kriza, jedinstvo i osobne slobode

Matija Kovačević (EKA/FRA) / 26. siječnja 2011.

KRIZA, JEDINSTVOI OSOBNE SLOBODE

Pitanje nije što je etnički identitet, već kako nastaje?Etnički identitet nije činjenica izvan vremena i svijeta

već projekt kojim su pojedinci i skupine neprekidno zaokupljeni. (Segalen 2002:182)

Koja se sredstva pritom koriste i koje su referentne točne na koje se mogu pozvati sudionici tog projekta?

Procesi u povijesnom stvaranju i kontekstualnoj afirmaciji identiteta, unutar prisilnih ili strukturirajućih kulturnih okvira: habitusi i sjećanja – individualna i egzistencijalna, ili kolektivna i mitska. Mjesto na kojemu se mogu oblikovati i reproducirati ta kolektivna sjećanja koja strukturiraju i hrane afirmaciju indetiteta kao i prakse koje ga simboliziraju. (Segalen 2002:183)

Kako se formira etnički identitet i politički entitet?

KRIZA – ispunjava sve navedene uvjete za oblikovanje prisilnog i strukturirajućeg kulturnog okvira koji obuhvaća i potiče zajedničke habituse i sjećanja na individualnom i egzistencijalnom, te kolektivnom i mitskom planu.

Primjer: Pobjeda Ivice Kostelića vs. Potres u Zagrebu

Sveopća kriza sastavni dio gotovo svakog sustava vjerovanja - religije imaju razvijenu eshatologiju: interval mača (budizam), Kali Yuga (hinduizam), Ragnarok (nordijska mitologija), 2012. (majanski kalendar), Sudnji Dan (kršćanstvo)


Fascinacija kataklizmama u globalnoj kulturi (sadrži reference na religiju ili znanost ili oboje)

Omiljena tema hollywoodskih blockbusteraAfere, krize i katastrofe dominiraju medijskim

prostorom


Živimo u kulturi krize.Kriza ima izrazito snažan potencijal da ujedini.Kako se to jedinstvo tada postiže? Odgovor daje

povijest.Prije nego pridonese formiranju identiteta, kriza

uzrokuje dekonstrukciju dotadašnjeg identiteta, no najčešće se to odvija istodobno (barem jednim dijelom).

Ponekad samo ubrza već prisutne tendencije dekonstrukcije dotadašnjeg i konstrukcije novog identiteta

Ne mora biti nagli događaj, već akumulacija nepovoljnih događaja i okolnosti koja se pretvara u krizu.

Rimsko Carstvo u doba Krize trećeg stoljeća; Weimarska Republika i uspon Trećeg Reicha; napadi 11. rujna 2001.

Povijesni primjeri ujedinjenja u doba krize

Počinje ubojstvom Aleksandra Severa 235. godineBorba za moć među generalima; dugi niz

unutarnjih sukoba i građanskih ratovaPritisci izvana: invazije barbara i ratovi s

PerzijancimaCiprijanova kuga; ekonomska depresija; kraj polisa

>Jaka kulturna promjena, propitivanje antičkih

vrijednostiOptimistička i sekularna orijentacija klasične

civilizacije slabi, a jača zanimanje za “onostrano”Filozofija: Plotin i Porfirije naglašavaju čovjekovu

težnju za sjedinjenjem s bogom i uzdižu neoplatonizam

Rimsko Carstvo i Kriza trećeg stoljeća

Posebno važne tzv. misterijske religije (dolaze privatnim putem s Istoka) koje obećavaju sreću u sjedinjavanju s bogovima (Izis, Oziris, Kibela, Mitra)

Najpopularniji je Sol Invictus MithraUbrzo dobiva institucionalnu podršku – Car

Elagabal (218. – 222.) ga imenuje službenim kultom Carstva (Sol Invictus Elagabal): Lokalno i privatno postalo “globalno” i javno


