BIBLIOTEKA ZNANSTVENIH DJELA

87

Redakcija , " , Mr. JOSIP BELAMARIĆ, NEVENKA BEZIC-BOZANIC, ,

dr. DUŠAN JELO VINA, dr. IV AN MIMICA, dr. IVO PETRIN O VIC, dr. KRUNO PRIJATEU

Urednik biblioteke Dr. IV AN MIMICA

Recenzenti Dr. VJEKO OMAŠIĆ

Dr. TOMISLAV RAUKAR

Dr. JOSIP-ANTE SOLDO

KREŠIMIR KUŽIĆ

POVIJEST DALMATINSKE ZAGORE

KNJIŽEVNI KRUG SPLIT 1997

UVOD

Dalmatinska zagora kao prostorna cjelina ima za neupućene veoma neo­dređene granice. Stanovništvo u Primorju shvaća Zagoru kao cjelokupan prostor Dalmacije koji se prostire iza primorskoga planinskoga grebena sastavljenog od planina Trtra, Kozjaka, Mosora i Biokova, a ta se netočnost pomalo ustaljuje u novinama i ostalim masmedijima. Za to bi se isprika mogla naći u činjenici da se, za razliku od prirodno omeđenoga Hrvatskog zagorja, prostor Dalmatinske zagore ne može na svim stranama točno definirati. Ako se međutim ima uvid u povijesni, pa i kulturni razvoj i zbivanja u dalmatinskoj unutrašnjosti, ta po­teškoća brzo nestaje.

Znajući za granice i opseg Poljičke kneževine, Cetinske krajine i prostora Petrova polja, brzo nam se ukaže sjeverna i istočna međa, akad Trogirsku zagoru razgraničimo od marinske kotline, konačno dobijemo točnu sliku o rasprostira­nju Dalmatinske zagore.

Južnu granicu određuje ijedan opis iz godine 1677., koji glasi:

>> 1677. In no mine Xp i amen. Na 29. Augusta. Neka se zna kako no po naredbi m. p. o. ministra, da izvidim od kršćana među od manastira visovačkoga blažene gospe; skupih krstjane kod crkve sv. Ivana u nedilju na usikovanje istoga, metnuvši na dušu starcem i zakleh ih, da mi pravo kažu kuda je međa bila od starine, a oni svi skupljeni obraše jednoga čovika stara i dobre duše neka kaže, a oni svi slušaju, bilo je driim za isto veće od pedeset ljudi, i kaza da počima: od Skradina po Trtru na Vrhpoljac, naMravnicu, naPodnižje, *naMurvicu, na Vratkoviće, **na Labin, na Popoviće, ***na Bristivicu, na Radošić, na Vučivicu, na Prugova, na Prisičnicu, na Dicmu ... « 1

Sjeverna granica poklapala bi se s međom nekadašnje trogirske biskupije, a sadašnje mućke općine. Na to nam ukazuje i činjenica postojanja dvaju sela Mirlovića, od kojih je zagorski dobio pridjevak Zagora, a onaj tik do Čavoglava Polje, što znači da se nalazi u Petrovu polju.

Dakle, Zagora je dio južne Hrvatske omeđen b iiima Trtra, Velikog J e linka, Kozjaka, Mosora, područjem Poljica, rijekom Cetinom i Cetinskom krajinom,

1 S. Zlatović, Franovci Države Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., 143. str.

7

bilom Svilaje i Moseća, područjem Petrova polja te kanjonom rijeke Čikole (zemljovid 1).

8

* Zapravo Podlužje, sada dio Boraje i Lepenice.

* * Sada dio Suhoga Dolca.

* * * Sada dio Labina.

.ole

l. RAZDOBUE HRVATSKIH VLADARA (od početka VII. st. do 1102. g.)

Dolaze Hrvati na konjima divljim i brijezi srca sravnjuju se hitro, na vrancima zapjenjenim, pitomi i plavi iz dalekih stepa, pozad gorja golih, prolaze Hrvati morju svojih snova.

Drago Štambuk2

Povijesni podaci o zbivanjima u rimskoj provinciji Dalmaciji koji neposred­no prethode dolasku Hrvata u prvoj polovici VII. stoljeća toliko su siromašni i nedostatni da se i danas mišljenja povjesničara razilaze u mnogim postavkama. Bilo kako bilo, nepobitna je činjenica daje u tom mračnom (mračnom ponajviše po nedostatku povijesnih zapisa koji bi nam bolje rasvijetlili tadašnja zbivanja) i krvavom razdoblju definitivno i nepovratno propala izravna vlast Istočnoga Rimskog Carstva (Bizanta) nad dalmatinskom unutrašnjosti. Ionako populacij­ski i gospodarski osiromašena u prijašnjim provalama barbara, Dalmacija biva tijekom prva dva desetljeća VII. st. preplavljena avarsko-slavenskom bujicom u tolikoj mjeri da se zatro i svaki lavež pasa, što na kraju rezultira i propašću njezina viševjekovnog središta- stare Salone?

2 D. Štambuk, Croatiamaetemam, 11Arrivano i Croati sui cavalli neri•\ Zagreb, 1991., 35. str.

3 Zapadni Goti u W. st., Istočni Goti i ratovi Bizanta protiv njih u Vl. st., Avari i Slaveni u VI. st. Vidi: N. Klaić, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971., 126-132. str.; B. Gušić, "Starobrvatsko naseljenje Ravnih kotara", &dovi Instituta JAZU u Zadru 18, Zadar, 1971., 141. str., ... ondašnje prilike u svojim pismima opisuje sv. Jeronim, suvremenik tih događanja: "Sve je bilo puno uzdaha i plaća i svugdje se susretala samo slika smrti, a rimski je imperij bio na umiranju. Tada su predjeli Ilirika i Dalmacije ostajali pusti, lišeni stanovnika i domaćih životinja. Nekada plodne oranice ponovno je prekrila šuma i neprohodna šikara."( ... ) Za kasnijih avaroslavenskih provala pljačkaj e bila tolika, kako kaže Agatijas, da se u zahvaćenim krajevima čak zatro i svaki lavež pasa ... ; Glede točne godine propasti Salone dugo je prevladava/o mi!ljenje don Frane Bulića da se to dogodilo 614. god. Poslije se na temelju nekih novijih nalaza razmi!ljalo o 625. god. Usto, pojavile su se i teze o polaganom odumiranju grada. U svezi s tim vidjeti: N. Jakšić, 11Predromanički reljef sa spomenom blaženog Teodora u Bolu na Braču11 , Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 25, Zagreb, 1985., 56.-59. str.; I. Goldstein, Bizant na Jadranu Zagreb, 1992., 93., 94. str.; N. Budak, Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb, 1994., 9. str.

9

I Zagora, kao dio tog prostora, dijeli istu sudbinu. lako pomalo opora, ona je ipak područje povoljno za naseljavanje pridošle slavenske mase, naročito oko plodnih površina Mućkoga, Crivačkoga, Radoškoga, Dicmanjskoga i ostalih polja. Obrađiva zemlja, izvori ili lokve, a i šume, kojih je tada bilo mnogo više, davali su temelja da se pridošlice brzo uklope u novu sredinu.4 Usto, brdovitost kraja pružala im je nekakvu zaštitu od neprijatelja. Zacijelo je i manji broj starosjedilaca preživio sva ta previranja, ali kako su bili potpuno raštrkani, za relativno kratko vrijeme stopili su se sa slavenskom masom i nestali u njoj.

Još dok je ovaj proces trajao, pojavio se na tom području novi element. Kao što znamo iz pisanja bizantskoga cara Konstantina VII. Porfirogeneta (913-959.), petero braće, Hrvat, Muhlo, Lobel, Kosenac i Kluk, te dvije sestre, Tuga i Buga, doveli su Hrvate iz današnje južne Poljske u novu domovinu.5 Porfiro­genet piše kako su oni ratovali s Avarima i kako su ih pobijedili, što im je omogućilo da zavladaju zemljom. Na taj su način Hrvati Jlfeuzeli gospodstvo nad Slavenima koji su bili dotadašnji avarski podložnici. Iako su Hrvati bili premoćni u organizacijskom i vojničkom pogledu, ipak je njihov sloj rodovske ratničke aristoKracije bio pretanak da bi nametnuo i vlastiti jezik, tako da se dogodilo nešto slično kao u Francuskoj i Bugarskoj.?

4 N. Klaić, Povijest Hrvata ... , 132. str. 5 N. Tomašić, "Život i djela cara Konstantina VII Porfirogeneta11

, Vjesnik laalj. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskogzemaljskogarkivaXX, Zagreb, 1918., 75., 76. str .... Hrva­ti pako stanovahu u ono vrijeme tamo od Bagibareje gdje su sada Bjelohrvati. J edan njihov rod, naime petoro braće Klukas, Lobelos, Kosences, Muhlo i Hrobatos, i dvije sestre Tuga i Buga, odijelivši se od njih skupa sa narodom svojim, dođoše u Dalmaciju ... ; više o tome vidi kod l. Goldstein, n. dj., 127.-131. str.

6 N. Kiaić,Pov(!'estHrvata ... , 96., 147., 148. str. 7 Kad je u V. st. germansko pleme Franci osvojilo rimsku provinciju Galiju, došlo je do

njihovog ubrzanog asimiliranja sa starosjedilačkim galoromanskim stanovništvom, tako da su Franci preuzeli njihov jezik; a njima su dali svoje ime; isto se dogodilo u slučaju turanskih Bugara koji su u VII. st. zavladali slavenskim stanovništvom istočnog Balkana. O slučaju Hrvata dosta govori već sam Konstantin Porfirogenet (i Anonim) jer se u nabrajanju petero braće i dviju sestara, po mojem mišljenju, krije raznorodnost etničkih skupina koje su se s topile u jednu cjelinu, a kako je najuglednije mjesto imakz skupina Hrvata (ili Prahrvata), porije­klom iz sarmatskoga konjaničkog plemena, ona je i dakz ime cijelom narodu (usp. N. Budak, Prva stoljeća ... , 12. str.; M. Ježić, "Hrvati su- Slaveni", Slobodna Dalmacija, 27. 2. 1995.,­... moguće je da je jedna vojna sknpina s dijelom slavenskog pučanstva došla na ove prostore i da je bila iranska. U trenu kad je dolazila, sigurno je barem dijelom bila slavenizirana, ali ne do te mjere da od svoje baštine ne bi ništa sačuvala( ... ) To je ono što se tiče neposrednog dodira slavenskog pučanstva i jednog elementa grupe doseljenika, moguće čak aristokracije koja je mogla biti iranskog podrijetla ... ; Dunja Brozović­Rončević, 11Namarginamanovihstudijao etimologiji imena Hrvat11,FOC 2, Zagreb, 1993., 8. str. - " ... Slijedeće je značajno pitanje koliko je uopće brojčano bilo "Protohrvata" (pripadnika upravo one zajednice za koju se može reći da je bila jezgrom budućeg hrvatskog plemena, koje je pak na neki način bilo, barem imenom, jezgra budućega hrvatskog naroda) te kada su oni jezično slavizirani, u pra domovini prije seobe, ili je pak možda slavizacija dovršena na prostoru na kojem Hrvati i danas obitavliju? ... ~.~, 9. str.­~.~ ... Za ime Hrvat, koje je ujedno i etnonim, najprihvatljivija je, ili kako kaže Radoslav

lO

Jezgra naselj~v~nja bilo je područje između rijeka Zrmanje i Cetine, tako da se I!P!~v~ dana~nJa :zagora n~~la ?eg~je ~_sredini tog prostora iz kojeg su se ~att si~;ih 1 na taJ načm z~o~z1vah ten~onJ ~atske. Mala i zaštićena po ljca bil~ s~ pnkladna ~~ nas~anJ.~v;nJerodovskih skupina iz kojih su se uskoro uzdigle POJ~dme IS~~I!t!Je ob~t~lJI .. Stare ceste, građene još od rimskih legija koje su skršile očaJmČki otpor ilirskih plemena, još su mogle poslužiti za međusobno poveziva?je hrvats~ ro~ova i ~obUčavanje države.9 Jedna od tih cesta išla je pre~o Klisa na. Muć 1 dal!~ .d~h?om Vrbeyrema Petrovu polju, dok je druga vodila preko D1cma na TrilJ 1 SmJ. Ceste su 1male i manje ogranke koji su zalazili u unutrašnjost :z:a~ore. 10 S druge. st_rane postojala je cesta preko Boraje, k(]ia je P?VeZJ~ala danasnJ e k~štelansko 1 Šibensko područje. Za j edno sa smjerom Sibe­mk-Kum tako se formirao prsten unutar kojega se odvijao, za ranosrednjovje­kovne prilike, veoma buran život.

Pre"?a spomenutom djelu »De administrando imperio<< cara Konstantina yu. P?rfirog~?e~a, sta_ru h,rvatsku d.~ž.avu činilo je 11 upravnih jedinica, župani­Ja, _na celu. koJ.ih Je stajao ~pan kOJI Je stolovao u županijskome gradu utvrdi, smJeŠtenoJ obično na polozaJU prikladnom za obranu od neprijateljskog napa-

Kati~ić~ ~ajmanje je r;tevjero~atna, iranska etimologija ... ~.~, 10. str.- " ... Moglo bi se dakle zaklJUČili da sedam u~ena 1 bailo pripadaju zajedničkoj protohrvatskoj baštini. Imena predaka l oznaka vkzda]UĆ~ Ji;nkcl)e upravo su ono što treba očekivati da preostane od nekog malog nametnutogvlad8Juceg etnosa i nakon njegove jezične asimilacije u etnosu kojim ~e zavladao. S~~ seje~ikzaboravlja, ali imena vladara i predaka dugo se pamte ... " (autor IStaknuo masnqzm slovlma).

Da su hai konfa~ic~ govore brojni nalazi ?,struga po grobovima (vidi sljedeću bilješku). PostoJe neki IOJ?~~'t"'. na podruČju Za!ore ko]! su nesumnjivo neskzvenski, pa bi ih trebalo posebzce obradztz l. ISpzta~t ~Jl~ovu moz~bitnu povezanost s protohtvatskim prežicima. Tako brd? Trlar- u snuslu pnb]ežište, sklonište - flrdtar koji štiti, brani (usp. C. Barlholomae, Altiram.sches Worl~rbuch, Strassburg, 1904:, 804. str.; Drniš (za kog su mislili da su mu to <me. nadJenuli Ture~! -dar· C!Jepat4 rqzdv'!JIII =kao opisno ime početka kanjona rijeke Čikole koJim se on~probt]a IZ -!'etrova polja, 11! dama- utvrda, sjedište (isto, 690-692. str.); didić­tMdaray- ko]! nešto posJeduJe (!Sto, 731. str.); Sratok (na Camotijevu zemljovidu iz 1572 zabilježen kao 11Stratuca"), Nevest, Mitio, itd. .

8 D. Jelovina, Starohrvatske nekropole, Split, 1976., 83. str. . 9

I. Bojanovski, D~kzbelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmacij~ Sarajevo, 197~ .•. 130. str.- (Cesta).~građena 16/17. god. od VII legije iz garnizona u Gardunu na Cetm! ~ao ~e':.a sa X! legiJOm u Ivoševcim~. Tu na trasi izmedu Svilaje i Moseča Rimljani su unali n.~Jteze tpib~tk~ u ratu sa Deimatun~. 48/47. god, poražen je Au! Gabinije, a 14 . ~od. kasmJ~ ranJen Je 1 sam A.u!\ust. Cesta Je 17. god. došla do Muća, a 20. do Promine 1 Krkio To Je prastara trasa ~OJa Je povezivala najstarije delmatske utvrde i naselja ...

Isto, 52. str.- ... cesta Je kroz Porta Caesarea vodila do izvora Jadra zaobilazila sa istoka D~belu glavu i uspinjala se na Klis uz Bili brig. Na kliška vrata izl.:Zi!a je istočno od sela, lSJ?Od tvrđave, ! a ne IZnad), kod ~e~ina prelazi dubo kn provaliju preko nasipa. Tu s~ ~o 1 na Btlom bn!l? kolotečt~e1 dolJe Ide na Grlo, gdje se račva cesta za Muć (Via Gab1ma~a). S Grla ~odttspod Kočm]eg. brda desno od modeme ceste preko visoravni DugopolJa. I tu .~~ vt?e. du?oke. kolotečme. Između Orguza i Metaljke, penje se preko Bubovače na KrlZlce 1 silazi u DI~D!o. U zaseoku Kraj odvaja se cesta na Trilj. Od Dicma td~ tr!"'o!" modeme ceste do SmJa. 221. str.- ... jedan vicinalni put odvajao se iznad RižlDlca 1 poveZivao Salonu sa brdovitim područjem iza Kozjaka... .

ll

daja. Postojali su i drugi, manji, utvrđeni punktovi i pribježišta. Dalmacija u današnjem opsegu i shvaćanju uopće nije postojala. Tijekom IX., X. i XI. st. ona je na kopnu bila svedena na uska područja Zadra, Trogira, Splita i Dubrovni­ka, ll pa je tako i Zagora isprva pripadala Kliškoj županiji da bi preraspodjelom u XI. st. postala zasebna cjelina, s vlastitim županom. Staro županijsko središte bilo je u tvrdom gradu Klisu, kao glavnoj obrambenoj točci, uz koji su se koristile i mnogobrojne suhozidne gradine preostale po brdskim vrhovima još iz predrim­skoga dobaP Kad se Zagora odijelila, sjedište joj je postavljeno na gradinu Bogočin iznad Unešića. Zagoru je, uz ostale, nastanjivao jedan hrvatski rod za koji iz kasnijih isprava znamo da su se zvali Svačići.12 Prema starom zapisu iz benediktinskog samostana sv. Petra u Poljicima, ti Svačići bili su jedan od šest rodova između kojih su se birali hrvatski banovi (ostalih pet su: Kačići, Kukari, ČUdomirići, Mogorovići i Šubići).14

Upravo zbog prije spomenuie sačuvane cestovne mreže, bila je moguća međusobna čvršća povezanost županijskih središta, a samim time i oblikovanje hrvatske države. Ali ceste nisu služile samo za ustrojavanje države. Njima su dolazili i kršćanski misionari da prošire Radosnu vijest među Hrvate, koji su do početka IX. st. još golemom većinom vjerovali u stara božanstva, Peruna, Svetovida, Cmoboga, a bilo je i mnogo primjesa dualizma, tj. vjerovanja u

ll P. Andreis, Povijest gnu/ll Trogira, Split, 1977., prijevod: V. Rismondo, 19. str.­Samo sedam gradova ... , četiri na kopnu: Zadar, Trogir, Split i Dubrovnik, imalo je sreću da sebi održi dalmatinsko ime ... ; Ivan Lucić, Povijesna svjedočanstva o Trogirn, Split, 1979., prijevod: J. Stipišić, 90. str. Dalmatinci su neko vrijeme živjeli u ntiru sa svojim susjedima Hrvatima. Trogirani nisu mogli imati na kopnu ništa drugo osim susjednog polja zajedno s obližnjim bregovima ...

12 Svačiće počinjemo susretati od XI. st. (vidi: F. Rački, Documenta ... , Zagreb, 1877 ., 486. str.~ pa u Trogiru u XIII. i XIV. st. (M. Barada, Trogirskispomenic~ Split, 1988., 389 str.- . ..4-51311 ... C. Domini consules preceperunt Stoisce Suacice, quod non discedat de logia nisi prius soluat Juny Desse IIII libras, XII solidos cum pena quarti, sub pena XL solidorum .... , 22/2 1331... Citatus Radissa Sfacich ad petitionem Draghos predicti per T. rivarium termina ad respondendum; sententiatum ad dandum dicta Ra .......... II ducatos auri hine ad octo dies sub pena quarti ... ), i /wnačno u olwlici Splita {Antonio Krekich, "Documenti per la storia di Spalato (1341-1414)",Atti e memorie 2, Zadar, 1927, 154. str. - 1343, l novembre ... Stoisa Volcoeuich, Radecta Volcoeuich, Cranisclauus Chernich, Veselcus Draghinich, Racteco Radoseuich, Osore Cuciloeuich et Milgost Dublanich et quihbet eorum, precibus et mandatis Drasoi et Vochese filiorum Radosclaui et Goisclaui filii Prodii de Saucichorum, eoque omnium consobrinorum se fideiussores et principales solutores constituendo pro eis Rade Migauicich stipulanti et recipienti nice et nomine egregiorum uirorum dominorum Mladini et Pauli eoru~.que fratris ~mitun;t Clissi~n­sium eorumque heredum et succesorum .... Actum Spaletl m monasteno sancti Benedic­ti...).Posvemu tome dode se naslutiti do su Svačići obitavali u današnjoj Dalmatinslwj zagori, iako su bili vjerojatno nazočni i na §irem prostoru.

13 I.Bojanovski,n. dj., 130. str.- Andetriumje uBatonovom ustankuosvojioTiberije 9. god.( ... ) nalazio se na Ćukovoj gredi, na gradini Brečeva u Gornjem Muću. 208. str. Synodion se nalazio na Balinoj glavici u Kljakama nasuprot Umljanovićima ...

14 M. Barada, "Historici tet imena Svačić", Vjesnik arheološkog društva, n. s. XVI, 1/2, Zagreb, 1935., 138. str.

12

neprestanu borbu Dobra i Zla, Svjetla i Tame. Hrvatski su vladari od početka bili skloni misionarima, kojima je u pokrštavanju na ruku išla i blizina očuvanih primorskih gradova u kojima je postojalo crkveno ustrojstvo. Neka od poganskih kultnih mjesta i sada su lako prepoznatljiva jer su, gotovo u pravilu, na njima podignute crkvice okružene prstenastim gomilama. To su npr. Bogočin iznad Unešića, Biranj na Kozjaku i drugi15 (T I.).

Prva vladarska povelja koja je na neki način povezana s prostorom Zagore glasovita je darovnica kneza Trpimira (846-864.) iz godine 852., napisana kod crkve sv. Marte u Bijaćima u današnjemu Kaštelanskom polju. Njome on daruje svojega kuma, splitskoga nadbiskupa Petra, zemljištima koja se nalaze u Kašte­lima i Poljicima ili blizu njih. 16 Kako znamo da je dvor kneza Trpimira bio na Klisu, a darovana zemljišta nalazila su se na području Kliške županije, nameće nam se zaključak da je knežev rod bio iz istoga kraja, jer je knez mogao darovati samo svoju rodovsku zemlju.17

Iz tog doba sačuvan je zapis kneževa gosta, učenog benediktinca Gottschal­ka, o Trpimirovim priy,remama za rat s >>narodom Grka<<, koji će rat kuez uspješno privesti kraju. 8 Hrvatska država bila je gotovo u potpunosti sazdana na rodovskom načelu, paje i sama vojska kojoj je na čelu bio kuez, bila rodovska, skupljena od odličnika pojedinih rodova.

Glavni nosioci misionarskog rada bili su benediktinci, koji na hrvatskom teritoriju podižu brojne crkve i samostane. Jedna od najpoznatijih građevina iz

15 l. Pilar, "O dualizmu u vjeri starih Slovjena i njegovu podrijetlu i značenju",

Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena XXVIII/l, Zagreb, 1931., 34. str., A. Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970, 325., 327., 438-447. str.- ... Budući da su se u poganskoj religiji, a i u ranom kršćanskom razdoblju, kod starih Hrvata svi obredi obavljali većinom na vrhuncima brda, događa se, da se takvim imenom nazivaju i oni položaji gdje nema nikakve crkve. Na mnogim takvim položajima, po zakonu povijesnog kontinuiteta, sagrađene su kršćanske crkve i nastavio se kršćanski kult s istom snažnom tradicijom, koja traje sve do danas, kao što je slučaj i ovdje kod Svetog Ivana Bimja ... ; L. Marun, "Arkeologički prilozi o religiji poganskih Hrvata", Starohrvats/w prosvjeta I/2., Knin, 1897. 78.,79. str .... Kružan vrh "V. Bogočina", završuje, u plateau, u premjeru od 150 m, koji se polagano podiže s juga k sjeveru, te je obzidan netesanim kamenjem u suhozid 2 met. visokom, a 4.50 m. širokom ogradom. Ta se ograda lomi negdje na nepravilne kutove, a negdje savija se u polukružnice. Imala je sa sjeveroiztočne strane tri ulaza široka po 2. 70 m., a sa jugozapadne četiri po 1.50 m .... Pri sjevernom kraju plateaua, 30 m. daleko od ograde, podiže se umjetno nanešena gromila, visoka 6 m. sa premjerom od 20 m .... Pećina ispod vrha Bogočina mogla bi ulwzivati na kult boga Deve (ili Dive), za kojega se vjerovalo do prebiva u pećinama.

16 M. Barada, Dvije naše vladarske isprave, Zagreb, 1943. 17 N. Budak, n. dj., 20. str.- ... Zemlje koje su bile osnova vlasti i moći Trpitnirovića

mogle su potjecati iz dva izvorišta: ili su bile baština roda, ili su bile dio nekadašnjeg carskog fiska što se sada našao u rukama hrvatskih vladara ( ... ) U Klisu je stolovao Trpitnir, pa možemo čak pomišljati da se njegov rod uzdigao do najviše časti u Hrvatskoj zahvaljujući tome što je u svojim rukama imao ključnu utvrdu ...

18 L. Katić, Sakeonac Gottscha/k na dvoru kneza Trpimira, Zagreb, 1932., 8. str. -

... Cum enim Tripemirus, rex Sclavorum, iret contra gentem Graecorum et patricium eorum et esset in ipso confinio futuri belli villa nostra ...

13

tog razdoblja podignuta je upravo u Zagori, u M uću Gornjemu. Bila je to crkva sv. Petra, ostaci koje se nalaze ispod današnje župne crkve, zadužbina slavnog kneza Branimira (879.-892.), onoga kneza koji je za hrvatski narod dobio blagoslov od pape Ivana VIII. i za čije vladavine je potučena mletačka pomorska sila na Jadranskome moru godine 887. kod Makarske. Godine 1871., prigodom obnove crkve, nađeni su kameni ulomci na kojima je natpis koji spominje kneza Branimira i vrijeme gradnje crkve, godinu 888.19 (T II.). Crkva se nalazila na veoma pogodnom položaju, iznad plodnog polja, pokraj puta koji iz Solina vodi u Petrovo polje. Gotovo sa sigurnošću se može tvrditi da je knez imao svoje posjede upravo u sadašnjem Muću (koji se tada zvao Zmina).20 Nakon spome­nute pobjede, knez je, poživjevši još nekoliko godina, umro na vrhuncu moći, ostvarivši nezavisnost hrvatske države. Pokopan je u kamenom sarkofagu u crkvi sv. Marije u Biskupiji kraj Knina.21

Sudeći po nekim kasnijim podacima, na području Zagore bilo je još staro­hrvatskih crkvica, koje su, na žalost, uništene za vrijeme rušilačkih turskih ratova u XVI. i XVII. st. 22

Crkvenopravno sva je Zagora u početnom razdoblju bila pod jurisdikcijom splitskoga nadbiskupa. Pri kraju IX. st. ninski su biskupi neko vrijeme upravljali Zagorom, a kad se 925., odnosno 928. godine izjalovio pokušaj biskupa Grgura da svojoj biskupiji isposluje metropolitansku vlast nad cijelom Hrvatskom, Zagora je opet došla pod okrilje splitske nadbiskupije. Kasnije, u X. st., osniva

19 F. Šišić, Priručnik izvora, dio I, čest I, Zagreb, 1914., 123. str. (tempore ducis) BRANIMIR! ANNOR(um) CHRISTI SACRA DE VIRG(ine) CARNE(m) VT SV(m)PS(it) S(acrnm) DCCCLXXXVIII VIQ(ue) INDIC(tione).

20 L. Katić, 11Starohrvatska župa Srnina (Zmina) 11, Vjesnik za arheologiju i historiju

dalmatinsku, Split, 1928., 77. str. . .. ime Zmine je danas isčezlo, premda je i 1700. bilo dobro poznato. Rukopisna grada koja je služila Farlatiju kaže Zmina- teritorij sada zvan Sminovo. Ovo se ime često sreće u privilegijama splitskih nadbiskupa, a privilegije su im podijelili vladari ugarski, bosanski i grčki. Tako se zove prostrano polje razdijeljeno na razna sela, a vrlo plodno i ubavo. Stere se izmedu brda, koja se dižu nad Kaštelima, koji pripadaju Trogiru i Splitu i izmedu brda, koja se dižu prema Sinju i Cetinskom polju ... Ime bi moglo poticati od imena župskog grada Zmijina - Zmijna- Zmina (ili Zmijinovo­- Zminovo). Uz samu crkvo sv. Petra u G. M uću teče potok Zmijevac ...

21 M. Dragičević, 110dora i znamenje hrvatskog kralja", Hrvatska obzorja 2, Split, 1993., 332. str.

22 P. Andreis, n. dj., 311. str.- ... Blizaj, iskvarenim govorom nazvan Blizno ( ... ) Barbarstvo Turaka razorila je jednu vrlo lijepu crkvicu, sagrađenu na grčki način pod zaštitom Djevice, o kojoj pruža potvrdu jedna odluka Komune, donesena 1300 ... , 313. str. Prgomet je selo ... U starim vremenima ovdje je bila sagrađena crkva sv. Stjepana Prvomučenika, ali se o ovoj ne čuva nego otrcana uspomena .... Ako ove podatke uspore­dimo s onima na str. 354., koji se odnose na crkvu sv. Nikole u Kaštel Starome: "crkva sv. Nikole od Podemorja, smještena iznad Kaštel Starog, spada u stare onog područja, građena na grčki način( ... ) bilaj e napravljena na svod ... ", i na crkvu sv. Jurja " ... crkva sv. Jurja od Podemorja, sada nazvana u Orišac, pod Šušnjare iznad &štel Starog grčkog je ustroja i vrlo stara. ... ·~ onda se stječe dojam da je Andreis zamijetio neka vanjska arhitekton­ska obilježja koja su bila zajednička tim crkvama, pa ih pogrešno naziva "grčkima'~ a zapravo su karakteristična za starohnJatske crkvice.

14

se trogirska biskupija, koja se prostirala po središnjem i zapadnom dijelu Zagore, a nakon toga stanje je ostalo nepromijenjeno do osnivanja šibenske biskupije.

Za vrijeme Branimirovih nasljednika, kneza Mutimira (892.-910.) i njegova sina Tomislava (910.-928.), Zagora uživa nepomućen mir i spokojstvo, osobito nakon Tomislavljevih pobjeda nad Mađarima, i posebno nad Bugarima za cara Simeona godine 925., što je i potvrđeno proglašenjem Tomislava prvim hrvat­skim kraljem. Hrvatska država i Hrvati ulijevaju toliko strahopoštovanje svojim susjedima, da arapski putopisac Al-Bekri navodi i: » ... oni (tj. Hrvati), koji na zapadu stanuju, jesu najhrabriji, a stanovnici te zemlje traže u njih pomoć i boje se njihove sile ... <<

23 Razdoblje pod kraljem Miroslavom (945.-949.) prožeta je soko­bima i bezvlađem, što je dovelo do slabljenja države, ali kraljevi Mihovil Krešimir II. (949.-969.), muž dobre kraljice Jelene, i Stjepan Držislav (969.-996) uspije­vajn povratiti moć hrvatske države. Držislavljevom smrću nanovo dolazi do slabljenja, što je potaknulo Makedonce i Mlečane na vojne akcije protiv Hrvat­ske. Makedonski car Samuila došao je posljednjih godina X. st. u snkob s Hrvatskom, koja je bila saveznik Bizantu u ratu s Makedoncima. Samuila je u svom pohodu prodro sve do zadarske okolice, što nameće zaključak da je njegova vojska prošla zagorskim područjem. Taj ratni slučaj nije ostavio trajnih posljedica, jer se stanovništvo sklonilo po šumama i utvrđenim gradinama, ali su pritom vjerojatno stradale sakralne građevine na koje je naišla Samuilova vojska.24

U isto doba, uspješan pomorski pohod mletačkog dužda Pietra Orseola na primorske gradove bio je uzrokom prestanka plaćanja danka Hrvatskoj.

Već započeto izdvajanje pojedinih rodova i pojedinaca, u XI. se stoljeću sve više ubrzavalo i Hrvatska je počela ulaziti u feudalizam. Na kraljevskim sn ~e dvorovima (kojih je u to doba bilo nekoliko, u Ninu, Biogradu, Kninu, Sibeniku, Bijaćima, Solinu) donosile presude, pisale su se povelje i darovnice, u kojima su svjedoci bili župani, banovi, biskupi i dvorski službenici.25

Poslije moćnog Petra Krešimira IV. (1058.-1074.) na prijestolje je došao kralj Zvonimir (1075.-1089.), veliki papin pobornik i prijatelj splitskoga nadbi­skupa Lovre (T III.). Zvonimir daruje Crkvi mnoge posjede pa tako i nadbisku­piji daje posjede u Zagori. Postoji prijepis darovnice od 16. travnja 1078. u kojoj se među ostalim spominju: ·

» ... castriAlbona, Radosichy, et Smine, que sunt circha montes et in montibus, et sub montibus Dubraue ... <<,

23 S. Srkulj, Izvori za hrvatsku povijest Iv, Zagreb, 1910. 16. str.- Ibrahim-Ibn-Ja'kub o Hrvatima oko god. 965.

24 J. Ferluga, Vzzantisko uprava u Dalmacij~ Beograd, 1957, 87., 88. str. 25 Tako u Zvonimirovoj darovnici od 16. travnja l 078. koja spominje Labin, Radošić

iZminu: " ... Ovo bt učinjeno pred ovim svjedocima: Grgurom, časnim biskupom Hrvata, Ivanom, opatom,( ... ), Adamom, ninskim županom, Stresinjom, bribirskim županom, ... "

15

što u prijevodu glasi: >> ••• utvrde Labin, Radošić i Zmina, koje su (smještene) oko gora i u gorama, i pod gorama Dubrave ... <<

26 (T IV.). U navedenim mjestima bilo je dopušteno napasanje stoke koja je pripadala nadbiskupovim podložnici­ma. Utvrde koje se sponiinju nisu zidane tvrđave, nego samo suhozidne gradine kojih se ostaci još i danas mogu zamijetiti u sva tri sela. Nedugo potom, godine 1083., Zvonintir je darovao nadbiskupiji i selo Konjsko u župi Zmina, a ispravu je potvrdio u nazočnosti nekoliko svjedoka, medu kojima su njegova žena i sin Radovan.Z7 Njegova dobrota i pravdoljublje davali su običnom puku osjećaj sigurnosti, a to je na posljetku dovelo do procvata Hrvatske, ujedno i Zagore, što nam potvrđuje pop Dukljanin:

» •.. I osta kraljem Zvonimir, koji počteni kralj, sin dobroga spomenutja poče crikve veoma čtovati i ljubiti. I poče dobre pomagati, a progoniti zale. I bi od svih dobrih poljubljen, a od svih za/ih nenavijen, jere ne mogaše zla viditi. I tako ne biše on za Hrvate, zašto oni neće biti dobrotom dobiti, da, bolji su pod strahom. I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jere biše puna i urešena svakoga dobra, i gradovi puni srebra i zlata. I ne bojaše se ubogi da ga izji bogat~ i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga da mu učini nepravo gospodin, jere kralj svih branjaše, zašto ni sam prezpravdeno ne posidovaše, tako ni inim ne dadiše. I tako veliko bogactvo biše, tako u Zagolje, tako u Primorje, za pravednoga kralja Zvonimira. I biše puna zemlja svakoga blaga i biše veće vridna ureha na ženah i mladih ljud~ i na konjih, ner i nada sve imanje. I zemlja Zvonimirova biše obilna svakom raskošorn, ni se niko gar bojaše, ni jim nitko re mogaše nauditi, razmi gnjiv gospodina Boga ... .?8

Upravo u vrijeme Zvonintirovey~adavine banovao je jedan Svačić go i~enu Petar, kojemu se uskoro 1:1kaza~a prilika da preuzm~ hrvatsku Ja:i':lu. ~~nne, nakon Zvonimirove smrti, godine 1089., razbuktati su se sukobi! nemm oko

26 1. Lucić, PST, 505. str. Vjerodostojnost cijele isprave krajnje je sumnjiva, ali bar neki njezini dijelovi odgovaraju stanju na terenu.

27 F. Rački, Documenta ... , Zagreb, 1877., 138.,139. str.- ... territorium in loco, qui Srnina nuncupatur, illudquidem, quod Con us tina nom.inatur, do nare tali uero modo, ( ... ) in primis regine Lepe, Radouani regis filii ...

28 F. Šišić, Letopis popa Duldjanina, Beograd-Zagreb, 1928. 412. str. 29 F. Rački Documenta ... , 486. str.; N. Budak, n. dj., 118.- ... Kronološkije problem

ispravno riješio M. Barada, smjestivši Slavca u posljednje desetljeće 11. st., dakle u vrijeme nakon Zvonimirove, a možda i Stjepanove smrti ( ... ) S la vac je bio brat Rusina ( ... ) Njegov nećak, a Rusinov sin Petar nosio je nadimak Slaven( ... ) Kralja Slavca bismo mogli povezati s milin banom Slavcem spomenutim u pripisu Supetarskom kartnlaru ... , 119. str.- ... Vlast su mu zacijelo priznavale neretvanske županije, a preko imotske i hlijevanjske županije morao je ostvarivati vezu sa središnjim dijelom Hrvatske. ( ... )U okolici Knina, stvarnom središtn države, zavladao je (vjerojatno nakon Slavčeve smrti) Petar, proglasivši se za kralja. Njegovo je porijeklo nepoznato, ali ne bismo trebali olako odbaciti podatke iz Supetarskogkartnlara po kojima je u vrijeme kralja Zvonimira, a potom i za kralja Slav ea, banom bio neki Petar, možda iz roda Snačića (tbžim daje ispravno Svačića- vidi pod 12, Radissa Sfacich). Nije bez osnova ni Šišičeva kombinacija, da je riječ o Slavčevom sinovcu Petru Slavenu ... Ja bih tim Svačićima pridodao Slovinjina oca koji je bio djed kneza Doma/da. Ako pogledamo Doma/dovo rodoslovlje, vidjet ćemo često ponavljanje koralaeri­stičnih imena Imsin, PettJr i S/mlae (S/ovirifa, Slavogost).

16

prijestolja jer je već prije umro kraljević Radovan. Zemlja se podijelila na pristaše ugarskoga kralja Ladislava, koji je polagao pravo na Hrvatsku kao brat Zvonimirove udovice Jelene Lijepe, i pristaše domaćih kraljeva iz kuće Svačića. Najprije je kratko vladao Slavac (1091.-1093.), a onda ga je naslijedio sinovac Petar. Zagora je kao postojbina Svačića stala na stranu hrvatskoga kralja. U tijeku tih smutnji, križari, koji su godine 1096. krenuli iz zapadne Europe u pohod na Jeruzalem, prolaze dijelom kroz Hrvatsku, a kako su se kretali podalje od jadranske obale, vjerojatno je barem dio njih prošao i kroz Zagoru dolinom Vrbe. Jedan od sudionika vojne, Francuz Rajmund de Agilles, nenaviknut na krški krajolik, napisao je za Zagoru da je toliko divlja i brdovita da u njoj nema ni životinja.30

Znajući za prilike u Hrvatskoj, Ladislavljev nasljednik, ugarski kralj Kolo­man, odlučio je ukloniti jedinog ozbiljnog takmaca za hrvatsku krunu - kralja Petra Svačića. U tu svrhu šalje u Hrvatsku vojsku na čelu s vojskovođom Merkurijem. Prispjevši na more, Mađar kreće iz Biograda prema Kninu. Na vijest o tome kralj Petar pokušava skupiti pristaše s kojima bi uspio poraziti Merkurija. Pokazalo se, medutim, da se samo manji dio velmoža odazvao kralju Petru - najvjerojatnije oni iz njegova roda, te oni iz istočnih dijelova Hrvatske (oko Sinjskoga, Duvanjskoga i Livanjskoga polja, te iz Poljica). Ta mala skupina vjernih koji nisu podnosili Ugre pokušala je očuvati hrvatsku nezavisnost. Mađari su krenuli prema kralju Petru starom rimskom cestom koja je vodila preko Krke na Roškom slapu. Znajući da je slabiji, kralj Petar se pokušao spojiti s glavninom vojske koja mu je hitala u pomoć s istoka. Zbog toga je bitku nametnuo Merkurije i do sudbonosnog sraza došlo je na današnjem zapadnom Moseću. Mađari su bili brojniji i tragičan kraj bio je neizbježan. Na čelu vjernih župana i satnika iz svojega roda Petar Svačić poginuo je godine 1097. i povijest Hrvatske krenula je posve drugim tokom.

Tako je na žalost pao posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Kao trajna uspomena na njega ostalo je ime Petrova polja, a i planina Moseć je sve do kraja XVII. st. nosila ime Petrove gore.31

3° F. Rački, Documenta ... , 461.-463. str.; F. Šišić, Priručnik izvora l, 401.-404. str.,De Aguillesov opis magle kroz koju se je kretala laižarska kolona može nam biti jasan ako smo se ikad našli na pristrancima planina koje okružuju krška polja i vidjeli more guste magle ispod nas.

31 Vidi: S. Gunjača, 111Gvozd'11 u ratovima Arpadovaca u Hrvatskoj potkraj XI stoljeća", Izbor iz djela, Split, 1991., 189. 327. str.; N. Budak, n. dj., 124., 125. str.; Slažem se samo djelomice s postavkama S. Gunjače. Ako je već prije bitke veći dio stare Hrvatske (tj. dio zapadno od Krke) bio u mađarskoj vlast~ onda kralj Petar i nije mogao izićipredMerkurija negdje na sjeveru. On je bio upućen na vojsku sastavljenu od svog roda i Hrvata iz istočnih županija. Kn ko su Sva čići držali kraj južno i istočno od Knina, on je pokuJao vjerojatno dobiti u vremenu povlačeći se u tom smjeru u cilju prikupljanja jače vojske kojom bi se odupro Ugrima. Merkurije ga je sustigao i takav ishod bitke bio je neminovan. Uostalom, slično se dogodilo i s Mladenom II., 225 godina kosnije. Opet je prodirala vojsko sa sjevera, pa je Mladen sa slabijim snagama bio primoran povlačiti se P tema pojačanjima koja su mu trebali dati Vlasi i Poljičani. Tako je prešao cijelu Zagoru od Sibeniko do blizu Cetine i tek tamo je došlo do obračuna, u kojemu su snage gonitelja, bana Stjepana Babonića i udrnženih velikaša, pobijedile Mladena II.

17

RODOSLOVUE HRVATSKIH VLADARA iz roda Svačića

Domagoj, hrvatski knez (864.-876.)

l

?

Branimir, hrvatski knez (879.-892.)

l Slavac (Slavogost), Rusin,

hrvatski ban, hrvatski kralj (1091.-1093.)

18

?

· Slovinja, (kraj XI. st./

početak XII. st.), djed kneza Domalda

primorski župan ?

Petar, hrvatski ban, hrvatski kralj (1093.-1097.)

Nakon pet godina došlo je pak do sporazuma između vođa 12 hrvatskih plemena i mađarskoga kralja Kolomana, kojim je on izabran za hrvatskog vladara. Predstavnik Svačića koji je sudjelovao u tom sudbonosnom izboru zvao se Juraj.32 Kao posljedica tog čina Hrvatskoj je ostala široka samouprava na čelu s banom. U Zagori, kao dijelu hrvatskoga ozemlja, takav izbor u početku nije donio velikih promjena, ali zato su se na moru i u primorju počele vrlo brzo očitovati njegove negativne posljedice. Dok su Mlečani već polako preuzimali inicijativu u borbi za prevlast na Jadranu, dotle je hrvatska unutrašnjost nastavila svoj život gotovo bez ikakva utjecaja dalekoga stranog kralja. To je tako potrajalo stotinjak godina, a onda su nastupile dalekosežne promjene.

1.1. VJERA STARIH HRVATA

Već su Slaveni koji su s Avarima došli u rimsku provinciju Dalmaciju, donijevši vjeru u svoje bogove, poništili posvema kršćanstvo u unutrašnjosti pokrajine. Njihov glavni bog bio je Svarog ili Svetovid, koji je imao sina Sva­rožića. I sin je imao još dva imena, Radigost i Svastić. 33 Svetovid je bio stvoritelj svjetlosti i svemira i njemu su Slaveni prinosili žrtve od najboljih plodova prilikom žetve. Simbol Svetovida bio je km;tj bijelac i po hodu tog konja proricala se budućnost. U lipnju, na dan kad sunce najduže sjaji na nebu, palile su se velike vatre, kresovi, njemu u čast, i to na vrhuncima brda, gdje bi se narod okupljao u velikom broju. Drugi put u godini, u prosincu, kad se dan opet počinje pro­dužavati, bila je svetkovina namijenjena Svarožiću. Taj dan je simbolizirao rađanje malog Svarožića i pobjedu Svjetla nad Tamom. Drugo božanstvo osobito omiljeno kod Slavena bio je Perun, nebeski bog grmljavine i groma. Kao i Svarog ubrajao se također u dobre bogove, a simbol mu je bio hrast. S druge strane nalazili su se zli bogovi, kojima je na čelu bio Cmobog ili Diva. Njega je simbolizirala tama i zima, a za razliku od Svetovida koji te stolovao na nebu, Diva je stanovao u mračnim pećinama i dubokim Južinama. 3 Stalnu borbu sila svjetla i sila tame promatralo se u svakodnevnoj izmjeni dana i noći te u godišnoj smjeni ljeta i zime. Poslije svega nije onda čudno da se takvo vjersko poimanje malo­-pomalo počelo oblikovati u dualizam, a i sama Zagora sa svojim brdima i spiljama lako je poticala maštu tih priprostih ljudi.

