KULTURA INKA

Tema: KULTURA INKAPredmet: Sociologija

SADRZAJ1. UVOD32. INKE42.1. Porijeklo42.2. Uspon Inka42.3. Upravljanje Carstvom5Slika 1. Carstvo Inka82.4. Drutvo Inka82.5. Religija93. KULTURA INKA123.1. Arhitektura153.1.2. Cuzco17ZAKLJUAK18LITERATURA19

1. UVOD

Kada se govori o Inkama, govori se o jednom tekom periodu svjetske historije, u kojem se esto naglaava postojanje misterije. Iako po ovom pitanju misterije ima veoma malo. Dolaskom panaca, koji su traili junoameriko blago, izbrisana je cijela jedna civilizacija. Bez milosti su se obraunali i iivljavali nad stanovnitvom Anda. Razliite evropske bolesti koje su ule u organizme Inka, polako su odnosile ovjeka za ovjekom. Atahualpa je bio poslednji car Inka kojega je 1533. godine ubio konkvistador Fransisko Pizaro, a ostali su umirali radei kao robovi u najveem rudniku srebra na svijetu, Potosi.U narednim poglavljima ovog maturskog rada govorit emo najvie o kulturi Inka, ali emo najprije rei nekoliko reenica o tome ko su Inke, po emu su poznate, zato su zauzele tako vano mjesto u historiji te emo navesti karakteristike njihovog carstva i vladanja u njemu.

2. INKEVeliko carstvo Inka roeno je u srcu andskih Kordiljera, sa sreditem u dananjem Peruu. Tadanje stanovnitvo naziva ga Tahuantinsuyu etiri smjera, a sastojalo se od etiri dijela: Chinchaysuyu, Cuntisuyu, Antisuyu i Collasuyu. Samo sredite drave, Qusqu (Cusco) bio je podijeljen na Urin Qusqu (Donji Cusco) i Hanan Qusqu (Gornji Cusco).Inke nisu imale pismo i nisu poznavali eljezo, ali su zato bili izvrsni strunjaci u upravljanju svojim teritorijem i vladanjem nad pobijeenima. Sredstvo sporazumijevanja bili su konopii sa vorovima poznati kao quipu (khipu) sa ijim su odgonetavanjem bili osposobljeni jedino quipucamayoc (khipukamayuq). Govorili su keuanski jezik.

2.1. PorijekloLegenda kae da su iz pilje juno od Cuzca izala etiri brata, prvi Inke. Jedan od njih zvao se Manco Capac, utemeljitelj dinastije Inka.Poslije dugih lutanja, Manco Capac je zabio zlatni tap u zemlju Waynapate i na taj nain obiljeio mjesto Cuzco. na tom je mjestu oenio svoju sestru Mama Ocllo i osnovao veliko carstvo koje je okupilo brojna ratrkana plemena u jednu monu dravu.