Usporedno s time u Rimu žive Židovi i kršćani: obje skupine problematične za Rimljane:

Židovi dižu ustanke protiv Carstva (najžešći Bar Kohba)

Kršćani nisu militantni, ali šire vjeru, te među njima nisu samo Židovi, već i Rimljani -> sumnjičavost

Uživaju mir sve do 64. godine. Neron koristi loše mišljenje javnosti o kršćanima, okrivljava ih za požar i započinje progonstvo: “Neron htio iskoristiti kršćane u Rimu kao prikladne žrtvene jarce kako bi skrenuo pažnju s vlastite rastuće nepopularnosti. [...] Većina ondašnjega rimskog stanovništva prezirala je nove sektaše, smatrajući ih nemoralnim neprijateljima cjelokupne ljudske vrste.” (Jordan 2008:62)


Zašto? Porfirije: “Što drugo ljudi mogu biti nego ateisti i na svaki način bezbožni, budući da su otpali od običaja naših predaka pomoću kojih se održava svaki narod i grad? ... Što su oni drugo nego borci protiv Boga?” (Wilkin 1990: 18)

Nekonvencionalnost (kućni sastanci); protive se ustaljenim običajima, rimskoj tradiciji, a samim time protiv Boga.

Zašto su optuženi za ateizam i štovanje židovskih običaja?


• Ateizam: štovali jednog nevidljivog Boga kojeg nisu predstavljali u vidljivom obliku (2.Božja zapovijed: Izlazak 20,4)•Židovski običaji: štovanje šabata (4. Božja zapovijed: Izlazak 20,8-11) i ponekad obrezivanje

U 3. stoljeću progonstvo ponovno poprima teški oblik: “Za vladavine cara Decija, mnogo progonstava se podiglo protiv Kristovog imena i odvio se takav pokolj vjernikâ da ih se nije moglo prebrojati.“ (Gregorius Turonensis: Povijest Franaka)

Rješenje krize: Decije 250. izdanje Edikt o žrtvovanju radi pax deoruma: “Svi stanovnici Carstva moraju prinositi žrtve ispred sudaca svojih mjesnih zajednica 'za sigurnost Carstva' određenog dana. [...] Kada prinesu žrtvu, dobit će potvrdu (libellus) na kojem piše da su poslušali naredbu.”

Neki od kršćana popuštaju, a ostali mučeni i ubijaniNisu progonjeni zato što su kršćani per se; nisu se

pokorili građanskoj obvezi za dobrobit Carstva (koja je istodobno bila religijske prirode i time kršila vjersku slobodu)


U Kartagi izbija Ciprijanova kuga koja dodatno rasplamsava potrebu za žrtvenim jarcem.

Obrazac: kriza zahtjeva jedinstvo naroda u osiguravanju pax deoruma; neposlušni su krivci za krizno stanje.

Dioklecijan (284. – 305.) izdaje 4 edikta kojim zahtjeva da kršćani poštuju tradicionalne religijske prakse, te da svi stanovnici Carstva prinašaju univerzalne žrtve

Progonio i manihejce; preferirao aktivističku vladu i okružio se protivnicima kršćanstva; gradio sliku o sebi kao obnovitelju stare rimske slave.

Izlazak iz krize u zlatno doba > entuzijastično i represivno ujedinjenje stanovništva u univerzalnoj žrtvi =>


Manipulativnim tehnikama tražena podrška naroda – građani žele stroge odredbe za svoju dobrobit (Jordan 72)

Još jasniji primjer ugrožavanja građanskih prava onih koji se nisu htjeli pokoriti univerzalnoj žrtvi i istodobno raspirivanje mržnje protiv njih – sredstvo dodatnog snaženja zajedničkog identiteta, jer se on “manje izgrađuje u odnosu prema sebi i prema identičnom nego u odnosu prema drugom i u razlici, koja je istodobno određena od strane drugog i protiv tog drugog.“ (Segalen 2002:183)