Dolazak Hrvata samo je učvrstio takvo vjerovanje. Njihova vladajuća jezgra već je imala potpuno učvršćen dualizam, koji se odmah očitovao na području Zagore u brojnim nazivima brd§, lokava i sei§. Taj dualizam, tj. vjera u nepre-

32 F. Rački, Documenta ... , 482. str.; M. Barada, Historicitet .... , 138. str. 33 J. Peisker, "Koje su vjere bili stari Slaveni prije krštenja", $!arohnJatskaprosvjeta,

n. s. 11/1-2, Zagreb, 1928., 58. str.; N. Gržetić, O vjeri starih Slovjena, Mostar, 1900., 33., 58. str.

34 N. Gržetić, n. dj., 35. str.; J. Peisker, n. dj., 59., 78. str.

19

stanu borbu dobrog i zlog boga ogledao se i u ustaljenom načelu rasporeda svetišta, paje i danas lako prepomati gdje su se ona nalazila. U temeljnom obliku postojala je neka rijeka ili potok koji su, tekući, predstavljali ljudski život. Gledajući u smjeru toka, s lijeve strane nalazilo se brdo posvećeno dobrom bogu, Svetovidu ili Perunu, a s desne strane brdo zlog boga, Crnoboga ili Dive. 35 Kako je Zagora oduvijek oskudijevala vodama tekućicama, njihovu ulogu su preuzi­male lokve ili suhi klanci koji su dijelili dva brda posvećena bogovima. Za predstavljanje bogova služili su vrhovi brda i brojne zgodno postavljene pećine. J edno od sela koje ima sačuvane simbole dualizma je Radošić. Već samo njegovo ime pokazuje da je dobilo ime po dobrom bogu Radogostu.36 Otprilike po sredini sela nalaze se dva brijega razdvojena prodolinom. Na lijevom brijegu (gledano prema suncu) danas je crkva sv. Jurja sa seoskim grobljem, a na desnome je gradina po kojoj brijeg i nosi ime. Upravo je ta Gradina bila posvećena strašnom Divi, koji je >>Stanovao<< u pećini podno sjeverne padine tog brijega, dok je lijevi brijeg bio posvećen Svarožiću - Radigostu.37 Drugo selo s lako prepoznatljivim starohrvatskim poganskim svetištima je Nevest. Na zapad od sela diže se brijeg Bogočin. Kao što sam već spomenuo, i tamo se na sjevernoj strani brda nalazi pećina, brlog Dive, a već samo ime brijega govori da je na njemu bilo staro svetište.38 Sljedeći primjer je selo Sratok (nesretno preimeno-

35 J. Peisker, n. dj., 78. str. - ... l. tekuća voda, 2. bogu posvećena gora lijevo, 3. zloduhova pećina desno. ( ... ) Sve svijetlo, dobro i lijepo na svijetu, djelo je božje, sve tamno, zlo i ružno zloduhovo djelo. Bog i zloduh dvojci su, kao svjetlo i sjena nerazdruživo jedan na drugog vezani do sudnjeg dana, kada će bog konačno nadvladati zloduha ... ; I. Pilar, 110 dualizmu u vjeri starih Slovjena i njegovu podrijetlu i značenju11, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena XXYIII/1, Zagreb, 1931., 19. str.

36 I. Pilar,n. dj., 33. str.- .. .Ja sam pomišljao daje Radun hipokoristik od Radogost, kao što je Perun od Perovit. Utvrđuje me u tom shvaćanju činjenica, da se ondje na sjevernoj (točnije: sjeverozapadnoj) strani, naime, upravo u zaleđu Bimja, nalazi selo Radušić (točno: Radošić), što izvodhn kao i kod svetišta pod brojem I. od Radogost. Po tom svemu držhn, da je na vrhu Bimja nekad bilo svetište posvećeno bogu Radogostu ... Sa sličnim imenom u Zagori postoje još sela Radunić i Radonić.

37 Sv. Jure, 282 m, Gradina, 301 m. Istina je da tu nema vodenog toka koji bi upotpunjavao uobičajenu sliku, ali već samo postojanje dva brijega, a osobito postojanje pećine (koja se danas zove Ninčevića pećina, po obližnjem zaseoku) davalo je dovoljno elemenata za svetišta.

38 Ovdje se susrećemo s ogradom oko svetišta (vidiA. Škobalj. n. dj., 413. str. - ... Veliku sličnost izmedu svetih brda-žrtvišta i oltara imamo u ogradi, koja je okruživala posvećeni vrhunac kao Božje boravište ... ). Ogradu su postupno nasipavali stari Hrvati kao znak žrtve ili pokore Bogu, a prije bi moglo biti ovo drugo (usp. -baga- Gospod, Bog i čimdne- okajati, datipokaru, vidi C. Bartholomae, n. dj., 921. str., 597. str.). Stari Hrvati su, dakle, bojeći se zlog Dive, nosili na vrh brda kamenje gdje su ga ostavljali oblikujući na taj način suhozidni prsten (vidiA. Škobalj, n. dj., 445. str.- ... Bacanje kamenja za 11pokOru 11

• Izraz "za pokoru" znači dobro djelo ili 11Sevap11. U mnogim hrvatskim krajevima narod pripovijeda, da su se gomile nasipale kamenjem, koje se nosilo na vrh brda ili na neku gomilu 11Za pokoru11 ... ). Ovdje bi svetište Dobrog boga bio mnogo manji brijeg Gradina (375 m) lijevo od lokve Nevest; Bogočin (473 m) je naime desno od lokve.

20

vano u Bogdanoviće ). Tamo se otprilike na sredini sela nalazi lokva Bogdan; gledano niz prodolinu, desno se nalazi brdo s Crnim umcem, a lijevo brdo Trištenica. Upravo to ime u sebi nosi simbol Peruna - trijes, grom. 39 Drugi Perunovsimbol, hrast, nalazimo u Prugovu, Krušvaru i Dugopolju. 40 Zajedničko svetište Radošićana, Šušnjarana, Radunjana i Ostrožana bio je vrh Kozjaka Biranj, imad Kaštel Lukšića (vidi bilješku 15). I u drugim selima širom Zagore nalazimo toponime koji nas podsjećaju na stam hrvatsku vjeru.41

1.2. POKRŠTAVANJE HRVATA U ZAGORI

... Diva sina porodi đavlu silu svu slomi ...

stara hrvatska božićna pjesma

~d se je st~nje nakon doseljenja. Hrvata smirilo, počele su se uspostavljati veze IZmeđu nov1h gospodara u Zagoni preostalih Romana pritajenih u primor­skim gradovima. Možemo zamisliti kako su iz Trogira i Splita tamošnji Latini sa strahom gledali goleme >>svitnjake<< koje su stari Hrvati palili po vrhovima Kozjaka i Mosora slaveći najduži dan, 21. lipnja, i početak produžavanja dana 21. prosinca. I dok se gradski puk pobožno križao, u glavama kršćanskih misio­nara vjerojatno se začela ideja da se krene u propovijedanje Blage vijesti među

39 ~rišten_ic.a, 45~ m, Crni ~mac, 551 m. Vulimo potpuni dua/istički scenarij: Perun -voda - Dt va (vidt J. PeiSker, n. dj., 78. str.).

40 L Katić, "Prilike u ~~~!skoj okolici poslije odlaska Turaka", Starine 47, Zagreb,

1957., 244., 255. str. -IzCuptllljeva pohoda 1709. god. saznajemo za hrastove u krušvarskom grob/j~ (47 stabala~, prugo~skom (neko/Ua;, stabala) i dugopo/jskom groblju (104). To nas navodz na kontinuztet svetišta, koje je prenvjelo čak z turska razaranja. Veličina hrastova ukazuje na n~ih?V~ starost: najvjerojatnije je da potječu iz predturskog vremena, kada je još btla živ~ tr_ad!Ctja IZpredkršćaWfkog razdo~lja (vidi A. Skobalj, n. dj., 432. str. - ... Na tom putu stigli su u gaJ s vrlo starun hrastovuna, oko kojega se nalazio slobodan prostor, 9međen ogradom sa dva ulaza. To je bilo svetište čitavoga područja ... ).

41 Brštanovo ima brdo Divojčar (616 m) s desne strane, a Orguz (582 m) s lijeve strane (Orguzje vjerojatno turcU:am kojijeza'!'ijenio nekadašnj~ s!aro ime brda); Divojevići (prije Turaka Zagončane) tmaju lokvu Dtvojevac, što nas podsjeca na kultno mjesto gdje se moli Dt Vl. To Ujedn_o gov~ri da je selo promijenilo ime, ~li lokva nije, što fe slučaj i kad sela Sitnog, s lokvom Stf1?tcom; IZmeđu Suhog Do~ a l PraP_atnzce na brdu Praćz nalazi se V ulova gradina - bog Svetovid; u Suhom Docu nalazt se polujama Samograd, koja u drugom dijelu imena krije 11,arada- pećina kao nastamba Divina bića (premaC. Bartholomae, n. dj., 522. str.); u Gomjt;':" Muću brdo je Otamik (674 m), čije ime takođe ukazuje na kultno mjesto; u Kladnjtcama prema Čvrljevu je Crni umac (desno) i Pavlovo brdo (lijevo); u Rastovcu je opet brdo Otar; u Dugopolju kod Križica brdo Metaljka; cijelo Mideno brdo izmedu Pokrovnika i Pakava Sela podsjeća na M ednika, tj. Svarožića (vidi J. Peisker, n. dj., 58. str.); itd. VuJi kod: D. Brozović-Rončević, "Tragovi poganskih, kršćanskih i islamskih kultova u toponi­miji11, Zbornik šeste jugoslovenske onomastičke konferencije, SANU, Naučni skupovi, knjiga XXXVII, Beograd, 1987.,117.-121. str.

21

te opore, ali dobroćudne gorštake. Tako je i bilo: propovijedanjem, a ne name­tanjem, počelo se širiti kršćanstvo među Zagoranima.42 Svećenici su poučava­njem i djelom stekli povjerenje puka, a onda su, koristeći se mnogim sličnostima, uspijevali privoljeti Hrvate na primanje sakramenta krštenja. Ključni trenutak nastao kad je neki župan ili drugi uglednik pristupio Kristovim vjernicima. Njihov primjer i autoritet kod naroda vjerojatno je bitno pridonio ubrzavanju procesa pokrštavanja.

Misionari su mudro zaključili da je važno zamijeniti poganska svetišta crkvicama koje bi bile posvećene odgovarajućim kršćanskim svecima. Usto su nastojali što mani$' mijenjati narodne običaje, da se pokrštavanje ne bi shvatilo kao čin prisile. 43 Cini se da su se starim Hrvatima u Zagori najviše sviđala dva sveca- sv. Jure i sv. Mihovil. To je i razumljivo kad se zna da su oba bili sveci ratnici, a kad to upotpunimo slikom gdje sv. Jure jašući konja bijelca probada zlogzmaja,jasno je daje on lako zamijenio Svarožića koji se borio protiv Dive.44

42 A. Škobalj, n. dj., 514. str.- ... Pokrštenje Hrvata trajalo je dugo vremena, možemo slobodno reći, više stoljeća ... ; J. Goldstein, n. dj., 131. str.- Oko problema pokrštavanja ( ... ) ispreplela su se u historiografiji vrlo različita mišljenja. ( ... ) Manje se uzimalo u obzir daje to bio vrlo složen društveni pokret,( ... ) daje prolazio kroz relativna zatišja i uspone ... , 132. str.- Vjerojatno je postotak pokrštenih bio veći sukladno blizini centara kristijani­zacije- dalmatinskih gradova. 133.-135. str. itd.; N. Budak, n. dj., 98. str.- ... Pokrštavanje HIVa ta kao dugotrajan, višestoljetni proces, ne može se sagledati odvojeno od problema crkvene organizacije u Hrvatskoj, Dalmaciji i sklavinijama u kojima su Hrvati živjeli.( ... ) Zasada se čini da je prodiranje nove vjere započelo kratko po doseljenju, krajem prve polovice 7. st. ... ; N. Crnković, 11Vjerai svetišta starih Hrvata11

, Croatica Christiana 33/XVII, Zagreb, 1994., 64. str.

43 A. Škobalj, n. dj. 515. str. - ... Zbog te njihove upornosti trebalo je po starim uputama Grgura Velikog, graditi kršćanske crkve na njihovim poganskim vrhuncima, njihova poganska božanstva zamijeniti kršćanskim svecima sličnog imena i još više sličnih ratničko-dualističkih obilježja, te zadržati čak njihove poganske žrtve pretvarajući ih u gozbe ...

44 J. Peisker, n. dj., 58. str.- ... Svarožiću-Radigostu bio je posvećen bijeli konj ... ; I. Pilar, n. dj., 20., 21. str.- ... Crkve su naime kadšto građene na istom mjestu, gdje je nekad stajalo staroslovjensko svetište, a često i samo u blizini; vrlo često pod brdom, koje je nekada bilo posvećeno staroslovjenskomu bogu. ( ... ) Sv. Ivanu dalo je svetkovanje najdužega dana i kresove; sv. Iliji nevremena, munje i gromove, a sv. Vidu ime i liječenje očiju ('Vidanje"); tim svojim postupkom lakše mu bijaše slomiti moć Svetovidovu ... ; A. Škobalj. n. dj., 441. str., ... Taje razdioba s obzirom na dualističku religiju starih Slavena veoma važna, jer sveci-ratnici, koji simboliziraju svladavanje suprotne sile ili imaju vezu s vatrom ili nekom borbom, kao sv. Juraj, sv. Mihovil, sv. Ivan Krstitelj, sv. Ilija i drugi, slični su dulaističkim božanstvima, koja sama posebi predstavljaju vječnu borbu i suprot­nost Dobra i Zla, Svjetlosti i Tame ... , 515. str.- ... Zbog takvog postupka ostali su ne samo ti stari poganski običaji, nego i mnogo staroga poganskoga, dotično magijskoga shvaćan­ja ... ; Takve crkvice građene su isključivo na lijevim brdima (Dobri bog), ili kod nekog materijalnog simbola dobra, a to je u krškim bezvodnim krajevima bila voda, tj. lokve i izvori. Tako imamo Sv. Jurja i u Sitnomu kod lokve Sitnice, u Brštanovu (sada Velika Gospa), i Sv. Mihovila u Mit/u, itd. Ne slažem se s Pilarovom tvrdnjom da je sv. Juraj nadomještao Divu, jer je na njegovo mjesto dolazila crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, što je vidljivo i u Kaštelima. Gospa Stomorija upravo se nalazi na mjestu staroga sela Špiijana, koje je dobilo ime po pećini koja se nekoć zvala Peć, a sada se zove Mate tina pećina. I tu je Gospa 11istjerala11

Divu iz brloga na padini Kozjaka.

22

Tako je u Radošiću podignuta crkva sv. Juri, a jednako je bilo i na vrhu Kozjaka iznad Solina. Pokrovnik je dobio Sv. Mihovila, kao i Dugopolje i Muć Donji. U nekim su zagorskim selima ponajprije pokušavali udobrovoljiti Divu, pa su misionari tamo podizali crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji, jer je ona simbolizirala pobjedu Dobra nad Zlom. To je slučaj sa spomenutim Nevestom, a slično je bilo i u Bliznoj. Upravo je Božja mati satrla petom glavu opakog zloduha Dive i pokazala im svojega sina za kog se nekoliko dana iza 21. prosinca pjevalo:

... U ponoć se Bog rod~

nebo i zemlju prosvitli ...

Tako je i mali Isus, istisnuvši Svarožića, postao Božić- mali Bog, a zloduh Diva je starim Zagoranima postao kršćanski đavao - otpadnik od Boga.

Poslije prve crkve sv. Petra u Muću Gornjemu nastavilo se je podizanje i drugih crkava još dugo nakon izumrća narodne dinastije, i kršćanstvo je širilo svoj blagotvorni utjecaj među zagorskim pukom. Te crkve su bile ne samo vjerske građevine nego i sunčani kalendari po kojima se znala odrediti i svetkovina i početak radova u polju.45 Na taj su način crkve seljanima postajale nezaobilazni dio života. Hrvati su nastavili pokapati svoje mrtve na starim grobljima svojih pradjedova, dolazili su paliti svitnjake o Sv. Ivanu i za Badnjak, a za Sv. Juru bi obavljali blagoslov polja. Poprimanje svih kršćanskih obilježja bio je veoma dug proces, koji se protegnuo do duboko u srednji vijek, a prežici poganstva ostali su i do naših dana_46

1.3. IMENA OSOBA S PODRUĆJA ZAGORE !(OJA SE SPOMINJU U OVOM RAZDOBUU:

Vučina,

Dragoslav,

1071.

1089.

župan47

župan48

45 N. Crnković, n. dj., 73. str. - ... slobodno se može reći kako je većina sadašnjih crkava podignuta na prvotnim kultnim mjestima poganskih Hrvata ... , 66. str. - ... Te su crkvice sunčani satovi, geoastronomski opservatoriji, orijentiri u prostoru i vremenu, kalendari i rokovnici za poljodjelske radove, za mjesne blagdane i običaje, za životnu svakodnevicu i, posljednje ali ne najmanje važno, za opće i mjesne bogoštovne čine ...

46 A. Škobalj, n. dj., 441. str.- ... U svakom slučaju procesije se u mnogim krajevima Hrvatske obavljaju tako, da se pojedini obredi i blagoslovi obavljaju upravo na starim gradinama, vrhuncima i položajima, koji, povezani sa starim poganskim kult om vrhunaca, još i sada na sebi nose obredne gomile i na njima se pale krijesovi, kao očiti dokaz tih starih poganskih obreda. U Jesenicama procesija za blagoslov polja natrag više godina išla je po samom vrhu planine, od Ostroga do Sukrnajsina ... , 442. str. - ... Na Kozjaku se u Kaštelima kod crkve sv. Ivana Birnjajoš i danas obavljaju takva slavlja i gozbe ...

47 F. Rački, "Borba južnih Slovena", Rad JAZU 27, Zagreb, 1874., 115. str. 48 MHAS Split - AM Zagreb, Kralj Zvonimir- Dokumenti i spomenici, 23. str. -

... Uiseni Zetinsti~i Dragoslaui Sagorstici, ( ... )ac ceterorum (nostrorum) nobilium ...

23

2. POD GRADOVIMA I VELIKAŠIMA (1102.- 1463.)

Nova državna zajednica u kojoj se nalazila Zagora donijela je jednu bitnu novost, naime, da je središte države i težište njezina interesa premješteno s obala Jadrana na srednjoeuropske, panonske prostore. Štiteći svoje interese, primor­ski gradovi potvrđuju stare i stječu nove privilegije i autonomni status unutar države, dok moćni hrvatski rodovi dobivaju malo-pomalo cijele županije u nasljedno vlasništvo za zasluge stečene u kralja. Bilo je tu i iznimaka, kao što su bili knezovi Kačići, čije se središte nalazilo u Makarskom primorju. Čini se da oni nisu baš previše držali do ugarskih kraljeva budući da su dolazili u sukob s njima. Šireći svoj utjecaj sve do današnjih Kaštela, točnije do sela Špiljana, 1 oni su se u Poljicima suprotstavili prodoru Splita u okolni prostor.2

Bizant, koji se nije pomirio s izlaskom Ugarske na Jadran, čekao je priliku za protuakciju, koju je započeo godine 1167. Car Emanuel Komnen poslao je vojsku koja je pobijedila U gre, tako da je granica uspostavljena na rijeci Krki. Zagora je potpala pod drugu državu, ali samo na dvadesetak godina, jer se uskoro umorni div s Bospora zauvijek povukao s naše povijesne scene.

Središte Kliške ili Primorske županije, neosvojivi grad Klis, postao je u to doba predmetom interesa okolnih velikaša i grada Splita, ponajviše zbog njegova dominantnog položaja nad putem koji kroz Zagoru povezuje gradove Trogir i Split s unutrašnjošću, ali i zbog još jednog razloga. Naime, posjedovanje Klisa osiguravalo je i vlast nad obližnjim zagorskim selima čiji su stanovnici davali dobra za opskrbu tvrđavske posade, žito, vino i novčana davanja.3

1 I. Lucić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, preveo J. Stipišić, Split, 1979., 1050. str., T. Smičiklas, C.D. II, Zagreb 1904., 240., 241. str. 1189 .... Testes ( ... )isti sunt( ... ) Vilcoiz Caciz ...

2 T. Arhiđakon, Kronika, preveo V. Rismonda, Split, 1977., 68. str. 3 l. Lucić, n. dj., 1082. str. . .. Toma Dakojević, Krašan Martinović i Dragoslav

Radojević iz kliškog distrikta ( ... ) zamoliše ( ... ) da im (potvrdimo) sloboštine koje su dugo vremena uživali u tlaci i novčanim podavanjima njihovih sela zvanih Suhi Dol i Prgomet, u kojima su njihovi preci i oni imali svoje prebivalište i boravište, sa svim pravima koja im od davnine pripadaju u skladu s povlasticama (po kojima je) svako domaćinstvo u selima Suhi Dol i Prgomet svake godine dužno dati( ... ) kaštelu Klisu tri stara žita tj. jedan star pšenice, jedan star ječma i jedan star zobi i 40 soldi za kunovinu, zatim tri uobičajena

25

Kad je kralj Andrija IL, zbog zavjeta koji je njegov otac dao papi, godine 1217. prikupio križarsku vojsku, u kojoj su osim Mađara i Hrvata bili i Nijemci, spustio se s njome preko Kliških vrata do Splita. Klis je tom prilikom predao u sigurne ruke vitezova templara, da ga čuvaju do njegova povratka iz Svete zemlje. Splitski kroničar Toma Arhiđakon (1200.-1268.) ljutio se tada na svoje sugrađane, jer je kralj i njima bio ponudio ključeve tvrđave, ali su ih oni odbili. Toma kaže za svoje sugrađane da su, kao i obično, nemarni za opće potrebe, a lakomi za vlastite. Templari su ostali na Klisu do godine 1221., kada grad dolazi u vlast moćnoga cetinskog kneza Domalda, iz roda Svačića, kojemu je i otac Saracen već bio kliški župan 1171. godine. Na taj način on je zaokružio svoju državinu, dobivenu od kralja Andrije II., koja se protezala od Kamešnice do Kozjaka.4 Ubrzo nakon preuzimanja grada, knez Domald se sukobio sa Splićani­ma, koji su se već prije bili obračunali s Cetinjanima, braćom Budimirom i Hranislavom. Naime, prilikom jedne od pljačkaških provala, koju su ta dvojica izvela u Splitskome polju, građani su bili ustrajni u potjeri: uputivši se preko Klisa, uhvatili su pljačkaše u jednoj kotlini, vjerojatno u dugopoljskom polju, gdje su ih poslije žestokog okršaja i porazili.5 Sukobi između Domalda i Splićana vodili su se 1224./1225. godine, a za njih Toma ne navodi povoda. Siloviti knez došao je u konflikt i s hrvatskim hercegom Kolomanom, koji je bio prisiljen potražiti pomoć u Splitu. Iako je Domald bio zarobljen od nekog Pavla u Klisu 1226., ubrzo je ponovno na slobodi, jer su ga zamijenili za 12 splitskih plemića koje je držao u tamnici. Klis je ipak pao u ruke Petra Humskoga 1227., ali ni to nije bilo zadugo, jer su već godine 1234. Domaldovi pristaše doveli staroga kneza na vlast, gdje je i ostao sljedeće dvije godine. Nedugo nakon toga knez Domald je umro u dubokoj starosti.

U tom razdoblju okršaja između gradova i velikaša zbio se događaj koji je po svojoj važnosti i tragičnom ishodu natkrilio sve ostale. Gradske komune Trogira i Splita već su u prethodnom stoljeću počele prodirati u svoju okolicu i širiti vlast nad okolnim selima, tako da je na kraju preostalo samo selo Ostro g, iznad današnjega Kaštel Lukšića. Ono je bilo trn u oku i jednima i drugima, pa su se, iako su bili u gotovo neprestanoj međusobnoj svađi, udružili i zajedno s knezom Petrom podigli za ono doba golemu vojsku. Prema Tominim riječima,

godišnja poklona i za vino 20 saidi, i to svako od rečenih domaćinstava, kao što je rečeno i ništa više ...

4 I. Lucić, n. dj., 125. str.- ... Stoga zemlju imenom Cetina i Trilj i s obrađenim zemljama ( ... ) Domaldu i b~štiJ;ticima zauvijek dajemo ( ... ) Ovih pak zemalja ~~de s~ ove: na istoku Križova, Kamemca 1 Imat, Sutozel, odatle prema moru do VrulJa 1 zatim do Žrnovnice, onda do Stipalca, zatim do Cera sve do Stiberpuca i onda ide do Prela kod Jakšina, zatim do Laktena sve do Bilaj a ...

s T. Arhiđakon, n. dj., 90., 91., 92. str.- .. .i kad su se uspeli i prešli Kliški kaštel, pošavši dalje našli su neprijatelja u nekoj kotlini, koja je sa svih strana okružena brežuljcima, te nije bilo slobodna puta za skretanje na drugu stranu. Bili su, dakle, već bez brige i odmarali su se na livadama ...

26

>>Čitava vojna ekspedicija brojila je više od tri tisuće naoružanih«. Unatoč neu­strašivom otporu stanovnika, osvajačka sila bila je prejaka i selo je zauzeto i divljački uništeno.

Dok su se tako gradani razračunavali s hrvatskim didićima, tko je od svih njih mogao slutiti što se valja prema jadranskim obalama iz golemih azijskih stepa. Godine 1241. krenuli su Mongoli pod Batu-kanom na hrvatskougarsko kraljevstvo. Nakon velikog poraza na rijeci Šaju, kralju Beli IV. (1235.-1273.) nije preostalo ništa drugo nego da potraži spas u bijegu. Put ga je vodio preko Zagreba u Knin i Klis, starom >>Vojničkom cestom<<, a mongolska konjaništvo, kojim je zapovijedao Kajdan, gonilo ga je gotovo u stopu. Početkom ožujka godine 1242. došao je Kajdan s Mongolima pod Klis. Neosvojiva tvrđava koju su branili knez Butko i Herbert Oslov pokazala je svoju vrijednost. Toma je zabilježio:

>>-.Vjerujući, pak, Tatari, da se kralj nalazi u kliškoj tvrđavi, počnu sa svih strana napadati na kaštel odapinjući strijele i bacajući koplja. Ali jer je položaj bio po prirodi utvrđen, mogli su nanijeti malu štetu. Tada, sišavši sa konja, počnu se puzajući rukama penjati na više. A oni, koji su bili u kaštelu, kotrljajući na njih ogromne stijene, jedan dio njih ubiju ... <<

U međuvremenu kralj Bela se iz nesigurnog Splita sklonio u Trogir, a prije nego što su Mongoli došli i pod njegove zidine, otplovio je galijom na još sigurnije mjesto, jer je znao da oni nemaju brodova. Mongoli su se nato smjestili sa svojom vojskom na području Zagore, jer su njihovi konji trebali dobra pasišta, kojima je ona obilovala. Odatle su provaljivali u okolicu Trogira i Šibenika, pa su se na tom području odigravale borbe između Hrvata i Mongola. Zbog toga što nije uspio uhvatiti kralja, a i zbog iscrpljene ispaše, Kaj dan je povukao vojsku prema glavnom taboru, pa je tako za Zagoru i Primorje nestalo opasnosti, ali su ostale pustoš i ruševine iza divljih horda. 6

Kraljevu nevolju s Mongolima najbolje su čini se iskoristili pri~orski gra­dovi i patriciji koji su mu pružili gostoprimstvo, osobito Trogirani i Sibenčani. Ova dva grada nastojala su na svaki način proširiti svoje gradsko područje, pa je kraljev boravak bio idealna prigoda da to ostvare. Gradovi su zapravo tražili prostor za ispašu mnogobrojne stoke koja se uzgajala za trgovinu s prekomor­skim krajevima, a još su više tražili plodne površine za uzgoj žitarica, kojima su primorski gradovi oduvijek oskudijevali. Prostor okolnih zagorskih sela rješavao je i jedan i drugi problem.

Stari Zag o rani već su od davnih vremena bili upućeni na prodaju drva, stoke i žita u primorskim gradovima. Da bi im to bilo dopušteno, morali su plaćati

6 J. A. Soldo, 11Provala Tatara u Hrvatsku", Historijski zbornik XXI-XXII, Zagreb, 1968/69.- ... Tomina tvrdnja da su se Kajdanove čete zalij etale iz Zagore u okolicu Trogira daje uporišta gdje treba tražiti sukobe Hrvata i Tatara ... Početkom ožujka 1242. dolazi Kajdan s dijelom vojske pod Klis jer je zbog dobre paše ostatak ostao kod Knina ...

27

ulaznu carinu na gradskim vratima, ali i izlaznu, npr. na prolazu zvanom Vrata, kojim se s područja Klisa izlazilo na trogirski teritorij.7 Tek kad su s vremenom gradovi ostvarili vlasništvo nad pojedinim zagorskim selima, njihovi stanovnici oslobođeni su tih davanja, te im je bilo omogućeno da donose svoje proizvode na gradske trgove.

Kao prvi od svih primorskih gradova Trogir je uz pomoć bana Stjepana uspio sebi isposlovati ustupanje kraljevskog posjeda Bristivice, pa je na taj način grad ušao u prostor Zagore godine 1245.

Što se tiče crkvenih granica, one su bile dogovorene još godine 1185. na sinodu održanom pod vodstvom splitskoga nadbiskupa Petra. Zagora je bila podijeljena između Trogira, sa zapadnim i sjevernim selima,_te Splita, kojemu je pripala okolica Klisa i Muća.8 Javio se medutim problem Sibenika. Njegove želje za potpunim osamostaljenjem i promaknućem u status grada dovele su ga do sukoba s Trogirom i glede crkvenoga i gradskog područja. To se osobito očitovalo na zagorskom prostoru. Kralj Bela IV. odredio je granice Šibenika u povelji od 22. studenog 1251. godine, a iz zemljovida 2 možemo vidjeti da su sela Dobarčić, Ziharina, Marići, Kosević, Sitnica i Lepenica pripala Šibeniku9 (Do­barčić je sada dio Danila, Z ih arina je sada Pakovo Selo, Kos ević je Mir/ović Zagora, a Sitnica je selo Sitno). Tu su povelju poslije potvrdili i drugi kraljevi. U drugom slučaju papa Klement X. je godine 1266. uzeo u zaštitu trogirskoga biskupa te mu je tom prigodom dao pravo na desetinu sela Radošića i N evesta, kao i ostalog dijela Zagore.l0

Trogirskom plemiću Marinu Amblaževu Crnotinu (poslije Andreisi) kralj je darovao selo Prapatnicu 1270., a Ljubitovicu 1272. Selo Bliznu kralj Ladislav daje Trogiru 1278., a Radošić je poslije dugih parnica napokon dospio u ruke Petra Cege godine 1386. Suhi Dolac dobila je obitelj Andreis 1409., kao i Prgomet. Petar Chiudije od 1410. gospodar u Trolokvama (sl. 1).

Za to su vrijeme crkveni nesporazumi otišli tako daleko da su se morali rješavati čak kod pape Grgura X., koji godine 1274. u Lyonu trogirskome biskupu Kolumbanu potvrđuje pravo jurisdikcije u selima Nevestu, Koprnu, Radošiću, Gradcu i na čitavom području Zagore.

7 I. Lucić, n. dj., 112. str.- ... proizlazi da su se ( ... ) granice teritorija Trogira bile pomakle na sjever preko bregova koji leže nasuprot gradu i da su se protezale sve do prolaza koji se zato što leži izmedu dviju litica potpuno okomitih kamenitih brda, koji sliči vratima, naziva Vrata ...

8 I. Kukuljević, Acta regni I, Zagreb, 1862.32.-34. str.- ... Episcopus Spalatensis has habeat Parochias: Clissam, ... Sminam .... Traguriensis Episcopus has habeat Parochias: ... et totum Comitatum Zagoriae.; I. Lucić, n. dj. str.- ... Biskupija trogirska ima ove župe: Trogir, Drid, Šibenik i čitavo područje Zagore ... (1185. god.)

28

9 J. Barbarić, J. Kolanović, Šibenskidiplomatarij, Šibenik, 1986., 13., 14. str. 10 T. Smičiklas, C.D. V, Zagreb, 1907., 380.,381. str.

Andreis Ce ga Chi u dis

Cippico Mi ch eli-Vitturi Rottondo

Divnić Zavorović Jakovljević

(Tartaglia) Sl.l Grbovi trogirskih (1-6), šibenskih (7-8) i splitskih plemića (9) koji su imali

posjede u Zagori Die Wappen der Ade/igen von Trogir (1-6), Sibenik (7-8) und Split (9), di ihre

Grundbesitze in Zagora hatten Stemmi dei nabili di Trau (1-6), di Sebenico (7-8) e di Spalato (9) che avevano i

possedimenti nel Zagora

29

Kraj XIII. st. ujedno je i kraj hiVatskougarskih kraljeva iz kuće Arpadovića. U tom su razdoblju knezovi Šubići Bribirski doživjeli uspon i ugled dotad neviđen među h!Vatskim plemstvom. Počev od kneza Stipka,l' oni se vješto koriste prilikama, i šire svoju vlast. Uspijevaju pribaviti povlastice od Arpada­vića, ali i od Anžuvinaca, novih pretendenata na hiVatsku krunu. Knez Pavao čak je dobio bansku čast u nasljedno pravo, a njegova su mu braća postala suvladarima. Od tog vremena 01,1i su i gospodari Klisa, upravnog središta cijele Zagore. N a taj su način postali i gospodarima svih sela na tom području, što se vidi iz ugovora o prodaji Dugopolja, iz godine 1287., u kojemu stoji:

» ... za uzvišenog gospodina Pavla, bana hrvatskoga, gospodina Jurja svijetlog kneza ... «12

Moć knezova Šubića B iri b irskih bila je potkrijepljena i kneževskim položaji­ma u svim primorskim gradovima. Oni dijele povelje i privilegije kao pravi vladari, a zahvaljujući njima razriješen je i dugotrajni crkveni spor između Trogira i Šibenika. Uz njihovu pomoć Šibenik je konačno dobio vlastitu bisku­piju, koja se velikim dijelom protezala preko zagorskog prostora.

Položaj Šubića bio je neokrnjen sve dok kneza Pavla nije naslijedio sin mu Mladen Il. On se ubrzo sukobio s udruženim gradovima i velikašima, tako da su mu ostali vjerni jedino Poljičani i vlasi. Poslije neuspješne opsade Šibenika ban Mladen se našao pred vojskom koju su vodili slavonski ban Stjepan Babonić, knezovi Kurjakovići iz Like, Stipanići iz Donjih krajeva (oko rijeke Sane) i Mihovilići iz Livna. Znajući da nema izgleda protiv tolike sile, Mladen je pokušavao izbjeći izravan sukob, ali je na kraju ipak došlo do velike bitke, koja se je odigrala kod Biska u svibnju godine 1322. Nakon poraza koji je pretrpio, ban Mladen je bio prisiljen na uzmak kroz Poljica, odakle je otišao u Klis. Nakon druge bitke i ponovnog poraza, dva mjeseca kasnije, kod Knina, sve je bilo izgubljeno i ban Mladen je pao u zarobljeništvo kralja Karla Anžuvinca, koji ga je odveo u Ugarsku, gdje je i umro.B Od kralja poslani ban Nikola je nakon

11 Ne Stjepko, koko se gbičava pisat~ nego Stipko kao što stoji kod Lucića u PST na genealoškoj tablici knezova Subića na 554. str.

12 L. Katić, "Veze primorske Dalmacije kroz Kliški prolaz od prethistorije do pada Venecije (dalje VPD)", Starine 51, Zagreb, 1962., 300. str.

13 M. Madijev de Barbazanis,Legende i kronike, Historija, preveo Vladimir Rismon­da, Split, 1977., 175., 176. str.- .. .Isto tako je ban Ivan Babonić sa svojim sljedbenicima progonio Mladena sve do Bliske, gdje je zametnuo veliku bitku s Vlasima, zarobivši ne malu količinu stoke, ljudi i kljusadi, a ban Mladen pobjegne u Poljica i dođe na Klis te je ondje ostao petnaest dana ... Usudil ću se ustvrditi da je islwd ove bitke kod sela Bisko u mnogočemu odlučio sudbinu Hrvatske. Činjenica je da je u rukama Mladena Il Šubića bila ne samo jezgra stare Htvatske nego i Bosna (u svojim p1Votnim granicama), sa Zahumljem, dok je u isto vrijeme kraljev utjecaj bio vrlo slab. Nesreća je bila u tome što nikome od Mladenovih susjeda nije odgovarala njegova snaga. Gradovi su stalrw rovari/i potpomagani od Mlečana, a svoje interese nauštrb Mladena preferirali su i njemu podložni plemići. Na. posljetku, i kralju je više odgovaralo da su hrvatski velikaši rascjepkani i nesložn~ iako su mu

30

uspješnih borbi došao do polja »Kamo«, vjerojatno Kopmo, i nakon što je sazvao sve uglednike, produžio je u Split.14

Sva ta zbivanja odrazila su se snažno i na samu Zagoru. Ne samo da su vanjski sudionici događaja djelovali po njezinu području nego su i sami Zagorani aktivno sudjelovali u njima. A kako nije bilo premoći ni na jednoj ni na drugoj strani, teško stanje otezalo se još od godine 1317. Ni sami Trogirani nisu bili složni; tako su njihovi protjerani sugrađani koristili priliku da napadaju i pljačka­ju trogirsko Velo i Malo polje, uz pomoć svojih ljudi iz seli! Prapatnice i Ljubitovice15 (vidi sl. 4. i stećke seoskih ratnika). Na istom području odigravali su se i sukobi među gradovima. Tako izmedu Šibenčana i Tro girana, u kojemu pobjeđuju piVospomenuti, opet uz pomoć podložnih seljaka iz dijela Zagore pod gradskom vlašću.16 U općem bezvlađu koje je zavladalo bilo je i očitih pljački, kao u slučaju kad su Splićani opljačkali Trogirane kod sela Vraca (sada dio Segeta Gomjeg).17

Šurujući već otprije s Mlečanima, gradovi su iskoristili slom Šubića da se predaju u ruke Republike. PIVi su to učinili Šibenčani, a odmah za njima Trogirani godine 1322. Split ih je slijedio šest godina kasnije.

Mletačka je Republika, odmah nakon uspostave vlasti nad dalmatinskim komunama, uredila njihove međusobne odnose i utvrdila granice. Tako su kneževi Trogira i Šibenika po duždevoj zapovijedi godine 1333. razgraničili dva kotara na području Rastovca.18 Napokon su bili uređeni i odnosi s didi ćima sela Radošića koji su već dulje vrijeme živjeli u gradu Trogiru, 19 i to na način da je potpuni gospodar sela postao plemić Stipan Ce ga. Nad ostalim dijelom Zagore

primorski gradovi i neke stare hrvatske županije uskoro nakon bitke izmakle iz vlasti. Jedini koji su ostali vjerni Mladenu bili su Poljičani i Zagorani s vlasima, ali te snage ipak se nisu mogle othrvati razjarenim Mladenovim progoniteljima. Na kraju bitke najveći su dobitnici bili Mlečani i bosanski ban Stipan Kotromanić, koji je jednostavno pripojio Livno, Glamoč i Duvno svojoj dtžavi. Kao što znamo, granica na Dinari ostala je do dana današnjega.

14 M. Madijev de Barbazanis, n. dj., 178. str.- ... uzvišeni i moćni muž, gospodin Nikola, ugarski plemić bi poslan od Karla, kralja Ugarske, u dalmatinske i hrvatske strane za bana i gospodara.( ... ) Ipak je prijelaz istog bana od početka sprečavao Ivan Babonić i njegovi nećaci tako da je u samom prijelazu prešao s malo njih na tu stranu jer se nalazio na straži sin samog Ivana Babonića, a ostali Ugri, koji su bili s banom, prijeđu sa svom njegovom vojskom te udare i potuku vojsku koja je bila na straži Ivana Babonića ... Ušao je u Hrvatsku i došao na polje Kamo, gdje je sebi sazvao sve iz Hrvatske i dalmatinskih gradova te je došao u Split...

15 I. Lucić, n. dj., 402. str. 16 P.Andreis,Povijestgrada Trogira, preveo Vladimir Rismondo, Split, 1978., 69. str. 17 P. Andreis, n. dj., 74. str. 18 Šihenskidiplomatarij, 157., 158. str. 19 I. Lucić, n. dj., 495., 496. str.- ... u spomenutim presudama što su bile objavljene

istog dana 7. prosinca 1334. ( ... )U piVo j se na dugo iš iroko govori o pravima sela Radošića

31

gospodari su bili kninski knez Nelipić (sl. 2 a,b) i kliški knez Mladen III. Šubić. Kako su njih dvojica bila u sukobu oko zagorskih sela, posredovali su Mlečani, koji su uspjeli nagovoriti kneza Nelipića da odustane od gradnje neke utvrde na svom području, Da bi to potkrijepili, naumili su podignuti kulu u Sratoku, blizu trogirske granice, u Zaj!ori.20 Mirotvorstvo jm međutim nije uspjelo u sljedećem ratu koji se vodio oko Sibenika. Premda su Sibenčani godine 1342. izgradili kulu u Gorišu kako bi blokirali Nelipića, kneževi ljudi su unatoč tome u žestini sukoba opljačkali šibenska sela u Zagori izlijećući iz utvrde u Bmjici.21 Ništa bolje nije prošla ni trogirska Zagora, kroz koju je prošla bosanska vojska bana Stipana II. Kotromanića, koji je tada bio u neprijateljstvu s knezom Mladenom III. u Klisu. Iako je bosanskim zapovjednicima županima Ostoji i Bogdanu Grdoševiću bilo upućeno poslanstvo s darovima, oni su opustošili sve kud god su prošli. 22 Kako su tek onda prošla sela koja su pripadala Klisu?! (sl. 5 a,b)

Iako su se sukobi iz prethodnog razdoblja odigravali po cijeloj Zagori, ipak imamo vrlo malo podataka o selima koja nisu pripadala primorskim gradovima, tj. selima uz među Cetinske županije. Jedan od prvih spomena nalazimo u već navedenom ugovoru iz doba bana Pavla Šubića, gdje Klišanin Vučeta pok. Mihovila prodaje plemiću Ivanu Klišaninu selo Dugopolje za 60 libara malih venecijanskih denara, te 200 koza i tri svinje. N a sličan se način u darovnici kneza Mladena III. iz godine 1336. spominje selo Brštanovo. Knez je selo darovao Vidaju i njegovoj braći»za virnu službu našim pridnim«. 23 U povelji koju je izdao kralj Ludovik l. godine 1345. za kneza Ivana Nelipića, navodi se među ostalim i utvrda Brečevo, koja se nalazila na području današnjeg sela Bračevića (vidi zem. 2). Tim je ugovorom ona postala posjed rečenoga kneza, koji je tako osigurao vezu između svojih posjeda u tadašnjoj Hrvatskoj.24 Na žalost, nisu spomenuta imena plemića s tog posjeda kojima je naloženo da budu vjerni knezu Ivanu dok bude gospodar Brečeva.25 Utvrda je imala vrlo dobar položaj, s kojega se

oko kojih su se sporili potomci starijih stanovnika tog sela koji su se htvatskim imenom zvali Didići. Kad su se ovi kasnije nastanili u gradu, ban Stjepan (koji je bio i trogirski knez) naredi trogirskim sucima da riješe spor. Stranke se nagodiše, pa je presuda bila donesena 18. travnja 1255. i u njoj je bila izvršena podjela dobara Radošića tako što su poimence bile navedene granice posjeda svake strane. Pošto su njihovi potomci predali svoja prava Stjepanu Cegi 1324. ovaj je imenovaozupanum et magis veteranum (župana i starješinu) svih zemalja i prihoda Radošića ...

zoI. Lucić, n. dj., 497. str., P. Andreis, n. dj., 81. str., Sime Ljubić, Listine Il, Zagreb, 1870., str. 137.

21 K. Stošić, Sela Šibenskog kotara, Šibenik, 1941., 107. str. 221. Lucić, n. dj., 535., 536. str. 23 Benedikta Zelić-Bućan, "Bosančica u srednjoj Dahnaciji", Prilog3. svesku/zdanja

Historijskog arhiva Split, 1961. 24 S. Gunjača, 11Ubikacija srednjovjekovnog castruma Brečevo11, Izbor iz djela, Split,

1991., 95.-123. str. 25 S. Gunjača, "Tiniensia II", Starohrvatska prosvjeta III/7, Zagreb, 1960., 45. str.