2.2. Uspon Inka Oko 1200. godine, u dolini Cusco, malo polunomadsko pleme Quechua nametnulo je svoj zakon susjednim narodima. O tom malom brdovitom kraljevstvu zna se jako malo sve do 1438. godine kada na vlast dolazi Pachacuti koji je reorganizirao dravu i poveo prva znaajna teritorijalna osvajanja. Oko 1463. palo je kraljevstvo Chimu, a 1470. godine zapoela je gradnja velikog sistema prometnica koje su Inkama olakale osvajanja i kontrolu nad osvojenim teritorijima.Deseti vladar dinastije Tupac Yupanqui, Pachacutijev sin i nasljednik, nastavio je oeva osvajanja te bez obzira na ustanke u rubnim dijelovima drave, poslao dvije vojne ekspedicije. Jedna je krenula prema Tucumanu (dananja Argentina),a druga prema Bio-Biju (dananji ile). Meutim, pobune divljih Araukanaca i Mapuchea na sjeveru sprijeile su daljnji prodor prema jugu.Rat na sjeveru nastavio se i za vrijeme njegovog nasljednika Huayna Capaca (1493.-1527.) i trajao je do 1511. godine kada je uspostavljen mir, tzv. pax Incaica. Za vrijeme vladavine cara Huayna Capaca, carstvo se prostiralo na 4500 km od sjevera do juga, to je oteavalo upravljanje nad tako velikim teritorijem. Zbog toga je car ograniio svoje djelovanje na jaanje granice ekvatorske pokrajine prema sjeveru, gdje je u Qiotu napravio drugu carsku rezidenciju.[footnoteRef:2] Godine 1527., Huayna Capac umire kao rtva epidemije koju su u Peru donijeli Evropljani, ali nije stigao odabrati svog nasljednika. Iza sebe je ostavio dva sina, Huascara, koji je bio istokrvni Inka i Atahualpu, koji je bio sin jedne ekvatorske princeze. Izmeu njih dvojice kasnije nastaje sukob oko toga tko e naslijediti prijestolje, koji prerasta u krvavi graanski rat. Unutranji sukob u Carstvu Inka olakao je pancima, koji su se iskracali na obale 1532., osvajanje njihova carstva. [2: www.wikipedia.org]

2.3. Upravljanje CarstvomCarstvo Inka sastojalo se od danasnjeg Perua, Ekvadora, Bolivije, polovine ilea i sjeverozapadne Argentine. Prostiralo se duinom oko pet hiljada kilometara i nekoliko stotina kilometara u irinu. U pogledu dravnike vjetine, Inke su daleko odmakle u odnosu na susjedne drave. Politika Inka je bila stvaranje jedne nacije iz mnogih etnikih grupa putem premjestanja ljudi unutar carstva. Rat je za Inke bio praktina stvar. Inke su imale stajau vojsku i mreu garniona irom carstva. Prije rata oni su poticali nezavisna kraljevstva da miroljubivo pristupe carstvu, nudei im istinske poticaje za to. Glavne meu njima bile su garancije protiv gladi, koje je mogla dati samo velika drava sa dobrim zalihama i komunikacijama.

Interesantno je da je drava Inka, kao carstvo, bila tek oko sto godina stara kada su evropljani stigli na njihova podruja. Njegovo formiranje, koje je zapoelo oko 1400. godine, okonalo je dug period ratovanja meu dravama. Inke su uspjele sakupiti sve najbolje osobine svojih prethodnika da bi izgradile svoj sistem.Na elu carstva Inka nalazio se vladar koji je morao biti iz dinastije Inka. Do dolaska panaca, smijenilo se trinaest careva koji su nosili titulu ''Inka'', po kojima se vrlo esto cijeli narod naziva Inkama, a carstvo prelazi s oca na sina. Prema legendi dinastiju je u 13. vijeku osnovao Manco Capac. Car, zvan Inka za svoj je narod polubog, a njegov je otac Inti, bog sunca.Carstvo Inka bilo je organizovano prema strogom vertikalnom sistemu. Ayllu, zajednice koje su temeljene na ratarstvu i stoarstvu udruene su u plemena na elu s poglavicom. Plemena su se udruivala u kneevine i na kraju u pokrajini. Upravitelje pokorenih pokrajina tretiralo se na razliite naine, ovisno o tome jesu li se pristali podloiti ili su osvojeni uporabom vojne sile. Dio osvojene zemlje Inke su ostavljale u vlasnitvu seljaka, ali morali su obraivati i drugi dio zemljita iji je prinos pripadao dravi, ali i trei dio iji je urod bio namijenjen Bogu sunca. Deavalo se da narode koji nisu prijateljski raspoloeni car jednostavno protjera na hiljade kilometara od njihova kraja. Protjerani iz svog rodnog mjesta, bili su prisiljeni predati se na milost i nemilost Inkama. Car je dao izgraditi hiljade kilometara poploenih cesta kako bi njegove odluke stizale do svih dijelova carstva. Drutvo Inka ne bi bilo tako cjelovito da nije bio razvijen sistem komunikacije. Putevi kojima su se kretali glasnici, nosai nosiljki i prpitomljene ljame pruali su se od Pacifika pa sve do amazonskih uma i od sjevera do krajnjeg juga carstva. Na putevima su postojala odmaralita za glasnike. Glasnicima je posveivana velika panja, oni su bili obuavani od rane mladosti. Odmaralita su radila danonono na svim glavnim putevima. Ta sluba radila je prije svega za administrativne i vojne izvetaje i naredbe. Uz puteve su bile izgraene tampu-cune, ili prenoista za putnike. Stara plemena podruja Cuzca, oni to su dali jezgru buduem narodu Inka govorila su jezikom quechua. Inke su se dijelile na Inke "po krvi", odnosno prave Inke kojima su pripadali lanovi dinastije i sa njima rodbinski povezano visoko plemstvo, i na Inke "po privilegijama": Ayarmaca, Guayllacan, Gualla, Inga, Quiguar, Haroc, Quispicanchi, Anta, Mayo, Tambo, Tanco.[footnoteRef:3] [3: www.wikipedia.org]