Progonstvo neučinkovito, kršćanstvo se munjevito širi; javnost ih polako simpatizira (Lane Fox 2006:598-601)

Ujedinjenje se ne postiže; nestabilnost i podvojenost Rima

Nije ih se moglo istrijebiti niti ujediniti s poganima u žrtvi

Prošireni teritorijalno i socijalno; ključni položaji u društvu

Konstantin I. izdaje Milanski edikt (313.) – pokušaj sinkretizma i unošenja stabilnosti u Carstvo


I dalje podvojenost između pogana i kršćana zbog prinošenja žrtava i svetkovanja različitog dana u tjednu (dies solis vs. šabat); međutim, postupna adaptacija

321. Konstantinov edikt uvodi venerabilis die solis kao građansku instituciju; zabrana građanskih i obrt. poslova

Židovi i preostali dio kršćana i dalje progonjeni (sada kao heretici); Teodozije I. 380. proglašava kršćanstvo službenom religijom Carstva


Nakon 1. svj. r. Njemačka u teškom položaju: revolucija > Weimarska Republika – odmah unutarnji sukobi

Borba između ekstremista ljevice i desnice; pučevi; ustanci

1923. više ne može plaćati ratnu odštetu (Versajski ugovor):

Belgijske i francuske trupe zauzimaju najvažniju industrijsku regiju Ruhr; pozivi na štrajkove i pasivan otpor

Radi plaća štrajkašima tiskan dodatni novac: hiperinflacija

Kriza Weimarske Republike i uspon Trećeg Reicha

Eskapizam: oživljavanje urbane kulture, ulično kazalište, jazz, cabaret; zanimanje za hollywoodske filmove > amerikanizacija mladih žena: šminka, kratka kosa, pušenje

Gubitak “njemačkog identiteta” > zanimanje za germanske mitove i tradicijske koncepte okultizma

Vrhunac popularnosti ezoterizma u Austriji i Njemačkoj: teozofija, antropozofija, ariozofija

Okultno društvo Thule financiralo Njemačku radničku partiju (buduću Nacističku): Hitler “otkupitelj Njemačke”


Nakon neuspjelog puča, Hitler se uspinje legalnim putem

NSDAP u Bavarskoj mami nezadovoljnike; učlanjuje se velik broj bivših vojnika; poduzetnici, radnici, javni službenici i učitelji koji su pretrpjeli posljedice inflacije koju je uzrokovala socijalistička politika Republike

Stranačka okupljanja pokazuju parlamentarnu moć; Hitler mami govornim umijećem; kampanje – radio-propaganda, avioni > prvo učinkovito korištenje masovnih medija u svrhu indoktriniranja mase


„Unatoč snažnim pristašama, Nacistička stranka možda nikada ne bi došla na vlast da nije bilo velike krize koja je snažno udarila Njemačku.“ (HR Wikipedija)

14. rujna 1930. gubitak parlamentarne većine u Reichstagu; Brüning još dvije godine pokušava održati državu pomoću hitnih predsjedničkih dekreta; sve lošiji standard

Ispočetka antisemitizam nije javno naglašavan, ali nota okrivljavanja Židova za ekonomsko stanje neizostavna

Promjena njemačkog samokritičnog mentaliteta (Ljubomir Nenadović: „Nijedan narod ne izobličava sam svoje nedostatke i pogreške tako oštro kao Nemci. [...] Nemac, za svaku nesreću koja postigne njega ili njegovu zemlju, krivi samo sebe.“ (Nenadović 1939:603))

Židovi zatečeni: radi povjerenja nisu masovno iseljavali


Takvo stanje uma omogućava razvoj antisemitizma > Nijemci svoga dušebrižnika Hitlera stavljaju iznad vlastite savijesti i razvijaju tzv. autoritarnu osobnost (Adorno et al 1950:228) koja sadrži devet osobina:

KonvencionalnostAutoritarna submisivnostAgresivnostAntiinterceptivnostPoštovanje vlasti i pozitivan odnos prema njojDestruktivnost i cinizamSklonost ka čestom korištenju mehanizma projekcijeRigidnost mišljenja i postojanje praznovjerja i

stereotipaPretjerano zanimanje za seksualne nastranosti


Imperijalni optimizam ulijeva nadu hipnotiziranom stanovništvu, dok stvarni problemi i dalje postoje, ali su uslijed nacističkog optimizma stavljeni pod tepih.