32

l. Šubić. Mlečani,

t tvrde na ku, blizu jedećem

tdilikulu li sukoba >olje nije :ipana Il. . u Klisu. :viću bilo i.22 Kako

~ori, ipak adovima, mo u već !eta pok. 1ra malih Lici kneza darovao

"je izdao ostalim i

:vidizem. osigurao 1omenuta vanudok wjega se

n imenom i trogirski

·esuda bila :ako što su nei predali '(župana i

ll, Zagreb,

;kn/zdanja

ije/a, Split,

, 45. str.

Zemljovid2; Granice gradskih, crkvenih i plemićkih posjeda u Zagori do 1434. god.; Die Grenzen der Grundbesitze der Stlldte, der Kirche und der Adeligen in Zagora bis 1434: Delimitazioni cittadine, ecclesiastiche e di possedimenti nabili ari nel Zagora fino al 1434:

".---­...

···-·············

šibensko područje do 1251. dasGebietvonSibenikbis 1251 tenitoriodi Sebenicofinoall251

§ibensko područje do 1463. das Gebiet von Sibenik bis 1463 teni tori o di Sebenico fino al 1463

trogirsko područje do 1300. das Gebiet von Trogir bis 1300 territorio di T rau fino all300

trogirsko područje do 1463. das Gebiet von Trogir bis 1463 territorio di T rau fino all463

posjed knezova Nelipića krajem 14. st der Grundbesitz der FUrstenfamilie Nelipić Ende des 14. Jahrhunderts possedimento dei duchi Nelipić verso la fine del'300;

posjedi pojedinih hrvatskih plemića die Grundbesitze verschiedener kroatischer Adligen possedimenti dei singoli nobili croati

posjed splitske nadbiskupije der Grundbesitz des Enbistums Split possedimento dell' Arcidiocesi di Spalato

granica posjeda kneza Mladena III Šubića do 1348. die Grenze des Grundbesitzes des FUrsten Mladen III Šubić bis 1348 delimitazione dei possedimenti del duca Mladen III Šubić fino al 1348;

granica posjeda Ivanca Novakovića do 1450. die Grenze des Grundbesitzes von lvanac Novaković bis 1450 delimitazione dei possedimenti di Iv anac Novaković fino al 1450.

Sl.2 a) Grb Šubića Bribirskih, gospodara u Zagori i hrvatskih banova

Das Wappen der Familie Šubić von Bribir, die der Herrscher in Zagora und die kroatischen Bane Waren

Stemma degli Šubić di Bribir, padroni nel Zagora e bani croati

S/.2 b) Grb Nelipića, knezova Cetinskih i Zagorskih do godine 1434.

Das Wappen der Familie Nelipić, der Furs/en zu Cetina und Zagora bis 1434.

Stemma dei Nelipić, duchi della Cetina e del Zagora fino al 143~ 33

nadgledao put dolinom Vrbe, a ispod nje je bilo polje tada zvano Kanjevača. Na obronku prema polju bilo je podgrađe nastanjeno stanovništvom koje je živjelo ponajviše od trgovine i sitnog obrta.26 Jedan od ostalih kneževih vazala, plemić Jure Dubravčić, imao je oko godine 1369. posjede u Zmini, tj. oko današnjeg

Muća.

Zagorska sela koja su pripala primorskim gradovima ili gradskom patrici­jatu, međusobno su živjela u miru, jer Mlečani, koji su tada gospodarili hrvat­skom obalom, nisu dopuštali međusobne razmirice. Sela nisu osobito osjetila ni rat koji se vodio između kralja Ludovika i Mlečana godine 1346. u okolici Zadra i koji je završio potpunim kraljevim neuspjehom. Takvo stanje bilo je prekidana samo pojedinačnim ispadima, kao što je bio slučaj otimačine koju je počinio knez Grgur Galešić. On je 27. prosinca 1349. iz Radošića odveo 38 velikih volova, 60 ovaca i 4 mazge Josipu Stipanovu Cegi iz Trogira. Orobljeni plemić podnio je tužbu i u presudi je određeno da sva tri grada, Trogir, Split i Šibenik, uzvrate obitelji Grgura Galešića i njegovim ljudima koji su sudjelovali u rečenoj oti­mačini.27 To zorno pokazuje koliko su gradovi bili složni u obrani svojih ljudi i posjeda u Zagori.

Sve su te nevolje bile međutim neznatne u usporedbi sa strahovitom epide­mijom eme smrti koja je harala po primorskim gradovima i njihovoj okolici, pa tako i po Zagori. Kuga se najprije pojavila u Splitu, a zacijelo je bila došla u brodskom teretu negdje iz Europe. Kako je krenula u svoj smrtonosni pohod na Božić godine 1347., za kratko vrijeme se proširila.28 Ćim je kuga prošla, odmah su nastavljena i trvljenja između velmoža i kralja te kralja i Mlečana. Jelena, udovica kneza Mladena III. Šubića, gospodarica kliških sela u Zagori, čak je pozvala u pomoć vojsku svojega oca Stefana Dušana. To je, međutim, bila kratka epizoda, jer je uskoro kralj Ludovik u svom drugom ratu protiv Mlečana bio mnogo uspješniji, paje, nakon što ih je porazio, dobio u svoju vlast cijelu hrvatsku obalu. Trogirani su prvi zbacili mletačku vlast, a pothvat je izveo Josip Cega uz pomoć svojih seljaka iz Radošića. Oni su uspjeli zarobiti mletačke vojnike na gradskim vratima pa je uskoro cijeli grad bio oslobođen. Tako se nanovo čitavo područje Zagore našlo u jednoj državi.29

26 M. Ančić, "Gospodarski aspekti stočarstva Cetinskog komitata u XIV. st".,Acta historicooeconomica 14., Zagreb 1987., 95. str.

271. Lucić, n. dj., 578., 579. str. 28 A. Cutheis, Tabula, prijevod V. Rismonda, Split, 1977., 192., 193. i 194. str.; P.

Andreis, n. dj., 89. str.- ... Bio je opustošen grad Trogir tako da je, ne nalazeći se nitko tko bi se bavio sam.ilosnom službom ukopavanja, komuna predložila 15 dukata bastažima ili · županima Sv. Duha da bi ukopavali siromahe ...

34

251. Lucić, n. dj., 550., 551. str. 291. Lucić, n. dj., 580., 581. str.

Kraljeva nazočnost u okolini primorskih gradova bila je prigoda da se razriješe neke stare parnice koje su se vodile oko zagorskih sela. Tako su redom dolazila poslanstva zainteresiranih strana i iznosila svoje razloge. Kralj nije priznao zahtjeve splitskoga nadbiskupa Hugolina, nego je naložio da Radošić i dalje ostane u vlasništvu obitelji Cega.30 U isto je vrijeme Šibenik, koji je puni gradski status dobio tek osnivanjem vlastite biskupije, proširio svoj kotar još više, tako daje privilegijem kralja Ludovika od 16. prosinca 1358. dobio i selaNevest, Prtenić, Koprno i Sitnicu u svoj posjed (vidi zem. 2). Istodobno je određeno da nitko bez dozvole grada ne može goniti stoku na ispašu po gradskom području. Trogirski biskup je nato isposlovao pravo ubiranja desetine u navedenim seli­ma.31 Jednako tako zapovjeđeno je banu da vojskom brani Šibenik od svakog neprijatelja, no čini se da se to nije previše dojmilo vlaha, koji su se uporno služili gradskim pašnjacima bez dozvole. Zato su gradski izaslanici uložili žalbu kralju koji je naredio hrvatskom banu Nikoli Seču da ih smjesta sve preseli, sa svom njihovom stokom i stvarima, sa šibenskoga područja u druge krajeve. 32 Slične nevolje s vlasima imala su i zagorska sela koja su pripadala Trogiru. Iz presude koju donosi ban Nikola Seč vidi se da su vlasi dolazeći na područje tih sela, uzrokovali goleme štete usjevima, vinogradima, pašnjacima i gajevima, a i to da su podizali šatore i privremena zakloništa za svoju stoku.33 Zagorani su pred kraj vladavine kralja Ludovika imali sve više problema s njima, jer su uza sve morali pomagati i u obrani Trogira u novome ratu protiv Mlečana 1378. godine. 34

30 I. Lucić, n. dj., 609. str. 31 Šibenski diplomatarij, 20., 21., 22., 23., 24. str. ; l. Lucić, n. dj., 616. str. 32 Tko su bili ti vlasi i kad su p111i put stupili na povijesnu scenu? Mišljenja znanstvenika

se razilaze. Jedan od najstarijih spomena u H111atskoj je njihovo sudjelovanje u bici kod B iska godine 1322., u kojoj su bili na strani bana Mladena ll. To bi se slagalo s tvrdnjom I. Lucića koji kaže na 623. str. 11Povijesnih svjedočanstava o Trogiru 11 da 11

••• bijahu u ono vrijeme pastiri u planinama koje dijele Bosnu od Hrvatske. Kada su banovi Pavao i Mladen zagospodarili Bosnom, ovi im dozvoliše da se zimi spuste u doline koje w:aniče s teritorijima primorskih gradova ... " Čini mi se nekako najutemeljenijim mišljenje Šefika Bešlagića* koji razlikuje etničke Vlahe i ostalo stočarsko planinsko stanovništvo. 11Pravihn Vlaha je bilo vrlo malo, ali se stječe dojam da ih je bilo mnogo viJe zbog njihove velike pokretljivosti i upletenosti u mnoga zbivanja na području srednjovjekovne Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kako su oni od početka imali izdvojen i privilegiran položaj u odnosu na ostalo seosko stanovništvo, došlo je do situacije da se Vlasima sami proglašavaju i drugi zbog poreznih olakšica (što je osobiti zamah dobilo u doba Turaka). Držim dalje da je u toj prvoj nvlaškol migraciji sudjelovalo stanovništvo koje je u potpunosti poprimilo jezik i običaje starosjedilaca, pa ih zato i pišem malim početnim slovom, da ih označim kao staleška skupinu, a ne kao etnikum.

*Š. Bešlagić, Stećci- kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982. 33 I. Lucić, n. dj., 623., 624., 625 str. 34 I. Lucić, n. dj., 684. str.- ... Još iste noći na poziv bana požuriše ljudi iz trogirskog

područja kako oni iz bliza tako i oni iz daleka stižući jedan za drugim i tako bijahu porazdijeljeni po utvrdenjima otoka; 692. str. Isto tako bi prihvaćeno da svi seljaci iz

35

Budući da Ludovik nije imao muškog nasljednika, njegova smrt izazvala je smutnje, za kojih je i Zagora često mijenjala vladare. Njezin istočni dio, koji je uvijek bio vezan za Klis, došao je godine 1387. pod vlast bosanskog kralja Tvrtka. 35 Iako novi hrvatskougarski kralj Žigmund nije još imao učvršćenu vlast, pojedini su gradovi tražili od njega da ih podrži u njihovim nastojanjima. Tako u žalbi Šibenčana protiv >mevjemog« Radoslava Sudolića, koji im je zaposjeo selo Unešić, vidimo koliko je Šibeniku stalo do zagorskih sela. 36

Gradske su se komune lukavo koristile suparništvom pretendenata na prijestolje te su dobivale od njih još veće povlastice. Šibeniku je kralj Tvrtko ll. lipnja 1390. dao pola sela Huml jana u posjed, a grad se nato s cijelim kotarom, pa tako i sa zagorskim selima koja su mu pripadala, stavio pod njegovu zaštitu.37

Da ni njegova zaštita nije bila svagdje poštovana, osjetili su sinovi Petka Skore­nića, koji su bili prodali Drinovce (u Dicmu) za 500 dukata, ali su ih ubrzo opljačkali neki Bosanci.38 Kako je kralj Tvrtko umro već godine 1391., promije­nio se odnos snaga, pa su Trogirani ustupili sela Prapatnicu, Ljubitovicu i Dasine Doce cetinskom knezu Ivanišu Nelipiću, kojega su ujedno proglasili i gradskim knezom godine 1393.

Kneževa moć bilaj e utemeljena još za njegova oca, koji se ponašao kao mali vladar. Stolovao je u Sinju, gdje je izdavao povelje te sazivao zborove podanika sa svojih prostranih posjeda. Tako je na jedan zbor okupio mnoge ljude iz Bračevića, Ogorja i Križica, 39 a sela je darivao po vlastitu nahođenju ljudima koji su mu učinili nekakvu uslugu (npr. splitskom plemiću Jurju Prodašiću godine 1407. selo Osoje kod Klisa,40 kao i svom službeniku Frani, kojemu je dao Šušnjare, odnosno Zagradinje u dicmanjskom kraju).41

Kliški kotar, koji je već dulje vrijeme gubio svoja rubna sela u korist primorskih gradova, znatno je promijenio granice. 17. listopada godine 1396. dogovorom u Nevestu između kliškoga kaštelana, šibenskoga kneza i sudaca. U

trogirskog distrikta tj. njihov osmi dio, mora ostati kroz osam dana i noći u gradu radi gradske straže kao i radi njihovih obaveza na radovima oko utvrdivanja pod prijetnjom kazne od 40 soldi ... ; P. Andreis, POT, 115. str .... Dne 8. ožujka 1381 zapovjedila je( ... ) da svi teritorij alci budu uneseni u spisak, a spisak razdijeljen u četiri dijela,( ... ) a ako bi do potrebe došlo danju, da moraju( ... ) dotrčati naoružani u roku od šest (sati).

35 I. Lucić, n. dj., 736. str. 36 Šibenslddiplomatarij, 32., 33. str. 37 Šibensld diplomatarij, 33., 34. str. 38 L. Katić, n. dj., 302. str. 39 S. Gunjača, n. dj., 99. str ... .Isti sunt qui eran! in dicta sahodom: .. .Item quoque

plures de Br~uo. Item de Ogorge multi. Item de Cresesce plures .... 40 J. A Soldo, "Cetina srednjovjekovna županija i kueštvo Nelipića", Sinj sk/J spome­

nica 1715-1965.,90. str. 41 L. Katić, n. dj., str. 302.

36

sporazumu je određeno da granica ide s brda Veli Ovnjak, pod selo Plan jane na Bračevu lokvu, gdje je križ, pa na Krpušine kamenice, gdje je također križ, Buble sedlo, na Duplu gomilu, s križem prema selu Visokoj, od rečenog sela na Uljene kamenice, od kojih je na sjevernoj strani napravljen križ na javnom putu. Odatle na selo Mačni Dolac, pa pod brdo Štrbac, gdje je Gradina, pa pod brdo Pečnjak, na javnom putu gdje je stari križ, nasuprot kojemu je područje grada Trogira.42

Prema jednoj drugoj ispravi, koja je izdana u Ninu 4. ožujka godine 1397., u kliški kotar ubrojena su sela u Dubravama (tj. u zapadnom dijelu Zagore): Sratok, Korušce, Radošić, U Kal (Kaline), Labin, Vučevica, Zelim, Visoka, Nisko, Brštanovo, Kladnjice, Goričane, Mravnica, Drinovci, četiri sela u dolini Suhi dolac, Prugovo, Crne Luke, • Dražice, • Konjsko, Broćanac, Dugopolje, Krušvar, Gradac; osim njih još Zbič, Koprivno, Nevest te Zmina (Muć), Križice, Radunić, Postinje i Račići.43 Prilikom boravka kralja Žigmunda u Kninu godine 1397., kamo se sklonio nakon poraza od Turaka pretrpljenog u bici kod Niko­polja (grad na Dunavu u Bugarskoj), Matija Cega uspio je izuzeti Radošić iz kliškog područja i pripojiti ga trogirskome.44 U isto vrijeme kralj je potvrdio vlasništvo nad selima»Zawarycham<<i Dugopolje nekome Ivanu i Matiji iz Klisa. Ništa manje revni u potvrđivanju svojih posjeda nisu bili ni splitski biskupi, čiji su službenici napravili popis u kojemu se spominju i zagorska sela Labin i Konjsko kao biskupski posjedi.45

Zbog toga što je kralj u nekim razdobljima bio nemoćan da podrži svoje odluke, nezadovoljnici su provodili svoju volju snagom oružja i pljačkanjem suparničkoga teritorija. Tako je dio Splićana, uz pomoć vojske s Klisa i Polj ičana, godine 1401. opljačkao gotovo cijelo trogirsko područje. Ugovor o miru koji je uskoro sklopljen nije dugo potrajao, jer je već u studenome iste godine Radošić pao u ruke Ivaniša Nelipića prilikom njegova podsjedanja Klisa. Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, kao Nelipićev zet i zaštitnik, potvrdio je sve dotadašnje posjede primorskih gradova u Zagori, a ujedno je proglasio i zabranu bilo kakvog boravka vlaha na rečenim seoskim područjima. 46

U tom razdoblju, karakterističnom po brzim promjenama, selo Križice u kliškom distriktu dano je jednom splitskom plemiću kao naknada za štetu koju

42 Šibenski diplomatarij, 36., 37. str. 43 Kaptolsld arhiv Split, inv. br. 538; don Lovre Katić, n. dj., str. 308. 44 I. Lucić, n. dj., 800. str. 45 L. Katić, "Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine", Starohrvatsk!J

prosvjeta 111/5., Zagreb, 1956., 160., 161. str. 46 I. Lucić, n. dj., 823. str. Dolazak Klisa pod vlast cetinskog kneza učinio je da se s

ostalima priklone bosaoskoj straoci, pa su zajedno sa Šibenčanima( ... ) dobili privilegije. Onaj trogirski ... glasi: " ... Osim toga podjeljujemo im milost da nijedan Vlah na teritoriju i na području distrikta rečenog grada ne smije ostati niti pasti stoku pod prijetnjom kazne od 200 zlatnih dukata ... 11

•

37

je pretrpio rušenjem njegove kuće u gradu. U međuvremenu je bio umro i pravi vlasnik Radošića Matija Cega, pa je u posjed sela došao lički plemić Toma Kurjaković. Kako je Matija imao dvije kćeri, od kojih je starija, Pelegrina, bila udana, selo je pripalovrbaškom knezu Petrici Jurjeviću, njezinu mužu, po odluci kralja Ladislava Napuljskog.47 Ponovno jačanje Žigmundova utjecaja iskoristili su Blaž Andrijin i njegovi sinovci da dobiju potvrdu za sela Suhi Dolac, Prgomet i Zbičje (sada dio Prgometa, oko zaseoka Papića), dok knez Ivaniš kao najjači velmoža u južnoj Hrvatskoj daruje obitelji Chiudi selo Trolokve godine 1410.48

Uzbuđenje i razočaranje koje je zavladalo u primorskim gradovima godine 1409. poslije sramotne prodaje Dalmacije Mlečanima od strane kralja Ladislava, dovelo je u sljedećim godinama do ozbiljnih sukoba, koji su se odigravali i u Zagori. Kako je Šibenik poslije duge opsade pao pod mletačku vlast, tako su i zagorska sela koja su mu pripadala promijenila vrhovnog vladara. To je odmah izazvalo sukobe sa susjednim područjem, kojim je gospodario knez Ivaniš Neli­pić. Onje, naime, bio podigao neku utvrdu kojoj je pripojio nekoliko sela na koja su Šibenčani polagali pravo.49 Za vrijeme tih nemira Turci su godine 1415. kao bosanski saveznici iznenada prohujali Zagorom, gdje su nakon kraće opsade privremeno zauzeli selo Zvoničac (sada Podumci).50 Knez Ivaniš Nelipić pružio im je otpor, a tako je postupio i prilikom njihova sljedećeg upada godine 1432.51

I Trogir i njegova sela žestoko su se suprotstavili mletačkoj vojsci kojom je zapovijedao Pietro Loredan, no nakon bezuspješnih bojeva i ne dobivši nikakvu pomoć od kralja, morali su se predati godine 1420., a nedugo nakon njih isto je učinio i Split.52

čvrstoća i nepopustljivost Mlečana glede stege u novoosvojenim gradovima stupila je odmah na vidjelo. Mali spor koji je potaknuo trogirski biskup kod seljaka iz Bristivice godine 1421., u svezi s dodjelom desetine, bio je samo trenutačni otklon od uobičajene taktike koju su Mlečani primjenjivali prema zauzetim selima i okolnim područjima Zagore pod vlašću hrvatskih plemića. Ti novi mletački knezovi odmah su poradili na učvršćivanju granica koje su išle kroz Zagoru i koje su dijelile šibenska, trogirska i splitska sela od sela koja su bila u hrvatskome dijelu. Istodobno su rješavali i međugradske sporove (kao u slučaju dvojice vlaha utamničenih u Šibeniku koji su pljačkali po selima Trogirske

47 1. Lucić, n. dj., 848., 849. str. 48 I. Lucić, n. dj., 919. str. 11

.. .1van, sin Ivana Nelipića, izmedu ostalog knez Cetine, Klisa i Rame, itd. ( ... ) Kao nagradu za spomenute usluge vjernosti, neko naše selo u kliško m komi tatu koje se po narodnu zove Trolokve, dadosmo Petru Mateja de Chiudis ... n

49 Šibenski diplomatarij, 216., 217., 218., 219. str.

38

50 K. Stošić, n. dj., Šibenik, 1941., 105. str. 51 S. Gunjača, Tiniensia/1, 57., 67. str. 521. Lucić, n. dj., 913., 914. str.

zagore ).53 Granica šibenskog kotara i državine kneza Ivaniša Nelipića dogovo­rena je i potvrđena pred Kninskim kaptolom godine 1434., a prolazila je kroz Zagoru ovim smjerom: od sela Sitnice na jug do vrha brda Štrpca ili Kovrljice, odatle na Gradinu (gdje je znak križa), pa na vrhove Kudricu i Gradinu (oz­načeno križem). Otuda je dalje granica povučena preko Laškoga na brdo Laškijevac (znak križa), pa zapadno preko dočića do Kamenice pod brdom Orl jakom (križ). OdLadičine drage išla jena brdo Čaval (križ), pa preko Bub lina sedla na lokvu Vrućicu ili Pišćet, koja se nalazi pokraj brda Kovrljice, te na Krpušine kamenice (gdje je na sjevernoj strani na velikoj stijeni znak križa) zapadno od Raskrižja pod Divnića selišćem. Granica je dalje išla na gomilu na vrhu Golog brda (križ) pa na lokvu Rogoznicu, gdje je produžavala na Petrovu goru na Stražicu glavicu (križ). Tamo je nastavljala na Novi studenac u Obodini, pa preko Modrog vrha (križ) padinama Petrove gore na Orle stine ili Strop i otuda na K<Wačev dolac i na Kravlji brod, gdje je znak križa (to je gaz na rijeci Čikoli, tada zvanoj Poljšćica).54

Navedena isprava potvrđena je još jednom tako da je preciznije određena granica između dvaju područja u Zagori. Crta je išla od spomenutih Or lih stina ili Stropa na Plišivu lokvu ili Losoini dolac, pa na brdašce Hranoć i Veprine kamenice (označene s tri stara križa i jednim novim), te na brdo Veli Ovnjak. Odatle je bila povučena na Ljubušu i na stijenu s južne strane Bogdan je glavice, te preko lokve Blizni.7e pod brdo Ropovo, pa na Priđi!; dalje na Duplju pa na Golubinku i zemlju Skrilnik, otuda na Skalice i sjeverno od Kamenica preko dočića zvanog Ozaljića dolac. Dalje je išla granica prema Stojčevim njivicama i na brdo Klišak i kod gomile koja je na putu prema Prteniću. Od gomile je išla na brdo Komornik pa na Bogdan, smješten između Unešića i Prtenića, a pripao je jednima i drugima. Međa je otuda nastavljala preko zapadne strane Pra/ada i križa na Babinu gracu na brdašce Doszavada.55 Tako su knezu Ivanišu ostala sela Sedramić, Planjane, Zyoničac (sada Podumci), te Prtenić (sada dio Unešića), dok su šibenski bili Zitnić, Kosević (sada Mirlović Zagora), Ljubostin­je, Koprno i Unešić.

Nedugo nakon toga umro je knez Ivaniš, a kako je bio bez muškog nasljed­nika, došlo je do borbe za njegove posjede. U tim nemirima najviše su nevolja pučanstvu Zagore zadavali vlasi kneza Anža Frankopana, muža Ivaniševe kćeri Katarine, koji je kao nasljednik posjeda Nelipića zakratko stolovao u Sinju. Iako je novi hrvatski ban Petar Talovac, kao konačni vlasnik bivših posjeda Nelipića, obećao kažnjavanje krivaca, ne samo da nije poduzimao ništa ozbiljnije protiv njih nego je njihovu glavaru Vignju Dubravčiću i sinovcu mu Mikloušu darovao

53 Šibenski diplomatarij, 244., 245., 246. str. 54 Šibenskidiplomatarij, 87., 88., 89., 90. str .... dato u Sinju 23. svibnja 1434. god .. . 55 Šibenskidiplomatarij, 133., 134., 135., 136. str .... dato u Kninu 3.lipnja 1434. god .. ..

39

u znak zahvalnosti Koprivno i planinu Privedrinu i Šćimu poljanu. 56 Ćini se da su te pljačke bile uzrokom što se obitelj Chiudi odrekla sela Trolokava u korist grada Trogira godine 1443., jer ga očito nisu mogli braniti od nasilnika.57

Probleme s ispašom tuđe, a poglavito trogirske stoke imala su i sela Šiben­ske zagore, 58 a i ban je zahtijevao isplatu pašarine za stoku koju su šibenski podanici izvodili na hrvatski dio Zagore. Nakon razgraničenja između trogirsko­ga sela Suhog Dola i šibenskih Bilića, učestali su upadi Hrvata i vlaha u šibensko područje, na što se je banu Petru žalio šibenski ku e z. 59 J e dini koji se uspio održati poslije smrti kueza Ivaniša bio je njegov vojvoda Ivan ac Novaković, koji je vladao južno od Ćikole do svoje smrti godine 1450.

Premda su već u razdoblju od 1415. do pada Bosne godine 1463. zabilježene turske provale, opće nespokojstvo nastalo je tek raspadom bosanskog kraljev­stva. Od tog vremena više nije bilo sigurnog sela ni u jednom dijelu Zagore. Turski upadi, pljačke i odvođenje u ropstvo toliko su učestali daje zavladao opći očaj i beznađe. Malobrojni odjeli hrvatske vojske činili su najveće napore da se othrvaju toj sili, ali nakon dugotrajne i bespoštedne borbe morala se je hrvatska crta obrane pomakuuti daleko na sjever, a to znači i daleko od Zagore, koja je ostala prepuštena na milost i nemilost sili polumjeseca (zemljovid 3).

56 Đ. Šunnin, Hrvatski spomenici l, Zagreb, 1898., 156. str.; J. A. Soldo, n. dj., 100. str .... dato 1443. god ....

57 I. Lucić, nj. dj., 968., 969. str. 58 J. Jelaska, nzaštita šuma u statutima i drugim aktima srednjovjekovnih dalmatin­

skih komuna11 ,ActaHistoricooeconomica Jugosl. 10., Zagreb, 1983.27. str. 59 Šibenskidiplomatarij, 266., 267., 268. str.; 274., 275., 276. str.

40

se da su u korist 57

a Šiben­šibenski ogirsko­iibensko >održati e vladao

>ilježene kraljev­Zagore. dao opći >re da se hrvatska ,, koja je

n. dj., liJO.

dalmatin-

Zemljovid 3: Ratna zbivanja u Zagori do 1450. god.: Die Kriegsgeschehnisse in Zagora bis 1450: Avvenimenti bellici nel Zagora al1450:

..,... ______ _

+·-·-·-·-

* ............................

pohod kralja Andrije II i križam iz Saske 1217. god. Heereszug des KOnigs Andrija ll und der Kreuzriuer aus Sachsen im Jahr 1217 campagna militare di Andrea II e dei crociati dalla Sassonia nel 1217;

pohod Tatara 1242. god . Heereszug derTataren 1242 campagna militare dei Tartari del 1242;

povlačenje bana Mladena II Šubića prije bitke kod Biska 1322. god. der RUckzug des Banus Mladen II Šubić vor der Sc hl acht bei Bisko 1322 ritirata del bano Mladen II Šubić prima della battaglia di Bisko del 1322;

mjesto bilke kod Biska der Ort, wo die Schlacht bei Bisko gesch\agen wurde luogo della battaglia di Bisko ;

prodor Turaka 1415. god . der Durchbruch derTUrken im Jahr 1415 irruzione dei Turchi nell415.

RODOSLOVLJE CETINSKOGA KNEZA DOMALDA iz roda Svačića

(sjenčenjem su naznačeni oni koji su vladali pojedinim zagorskim selima)

Slovinja, (kraj XI. st./

početak XII. st.)

»Bozyn« ?

Rogerij (oko 1239.)

možda Nelipić iz 1244.

god . . . . . . . . . . . . . . . . ; : :.~ ~ ......... .

Petar, splitski knez

1272.

Rusin (oko 1345.)

Stipko, cetinski knez 1272. i 1277.

Juraj

Hrvatin, (oko 1345.)

Nerad Miros1avić

Ilija (oko 1345.)

41

42

RODOSLOVLJE KNEZOVA ŠUBIĆA BRIBIRSKIH (sjenčenjem su naznačeni oni koji su vladali pojedinim zagorskim selima)

Stipan, trogirski knez 1229.-1234.

Pavao I. (?- 1312.),

hrvatski ban 1274.- 1312.

Mladen Il. (?-oko 1342.), hrvatski ban 1312.-1322.

Bogdanac (1164.) župan bribirski

Višan, splitski knez 1221.- 1223.

Grgur, kninski biskup, 1200.- 1229.

Jakov (oko 1251.)

Grgur 1., splitski i

šibenski knez 1227.- 1234.

Mladen 1., splitski knez 1278.- 1301.

Pavao Ill, (?-1 356.)

Deodat, (?-1348.)

Radoslav (oko 1275.)

Juraj III. Zrinski.

l Božićko,

oko 1410. u Brštanovu

'\

ZAGORSKI PLEMIĆI BISERIĆI

l Ilija,

oko 14 10. u Brštanovu

'\

Vidoje, oko 1336., gospodar Brštanova

?

Juraj oko 1410. u Brštanovu

l Ljuboje,

oko 1410. u Brštanovu

l

l Svetin,

oko 1410. u Brštanovu

l

43

Jure, oko 1369., gospodar Muća

ZAGORSKI PLEMIĆI DUBRAVČIĆ!

Dubravac ?

Ivan, oko 1382.

,...-------~········· · ·"""''''''''' ' "'"

44

Dionizij, oko 1391.,

gospodar Muća

Stipan, knez

oko 1391.

Vladislav, oko 1397.

.. • . • . ......•.•••••••••... . .• • • • • . • • •.. . • . . .. ....... • .. ! ••••••• ..• .•••••••••••• • ••••••• • • • • • • • • • • • ........... .

pridružili se uskocima poslije pada Klisa 1537. i Neorića 1538. ·-····· ···········-···································· ·························· ················ ·········· ···

Ivan Dubravčić, oko 1551.

uskok u Senju

/

RODOSLOVLJE CETINSKIH KNEZOVA NELIPIĆA

iz roda Svačića

(sjenčenjem su naznačeni oni koj i su vladali pojedinim zagorskim selima)

'-...... Nelipac

(oko 1244.)

l Isan

(oko 1253.)

l Juraj

(prije 1304.)

Nelipac Isan Ključki

?-1344.) kninski knez,

(oko 1335.)

splitski knez T 1327.

Konstantin Ključki, l (?-prije 1375.)

Ivan l (?-prije 1383.), cetinski knez Nelipac

l Nečvenski,

(oko 1396.)

-----Ivani§ Jelena,

(?-1434.) žena vojvode

trogirski knez Hrvoja,

1393., (do 1416 .. ) '

cetinski i kli§ki knez, l l

splitski knez 1403., Katarina, Margareta,

hrvatski ban žena Ivana žena Karla 1420.-1434. Frankopana Krbavsko g

45

?

46

ZAGORSKI PLEMIĆI NOVAKOVIĆI

" Vuk, oko 1420.

poslanik kneza Ivaniša Nelipića

l Ivanac

(?-1450.), gospodar u Sedramiću,

Planjanima, Podumcimai cijelu Unešiću

? ...... ...... .. .. .. ..... .... ....... :

Marko (?-1508.),

poginuo u boju s Turcima

?

RODOSLOVLJE CETINSKIH KNEZOVA T ALOV ACA (sjenčenjem su naznačeni oni koji su vladali pojedinim zagorskim selima)

Matko (?-1445.), kapetan

beogradski 1430.,

slavonski ban 1435.-1445.

Ivaniš oko 1458.

Nikola oko 1458.

Ivan Dubrovčanin (oko 1396.)

Stjepan oko 1458.

Franko (?-1448.),

severinski ban 1435.

Matko

izbjegli ispred Turaka u Slavoniju i sjevernu Hrvatsku

Ivan (?-1445.),

prior vranski 1439.

Franjo oko 1458.

47

2.1. ZIVOT ZAGORANA U SREDNJEM VIJEKU

Relativno autonomni status Hrvatske, a u njezinu sklopu i Zagore, koji su izborili predstavnici hrvatskih r~~ova 1102. ~odi?e, bio je vr~opog_o_dan za daljnji razvoj hrvatskoga narodno g btca. ZahvalJUJUCl tome, ah 1 pnhčno rubnom položaju Zagore, nije došlo do nagi~. promjene u nači~u život?: Stare ve~e između gradova i sela koja su lill grav1t1rala b1vale su sve JaČe. Vecma ratarskih proizvoda koji su manjkali tim. gradovima dolaz~la j~ upravo sa zagorsko~ područja, a višak se prodavao 1 ~rek? mora. Bas to !~ nav~lo grado~e, a 1 istaknutije pojedince, da krenu u šrrenJe SVOJega podruga, pa Je razumlJIVO da su rubna zagorska sela bila prva na udaru poslije zaposjedanja primorskih krajeva. Što se toga tiče, Trogir je bio"~ bolje~ polož_aju neg? Ši~enik ili Split. Kao što znamo iz prethodnog teksta, S1benik Je kasniO s dobtvanJem gradskog statusa dok je Split bio nezgodno smješten u odnosu prema Zagori jer je doslov~e bio odsječen tvrđavom Klis i područjem buduće Poljičke kneževine. Pokušaj njegova nadbiskupa Amira, ~o)i je, krivo~o.reći. ispra~e, pokušao na ~il u nametnuti vlast splitske crkVe u PolJIClllla, zavrŠIO Je nJegovim kamenovanJem od strane Kačića i Poljičana. (Istina je, doduše, da je splitska crkva već prije stekla sela Labin i Konjsko, ali su ta sela bila prostorno odsječena od grada. Vidi prethodno poglavlje!) Sto ,ga .~u Sp~ića~i i Trogirani sv~j slje~eć~ potez povukli mnogo odlučnije i bezobzirniJe. Pn op1sanom pohodu 1 osvapnJU sela Ostraga propala je, po svemu sudeći, 1;11o~ćnost ~~dođe d?n~stankajoš j':dne pros~~rne i upravne cjeline kao što Je bila. PolJIC~.a. knezevma: Razlozi. za t_o, bili su mnogostruki. Ponajprije, rod Kač1ća, kOJI Je stalno b10 u manJem il1 većem sukobu ne samo s gradovima nego i s kraljem, bio je previše daleko da bi mogao Ostrogu pružiti jednaku pomoć kao i Poljičanima. Gradovi su, za razliku od Kačića, bili i previše blizu. Drugi_ razlog je! nezgodan p~ložaj Z~gore, ispre~ije: cane važnim prometnicama koJe su vodile prema pnmoiJU IZ unutrašnJOSti Jrrvatsko-ugarske države, dok su Poljica bila sa strane. Napokon, prije ili kasnije, sam bi kralj dodijelio to područje nekom velikašu ili primorskim gradovima kako bi ih na taj način vezao za se b~. T~ se u~stalo11_1 i dogodilo. N a kraju, s~m za_gorski reljef bio je pogodan za prodrranJe S~Jerom ISt~k-~apa?, dok su Cet~a, Zrnov­nica i Mosor bili prirodna brana SVlffi nasrtlJIVClffia 1 zgodan okvir za malu samostalnu Polj ičku kneževinu.

2.1.1. Pučanstvo

Ono što je bilo zajedničko z:ago~i. (~j. Zm!tti! D~~ravama), potkozja~kim selima (prethodnicima Kaštela) 1 PolJICima, bilo Je nJihovo pučanstvo koJe su dijelom činili i didići, k_ao V_?deći sloj. Ti zagors~ di~ći bili s~ potomci on!~ Hrvata koji su, došaVŠI poc~tkom Vl~: st., pobiJe~ill Av.ar~ ~ zagospodarili zemljom i preostalim stanovnlšt-:o~. N!1hov rodovski ustroJ b10 Je tako čvrst da je i nekoliko stoljeća nakon doselJenJa bilo poznato tko spada, a tko pak ne spada

48

u rod. Čini se da je Zagoru u pretežitom broju nastanjivao rod Svačića, od kojih su kasnije potekli i velikaši kao knez Domald i Nelipići, te brojno sitno plem­stvo.60

Da su oni bili Hrvati, poznato je bilo i Tomi Arhiđakonu, koji to otvoreno naglašava, u nekoliko navrata, opisujući »rat, što se vodio za selo Ostrog«:

>> ... U isto vrijeme neki Hrvati To/jen, Vučeta, sinovi Butkovi, sa svojim rođaci­ma ... «,

pa opet:

» .. A s protivne strane Hrvati, opkoljeni u grebenima .... "61

Nakon pada sela Ostraga preživjeli su bili odvedeni u Split, a poslije su se neki prebacili u Trogir, odakle su još dugo vodili borbu za svoja prava. Slučaj didića iz Radošića nije imao tako tragičan tijek, ali se krajnji ishod nije bitno razlikovao od onoga kod Ostraga. Kako Lucić navodi, potomci radoških didića koji su živjeli u Trogiru, dugo su se sporili za prava svojega sela. U prvoj presudi iz godine 1255. spor je riješen tako da je njihov posjed točno razgraničen od posjeda druge strane. Nakon što su godine 1324. nasljednici tih didića predali svoja prava Stipanu Cegi, on je imenovao župana i starješinu u Radošiću,62 a još jedna presuda u korist Ceginih donesena je deset godina kasnije. U međuvre­menu, ostroški didići bili su podržani u svojim traženjima s pomalo neočekivane strane od samog roda Bribiraca, koji su tada bili banovi Hrvatske i knezovi u svim primorskim gradovima. Njihovom presudom bilo je odlučeno:

» ... O zaseoku, pak, koji se zove Ostrog, zbog kojeg se između gradova Splita i Trogira vodio spor, ( .. .) odlučili smo, ( ... ) da zaselak zajedno sa svojim pašnjacima, livadama, gajevima, vodama i svim okolišem i pripadnostima općina i grad Trogir odsada prepusti potpuno i konačno svima onima koji borave u Splitu ili Trogiru, a na slavenskom se jeziku zovu Dedić~ koji su ga, kako smo posve sigurno doma/i, posjedovali i držali u vrijeme prvog rata, neka ga njihovi baštinici i nasljednici slobodno i mimo trajno uživaju te neka ovaj spomenuti zaselak sa svojim pripad­nostima unaprijed pripadne svim ovim rečenim Dedić ima ... << 63

Sigurno da ova presuda nije bila po volji ni Splićanima ni Trogiranima. Dade se to zaključiti po zluradosti kojom su popratili pad Šubića godine 1322. Splićanin Miha Madijev tada je napisao:

60 M. Pera, Poljički statut, Split, 1988., 123. str.- Veliki knez Mate Mianović je 21. svibnja. 1799. godine podnio austrijskoj pokrajinskoj vladi u Zadar sljedeća tri iskaza.

• 111. ~ist ili. prije:pis kataloga, prevedenog doslovce iz ilirskog jezika, u kojem su

optsana 1mena 1 preZimena od koljena svih plemićkih obitelji, koje potječu iz poljičke krajine, i vuku lozu od triju sinova velemožnog i plemenitog gospodina kneza Mirosla­va ... ", 207. str.; L. Katić, VPD, 308. str.- Po registru posjedi nekog Kubrana koji je od 12 plemena (plemenitih Hrvata) ... (pisano 1397. god.).

61 T. Arhiđakon, Kronika, 94., 95., 96. str. 62 I. Lucić, n. dj., 496. str. 63 I. Lucić, n. dj., 274. str.

49

"_.Jer( .. .) zemlje i posjede primorskih gradova i Dalma~in.aca ~ilom zauzima­hu i međusobno ždrijebom dijeljahu, tvrdeći da pod nas (1]. Subzce) potpa~a sv_e ono što se nalazi izvan gradova, kako po očinskom pravu, tako po pravu moć z, koja je od Boga nama udijeljena ... « 64

Zašto su Šubići donijeli presudu kojom su podržali ~idiće, a suzbi~i gr~dove, može se naslutiti iz njihova sveukupna odnosa s gradovuna. :z:~amo h koliku su im odanost iskazivali i poljički didići, možemo to protumači!l.J.e?nost.avno k~o osjećaj pripadnosti istom narodu i istoj strani u sukobu sy~evrtl]!Vlm pnmorsk1m gradovima. Kako su gradovi pokazivali nepre~ta~u t_ezn)u da.za~~spodare za­gorskim selima, didići su jedinu zaštitu mogli ocekiva!l ?d Sub1ca. J~š _du~o nakon pada Mladena II. Zagorani su imali po~oru od khške. grane bnblfSkih knezova. Njihova međuovisnost bila je tolika ~a Je n~on smrt1 ~ade_na III., .1. svibnja godine 1348., bila ovjekovječena na nJegovoJ nadgrobnoJ ploči u trogir-

skoj katedrali:

.. .Jao! Dragulj blistavi sva mu vrijednost propade Mladen veličanstveni a sva nada svojima. Jurja kneza sin bijaše

Skradinom on vladaše Čestitosti uzor bje ko proljetni nesta cvijet Bješe štit Hrvatima

.. č" 65 upravo na]Ja l .•.

Ta uporna stoljetna borba didića bila je okončana presudom kraljevih izaslanika godine 1359., a potvrđena od samog kralja L~_dovika g_odine 1362 .. ~0 njoj je odlučeno da didići ne dobiju nikakva prava o ~OJ~a se msu dogovonh s gradom,66 a to je značilo da su gradovi konacno pob!Jedlh.

Lako je moguće da se u proglasu kralja Ladislava Napuljsko~a ~-1403 .. pod imenima »Toma Dakojević, Krašan Martinović i Dragoslav Rado]evzc zz kiiškog distrikta« takoder kriju didići. Oni su tom prilikom tražili da im se potvrde dotadašnje sloboštine i podavanja gradu KlisiL

67

Ono što me navodi na pomisao o uskoj povezanosti rad_o_ških i ~stroški~ didića, jest položaj dvaju sela. Ona su naime s~ještena otprilike ~a Jed.nakoJ udaljenosti od impozantnog vrha Kozjaka na koJemu se sada nalazi crkvica sv.

50

64M. Madijev, n. dj., 174. str. 651. Lucić, n. dj., 550., 551. str. 661. Lucić, n. dj., 610. str. 67 1. Lucić, n. dj., 1082. str.

Ivana (T 1.). Vrh je s južne strane obrubljen klisurom zvanom Kruna, a sa sjeverne, manje stnne strane, ostaci su suhozidnog utvrđenja koje je imalo nekoliko linija obrane. Upravo po svom smještaju ta je gradina idealna za oba sela kao pribježište u slučaju opasnosti, a vjerojatno je služila i kao zajedničko kultno mjesto u razdoblju prije pokrštavanja.

2.1.2. P l e m ić i

Da je didića bilo i u drugim selima Zagore, može se zaključiti po stećcima i uklesanim grbovima koji su sačuvali uspomene na pojedine zagorske plemićke obitelji. Isto tako u grbovniku obitelji Korjenić-Neorić iz godine 1595. nalazimo grbove obitelji Divojević, Novaković, Neorić, Bibić i Rajković68 (sl. 3). Uspome­ne na obitelj Divojević sačuvale su se u imenu sadašnjega sela u srednjoj Zagori, lokve Divojevac, gomile kod zaseoka Grgurevića sa stećcima koji nose oznake njihova obiteljskoga grba i u jednoj pjesmi iz >>Razgovora ugodnog ... << fra Andrije Kačića Miošića. U njoj on, nabrajajući uzvanike na svadbi bosanskog kralja Stjepana Kristića (Tomaševića), pjeva:

... Gizdave je svate sakupio, sve po izbor bane i knezove ... ... od Zagorja Divojević Marka ...