Slika 1. Carstvo Inka

2.4. Drutvo Inka Na vrhu drutvene ljestvice bili su vladari Inka i njihova bliska rodbina. Bili su prepoznatljivi po tome to im je bilo dozvoljeno da svoje ui poveaju velikim ukrasima. Jedan dio plemstva napustio je svoje palae u Cuzcu da bi vladali vanjskim dijelovima carstva. Obini ljudi bili su organizirani u skupine seljaka, tzv. ayllue. Svakim aylluom vladalo je odabrano vijee staraca. Bilo je sluajeva kada su carevi raseljavali skupine ljudi po carstvu kako bi se u podrujima kojima se teko vladalo namjestili odane ljude.Inke su svoju djecu odgajali veoma grubo, zbog straha da nee biti spremni za naporan i teak seljaki rad na Andama. Kada bogovi nisu bili zadovoljni, rtvovali su svoju djecu na brdima radi zadovoljstva bogova.ivot u Andama nije bio lak, ali seljaci, koji su smatrali da svi potjeu od istoga pretka, svakodnevno su si meusobno pomagali, posebno pri obradi zemlje. Seljaci su sadili i obavljali poljske poslove, dok su ene kraj ognjita pripremale ruak.

2.5. Religija Carstvo Inka bila je teokratska drava u kojoj je vladar bio personifikacija boanstva - sin Sunca. U trenutku kad e Sunce uzai u liku ovjeka u svoj svojoj svjetlosti i sjaju, stvoritelj se obratio Inkama i Manco Capacu i rekao: Ti i tvoji potomci bit ete gospodari i pokorit ete mnoge narode. Smatrajte me svojim ocem, a sebe mojom djecom i tujte me kao svog oca. I zato, kad bi mu se pribliio trenutak smrti, car bi govorio: Moj otac Sunce zove me k sebi![footnoteRef:4] [4: www.wikipedia.org]

