbog kojih bi se znatno produljio kazneni postupak", pa se jedno zakonsko rjeenje, predvieno kao iznimka, u praksi gotovo pojavljuje kao pravilo prilikom izricanja novane kazne po l. 51. KZ-a/97. Tu o "pravednosti" kanjavanja - nema niti govora (V. rezultate vlastitog istraivanja - te komentar na l. 51. st. (4) KZ.a/97 ovoga rada).Naravno, ono to i dalje ostaje veliki problem jeste problem pravilnog tumaenja pojmova "poiniteljevi prihodi", "poiniteljeva imovina" i "poiniteljeve obiteljske obveze".No to je stari problem, kojeg e, ovaj puta, morati na vrijeme rijeiti i sudska praksa (posebno praksa viih sudova) ali i kaznenopravna teorija, kako bi se u praksi ostvarilo ono to je jedino vano: da konkretni poinitelj kaznenog djela izreenu novanu kaznu (njenu visinu) osjeti kao "zlo" zbog kojeg e za odreeno vrijeme biti pogoen njegov ivotni standard - kao to je ve istaknuto u ovom radu.Bai je to, jo 1998. godine, posebno jasno izrekao: "Drim da bi visinu tog dnevnog dohotka sud trebao utvrivati uzimajui u raun poiniteljevu imovinu, prihode od glavnog posla kao i sporednu zaradu, prihode od kapitala, dividende, kamate i dr. Mora se uvaiti obiteljsko stanje, obiteljske obveze i druge zakonske obveze staranja. Mora se uzeti u obzir i radna sposobnost, starost i zdravlje poinitelja".40) Bez obzira na odsutnost sline odredbe u l. 51. KZ-a/97, u praksi, sudovi su redovito u sudskim odlukama navodili i broj i visinu utvrenih dnevnih dohodaka (naravno, samo u situacijama kada je visina dnevnog dohotka "izjednaena" sa visinom prosjenog dnevnog dohotka - u smislu odredbe l. 51. st. (4) i (6) KZ-a/97).Isto tako, visina novane kazne redovito je izricanja i u novanom iznosu izraenom u kunskoj vrijednosti.Sada kada je utvrenje visine dnevnog dohotka (l. 19. st. (3) ZIDKZ-a/03) onemogueno u prosjenim dnevnim dohocima, sud e imati dodatne obveze, zbog kojim e, po prirodi stvari, izricati "pravinije" novane kazne, ali, naalost, u duljem trajanju kaznenog postupka. Oigledno je da je ovom izmjenom Zakona kod zakonodavca prevagnula potreba za jaanjem "socijalne funkcije" novane kazne a na raun dugotrajnosti kaznenog postupka. Sudska praksa, u budunosti, pokazati e da li se ostvaruju obje ove prognoze, ili e sudska praksa, uvijek iznova, iznai neki "svoj put" u izricanju novane kazne poinitelju kaznenog djela."(6) Sud odreuje rok za plaanje novane kazne koji moe iznositi najmanje trideset dana, a najvie est mjeseci."Ova odredba, o roku plaanja novane kazne, identina je odredbi l. 51. st. (3) KZ-a/97. Osim u jednom detalju: odredba l. 51. st. (3) KZ-a/97 "upuivala je" sud da prilikom utvrenja roka za plaanje novane kazne "vodi rauna" o utvrenom (zakon koristi pogrean termin "odmjeravanje" broja dnevnih dohodaka) broju dnevnih dohodaka, dok je ta odrednica u l. 19. st. (6) ZIDKZ-a/03 isputena.Nita ne bi smetalo da je zakonodavac izriito propisao da e sud, prilikom izricanja visine novane kazne voditi rauna i o duljini roka za plaanje izreene novane kazne (to je posebno vano u situaciji kada sud po slobodnoj procjeni utvruje visinu dnevnog dohotka - u smislu odredbe l. 19. st. (3) ZIDKZ-a/03).3. NEKE OPE TENDENCIJE PRIMJENE NOVANE KAZNE SA TEITEM NA STATISTIKIM POKAZATELJIMA TE PRIMJENE

Horvati istie: "Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (Izvjee br. 1043 za 1996. g.), od ukupnog broja punoljetnih osuenih osoba za sva kaznena djela (13.328) bezuvjetnom kaznom zatvora ili novanom kaznom osueno je 3.830 osoba (28,7%). Od tog broja, novanom je kaznom osueno 2.138 osoba ili 55,8% svih bezuvjetno osuenih osoba, odnosno od ukupnog broja osuenih punoljetnih osoba za sva kaznena djela u 1996. godini, u Republici Hrvatskoj, novanom kaznom osueno je 16,4% poinitelja kaznenih djela. Prema tome i do sada (prije primjene KZ-a/97 - umetnuo M. S.) se kaznena politika sudova orijentirala na primjenu novane kazne unato vrlo ni