Osim njega spominje i:

... a od Muća bana Neorića, zagorskoga po izbor plemića ... od Zagorja dva mlada plemića, baš Bibića i Mirilovića ... od Ogorja kneza Rajkovića ... 69

Način života tih plemića didića nije se odviše razlikovao od onoga koji su vodili plemići u drugim okolnim hrvatsKim krajevima, primjerice u Uci, Cetini, Humu, itd. Osim u čestim feudalnim sukobima i razmiricama oni su vrijeme provodili u lovu i obilasku svojih posjeda.7° Kako su šume tada bile guste i velike, !lovina je bila zacijelo obilata. U lovu su se služili kopljem, lukom i strijelom, a pomagali su im i uvježbani sokolovi i lovački psi (T V.). Njihov ponos što su vlasnici lovnih sokolova i konja vidi se najbolje na nadgrobnim spomenicima u Bisku. Lov je zapravo bio neka vrsta športa, ali rat je već zahtijevao puno više ozbiljnosti. Ti isti plemići činili su udarni dio vojske, na čelu koje su bili velikaši

68 1. Banac, Grbovi- biljezi identiteta, Zagreb, 1991. 69 A. Kačić Miošić, "Razgovor ugodni naroda slovinskoga", 18. Pisma od Stipana

Kristića i njegovih svatova, 41., 42. str. NZH, Zagreb, 1946. 70 Vidi: V.ČUrčić, "Lov sa sokolom u BiH', Napredak- Hrvatski narodni kalendar

Sarajevo, 1936. Kad vidimo kojom su se brzinom smjenjivali velikaši na vlast~ shvaćamo d~ je trebala velika spretnost i sreća da se opstane u krugu posjednika i slobodnih ljudi.

51

52

Burmazović

Divojević

Rajković

S/.3 Grbovi zagorskih plemića Die Wappen der Ad/igen aus Zagora

St emmi del nobili del Zagora

koji su stolovali u Klisu ili Sinju. Kako ratovi nisu bili rijetka pojava, vjerojatno je bilo Zagorana koji su, služeći nekoliko knezova, sudjelovali u takvim pohodi­ma {slično Vignju Miloševiću iz Kočerina u zapadnoj Hercegovini). Ratna oprema bila je veoma dragocjena i nedostupna siromašnijim ljudima. U nju su spadali kaciga, štit, mač, bodež, koplje, te luk i strijele. Oklopi i žičane košulje bili su tako skupi da su ih mogli nabaviti samo velikaši i gradske komune, a i oni su ih pretežno uvozili.71 Pretpostaviti je da su ti bogatiji pojedinci koji su sebi mogli priuštiti skupo oružje, bili i veoma ponosni na njega, jer su o tome željeli ostaviti spomen i nakon smrti, što se lijepo može vidjeti na stećcima iz tog doba. Širom Zagore ima primjeraka s takvim ukrasima, počev od Lepenice, preko onoga u Labinu ispred župne crkve, s uklesanim štitom i mačem iza njega, te sličnih stećaka u Mit! u, Blizni, Brštanovu i Konjskom.72 {sl. 4).

Osim srednjeg plemstva postojalo je i niže plemstvo, bolje rečeno slobodni seljaci, koji su živjeli od rada na svojoj baštini. Njihovu vezanost za zemlju i baštinu možemo prosuditi iz sličnog sloja seoskih plemića koji su živjeli u susjednim Poljicima. Ni oni se nisu ništa manje dičili svojim ralima, konjima i oruđem. Gledajući veliki stećak ispred crkve u Brštanovu, s podbočenom muškom figurom, kao da osjećamo vlasnikov ponos što ima svoju baštinu, konja i ralo. Možda je upravo pod tom gromadom pokopan jedan od one braće Biserića kojima je Mladen III. Šubić dao zemlje u Brštanovu zbog vjernog služenja njegovu rodu, još od vremena >>Pavla bana dida našega<<. Cijela isprava, iz koje zrači zahvalnost i velikodušnost gospodara Klisa, u prijepisu iz 1410. god., glasi:

MI KAPITUL' VELIKE IT{?) MITRE CRIKOVNE SPLICKE PRIPORUČUEMO I DAEMO VIDITI VSAKO MU ČLOVIKU KOMU SE DOSTOI DA PLEMENIT' ČLOVIK' PRISTUPI PRI NAS' NA VELU MISU A TO IMENEM 'LUBOE BISERIĆ' I U IME BRATJE SVOE BOŽ.IĆKA I JURJA I ILIE I SVETINA I ZA SVOJU BRATJU OSTALU NOSEĆI LIST JEDAN S PEČATOM' VISUĆIM' O ČRELENI SVILI POVRZEN' I TA LIST NOSE K NAM' MOLEĆI LU BEZNIVO DA OVI PRIVILEI VOLA LIST OT{D) RIČI DO RIČI PRIPIŠEMO U OBRAZ' NAŠEGA PRIVILE LIJA VOLA LISTA DA OBRATIMO KOI LIST BIŠE TARMAN' I KRIZEN' NA MISTA KOJA SMO OSTAVILI

71 I. Lucić, n. dj., 416. str. - .. .10. ožujka 1323. dođe u Trogir i Petraka Petra de Petrachis, izaslanik Splićana tražeći da mu Trogirani posude 40 oklopa za obranu omiške tvrđave. Dadoše mu samo 20 oklopa, 20 oklopnih ovratnika i 20 šljemova sa znakom svetog Marka,( ... ); 546. str.- ... u ime Trogiraoa bi poslao u Venecijn Kažot Nikolin da nabavi razne vrsti oružja( ... ) stotinu dobrih štitova. Isto tako pet stotina dugih kopalja. Isto tako tisuću sulica. Zato će se obavezati i dati jamstvo o vremenu plaćanja, ...

72 A. Škobalj, "Obredne gomile", Sveti Križ na Čiovu, 1970., 351., 355., 357. str.

53

GDI SE NE MOŽE ČTITI I RAZUMIT! I TAKO SE UDR ŽAŠE U TOM LISTU IMENU ĆE SINOVE DRUGOGA JURJA KNEZA GRADO V' DALMACKIIH' POĆIVŠEGA. MI MLADIN KNEZ' I Z BRATJOM' NAŠOM' DAEMO VI DITI VSAKO(M)U ERE GLEDAJUĆE SLUŽBE VIDOEVE JERE ZA LJUBAV' l VIRNU SLUŽBU NAŠIM' PRIDNIH' UMR' JE I TAKO E BRA TJA EGO VA SLUŽILI SU ZA TO PRVO (T)JE VIRNE SLUŽBE P AMETUJEĆE OSTALIH' DOSTOI NIM OBRANENJEM' POTVRDffi NIM' l VIDO E Vl KUĆI I S NIM' BRATJO M' KOI K NIM' P(RIR?)E DAJU INIM' OSTALIM' DILNIKOM' PISMA-' SEGA LISTA DAEMO SELO BRŠTANOVO KAKOVIM' ZAKONOM' I KOM' PRAVDOM' Ml DAROVASMO OBLASTJU SVO BO DNO I DOSTOINO PRA VOM' PRAVDOM' VIKI VIKOM' KO SU SELO UDRŽALI SVOBODNO ESU IMILI U VRIME G-NA PAVLA BANA DIDA NAŠEGA l DRUZIH' NAŠIH PRIDNIH' JA B IRAC' lJANIH' NAIVOLNII I AKO Ml --U-- E GODI BUDE PRITI K NAM' A Ml SMO ŠĆEM OĆITO -AZMI KRIVI NE ILI NEVERE AKO Bl KOJU U------- VOLAN' ISTA N OVIT' DA ROV---E JE-- KORE I U NIKO RE VRI ME MOĆI BUDE-- IMIN TI USILffi NEPROMINENU I U V ANA U SVO El TVRD INI DAVŠE NIM' PRIST----- HU SIH' NAŠEGA VERNOGA I OB LUBLENOGA NALŠU(?)- ILIĆEVIĆA S KOVAĆEM VOE VODIĆEM' SE U (ĆA?)ST UĆINISMO NAŠ' PEĆAT' PRIVISITI V- JU G-NA NAŠEGA ISUH-TA ŠĆ l TRISTO NO l TRIDESETNO I ŠESTO AGOSTA ISHO DEĆA DAN' PETI. A SADA MOLEĆI NAS' (KAPI)TUL' I PR OSEĆI UĆI(N)ENA ISTI LUBOE VRHUREĆENI IVSI VRHU IMENO V ANI ZAIEDIN' DA NEMU l NIM' ZA PRA VO SVIDAĆASTVO TA LIST U OBRAZ NAŠEGA PRIVILEIJA DAMO l DOSTOJNO OBRATIMO O ĆEM VSE SA VSIMA VIRNO I SVIDOĆNO TA LIST' TO VELISMO l POTVRDIMO POD NAŠ KAPITULARSKI I SLOBODNI PRIVISITI PEĆAT' I NAĆINOM KAPITULSKIM IZNETI. A TO DANO U SPLm U NAŠEl KATEDRALSKOI CRIKVI S-TOGA DUIMA NA DAN S-TOGA PETRAAPOS TOLA NA LIT' G-NA NAŠEGA ISUH-TA TISUĆE l ĆETIRI STAl DESETE 1410

Ćime su im služili i čime su zaslužili ovu darovnicu, vidimo po susjednom stećku s uklesanim mačem i štitom (sl. 4).

54

b

S/.4.1 Steće~ Die Miuelalterlichengrabsteine,

Pietre sepolcrali medievali a) Mitio b) B/izna

2.1.3. Težaci

Težaci su živjeli životom kojim su upravljali vremenski uvjeti, gospodari zemljišta koje su obrađivali i sukobi koji su se događali izmedu gradova i velikaša. Na za to prikladnim zemljištima uzgajali su bob, Jeću i kupus, ali sva bolja zemljišta korištena su za uzgoj žitarica. Sijali su se pšenica, ječam, proso, zob i sirak. Kukuruza i krumpira dakako nije još bilo jer su doneseni u Europu tek nakon otkrića Amerike. Za preoravanje zemljišta za sjetvu korišteni su volovi (T VI.). Iz raznih zapisa vidi se koliko je velika bila vrijednost tih životinja. Pri oranju volovi su vukli jednostavno ralo, kojim se nije moglo zadrijeti duboko u zemlju. Nakon žetve, koja se obavljala srpovima, žito je skupljano i mlaćeno da bi se zrno odvojilo od stabljike. Stabljika je služila za pokrivanje krovova. To težačko žito bilo je ono za čim se u gradovima oduvijek žudilo i čega je stalno manjkalo.13 Zbog toga je i bio zabranjen izvoz svih vrsta žitarica i leće izvan gradskog područja. Kako bi seljaci sebi nešto priskrbili, sjekli su drva koja su nosili u gradove za gradu i ogrjev, a prodavali su i ovce, koze, goveda, magarce i konje. Cijene u Trogiru krajem XIII. st. bile su sljedeće (izražene u mletačkim librama, l libra= 20 soldi; l soldo = 12 denara):

ROBA CIJENA

l konj 18- 29 libara

lvol 7- 9libara

l krava 3 libre

l brav 6 soldi

l ovca 9-10 soldi

ljanje 5 soldi

l greda od lO lakata 7,5 soldi

l centenarij soli 22,5libara

l kablić (25litara) vina 4,5- 5,5 soldi

l volovska koža 36 soldi

l ovčja koža l soldo

l lakat sukna 35 soldi

Premda je uzgoj stoke bio naporan i rizičan posao (zbog brojnih pljački), donosio je najviše zarade. Za usporedbu, sluga ili sluškinja u gradu dobivali bi u

73 I. Lucić, n. dj., 692. str.

66

najboljem slučaju godišnje 2 do 3 solda. Nadničari bi dobivali kruh bob vino i 2 solda za dnevnicu, a žene 12 denara bez hrane. Plaća gradskih vojnika' bila je oko 13 libara i 6 soldi, a veslači na galiji dobivali bi za tri mjeseca od 12 do 20 libar~.14 Kod ':l.govaranja zakupa težaci bi plaćali oko petine do polovine priroda vlasniku zemlJIŠta. Iz svega se toga vidi da su težaci pod Klisom imali puno bolje uvjete za život, bar što se tiče davanja. Oni su morali godišnje dati »tri stara žita tj. jedan star pšenice, jedan star ječma i jedan star zobi i 40 so/di za kunovinu, zatir/. tri uobičajena godišnja dara i za vino 20 so/di<<.

Rijetke su bile gozbe u seljakovu životu. Kad je za sve ostale bila svečanost on. je i ~a.d~ mor.ao samo. d~vati. Prilik?m dolaska kralja u grad, trebalo j~ pnprem1t1 brrana Jela, a se~ac1 su tome naJviše pridonosili. Zanimljiva je odredba koja je određivala što su seljaci iz Zagore dužni dati za prehranu kralja Ludovika i njegove svite kad se pročulo da će on doći u Trogir. Svaki seljak, bez obzira na imovno stanje, dužan je dati dvije kokoši i deset jaja. Vlasnici sitne stoke morali su ustupiti dobre škopce, ali uz općinsku naknadu.7S

Uvijek ista znanja i vještine u težaštvu prenosila su se s oca na sina, tako da nije bilo ne~.h vel~hyoboljšica u prinosima, premda Lucić govori da je Josip Cega sa SVOJim selJaCima u Radošiću >> •• ,posebnom marljivošću obrađivao one najbolje (zemlje), čime je sigurno povećao svoje prihode koji su u vrijeme rata prestali, ( ... ) on je u vrijeme P.rim_irja nadaju_~i se ~iru kao marljiv f"ospodar širokom rukom pomagao svoJzm seljaczma da zas!JU nJegove zemlje ... «. 6 Kad to znamo onda se i ne treba čuditi zašto je Josip Cega bio toliko pomagao od svojih seljak~ u oslobađanju Trogira od Mlečana (T VII.).

. '( ažnost izvora vode bila je, kao i danas, velika, a to se vidi iz odredbe kojom sel1ac~ odr.e~enog sela ni~u s~jeli uskratiti ~orištenje pojilišta za stoku drugim seljacima IZ Istog područja, s IZUzetkom dvtju lokava koje su ostale za njihove potrebe. 77 To je osobito vrijedilo u kasnijem razdoblju, kada se sve više prelazilo na stočarstvo, koje je donosilo lijepu zaradu gospodarima Zagore.

I grad~_vi i velikaši crpli su iz toga nemalu dobit, a sve skupa privuklo je i trgovce, kOJI su se u odredene dane okupljali u pojedinim zagorskim naseljima kako bi trgovali sa seljacima. Tamo su donosili finije tkanine, sol, vino, a i zlatari su prodavali svoje rukotvorine, dok su se u grad vraćali sa stokom, sirom i vunom. Kod plaćanja su se služili raznim novcem, od mletačkoga do ugarskoga, a domaći ?ovac kovali su gradovi i velikaši (sl. 5). N a posljetku, to je blagostanje omogućilo I ponekom seoskom satuiku i obrtniku da priušti sebi stećke na kojima su

74 I. Lucić, n. dj., 799. str.; Mijo Mirković, "O ekonomskim odnosima u Trogiru u XIII. stoijeću",HistorijskizbomikW/1-4, Zagreb, 1951., 46.-48. str.; V. Omašić, Topogra­fija /(Qjtelanskogpo/ja, Split, 1978., 112. str.

75 I. Lucić, n. dj., 641., 642. str. 76 I. Lucić, n. dj., 579., 580. str. 77 l. Lucić, n. dj., 799. str.

67

:~ i

l

b)

a)

~ ~

Sl. S Primjerci srednjovjekovnog novca koji je kolao Zagorom: a) splitski (XIJI.st.), b) bana Pavla I: Šubića (XW.st), e) vojvode Hrvoja Vukčića

Hrvatinića (XV. st.) Einige mittelalterlichen Munz en, die in Zagora im [j m/auf Waren: a) die

Munz en aus Split, b) die Munzen des Banus Pavao I S ubić, e) die Munz en des Herzogs Hrvoje Vukčić Hrvatinić

Certe monete che nel Medioevo e rano in circolazione nel Zagora: a) spalatine, b) del bano Pavao I Šubić, e) del principe Hrvoje Vukčić Hrvatinić

ostavljali simbole zanimanja od kojeg su živjeli78 (vidi sl. 4). Prvi stećak iz MitJa, sa štitom, čekićem i kliještima, po svemu sudeći pripada majstoru klesaru i kovaču koji je i izrađivao te nadgrobno ploče.

2.1.4.Nevolje

Zime i studeni još su se nekako i podnosile, jer je na ognjištu uvijek gorjelo, ali zato sn pokora bile godine rata, bolesti i nerodice. U razdoblju od četiri stotine godina bilo je desetak većih ratova i bezbroj manjih sukoba, a kuga se pojavljivala nekoliko puta poslije 1348. godine.79 Izninmo dojmljiv opis njezine prve pojave i svega što je pratilo njezino haranje dao je Splićanin Cutheis:

>>Najprije je ova ljuta kuga smrtno započela kod divljih životinja, svrab i guba potpuno su pritiskati konje, volove, ovce i koze, tako da su dlake s njihovih hrbata linja/e i padale, i oni su postajati mršavi i slabi i poslije malo dana umirali. Zatim je počela ova bijesna kuga pretrčavajući po čitavom svijetu smrtno bješnjeti protiv jadnih ljudi i slabiti njihove snage tako, kako se pojavljivao nekom čovjeku neki znak žlijezde ili crnog prišla na njegovu tijelu s vrućinom groznice, i on nije imao više nikakve nade da će više živjeti na ovome svijetu_ ( .. .) O koliko se veliko zavijanje i plač ljudi uzdizao k nebu!!! Trčali su ovamo onamo svatko plačući svoje drage rodake i najbliže ( ... ) Nisu znali jadni što bi radije izabrali, da li da ukopaju leševe ili sami pobjegnu daleko, da se ne bi zarazili od takve smrtonosne zarazne bolesti, a pojedini idući po crkvama uzdižući svoje ruke k nebu i moleći zahvaljivali su Bogu, a neki od njih bježali su daleko lutajući po različitim mjestima i ostavljali su mnoge leševe svojih radaka koji su ležali u kućama i crkvama nezakopani, a nije bilo onoga tko bi ih pokopao ... «

Ove stravične slike koje je zabilježio ljetopisac bile su ipak blaže u onim krajevima koji su imali manje dodira s gradskom sredinom, a to je bio slučaj s većinom sela u Zagori. Kao što se vidi, bolest su širili brojni bjegunci iz gradova, a nisu joj mogli izbjeći ni najveći velikaši, jer je npr. i Mladen III. Šubić umro od kuge.

Vidjeli smo da su seljaci morali i ratovati, ako je usfrebalo. U vojsci su bili njezin slabiji dio, neuvježban i jadno naoružan sjekirama i drugim oruđem, tako da nisu imali nikakvih šansi protiv oklop ljenih vitezova i pješaka. Seoski zapov­jednici nosili su naslov satnika i predvodili su te naoružane grupe u sukobima gradova i velikaša. Kad su gradovi potpali pod vlast Mlečana, seljake je snašla još jedna obveza. Svako zagorsko selo unutar gradskog područja moralo je davati ljude za službu veslača na galijama. Izmedu poslanih seljaka izabirali su se

78 M. Ančić, Gospodarski aspekti. ... , 86., 92. str. 79 Osim velike epidemije kuge godine 1348. spominju se i slučajevi iz 1405., 1407. i 1465.

godine.

69

kockom oni koji su morali veslati i za to su bili plaćeni. Činjenica je da su neki od Zagorana zamjenjivati kockom izvučene veslače iz grada za plaću koja se davala unaprijed, što znači da život na galiji i nije bio tako loš u usporedbi sa životom na selu.80 Kad se godine 1470. opremala trogirska galija za rat protiv Turaka, od 165 galijota četrdeset dvojica bili su iz Zagore. Što izravno, što u zamjeni, najviše su ljudi dala sela Slivno i Bristivica - po sedam, Radošić šest, Suhi Dolac dva, itd.81 Ostali su bili iz starih pretkaštelanskih sela i šire okolice. Kako su galija i njezini veslači Zagorani prošli, ne zna se, ali običaj prikupljanja galij ota iz Zagore trajao je sve dok Turci nisu zavladali zagorskim selima.

Više od svih mogućih vojski koje su prolazile Zagorom, najviše štete nanijeli su joj vlasi. Jezgra su im bili pohrvaćeni potomci predslavenskoga stanovništva koje se zadržalo u visokim bosanskim planinama. Izrazitije su stupili na vidjelo tek s početkom XIV. st., kada su ih bribirski knezovi Šubići počeli uključivati u svoju vojskn.82 Kako su se ti vlasi gotovo isključivo bavili stočarstvom, bili su prisiljeni, u potrazi za boljom ispašom, poduzimati sezonske seobe, pa su, prelazeći preko područja zagorskih sela, nanosili štete seljačkim njivama.83

Zahvaljujući Luciću, znamo da su vlasi za svojega boravka u Zagori podizali privremene nastambe za sto kn i šatore u kojima su sami boravili. U svim kasnijim sukobima koji su se zbivali u Zagori, vlasi su korišteni kao redovita ili neredovita oružana sila. Kao što znamo iz sačuvanih ugovora, upravo zbog svojih ratničkih sposobnosti oni su bili zanimljivi hrvatskim velikašima, a i kralju. U jednoj ispravi je pisalo: ·

80 V. Omašić, "Opremanje galije soprakomita Jakova Andreisa godine 1470.", Fislwvićev zbornik ll, Split, 1980., 87. str.- .. .ljudi na galiji isplaćeni su 3. svibnja. Veslači su loše prošli jer su mjesto 40 libara, dobili samo 24libre ( ... )Budući da je galija trebala ostati u službi četiri mjeseca, veslači su dobili svega 24libre ... ; 91. str. -Veslači Trogira su svi, osim nekolicine, našli zamjenike (96. str. - ... Dragić, sin Markov iz Crivaca, krupan, brazgotina na lijevoj ruci, jedna bradavica na lijevom kažiprstu, ide za Tomu Dagobeliju s Otoka ... ) ...

81 V. Omašić, "Opremanje galije ... ", 92.-106. str. - Žitnić- tri veslača, Milešina - tri, Mitio - dva, Ljubitovica - dva, Dasini doci - dva, Kosmači - jedan, Konjevrate - jedan, Crivac - jedan, Prapatnica - jedan, Subi Dolac - jedan, Labin - jedan, Prgomet - jedan, Zbičje- jedan, Vraca-jedan, Ladine- jedan; imenik veslača je u popisu imena pod godinom 1470.

82 M. Madijev,Historija, 174. str.- ... Uvijek je (ban Mladen) prianjao uz prijateljstvo Vlaba ...

831. Locić, PST, 623., 624. str. - ... nekolicina Vlaba istoga gospodina našeg kralja sišla na njihov teritorij i da su ostali Vlasi razapeli svoje šatore na teritoriju koji pripada njihovu gradu dovodeći tamo svoje životinje odnosno stoku na pojilišta nanoseći tako neprestano ogromnu štetu usjevima odnosno žitu, vinogradima, pašnjacima i gajevima otjeravši odonud težake ( ... ) i podigli kolibe radi napajanja stoke ...

70

» ••. Ki Vlah ima selo, da služi s unčom (vrsta koplja), a ld nima sela, tai na koni šćitom i mačem, ali stri/ami i s mačem. Ki ne ide na voisku, a zapovi mu se, šest libara plaća; ot togai gre voivodi vlaškom deseto ... « 84

Oni su malo-pomalo stekli toliki utjecaj da su im bila darivana cijela sela u posjed pod jednakim uvjetima kao i drugim hrvatskim plemićima (vidi primjer Vignja Dubravčića pod 56).

Nevolje seljaka upotpunjavale su i šumske zvijeri, naročito vukovi, koji su se katkad znali toliko razgoropaditi da bi rastjerali i uništili golema stada ovaca kao ono kneginje Margarite Nelipić.ss

2.1.5. Crkva

Do konačne podjele zagorskog prostora između biskupija došlo je tek nakon osnutka šibenske biskupije, a karakteristično je bilo to da se gradske i crkvene granice nisu poklapale. Broj župa bio je malen, tako da je i po nekoliko sela spadalo pod jednu crkvu. Vodili su ih svećenici glagoljaši koji su se održali sve do dolaska Turaka, kad su zajedno s većinom pučanstva ili istrijebljeni ili izbjegli u sigurnije krajeve.

U ovom razdoblju nije došlo do onakvih promjena u vjerskim prilikama kao u Bosni i Humu. To se može zahvaliti ponajprije glagoljanju svećenika, iako oni katkad nisu bili po volji seljanima, kao npr. pop Luka u Pokrovniku i Žitniću 1487. godine. 86 K tomu su i biskupi oštro suzbijali bilo kakvo vjersko otpadništvo na svojem teritoriju, a i sami gradovi nesmiljeno su progonili svaki oblik hereze, iako su to gdjekad svjesno kršili, kad se radilo o općim interesima grada.87 Može se sa sigurnošću tvrditi da je slično bilo i u ostalim područjima Zagore, koja nisu bila pod upravom gradova. Pobožnost starih Zagorana vidi se i iz primjera Ivaniša Pavlovića izNevesta koji je godine 1480. ostavio župniku crkve sv. Marije

84 R. Lopašić, Hrvat.ki urbari, Zagreb, 1894., 9., 10., ll. str. 85 M. Ančić, n. dj., 78. str. 86 K. Stošić, n. dj., 103. str. 87 1. Locić, n. dj., 535. str.- ... Protiv njih (krivovjeraca) su u statutima Trogira i Splita

postojali zakoni da se takvi imaju protjerati, a ako budu uhvaćeni te im bude dokazano da su krivovjerci da imaju biti spaljeni... P. Andreis, nj. dj., 85. str.- ... Biskup je svojim naredenjem bio zabranio da se itko iz grada Trogira usudi da održava neko općenje s Bosancima, koji su budući okaljani krivovjerjima patarena i manibejaca, pravili svoje općenje vrlo sumnjivim za neku zarazu. Zabranio ja takoder komuni da pravi koju bilo vrstu poklona županu Ostoji i Bogdanu Grdoševiću, koje je poslao Stjepan ... (kao) kape­tane vojske. Komuna je običavala u ime prijateljstva, kad je na njenu području morala proći neka prijateljska vojska, poslati joj u susret poslanike s darovima ... Ova je odluka Vijeća bila skroz protivna Lampridijevim naredenjima ... da je proglasio upalim u izopćenje skupa s odaslanima čitavo trogirsko Vijeće ...

71

dio svojega posjeda za pet misa,88 a postojale su i bratovštine, kao npr. ona u Zamelici i susjednoj Ziharini (sada Pakovo Selo).89

Kao i uvijek, seoski župnici su, kao vjerodostojne i gotovo jedine pismene osobe, predstavljali svoje selo i seljane kod raznih sporova i razgraničenja.90

2.1.6. Parnice

Već u najstarijim zapisnicima koji su vođeni prilikom sudskih postupaka kao stranke nalazimo stanovnike zagorskih sela. Pritom oni u početku nisu podlijegali gradskoj jurisdikciji, ali je i to riješeno u sklopu darovnica i drugih privilegija koje su vladari udjeljivali.91 Sadržaji tih sporova govore da su se problemi najčešće javljali kod izvršenja oporuka, ili kod šteta koje je pravila stoka na nečijem posjedu.

Davne 1272. godine neki je Tolko ukrao vola svome susjedu Radošu, pa ga je ovaj tužio. U sporu koji je nastao javljaju se svjedoci koji su bili vidjeli Tolka kako vodi vola putem za Brštanovo, ali obrana je zahtijevala njihovo izuzeće jer su bili rodbina rečenog Radoša.

Neki Ljubitovičanin, Sidovin, pobjegao je godine 1328. čak u Apuliju (na jugu Italije), kad je samovoljno prodao stoku nekoga Mije Pričala, koji mu ju je povjerio kao pastiru na čuvanje. Na to je Mijo tužio kupca svojega pronevjerenog blaga, Bratoša Vukitića iz Smokvice (danas Seget Gornji), da mu vrati preostale životinje. Sud je presudio da ih Bratoš mora vratiti ili isplatiti vrijednost tražene stoke.

Stari Zagorani imali su živu svijest da pripadaju hrvatskoj državi, što se vidi iz oporuke Vesele iz sela Konjskoga, u kojoj ona naglašava da isprava ima biti sastavljena po hrvatskom običaju.92

88 K. Stošić, n. dj., 90. str. 89 K. Stošić, n. dj., 104. str. 90 K. Stošić, n. dj., 88., 89. str.- ... granica je išla( ... ) od križa urezana u živcu kamenu

na putu od sela Sitnice u selo Koprno, pa od križa do vrha gore Srečišćak i od križa kroz dolinu Dračevica gdje je križ u živcu kamenu, te od njega preko brda Kostovac prema selu Nevestu do zemlje zvane Rapat... .

91 I. Lucić, n. dj., 799. str. - ... Uz to je rečeni ser Petar htio da rečeni seljaci... budu odsada unaprijed obvezni i podložni jurisdikciji grada Trogira u građanskim i kriminalnim stvarima kao i ostali seljaci distrikta rečenog grada ...

92 V. Rismondo, "Iz knjiga splitskih srednjovjekovnih notara", Izdanje Historijslwg arhiva Split 9., Split, 1967., 223., 224. str.- ... che li deuese far el so testarnento segundo vsam;a de Crouacia ...

72

/ l

Koren, prije 1270.

l Marin,

oko 1270.

l ?

ZAGORSKI PLEMIĆI NEORIĆ!

l Bogdan,

prije 1270.

J urša, oko 127~.

~ Utišen,

prije 1394.

Orša , (?-poslije 1203.)

J

Cipronja, oko 12zo.

\ Ivanko,

oko 1394.

?

/ ·········--·-· ········· --~ .... -- .............. . ···················--·-·-··················--

pridružili se uskocima poslije pada Klisa 1537. i Neorića 1538.

··············· ... .:.::.:.::·············.o··················

...

Jakov Korenić, oko 1540.

uskok u Senju

Juraj Korenić, oko 1618.

uskok u Brinju

~ nepoznati vlasnik

grbovnika Korjenić-Neorić

(oko 1595.)

pred Turcima otišli u sjevernu Hrvatsku

'"T• . ··················· ... . ..... ,......... ..

Vuk Neorić, oko 1533.

u Nedelišću

Vukoslav Neorić, oko 1533.

u Nedelišću

73

2.1.7./zgled sela

Kako su izgledala pojedina sela nije nam poznato, ali zato su nam ostali sačuvani neki opisi njihovih granica. Već u prvom spomenu Radošića godine 1078. spominje se nekakva utvrda u tom selu.93 Lucić, opisujući Radošić, najprije naglašava da je to >>Zapravo jedna dolina smještena iza vrhova brda što se dižu iznad obale ( .. .) lijepa, duga i sa znatnim prihodima, a kako se nalazi blizu Klisa, ne mnogo udaljena od Cetine ... <<, a potom donosi i preciznije granice sela » ... zvanog Radošić koje leži na istočnoj strani uz suhozide Malca i Grabrova jarka koji se nalazi između Ladika i Radošića sve do vrha brda koje se nalazi između Ubala i Radošića na sjeveru, do vrha brda koje se nalazi između Ubala, Zagorice i Radošić a na zapadu, uz brdašce koje se zove Susel na jugu, a koje se brdašce nalazi između sela zvanog Trolokve, sve do jame zvane Golubica, do vrha brda zvanog Opor na sjeveru, do vrha brda koje se nalazi između trogirske općine i rečenog sela Radošić ... ~4

Spominju se i imena dviju lokava, Dobre lokve (sada Lutvije) i »Gluetune<< (Plitvine ),95 a crkva sv. Jure već je u to doba postojala i bila je smještena gdje i današnjagradevina.96Labin i njegova utvrda spomenuti su u istoj ispravi godine 1078., te još jednom godine 1191., u razgraničenju poduzetom od strane split­skoga nadbiskupa, ali postoji mnogo detaljniji, iako noviji, opis seoskih meda iz godine 1397. Tamo stoji daje selo smješteno u kliškom kotaru i da mu granice teku od kamenih stupova koji su u dolini koja je prema Trogiru, pa odatle zapadno prema gomili pokraj javnog puta, pa po sredini lokve zvane Mravnica i od nje prema grebenu brda iznad sela Smokvice. Nadalje po brdu Labinšćici, pa niz udolinu do ravnice od koje se penje na brješčić nekoć zvan Plana, a sada Tudar. Pod tim se brdašcem na sjevernoj strani nalazi uklesan križ od kojega je ravno prema sjeveru preko ravnice vodila meda obilježena mnogim križevima i slovima» D<< do na brdašce Znoj ilo iznad sela Suhi Dol. Otuda je meda išla ravno

93 Vidi I. poglavlje/- Mjesto gdje je bila ta Ulllrda mogao bi biti vrit brdašca Gradine na /wjemu se nalaze rn§evine nelwkvih suhozidina.

94 1. Lucić, n. dj., 798. str. 95 l. Lucić, n. dj., 799. str. Pod imenom Dobra lokva krije se današnja lokva Lutvija

/roja je smještena otprilike po sredini sela, nedalelw odšlwlske zgrade. Ime LUlllijaje turcizam Iroj im je doslovno prevedeno staro ime lokve. V uli: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpslwhrvat· sirom jeziku, 436. str. Lutfija, LUlllija, hipok. LrUfo, LUivo (ar.) musL mušlw ime. < tur. Lutfi, muš/w ime, "Dobroćudni" < ar. lutji "dobroćudan" (ar. lutf "dobrota" + ar. - perz. adj. suf. ·i).

Pod imenom Gluetuna ne može se otkriti nijedan današnji toponim, pa jedino ostaje da nagadamo što se krije iza toga. Postoji mogućnost do je greš/rom krivo transkribirano ime lokve Plitvine /roja se nakui /rod raskrižja puteva za zaseoke Šlwpljance i Kužiće.

96 P. Andreis, n. dj., 312. str. · ... U ovom je selu bila u naše doba jedna crkva posvećena sv. Jmju, smje§tena usred jednog brežuljka ...

74

prema istoku na Ratnu gomilu, a od nje na lokvu Bristovaču koja se sva nalazi n~ ~~čju sela Labina, a graniči na sjeveru s područjem '»Stichi<< (Zbići?) ~ ; ~Je pr?~už~vala_ u. smjeru juga javnim putem koji ide za Opor sve do vrh~ dr a k pora l. VaJU vel_ikih gomila. Od njih se spuštala na Kamenice i po grebenu

o ne e gomile od koJe se vraćala na rečene stupove. 97

Za sei~ Prgomet navodi se samo daje u njemu vrlo stara crkva sv St]" e Prvomučenika.9B · pana

Zahvaljujući jednom sporu iz godine 1397. imamo nešto opširni]" · međe sela Suhi Dolac: e opisane

b d ''i/~ zapadnoj strani je velika udo/ina zvana Mag/inica koja se proteže prema ~ ~ ~Ječev~ izna~ Rože~ika, pa do Sedam Voda i pored Stob/ića i 'Voloran

Lm1sno ( .. .) • tamo Je udo/ma zvana Pećnik i Ilova polje ... .,99

. . ~ratok.~Bo~danovići) navodi se prilikom jednog spora 1272. godine 100 kao l pnlikom VIJesb da Mlečani namjeravaju graditi neku utvrdu godine 1342.

U Prapatnici je opet spomenuta samo crkvica sv. Tome.IOI

Andreis o B~stivici kaže da je u njoj kapela ili crkva sv. Ivana Krstite!" a sagrađena uz doprmos komune godine 1372.102 ~

I opisi drugih sela posve su šturi jedino kod Blizne osim G · kv spomenute 1300 di , ' ospme cr e,

·• navo se nekakav Kaštel Vidovac u blizini sela}03

_L~ubitovic~ je imala crkvu sv. Mihovila, koja je bila smještena negdj"e na gran1c1 s Leperucom.l04

:; Codexdip_lomat~usXVIII, Zagreb, 1993., 185., 186. str., 263., 264. str. P. Andreis, n. dJ., 313. str - U starim vrem · d" · b"

sv. St~pana ~rvomučenika ... Posiojet~ crkva je novij~n:J::~::a.J• J• ila sagrađena crkva . V. Rismonda, 'Trogirsko i splitsko zalede u nekim d kmn · " ·

Filozofs/wg faladteta u Zadru 14/15, Zadar 1976 490 tr - o entim~··: ' Radovi magna que vaca tur Maglini~ et est versus ;.,ante;" ·. ~.' ... a parte cephin est fossa cha, ~bi dici tur ad Septem Auuos (?), et iuxta S tob li qh ~~Du...,~~ s upra ~osseni­totaliter nuncupatis quod territorium e e e o oran Liutsno, locts uulgo Pecbnich et Illouo Pogle ... (03.04.1397 Juncupatnr Obrouech et est ibi fossa que vaca tur

Zagr;:. ~?~~ada, Trogirs/dspomenicil/1 • Zagreb, 1948., Sime Ljubić,Lirtine II, str. 137., 101 p Andr . d"

. d kvi·. els, n. 1-, 309. str.- ... Od starih je vremena u ovom selu bila sa d Je na cr ea, posvećena u čast sv Tonu' gra ena 102 . . ..

103 P. Andreis, n. dj., 309., 310. str. P. Andreis, n. dj., 311. str - odlučilo · d Kaš 1 ·

nalazinikakavostatak. .. BarbarstvoTu··;u. i". •. se le Yidovac, od kojeg se ne na grčki način pod zaštitom Djevicer o ak~_ril~dnuvrduloliJepucrkvicu,sagradenu donesena 1300... ' OJOJ P potvr Jedna odluka komune,

104 P. Andreis, n. dj., 310. str.

75

Sela Vraca, Dasini Doci, Kosmaći (njemu je spomen sačuvan u imenu lokve Kosmač kod zaseoka Šećera u Suhom Docu) i Zbić više ne postoje kao samo­stalna naselja, nego su sada dijelovi drugih sela na tom području (Zbić je predio oko zaseoka Papića u Prgometu, a ime se zadržalo sve do XVIII. st., što potvrđuje tabla VIII. 105

Na kliškom području najstariji spomen ima Muć, koji se tada zvao Zmina, tj. tako se zvala njegova utvrda u navedenom dokumentu iz godine 1078. Konjsko je spomenuto u Zvonimirovoj darovnici iz godine 1083., kad dolazi u posjed splitskih nadbiskupa. Dugopolje ima, zahvaljujući jednom kupoprodaj­nom ugovoru, opise svojih međa iz godine 1287.:

>> ••• granice su zemlje, posred glavice koja se zove Šutanj, pa do međaša pučki nazvanog "Scilip" (Stup?) sve do javnog puta kojim se ide u Cetinu, od njega do međaša koji se zovu Čirivuci, pa na međaš kod Ponikve koja je u Dugopolju, i zatim k trima stablima poviše Kamena oko spomenutog puta ... <l06

Za Koprivno imamo podatak iz godine 1371.1°7

Korušce, Vučevica, Visoka, Nisko, Kladnjice, Prugovo, Broćanac, Krušvar, Radunić i Postinje spominju se zajednički 1397. godine.108

Brštanovo je navedeno u sudskom spisu iz godine 1272., kao i Goričani.109

Bračević je spomenut godine 1345. u povodu davanja utvrde koja se nalazi u tome mjestu.

Ogorje je samo usput navedeno godine 1378.

105 Svim tim selima su ili promijenjena imena ili su ona uklopljena u sastav okolnih naselja. Do te promjene došlo je krajem XVII. i početkom XVIII. st. doseljavanjem izbjeglog stanovništva iz Rame i Hercegovine. Oni su bili brojniji od starosjedilaca (gdje ih je uopće i bilo), pa su nadvladala nova imena. "Vraca" su se nalazila između Segeta Gornjeg i Prapatnice, "Dasini Doci" su sada dio Segeta Gornjeg, 11Kosmaći" su dio Suhog Doca, a "Zbići" su dio Prgometa (Papići). Isto tako, "Gradac" je sad predio u Labinskim dragama, ime ''Križice" sada nosi prijevoj između Dugopolja i Dicma, "Crne Luke" su dio Prugova, a "Zelim11 je možda prodolina Zelena na zapadnoj strani Lećevice (prema topografskim zemljovidima 1:25000 tih predjela).

106 L. Katić, Veze ... , str. 300. 107 L. Katić, Veze ... , str. 301. ... 11Čujte vi kanonici i kaptole! Pravdao sam se s

Nikolom i Stipkom Marićima i pred sudom ldiškim i kninskim i pred banom Hrvatske zbog sela Koprivna koje sam imao od njihove majke Mare kao zalog za 200 dukata." ...

108 L. Katić, Veze ... , str. 308.; ime prodoline Zelena istočno od Bogdanovića vjerojatno čuva ime sela koje se tu nalazilo, a koje je bilo dopunjeno riječju "vas'~ na što upućuje ženski rod pridjeva 11zelena". Slično tomu i ime sela Vzsoka (u odnosu na Sratok, koji je mnogo niže položen) imalo je vjerojatno u dodatku 11vas11

• Te dodatke imenu novo je stanovništvo odbacilo jer nije znalo njegovo značenje, ali je ostao ženski rod pridjeva kao ime.

109 M. Barada, Trogirski spomenici Il/1, str. 80.,- ... per viam Brestani ...

76

Sela U Kal, Zelim, Crne Luke, Dražice, Gradac, Račići, "zawarycham<< i Križice više ne postoje kao samostalna naselja, već su pripojena drugim selima.

O napučenosti cijele Zagore možemo samo nagađati, ali zahvaljujući po­stupku utemeljenja šibenske biskupije godine 1298., imamo popis pučanstva bar onih zagorskih sela koja su se nalazila unutar granica te dijeceze. Lijevi stupac je abecedni, a desni daje poredak po veličini:

Boraja 133 Žitnić (+Božac) 329 Brnjica 129 Pokrovnik ( + Ziharina) 306 Dobarčić (=Mir Jović) 121 Konjevrate 269 Draga? 60 Nevest 268 Gori š 111 Mitio 243 Konjevrate 269 Unešić ( + Prtenić) 208 Koprno 153 Sitno 203 Lepe nica 51 Koprno 153 Ljubostinje 113 Zvoničac ( = Podumci) 151 Mitio 243 Boraja 133 Nevest 268 Brnjica 129 Paklenica? 85 Zame lica (=Pakovo Selo) 126 Plan jane 120 Do barčić ( =Mirlović) 121 Pokrovnik ( + Ziharina) 306 Planjane 120 Radićani (=Radonić?) 48 Ljubostinje 113 Selce? 93 Goriš 111 Sitno 203 Selce? 93 Unešić ( + Prtenić) 208 Paklenica? 85 Vranak? 81 Vranak? 81 Zameđa? 43 Draga? 60 Zamelica (=Pakovo Selo) 126 Lepenica 51 ~voničac ( =Podumci) 151 Radićani (=Radonić?) 48 Zitnić (+Božac) 329 Zameđa? 43

ŠIBENSKE MJERE U XV. STOUEĆU

-za dužinu:

- za površinu:

-za težinu:

sežanj (paš) pertika . lakat. . stopa ..

gonjaj .. ždrib (90-96 gonjaja)

laka libra ...... . teška libra. . . . . . . kal atar (oko 8 libara) . . .

2,426m 1,213 m 0,606m 0,303m

847,5- 851,252 m2

7-7,5 ha

361,475 g 572,398g oko 3 kg

77

centenar (100 libara) milijar (1000 libara)

-za zapreminu tekućina: modij za vino i ulje . . . . . . . 42,92- 53,651 star za ulje . . . . . . . . . . . . 2,68 - 3,3 l amfora (14 modija)

-za žito:

-za sol:

modij ..................... 104,15- 124,141 star ili mala kvarta . . . . . . . . . . . . . 17,36 - 20,83 l kvarta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35,323 l

modij ..................... 98,76- 103 kg veliki kabao . . . . . . . . . . . . . . . . . 51,51 kg mali kabao .................. 49,13 kg

(podaci uzeti iz >>Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443<<, Muzej grada Šibenika, 1989.)

TROGIRSKE MffiRE ZA VRiffiME MLEČANA

-za dužinu: sežanj(paš)(6stopa) ............ 2,086m stopa (lO palaca) .............. 0,3477 m palac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0,034 77 m

-za površinu: padovanski kanap (840 pertika) ...... 3847,2 m2

pertika (6 stopa) ............... 4,58 m2

stopa ..................... 0,7633 m2

vrit (144 rozge) ............... 773,66 m2

rozga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5,37 m2

-za težinu: mala libra . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301,22 g teška libra (12 unci). . . . . . . . . . . . . 476,99 g oka (32,5 unci) . . . . . . . . . . . . . . . 1,291 kg

- za zapreminu tekućina: b arilo za vino i ulje ( 6 sića) . . . 62,32 l s ić ili kabao ( 4 stari ća) . . . . . l O, 73 l s tarić ( 4 kvartoča) . . . . . . . . 2,68 l kvartoč . . . . . . . . . . . . . . 0,67 l vidro (6 starića) ......... 16,11

-za žito: star . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 831 kvarta ( 40 oka ili 3 male kvarte) . . . . . . 76,93 l mala kvarta. . . . . . . . . . . . . . . . . . 25,5841 varićak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9,611

(podaci uzeti iz »Povijesti Kaštela<< Vjeke Omašića, 1986.)