Lišeni vlastite odgovornosti razmišljanja i vlastite savjesti, Nijemci više ne traže razumno rješenje problema unutar sebe samih, pa se time otvara mogućnost da svoje greške i mane projektiraju na nekog drugog – Židove.

Iracionalno i praznovjerno traženje rješenja krize u istrebljenju Židova (usp. pax deorum)


Prošli primjeri – kriza kao proces; ovaj – kriza kao događaj

SAD doživljava novo iskustvo: rat stupa na njezino tlo, usred najvećeg grada i simbola Amerike – New Yorka; sada se neprijatelj nalazi u susjedstvu

Zavladao patriotizam; svi su ujedinjeni u sućuti prema sunarodnjačkim žrtvama, zahvalnosti prema junačkim spasiocima i mržnji prema neprijatelju

Gallup: sljedeće nedjelje posjećenost crkava 6% veća

Teroristički napadi 11. rujna 2001.

Takvo raspoloženje omogućava veliki zaokret u federalnoj politici; ono što bi narod inače dočekao sa sumnjom i otporom, sad je pozitivno prihvatio: PATRIOT Act uvodi strože mjere sigurnosti na štetu građanskih sloboda. Orwellijanske metode nadziranja u danom trenutku manje važne od rata protiv terorizma: ova fraza postaje krilatica daljnje američke politike i usmjerava je u novom pravcu.

Kako se osjećaju muslimani, arapi, perzijanci i ostali “sumnjivog izgleda” u to vrijeme? > zločini mržnje


Utjecaj događaja na svijest globalnog stanovništva:

Osjećaj pripadnosti globalnom entitetu se uvećao; važan element svakodnevice postao strah – dobio institucionalnu vrijednost kao nešto inherentno globalnom identitetu; kultura svakodnevice poprimila pesimističniji izgled

„Terorizam je naš svijet učinio cjelovitom zajednicom na nov i zastrašujuć način. Ne samo djelatnosti naših susjeda, već i stanovnika najzabačenijih planinskih dolina prostorno najrasprostranjenijih zemalja, postali su baša briga.“ (Singer 2005:7)


Trenutno stanje: pesimizam i strah nisu iščezli, već se umnožili; vijesti pretvorene u kukanje nad krizama i aferama (Reuters: Times of Crisis)

2010. donijela neobično mnogo kriza: potresi (Haiti, Čile, Qinghai); erupcija Eyjafjallajökulla; izlijevanje nafte u Meksičkom zaljevu; nemiri i krvoprolića u Grčkoj, Bangkoku i Kirgistanu; poplave u Pakistanu; potres i tsunami pored Sumatre, erupcije Merapija na Središnjoj Javi; ekonomski slom Irske; raketiranja između Korejâ; Wikileaks, itd.

Živimo u kulturi krize

Što možemo očekivati u budućnosti?

Pokušaj transponiranja povijesnih primjera na naš slučaj

Slijedi neka vrsta globalnog ujedinjenja; odvija se paralelno s dizintegracijom nacionalizama i nacional. suvereniteta

Proces omogućen neoliberalnim kapitalizmom, popularnom kulturom i medijima, ali i političkim inicijativama ujedinjavanja nacionalnih država u kontinentalne zajednice >

Supranacionalni entiteti: Europska unija, Afrička unija, Unija južnoameričkih naroda, Arapska liga, Savez naroda jugoistočne Azije, Srednjoamerički integracijski sustav, Euroazijska ekonomska zajednica, Južnoazijski savez za regionalnu suradnju, Formu Pacifičkih otoka, Karipska zajednica


Međunarodne institucije: UN, WTO, WHO, IMF, ICJ...