Boanstvo Sunca imalo je sredinji poloaj u slubenoj religiji carstva Inka. Njemu je bila posveena svetkovina koju su nazivali intiraymi. Svetkovina se odvijala u junu mjesecu, to na junoj hemisferi odgovara zimskom solsticiju. Car i cijeli narod ekali su izlazak novog Sunca, a onda bi sam Inka ili villac huma, veliki sveenik, u hramu, pomou udubljenog ogledala, sunevim zrakama upalio novu vatru. Coricancha, Zlatna kua, je hram Sunca u Cuscu, a sagraen je na mjestu gdje je prema legendi u zemlju potonuo zlatni tap koji je pripadao Mancu Capacu.Uz Sunce se povezuje i jedan misteriozni objekt nazvan Kamen Sunca. Jedini takav kamen sauvan je na breuljku Intihuatana u gradu Machu Picchu. Ta neobino oblikovana stijena je, osim astronomske funkcije, praenja dnevnog i godinjeg gibanja Sunca, za Inke vjerojatno imala izuzetno vanu ulogu, jer su ih konkvistadori razbijali gdje god su na njih naili. Ovaj jedini primjerak sauvan je samo iz razloga to konkvistadori nisu nikad uspjeli pronai grad Machu Picchu.Boanstvo koje su potovale Inke i ije porijeklo ide daleko u prolost, vezano je uz prastare andske civilizacije. Ono se smatralo stvoriteljem svijeta, Sunca, Mjeseca, zvijezda, ljudi i svega ostalog. Predstavljalo je bie bez poetka i kraja, neshvatljivog Boga, a prikazivan je kao bradati bijelac u dugoj tunici.Sveenici su se, kao i u ostalim pretkolumbovskim kulturama, dijelili prema rangu i zaduenjima. Na elu je bio veliki sveenik, koji je morao imati porijeklo iz vladajue dinastije. Sveenstvo se bavilo obrednim rtvovanjima, kultnim sveanostima i proricanjima.Religija Inka bila je veoma vana za cijelu civilizaciju Inka. Po cijelom carstvu postojala su mjesna svetilita (huaca), od kojih su mnoga bila hramovi sa sveenicima. Inke su vjerovale u Majku zemlju, Majku more, Boga Sunca, Boga Mjeseca, Bogove Zvijezda. Sam Inka je predstavljao Sunce na zemlji, ili tanije on je bio Sunce, jer Inka znai sunce. Iznad svih drugih bogova bio je Bog tvorac, Viracocha, ili drevni temelj, gospodar, uitelj svijeta. Vjera u besmrtnost bila je dosta dominantna u ivotu Inka. Kad bi neki Inka umro, vodio ga je na drugi svijet njegov pas, koji bi bio ubijen da bi mogao da vodi svog gospodara. Postojale su i nevjeste sunca. Kada bi djevojicama bilo deset godina, carski slubenici su ih pregledali. One koje su imale veliku fiziku ljepotu postajale su izabrane ene i odgajane su u samostanima blizu hramova Sunca. Neke bi se kasnije vratile svojoj porodici, a neke bi postajale plemike ene. Nekoliko ih je bilo od samog poetka odreeno za rtvu. One su smatrane najsretnijim od svih ena u carstvu.

Slika 2. Kalendar Inka

Kalendar se sastojao od 18 mjeseci sa 20 dana. Takva godina je imala 360 dana. Glavni posao astrologa je bio da urod kukuruza bude sto bolji. Astrologijom su se bavili samo sveenici koji su bili originalni primjerci Inka. .Da pojasnim, kalendar Inka je u stvari kalendar solarnih lunarnih i godina ostalih planeta.Kalendar se sastoji iz niza raznobojnih linija od kojih svaka boja predstavlja jednu solarnu ili lunarnu godinu. Inke su posmatrale nebo nou i njihov kalendar je savren.

3. KULTURA INKA

Bogatstvo carstva Inka temeljilo se na zemlji i radnoj snazi. Glavno stajalite Inka bilo je da svi moraju raditi, nitko ne treba da radi previe ili predugo, nitko ne smije trpjeti nestaicu. Po zakonu Inka, jedan dio zemlje aullua bio je posveen suncu (dravnoj religiji), jedan Inki i jedan naselju u kojem se nalazi. Poslednji navedeni dio bio je dovoljan za sve stanovnike u tom naselju. Kada bi broj stanovnika porastao, taj problem bi se rjeavao dodjeljivanjem zajednici Inkine zemlje, pomoi iz Inkinih skladita i preseljavanjem stanovnitva iz prenaseljene u rijetko naseljenu zemlju.Upravni sistem Inka bio je zasnovan je na osnovi aullua, ali to nije samo drutvena zajednica, nego je predstavljalo i ljude i zemlju zajedno. U veini sluajeva su se ti aullui spajali u male drave, pod poglavicama ija je vlast bila nasljedna. Te male drave su se spajale u neku vrstu konfederacije. Svaka ta mala drava dodavana je carstvu Inka.Hijerarhijski sistem sastojao se u sljedeem: deset domainstava bilo je pod vlau jednog poglavice, koji je imenovan od strane lanova tih domainstava; pedeset domainstava pod takoer jednim poglavicom izabranim na isti nain; stotinu domainstava bili su pod curacom, koji je bio lan plemstva. Nakon toga ide hiljadu, pa deset hiljada domainstava. Zatim, etrdeset hiljada domainstava ije su se poglavice zvale tuciricuc-cuna ili oni koji vide sve. Nad ovim poglavicom bili su etiri apa-cune, svaki za po jedan dio carstva, a nad tom etvoricom bio je vrhovni Inka.