SPUTSKE MffiRE ZA VRiffiME MLEČANA -za dužinu: sežanj (paš) ( 6 stopa) . . . . . . . . . . . . 2,086 m

stopa (lO palaca) .............. 0,3477 m palac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 0,03477 m

78

-za površinu: padovanski kanap (840 pertika) ...... 3847,2 m2

pert ika ( 6 stopa) . . . . . . . . . . . . . . 4,58 m2

stopa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . O, 7633 m2

vrit (144 rozge) ............... 853,13 m2

rozga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5,92 m2

mala libra . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301,22 g teška libra (12 unci) ............ 476,99 g oka (32,5 unci) . . . . . . . . . . . . . . . 1,291 kg

~za težinu:

-za zapreminu tekućina: barilo za vino i ulje (6 sića) .... 68,421 sić ili kabao (4 starića) ........... 11,40 l st arić ( 4 kvartoča) . . . . . . . . . . . . . . 2,85 l kvartoč .................... 0,7121 vidro (6 starića) ............... 17,11

-za žito: star . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 831 kvarta ( 40 oka ili 3 male kvarte) . . . . . . 76,93 l mala kvarta . . . . . . . . . . . . . . . . . 25,584 l varićak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9,611

(podaci uzeti iz »Povijesti Kaštela<< Vjeke Omašića, 1986.)

2.2. IMENIK OSOBA KOJE SE SPOMINJU U PISANIM IZVORIMA U OVOM RAZDOBUU (obrađeno po selima)

RADOŠIĆ: Stanko Radoslava Kuzma Vlatko Bo kašić Petar Ribarikuć Juraj Franu! Mihovil Ratničić Radoslav Mate Pava! Mate Toma Lukša Stoić Mihovil Marin Ivan

1282. Radoslavin pokojni muž 1282. žena pok. Stanka 1317. žena mu ima tri sestre 1470. sin Bokašićev, veslač 1470. otac Vlatkov 1470.jamac 1470. sin Franulov, veslač 1470. otac Jurjev 1470. sin Radoslavov, veslač 14 70. otac Mihovilov 1470. sin Pavlov, veslač 1470, otac Matin 1470. sin Tomin, jamac 1470. otac Matin 1470. sin Mihovilov, veslač 1470. otac Lukšin 1470. sin Ivanov 1470. otac Marinov

79

OPOR: Dobro 1217. knez Druško 1320. ''Lagachemam" 1320.

LABIN: Ivan Strizibrada 1191. podžupan Hvališa 1272. Hranko 1272. ima brata i ujaka Pripka Pripko 1272. Hrankov ujak Radoje 1272. zet Grkojev Grkoje 1272. punac Radojev Brajdrug 1272. Dragoslav 1282., 1293. Radoslav Krojača (Cherne~) 1282. Mate 1470. sin Šimunov, veslač Šimun 1470. otac Matin

PRGOMET: Toma Dakojević 1403. Suhi Dolac? Krašan Martinović 1403. Suhi Dolac? Dragoslav Radojević 1403. Suhi Dolac? Ivan 1470. sin Blaža Rašića, veslač Blaž Rašić 1470. otac Ivanov

SUHI DOLAC: Damjan 1271. didić, sin pok. Vučete Vučeta 1271. otac Damjanov Damjan Drašković (Drasceuich) 1287. sin Vučihin Vučiha Drašković (Drasceuich) 1287. otac Damjanov Petar 1311. Ciprijan Pobrin (Pobren) 1311. Desica Draganova 1311. Krasena (Crasena) Jurjeva 1320. Ozralići 14--. Šimun 1470. sin Ivanov, veslač Ivan 14 70. otac Šimunov

KOSMAČI: Butko Blidović? 1470. jamac Mate 1470. sin Ivana Božikovića,

veslač Ivan Božiković 1470. otac Matin

MRA VNICA:? Bilići Stipko Milmanić

VRACA (sada dio Segeta Gornjeg): Cvitan Sabojević Radivoj

D ASINI DOCI (sada dio Segeta Gornjeg):

80

Bartol Predojević Mate Lokica Pavlović

1450. 1442.

1470. sin Radivojev, veslač 1470. otac Cvitanov

1470. sin Matin, veslač 1470. otac Bartolov 1470. veslač

BRISTIVICA: Bratko Predrag Radoš Militić Milat Petar Radoslavić Radoslav Radoje Prebitojević Martin Bratoje B laško S milović Juraj Biočić Stipan Brajković Mileta Militić

BLIZNA: Dobrica

Obrad Radoje Hranko Prodan Radoš Vukoje Cekilinić (<;echilinich) Stoja Bratoje Radovan Radoje Varišić (Varissich) Radomir (Ilijin)? Dragan Nesušin (Nesusce) Lukina Ostoja Pripković

MITLO: Stojislav Petar MateJasnić Marin

PRAPATNICA: Toljen Jure Juraj Radoslavić

UUBITOVICA: Sidovin (Sidouin) Radoniga Radoje Ivanišević Ivaniš Vid Petko

1270. sin Predragov 1270. otac Bratkov 1470. sin MiJatov, veslač 1470. otac Radoša Militića 1470. sin Radoslavov, veslač 1470. otac Petra Radoslavića 14 70. veslač 1470. sin Bratojev, veslač 1470. otac Martinov 1470. sin Smilovićev, veslač 14 70. otac Blaškov 1470. sin Vročićev?, veslač 1470. veslač 1470.jamac

(možda brat Radošev) 1273. kći pok. Obrada,

žena Radojeva 1273. otac Dobričin 1273. muž Dobričin 1292. brat Radošev 1292.bratHrankov 1317. zet Bratojev, muž Stojin 1317. žena Vukojeva 1317. sin Radovanov 1317. otac Bratojev 1328. 1316., 1317. 1316. 1320. 1441. 1470. sin Petrov, veslač 1470. otac Stojislavov 1470. sin Marinov, veslač 1470. otac Mate Jasnića 1281. 1281. 1470. veslač 1328. 1328. žena Sidovinova 1470. sin Ivanišev, veslač 1470. otac Radojev 1470. sin Petkov, veslač 1470. otac Vidov

81

MILEŠINA (sada između Ljubitovice i Lepenice ): Radoslav Sudolić (Sudolich) 1388.

Mate 1470. sin Pribilov, veslač Gruban Radoslavić 1449.ks,p

Pribi! 1470. otac Matin Jurica 1470. sin Ivanov, veslač NE VEST: Nadimir 1272. Ivan 1470. otac Juričin Striko 1272. sin Orlov Ivan Bušavin 1470. sin Brajkov, veslač Orao 1272. otac Strikin Brajko 1470. otac Ivana Bušavine Bogdan Poganović 1397.

LEPENICA: Matej 1328. Dmnak Miletić (Milletik) 1397. Grgo Lanjević 1448.ks Draško 1397. sin Čminjin Radok Parčić 1449. ks Dragoslav 1397. sin Čminjin Radić Milušinić 1477. ks Čminje 1397. otac Draškov i

BO RAJA: Draga 1312. majka Marinova Dragoslavov Luka Bogdavčić 1441.ks Marin 1312. Ivaniš Pavlović 1480.ks Radoje 1312. tetak Marinov Jurica Pavlović 1496. ks

Matko "de Racheta" 1312. Juraj Maroević 1431. ks ŽITNI Č: Martin Lašodić 1441. Budisava 1442. kći Petra Pripčića Blaž Gojmilović 1441. Petar Pripčić 1442. otac Budisavin Pava! Lašodić (Lassadich) 1442.

Martin Ivančić 1443. ks Grgur Milošević 1468.

Radojko Petrović 1449.ks Antun Milošević 1468. Juraj 1470. sin Grgin, veslač Milivoj Rozanić 1451.ks Grgo 1470. otac Jurjev Ivan Kozlović 1453.ks Pava! Ilijić 1470. sin Ilijin, veslač

SITNO: Stanko Kosanić 1362, 1367. mornar, Ilija 1470. otac Pavlov pa brodar u Splitu Mate 1470. sin Pavlov, veslač

Vukac Kosanić 1365. Pava! 1470. otac Matin Vukac Jurjević 1367.

KOSEVIĆ (sada dio Mirlović Zagore): Ozrin Grgurić 1367. Juraj Balša 1418. sin pok.

Mil gost 1397. sin Petrov Prvoslava Mirilića Petar 1397. otac Mil gos tov (Murilig) Budak Kosanić (Co~anich) 1397. Prvoslav Mirilić 1418. otac Jurjev Milgost Kosanić ( Co~anich) 1397_braća Junota Mirilić 1443. Dminoslav 1397. sin Grgurev Stanac "Tragudich" 1442. Grgur 1397. otac Dminoslavov Ratko Tragudić 1443. Ivan Radmilović 1443. sin Radmilov Radoš Držalo 1443. Radmil 1443. otac Ivanov Andrija "Calin" 1443. Martin Stančić 1449. ks Juraj "Sagin" 1443.

KOPRNO: Stojko Ružić (Rugich) 1397. Juraj Bogdašić 1443. Matej Maglić (Maglich) 1397. BIDNIĆ: Nenad 1397. Petar 1397. sin Slavojev Utišen (Vtisoenum) 1397. Slavoj e 1397. otac Petrov Juraj 1397.

UNEŠIĆ: Juraj 1272. didić, sin pok. Dragana CRIVAC: Dra~ć 1470. sin Markov, veslač Dragan 1272. otac Jurjev Marko 1470. otac Dragićev

82 83

BRŠTANOVO: Vidoje Biloje Bisesić (Bissesich) Biloš Bisesić (Bissesich) Božićko Biserić Ilija Biserić Juraj Biserić

Ljuboje Biserić Svetin Biserić

GORIČANI (sada ili Divojevići ili Dugobabe ): Gode Ramljanin (Ramianin)

Nemanja Obrad Prijo Vukobrat Ugrina

DRINOVCI (sada dio Dicma): Petko Skorenić

Ratis Ivan Radić

ŠUŠNJARI (sada dio Dicma): Frane

ZMINA (Muć): Stenen Dražić* Bu tko Bogdan Jure Dubravčić Ivan Dubravčić Stipan Dubravčić Dionizij Dubravčić

Vladislav Dubravčić

NEORIĆ(?): Bogdan Neorić 110

1336. ima braću 1397. 1397. 1410.} 1410.} braća, potomci 1410.} Vidojevi

1410.} 1410.}

1272. ima brata Nemanju i nećaka Obrada

1272. brat Godin 1272. nećak Godin 1272. sinovac Tolkov 1272. 1272.

1393. ima sinove Ratisa, Ivana i Radića

1393. sin Petkov 1393. -/-1393. -1-

1406. pisar kneza Ivaniša,

oko 1300. 1358. sin Bogdanov 1358. otac Bu tkov 1369. plemić 1382. 1391.knez 1391. plemić, sin Dubravčev

(Dubrancii) 1397. plemić

1270. didić, ima sinove J uršu i Cipronju, te brata Korena i sinovca Marina

110 M. Barada, Trogirskispomenicil/1, Zagreb 1948., 116. str. Rečeni BogtkJn Neorić mogao bi biti rodonačelnik obitelji Neorić, po kojoj je vjerojatno i samo selo Neorić dobilo ime. Neorići se spominju još nekoliko puta: Ofša Neorić poslije 1203. (vidi: S. Zlatović, Viestniknarodnoga zemaljskoga muzeja u Zagrebu, Zagreb, 1870., 161 str. - ... Na koricam velike jedne knjige latinske u knjižnici manastira Franjevaca S. Lovre u Šibeniku štie se vlastoručno pismo biskupa trogirskoga Ivana Vidovića ovako: 11Dum peragebam in civitate

84

BILIĆI*:

J urša Cipronja (Ceprengna) Marin

Koran

Budić

Jurko Stana

Slavomir Prvoslav Ivan Putniković

SRATOK (sada Bogdanovići): ?Damjan

? Vučeta Ciprijan Mil drug Vuk(Volch) Draško "Septeni1;t Radoslav Budić

D eško (Desoct) Stanislav

POKROVNIK: Živša Radojević ' Stana Vukoević

Stjepan Vrković Martin Medunović Mate Dobrić Jure Marić Juraj Rušić

KONJEVRATE: Marko Radojković ŠimunRadoj Grgo Dražoević

1270. sin Bogdanov 1270. sin Bogdanov 1270. sin Korenov ( Coranni), ima nećaka Petraša 1270. didić, irna brata Bogdana i sina Marina 1274. sin pok. Jurka, muž pok. Stane i otac Prvoslavov 1274. otac Budićev 1274. pokojna žena Budićeva, majka Prvoslavova i kći Slavomirova 1274. otac Stanin 1274. sin Budićev i Stanin 1442. vlah

1271., 1272. didić, sin pok. Vučete 1271., 1272. otac Damjanov 1272. didić, sin Mildrugov 1272. otac Ciprijanov 1272. didić, sin Draškov 1272. otac Vukov 1272. 1272. 1272. 1272. 1272.

1386. 1447.ks,z 1451. ks, z 1465.ks,z 1471. ks, z 1471. ks, z 1483. ks, z

1415.ks 1415.ks 1418.ks

Tini ensi seu Kniniensi quando dicta civita erat. .. tunc s upra portam Ecclesiae=quae vulgo apellabatur Capitulum .. .intus in ecclesia in muro supra=unum lapidem parvam erant scripta haec verba=Hic jacet Vrsa Neorlch. .. ), Ivanko Utišenov Neorić 1394. god (C.D. XVIII, Zagreb, 1990., 588. str.), kao i ugrbovniku Korjenić-Neorić iz 1595. god. (Korjenići ili Skoren ići spominju se u njihovu susjedstvu u Dicmu 1393. god.).

85

· Stanislav Dobrinović 1419.ks Nikola 1470. sin Šimunov, veslač Juraj Plenković 1419.ks Šimun 1470. otac Nikolin Tomazij Jurjević 1423.ks Mihovil 1470. sin Matin, jamac Radoslava 1423. ks, udovica Stojana Mate 14 70. sin Mihovilov

Ljubića Grgur Šarić 1470. pok. Ivana Šarića, Stojan Ljubić 1423.ks veslač Vlatko Krnić 1434.ks Antun 1470. sin Radislavov, veslač Juraj Kudeličić 1436.ks Radislav . 1470. otac Antuuov Milan Butković 1441. Matija Petrović 1470.jamac Miha t 1441. sin "Cevethin" BRNJICA: Radulin 1442. brat Dražetin "Cevethe11 1441. Dražeta 1442. brat Radulinov Stjepan Krušelić 1441. ks

GORIŠ: Ivan 1442. sin pok. Benedikta, Mate Brdarić 1430. ks

mlinar Vukašin Grbešić 1442.

Grgur Bartolović 1442. ''Petrucio" Pavlović 1442.

Benedikt 1442. otac Ivanov Ivan Vukšić 1442.

Juraj Radmilić 1442. klobučar Vukašin Radoslavilić 1442.

Juraj Dobrinić 1442., 1443. Hrelja Budanović 1449.ks

Milin Butković 1443. ks Grgur U grič ić 1449.ks

Mihovil. Dobrinić 1443. otac Jurjev Dražeta Dragošević 1450.ks

Petar Dobrinić 1443., 1459. ks Radonin Budanović 1459.ks

Blagoje Tvrtković 1444. ks Petar Tvrdinović 1480. ks

Mate Kovačić 1449.ks UUBOSTINJE: Vukoslav Makić 1423. ks Grgo Radičević 1449.ks ZVONIČAC (sada Podumci): Radić Raduničić 1458.ks Duje Bečendić 1443.ks Jurislav Vranković 1467. ks Dragan Ljubičić 1443.ks Bare Stojaković 1468.ks Ivan Radašinović 1443.ks Marko Radijević 1470. sin Jurjev, veslač Radmil Radašinović 1443. ks Juraj 1470. otac Marka Radijevića Mate Stanić 1443.ks Ratko Zlokošić 1474.ks Juraj Vranjević 1443.ks Mrdeša Raduničić 1475.ks Ktj. Gršković 1480.ks ZAMELICA (sada Pakovo Selo):

Stjepan Jerković 1485.ks Pavao Brandušić 1444.ks Nikola Mihatović 1488.ks Franu! Dujanović 1448.ks Dragiša Blažević 1499.ks RadeMednić 1451. ks

SLIVNO: Ivan Šarić 1442. otac Grgurev Milutin Diklić 1479. ks Juraj Ljubomirović 1442. Mate Brandušić 1490. ks

Mate 1470. sin Petrov, veslač BREČEVO (sada Bračević): Petar 1470. otac Matin i Ivanov? Dominik Klapčev 1386. Ivan 1470. sin Petrov, veslač Milat Vukojević 1400. u Splitu Martin 1470. sin Tomin, veslač Toma 1470. otac Martinov i KONJSKO: Vesela 1429. žena Slavogostova

Hik ovićev? Slavogost 1429. muž Veselin

Hik ović? 1470. sin Tomin, veslač Nikolota 1429. nećakinja Veselina Milašin Gojaković 1429.

86 87

r

' Radoslava Gregojević Bogun Vlatković

ZBIĆI (sada dio Labina):

1429. 1429.

Radoslav Dragičević 1424. Mate 1470. sin Grgurev, veslač Grgur 1470. otac Matin

LADINE (selo u okolici Klisa, sada dio nekog drugog sela):

Ivan 1470. sin Stipanov, veslač Stipan 1470. otac Ivanov

(iz sela X blizu Goričana):

Radoš -----: Tolko -----: Dobre Dragin

OSOBE IZ NEIMENOVANIH SELA: Radin Vrvilo (Uaruillie) Grgur Galešić (Galexich) Galeša Bogoslav Stanić

-----------------: Juraj -----------------: Pribi! Dragoslavić -----------------: Ivić Sveserić

Brajko ČUrčinić Ninoje Sanković Jakov Ivan Vukojević Dobrilo Medojević Pavao Medoševac Radoslav Radojević Gojslavić Sanko Radniković

1272. susjedi 1272. -/-1272.-/-

1317. čelnik 1349. knez, sin Galešin 1349. otac Grgurev 1402. 1420. vlah 1420. 1420. 1421. vlah 1442. katunar, otac Jakov 1442. sin Ninojev 1441. vlah 1441. vlah 1441. katunar 1442. vlah 1442. katunar ------ vlah

• oznaka ks znači da su imena preuzeta iz knjige don Krste Stošića.

88

č

v

Zemljovid 4: Zemljovid sa prikazom ratnih zbivanja od 1463. do 1617. god.: Die Landkarte wo die Kriegsgeschehnisse von 1463 bis 1617 ge"Zeigt sind: Carta geografica con illustrazione degli avvenimenti bellici dal 1463 al 1617:

............................................... smjerovi prodora Turaka Richtung der Durchbtilche der TUrken direzioni dell'irruzione dei Turchi;

* w

protuakcije Kruž.ićevih uskoka (do 1538.). Gegenangriffe der Uskoken von Kružić (bis 1538) azioni contrn.rie degli uscocchi di Kružić (fino al 1538)

protuakcije senjskih uskoka (do 1617.). Gegenangriffe der Uskoken von Senj (bis 1617) azioni contrarie degli uscocchi di Segna (fino al 1617);

mjesta najvećih bitaka s Turcima die Schaupliitze der grOBten Schlachten mit den Tiirken local ita delle maggiori battaglie con i Turchi;

utvrde die Befestigungen fortificazioni

3. TURCI (1463.- 1684.)

Nekoliko turskih pljačkaških pohoda koji su se dogodili u prvoj polovici XV. st. nisu ozbiljnije poremetili život Zagorana. Još uvijek su oružani sukobi bili svedeni na povremena čarkanja izmedu hrvatskog bana i gradova koji su bili pod Mlečanima. Presudni trenutak za cijelu južnu Hrvatsku, pa tako i za Zagoru, nastao je padom Bosne, nakon čega je došlo do općeg osjećaja nesigurnosti, jer su turski pljačkaški upadi, tzv. akini, postali redovita svakogodišnja pojava.

Turski način ratovanja donio je novosti, koje je na sebi osjetilo ponajprije sjedilačko stanovništvo Zagore. Iz središnje Bosne (područja oko Travnika, Zenice i Sarajeva) turski su konjanički odredi sustavno upadali u Hrvatsku, pritom se ne obazirući previše na granice, tako da su preko teritorija hrvatsko­-ugarske države išli u pljačku područja pod mletačkom vlašću i obrnuto. U Zagoru su prodirali uglavnom iz smjera Drniša, Sinja i Trilja (zemljovid 4). U tim naletima Turci se nisu zaustavljali ispred utvrdenih gradova, nego su uništa­vali njihovu okolicu, palili šume, sjekli vinograde i voćnjake, zatrpavali ponore i, što je najgore, rastjerivali, ubijali i odvodili u ropstvo seosko stanovništvo. Došlo je do velikih seoba hrvatskog življa, koji je bio primoran spašavati goli život. Smjerovi iseljavanja iz Zagore većinom su vodili u primorske gradove i druga obalna naselja, koja upravo u to doba i nastaju gradnjom utvrdenih dvorova gradske vlastele. Neki su bježali i na otoke, a dosta ih je otišlo i preko mora. Dio stanovništva Šibenske zagore pobjegao je pred Turcima u Istru, a za neke se plemićke obitelji, kao npr. Tal ovce i Neoriće, zna da su otišli u Slavoniju.1

Za razliku od njih, drugi su ostali i prihvatili se oružja i dok je bilo ikakvih izgleda za otpor, branili su svoj kraj i svoje obitelji. Kad su naposljetku ostali bez ikakva uporišta u Zagori, pridružili su se uskocima (na njihovim se propisima spominju Korenići i Zagorci), pa su počeli vraćati Turcima milo za drago.2

1 E. Laszowski, Monumenta habsbuf1lica Il, Zagreb, 1915., 186. str. - ... In oppido Nedelche ( ... ) Neworych Farkos (Vuk, primj. a.), ( ... ) Wolfgangus (Vukoslav, primj. a.) Neworych, Horwathynoych ...

2 R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine Ill, Zagreb, 1889, 392., 393. str. - .. .IV. U Senju, 1540. Popis vojske na hrvatskoj Krajini u Senju i Otočcu ... Jacob Karenitscb ... ; 394. str.,- ... Anthon Sagoratz, ... lwan Politschanin ... ; 396. str.,-.... Tomas Tnynanin ... ; 409. str., - .. .Ivan Dubrautschitsch ... ; Proučavajući ove popise uskoke, nameće se zaključak keko se naziv "Vlah11 davao da bi se njime označili ne ljudi koji su došli iz područja pod Turcima,

89

Kako su hrvatsko-ugarski kraljevi neredovito isplaćivali klišku posadu, vojnici su bili prisiljeni otimati od susjednog stanovništva s gradskih područja, tako da je i to pogoršavalo jadan položaj seljaka.3 Iako su Mlečani pokušavali zaštititi zagorsko stanovništvo početkom drugoga rata, pokazalo se da su ta nastojanja nedostatna da zadrže seljake u selima. Gradnja utvrde Znojilo kod Prgometa pokazala se kao potpun promašaj, pa je na posljetku bilo naređeno da se tvrđava razori. Padom Klisa godine 1537. Zagora je u potpunosti dospjela u turske ruke, pa će, uz kraće prekide, pod Turcima i ostati sljedećih 150 godina.•

3.1.RASAP

Turci nakon osvajanja Bosne nisu gubili vrijeme i već se godine 1463. sukobljuju s Hrvatima. Po opisu Nikole Sagudina u bici koja se odigrala kod neke

nego baš etnički Vlasi. Poznat je slučaj kad 1530. god. ban Ivan Karlović javlja Ivanu Katzianern da su iz Turske uskočili mnogi Vlasi (E. Laszowski, Monumenta habsburgica I, 411. str., ... Ceterum intimauerunt vestre magnificencie ac nobis de Thurcis aliqui Vlazzy, vt saltum facient ad has partes multi vel quinquaginta homines cum familiis hune venient...). Deset godina kasnije nalazimo dosta imena koja ukazuju na to: 406. str., Martin Vlah; 410. str., Perko Vlach, a i još neka bi mogla bit~ kao: 394. str., Stipan Mustafa; 396. str., Vuk Popović; 39Z str., Vuksan Vukičević, Andre Murat, Radiša H eraković; 40Z str., Tomaš Sekula, Obrad Vignjević; 409. str. Vujica Kararadić; 410. str., Lale Preradović; 411. str., Novak Popović, itd. Kako su uskoci bili cijeli jedan konglomerat sastavljen od ljudi posve različita podrijetla, onda je sasvim razumljivo da su međusobno davali pridjevke koji nam otkrivaju njihov zavičaj. Bilo je tu Nijemaca, Fur/ana, Slovenaca, a Hrvati su imali ili staro rodovsko prezime (392. str., Frane Cubranić; 393. str., Anton Snačić, ili jednostavno Pava/ Hrvat ili Toma Hrvatić, 393. str., 409. str.). Međutim kako su oni ptvi izbjeglice prozvani "Uskoci'~ to je ostalo zabilježeno za ubuduće. I upravo stoga što su svi kasnifi nastupali zajednički, oni su i za Mlečane i za Turke bili uvijek i samo "Uskoci" i ta je oznaka prebrisala sve njihove posebnosti. Analogno tome isto načelo možemo primijeniti i na turske "Vlahe" u Zagori. Kako su se Turci na Balkanu najprije susreli s etničkim Vlasima, taj naziv su primijenili na sve ostale koje su uključili u prihvaćenu vlašku organizaciju. I na kraju, i Mlečani (i uskoci uostalom) sve te turske podanike zvali su bez razlike 11Vlast' i onda kad oni to uopće nisu bili. Znakovito je i to da u turskim defterima nema osobe koja bi izričito bila naznač~na kao Hrvat, a kod uskoka taj slučaj postoji. Znajući da stotinjak godina kasnije Evlija Celebi govori o "napuštenim hrvatskim selima" u Zagori, nameće se zaključak da se većina Zagorana koji su preživjeli piVe turske ratove smatrala Hrvatima. Zanimljiv je i primjer osoba s pridjevkom "Nomad" i nDošlica" (F. Spaho, Splitsko zaleđe ... ,) što opet govori da ostali to nisu bili kad ove na taj način razlikuju od ostalih. Hasan Kaimija u XVII. st. Vlasima naziva sve mletačke podanike, i vjerojatno mu je to sinonim za Latine, tj. rimokatolike (usp. H. Kaimija, "O vi Vlasi mletački'\ Pet stoljeća hrvatske književnosti 10, Zbornik stihova XVii. stoljeća, Zagreb, 1967., 298. str.

3 P. Andreis, Povijest grada Trogira, Split, 1977., preveo V. Rismonda, 201. str .... Ali nisu bila sama haranja Turaka, u kojima je ginuo svijet područja; bili su se podigli, bezočni ništa manje od Otomana, Ugri koji su, pljačkajući polja i vrebajući na imovine, ostavljali stvari ispunjene lupeštinama i pokoljima ...

4 Iako bi se moglo kazati da fe fužni dio Zagore bio nekakva vrsta kondominifa, naročito u mirnijim razdobljima, ipak su Turci uvijek imali posljednju riječ i bez njihova pristanka ništa se nije moglo napraviti.

90

utvrde u Cetinskoj županiji, oni zarobljuju bana Pavla Špirančića.s Uskoro je došlo do novih turskih provala, sve do ši~enskog polja godine 1468. Razmjere njihova uništavanja zabilježio je Juraj Sižgorić, koji izražava svoju duboku potresenost zbog turskih zvjerstava, a jedinu nadu ipak vidi u obrani rodne grude.6 Unatoč golemoj turskoj opasnosy, između Šibenčana i banovih ljudi nanovo izbijaju razmirice zbog međa sela Zitnića 1469. godine. 7 U međuvreme­nu je bilo manjih okršaja, ali je novi mletačko-turski rat bio uzrokom gotovo potpunog uništenja zagorskih sela.

Nakon što su Turci naprosto preplavili Zagoru godine 1498., većina preživ­jelog stanovništva izbjegla je u primorska naselja i na otoke. Prilikom tih provala osobito je stradalo selo Sitno, iz kojega su Turci odveli u ropstvo oko 150 ljudi, a oteto je i 6000 grla stoke. U vrijeme banovanja Ivaniša Korvina hrvatska je vojska davala najviše što je mogla da obrani zemlju. Tako je ban godine 1499. pobio svu tursku vojsku koja je bila opljačkala šibenski teritorij, a pritom je oslobodio i zarobljene seljake.8 Nakon toga naši su poduzeli navalnu akciju koja se uspješno odvijala do Rakitnoga (u zapadnoj Hercegovini), ali su pri povratku naišli na tursku zasjedu i sve je propalo.

Spomenuta utvrda Znoj ilo bila je podignuta s namjerom da zaštiti taj dio Zagore (sl. 6a). Unatoč ratnom stanju koje je gotovo neprestance vladalo, Trogirani i Mlečani uspjeli su završiti gradnju 1500. g. Premda su u njoj već bili postavljeni konjanici plaćenici i kaštelan, ipak je donesena odluka da se utvrda poruši, jer je bila na nepovoljnu mjestu, a prijetila je i opasnost da je zauzme neprijatelj.' U svrhu poboJ.išanja obrane Zagore, Mlečani su pozvali u pomoć i polj ičkoga velikog kneza Zar ka Dražoj evića s njegovim vojnicima, jer je slovio kao iskusan i neustrašiv ratnik.

Ugovor o miru koji je sklopljen nije imao gotovo nikakva značenja na prostoru Zagore jer su turske horde i dalje upadale i odvodile ljude i stoku. Da bi se barem spriječilo iznenađenje pri upadima turskog konjaništva, određivane su straže koje su motrile na kretanje Turaka i upozoravale pučanstvo na opasnost (otuda brojne Stražbenice - nazivi vrhova brda po Zagori).10 Kao što to uvijek biva, jedno zlo nikad ne dolazi samo, pa je nakon ratnih pustošenja nastupila

5 S. Gun jača, "Tiniensia" II, Starohrvatska prosvjeta Ill/7, Zagreb, 1960., 73. str. 6 V. Gortan, Hrvatski latinisti I, Zagreb, 1969., str. 142. 7 S. Gunjača,n. dj., 75. str. 8 S. Gunjača, n. dj., 80. str. 9 P. Andreis, n. dj., 203., 204. str.- ... U ono vrijeme čim je bila dovršena (gradnja),

povela se rasprava oko rušenja kaštela Znoila, jer je bio više od štete, nego od javne koristi ... ; Krešimir Kužić, "Zaboravljena utvrda", HTVatski zemljopis l//4, Zagreb, 1995., 21. str.

10 P. Andreis, n. dj., 208., 209. str.- ... Uza sve to što su u Carigradu bili u toku radovi oko sklapanja mira ipak su učestala pljačkanja Turaka ... Razne straže bile su razasute za sigun;IDst po različitim mjestima područja da bi upozoreni na nastale pljačke na vrijeme mogh, ako ne imutak, barem život izbaviti od neprijateljskog barbarstva.

91

a)

b)

f

.. .. • .. •• • '•\ .. •

. =:

·l

'--~'\ ~-------- '

s t

--·--- --._.

--.------------

</ ~ - / / ,/fi ( \ "

/>!/ i'\ \_

<~: , ·o .• J".

oo'~ 1 i. \ \

'• fi.:.,;, ···'"".J (' \ \ \ •o~.P • n·~P 1 , .. •· --

.o.,.,(>•đ ·~: • ... .

\

Sl. 6 a) Utvrda Znoji/o. Tlocrt utvrde s kasnijim nadogradnjama Die Befestigung Znoji/o. Der Grundrij3 der Befestigung mit spli teren Aufbauten

Piano del forte di Znoji/o con le edificazioni piu recenti b) Utvrda Neorić. Tlocrt utvrde s kasnijim nadogradnjama

Die Befestigung Neorić. Der Grundrij3 der Befestigung mit spiiterenAufbauten Piano del forte di Neorić con le edificaziani piu recenti

godina teške gladi, 1505.11 Godine koje su slijedile nisu bile ništa bolje i krvavi događaji nižu se jedan za drugim. Prilikom dopremanja opskrbe u opkoljeni Sinj godine 1508. poginuo je junački starac Žarko Dražojević (1438.-1508.) u borbi s Turcima negdje iza Klisa. Hrvatskog banovca Turci su uhvatili godine 1510., utvrda Nućak, na Cetini kod Biska, pada u turske ruke godine 1513., a dana 10. veljače 1516. zbio se veliki pokolj seljaka s trogirskoga područja.'2 Grozote koje su se zbivale mogu sasvim dobro dočarati nalazi lubanja iz tog doba u Dicmu, od kojih je svaka čavlima bila pribijena za ciglu,B ili ženski i dječji kosturi bjegunaca koji su se sklonili u pećinu kod Dvogrla (sjeverozapadno od Klisa).14

Iscrpljena Hrvatska, napuštena od europskih sila, nije bila u stanju da se svuda uspješno odupre turskoj premoći. (Sjajni hrvatski ban i biskup, Trogiranin Petar Berislavić (oko 1450.-1520.), koji je u svrhu obrane Hrvatske razdao sva svoja imanja i biskupske prihode i na kraju i poginuo, jednom prigodom zdvojno će reći: »Nećemo da nam ova toli bijedna domovina radi nemara i nebrige tako bijedno pogine!«) Kako su uskoro pali Sinj (prvi put godine 1513.) i Knin, godine 1522., Zagora se našla opustošenom, bez ikakve zaštite. J edino su se još odupirali Klis i Neorić s okolicom, gdje je zapovijedao legendarni Petar Kružić (sl. 7). Mlečani, ako nisu ometali njegovu obranu, brinuli su se uglavnom za zaštitu uskog obalnog pojasa, te su davali odobrenja za podizanje utvrđenih sela i malih kula stražarnica po istaknutim vrhovima.15 Iako je hrvatski puk bio već na granici izdržljivosti i već spreman da napusti kraj, ipak je većina ustrajala u otporu.16

Pismo koje je Kružić poslao kraljevskom rizničaru Gerendiju daje vjernu sliku očajnog stanja u kojemu se nalazio.17

Nakon osvajanja Knina i Skradina godine 1522. bezobzirni bosanski sandžak Husrev-beg namjeravao je iskoristiti nastalu pomutnju. Godine 1524 . uputio je vojsku na preostale hrvatske utvrde Neorić i Klis. Unatočvišemjesečnoj

11 S. Gunjača, n. dj., 87. str. 12 P. Andreis, n. dj., 210. str. 13 J. A. Soldo, Cetina • Sinjska spomenica 1715-1965., 73. str. 14 U. Girometta, Jame i pećine srednje Dalmacije, Beograd, 1923, 108. str. · Pećina

kod Dvogrla (Osoje) leži l km sjeverno od Kuline ... u kojoj nađosmo nekoliko ženskih i dječjih kostura na okupu naslonjenih na pobočne stijenke, vjerojatno bjegunci iz doba turskih provala (indeksi lubanja 82,5 83,5 brah.) ...

15 P. Andreis, n. dj., 210. str ..... Utvrđena naselja na trogirskom području: Marina, Seget Donji, Kaštela (zajedno sa splitskim dijelom) ... Od velikog broja stražarskih kula, sačuvala se jedino ona kod Sv. Mihovila, na području iznad Ka§tel Kambelovca, dok su od drugih ostali samo tragovi (na prijevoju Malačka, na položaju Kulina iznad Ka§tel Novog, itd.).

16 S. Gunjača, n. dj., 88. str .... .Ivan Mauro kapetan galija, govori da su Hrvati (na jugu) očajni i raspoloženi da napuste kraj ako im se ne pomogne, jer trpe štete od Turaka, i da se sami snalaze i grade zaklone po selima ...

17 E. Laszowski, n. dj., 103., 104. str; Marko Perojević, Petar Kružić kapetan i knez grada Klisa, Zagreb, 1931., 98., 99. str.· Pismo pisano glagoljicom.

93

KRUŽIĆ

Sl. 7 Grb Petra Kružića, kliškoga kneza i kapetana Das Wappen von Petar Kružić, dem Fursten wzd Burggrafen von Klis

Stemma di Petar Kružić, podesta e capitano di Clissa

opsadi, Kružić je sa svojim uskocima uspio obraniti obje utvrde.18 Kad se dočulo da sandžak-beg namjerava nastaviti s napadima, intervencija Porte u tome gaje spriječila. Taj kratkotrajni predah turski su spahije iskoristili kako bi naselili seljake u gotovo opustjela sela Trogirske zagore, da im obraduju polja, 19 a i vlasnici sela Ljubostinja, Andreisi, prihvatili su nove doseljenike. Tako je bilo u zapadnom dijelu Za§ore, koji je bio manje na udaru rata i sukoba što su se nastavljali oko Klisa. 0 Turci medutim nisu stali samo na naseljavanju zauzetih područja - odmab su ta područja uklopili u svoj upravni sustav. Sva osvojena sela u istočnom dijelu Zagore uključili su u vilajet Hrvati, čiji je vojvoda sjedio u Sinju, a kadija u Skradinu. Tako su godine 1528. tamo spadale nahije Dicmo, Zminje Polje (Muć) i Petrova gora, tj. Zagora od Radošića do Sedramića21

(zemljovid 5). Iz popisa stanovništva koji je tom prigodom sastavljen, vidi se kako je gotovo neprestano ratovanje izazvalo znatno smanjenje pučanstva.Z2 Još gore je bilo u okolici Klisa, jer su sve turske vojske koje su ga opsjedale dolazile preko Dicma, uništavajući sve pred sobom, pa je stoga i izgladnjela kliška posada bila prisiljena pribavljati hranu otimajući je iz sela naseljenih turskim podanicima. Tako su se godine 1530. Kružićevi uskoci zaletjeli do sela Zbičje odakle su odveli 1000 goveda, 100 konja i 5000 ovaca, pravdajući se pred Trogiranima (kojima je nekad pripadalo to selo), da su ionako ti seljaci turski podanici.23 U sklopu neprestanih pokušaja da se domognu Klisa, Turci su ga pokušali izolirati sa svih strana, kako bi ujedno prekinuli i vezu s Neorićem, pa su godine 1530. u Konjskom izgradili utvrdu, u čiju se je ogradu moglo smjestiti 1000 konja. Još

18 Cronaca d'ignoto,Bullettino di a. es. d. V, 1882., Split, 190. str. -1524.- ... Il viceban o Marcioco abbandona la piazza di Knio perche non aveva piu vittuarie. I Turchi occupano Knio e vogliono prendere anche Neorich e Clissa. Quest'ultima citta viene assediata per piu mesi, ma il Crusich respinge gli attachi dei Turchi i quali non riescono a prendere nemmeno Neorich ...

19 G. Novak,Morlaci (Vlasi)gledonosmletačkestrane, Zagreb, 1971,593. str.- Franjo Difnik kaže da je oko 1500. svo stanovništvo napustilo sela u Zagori, a kad je pao Skradin, da su neke spahije dovele M odak e da im obraduju polja (pisano oko 1566. ); Marin Sanudo, "Dnevnik", Starine XVI; 1884., Zagreb, 169. str. - ... Ad 2 Augusti. Da Trau di S. Aluise Calbo, conte e capitano, ( ... ) et li Murlachi turcheschi, che hanno semenato alli confini dil territorio sopra le ville dila Signoria nostra ...

2° F. Spaho, 11Splitsko zalede u prvim turskim popisima11,Acta historica oeconomica Jugosl. 13, Zagreb, 1986., Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1528. godine, 62. str. -... Ovo su mezre (nekada naseljeno obradivo zemljište) Kuti i Ogorje u okolini tvrđave Klis. Spomenuta mezra je u blizini neprijateljske tvrđave Klis i pusta je i razrušena ...

21 H. Šaban ović, "Bosanski pašaluk", Naučno drnštvo NR BiH, Djela XIV, Sarajevo, 1959., 176. str.

22 F. Spaho, n. dj., 4764. str. 23 E. Laszowski, MonumentaHabsbwgical, Zagreb, 1914., 456., 457. str.- ... in loco

quodam Spi eho nominato, qui su best iurisdictioni Tragurii, quibusdam Murlachis cogno­minatis Popouichiis, eius loci inhabitatoribus, abegisse animalia seu boues mille, eques centum et pecorum aliorum quinque millia ... ; Marko Perojević, nj. dj., 177. str.

95

jedna kula je :Eodignuta ponad Grla, a druga na prijevoju kojim je prolazila staza iz Konjskog. Unatoč tome, Kružićevi uskoci i njemački vojnici koji su im se pridružili nisu davali mira Turcima, pa su krajem ljeta godine 1532. obilazili Zagoru u koju su se u siječnju iste godine doselili pastiri sandžak-bega Ibrahima; Oni su pod zaštitom Turaka napasati svoju stoku, tako da su uništavali usjeve Kaštelanima.25 Za vrijeme tih nemira, turski podanik Marko Jelačić iskoristio je priliku da opljačka seljake u Zbičju, na što su reagirali Mlečani, nastojeći spriječiti takove ispade. Kako Klišani i nadalje nisu dobivali nikakvu pomoć, morali su se krajem zime 1533. namiriti kod Radošićana, kojima su oduzeli dio stoke.26

3.1.1. Uskoci

... Tolike vojvode Borajka gora zna ld bihu uhode i četa osobna ...

Juraj Baraković, Vila Slovinka

N akon dugotrajnih opsada i nebrojenih juriša turske vojske kliška tvrđava pala je u turske ruke 13. ožujka godine 1537. Njezin zapovjednik Petar Kružić poginuo je dolazeći u pomoć s vojskom, a preživjeli su pod oružjem otišli u Senj, odakle su nastavili nemilosrdnu borbu protiv Turaka. Tako se povijest senjskih uskoka, s kojima su se susretali stanovnici Zagore u sljedećih 80 godina, utkala u povijest Zagore.

24 Cronaca d'ignoto, Bulletina ... V, 1882, 191. str. - ... Nella valle di Coinsco, sopra una rupe feee costruire una torre quadrata con un gran spazio chiuso e coverto, dove potevano allogiare pi u di 1000 ea valli, tagliando cosi le comunicazioni tra Neo rich e Clissa. Feee fabbricare un al tra torre con l argo spazio chiuso sopra una collina del Monte Mossor di fronte al passaggio stretto, detto Garlo, per impedire le comunicazioni con Dizmo e Dugopoglie e col Monte Mossor. Feee ancora fabbricare una torre sopra Rupotina per impe dir le comunicazioni per quella valle, e cosi rest6la sola comunicazione con Spalatro e col mare.

25 M. Sanudo, "Dnevnik", StarineXVI,195. str.- Ad 2Februarii. Da Trau di S. Aluise Calbo, conte e capitanio, di 9 zener, riceutezeri. Li romi passati sono venuti sopra questo territorio li pastori de Imbraim vayvoda et altri mariachi Turchi con gran summa di animali, e pascolano sopra le ville nostre, che differentia de confini, et vieneno fmo neli campi seminati de questi citadini, et fanno malti danni. O zerchato farli retirar, ma perseverano a star. Item e venuti tre Turchi nel ditto territorio e astrengono li mariachi, che pascolano sopra tre ville di questa ci ta, fingendo val er scuoder per con to di so i sub diti, ozi ditti mariachi si ha dolesto di questo.

26 M. Sanudo, "Dnevnik", Starine XX1Y, Zagreb 1892., 170. str., XXV, 1893., 103., 105. str. - ... 18. Gennajo 1533. Da Trau di Sr. Zuam Aloixe Dolfim conte e capitano di 25 xbrio, riceute a di 15 zener. La note passata uno Marco Jelacut (Jelacich) moriacho turcho, capo di fanti zercha 80, mandata da alcuni Turchi vene ad asaltar tre habitation de morlachi in una villa sato quello teritoria, chiamata Sbochie, oltra li monti; e depre~ dono anime tre di una habitatiom et portono via la substantia lhoro, e certa numero de animali, e li animali, come a di 15 scrissi, ... ,114. str.

96

staza m se l aziJi lima. sjev e tio je ojeći

moć,

li dio

'l zna ma ... linka

:dava ružić Senj, g skih tkala

so pra , dove :Ussa. [ossor zrno e 1a per ala tro

'\luise 1uesto ma di to neli rr, ma rlachi, J b diti,

'103., ano di ria eho tation lepre· : ~rode'

Zemljovid 5: Stanje u Zagori tijekom 16. st.: Die Situation in Zagora wiihrend des 16. Jahrhunderts Situazione nel Zagora durante il '500:

l ------1 •••••••••• •••••••••• ••••••••••

l· l l ···················l

područje turske nahije Zminje 1528. god. das Gebiet der tUrkischen Nahie Zmin je 1528 . territorio della nahija turca (distretto) di Zmin je nel 1528;

područje turske nahije Petrova gora 1528. god, das Gebi et der tUrki sehen Nahie Petrova Gora 1528 territorio della nahija tun:a (distretto) di Petrova Gora nel 1528;

granica turskih nabija Zmin je i Petrova gora 1550. god die Grenzen der tUrtdschen N ahi e Zmin je und Petrova Gora im Jahr 1550 delimitazione tra Ja nahije turche (distretti) di Zminjee Petrova Gora nel 1550;

kraj oko Klisa i Neorića pod kontrolom uskoka 1530. god das Gebi et um Klis und Neorić herum, unter der Kontroli e der Uskoken 1530 locali!A di Oissa e Neorić controllata dagli uscocchi nel 1530;

krajnji dosegThrskog Carstva (do 1645. god.) das TUrki sche Imperium (bis 1645) massim.a estensione dell'impero turco (fino all645):

sela koja su plaćala porez uskocima i caru Rudolfu II. Habsburškom 1579. god, die ~cr, die den Uskoken und dem Kaiser Rudolf ll von Habsburg die Steuer bezahlt haben (1579) villaggi che pagavano le imposte agli uscocchi e all~mperatore Rodolfo ll Asburgo ncll579.