Nije nerealno pretpostaviti da će se supranacionalni entiteti zajedno s ovim institucijama koje polako preuzimaju upravljanje svjetskom ekonomijom, zdravstvom i pravom pretopiti u Svjetsku vladu.


Klasičan primjer iz popularne kulture koji promiče tu ideju – pjesma “Imagine” Johna Lennona: “Imagine there's no countries / It isn't hard to do / ... / Imagine all the people / Living life in peace / You may say that I'm a dreamer / But I'm not the only one / I hope someday you'll join us / And the world will be as one.“

Mnogo elemenata u globalnoj kulturi prilično precizno koreliraju u istom smjeru – sveopćem ujedinjenju.


Važan faktor u tom procesu je ekološka kriza, potencijal ujedinjenja svijeta veći od ostalih kriza (Singer: 2005:1)

Sve veća popularnost monističkih i panteističkih filozofijâ putem New Age duhovnosti: svi smo jedno, pa tako i s Geom – Zemljom; svi smo bogovi, pa tako i Zemlja >


Ekološka skrb nije samo utilitarna svrha, već moralna i duhovna obveza; prodor istočne duhovnosti (Beatlesi); nepovratno upisana u postmoderni svjetonazor zapada

Akozmički panteizam kao bitna oznaka indijskog panteizma odgovara zapadnjačkom neoplatonizmu - nevjerojatna podudarnost s duhovnim fascinacijama unutar rimskog društva za vrijeme Krize trećeg stoljeća

Podudarnosti: zanimanje za neoplatonizam - indijski akozmički panteizam; i misterijske religije (koje su dospjele s Istoka i propovijedale sjedinjavanje s bogovima) – meditacija, Yoga i ostale prakse New Age duhovnosti


Podudarnosti: Slabljenje klasičnog optimizma i sekularizma u Rimskom Carstvu 3. st. – slabljenje kapitalističkog optimizma i sekularizma u globalnoj kulturi

Kad su vidjeli da se ne mogu osloniti na materijalno, Rimljani se počeli se zanimati za “onostrano” – popularnost astrologa, gatara, vidovnjaka...


Dodatna paralela: jačanje zanimanja za okultizam u doba Nacističke Njemačke; tadašnja teozofija postavila temelje današnjem New Ageu

Još jedna poveznica između nacističkog romantizma i New Age filozofije čiji sâm naziv implicira očekivanje ulaska u novo doba, tzv. Doba Vodenjaka – zlatno doba koje će donijeti tisućugodišnji mir i blagostanje kao što je to trebao donijeti milenij Trećeg Reicha.


Ni abrahamske religije nisu izostavljene jer Rimokatolička crkva vrlo marljivo gradi i osnažuje ekumenski pokret

U Ravenni načinjen dokument: temelj ujedinjenja Katoličke i Pravoslavne crkve u kojem se utvrđuje da je “Papa prvi među patrijarsima, a Rim prvo sjedište”

Ni Islam nije isključen: Ivan Pavao II. Ostvario značajniji pomak, postavši prvi katolički vođa koji je ušao u džamiju (Ummayad u Damasku) i sudjelovao na zajedničkoj molitvi u svibnju 2001.