Funkcioneri dviju najviih rangova imali su porijeklo Inke. Svaki funkcioner izabirao je onog ispod sebe po rangu, a odobrenje je morao traiti i dobiti od vrhovnog Inke.Aristokrarija i administrativna klasa sastojala se od veeg broja ljudi, a ne samo od pojedinaca kraljevske krvi. Pachacutec, osmi Inka, shvatio je da Inka kraljevske krvi ima premalo za dravne poslove, te je tada proirio privilegije Inka na sve stanovnike carstva koji su govorili quechua jezik. Poglavice svakog plemena ili drave koji su uli u carstvo imenovani su za Inka plemie, i oni ili njihovi sinovi odlazili su u Kusko na kolovanje. Kada bi se pokazalo da su sposobni biti voe, njihova vlast postajala je nasljedna.

U takvim kolama bila je zastupljena vrsta disciplina. Uenici su, pored intelektualnog obrazovanja, bili pod stalnim testovima fizike izdrljivosti. Od njih se trailo da pokau svoju vjetinu u tranju, borbi, okretnosti, snazi, itd.

Mjera kojom se mjerila zemlje bila je tupu (ezdeset naspram pedeset koraka). Jedan tupu navodnjavane zemlje smatrao se dovoljan za brani par bez djece. Svaki roeni djeak donosio bi jos jedan tupu, a svaka djevojica pola tupua. Podela zemlje bila je u rukama poglavice zaduenog za deset, pedeset ili stotinu domainstava. Quipu je bio jedini instrument raunanja, a isto tako i pisanja. Historija, zakoni, sve je bilo zapisano pomou quipua. Njegova upotreba bila je tako mnogostrana da bi ga gotovo mogli nazvati nekim oblikom pisma. Tipini quipu sastoji se od duge uzice sa koje visi odreen broj glavnih uzica, od jedne do preko stotinu. Glavne uzice dugake su oko trideset centimetara, a uz njih su privrene manje uzice. Dok su se neki quipui upotrebljavali u prvom redu za numerike biljeke, drugi su predstavljali cijele knjige. Pomou njih Inke su pronale nain da sauvaju svoju historiju, svoje zakone i ceremonije, kao i svoje poslovne stvari. Danas postoje jedino oni koji su naeni u grobovima. Njih su panci intenzivno spaljivali.

Inke su imale dvije vane institucije koje su se nazivale mita i yanacona. Mita je bio inkaki sistem javnih radova za potrebe drave, i glavna briga Inka bila je da taj posao rotira u pravo vrijeme, odnosno da na vrijeme mijenja radnike. Yanacona se sastojala uglavnom od kvalifikovanih radnika (klesara, kovaca, itd.). Oni su bili osloboeni od poreza i njihova zanimanja su smatrana asnim i smatralo se da se ne smiju iskoritavati.

Dok je Pisaro otkrivao Junu Ameriku, prijestolje carstva Inka zauzimao je Vajna Kapak, jedanaesti Inka prema tradicionalnoj listi kraljeva. Vajna Kapak je okrunjen 1493. godine. panci su stigli trideset godina kasnije. Godine 1527. glasnici su stigli Vajni Kapaku sa vijestima da stranci ispituju granice carstva, i da su dvojica (koje je Pisaro ostavio) pritvoreni na obali. Vajna Kapak je u tom trenutku vrio aneksiju Ekvadora. Naredio je da se ta dvojica dovedu pred njega, od kojih kasnije nita nije saznao.