Uskočki zapovjednik u Neoriću prkosio je i dalje, pa je sa svojom posadom Izlij etao u okolicu i napadao Turke. Ali ni to nije dugo potrajalo jer ga je drniški dizdar opkolio godine 1538. kod Banove česme (sada Banovače u Otavicama) i pobio cijeli odred sa zapovjednikom. Nato su se preostali uskoci povukli iz neorićke kule na Moseć. Turci ih po tako besputnom terenu nisu mogli goniti, pn su uskoci, držeći se planinskih grebena, uspješno došli do Senja.27 Da bi nastavili akcije, uskoci su još više pojačali svoju mrežu doušnika u Zagori, od kojih su dobivali dragocjene obavijesti. 28 Odmah po zauzimanju Klisa Turci su formirali istoimeni sandžak u sklopu kojega su se nalazile nahije Zagorje i Klis.29

Poslije sljedećeg rata, koji se vodio od 1537. do 1540., u toku kojega je Husrev-beg došao sve do pod zidine Trogira, mletačka vlast u zagorskim selima koja su nekoć pripadala primorskim gradovima bila je gotovo posve onemo­gućena (T IX.). Nakon razgraničenja koje je proveo Ulamabeg, 41 selo u bivšim gradskim kotarima pripalo je Kliškom sandžaku. Prema novom popisu Kliškog sandžaka iz godine 1550. nabroj ena su 24 zagorska sela i 20 gotovo pustih selišta, koja su sveukupno imala samo 335 ognjišta, što i nije čudno nakon svih ratnih razaranja koja su se odigrala· na tom području (selo Pokrovnik Turci su spalili godine 1543.).30

Posljedica tog razgraničenja nametnutog od pobjedničke turske strane bila je da gradovi više nisu imali nikakva prava na seljačka davanja, bez odobrenja

27 Cronaca d'ignoto, Bullettino VI, 15. str. - Neorich non si era ancora resa, e quel comandante, per pater campare, faceva coi suoi Uscocchi delle scorerie fino al Campo Piero di Dernis. Una volta il Vicebana comandante di Neorich, ch' era sortito, fu respinto dal comandante turco di Dernis, e nel ritirarsi, il Vicebana comandante sudetto, si ferm6 pressa la Cadinaglavizza, che alora aveva altro nome, e trovasi in Campo Piero, li fu circondato dai Turchi e ucciso con tutti i suoi compagni. La fontana dove ci6 avvene si chiama ancor oggi Banovazza assia la fontana del Bano. Gli Uscocchi restati a Neorich, nbbandonarono la rocca e si ricoverarono nel vicino monte Mosech, o caminando sempre per le cime delle montagne, senza pater essere inseguiti e nemmeno molestati dai Turchi, arrivarono a Segna ...

28 l. Bojničić, "Izvješća o kretanjima turske vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovini 16. st.", Vjesnik kralj. hrv.-slav.-dalm. zemaJiskogarhiva 16., Zagreb, 1914., 61. str. - ... Šibenčanin Ivan Rudčić preporuča nekog Simuna i Miloša senjskom kapetanu Martinu Gallu za tajnog dojavljivača o kretanju turke vojske (Šibenik, 14. 05. 1545. god.).

29 H. Šabanović, n. dj., 204. str. 30 S. Gunjača, Izbor iz djela, Split, 1991., 289-302. str.- Nabrojena su sela: Orišje,

Striževica, Slivno, Bodine, Podlužje, 11Edersteno11, Grebac, Široka, Prtinić, Kotelji, 11Mla­

ste11, Gustirna, Hrastovac,Mwvica, Obutac, Vinovac, GuzjeDrage, Masline,* Smokvica,* Mitlo, Tribešić, Lepenica, Ljubitovica, Blizna, Podboraj, Bristivica, Prapatnica, Vrata, Opor, Prgomet, Kosmaći, Suhi Dolac, Trilokve, Žuželj,' Pakošćani, Radošić, Labin, Zlosela, 11Polimanazat', 11Laditzie", • Biranj* ... Držim da piJčeva ubikacija Masline i Smok­vice kod Prhova i Rogoznice nije točna, jer se spomen na rečena sela sačuvao na području Segeta Gornjeg, što se lijepo vidi iz topografskog zemljovida 1:25000. Također "selo iuželj" nije nepoznato jer je sačuvano i u ranijim ispravama i današnjem imenu lokve i bunara Ž uže/j u selu Radaši6u kod zaseoko Đirli6a. Lucić ga navodi koo 'brdašce koje se zove S use l ( ... ) koje se nalazi između sela zvanog Trolokve ... " (1. Lucić, PST, 798. str.). U istoj ispravi nalazimo i Ladike (kod Radoši6a), koji bi mogli biti selo "Laditzie". Pisac u Silom djelu navodi 323 ognjišta u tim selima.

97

turskih vlasti, pa su to nastojali nadoknaditi trgovinom. 31 Uvijek sumnjičavi mletački gradski knezovi nastojali su spriječiti prevelike dodire primorskoga i zagorskog puč~nstva, koje su razdvajali sam~ ~oneki obič.•!~ čak je i nošnja primorskog pucanstva bila posve nalik na nosnJU u Zagon. S druge strane, nastojali su, gdje god su mogli, održati dobre odnose s turskim gospodarima Zagore. U tu su svrhu izmjenjivali darove, a i pomagali se međusobno ako su im neprijatelji bili zajednički.3'

Za usporedbu s ovim popisom sela možemo navesti jedan drugi: F. Spaho, Splitsko zaleđe u prvim turskim popisima, 65-77. str. - ... Opširni popis Kliškog sandžaka iz 1550. god., ... Perosić, * Dobrice,* Gizdavac, Bidnić, Krušice (vjerojatno Križice iznad Dugopolja, D._gorje, Muć i čvrljevo, (Vučice,* Hoduča* i Proline,* Strmi­kuća * Luka,* ili Crni ce,* Cera* pripadaju M uću ili čvrljevu ), Prugova, Donje Zelovo Polj~ (vjerojatn?, ~elovo. S~tinsk?), Tomin~* sa _1;illleš~~m, K~nturajna* i Str~no*, Postinje, Radomc 1 RamlJam ... Ostro tih sela tz nahije ZmmJe Polje, spomenuta su 1 sela iz Petrove Gore, tj. istoč!le Zagore: Dugobabe, Stinice,* Labin sa Sinokosom,* Opor, Trolokve sa Temišljem, * Zuželj, Radošić, Lećevica i Ubla, Pakoštane,* Brašnice Mileševo i Zlopolje, Kladnjice, Zagoričani tj. Divojevići (vidi popis iz 1579.),J'lisko, Utore (za njih stoji da su "ljet~o i zimsko i~pasište s~~a Rud?ić"), Vito,* Brbić, * Ze~tinica, ~ok!ovt;fl<., Brnjica, Pakleruca,* Grahovtce,* Gons, Vršruca, Kruševo, Koprno, Vtsoka, LJUbttovtca, 11Ledenica Dor1 (tj. Lepenica), Prapatnica, Nisko, 11Hraštević Dolanci" (tj. Rastovac), Trešnjevica,* Kovačić,* Ptičar,* Suhi Dolac, Kušić,* Zvaničan (tj. Podumci) i Lokve,* Zablatje,* Skute,* Planjani, Nevest, Cera, Ljubošina* sa Premetnim,* Pretisnica* i Brštanovo ... , * sadašnja imena sela navedena ~u u popisu osoba iz ovog razdoblja; K. Stošić, Sela šibenskog kotara, Sibenik, 1941.,103. str.

31 v. Omašić, "Mletačko-tursko razgraničenje na trogirskom području nakon Cipar­skoga i Kandijskog rata i njegove posljedice", Muzej grada Trogira I, 1971. god., 16. str. -... Dolaze turski podanici 11Vlasi" s kojima se sklapaju ugovori slični onome iz 1551. da se Komuni daje 1/6 žita, l brava, l janje, l sir, 6 tovara drva po obitelji. Ali Turci iz Kliškog sandžaka smatraju njih svojim podanicima i zahtijevaju davanje poreza sultanu i državi ...

32 G. Novak, n. dj., 589. str.; D. Božić-Bužanić, "Prilozi poznavanju interijera kuće u Splitu iz druge pol. 16. vijeka", Izdanje Historijskog arhiva Split 3, Split, 1961. god., 124., 125. str. - ... un cortello alla turchesca con la nazina fornida d'arzento, una vestura de rassa turchina ( ... ),un altra vestura de rassa turchina con un annello .( ... ), un rodolo de rassa bianca senza bolle ttin con una pezza tur china, una ce n tura alla turchesca et ane l d'arzento ...

33 S. Ljubić, "Rukoviet jugoslavenskih listina11, Starine X, Zagreb, 1878., 7., 8., 9., 10.

str.- ... 1558. u IDivnu. Svitlomu, plemenitomu i visoko poštovanomu, i svake plemenite časti i hvale dostoinomu gospodinu Fabijuu Kanalu, kapitanu od fusta, pretelu našemu, poklon i pozdravlenie, u lubavi naše dost?ino priporučenie. Po tom neka zna v.n;t .. d~ prijasmo knigu ~d v.m., koiu_šalete .čestitomu Ferhat begu, našemu m. gospo.dmu, ~ razumismo, što ptšete 1 što žebjete nasemu gospodinu. lstma, sada nega doma ruJe, da h mi koji misto nega vladamo na svemu, v .m. dvorna i vele lubeznivo hvalimo, kako našemu pr~telu, i što uzželite i uzpitate, kada gospodin doće, oćete prijati od nega boli odgovor. I darove, koje šale v.m., sve lipo prijasmo, i na nih dvorna hvalimo v.m. Od darova došli nam su, naiprvo dvi konestrici, u jednoi e naranač, prvo kako pišete, i drugu za testemele, a. skatulu spečija, a. kalupa sapuna, a. veružicu od zlata, sedamdset litara pirinča, d. glave cukara. A za ovoga junaka, koga priporučate v .m. oćemo ga gospodinu našemu pri po~ ručiti i vašu lubav. I bog v.m. veseli i udrži dugo a u dobru. Pisan na Hlivnu avgusta dan g. N~suf ćehaja. Svitlomu, plemenitomu i svake plemenite hvale i časti dostoinomu gospodinu Fabiju Kanalu, kapitanu od fusta, gospodinu i našemu pretelu, u asanu, da se poda. A Spalato ...

98

Premda su Mlečani ulagali stalne napore, i u Carigradu i kod lokalnih Turaka da im se povrate oduzeta sela, stanje se nije bitno promijenilo. Prema izvješću koje je pisano godine 1569., na šibenskom području turski su podanici uzurpirali zemljišta iza Trtra, od Goriša, Žitnića, Zamelice (Pakova Sela), Pokrovnika, Ljubostinja, Zvoničca (Podumaca), Unešića, Nevesta, Koprna, Sitnog, do Mravnice, Lepenice i Boraje. U Dragama i Brnjici gospodario je musliman Behram Ljubić, dok su Mirilovići bili u Konjevratima. Sa žaljenjem su Šibenčani utvrdili da samo neka od tih sela daju dužna davanja svojim pravim vlasnicima. U tome se ogleda sva nemoć primorskih gradova i samih Mlečana.34

Kako su Turci uvijek polazili s pozicije sile, stanje se nije popravljalo, a kad je uskoro došlo do Ciparskog rata \1570.-1573.) Turci su još više ojačali svoj položaj u odnosu na primorske gradove 5 (T XII.). Svoje dotadašnje neprijatelje uskoke Mlečani su objeručke prihvatili za saveznike, tako da su zajednički izveli neko­liko akcija u kojima su uništavali turske posjede u Zagori. Jedan od najuspješni­jih pothvata izveli su godine 1573. u nekom selu pola dana hoda udaljenom od Trogira, gdje su, zahvaljujući doušnicima, poubijali 125 Turaka i 200 ih zarobili. Zarobljenike i golemi plijen od 2000 grla krupne i 18.000 komada sitne stoke, te 8000 mazgi otjerali su n Trogir.36 Uskoci su pokušavali osloboditi Klis godine 1572., i to uz pomoć turskog podanika Jurja Zulinovića, ali nakon nekoliko pokušaja sve je propalo.37 U toku rata neki su pametniji Mlečani, kao npr. generalni providur Jakov Foscarini, uvidjeli da se moraju pouzdava ti u borbeni duh Zagoraca, više nego u talijanske plaćenike, koji se boje Turaka.

Poslije završetka rata sve je krenulo po starom, uskoci nastavljaju borbu i protiv Turaka i protiv Mlečana, a Mlečani opet pokušavaju diplomatski dobiti neka sela. Sve njihove želje poništio je jednostranim potezom kliški sandžak-beg Ferhad-pašaSokolović, koji je godine 1574. granicu povukao od Lukšić-kose na Trećanicu, a odatle preko Crnog kruga i pogranične stražarske kule na »Pettos­sich« i srušenu kulu, te preko izvora Biran j po Kozjaku dalje. 38 Tim povodom

34 Sopra Li Confini,Arhiv HAZU, II b. 53, 2., 6.-14. str.- .. Pochrofnich: Situato soto Zam~liza Pur Versso !=>arniss Ma da la Banda nra: Zoe d qua d la Fiumara Polschiza: Confina Con Luchofruch: ch era loco nro:./. Questo Pochrofnich e hitato p li Morlachi etia inanlj la Guera: Ma mdeano li Terratici alli sibnzani & da la Guera in qua l'hano di Tu to Vsurpata senca rndr alt.o, & l'habitano Vsq. i hodiernu ... ( ... ) ... Chopamo: Situato Tra Neues!. & Zaplagne Propinq.o piu a Varhpogie ch ad altro loco murato ut s.a ./. HabJtato da molto Tempo da Morlachi, fino al pnte: Quai fino ala Guera rndeano li Terraticj alJi Sibenzani. Ma da la gnera in Qua Niente ...

35 S. Gunjača, Izbor ... , 291. str. 36 K. Horvat, Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia I, Zagreb, 1910., 8., 9.

str. 37 J. N. Tomić, Grad Klis u 1596. god., Beograd, 1908.

.• 38 V. Oma~ić, Mletačko-tu_rskorazgraničenje ... , 16. str.- " ... e per la colina seguitando si v~ene a Luchstch cossa, e da h per strada versata verso la banda sinistra si viene alluoco detto Terzianizza vi a un Castello detto Cricuch (Crni krug) e di la a Pettossich si viene a un Castello distrutto e del sorgente di Biran arriva alla montagna di Cosgiach ... "

99

Zagorani iz Bristivice, Vraca i Opora prestali su davati Trogiranima dohodak, što je izazvalo trogirskog kneza na protumjere, na što su opet intervenirali Turci, kako bi oslobodili svoje podanike. Sve to išlo je na ruku »bespravnom« doselja­vanju novih turskih podanika na prostore opustjelih zagorskih sela. 39

Čini se da su uskočki prodori i pljačke u Zagori toliko bili utjerali strah u kosti Zagoranima, da je pučanstvo sela Sitnog, Suhog Dolca, Sratoka, Divoje­vića, Kladnjica, Utora, Bristivice, Blizne, Rastovca i MitJa odlučilo plaćati godišnji porez uskocima i nadvojvodi Karlu. Trogirski arhiđakon Benko Roton­do izvješćuje godine 1579. o tome nadvojvodu i šalje mu poimenični popis glavara kuća koji žele plaćati spomenuti porez od jednog dukata na godinu (vidi popis osoba u 3.3. Imeniku iz 1579.).40 Iako kralju Rudolfu to nije bilo po volji, ipak je odobrio taj potez, pa je nadvojvoda Karlo naložio uskocima da štite spomenuta sela.41 Međusobno nepovjerenje nastavilo se i dalje, što se vidi iz pisma senjskoga kapetana Caspera Raa ba u kojemu kaže da»u susjednim selima koja nisu dala prisegu borave martolozi koji se slažu s Turcima, i da bi bilo dobro navesti i te drnge da daju porez«. 42

Stalna turska posada u Klisu nije bila baš uvijek budna, pa su ih uskoci, znajući za njihovu opuštenost, ponovno pokušali uhvatiti na spavanju. Akcija je poduzeta oko Nove godine 1583., i zamalo je uspjela. Razljućeni turski poslanik dao je izbatinati neopreznog kliškog sandžaka kao opomenu ostalima.43 Kako je kod Klisa bilo preopasna, uskoci su ponovno iznenadili Turke iste godine u Trogirskoj zagori, ubivši ih dvadesetak. Pučanstvo se nato razbjeglo očekujući osvetu, koja je i uslijedila, kad su Turci, opljačkavši kraj, ubili tri seljaka i isto toliko ih odveli u ropstvo. To nije bilo sve jer su Turci htjeli obnoviti kulu na Znojilu, a da bi suzbili nove prodore uskoka, naumili su držati određeni broj konjanika u Radošiću, jer je tamo bilo obilje vode, za razliku od Bristivice i Znojila, a ni Klis nije bio daleko. Razumije se da je to izazvalo strah kod Mlečana, koji su odmah intervenirali kod svog izaslanika u Carigradu.44 I Turci su katkad

39 G. Novak, Mletačka ... , 189. str. 40 R. Lopašić, Spomenici hrvatske krajine I, Zagreb, 1884., 82., 83., 84. str. 41 R. Lopašić, Spomenici/..., 87., 88., 89. str. 42 R. Lopašić, Spomenici/..., 93., 94. str. 43 K. Horvat, n. dj., 32. str. 44 G. Novak, Mletačka ... IV; 430. str. - ... Nella qual giuriditione di Trau ( drieto pero

li monti) s'attrouano alcuni lochi cioe Bristiuiza, vicina alla citta per miglia cinque, Znoillo per miglia otto, et Radossicchi per l'istesso spatio, ma non piu di miglia quattro discosti dalli castelli, ... ,che Turchi uolessero fabricare, ... , le qual fabriche quando si efettuassero sarebbero di grandissimo danno a tutta quella citta et territorio, et massime sopra il detto loco di Radossicchi per esser comodo d' aqua, cosa che manca negli altro doi di Bristiuiza, et Znoillo, et anca per esser il detto loco di Radossicchi a caualliero sopra li castelli... Istina je da selo Radošić obiluje vo,_dom, uzimajući u obzir krš/d kraj u kojem se nalazi. Na području sela nalazi se niz lokava (Z uže lj, Plitv ina, Lutvija, Tmovača i dr.), te bunara (Ž uže lj, Pište ti, Ninčevića bunar i dr.). U neposrednoj blizini još su neki izvori vode.

100

imali uspjeha pa su godine 1583. uspjeli zarobiti jednu skupinu od 23 uskoka.45

Opću nesigurnost koja je vladala na cijelom području uvećavali su i hajduci. Premda su oni zapravo bili marto lozi, tj. pripadnici neredovite turske vojske, bili su izvan ičije kontrole, pa su i pljačke poduzimali pretežno za svoj račun. Tako je i Trogiranin Mihovil Chiudi osjetio njihovu neobuzdanost; on je naime kraj sela Bračevića bio napadnut te je jedan čovjek iz njegove pratnje i ubijen. Oni koji se nisu mogli obraniti prolazili su još gore, pa su tako godine 1588. vođe martoloza Milin i Nikola Čipčić oteli četvoricu Kaštelana koji su išli na vršidbu u Radošić, i predali ih kliškom sandžak-begu, a isto su tako oteli ijednu ženu iz Mezline (sada Seget Gornji). Sam tro~irsk:i knez rekao je o njima da su kršćani, ali da rade zlodjela gora nego Turci.4

Fra Anđeo Trogiranin pokušao je opet godine 1586. organizirati oslobađa­nje Klisa, i za to je tražio podršku na više strana, od pape do njemačkog cara, ali na kraju je sve opet bilo prepušteno uskočkoj odvažnosti.

Koliko je cinična znala biti kraljevska širokogrudnost, najbolje je osjetio Šibenčanin Faust Vrančić kad mu je kralj Rudolf IL godine 1587. zbog nekih zasluga »darovao<< između ostalih posjeda i Muć, koji je odavna bio u turskim rukama.47

Nastavljajući svoju staru taktiku i udarajući tamo gdje su ih Turci i Mlečani najmanje očekivali, uskoci su se pri kraju zime godine 1591. iskrcali u Primoštenu i navalili na zagorska sela Jordan, Veguinse e Porsanze (ovo treće selo su vjero­jatno Brašnice, što bi značilo da se događaj zbio u okolici Boraje) gdje su zarobili 20 osoba i mnogo stoke. Turci su nato nanovo počeli pripreme za gradnju kula u Radošiću i Bristivici, pa su čak godine 1593. pripremili peći za vapno u Ublima.48

Uskoci i njihovi pristaše su, nakon dugog planiranja i ponovnog traženja pomoći od pape i cara, krenuli ponovno na Klis, te su početkom proljeća godine 1596. uspjeli na prepad osvojiti grad (T XIII.). U tome su nezamjenjivu ulogu imali Zagorci iz tvrđavske posade, koji su omogućili uskocima preuzimanje nadzora nad gradom. U tom smjelom potezu istaknuli su se među ostalima i Kotleničani Luka i Marko Selverić, riskirajući da im se glave nađu na kolcu zbog

45 K. Horvat, MHUI l, 34., 35., 36. str. 46 G. Novak, M/etačka ... JV, 458., 461. str. - ... che non s'habbi riceuuto delle ingiurie

ct offesc dalli Capi di lora martelossi, li quali sono Milin et Nicol6 Cipcich christiani di nome, ma con opere peggior che Turchi ...

47 Bullettinodi arch. e st. dalm., Split, 24/1901., 189. str.; R. Lopašić, Spomenici ... , 155. str.

48 G. Novak, Mletačka uputstva i izvještaji V, Zagreb, 1966., 63., 64. str.- ... tcnt6 di uoler fabricare due Torri, l'una uicina alla Campagna de Radossich, il qual luoco e lontano dalla Citta per miglia sei in circa, et l'altra a Bristiuizza nella giuridittione indubitata di Vestra Serenita et per effettuar questo suo pensiero egli feee poner all'ordine XVI. fornaci per calcine nel loco di Vble ...

101

l

izdaje.49 Kako Mlečani nisu ni pomišljali da im pruže pomoć, uskoci su se uskoro našli u teškoj situaciji, jer je turska vojska koja je opsjedala grad bivala sve veća. Iako su postojale naznake da će im se pridružiti kršćansko pučanstvo Zagore, pokazalo se da to ne odgovara istini. Kad se, u cilju razbijanja blokade grada, general Juraj Lenković iskrcao s vojskom koju su činili većinom uskoci i Kašte­lani, upravo zahvaljujući neodlučnom držanju Zagoraca došlo je do poraza uskoka, a među poginulima bili su i senjski biskup i tri kanonika. Nedugo zatim uskočka se posada povukla u Senj. Kako je u tijeku bio rat između Austrije i Turske, sukobi su se nastavljali nesmanjenom žestinom. Tako se i novi uskočki upad u trogirsku Zagoru zbio već zimi godine 1597.50 Turci su se počeli osjećati potpuno nesigurnima u tom području, pa su pokušali suzbiti uskoke jačim vojnim postrojbama. U tuje svrhu zimi 1602./1603. godine u Kliškom sandžaku boravila velika tursko-tatarska vojska. Nazočnost tolike sile davala je Turcima osjećaj sigurnosti, pa je to navelo kliškog sandžaka Mehmed-bega da krene skupljati harač po zagorskim selima. Kako su vojnici u selu Baliću (Baghlic, Baghle) (?) napastovali žene, izazvali su žestok odgovor. Seljani su zajedno sa susjedima napali i pobili oko 400 Turaka. Turci su nemilosrdno uzvratili. Najprije su pogubili seoske starješine, a prema legendi koja se s tim povezuje, navalili su u bijesu na Pribude, gdje je narod bio skupljen na misi. Tom prilikom su srušili crkvu sv. Luke i pobili narod zatrpavši ga u crkvi skupa s fratrom. Još neiživljeni, Turci su krenuli dalje pa su srušili i kapelicu sv. Frane i župnu kuću pokraj nje u Bračeviću.51 Posljedica svih tih zlostavljanja od strane Turaka i neprestanih upada uskoka bilo je iseljavanje Zagorana između 1603. i 1624. godine.52 Upra-

49 R. Lopašić, Spomenici ... [, 224. str. - ... 1596. julija Dalmatinci, vojevavši pod Klisom pod kapetanom Ivanom Albertiom, mole pomoć u cara Rudolfa. Skoro godinu dana nastojali su oni, da se Klis predobi i kod toga izgubili imutak i obstanak svojih obitelji na kocku stavili. Da su voljni i dalje služiti cesaru i svaku žrtvu doprinieti. Podpisani su pod talijanski pisanu molbu: Luca, Vuiza, Martin, Matheo Milosevich, fratelli quatro, Vio, Vuin, Ilia Milicich, fratelli et lar padre Giacomo Milicich fu amazato, Lorenzo et Paulo Michnich fratelli, Luca Selverich, figliolo di Balleta Selverich, che fu amazzato in Clissa, Marco Selverich, fratello di Balleta, Giovani Vobievich, Pietro Giadrich, Barissa, Michel Banich fratelli. Giovanni Nolich, fu amazzato, ma gli e restato la famiglia. Opet je i tu znakovito da nitko ne spominje "Vlahe'~ jer čim su Zagorani za Cara, onda prestaju biti i "Vlasi" i "vlasi". Zlatović u 11Franovcima ... " 98. str. navodi primjer: " ... Naš književnik Tomko Marnavić, koji kako sam kaže bijaše Bošnjanin i pisaše hrvatski, njega istoga šibenski knez nazivlje: morlacconatoqui. ( ... )di nation morlaca ... Medutim kad kasnije kaže, da "građanski stanovnici prosliediše zvati Morlacchi prekogorsku čeljad, ne po jeziku i narodnosti~ nego jedino po odjeći'~ držim da to nije točno, jer je odjeća i Zagoraca i Primoraca u XVI., XVII. i XVIII. st. bila gotovo jednaka. Već u sljedećoj rečenici: " ... Ovi isti seljani, kad se nastane u gradu i po gradjanski obuku, oni postanu gradjani cives ... ", on se približava istini da je ključ jednostavno u mjestu stanovanja dotične osobe. - Navedeni Selverići su po svemu sudeći iz Kot/enica, na što me navodi toponim Serve/ovac (kota 462), sjeverno od zaseoka Punde u Kotlenicama. I ostali su vjerojatno iz nekih okolnih sela budući da su bili u posadi kliške tvrđave godine 1596.

5° K. Horvat, MHUI I i II, 63., i 156. str. Sl K. Horvat, MHUI II, 49. str.; M. Peroj ević, Klis u turskoj vlasti, Sarajevo, 1936., 93.

str.; S. Gunjača,Izbor ... , 119. str. 52 J. Erdelj anović, O porek/u Bunjevaca, Beograd, 1930.

102

vo u tom razdoblju počinju se pojavljivati prve skupine pravoslavnih vlaških nomada koje Turci dovode kako bi naselili opustjelu Zagoru. Oni su se očito u odijevanju znatno razlikovali od starosjedilaca, jer su ih Zagorani ubrzo prozvali »hrkaći« (kasnije se uobičajilo 'rkaći) po hrki- vrsti ogrtača koji su nosili.53

Otkako su Mlečani 1592. godine otvorili splitsku skelu kako bi trgovačke puteve skrenuli u svoje luke, uskoci su se još više zalijetali u zagorske strane, što je onda, razumljivo, izazvalo još strože protumjere kod Mlečana. Malene i pokret! jive uskočke skupine bile su više nego hrabre, ali ih je to katkad i skupo koštalo. Tako se godine 1605., negdje u Zagori, jedna skupina od 60 uskoka namjerila na tursku vojsku od 8 tisuća vojnika i, nemajući kud, prihvatila borbu. Poginuli su svi osim dvojice, ali su zato i oni usmrtili 170 Turaka.54 Početkom 1607. senjski zapovjednici ponovno mole kod cara Rudolfa dopuštenje da mogu skupljati porez od Zagorana. Pritom su ga uvjeravali da oni ne namjeravaju činiti ni najmanja zlodjela Mlečanima i njihovim podanicima, kao ni Turcima, nego da će samo braniti kršćane i časno i u punom miru skupljati svoj porez55 Čini se da su se toga i držali, jer su im Mlečani katkad i popuštali, kao primjerice godine 1613., kada je bilo dopušteno uskocima da pokupe godišnji danak od Zagorana na području iza Klisa.56 Sve je to bilo privremeno, jer je poslije tzv. uskočkog rata mirovnim ugovorom u Madridu godine 1617. odlučeno da se uskoci isele iz Senja. Taj za uskoke sudbonosan dogovor velikih sila ponajviše je koristio Turcima, koji su se uskoro toliko osilili da su pravili skoro neprestane smetnje primorskim gradovima. Ne samo da nisu priznavali ugovorene granice nego su istjerivali s baštine one Zagorane koji su bili voljni plaćati pristojbe gradovima, a na njihovo su mjesto naseljavali svoje podanike iz unutrašnjosti carstva.57 Uz to su i prijetili, što se vidi iz pisma koje su uputili Ahmet -aga, Džafer, i još dvadeset ijedan aga s Klisa i iz Kamena.58 Stanje se sve više pogoršavalo i sve intervencije Mlečana da im se prizna vlasništvo nad selima unutar starih granica bile su neuspješne. Iz izvještaja koji je godine 1630. poslan mletačkom poslaniku

53 K. Stošić, Sela ... , 103., 104. str. To je početak trećeg vala doseljavanja, i spomenuti pravoslavci su izravni Vlasi, što se vidi i po različitoj odjeći koju su nosili; otuda im i kasnije ime s podrngljivim prizvukom- tzv. 'Rkaći, što potječe od hrka ar.- gornja haljina od raznih tkanina, naložena pamukom i prošivena, pamuklija, tj. oni koji nose hrke.

54 K. HoiVat,MHUI I, 63. str.- ... Di Dalmatia si ha, che li sangiachi di ClissaetLicca havevano posti insieme da 9 mila combattenti per andare ad unirsi col bassa della Bossina. Et mentre marchiavano, s'incontrorono a sorte in 60 Uscocchi che erana entrati a far bottino. Questi vedendo non pater fuggire fecero testa et difessa tale (benche poi res tati tutti morti, ecceto che doi pregioni vivi), che ucisero da 170 Turchi et ferirono malti. ..

55 R. Lopašić, Spomenici htvatske krajine II, Zagreb, 1885., 437., 438. str. 56 K. Horvat, MHUI II, 121. str. 57 V. Omašić,Mletačko-turskorazgraničenje ... , 45. str.- ... Mustafa Baracovich Turco

da Clissa s'e intruso con animali, e pastori n elle possession di Zorzi Dobromanovich Illia Suhnovich... '

58 V. Omašić, n. dj., 17. str.

103

u Carigradu vidi se stanje u trogirskim kotaru.59 Izvještaj sadrži i popis kuća Zagorana koji su živjeli u tim selima. Pokušalo se i kod novog kliškog sandžak­-bega, a sve u cilju da se Turci udobrovolje i priznaju trogirsko, tj. mletačko pravo na području od Radošića do Bristivice {T XIV.). Zaoštreno stanje u Zagori ilustrira i slučaj Damjana Šantića iz Kaštel Novog, kojeg je ubio i opljačkao Ivan Plačnić (?),pastir Ahmed-age Omerbašića iz Solina, za čije rješavanje se zauzeo godine 1631. trogirski knez. Knez je morao razriješiti i spor između obitelji Rottondo i rečenog Ahmed-age. Ovaj je naime zaplijenio neko sukno kao naplatu za zakupnine koje su Rottondovima isplatili Zagorani iz sela Zbičja (među njima je bilo i muslimana). Pokušavajući uvjeriti sandžak-bega, knez navodi kako su i drugi Turci koji su obrađivali zemlje u Radošiću redovito plaćali, a jedino Omerbašić i Baraković to izbjegavaju i huškaju Zagorane protiv Trogi­rana.60

Zna se da su Mlečani bili zainteresirani za to da se Zagorani zadrže na području Zagore, jer su ih smatrali nekom vrstom tampon-zone između sebe i Turaka.61 To se pokazalo ispravnim sve dok je vladao kakav-takav mir, ali izbijanjem Kandijskog rata došlo je do golemih preseljavanja i sve se iz korijena promijenilo.

3.1.2.Kandijski rat (1645. - 1669.)

Rat koji je započeo zbog turske namjere da osvoji otok Kretu, prouzročio je velika razaranja i gubitak ljudskih života u cijeloj južnoj Hrvatskoj, pa tako i u Zagori. Mlečani su bili nepripravni za rat pa su u početku Turci imali inicijativu. Poduzeli su prodor preko Klisa godine 1645., ali su bili suzbijeni.62

Turci su nato okupili oko šest tisuća konjanika u okolici Drniša, smjerajući prema Šibeniku. Kako su se Šibenčani pravodobno pripremili, Turci su odustali i varljivo primirje potrajalo je cijelu iduću zimu. Naredne godine u ostalim dijelovima Dalmacije vodile su se gotovo neprestane borbe, ali Zagora je i dalje mirovala. Međutim, novi bosanski paša, Tekelija, počeo je pripreme za napad na Šibenik godine 1647., a u sklopu operacije poslao je kliškog sandžak-bega

59 V. Omašić,Mletačko-turskorazgraničenje ... , 35.-45. str. 60 V. Rismonda, "Prilike na trogirsko-turskoj granici početkom tridesetih godina

XVII stoljeća", Mogućnosti XXVII, 1980/1011, Split, 1980., 1125.-1130. str. - ... Et prima dirli che nel principio del reggimento ... Domian Santo da Castel Nouo andat... pace et liberta del commertio et del paese al termine con Zuanni Placnich, pastor di Ahmat Aga Omerbasich, et portato seco 50 reali per comprar animali, e stato da quello assassinato et priuato di uita e tuiltoli li danari...

61 G. Novak, Mletačka uputstva i izvještaji ... , 181. str.- ... Ma peggio sarebbe quanto a me se il confine non fosse tramezzato da detti Mariachi, che sono come un'antemurale da una et l'altra parte ...

62 F. Difnik, Povijest Kandijskog rata u Dalmaciji, Split, 1986., prijevod S. i D. Kečkemet, 68. str.

104

Ibrahima da uznemirava Splićane. Skupivši vojsku i topove, paša je 17. kolovoza stigao u Konjevrate da bi se uskoro utaborio na prostoru od Danila do Dubra­ve. 63 Poslije neuspjele opsade bio je prisiljen povući se natrag u Drniš 16. rujna. Naše su snage, kojima je zapovijedao general Leonardo Foscolo, to iskoristile pa je u protunapadajima oslobođen Drniš, a time i cijela zapadna Zagora. Oso koljena tim uspjesima naša je vojska, koja je osim od mletačkih plaćenika, bila pretežno sastavljena od domaćeg stanovništva, krenula na Klis, koji je od pada u turske ruke bio neprestanim ciljem u protuturskim ratovima. Sačuvan je popis harambaša koji su vodili naše čete. To su bili:

Jerko Suić, Mihovil Ivančević, J ako v Krilić, Vuica Šilović, Ilija Baričević, Stjepan Lukrić, Nikola Parašić i

Jakov Gangić, Lovro Mihić, Miloš Mandić, Petar Grubišić, Juraj Listešević, J ako v Baranović, Stjepan Poljaković.64

Pred kraj zime godine 1648. otpočela je opsada tvrđave u koju su se Turci sklonili zajedno sa svojim obiteljima, očekujući pomoć. Foscolo je pravodobno otkrio namjeru paše Tekelije da pomogne opkoljenima pa je, poslavši vojsku, potjerao oko dvije tisuće Turaka sve do Dugopolja, gdje im je poslije nametnuo bitku u kojoj ih je konačno porazio unatoč oskudici i ljutoj zimi.65 To je obeshrabrilo Turke u Klisu, pa su se predali pod uvjetima koje im je diktirao Foscolo. Prilikom izlaska iz grada jedan od najozloglašenijih Turaka, Ahmed­-aga Baraković, počeo je prijetiti nekim Poljičanima, našto je poslije došlo do

63 F. Difnik, n. dj., 143. str.- ... U međuvremenu je Tekijeli pripremio sve potrebno, krenuo s vojskom i topovima iz Drniša i 17. kolovoza stigla je njegova prethodnica u Konjevrate, dvanaest milja od Šibenika ...

64 ... Quattro sono le nationi ch'effetivamente sexvono al presente: cice Crovata e Albanese, che si posso ridur in una, mentre se ben vi sono diversi capitani di natione Albanese ad ogni modo son li soldati per la maggior parte Crovati, et molto pochi Albanesi; di pai Italiani et Oltremontani...

65 F. Difnik, ":dj., 177.:184. s~r;- ... Vlasiprvizapodijenu borbu. Turci su se pre !varali da uzmtču pred nJihovom stlovttoscu; puste Ih da prodru unutar njihovih šatora i dok su o~~ bili zauzeti pljačka~jem, nep~ijatelji se okrenu, zaskoče ih, lišivši mnoge života i pliJena. Premda su nase pomogh odmah Crutta, Messia i Cipci, koji su sa svojim Albancima, Hxvatima i Kaštelanima junački suprostavili Turcima, ipak su bili nadvladani od broj~i.h n~prijatelja. Na~!i su se~ ne~al_oj .Pogibe!ji, ~tada se ~egna zaletio sa svojim oklopmctma 1 znatno umanJIO nepnJateljskt btjes. Posto Je nadolazto sve veći broj Turaka o~azi~~i Long~yalle da Begni n~ stiže nikakva pomoć, ne čekajući na daljnja naređen j~ GmrgtJa, odVOJI se od desnog krila, napadne s takvom silinom neprijatelje s boka da im je ubrzo umanjio obijest i spojivši se s Begnom, prisili ih na bijeg, dugo ih progon~ći sve dok Giorgio nije da znak za povlačenje ...

105

krvavog obračuna s njim i njegovom pratnjom koja se izvlačila iz grada. Kako Turci nisu mogli tek tako pretrpjeti gubitak Klisa, uputili su iz Bosne vojsku, čiji je jedan odjel pod vodstvom alajbega Džafera popalio Dicmo i Konjsko66 (TV.).

Kao i uvijek, poslije ratnih užasa nastupila bi kuga i glad, što bi do kraja iscrpila stanovništvo. Tako se uskoro bolest pojavila i u Šibeniku. Naime, nakon turskog povlačenja, vojska i narod nanijeli su u grad mnoštvo opljačkanih stvari među kojima su neke bile i okužene. Kako je grad bio pun izbjeglica iz Drniške zagore i okolice, bolest je u kratko vrijeme poprimila strašne razmjere i broj žrtava je procijenjen na dvanaest tisuća, što građana, što Zagorana i ostalih.67

Svi dotadašnji vojni uspjesi nisu ponukali Mlečane da osiguraju oslobođene utvrde, nego su ih samo razrušili, pa kad su Turci sredili redove i nastavili rat, osvojili su ponovno gotovo sve utvrde pa tako i prostor Zagore. Ponovili su i prodor preko Klisa, ali su opet bili suzbijeni. Godine 1654. novi providur Dolfin krenuo je preko Zagore na Knin, gdje je zbog loše organizacije pretrpio težak poraz. Nato su Turci sljedeće godine poduzeli nekoliko upada preko Zagore na područje Šibenika. Nekoliko godina proteklo je u obostranom čarkanju, ali dolaskom novog bosanskog paše Seid Ahmeda, poturčenoga Grka, opasnost se uvelike povećala. Paša je u travnju godine 1657. preko Klisa napao Split, ali je nakon ogorčenih borbi morao pokupiti tabor iz Rupotine i povući se putem iza Kozjaka prema Radošiću i Prapatnici.68 Tada ga je Ahmed-aga, nekoć solinski spahija, nagovorio da napadne selo Bosiljinu (sada Marinu), kako bi pljačka­njem ublažio vojnički bijes zbog poraza. Nakon žestokog otpora Marinjana, Turci su se, osvojivši nakon velikih gubitaka selo, povukli s opljačkanim blagom u Livno. Osmanlije su nanovo pokušali s osvajanjima godine 1660., kada su preko Sinja, Vrbe i Danila prodrli u šibensku okolicu koju su nemilice oplijenili. Kako se tom prilikom u turskoj vojsci našao i poznati putopisac Evlija Čelebi, o tom pohodu imamo mnogo više podataka nego o ostalima. 69

66 S. Zlatović, Franovci države Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888, 101. str.

67 F. Difnik, n. dj., 215., 216. str.- ... A da to ne bude jedino zlo u ovome nesretnom gradu, pridružio se i bič strašne zaraze kuge što su je iz neprijateljske zemlje, gdje je uvelike harala, prenijeli Vlasi koji su tamo odlazili u pljačku ... , ... jer je tijekom četiri mjeseca pomrlo što građana, što vojnika i Vlaha, preko dvanaest tisuća... ...Ni tu nije bio kraj nevolji tog nesretnog naroda, nego se uvećala krajnjom nestašicom žita, tako daje cijena stara žita dosegla dvadeset dukata, pa su mnogi koji nisu podlegli kugi pomrli od gladi ...

68 F. Difnik, n. dj., 243. str. - ... Nekoliko dan su nastavili paležem ugrožavati splitska i solinska polja nastojeći zauzeti tvrđavu Gripe, u namjeri da napadnu grad. U tu svrhu u već bili dovezli nekoliko topova u Rupotine. No u međuvremenu je pristigao general s novim pojačanjima ... Oni su pridonijeli da je paša, predomislivši se, odstupio s taborom iza trogirskih planina, putem prema Radošiću i Prapatnici ...

69 F. Difnik, n. dj., 261. str.; Evlija čelebi, Putopis, Sarajevo, 1973. prijevod Hazim Šabanovtć, str.176. -_1660. god. podigli su se Turci da plijene okolicu Sibenika i Splita. Preko Prologa 1 SrnJ a došla JO VOJska u Vrbu (178 str.), gdje je već ranije "tri hiljade raje-čerahora sa konakčijama i sjekirama prosjekli tijesna i teško prohodna mjesta na

106

Budući da su i mletačke i turske snage već bile iscrpljene dugogodišnjim neprestanim ratovanjem, poduzimale su se samo manje akcije, i u jednoj od njih, godine 1666., dva su odreda naše vojske, kaštelanski i zagorski, koji je bio pod vodstvom Jure Listeša, bila poražena kod Obrovca na Cetini. Naših je izginulo 450, a Turaka oko 150.70 Uskoro je došlo do sklapanja primirja, jer je nakon pada Krete godine 1669., rat izgubio smisao za obje strane. Pri sklapanju mira Turci su još jednom pokazali svoju bezobzirnost jer su zahtijevali da im se vrate posjedi koje su izgubili tijekom rata.71 Kad su vidjeli nespremnost Mlečana da brane oslobođene krajeve, Turci su, prekršivši primirje, zauzeli gotovo svu Zagoru osim bl~e oko~ice Klisa, _tako da) e granica opet bila povučena po prijedlogu turskog tzaslamka HasazJJa. Sva Stbenska zagora ostala je pod turskom vlašću a ni Trogirani nisu dobili natrag sela Suhi Dolac, Trolokve i Radošić, jer j~ razgraničenje išlo po crti od Babe lokve prema Prosiku, pa dalje na istok po hrptu Kozjaka.72

.. U razdoblju do Morejskog rata cijela Zagora bila je nesigurno područje, kOJim su harali i turski i kršćanski razbojnici. Razgraničenje koje je provedeno nije odgovaralo ni jednoj ni drugoj strani, a upravo su zagorska sela bila predmetom spora. Bezvlađe je najbolje odgovaralo raznim prijestupnicima, a ni turske službene vlasti nisu poduzimale mnogo kako bi smirile svoje podanike.

topov~kim putov_ima k~j~ su bila obr~sla hrastovinom; kamenje su porazbijali i pretvorili u ~ra~mu, a drvlJe spaltlt .... Sve granJe, trnje i žbunje sasjekla je janjičarska sjekira pa je zacas tzg,;~~en prostran ~~m. (179 str.) P~slije ~u .svi topovi~ komora, veliki šatori i vojska lakoproslt. Odatle su sl!glt na brdo Musnik gdje Je opustjelo hrvatsko selo. Za osam sati sttglt su u Suhu Vrbu, a (180 str.) odatle u Vrhpoljice. (191 str.) Drniš je bio "tako velik i golem grad da je iz njega svake godine stotinu do sto gedeset ljudi išlo na hadžiluk" ... \25~) Na audijen~iji kod velikog vezira Mehmed-P_aše Cuf?.rilića Evlija pokazuje tipično rstocnJačkopretJer?v~~Je (~56 str.)_- .. :Prvo smo s vojskom CIJelog bosanskog ejaleta prošli t~po? Khsa h.ara~uct, z~tliD opl~Jemh va~oš pnmorskog grada Splita i muslimanskim SJ~kirama ~asjekh ~ve ~Je~ove vmograde ~ ba~če. Iza toga smo opustošili i poharali sav n1ihov posjed Manne 1 Rmče do grada Šibenika. Muslimanske gazije su zarobile četiri hiljade odabranog roblja i sa zemljom sravnile još mnoge okolne gradove. Odatle smo plijeneći desno i lijevo, za dvadeset dana prodrli pod grad Zadar ...