Benedikt XVI. nastavlja politiku: posjećuje Tursku 2006. i uzrokuje simpatije; 4. studenog 2008. papinski službenici se sastaju s islamskim vođama na povijesnom summitu u Vatikanu kako bi razgovarali o boljem razumijevanju i suradnji između dvije najveće religije na svijetu


Karizmatski pokret: katoličke duhovne obnove, pravoslavni bogomoljački pokret, pentekostno-evanđeoske zajednice (zajednički elementi: emotivno snažna “worship” glazba - trans, masovna iscjeljenja, naglasak na doživljajnom)

“Emergent Church” pokret unutar protestantizma koji miješa katolički i pravoslavni srednjevjekovni misticizam s elementima istočnih religija, filozofija i praksi (zajednička točka i središte prilagođenih ceremonija: euharistija)


Ekološka kriza iz Žižekove perspektive: nakon pomutnji koje je izazvala erupcija Eyjafjallajökulla, on se pita: „Što ako sjeverni Sibir postane pogodan za stanovanje i prikladan za poljoprivredu, a velike subsaharske regije postanu presuhe za život goleme populacije - kako će se organizirati preseljenje stanovništva? [...] Jedno je sigurno: morat će se radikalno redefinirati nacionalni suverenitet i pronaći nove razine globalne suradnje. A što s ogromnim promjenama u ekonomiji i konzumaciji zbog novih meteoroloških obrazaca ili nestašica vode i energetskih izvora? Kroz kakav će proces odlučivanja takve promjene biti utvrđivane i provođene? Ovo je trenutak u kojem bismo se trebali vratiti na četiri momenta onoga što Alain Badiou zove “vječna Ideja” revolucionarno-egalitarističke Pravde. Zahtjeva se: =>


1) striktno egalitaristička pravda: svi bi ljudi trebali plaćati istu cijenu u eventualnom odricanju, tj. netko bi trebao odrediti za cijeli svijet iste norme po glavi potrošnje energije

2) teror: nemilosrdno kažnjavanje svih koji krše zadane protektivne mjere, uključujući ozbiljna ograničavanja liberalnih “sloboda”, tehnološku kontrolu očekivanih kršitelja zakona

3) voluntarizam: jedini način za suprotstavljanje prijetnji ekološke katastrofe je kolektivnim odlukama širokog spektra koje će se suprotstaviti “spontanoj” imanentnoj logici kapitalističkog razvoja. I konačno, ali ne posljednje, sve to kombinirano s vjerom u ljude

4) okladiti se da velika većina ljudi podržava tako oštre mjere, vidi ih kao svoje i spremna je sudjelovati u njihovoj provedbi. Uz kombinaciju terora i vjere u ljude ne treba se bojati potvrde reaktivacije jedne od figura svih egalitarističko-revolucionarnih terora, “doušnika” koji krivce potkazuje vlastima. [...] Jednom smo to zvali komunizmom.” (Jutarnji list, 24. travnja 2010.)


Kako u to uklopiti djelovanje anarho-sindikalne mreže?

Nagađanja: Je li moguće da se borbom protiv neoliberalnog kapitalizma mladi ultraljevičari upliću u nešto slično u što su se upleli nezadovoljnici Weimarskom Republikom?

Je li moguće da će se nenamjerno naći u ulozi aktivističke vlade koja će poslužiti politici nekog novog Dioklecijana koji bi provodio načela egalitarističko-revolucionarnog terora?

Hoće li taj novi Dioklecijan narediti nekakvu “univerzalnu žrtvu” koju će svi morati prinositi, dok će neposlušne doušnici potkazivati vlastima?

Ostaviti za razmišljanje i samostalno promatrati razvoj


Dužnost antropologa je upozoriti i na najmanji mogući nagovještaj narušavanja sigurnosti svijeta za ljudske razlike

Od izazova globalnog ujedinjenja, daleko je veći izazov izbjeći svako ugrožavanje osobnih sloboda, građanskih i ljudskih prava; povijest pokazuje koliko je to bilo teško

Uvijek su se pronašli žrtveni jarci – trebamo imati širom otvorene oči da bismo zamjetili koja bi skupina mogla postati žrtvenim jarcem danas i u budućnosti, te se zauzeti protiv toga svim mogućim utjecajem kojim raspolažemo

U Žižekovom članku se nazire ponavljanje povijesti, no nitko od nas ne bi trebao željeti biti pripadnik ujedinjenog svijeta koji bi tolerirao tisuće kategorija, a ipak progonio jednu: tolerancija i prihvaćanje mora uključiti sve pripadnike ljudskog roda.