U to vrijeme na sjeveru carstva poela se iriti bolest velikih boginja, koja je ve opustoila Asteke i Maje. Zaraza se vjerovatno proirila kopnenim putem preko Kolumbije i dola do 20 miliona stanovnika carstva Inka. Vajna Kapak je umro od bolesti u ezdesetoj godini, a umro je i njegov sin koji ga je trebao naslijediti na prijestolju. Da nije bilo velikih boginja panci bi morali da se suoe sa iskusnim i potovanim vladarom na vrhuncu svoje moi.

U trenutku gubitka stanovnitva, nesloge i graanskog rata, Francisko Pisaro se pojavio sa 200 vojnika i 70 konja. panci su se prvo uselili u grad Tumbes, koji je ve bio u ruevinama. Iskoristivi dinastike sukobe Pisaro je krenuo na jug, zauzeo dolinu Pijura, zarobio preivjele stanovnike i poeo graditi panski grad San Migel de Pijuri. U viim predjelima Perua, velike armije su se sukobljavale, borei se za puteve i gradove du carstva. Do Ataualpe su stizale vijesti da bradati stranci pljakaju dio obale, ali Ataualpa je imao suvie posla oko unitavanja vojske svoga brata da bi ovom dogaaju posvetio previe panje. Neto kasnije je poslao jednog visokog zvaninika da se umijea meu pance i sakupi podatke o njima.

Inke nisu imali svoje pismo ali zapise su vodili vezujui razliito obojenu uad na tap ili konopac, tzv. quipu. Tako su mogli biljeiti podatke kao to je broj klupka vune ili broj roene djece u jednoj godini.Inke su imale razvijenu keramiku tradiciju. Karakteristian primjer keramike bio je vr s uskim grlom i donjim dijelom, poznat kao aryballo. Ukraavanje keramike ograniavalo se veinom na crtanje geometrijskih uzoraka crne i bijele boje po crvenoj podlozi.

3.1. ArhitekturaDan danas arhitekte irom svijeta impresionira umijee obrade kamena koje su koristile Inke. Najbolji primjeri za to su geometrijska finoa zidova tvrave Ollantaytambo i oblikovanje ivih stijena u Sayvisteu. Tu moemo spomenuti i kiklopske zidine tvrave Sacsahuaman iznad Cusca, ali postavlja se pitanje tko su bili njeni graditelji. Golemi, udno oblikovani kameni blokovi savreno nalijeu jedan na drugi. Dojam koji se stie prilikom gledanja ovih graevine je da su ljudi ovog dijela svijeta poznavali posebnu tehniku savrene obrade i transporta kamena.Jedna izreka kae da su Inke gradili, dok su Maye sanjarili, a Asteci tovali boanstva.[footnoteRef:5] Arhitekti su projektirali graevine u kojima su zidovi vrlo esto bili nagnuti ukoso prema unutra, udaljavajui se od pravca viska. Ravne bi povrine bile razbijene malim trapezoidnim otvorima i niama koji su bili sueni prema vrhu. Paljivo priljubljivanje divovskih stijena davalo je kontrastno svjetlo i efekt sjene, to se postizalo poput vlasi tankim spojevima i posebnom strukturom kamena.[footnoteRef:6] Rezultat nije bio samo dekorativan, ve i praktian. Meuspojevi, precizno priljubljeni komadi bez buke, mogli su izdrati izuzetan pritisak i naprezanje. Njihove su graevine odoljevale zemljotresima koji bi razorili suvremenije zidne konstrukcije. [5: www.virtualnigrad.com] [6: Borovac, I.: Povijesni atlas svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994.]