:op_ Andreis, n. dj., 293. st~.- ... Novom godinom 1666. povećala se pohlepa Morlaka ( ... ),I skupa s nekimKaštelaruma_9. OŽUJka,oprell';ivši dobar skup ljudi za pljačkanje o~olmh o.tomana 1 nJihovih podanika, krenuh su u VIše četa( ... ); oni sa Klisa sa Zorzom L1stošom 1 harambašama Kaštela sa 500 onamošnjih stanovnika ...

71 F. Difnik, n. dj., 299. i 330. str. 72 F. Difnik, n. dj., 321.-326. str.; V. Omašić, Mletačko-tursko razgraničenje ... , 25. str.

107

3.2. ŽIVOT ZAGORANA

3.2.l.Nevolje

Pojava Turaka u Zagori prouzročila je iste teške posljedice kao i u ostalim dijelovima Hrvatske. Primjenom svoje vojne taktike, koja je bila nadmoćna u odnosu na bilo koju europsku, pa tako i hrvatsku, Turci su gotovo neprestano postizavali uspjehe. Drugi razlog njihovoj superiornosti bila je željezna stega zaogrnuta krajnjim vjerskim fanatizmom. Na jednom turskom barjaku koji je godine 1648. pao u naše ruke bilo je ispisano:

>>Alah sveopći pobjednik, koji otvara i pomaže. Alah koji prvi širi i daje milost onima na ispravnom putu prošlih i budućih zabluda. Neka Alah pomogne izabra­nima i onima koji teže općoj duhovnosti. Nema boga osim Alaha, boga živog i moćnog, koji jedini bdije nad zemljom. Onaj koji podaruje onima koji su uz njega spoznaju najskrovitijih i najočitijih stvari između neba, zemlje i mora, jer nema ničega što mu je nepoznato. Bog koji vječno brine o nebu i zemlji, gospodar i upravitelj najuzvišenijih znanja.

Nema boga bezA/aha Muhamed je prorok božji. Pomozi po zapovijediAlahovoj, bliski o Muhamede, sveopći objavite/ju.« 73

Vjerujući u potpunosti da provode Alahovu volju, Osmanlije su neprestan-ce navaljivali. Uz pomoć male početne jezgre iz Turske uskoro su u svoje osvajačke planove upregli i domaće stanovništvo u zaposjednutim krajevima. Tako su malo-pomalo poturčeni Hrvati iz Bosne postali najgori neprijatelji svojoj braći koja se nisu htjela odreći svoje kršćanske vjere. Još nam je turski putopisac Čelebi iz XVII. st. ostavio svjedočanstvo kako su tadašnji muslimani bili svjesni da su dio hrvatskog naroda:

» ... Pada prijedlog da se ide na Marinu zbog mogućeg plijena. Odmah se između vojske odabralo osam hiljada konjanika i tri hiljade odabranih pješaka hrvatskih junaka ... «

Slično njemu i Hasan Kaimija prijeti se u povodu ratnih zbivanja u Kandij-skom ratu:

>> ... 0 vi Vlasi mletački! ... ( ... ) Nemojte se kladiti, a Hrvate paliti; za to ćete platiti ... « 74

73 F. Difnik, n. dj., 171. str. 74 E. Čelebija, n. dj., 189. str.- ... Pada prijedlog da se ide na Marinu zbog mogućeg

plijena. Odmah se izmedu vojske odabralo osam hiljada konjanika i tri hiljade odabranih pješaka 11hrvatskih junaka11

• Ušavši u klanac poslije pet sati stigli su pred Marinu ... ; Hasan

108

Uništavajući pohodi turskih konjaničkih odreda imali su za posljedicu gotovo potpuno etničko i gospodarsko uništenje Zagore. Što nije pobijeno, odvedeno je u ropstvo ili je izbjeglo u Primorje ili čak u Italiju. Napadaji su bili nenajavljeni, pa se nikad nije moglo znati hoće li se posijana pšenica požeti i hoće li se vinogradi obrati. Turci su bili smišljeno temeljiti u uništava!'ju, što dokazuje i jedna od zapovijedi poslanih iz Carigrada koju je zabilježio Celebi:

>> ... tih dana dođe s Porte kapidžibaša idonesecarskuzapovijed ( .. .)Melek-Ah­med-paša, moj svijetli veziru srca veseloga!( ... ) S vojskom cijelogejaleta opljačkajte i opustošite gradove Zadar, Sibenik, Split i Klis. Ne dopustite neprijatelju da zasije nijedno zrno gorušice; opljačkajte i opustošite njihove prispjele usjeve, sela i grado­ve ... « 75

Razumljivo je onda da je poslije Turaka glad bila neizbježna, pa je puk iz Zagore bio primoran na seljenje u gradove, što je zabilježio Frane Božičević Na talis:

>> ... S visokih litica skupiše se brđani koje ljuta glad natjera da krenu što dalje. Jedva stoje na nogama, možeš im vidjeti otekle

udove, pod tvrdim kostima još im samo živi dah. Obilaze kućne pragove, u velikom broju po svim

kućama tužnim glasom prose hranu i po danu i po noći. Tijela su im k tome sasvim iznemogla, na sve

strane leže iscrpljena i ispuštaju teške izdisaje ... « 16

Istu nevolju zabilježio je u svom ljetopisu i fratar Šimun Jurjev Klementović riječima:

>> ... Te fraški napisah na Zaglavi pri svetom Mihovilu miseca pervara 10 tekušćih let božih 1505, i tada biše mnogi glad v Zadri i po svoj Dalmacii i posvem svitu. V Zadri nebiše pšenice, ni ozimca, ni prosa, ni sirka, ni niednoga žita. I tada nevo/ni hristjane gladom mrahu. ( ... )I tada iimahu kruh v Zadri od boba i nebiše ga ... « 77

Kaimija, 110 vi Vlasi mletačkJI', Pet stoljeća hrvatske književnosti l O, Zbornik stihova XVII. stoljeća, Zagreb, 1967 ., 298. str. - Ovdje stvarno dolazi do apsurdne situacije, Kaimija kao bosanski Hrvat islamske vjeroispovijesti naziva Hrvate katolike, mletačke podanike, Vlasima i poručuje im da ne navaljuju na Hrvate muslimane.

75 E. Čelebija, n. dj., 148., 149. str. 76 F. Božičević-Natalis, Govori protiv Turaka, Split, 1983., 28. str. 77 "L' t ' F Š' Kl' . 1e opts ratra Imuna tmentovtća11 , Arkiv za povjestnicu jugoslavensku IV,

Zagreb, 1857., 31. str.

109

ll• l

l

ll

Iako su Turci, ili bolje rečeno poturice, nesmiljeno uništavali sve crkve u Zagori koje su im ležale na dohvatu ruke, to im nije bio glavni cilj. Razumijemo ipak žalosne uzdisaje starih hrvatskih domoljuba, koji sa zgražanjem opisuju turske postupke:

» ... Eno još oltari tvoji raskidaju, I sve svete stvari tlačiti ne haju, u temple sve svete konje uvajaju, Prilike propete pod noge metaju ... «

Marko Marulić

» .. .A ondje, Kriste, gdje je blistala slika tvog lika, tuje mjesto psima, tu kao u staji borave konji ... «

biskup Toma Niger

Nasuprot timjahači~a apokalipse stajali su naši ljudi sa svijetlim idealima, što nam ih opisuje Juraj Sižgorić:

» ... Za te, o vjero sveta, za te, o mili moj dome, Život žrtvujem svoj, divlji što vreba ga rod, Tebi se zaklinjem, za te svoje sad polažem grudi, Pripravan za tebe mrije t kTVav i izranjen sav ... «

(Vidi bilješku 6.)

Turci su jednostavno htjeli osvojiti što više tude zemlje uz što manje svojih gubitaka. To im je uglavnom i polazilo za rukom, iako su Hrvati pružali besprim­jeran otpor. Središte otpora bila je tvrđava Klis na južnom rubu zagorskog prostora, koja je bila kost u grlu ne samo Turcima nego i Mlečanima. Neosvoji­vost su mu podarile klisure na kojim je bio sazdan, ali još više od toga hrvatska posada, koja je bila pretežno sastavljena od uskoka. Takvim momcima je i do likovao zapovjednik kakav je bio Petar Kružić. Znatnu pomoć u obrani davali su i stari Zagorani, od kojih se veći dio borio zajedno s Kružićem u obrani Klisa, dok je samo manji dio prihvatio tursko gospodstvo. Premda je cijeli Zapad shvaćao značenje Klisa, samo je rimski papa odriješio kesu i slao pomoć Kružiću. U kakvoj je nevolji bio, vidimo iz Kružićeva pisma kraljevskom rizničaru Geren­diju:

» ... Vzveličani i vzmožni gospodine, gospodine meni milostivi. Poniženo i urni­leno preporučenie gospodinu milostivomu. Neka da zna vaše veličaštvo, kako mi e dala kraleva (milost) driati tri grade: Sen i Otočac i Klis; svitli kral novu mi e službu obećal četira tisuća dukat a staru službu da oće njih svitlost dobrimi plaćami kako imam napisano u Ustih nega svitlosti; i ovo, milostivi gospodine, ni mi bi stare ni nove službe, nego ovo premiramo gladom i vsakom nevoljom, i znaj vaša milosti vse ča godi sam imil vse sam u zaklad da~ blago, veru i dušu i ni mi veće ča u zaklad dat~ a dokle ga i blo živi/ sam i brani/ sam i drial sam grade svitlosti kraljeve, a sada jur dale ne mogu, zač mi je vsega nestalo, ob čem ljudi živu. Molim vašu svitlost,

110

milostivi gospodine, pošlite ludi u grade ča biste najbiŽe mogi~ zač su gradi na pogtbelz, jedno od Turak, drugo od benetačkih gradov, kime ne navide tako i Turci i vs e za uzrok svitlosti cesareve i kral eve. I znajte vaša milost kako bih i našal nikoliko ji/iša i pope/j ah ga u grade kraleve svitlosti i priđoše bentački ljudi i vzeše mi ga i sam s teška u Klis utekoh i teško i nevoljno nutra živem, i ovo vim, da mi je u ovoj nevolji i umriti. Za to i jošće molim vašu milost pošljite ljudi vnutar va 've gradove i meni list mentovani, da kraljeve svitlosti ljudem predam grade, ako li ih ne bude u bnu vrimenu, ne vnite mi ga u oči, zač se dalje dlŽati ne mogu i bojim se, da im je poginuti kao i Jajcu, moje uboštvo i moja glava neka bi poginula, drian sam ti da ni dobro, da ovi ovakovi gradi svi kraleve od krstjanstva poginu i znaite vaša milost, milostivi gospodine, kako Turci dohode oda dne do dne proseći grada Klisa, a benetački ljudi jošće veće nastoeć~ da bi Klis dopa! poganskim rukam. A za glase neka zna vaša milost otil se je car dignuti na Ugre na dan svetoga Marka i u te dni p ride velik potres trn j ih me čit e to eri kv e doli obali i fundaše se i mnogo hi v Carigrad, t kako se to učtnt nt se dvigal; a mei tim prišli su pos/i k njemu kraleve svitlosti i tako se ne vi oće li se dvignuti ali ne, i da ako budem mogal oću dati na znanje vašoj milosti tr ako bih ča istino s/išal. Dan maja miseca 15. u Klisu 1528.

Petar Kružić, kapitan senski i kliski, sluga vaše milosti.«

(Vidi bilješku 17.)

N akon svega navedenog Kružiću se nema što zamjeriti jer mu i nije preo­stalo drugo nego da otme stoku onim Radošićanima i Prgomećanima koji su priznavali tursku vlast. Na kraju je, zbog kukavičluka carskih i papinskih vojnika, neustrašivi »kliski kapitan« poginuo, tako da je Klis dospio u turske ruke u kojima je i ostao sljedećih 111 godina. '

Kad se stanje smirilo, opustošenu Zagoru naselilo je pučanstvo koje ju je poznavala već otprije. Dolazili su bilo na svoju ruku, bilo na poziv starih vlasnika sela ili, najčešće, po nalogu aga i begova koji su zagospodarili zagorskim selima. Razumije se da su stoga u mirnim razdobljima i morali davati na više strana. Najprije su izvršavali sva turska potraživanja, pa su tek onda dolazili na red nekadašnji vlasnici sela. Bilo je vremena kad su plaćali porez trima vladarima u isto vrijeme, samo da bi mogli živjeti u miru. Tako su pred kraj XVI. i početkom XVII. st. sultanu u Carigrad davali godišnje jedan dukat po "dimu<<, tj. po kući u kojoj je živjela šira obitelj. Caru u Beč, bolje rečeno, uskocima morali su ispl~ćivati isto toliko, a pučanstvo nekih šibenskih i trogirskih sela slalo je i dio svOjlh prmzvoda u rečene gradove pod mletačkom vlašću. Ali nije sve na tome završavalo. Neki kršćani u Turskom Carstvu, pa tako i dio Zagorana, imali su jadan položaj turske raje. Raja, doslovno prevedeno, na turskom znači stoka, a Turci se u većini slučajeva i nisu drukčije ponašali prema kršćanima nego kao prema stoci. Dakle, osim carskih daća Zagorani su morali davati dio svome spahiji, pa suylaćali porez na svinje (kad ih muslimani već nisu smjeli jesti, onda su se potrud1h da Zagoranima zagorče njihov uzgoj). Dalje su tu bili polj arina, pa. J?Orez na ~lin,_ na med, na sijeno, a porez su morale plaćati čak i nevjeste pnhkom udaje. Djevojke su morale platiti 30 akči, a udovice koje bi se nanovo udale 15 akči. Mletački dukat je godine 1590. vrijedio otprilike oko 120 akči, što

111

znači daje djevojka plaćala oko 1/4 dukata.78 Ipak je najgori danak bio odvođe­nje dječaka u janjičare, što su Turci dugo vremena provodili.

Razumije se da su Turci morali provesti popis stanovništva na području kojim su vladali, kako bi mogli pobirati porez. Još godine 1528., što znači prije potpunog osvajanja Zagore, oni su napravili popis pučanstva pod njihovom vlašću. To su ponovili godine 1550. upotpunivši podatke onima u novoosvojenim selima. Slijedili su popisi iz 1574. i 1604. godine, uz reviziju posljednjeg 1624.

79

U prvom razdoblju svojih provala u Zagoru uskoci su otvoreno otimali blago, jer su Zagorane jednostavno smatrali sultanovim podanicima. Kako nije bilo drugog izlaza ni zaštite, seljaci iz sela koja su bila najčešće na udaru, odlučili su plaćati porez caru samo da ih uskoci ne diraju. Sigurno je da Zagoranima uskočki način ratovanja nije bio najmiliji, iako su u većini slučajeva pomagali kršćansku vojsku. Znamo za mnoge Zagorane koji su bili uskočki doušnici, pa i izravni pomagači prilikom borbi uskoka s Turcima oko Klisa. Ipak, stalno odvođenje stoke izazvalo je osvetoljubivost, što je i razumljivo kad se zna što je stoka značila za tamošnje pučanstvo. Prilika da uskocima vrate milo za drago pružila se godine 1596., kad su Zagorani ostavili na cjedilu Lenkovićevu vojsku koja je hitala u pomoć opsjednutim uskocima u Klisu. Vjerojatno je istina i to da su pomoć uskratili i zbog procjene da kršćanska vojska nije dovoljno jaka da potuče Turke, pa bi oni zbog preuranjeno g opredjeljivanja kasnije imali grdnih problema s razljućenim Turcima.

Kako su uskoci uskoro nestali sa zagorskih prostora, Turci su se tako razgoropadili da su prilikom skupljanja harača po nekim selima izazvali otvore­nu pobunu. Povod za nju bilo je napastovanje domaćih djevojaka i žena, na što im Zagorani nisu ostali dužni, pa su najprije smaknuli siledžije, a onda su im odsjekli spolovila i poslali ih paši. Možda će se taj postupak učiniti barbarskim, ali takva su bila vremena i slično su postupali i Primorci, kad bi ih prilike na to natjerale.80 Nije bilo ništa bolje ni u Europi u baroknom XVII. st.8

78 F. Spaho, Splitsko zaleđe ... , 51. str. 79 F. Spaho,Jedan turski popis ... , 22. str. 80 V. Solitro, Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, prijevod V. Rismonda, Split,

1989., 211., 212. str.- (Sibenik, 1574. god.) .. .! pričaju također jedan drugi događaj, da su jednom, od toga ima mnogo godina, dvojica turskih uhoda, koji su se morali vratiti s obavještenjem u koji je sat bilo prikladno da se njihovi spuste, uhvatili na jednoj česmi dvije mlade djevojke, koje su se vraćale u selo, te ih odvukli u jednu špilju na brdu, koje se vidi blizu Kaštela, te su htjeli ukrasti onim djevojkama njihovu stidljivost. One su se ispočetka oprle, ali poslije, ne mogući se oprijeti, pravile su se kao dase povinuju Turcima. Ali kad su Turci bili već bliži da im ukradu njihovu stidljivost jedna od onih djevojaka zakašlje, što je bio znak. I iznenada jednim velikim snažnim udarcem izgule uhodama testikule i s njima u ruci potrče svojim kućama, a neprijatelje ostave kao mrtve. Potom podu svi skupa oni iz sela u pećinu te nadu one polužive, pa je pop, koji je bio pošao, ponudio da li se hoće pokrstiti. A oni ne odgovarajući izdahnu. Onda su ih odnijeli u selo i tako ih zakačiti na dva visoka koca da bi ih neprijatelji vidjeli, obješene za grkljan, a testikule su prilijepiti na trbuh da bi neprijatelji takoder i njih vidjeli. Tko razumije ovaj jezik, čuje da ovdje pjevaju ove stvari s velikim zadovoljstvima, mada su to gnjusobe ...

81 G. Freytag, Bilder aus der deutschen Vergangenheit II, Hamburg, 1978., 278. str. -... Von dem Schicksal seiner Frau und seiner TOchter schweigen wir, das Greuliche wurde

112

Takav čin izazvao je stravičnu tursku odmazdu, tako da se velik broj Zagorana iselio u Liku, a dio su odveli i sami Turci, i to čak u današnju Bačku. Današnji Hrvati u južnoj Mađarskoj i u Bačkoj njihovi su potomci. 82 Nakon toga Turci su počeli otvoreno prijetili primorskim gradovima, kad su ovi pokušali nagovoriti preostale Zagorane na stara davanja:

>> ••• chachoie cestiti zar sfami ođsica confine i iedni dmzin dali vime chnige od confina, ter chmeti choi daiu cest(it)om zaru Haraz od to/ico sela, receni Vu/aste/i od gnich dohodche uzimgliu, sfachio godischie stima/ori sbandirani otuorenimi migliu zemglie zareue priuzimiu tere zareue chmete taru, a mi dosada radi susidstua i radi splitsche schale muca/ismo, a sad stoie chodi od oue darxaue craine agha i nefesa, tolichratimie Zareu emer dohodio, chachoie od starine ođsiceno da taco uzdarze crutoinie zapovidio, od sada acose ne bi ostali i od tudanebi viran couich dossa choi bi prouidi, ucloni boxe ucinitchiese zmetnia i razme/nuti scala na Splitu radi re ceni ch confina ... «

Ovaj su dokument potpisali Ahmet-aga, dizdar kliški, i Džafer, kapetan kliški, a o~im njih još sedamnaest aga i ćehaja s Klisa, solinski dizdar Jusufaga i 4 age, te dizdar Kamena Alaga i 3 age (vidi bilješku 58).

Iako su, dakle, bili pritisnuti sa svih strana, Zagorani nisu rado ratovali protiv svoje subraće iz Primorja. To zaključujemo po tome što su im Turci prijetili nabijanjem na kolac ako se ne bi odazvali pozivu u rat. Osim toga, nisu im povjeravali ni važnije dužnosti, niti su ih puštali u veće utvrde bez nadzora jer se J_Jekoliko_puta .~o~odil? da su pom~ga~i uskocima.83 Razumije se da je rat donosio drukČIJe obiCaJe, ah to se odnosilo Jednako na pučanstvo Zagore kao i Primorja. Pljačkali su i jedni i drugi, jer su za vrijeme rata mnogo lakše dolazilo do bogatstava s puškom u ruci nego za vrijeme mira s plugom.84 Upravo ta

so _gewti_hnlich, daB eine Ausn~hme _befremdlich war. Und noch andere Leiden folgten. s.eme Tochter, s~mer !vfagd, sem klemer Knabe ~rden nicht nurviehisch gemillhandelt, ste waren aue~ m dnngender Gefahr, durch Uberredung oder Gewalt fortgefiihrt zu werden. Denn Jedem Heerhaufen folgte der rohe unselige T roB von Dime n und Knaben ...

82 F. Rački, "Prilozi za geografskostatistički opis bosanskog pašaluka", Starine XIV, Zagreb, 1882., 179. str.- ... Del1600 che si feee la descritione universale del sanzacato per ordene di Mustagi Begh furono trovati piu di case 30 m. di contadini che si atrovano nel sanzacato alli zagmi e s_pahie. J?el 1624 che Mehmet Begb, fiol dl Mustaj, ne feee la desc!t.cmne.~ re';lsto~e, h t~ova dlfllllllllh oltre il terzo, e ne ascrivevano la causa per essere parhh malti m dtverstlocht, spectalmente delli del Danubio, et inparticolare per teme del detto Mechmet e di suo padre doppo la solevatione, che fecero ...

83 I. Gr~~ć, "Opis Kliškog sandžak~ s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572"., Za_d~rska revqa V/4, 1956., 260. str.- ... tl su kršćani ratoborni i izvrsni vojnici, ali im fali volm,čka naobra:zba ( .. ) T~rci ih koriste kao pješadiju i gone ih na provale u Dalmaciju, diZUci Jednoga ih dvOJICu IZ kuće, prema potrebi. Kad ih zovu idu od kuće do kuće i p~ijet~ im da će nabiti na kolac, tko se ne odazove. Za tu službu ne' daju im nikakvu nagradu m placu.

84 V. Omašić, nprilogpoznavanju težačkog pokreta u Dalmaciji u Izdanje Historijskog arhiva Split 7., Split, 1969., 148. str. '

113

ll

nepopravljiva sklonost k pljački bila im je zajedničko obilježje i zbog toga su mnoge bitke s Turcima, već gotovo dobivene, na kraju bile izgubljene, a u mnogim ostalima spas je došao od redovite vojske. 85 Sve to ne bi trebalo bacati preveliku sjenu na uobičajenu predodžbu o našim ratnicima, jer su i europski vojnici rezonirali otprilike jednako: » ... vojnička plaća je bila skromna, plaćanje nesigurno, plijen je osiguravao vino, kocku, neku kićenu cum, zlatom opšiveno odijelo sa perjanicom, jednog ili dva konja, jačanje položaja u četi i izglede za promaknuće. Taština, težnja za užicima i častohleplje razvilo se u opasno oboljenje vojske. Ne jednom prokockan je uspjeh u nekoj bitci zbog toga što su se vojnici prerano dali u pljačkanje ... « 86

Za sve obveze koje su morali ispuniti seljaci pojedinog sela bio je pred Turcima odgovoran seoski glavar ili knez (tako se 1575. spominje Nikola iz Ljubitovice, katunar svih okolnih sela).87 Obično bi to bili bolje stojeći ljudi i istaknutiji junaci. Bilo da se radilo o skupljanju svih onih poreza ili odlasku u rat, knez se morao pobrinuti da se sve točno izvrši. Kad bi došlo do kakvih nemira, knezovi bi prvi bili pogubljeni kako bi to ustrašila ostale i odvratilo ih od pobune. U ratno vrijeme knezovi su morali biti na čelu svojih seljana, tako da su u početku nosili naslov vojvode, a kasnije su pod utjecajem Turaka preuzeli titulu haram­baše. Vođa većeg broja takvih naoružanih skupina dičio se naslovom serdara.

U sastavu pomoćnih četa Zagorani su u početku bili naoružani kopljima, dugim noževima i buzdovanima, a tek kasnije, pri kraju XVI. st., počele su se pojavljivati rijetke puške arkebuze.88 Opremu je upotpunjavala pancir-košulja s malom kacigom. Razumije se da su Turci bili mnogo bolje naoružani i pretežito

85 Da se ova tvrdnja potkrijepi, dovoljno je navesti samo nekoliko primjera: Pn"/ikom opsade Knina (1688.) građani Splita i Klisa bili su određeni za penjanje na zidove, kako bi odvratili pažnju Turaka; Turci su se povukli iza drngog pojasa pa su krajišnici ušli u grad i dali se odmah u pljačku, našto su Turci u protunapadu natjerali ove u bijeg, što sprečava Cornaro (providur ). Drugi primjer je poznati slučaj iz 1596. god. kad je prilikom pokušaja razbijanja turske blokade Klisa, zbog istog razloga došlo do poraza.

86 G. Freytag, n. dj., 268. str. - ... Der Sold war beschieden, die Zahlung unsicher, die Beute verhieB Wein, Spiel, eine schmucke Dime, ein gold verbrtimtes Kleid mit einem Federbusch, ein oder zwei Pferde, die Aussicht auf grOssere Bedeutung in der Kompanie und auf Avancement. Eitelkeit, Genu&ucht und Ehrgeiz entwickelten diese Sehnsucht zu einer gefiihrlichen Krankheit der Heere. Mehr als einmal wurde der Erfolg einer Schlacht dadurch vemichtet, dalJ die Soldaten sich zu friih der Pliinderung iiberlieBen ...

87 P. Andreis, Povijest grada Trogira II, Split, 1978., 391. str. - ... Le Ville in effetto sono tredici, come si e discorso di sopra, ma uolendo separar Suchi Dol da Cosmaci che e una med/esi/ma Villa, et inci uder Mitio e Lepenizze, che in realta sono nel Confin de Sebenico, formana n/umer/o di 16 questi sinistri de Mariachi prouati da Traurini, operama che l' anno 1575. Nicalo Cattunaro hab/itat/o a Gliubitouizza, Capo de tutte le Ville sud/et/te, si coligasse a toro nome corrisponder et far corrisponder essi Terratici e regalie, cosi alla Com/muni/ta, come a particolar Patroni, et poco dopo uien laudata l'obligat/io/ne da quelli di Bristiuizza, Dassine Doce, Triloque e Blizna ...

88 1. Grgić, Opis ... , 257. str.

114

su bili konjanici. U slučajevima većih turskih ratnih pohoda Zagora je sličila na mravinjak u kojem~ se dobro vidjela visoka razina turske ratne organizacije. Zahvaljujući Evliji Celebiju, znamo s koliko su umijeća Turci probijali puteve kroz guštare i ljuti krš da bi mogli prevući topove s kojima su opsjedali primorske gradove:

Godine 1660. podigli su se Turci da plijene okolicu Šibenika i Splita. Preko Prologa i Sinja došla je vojska u Vrbu, gdje su već prije>> ... trihiljade raje-čerahora sa konakčijama i sjekirama prosjek/i tijesna i teško prohodna mjesta na topovskim putovima koja su bila obrasla hrastovinom; kamenje su porazbijali i pretvorili u prašinu, a drvlje spalili .... Sve granje, trnje i žbunje sasjekla je janjičarska sjekira pa je začas izgrađen prostran drum. Poslije su svi topov~ komora, veliki šatori i vojska lako prošli ... «. 89

S jednakim umijećem Turci su uređivali i izvore koji su im služili za napajanje sve silne marve koja je vukla ratnu opremu. S druge strane, bili su još temeljitiji u uništavanju kad se radilo o kršćanskim krajevima:

>> ... i ovdje su hrabre drvosječe po/omile i sasjekle sve vinograde ... « 90

Od sredine XVII. st. Turci se više nisu osjećali jedinim gospodarima Zagore. Zanimljivo je kako su bili počeli razmišljati o štetnosti ratova, osjećajući da im bojna sreća okreće leđa. Tako Bosanac iz Soli (danas Tuzla) Muhamed Hevaji Uskjufi pjeva: .

>> .. .Je li slika bit se, robit, po neviri sić~ morit, jedno drugom kuće ori t?

Dosta se je zla činilo, paski klalo i svinji/o i bezumno još kinji/o ... «

Na žalost, on ni sada ne nastupa kao ravnopravan sudionik, nego s visine, naduto poručuje:

• 89 E. Čelebija, n. dj., str. 176.- 1660. god. podigli su se Turci da plijene okolicu

Sibenik• i Splita. Preko Prologa i Sinja došla je vojska u Vrbu (178. str.), gdje je već ranije 11tn hiljade raJe-čerahora sa konakčijama i sjekirama prosjekli tijesna i teško prohodna mjesta na topovskim putovima koja su bila obrasla hrastovinom; kamenje su porazbijati i .Pr~tvoril~ u praši!lu, a drvlje spalili.. .. Sve granje, trnje i žbunje sasjekla je janjičarska SJekira pa Je začas Izgrađen prostran drum (179. str.) Poslije su svi topovi, komora veliki šatori i voj sk~ l~k<? prošli11

• Odatle su stigli na brdo Musnik gdje je opustjelo hrvatsko selo. Za osam sati stigli su u Suhu Vrbu, a (180. str.) odatle u Vrhpoljice ...

90 E. Čelebija, n. dj., 157. str.

115

»Ja, kauri, vami velju: hod te nami vi na viru ... «

i tim stihom završava svaku kiticu.9<l• Međutim, vrijeme turske premoći je prolazilo, a i narodu je dogorjelo, i kad se pružila prva prilika, digao se da protjera mrske ugnjetavače odakle su i došli. A Mlečani su se, iako su odavno znali za vojničke kvalitete Zagorana, i unatoč velikim početnim uspjesima, ustezali krenuti u konačno oslobođenje Zagore od Turaka. Uništavačka taktika generala Foscola imala je za rezultat još jednom veliku promjenu u sastavu pučanstva, jer se tek od tada počinju u većem broju doseljavati pravoslavci na rubna zagorska područja. Turci su znali da će im, ako nastupe bahato, Mlečani odstupiti skoro sve, pa su tako opet vratili Zagoru?1 Nerijetko su Mlečani ostavljali na cjedilu naše ljude, kojima nije preostalo ništa nego da ustvrde:

»Dužd pusti Primorje Caru (tj. Sultanu); a buduć se zakleo zakletvom, da ga neće pustiti nikada, i budući odnio Misal na kom se kleo: to mi ostajemo kako riba na ose/di, i to tije uzdanje u svakomu.« 92

Strahote Kandijskog rata još su se dugo zadržale u uspomeni ljudi, tako da su se kasniji ratovi s Turcima činili mnogo lakšima. Ovako E v lija opisuje jedan krvavi sukob:

>> ••• neprijatelj (kršćani) je najposlije izišao iz pećina i ponovo navalio na nas i počeo da vodi pasje klanje. Prokletnici su ubili iz pušaka pre ka stotinu naših junaka, ali naši ratnici nisu obraćali pažnju na taj nesretni slučaj, nego su i dalje puna dva sata vodili borbu i kreševo uz poklik ''Allah, Allah!" i natjerali neprijatelja na bježanje. Od onolikih neprijatelja ni jedan nije mogao glavu spasiti. Mi smo odsjekli 510 glava i zarobili 40 živih vojnika ... << 93

Iako su mučenja i mrcvarenja bila svakodnevna pojava, zadanu riječ su držali kao svetinju i naši i Turci. Bratimljenja su se sklapala uz sljedeće riječi:

>> ••• Tvoja je vjera moja, a moja vjera je opet tvoja. Je li? Jest! ... «

90a M. Hevaji Uskjufi, "Ja, kauri, vama velju", Pet stoljeća hrvatske književnosti 10, Zbornik stihova XVII. stoljeća, Zagreb, 1967., 294. str.

91 V. Solitro, n. dj. ~ ... Sjetio sam se da se sve ovo događa zbog naše pretjerane trpeljivosti i od jedne podložnosti, koja je nespojiva s našim dostojanstvom i s karakterom ovih divljih razbojnika, naših neprijatelja,koji, što Republika više pokazuje da izbjegava uvrede, onamo misle da kod nas vlada velik strah i slabost ...

116

92 S. Zlatović, "Kronaka o. Pavla Šilobadovića", Starine 21, Zagreb, 1889. 108. str. 93 E. Čelebija, n. dj., 182. str.

Zatim bi međusobno liznuli krvi i time bi pobratimstvo bilo zaključeno do kraja života jednog od pobratima?• Junaci su se mjerili brojem dobivenih megdana, a dvoboji su vođeni sabljama i kopljima, jer puške nisu bile cijenjene kao oružje za junake?5

3.2.2. Crkva i vjera

Crkvene i vjerske prilike bile su stalno na granici izdržljivosti, uz stalan strah od Turaka. Za vrijeme Morejskog rata franjevac Staničić zabilježio je u knjizi sumartinskog samostana sljedeće:

>> •• Kad sam g. 1716. bio u manastiru Zaostrogu kao dičak na nauku, razgova­rajući se o ondašnjem ratu s pokojnim redovnikom fra Tomom Franićem, starcem od 90 godina, on mi kroz plač govorio: Sinko moj, sad je rat, ali se sad ne podnose velike muke i nevolje glada, patnje i progonstva kao što se je podnosilo u vrime Kandijskoga rata. U ono vrime bižalo se je po planinah i skrivalo se po špiljah, i više puta morao sam razdiliti pogaču misnicim ne od pšenice ili ječma, nego od sirka, i to ne do sitosti, nego da se uzdrži duša u tilu ... « 96

Još je gore bilo fratrima na turskom području. Sam Bog je sačuvao visovački franjevački samostan od ratnog uništenja. Samostan je bio jedini vjerski i kulturni svjetionik za cijelo zagorsko područje, jer se svećenici iz primorskih gradova nikako nisu uspijevali održati u tamošnjim župama. Za razliku od njih, fratri su unatoč svim progonima i zlostavljanjima ostajali uz svoj vjerni puk. Župska podjela iz pred turskog doba bila je posve izbrisana, tako da je za cijelog žalosnog turskog doba Zagora bila u sklopu samo dviju župa. Petropoljska je obuhvaćala područje koje se protezalo od Moseća i Ćikole do Visoke i Blizne, dok je u župu Zmina spadao sav istočni dio Zagore. Pri kraju XVII. st. došlo je do sukoba između franjevaca s Visovca i onih iz Rame glede nadležnosti nad zagorskim župama. Naime, ramski fratri pratili su puk koji je postupno doselja­vao iz Hercegovine u polu pusta sela mućke okolice. Događalo se tako da budu dvije župe u istome selu. Nakon priličnih trzavica, posebni povjerenik je uz pomoć zakletih svjedoka utvrdio područje koje su pokrivali visovački franjevci?'

Fratri su se kretali od sela do sela, krijući se od Turaka, i gdjekad bi prošlo i više mjeseci dok bi ponovno došli u isto selo. Rijetke su bile crkve koje su se sačuvale u ratnom vihoru, a ni zvona nije bilo jer se njihov zvuk nije »sviđao«

94 E. Čelebija, n. dj., 148. str. 95 P. Andreis, n. dj., 231. str. (pisano oko 1673. god.) - ... Bitke su se u ono vrijeme

(1570. god.) običavale voditi kopljima, istočnjačkim krivim sabljama i palama, sve oružja u kojima se očituje vrlina i hrabrost, što je pronalaskom puške iščezlo ...

96 L. Katić, Četiri priloga historiji grada Splita XVll i XVIII st., Split, 1954., 88. str. 97 S. Zlatović, Franovci..., 143. str.

117

Turcima. Puk je dolazio slušati svetu misu pa makar je za to katkad morao propješačiti i desetak kilometara, a obred se većinom održavao ispod kakva hrasta ili, kao u Brštanovu, na oltaru napravljenom od stećaka pod vedrim nebom. U tim bi prigodama župnici znali krstiti i po desetak djece koja bi se rodila nakon posljednjeg posjeta, a i vjenčanja su bila brojna. Najteže je bilo kod podjele bolesničkog pomazanja i pokopa, jer bi svećenik obično stizao prekasno. Zahvaljujući upravo franjevcima, tim neumornim kršćanskim junacima, održalo se katoličanstvo u tom dijelu južne Hrvatske. Mora se priznati da im je u tome na ruku išla neprohodnosti besputnost Zagore. U tih sto šezdeset godina turskog zuluma fratri su sačuvali svoj puk, tako da se broj poturica u Zagori mogao doslovce pobrojiti na prste dviju ruku, za razliku od susjedne Cetinske krajine, gdje su muslimani nastavali čitava sela.98 Istina je da je većina prijelaza na islam bila dobrovoljna, a razloge tomu možemo naći u prividnoj bezizglednosti op­stanka kršćanskih država pred naletom Turaka, kao i u prilici za napredovanje u sklopu osmanlijske države. Svaki slavodobitno završen rat bio je prigoda Turcima da propagiraju svoje vrijednosti. Tako je i Hasan Kaimija u povodu osvojenja Kandije godine 1669. poručivao:

"···O vi Vlasi mletački! Otić će vam Kandija. Budite sužanj turski, kad vam ode Kandija. (. .. ) Čudo ćete kukati, Turci će vas tuka ti, otidoše dukati, kad vam ode Kandija. ( ... ) Zapovjedi Isukrst: turčite se, digni prst, obori se na tle 'Rist, kad vam ode Kandija .... « 98u

Bože sačuvaj ako bi Turci posumnjali da neki fratar pokušava vratiti u katoličanstvo kojeg poturčenjaka. Slijedilo bi stavljanje na muke, ne samo pojedinca nego i cijele samostanske zajednice. U najboljem slučaju prošli bi uz velike globe, ali moglo se dogoditi da završe i na kolcu. 99

98 Vidi djela F. Spahe. 98a H. Kairnija, "O vi Vlasi mletački", Pet stoljeća hrvatske književnosti 10, Zbornik

stihova XVII. stoljeća, Zagreb, 1967., 298., 299. str. 99 S. Zlatović,Franovci ... , 234. str.~ ... na samu sumnju daje koji redovnik sudjelovao

bjegu kog Turčina ili Turkinje, da na kršćanskoj zemlji budu kršćeni, Turci kao bicsni zapalili bi kapelu, zasužnjili kapelana i na smrtne muke stavili, a njegova sreća, ako bi ga

118

Neki od poturica samo bi se pretvarali da su primili islam, a zapravo bi i dalje održavali vezu s kršćanima, kao u slučaju petorice braće iz okolice Klisa. Luka, Vujica, Martin i Mate Milošević, te poturčeni Ibrahim bili su upleteni u kliške zavjere, a kad su naši godine 1596. nakratko oslobodili Klis, Ibrahim se odmah vratio na kršćansku vjeru.100

Iz prvih turskih popisa znamo da su stari Zagorani većinom nosili narodna imena, a od kršćanskih svetačkih imena najčešća su bila Jure, Ivan i Ante. Poslije Tridentskog koncila Katolička crkva propisala je po kalendaru koja se imena mogu dati djetetu prilikom krštenja, pa je uskoro došlo do suprotne pojave i ostalo je samo nekoliko narodnih imena u upotrebi. To se lijepo dade vidjeti iz Knjige krštenih fra Bonaventure Biloglava koji je, u najgorem razdoblju, prije Bečkog rata, išao od sela do sela krštavaj ući, a katkad i pokapajući. Od narodnih imena ostali su samo Bože, Stana, Cvita i slična (T XVI.).

Pred kraj turske vladavine, za vrijeme najvećeg bezvlađa, nakon doseljenja malog broja pravoslavaca, počinju kroz Zagoru krstariti kaluđeri. Oni su, kao i obično, iskorištavali mržnju i nesnošljivost koju su Turci iskazivali prema kato­ličkim svećenicima te su počeli navaljivati na zagorski puk da prijeđe na pravo­slavlje. Zacijelo je ta njihova rabota bila uzela velikog maha, jer se glavari Suhog Doca i okolnih sela ne bi bez razloga obraćali čak Svetoj Stolici da ih od toga zaštiti:

» ... Isus i Marija. Mi Stipan Vojnović, knez od Vojnovića, Matija Radeljković knez od Vratkovića, Petar Baković knez od Suhog Doca i Labina određeni i poslani od svega puka i kršćana koji su u Suhom Docu, u Labinu, u Bristivici, u Bliznjoj, u Praputnici i u Podlužju, uteći se na ime svega puka i prikazati svetoj crkvi naše potribe duhovne, kako je istina i neće se inako naći, nego kako je ovdi opisano, to jest da nemremo za veće uzroka držati medu nami kapelana popa:

J. Zašto smo često napastovani od paćara grčkog, i da nas fratri ne brane svojimi privilegiji, koje imadu od cara davno bismo bili po papu podložni rečenom paćaru koja privilegija neima du popi

2. Kada nas Turci pritisnuglobami i avganijami popovi nas ostave i biže, a mi ostajemo bez pastira

3. Mi iđemo našim imanjem na pašu u tursku zemlju četiri dni hoda daleko, gdi popi doći nesmiju

4. Kad bi Turci znali, da među nami stoje ljudi iz drugog vladanja, bili bismo i mi i oni na kolju, a naša dobra u begluk, zato ćemo pri ostavit naše zemlje i odavle otićt~ ali će iskati Turci uzrok, i zato mora biti smutnja i nemir obćenski.

kršćansko milosrdje za veliki novac muka i smrti oslobodilo. Štije se u fojničkoj kro~ici u Livnu: "1635. Sulejmanpaša težko oglobi manastir fojnički s potvore, da su fratn po­turčeno dite Šarapovića opet priveli na kršćanstvo i mnogo žalosti podniše fratri u to

. " vnme ... !OO J. N. Tomić, Grad Klis u 1596. godini, Beograd, 1908., 93.-97. str.

119

Zato molimo vaša gospodstva previsoka, da nas u taki nemir nezapuštate, ~go da stojima i da smo, kaka i dosad služeni bijasmo od redovnika dobro 1 pošteno, 1 bez štete služeni i sad i post~ i ljubima njihove svete noge. Dne 8. kolovoza 1682. « 101

3.2.3. Trgovci (i hajduci)

Osim Turaka haračlija te fratara s Visovca, jedino su još trgovci prolazili kroz Zagoru. Unatoč svim ratovima, trgovina nikad nije zamrla. Glavni putov~ išli su preko Konjevrata u Drniš, te preko Dicma u Sinj i dal)': u Bo~nu. Trgo~.ci su se većinom držali u većim skupinama da bi se lakše obranih od hajduka, kOJih nikad nije manjkalo u okolnim šumama. Konji, mazge i magarci bili su jedina prijevozna sredstva koja su m?gla svladati jadne P';'to~e što su povezivali spome­nute gradove i tako je ostalo JOŠ dugo nakon prot]envanp Turaka; Trg?val~ ~~ i na malo, i to većinom na dane pojedinih svetaca, kad su se odrzavah vec1 Ih manji >>derneci« i >>pazark Još od davnina bio je poznat pazar na Malu Gospu u Solinu, ali bilo ih je i po drugi~ ~jes.tima, kao~~~ pri~jer ':' Bidn!ć~, gdje ga spominju još u prvim turskim popiSima IZ XVI. st. Trogirani su poceh trgovati

. . l' k l . t 103 s novopridošlim Zagoranima netom su ovt stig 1 u o o na mJes a, a s vreme-nom se to ustalilo pa su seljaci donosili na prodaju sir, meso, žito, med, vunu, sukance, vosak i ~stalo, a kupovali su ulje, začine, vino, sukno, bakar, šećer i najviše od svega sol, koja je bila od iznimne važnosti kod uzgoja stoke. Samc;?d soli šibenska je blagajna dobivala 4640 dukata na godinu.104 Kronična nestas1ca žitarica svih vrsta najviše se ublažavala kupovinom kod Zagorana (kako kaže G. B. Giustinian godine 1553., Šibenik ima žita samo za 6 mjeseci, a slično je i u Trogiru, koji iz okolnih plodnih dolina pribavlja lijepu pšenicu).