Zaključak

Represivno jedinstvo nije istinsko jedinstvo i društvo ne bi trebalo imati čistu savjest sve dok tako funkcionira: humanizam nije borba za čovječanstvo, već borba za čovjeka – svakog pojedinog.

Napori za ujedinjenje bi se trebali voditi na dubljem planu: umjesto institucionalnog nametanja jedinstva čovječanstva, ljudi bi se trebali učiti vlastitoj odgovornosti: više slobode i prostora osobnom prosvjećivanju, a manje institucionalizaciji vrijednosti; učiti na greškama Nijemaca

Glavni uzrok zavedenosti nacizmom – napuštanje vlastite odgovornosti da misle i odgovornosti prema vlast. savjesti

Ljude treba pustiti da sami razvijaju dobru volju, a ne im stalno puniti glavu ideologijom o ujedinjenju svijeta =>

Zaključak

...Tada će se ujediniti zato što im je rečeno, a ne zato što žele (primjer krađe; uvođenje policije u 19. st. u SAD-u)

Moralna degradacija na osobnoj razini > potreba za sve većim represivnim mjerama – tako nastaju totalitarizmi

Nesposobnost za osobnu odgovornost – potreba za autoritetom koji misli i odlučuje umjesto mene: neodgovornost većine postaje temelj vladavine totalitarnog režima; s vremenom nerad, korupcija i ostalo zlo do te mjere razaraju sustav da on postaje neotporan na stres

Dok bi prije bio prilika za snaženje i izgradnju civilizacije, sada ima samo destruktivnu ulogu: kada dođe kriza, zbog oslabljenog karaktera stanovništva bit će potrebno poduzeti represivne mjere kojima će se nametnuti umjetno jedinstvo – gotovo uvijek će ga biti potrebno osnažiti žrtvenim jarcem =>

Zaključak

Toj truloj zajednici sada sve predstavlja iskušenje: svijest o klasnim, ideološkim, vjerskim nacionalnim, jezičkim ili bilo kojim drugim razlikama s vremenom je postala iskušenje za sukob, jer ne odgovorna savjest smatra da netko mora biti kriv za probleme u društvu, pa krivca traži u drugoj naciji, klasi, religiji i sl.

Pod ideološkim izgovorom borbe za očuvanje jedinstva čine se zla; no, jedinstvo ostvareno političkim i ideološkim sredstvima je lažno.

Uklanjanjem nacionalnih, vjerskih i drugih razlika mogu se ukloniti povodi za sukob, ali ne i sâm izvor sukoba – mržnja čovjekovog srca i nečista savjest koja traži dežurnog krivca na koga prebacuje odgovornost za vlastite promašaje

Zaključak

Jedinstvo političkim putem osuđeno je na propast.

Ljudi se trebaju ujediniti, ali ne zato da bi se mogli voljeti, već zato što se vole: kako je to moguće?

Svaki pojedini građanin treba biti slobodna ličnost koja nije slijepi poslušnik ideološkog sustava u kojem živi > ima slobodu od sebe napraviti zrelog i dobrog čovjeka koji gaji ljubav prema zajednici.

Đinđić: “Ne može da se promeni Srbija, a da svi ostanemo nepromenjeni. Da bi se promenila Srbija, svako od nas mora pomalo da se promeni, u svom pristupu problemima, u svom mentalitetu, u svojim radnim navikama, jer Srbija - to je zbir svih nas.“ =>

Zaključak

=> Ne može se svijet ujediniti, a da mi u umovima ostanemo razjedinjeni; svijet ne može postati dobrim mjestom za život ako prije toga naši umovi i srca ne postanu takvi.