3.1.1. Machu PicchuMau Piku je sveti grad Inka koji se nalazi na najviem dijelu istonih Anda, na istonim padinama planinskog lanca Urubamba, na visini od 2.350 metara nadmorske visine. Mau Piku je vjerovatno izgraen oko 1300. godine, ali je ostao sakriven sve do 1911. godine kad ga je otkrio Amerikanac Hajram Bingam. Nakon osvajanja teritorija, mona vojska Inka sagradila je kanale za navodnjavanje i sustave poploenih cesta, a graevinari su sagradili tvrave, hramove i monumentalne kamene zgrade. Danas arheolozi tvrde da Mau Piku nije bio grad u klasinom smislu jer nisu pronaeni ostaci birokratske uprave, trgovine ili vojnih utrvrenja. Najvjerovatnije je graen kao carski posed i religijsko utoite ili kao tajni ceremonijalni grad.Ostaci Mau Pikua odaju carski stil Inka kakav se moe nai i na drugim mjestima nekad najvee drave amerikog kontinenta prije dolaska Evropljana. No neobian je po okolini: smeten je usred bujne vegetacije koju navodnjava reka. Grad ima oko dvije stotine graevina smjetenih po terasama i rasporeenih oko velikog sredinjeg trga. Grad je podeljen na uske i izduene etvrti koje maksimalno iskoriavaju prostor. Postoje i terase izvan naseljenog dela koje imaju kanale za navodnjavanje. Na visini u sreditu grada nalazi se granitni monolit, koji je moda bio rtvenik, karakteristian za Inke, a moda i opservatorija. Zidine Mau Pikua izgraene su od orijakih blokova kamena. Podatak je jo fascinantniji jer se zna da Inke nisu poznavale toak ni gvozdeno orue, a analizom je utvreno da su blokovi savreno izrezani u kamenolomima i da su se zavrni radovi obavljali na samom gradilitu Slika 3. Machu Picchu

3.1.2. Cuzco Glavni grad carstva Inka zvao se Cuzco, prema rijei Inka koja znai "sredite". Smjeten je u planini na visini od 3400 m. Cuzco je bio grad koji je izazivao strahopotovanje, a najvei dio je izgradio car Pachachuti Inca. U sreditu grada nalazio se Hram Sunca. Mnogi ostaci Inka sauvani su i u dananjem gradu.U razdoblju svog procvata grad je brojio vie od 50.000 stanovnika. Sagraen je na izduenoj osi u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Gornji grad (Hanan Cuzco) zauzima sjeverozapadno podruje, a donji grad (Hurin Cuzco) jugoistono podruje. Okomito na prvu os nalazila se poploana ulica koja je dijelila grad na etiri podruja koja simboliziraju etiri carske pokrajine.[footnoteRef:7] U sreditu nalazio se obredni trg huacapata. [7: www.wikipedia.org]

Slika 4. Cuzco

ZAKLJUAK

Dok su Maye i Asteci dosegli vii intelektualni stupanj, Inke su se vie bavile izgradnjom kua, palaa, gradova, putova, mostova, sistema za navodnjavanje i poljodjelskih terasa, to su sve dokazi ovozemaljske nazonosti i preduzetnitva. Iako je religija bila dijelom njihova svakodnevna ivota, ipak ga nije nadzirala, a rtvovanje hiljada ljudskih ivota radi umiljavanja bogovima inilo im se potpuno poraznim. Inke su bez sumnje bili majstorski graditelji Novog svijeta. Osebujnost njihovih graevina bila je masivna jednostavnost u okviru divnih proporcija. Jedino vanjsko ukraavanje bile su zlatne ili srebrne ploe, ili zidni ukras od pernatog mozaika, ali je njihovo koritenje bilo prava rijetkost.

LITERATURA

Borovac, I.: Povijesni atlas svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994. Gramfors, B.: Povijesni atlas svijeta: Od pretpovijesti do danas, Mozaik knjiga, Zagreb, 1994. www.virtualnigrad.com www.wikipedia.org Povijest Svijeta: Od pocetka do danas,Naprijed, Zagreb,1977.

www.maturski.org

5