Bolje ostati politički razjedinjen i u relativno dobrim odnosima na daljinu, nego na silu ujedinjen.

Takvo jedinstvo će pod prvom krizom pokazati pravo lice i u paranoičnom pokušaju za ponovnim ujedinjenjem, posezat će se za još represivnijim zakonima, a pritom tražiti žrtvenog jarca: povijest je to dokazala mnogo puta, a znamo da je ona naša učiteljica života.

Zaključak

ADORNO, T. et al. 1950. The Authoritarian Personality. New York: Harper and Row.

BIBLIJA, izdanje Kršćanske sadašnjosti. 1997. Izlazak 20, 4; 20, 8-11, preveli S. Grubišić i Lj. Rupčić, ur. J. Kaštelan, Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

COLSON, F. H. 1926. The Week. Cambridge: University Press.

HALSBERGHE, Gaston H. l972. The Cult of Sol Invictus. Études préliminaires aux religions orientales dans L’empire romain. Leiden: E. J. Brill.

JORDAN, Michael. 2008. U ime Božje. Nasilje i razaranje u svjetskim religijama. Zagreb: Naklada Ljevak.

KANT, Immanuel. 1974. Um i sloboda. Beograd: Velika edicija ideja.

LANE FOX, Robin. 2006. The Classical World: An Epic History of Greece and Rome. Toronto: Penguin.

NENADOVIĆ, Ljubomir. 1939. Celokupna dela, Beograd: Narodna kultura.

PHILO, Greg. 2005. Masovna proizvodnja neznanja. Kolo, Zagreb: Naklada Matice hrvatske.

TALMUD, The Babylonian. 1938. Roš Hašanah 19a, preveo I. Epstein.

SEGALEN, Martine. 2002. Drugi i sličan. Pogledi na etnologiju suvremenih društava Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.

SINGER, Peter. 2005. Jedan svijet. Etika globalizacije. Zagreb: Ibis grafika.

WILKIN, Robert L. 1990. The Piety of the Persecutors. Christian History 27 (Vol. IX, No. 3). (citirano na Wikipediji http://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_early_Christians_in_the_Roman_Empire#cite_note-6, zadnji pristup 13. siječnja 2011.)

ŽIŽEK, Slavoj. 2010. Ne vjerujte im: Ozonsku rupu vide samo znanstvenici. Jutarnji list, 24. travnja 2010.

INTERNETSKE STRANICE

Catholic News: http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0801242.htm, zadnji pristup 14. 1. 2011.

Dalje: http://dalje.com/hr-svijet/ujedinjenje-katolicke-i-pravoslavne-crkve/98109, zadnji pristup 14. 1. 2011.

Gallup: http://www.gallup.com/poll/9208/sept-effects-though-largely-faded-persist.aspx, zadnji pristup 14. 1. 2011.

Hrvatska Wikipedija: http://hr.wikipedia.org/wiki/NSDAP#Nacisti.C4.8Dke_oznake, zadnji pristup 13. 1. 2011.

http://www.filozofija.org, zadnji pristup 14. 1. 2011.

Sveučilište u Michiganu: http://www.umich.edu/~classics/programs/class/cc/372/sibyl/en/Decius.html, zadnji pristup 13. 1. 2011.

Literatura

http://en.wikipedia.org/wiki/Persecution_of_early_Christians_in_the_Roman_Empire

http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0801242.htm















http://dalje.com/hr-svijet/ujedinjenje-katolicke-i-pravoslavne-crkve/98109

http://www.gallup.com/poll/9208/sept-effects-though-largely-faded-persist.aspx

http://hr.wikipedia.org/wiki/NSDAP

http://www.filozofija.org/

http://www.umich.edu/~classics/programs/class/cc/372/sibyl/en/Decius.html

kriza, jedinstvo i osobne slobode

Documents