Opće siromaštvo, kojega u to doba nije b~o poštede~ o ni Pri~orje, tje~alo je ljude da i protiv odredaba vlasti trguju na SVOJU ruku. Kastelani su cesto kr1~om išli preko Kozjaka, da obave kakav sit_,an posao sa Zagorani~a. Vlast! su too~tro kažnjavale, zbog opasnosti od prenosenp zaraze, ah ljudi niSu previše ha)ah za to. Kaštelani su sa Zagoranima najviše trgovali vinom, žitom i stokom, 1 to se odvijalo na obostrano zadovo~jstvo, dal~k? od oč!ju turskih .ili ~letač~ žbi~a. 105

Više od državne vlasti trgovci su se bojah broJnih razbOJniČkih druzma koje su harale Zagorom. Tako je neke Trogirane, iako su bili u grupi, opljačkao Azaklija,

101 S. Zlatović, Franovci. .. , 170. str. 102 F. Spaho, Splitsko zaleđe ... , 49. str. 103p, Andreis, n. dj., 213. str.- ... Knezje ciljao na odvraćanje mnogih ~~kidanja.~

naredio je svojom odlukom od ll. svibnja 1526. god. da kala tar bude uteg koJI se sastOJI od 11 mletačkih libara,( ... ) Morlaci podanici Turčinovi, uvozili su u Trogir SVOJU robu, koja se ponajviše donosila đut~re; ali, da bi izbjegli namet mjerača, bili su uveli na štetu onih služba zloupotrebu prodaJe odoka.

104 G. Novak, Mar/oci ... , 588., 591. str. 105 V. Omašić, "Prilog poznavanju težačkog pokreta u Dalmaciji1

\ Izdanje Historij­skog arhiva Split 7., Split, 1969., 147. str.

120

vojvoda kliškog sandžaka. On ih je iznenadio l. kolovoza 1588. dok su prolazili pokraj seoske lokve u Dugobabama.106 Još gore su stradavali samci, koji su trgovali potajice. Žalosna je istina da su trgovci katkad gubili glavu upravo od pastira na koje bi se namjerili putem, koji bi zamijetili debelu kesu s novcem zarađenim od trgovine. Medu razbojnicima naročito su se isticali neki Hasan­-beg, te Ahmet Perković, koji je godine 1676. dočekao ispod Malačke nekog Petra Maćina i tako ga pretukao daje ovaj uskoro umro. Napadao je i pljačkao i narednih godina, sve dok se nije namjerio na junačkog Dočanina Petra Radića zvanog Šare, koji ga je pogubio u dvoboju. Ivana Vuletina spasio je od sigurne smrti Toma Lalić iz O gorja. Vuletina su, naime, uhvatila tri Turčina i nakon što su ga pretukli, htjeli su ga ubiti, ali kad im je Toma ponudio svoje govedo u zamjenu za Ivana, oni su ga pustili. Hasan-beg je, također u Radošiću, u T ep loj dragi, 9. kolovoza godine 1680., presreo Pavla Barića i Silvestra Sarajinova Sanu i, ubivši ih, oteo im dva konja s ormom, dva mača, dva barila vina i još neke stvari. Ni drugi nisu bolje prolazili, pa su tako g_odine 1682. po Božiću Mahmut i Svirac Slavišić oteli u Radošiću Mati Strmiću Caletiću četiri velika vola. 107

Zna se da su Kaštelani obrađivali zemlje iza >>Grede<< (pritom su oni iz Kaštel Starog išli najčešće u Radošić, a oni iz Lukšića u Vučivicu108). To nije bilo ništa manje opasno od trgovanja. Kad je Mate Fratrićev na Dan mrtvih godine 1682. išao orati u Vučivicu, presreli su ga tri Turčina iz družine Arslan-bega Kositerovića. Vezali su ga, uzeli mu konja, volove, novac i alat i, što je najgore, odveli su mu sina Ivana. Iako je Mate u potrazi za sinom obišao sve od Like do Banje Luke, nije ga pronašao, tako da se ojađen vratio kući.

3.2.4. Putnici (i špijuni)

Ratna zbivanja dovela su u Zagoru i brojne vojnike plaćenike iz r!'znih zemalja Europe i Azije. Bilo je tu i Nijemaca, još od doba Petra Kružića, pa Skota i Talijana, dok su Turci dovlačili još egzotičnije vojnike, od Tatara do Crnaca. Razmjerno rijetki bili su ostali putnici namjernici koje bi put doveo u Zagoru. Većinom su to opet bili biskupski vizitatori koji su išli dalje u Bosnu, a po broju su ih jedino premašivali članovi mnogobrojnih pregovaračkih izaslanstava. U jednom su bili i Šibenčani Frane Butrišić i Ivan Divnić, koji su ostavili opis svojega puta od Šibenika do Drniša. 109 Od vizita tora valja spomenuti Atanazija

106 p. Andreis, Povijest ... II, 249. str. - ... al primo d' Agosta vennero huomini sudditi di Trati passandocon sue somme et mercantie la fiumara di Dugobaba, Asachlia, voyuoda del Sanzaco di Clissa, gli assalt6 ammazzandone uno d'una archibuggiata et ferrindone un'altro, rubbando le lora robbe, insieme con cinque caualli et doi ronzini, ...

107 M. Peroj ević, 11 lZ arhiva Slade-Šilović11 , Bullettino di a. e s. d., XXVII, Split, 1904. 108 v. Omašić, Prilog .. ,170. str.- ... Nota, che or Castellani arana anche terre di la da

monti, massime quelli di C. Vecchio a Radosich (campagna da tre secoli di ragi one de' Cippici) e quelli di Castel Vitturi a Vuciviza, come anche quelli di Castel Novo, e Stafileo in al tri Luoghi, ...

109 F. Rački, Starine XIV, Zagreb, 1882., 191.-195. str.

121

Jurjevića te Pavla iz Rovinja. Nerijetko su njihova izvješća bila i izvor za upoznavanje općeg pa tako i vojnog stanja turske vlasti u Zagori. Iz Jurjevićeva izvješća mogao se doznati broj i vrsta topova po turskim utvrdama uokolo Zagore, kao i broj vojnika u posadi.11° Među rijetkim avanturistima bio je engleski vitez Henry Bl un t, koji je prošao preko Klisa i Dicma na putu u Sarajevo nedugo poslije Kandijskog rata. Kao stranca najviše ga je zaprepastio opseg ratnih razaranja za koje su najviše krivnje snosili ov31j put ne Turci, nego upravo Mlečani.111 Od Turaka imamo svjedočenje Evlije Celebija, i to tek iz doba kad su Turci počeli malaksavati. Kao »pravovjernom<< Turčinu najveći užitak mu je bilo opisivanje turskog razaranja i uništavanja »kaurskih<< sela:

» ... Prvo smo s vojskom cijelog bosanskog ejaleta prošli ispod Klisa harajući, zatim oplijenili varoš primorskog grada Splita i muslimanskim sjekirama sasjekli sve njegove vinograde i baš~e. Iza toga smo opustošili i poharali sav njihov posjed Marine i Rinče do grada Sibenika. Muslimanske gazije su zarobile četiri hiljade odabranog robija i sa zemljom sravni/e još mnoge okolne gradove. Odatle smo plijeneći desno i lijevo, za dvadeset dana prodrli pod grad Zadar ... "

(Vidi bilješku 69.)

110 M. N. Batinić, StarineXYII, Zagreb, 1885., Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti, 139., 140. str. ~ ... 1. Clissa, che e loco murata e di centa case in circa, ha tre pezzi d'artigliaria grossa et alcune poche di minuta, che sono cinque os sei( ... ) 4. Koziak e luoco murata picciolo, che non ha quasi altro che una guardiola; pero vi si numerano trenta buoni soldati ( ... ) 9. Dernis, Citta murata, ( ... )Vi sono dentro quattro o cinque pezzi d'artigliaria minuta ...

111 H. Blunt,Morgenlandische Re ise des Ritters Blunt, Helmstadt, 1687, 157. str.

122

3.3. IMENIK OSOBA KOJE SE SPOMINJU U PISANIM IZVORIMA U OVOM RAZDOBUU

(imena označena zvjezdicom nisu bila potpuno jasna· osobe označene sa »S«

prese lile su. u Solin; os? be označ~ne sa »Š<< preselile su~ Šibenik; osobe iz godine 1630. oznacene ZVjezdtcom protjerane su sa svojih imanja)

"SYTNICH" (vjerojatno sadašnje Sitno) Stipan Lučić

Toma Nikolić

Miloš Vukašinović

Ivan Božidarović

Vukman Rajčević

Mato Ivanović

Juraj Dragićević

Pava! Ivanović

Stipan Mratinović

Šimun Milunović Stipan Brajković

Antal Milunović

Marko Salković

Petar Mihovilović

Juraj Salković

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

"CHOTORAGNA" (nepoznato selo u blizini Sratoka) Ivan Radočević 1579.

Matko Pavlović 1579. "Bilof' Mustapić, Turčin 1579.

"KONTURAINA" (možda gore spomenuta "Chotoragna") i "STRANOG" (vjerojatno Sratok)

Grgur 1550. Vukosavov sin Milosav

Marko

Martin

Andrija

Ivan

1550. Radom i lov sin 1550. Ivanov* sin

1550. Ivanov* sin

1550. Mihovilov sin

1550. Radin sin

123

Ivaniš

SRATOK (BOGDANOVIĆ!)

Matijaš Brazrojević

Jakov Radmilović

Mihovil J urić ili Skovarić

Petar Nikolić ili Stovažić

Matko Jurić ili Stovažić

KLAD NJICE

Stipan

Mate

Grgur

Nikola

Ivan

La lica

Jurina Vukdrag

Miloš

Petar Šilović

Petar Mihovilović

Pava! Šilović

Mihovio Božidarović

Bartul Lokić (Lochich)

Vukdrag Ilić

Miljko Lokić

Maks (Max) Ilić

Grgo Radeljić

Grgur Ilić

Toma Ivanović

Martin Matijević

Raden Lokić

Nikola Martinović

DIVOJEVIĆI ili ZAGORIČANE

Ivan Parić

Dragić Šimanović

124

1550. Vukićev sin

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1550. Vukićev sin

1550. Jakovljev sin

1550. Brankov sin

1550. Vučetin sin

1550. Grgurev sin

1550. Markov sin

1550. Radosavov sin

1550. Ilijin sin

1550. Sekulovićev sin

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

1579.

Petar Radonjić 1579. Marko Grubišić 1579. Nikola Pasjaković 1579. Stipan Plazonjić 1579. J adre Pasjaković 1579. Juraj Plazonjić 1579. Antić Grubišić 1579. Nikola Grubišić 1579. Antu! Grubišić 1579.

TROLOKVE s Temišljem (možda današnje Seline) Jakov 1550. Verasavov sin Petar 1550. Dragićev sin Ivaniš 1550. Dragićev sin Martin 1550. Grgurev sin Jako* 1550. Putišin sin j;

1550. Stipanov sin ll Mate* ill

Jurko 1550. Radovanov sin Nikola Juretić* 1550. iz Temišlja Juraj 1550. Radovanov sin Nikola 1550. Putišićev sin Toma 1550. Pavlov sin Nikola Bašić 1579. Martin Grgurević 1579. Jakov Bašić 1579. Paval Ivanišević 1579. Paval Bačić 1579. Mihovio Petrović 1579. Grgur Petrović 1579. Lucija udovica 1579. Toma Milanković 1579. Jadre Domazić 1579. Jure Bašić 1630. Ivan Bašić 1630. Pave Marković 1630. Blaž Bačić 1630.

125

Mihovil Ljubišić 1630. Toma Krcković 1579. Grubiša Ljubišić 1630. Vrsajko Krcković (Cherzchovich) 1579. Ivan Bačić 1630. Luka Marković 1579. Mihovil Kovačević 1630. Ostoja Marković 1579. Vid Kovačević 1630. Martin Marković 1579.

ZBIĆI (sada dio Labina) Juraj Radivojević 1579.

Vugdrag Marković 1579. Popovići 1530.

Šimun Nebrilović 1579. Nikola 11Nauchichich 11 1630.*

Grgur 11Fauro" 1630.* Bogoje Radovanović 1579.

Pave Grubišić 1630.* J ak ov Marković 1579.

Radić 1630.* Petar Radivojević 1579.

BO RAJA UUBITOVICA (s Lepenicom 1550.)

Mihovio (Mihovio) Ivanović 1579. Petar 1550. Dragićev sin

Martin Galić 1579. Toma 1550. Radojev sin

Hodak (Hodach) Galić 1579. Jako* 1550. Radojev sin

Grgur Doganović (Dognanović?) 1579. Radoje* 1550. Mijakov sin

Berisav 1550. Mrdešin sin* B LI ZNA Ivan 1550. Radoslavov* sin Grgur Lučić 1579. Malko 1550. Jurkov sin Ivan Ivanović 1579. Radoje Ivanović 1579. Nikola Razojević 1579. Pava! Pribisavić 1579. Vuk Milovčić 1630. Bartul Radonjić 1579. Mate Galić 1630.

Mihovil Brljević 1579. Bože Pletkov 1630. Tomica Ostanić (Ostanich) 1630.

Luka Radojević 1579.

Mihovil Stanić 1630. Grgur Petrović 1579.

Mate Bulj ko (Buglcho) 1630. Ivan Sabljić 1579.

Vukelja Pavlović 1579.

UTO Rl Luka 11Falijsich 11 1630.

Rugoje 1550. Radovanov sin Dujam 11Falijsich 11 1630.

Nikola 1550. Pavin sin Jakov Katunar 1630.

Vrsajko 1550. Markov sin Pave Knezović 1630.

Juraj 1550. Milošev sin Mate Mrdeša (Mardessa) 1630.

Marko Kozaričić 1579. Lovre 11Falisijch11 1630.

126 127

PRAPATNICA Radosav Mrmić 1630.

Matijaš 1550. Blažev sin Cvitko Pavičić 1630.

Tonko 1550. Pavlov sin Marko Rajčić 1630.

Vukman 1550. lvanišev sin Jakov 1550. Radojev sin BRISTIVICA

Petar 1550, Vukomilov sin Mikula Hrastovačić 1579.

Mrajko? 1550. Petrov sin l lija Martinović 1579.

Pava!* 1550. Milkov sin l vanić Bilosavić 1579.

Blaž 1550. Grgurev sin Jakov Radeković 1579.

Juraj* 1550. #ov sin Luka Rajčević 1579.

Vukosav 1550. Milobradov sin .l uraj Jurjević 1579.

Marko 1550. Lukin sin Mikula Milošević 1579.

Grgur 1550. Stipanov sin Matko J akojević 1579.

Grgur Matijević 1579. V ranko Jakovović (laco novi ch) 1579.

Vujica Jurjević 1579. Martin Gluje (Gluhie) 1630.

Marko Vukosavić 1579. Pave Vukanjković 1630.

Jadre Lijačić 1579. Stipan Krnić 1630.

Mihovio Lakonović (Jakovović) 1579. Martin Radeljković 1630.

Martin Vukmanović 1579. Tadija Radeljković 1630.

Ivan Pavlenić 1579. Periša Hodakov 1630.

Mita(r) Buljkorčić 1579. Marko Durakov 1630.

Luka Petrović 1579. Vujica Ćudina 1630.

Ivko Buljkorčić 1579. Mate Divnić 1630.

Mihovil Ivanović 1579. Ilija Marčinkov 1630.

Katarina udovica 1579. Vujica Hrastovačić 1630.

Bartul Jm:jević 1579. Mate Radeljković 1673.

Stipan Vukosaljić 1579. Ivan Mikulić 1579. RASTOVAC

Mileta 11Selendenovich 11 1579. Milan Novaković 1579.

Stipan Mihovilović 1579. Grgur Stipanović 1579.

Marko 11Marcih 11 1579. Jadre Ivanić 1579.

Jure MiJatović 1630. Petar Pitešić (Bytesich) 1579.

Ilija MiJatović 1630. Lovre Ivanović 1579.

Bartul Ćaletić 1630. Bartul Pavković 1579.

Ilija Ćaletić 1630. Lovre Pavković 1579.

Pero Mrmić (Marmich) 1630. Ivan Vuković (Vuconich) 1579.

128 129

MITLO Ivan 1550. Jeličićev sin Ivan Milković 1579. Marko Radić 1630. Pava! Dragišić (Draglisich) 1579. 11Drazizza n Radić 1630. Juraj Ivanović 1579. Ivan Vičicin (Vicizin) 1630. Vučina Plotković 1579. Svetin Radić 1630. Luka Stanić 1579. Stipan Veseličić 1630. Ivan Stanić 1579. l van Anković 1630.

Miloš Jelinić (Gelinich) 1630. VRATKOVIĆI* Martin Radić 1630.

Matija Radeljković 1682. knez Bože Vujičin 1630.

Petar Baković 1682. knez PRGOMET Jakov Baković 1688.s

Marin Radeljković 1620. Luka Baković 1688.s Pave Trobrad 1630. * Ivan Gizdić 1679. Stipan Nenadić 1630. * Petar Radić 1679.

Ivan Baković (Baco ... ) 1679. VRACA (sada dio Segeta Gornjeg)

Ivan Sodin 1630. KOSMAĆI (sada dio Suhog Doca oko lokve Kosmač) Bože Jerković (Cercovich) 1630.

OPOR Mate Jerković 1630. Marko 1550. Jurjev sin Dujam Raković 1630. Marko 1550. Blažev sin Antu! Raković 1630. Vukas 1550. Pavlov sin Filip Raković 1630. Vid Vlajčić 1630. Bože Kuluzović 1630.

Jure Lalija 1630.

DASINI DOCI (sada dio Segeta Gornjeg)

Šimun Pitešić 1630. LABIN (sa Sinokosom)

Ivan Pitešić 1630. Vukdrag 1550. Ivanov sin

Pero Pitešić 1630. Petar 1550. Martinov sin Ivan Mar koj ević 1630. Jako* 1550. Brkićev sin

Marko 1550. Radojev sin SUHI DOLAC Maruša? 1550. Radojev sin Mihovil 1550. Radin sin Milosav 1550. Ivanov sin Ivan 1550. Matijašev sin Nikola 1550. Ivkov sin Miliš a 1550. Šimunov sin Pava!* 1550. #ov sin Radosav 1550. Dragićev sin Martin 1550. Pavkov sin

130 131

Budiša

Jako*

Miliš a

Mate*

Ivan Papić

Bože Ivković (Gucovich)

Pave Maljković

Andrija Maljković

J a kov Maljković

Radoje "Marsich (Martich )"

Miloš Giljanović (Ghignalovich)

Luka Giljanović

Andrija 11Marsich 11

Rađanja Giljanović

RADOŠIĆ

Alija Ili j azov*

Mate Vlastelica

Cvitko Milanković

Vicko Zalinović

Marko Rakojević

Jure Zalinović

Ilija Ćuković (Chiucovich)

Jure Dobromanović

Ilija Suhnović

Mihovil Caraobrezović (Zaraobrezovich)

Pero Vlajić

Juriša Rak

1550. #ov sin

1550. Jurkov sin

1550. Pirivićev? sin

1550. Herakov sin

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1630.

1550.

1630.

1630.

1630.*

1630.*

1630. *

1630.*

1630.*

1630.*

1630.

1630.

1630.*

ŽUŽEU (sada lokva zapadno od zaseoka Đirlića)

Vrsać

Petar

VOJNOVIĆ!*

Stipan Vojnović

132

1550. Petrov sin

1550. Ivanov sin

1682.knez

VUČIVICA

Ilija Boljatov

LEĆEVICA s UB LIMA

Jakov,

Radoje,

Vukić,

Jakov,

Polašin?

PAKOŠTANI*

*Mihovil

Toma

Radosav

*Paval*

*Jakov

*Stipan

*Ivan

1676.

1550. Bartulov* sin

1550. Vukilin sin

1550. Ivanov sin

1550. Ivanov sin

1550. Mihovil ov sin

1550. sin Radoja Vuhića, knez

1550. Radišin sin

1550. Milu tinov sin

1550. sin Radoja Vuhića

1550. Jurjev sin

1550. Petrov sin

1550. Božidarev sin

BRAŠNICE (vjerojatno Borašnica po Boraji)

Sladić

Jurko

MILEŠEVO ili MILOŠEVO*

Miloš

Pava!*

Ivan

Grgur

Ivan

Marko

Ivan

Vasil

Mate*

1550. Brajanov sin

1550. Radičin sin

1550. Mihovil ov sin

1550. Markov sin

1550. Marinov sin

1550. Matijašev sin

1550. Jurjev sin

1550. Radičin sin

1550. Radičin sin

1550. Milunov sin

1550. Milu tinov sin

133

ZLOPOUE* (možda Zlonjive između Boraje i Ljubitovice) Sušić 1616. ks

Poljan 1550. Ivanov sin Vlatković 1616.ks

Mate 1550. Radičin sin Vulić 1616.ks

PODINE BRNJICA

# 1550. Pavlov sin Marelja 1550. Radovanov sin

Grgur 1550. Radeljanov sin Radak 1550. Ivkov sin

Luka 1550. Grubišin sin Nikola 1550. Lukin sin GORIŠ

Radojica 1550. Markov sin Ivanko 1550. Radakov sin Jako* 1550. Radojev sin

VRSNO Jure* 1550. Smoljanov sin

Dragić 1550. Plavčićev sin Marko 1550. Ivanišev sin SITNO

Petar Riličić 1519. ks

IVANIŠEVIĆ* Radica 1550. Radovanov sin

Ivan Grgurević 1589. š Lajko 1550. Radovan ov sin

Stipan 1550. Miloradov sin

POKROVNIK Grgur 1550. Radojin. sin

Dragoje 1550. Radibradov sin Ivan 1550. Ivanišev sin

Toma 1550. sin došlice Ivan 1550. Božidarev sin

Radibrad 1550. Poljankov sin Šimun 1550. Markov sin

Pava!* 1550. Barišin* sin Pava!* 1550. Mihovilov sin

Ostoja 1550. Ivanov* sin Milan Kotlović 1550. otišao

Radin 1550. Radojin. sin Vukašin 1550. Radovanov sin

Juraj* 1550. sin došlice Stipan 1550. Radovčev sin

Milašin J uri č ić 1587. š Vukić 1550. Vukosav. sin

Vukman Cetinjanin 1616.ks Vukić 1550. Milojev sin

Dabravčić 1616. ks Martin 1550. Rujićev? sin

Husein 1616. ks Stipan Račić (Rachich) 1582.š

Lulić 1616.ks Mukrukopić 1616.ks SLIVNO

Radaković 1616.ks Vudrag Radojević 1581. š

Rajković 1616.ks Sinobadović 1616. ks BRŠTANOVO

St ilić 1616.ks Stipan 1550. Mihovilov sin

134 135

Ivan 1550. Dinolićev* sin 11BRBIĆn Grgur Žižić 1662. s Stipan 1550. Lukin sin Vidosava V rvilova 1679. Juraj 1550. Radovan ov sin

Jako* 1550. Mihajlov sin DUGO BABE Branko 1550. Nikin sin Dragoj e 1550. Bogunov sin Juraj 1550. Martinov sin Juraj 1550. Dragićev sin Ivan 1550. Tomin sin Vuk 1550. Ivkov sin Brajan 1550. Kulišev sin Hasan 1550. Huseinov sin Radoje 1550. Vukićev sin ----- Baričević 1653. s Juraj 1550. Radojin sin

Toma 1550. Vladosavov sin NISKO Pava!* 1550. Ivanov sin Ivan 1550. Radojev sin Rogo? 1550. Ivanov sin Dragić 1550. Markov sin Jako* 1550. Vukašinov sin Tomaš* 1550. Bartulov* sin Vukdrag 1550. Vukičin sin Jako* 1550. Bratićev sin Juraj 1550. Markov sin Mihovil 1550. Ivanov sin Ivan 1550. Pavlov* sin Mate 1550. Bartulov* sin Pava!* 1550. Tomičin* sin Plaš? 1550. Jurjev sin Marko 1550. Milanov sin Ivan 1550. Jurjev sin Radoje 1550. Milunićev sin *Ivan 1550. Milovčev sin Stipan 1550. Martinov sin *Andrija 1550. Milanov sin

*Pava!* 1550. Dragišin sin ŽESTINICA (sada lokva na Trećanici) *Luka 1550. Stipanov sin Ivaniš 1550. Radenkov sin

Vukašin 1550. Radovanov sin "VITO" (vjerojatno Vinovo) Radovan 1550. Milinov sin Pava 1550. Vidkov sin Radica Radojin 1550. Radoje 1550. Jurjev sin Ilija 1550. Ivanov sin Mihovil 1550. Milosavov sin !skender 1550. Radkov sin Vukdrag 1550. Vukmanov sin Marko 1550. Ivanišev sin Šimun 1550. Ivanov sin Mate* 1550. Milanov sin Bartul 1550. Vuče tin sin

Ružko 1550. Dragojev sin UNEŠIĆ s PODUMCIMA ("Kušić i Zvaničan s Lokvama") Martin 1550. Jurjev sin Vukosav 1550. Ivanov sin Stipan 1550. nekad posjednik Banove poljane Radoje 1550. B(fonićev sin Bartul 1550. Markov sin Žarko Radojev sin

136 137

Ivko 1550. Marojev sin Dragiša 1550. Radičin sin Miliš a 1550. Ivanov sin Dragiša 1550. Vukosav. sin Ivan 1550. Vukašinov sin

Ivan 1550. Dragojev sin NEVEST sa CEROM Obrad 1550. Radojev sin Toma 1550. Dragićev sin Paval* 1550. Dubonićev? sin Vukašin 1550. Prelanov* sin Milobrad 1550. Vladkov sin Pava!* 1550. Radojev sin Marko 1550. Vladkov sin Radoje 1550. Prelanov* sin Vukdrag Ivanov 1550. Vukić 1550. Radanov sin Radoje 1550. Ivanov sin Jakov 1550. #ov sin, Nikola 1550. Ivanov sin Radoje 1550. Vukašinov sin Božićko 1550. Markov sin Mihajlo* 1550. Radosav. sin Petar 1550. Ivkov sin Mihovil 1550. Markov sin Ivan 1550. Vukmanov sin Bartul* 1550. Ivanov sin Radoje* 1550. Vukmanov sin Ivan 1550. Grubišin sin Vukdrag 1550. Vukićev sin Ivan* 1550. Radosavov sin Vukmir 1550. Vukosav. sin Petar 1550. Markov sin Vladosav 1550. Ivkov sin Mikač* 1550. Vukimirov sin Matijaš 1550. Vladkov sin Marko 1550. Radosavov sin Radosav 1550. Vladišin* sin Grgur 1550. Ivanišev sin Radoje 1550. Ivanišev sin Mate* 1550. Ružkov sin Radica 1550. Marunićev sin Luka 1550. Ivanov sin Radica 1550. Vukčićev sin Mate* 1550. Milinov sin Vukosav 1550. Bilotinićev* sin Paval* 1550. Ivanov sin Šemso 1550. Kasimov sin 11Vulko" 1550. #ov sin Vukdrag 1550. Ivanišev sin Radojina 1550. Vladisavov sin Radosav 1550. Marunićev sin Husein 1550. Vukdragov sin

Hasan 1550. Abdulahov sin "UUBOŠINA s PREMETNIM" (vjerojatno predjeli Ljubeč i Pometeno brdo) Pava!* 1550. Ruvićev sin Radosav Radojinov 1550. Cvjetko Ninčević 1596.ks Ivan 1550. Radojinov sin Petar Stoslavić 1617.ks Marko 1550. Radovanov sin Pava!* 1550. Matejev sin PLANJANI Vukdrag 1550. Vrančev? sin Mihovil 1550. Antolov sin Bojša 1550. Radojev sin Juraj 1550. Markišin* sin Radojina 1550. Jurjev sin Martin 1550. Ivkov sin

138 139

Grgur Vu koje

Lipoj ević Pava!*

Grgur

1550. Radojev sin

1550. Vladisavov sin

1550. otišao 1550.

1550. Pavlov sin

LEGATOVIĆ (možda okolica današnjih Lagatorića) Ivanović 1610. ks Jurjević 1610. ks

VISOKA Mihovil

Dragić

Juraj Mate*

Šimun Dražić

KOPRNO Stipan

Luka

Petar Juraj

Radosav Vukdrag Milobradov

1550. Lulićev sin,

1550. Markov sin, 1550. Lulićev sin,

1550. Lu !ićev sin,

1679.

1550. Boginov sin

1550. Antunov sin

1550. Ivanov sin 1550. Dražićev sin

1550. Stipanov sin 1550.

"TREŠNJEVICA" (možda brdo Trištenica kod Trolokava) Jakov 1550. Dragićev sin Radica

Gale*

Jakov

Nikola Ivan

Andrija

"KOVAČIĆ" (možda dio Žitnića) Juraj

140

1550. Divnićev sin

1550. Milanov sin 1550. Ivanov sin

1550. Radojev sin 1550. Divnićev sin

1550. Grgurov sin

1550. Petrov sin

Juraj Mate* Ivan* Martin

Luka

Milan

Martin Radoje

Juraj

11PTIČARt1

Gruj iša

Stipan Marineč?

Toma

"ZABLATJE"

Jako*

Juraj

nSKUTEn

Petar Toma Mate*

Vukša

Ivaniš Jurica

1550. Mrkin sin 1550. Radojev sin

1550. Radmanov sin 1550. Marojev sin

1550. Pavlov sin

1550. #ov sin 1550. Grgurev sin

1550. Širojev sin

1550. Radovanov sin

1550. Radovan ov sin

1550. Pavlov sin 1550. Radičin sin

1550. Mihovilov sin

1550. Radojev sin

1550. Vučkov sin

1550. Bosićev? sin

1550. Brankov sin

1550. Stipanov sin

1550. Glumčev sin

1550. Radojin. sin 1550. Berisavov, sin

"PRETISNI CA" (možda Prtenić, sada dio U nešića)

Radica 1550. Nikolin sin Radosav 1550. Lukin sin Marko 1550. Ivanišev sin Stipan 1550. Nikolin* sin Ivan 1550. Petrov sin Radoje 1550. Iv kov sin Mile 1550. Ivanov sin

141

Vukoje 1550. Markišin* sin Toma Lalić 1676.

Radoje* 1550. Petrov sin Jere Despotović 1679.

Luka 1550. Ivanov sin Ilija Rajčić 1679.

Stipan 1550. Mihovilov sin Katarina Bučević 1679.

Ivan 1550. Petrov sin ZELOVO

OGORJE Vuksan 1550. Radojev sin

Alija* 1550. Bartulov sin Milin 1550. Radenkov sin

Šimun 1550. Ivanov sin Radoje 1550. Radičin sin

Juraj 1550. Godin ov sin Juraj 1550. Vukdragov sin

Juraj 1550. Vukilin sin Vukac 1550. Radojev sin

Vukdajica? 1550. Ivanov sin Ilija 1550. Radojev sin

Ivan 1550. Markov sin Vuk 1550. Vladkov sin

Grgur 1550. Jurinin sin Jure Samardžija 1679.

Juraj 1550. Radinov sin

Stipan 1550. Markov sin BIDNIĆ

Matija 1550. #ov sin Hamza 1528. Brankov sin

Petar 1550. Stipanov sin Širmerd 1528. novi musliman

Radica 1550. Budevićev? sin Petar 1528. Pavlov sin, knez

Ivaniš 1550. Radojev sin Pava! 1528. Martinov sin

Antun 1550. Ivanov sin Mil anko 1528. Martinov sin

Ilija 1550. Radin sin Matijaš 1528. Petrov brat

Sladić 1550. Brajanov sin Nikola 1528. Milankov sin

Radica 1550. Radičin sin Miliš a 1528. Markov sin

Marko 1550. Vukašinov sin Radivac 1528. Purgarov sin

Juraj* 1550. Martinov sin Miloj e 1528. Dorotin sin

Jurko 1550. Radičin sin Ivan 1528. Radosavov sin

Matija 1550. Plešin* sin Marin 1528. Radunov sin

Nikola 1550. Martinov sin Radoje 1528. Bogojev sin

Juraj Uskok 1550. Mate* 1528. Vladosavov sin

Poljan 1550. Kulinov sin Radovan 1528. Šoljanov sin

Juraj 1550. Stipanov sin Radosav 1528. Mihotin sin

Matijaš 1550. Markov sin Vukoje* 1528. Radosavov sin

Jakov 1550. Ivanov sin Juraj 1528. Tomašev sin

Ivan 1550. Jurjev sin Martin 1528. Radiradov sin

Martin Bulić 1656.s Radosav 1528. Radovinov sin

142 143

Ivan 1528. Dimitrov sin Marin Došlica 1528. nomad Antun 1528. Ivanov brat Ivan 1528. Marko 1528. Grgurev sin Pava!* 1528 ..... sin Milorad 1528. Radiradov sin Mate* 1528 ..... sin Petar 1528. Radiradov sin Pava!* 1528 ..... sin Marko 1528. Vladosavov sin Vladosav 1528. Pavlov brat Mate* 1528. Brankov sin Juraj 1528. Grgurev sin Radica 1528. Matin brat Marko 1528. Jurjev sin Marko 1528. Filipov sin Milenko 1528. Jurjev sin Pava!* 1528. Milišin sin Cvitko 1528. Milenk. sin i, Mate* 1528. Ivanov sin Gruj in 1528. Cvitkov brat Stipan 1528. Radojev sin Vukić 1528. Cvitkov brat Marko 1528. Radojev sin Petar 1528. Radojev sin Vukdrag 1528. Markov brat Grgur 1528. Petrov brat Juraj 1528. Pavlov brat Bartul* 1528. Ivanišev sin Mate* 1528. Radivčev sin Ivan 1528. Bartulov brat Vukman 1528. Matin brat Pava!* 1528. Bartul ov brat Matija 1528. Ivanov sin Juraj 1528. Bartul ov brat Marko 1528. Vladosav. s. Mate* 1528. Radosavov brat Juraj 1528. Radovan ov sin Vukdrag 1528. Radivojev sin Milenko 1528. Mihotin. sin Radoje 1528. Vukdragov sin Mate* 1528. Jurjev brat Radoje 1528. Vukosavov sin Radak 1528. Tomašev sin Mate* 1528. Radojev sin Stipan 1528. Radakov sin Cvijan 1528. Radojev sin Juraj 1528. Radosavov sin Matijaš 1528, Radojev sin Matijaš 1528. Jurjev brat Dragić 1528. Milkov sin Mate* 1528. Jurjev brat Radosav 1528. N ovakov sin Mihotina* 1528, Jurjev brat Juraj 1528. Radosavov sin Pava!* 1528. Ivanov sin Miloš 1528. Radosavov sin Vukić 1528. Dimitrov sin # 1528. Milošev brat Stipan 1528. Vukićev sin Paval* 1528. Milošev brat Juraj 1528. Vukićev sin Vladosav 1528. Milošev brat Mate* 1528. Vukićev sin Matijaš 1528. Milošev brat Obrad 1528. Grgurev sin Antun 1528. Markov sin Nikola 1528. Miloradov sin Radosav 1550. Radmilov sin Martin 1528. Nikolin brat Marko 1550. Martinov sin

144 145

Šimun 1550. Radmilov* sin

Juraj 1550. Radmilov* sin

Ivan 1550. Petrov sin

Stipan 1550. Vukićev sin

# 1550. Milosavov sin

Ivan 1550. Grgurev sin

Nikola 1550. Božidarev sin

Juraj 1550. Vukićev sin

Cvitan 1550. Radojinov sin

Luka 1550. Matejev sin

Miho ta 1550. Radotin sin

Radoje 1550. Vukšin sin

Grubiša 1550. Lukin sin

Mate* 1550. Ivanov sin

Petar 1550. Jurjev* sin

Ivan 1550. Radojev sin

Selak* 1550. Radivojev sin

Grgur 1550. Jurjev* sin

Cvitko 1550. Vukašinov sin

Toma 1550. Bogišin sin

Vukimir 1550. Radičin sin

Radojina 1550. #ov sin

Ivan 1550. Gojkov* sin

Duje Grubišić 1679.

ZMINA ili MUĆ sa ČVRUEVOM (te selišta Luka, Dobro Selište, Oradovi­ca, Čočo, Strmikuće, Vučice)

Vukić Radojinov 1528. knez

Pava! Radojinov

Stipan Radojinov

Radko Radojinov

Pavko Radojinov

Vladislav Radojinov

Stipan

Vukić Radojinov

Radoslav Nikojev

146

1528. Vukićev brat

1528. Vukićev brat

1528. Vukićev brat

1528. Vukićev brat

1528.

1528. Vladislavov sin

1528. Vladislavov brat

1528.

Ivan 1528. Radoslavov sin

Ivan Nikojev 1528. Radoslavov brat

Dragić 1528. Radoslavov brat

Vukdrag 1528. Radoslavov sin

Radobrad 1528. Vukdragov brat

Petar Vukdragov 1528.

Martin Stroj in 1528.

Grgur 1528. Martinov sin

Mihalj 1528. Martinov brat

Ivan 1528. Martinov brat

Bartul Strojin 1528.

Juraj 1528. Bartulov brat

Mij ak 1528. Bartulov sin

Smoljan Vukašinov 1528.

Milun Strojin 1528.

Ivan 1528. Milunov sin

Mate 1528. Milunov sin

Juraj 1528. Milunov sin

Pava! 1528. Jurjev sin

Milko 1528. Jurjev sin

Koj adin Bogdanov 1528. slijepac,

Radin 1528. Kojadinov sin

Ivak* 1528. Kojadinov sin

Radica 1528. Kojadinov brat

Obrad 1528. Kojadinov brat

Vukašin Milinov 1528.

Vukman 1528. Vukašinov brat

Vukoje Milićev 1528.

Obrad 1528. Radičin sin

Dragoj e 1528. Radičin sin

Marko 1528. Radoje 1528. Radovanov sin

Radojina 1528. Radovanov sin

Dragić 1528. Radanov sin

Milan 1528. Vlaićev sin

Radojina Vukčev 1528.

147

il

Vukdrag Radičin 1528. Vukac 1528. Vukmirov brat

Juraj Radiradov 1528. Dragić, 1528. Vukmirov brat

Juraj Grgurev 1528. Ivan 1528. Mrkišin sin

Božidar Kopilov 1528. Jurko* 1528. Ivanov brat

Petar 1528. Božidarov brat Radivoj 1528. Ivanov brat,

Nikola 1528. Božidarov sin Radovan Bogdanov 1528.

Radica Kopilović 1528. Vukdrag 1528. Radovanov sin

Paval Radičin 1528. Dobrilo 1528. Radovanov brat

Radivoj Kopilović 1528. Vukić 1528. Radovanov brat

Vukić 1528. Mrkšin sin Dragić 1528. Omilinov sin

Stipan 1528. Vukićev brat Miloje* 1528. Milanov brat

Dragić 1528. Vukićev brat Milorad 1528. Milanov brat

Grubiša Brajanov 1528. Juriša • Radičin 1528.

Ivan 1528. Grubišin sin Jure* 1528. Ivanov sin

Radoje Kojadinov 1528. Petar 1528. Jurin brat

Pa val 1528. Radojev sin Pa val 1528.

Pavko 1528. Radojev brat Pavko 1528. oooo brat

Ivaniš 1528. Stipanov sin Nikola 1528. oooo brat

Jelovac 1528. lvanišev sin Ivan 1528. oooo brat

Marko 1528. Ivanov sin Širmerd 1528. Radičin sin

Miho tina 1528. Markov brat Murad 1528. nomad

Mila šin 1528. Mihotin brat Sulejman 1528. Muradov sin

Stipan 1528. Mihotin brat Jusuf 1528. Muradov sin

Juraj 1528. Mihotin brat Fer had 1528. Muradov brat

Pa val 1528. Grgurov sin Cvitko 1550. Vukićev sin

Radoslav 1528. Radovanov sin Petar 1550. Ivanov sin

Radin 1528. Radoslavov brat Grgur 1550. Martinov sin

Stipan 1528. Radanov brat Vukimir 1550. Miloradov sin

Vukić 1528. Radojev sin Bartul* 1550. Petrov sin

Dr agić 1528. Vukićev sin Mihovil 1550. Markov sin

Ivan 1528. Stipan 1550. Radovanov sin

Vukosav Radojev 1528. Vladosav 1550. Radojšin sin

Vukimir Radojev 1528. Vučeta 1550. Vukdragov sin

Milorad Strivojev 1528. Vukašin 1550. Bilićev sin

Ivko 1528. Miloradov sin Mihovil 1550. Šimunov sin

Vukmir 1528. Milo bratov sin Stipan 1550. Ivanišev sin

148 149 l

l ll

Vukdrag

Radosav

Radojina

Vukić

Stipan

Ivaniš

Radan

Miloš

Ivan

Dragić

Nikola

Ivan

Jurko

Pa v ko

Kosta

Vukman

Osman ibn Abdullah

Matija Jurić

Ivan Čobela

Mihovil Čerinić Jela Vukavić

VUČICE* (spadaju pod Muć i ČVrljevo)

1550. Radosavov sin

1550. Smoljanov sin

1550. Radovanov sin

1550. Radojinov sin

1550. Jakovljev sin

1550. Radosavov sin

1550. #ov sin

1550. Ivanov sin

1550. Dragojev sin

1550. Umoljanov? sin

1550. Vukosavov sin

1550. Jurin* sin

1550. Ivanov sin

1550. Nikolin sin

1550. Vukosalićev sin

1550. Tvrdkov sin

16--.

1665.s

1666. s

1679.

1679.

Sulejman 1550. Muradov sin

Ivan

Ivan

Milan

Ivan

Juraj

Nikola

Paval*

1550. Vukdragov sin

1550. Jurjev* sin

1550. Radojev sin

1550. Radojev sin

1550. Radiradov sin

1550. Milunov sin

1550. Jurjev sin

HODU ČA i PRO LINE (spadaju pod Muć i ČVrljevo)

Jusuf

Radica

Mil obrad

150

1550. Muradov sin

1550. Komarinov sin

1550. Milanov sin

Pa val* 1550. Radojev sin Vukić 1550. Markišin * sin Radoje 1550. Mrkšićev sin Toma 1550. Jurjev sin Cvitko 1550. Obradov sin Dob rilo 1550. Radovanov sin Juraj* 1550. lvakov* sin Jurko* 1550. Markišin * sin

STR MIKU ĆA (spada pod Muć i ČVrljevo) Ferhad 1550. Muradov sin Juraj 1550. Petrov* sin Vukašin 1550. Vukićev sin Vukman 1550. Milićev sin Vukić 1550. Ivanov sin Vukdrag 1550. Vukotin sin Grubiša 1550. Brajanov sin Mihalj 1550. Martinov sin

LUKA ili CRNICA (spada pod Muć i Čvrljevo)

Hasan 1550. Ferhadov sin Marko

Vukica

Ivan

1550. Ivanov sin

1550. Miloradov sin

1550. Radovanov sin

DOBRICE (vjerojatno oko vode Dobreč u M uću Gornjem)

Vukašin 1528. Stipan. sin Stipan Banić 1528.

Radovan

Grgur

Stipan Jurjev*

Tomaš

Marko

Milenko

Lačin?

Pava]*

1528. Stipanov sin

1528. Stipanov brat

1528.

1528. Stipanov sin

1528. Stipanov sin

1528. Nikolin sin

1528. Milenkov sin

1528. Milu tinov sin

151

Radosav 1528. Milu tinov sin Radosav 1550. Banićev sin

Mate* 1528. Radoslavov brat Mihovil 1550. Šimunov sin (nema ga)

Vučić 1528. Radoslavov brat Petar 1550. Radosavov sin

Petar 1528. Radosavov sin Ivko 1550. #ev sin

Radoje 1528. Radiradov sin

Pava!* 1528. Radojev sin DUGOPO UE

Mihotina* 1528. Šimunov sin Vučen Brajković 1665.s l

Badrin 1528. Mihotin sin l l

Ivan 1528. Mihotin brat KUTI i OGORJE "u okolici Klisa" (vjerojatno Kute, dio Dugopolja)

Martin 1528. Radojev sin Mihovil 1528. Vukasov sin

Juraj 1528. Martinov sin Ilija 1528. Radan ov sin

Toma 1528. Martinov sin Grgur 1528. Petrov sin

Badrin 1528. Jankov sin Juraj 1528. Vladkov sin

Smol jan 1528. Radunov sin Luka 1528. Jurjev brat

Trudan 1528. Milošev sin Do lin? 1528. Kalobradov sin

Pava!* 1528. Radmanov sin Ivaniš 1528. Brati nov sin

Milan 1528. Vladićev sin Jurko 1528. Radičin sin

Radica Pokrajac 1528. Ivaniš 1528. Milošev sin

Juraj 1528. Milošev sin Matijaš 1528. Polašinov? sin

Matijaš 1528. Nikolin sin Marko 1528. Vukasov sin

Juraj 1528. Nikolin sin Juraj 1528. Godulov sin

Juraj 1528. Milićev sin Petar 1528. Stipanov sin

Petar 1528. Jurjev sin Mihotina* 1528. Ćirićev sin i, ll

Dragić 1528. Jurjev sin Mikula Stojčinov* 1528. ' !

Matijaš 1550. Stipanov sin Pava!* 1528. Markov sin ,'ji Radica 1550. Pokrajčev sin Matijaš 1528. Markov sin ~ l i

Marko 1550. Stipanov sin Stipan 1528. Mihaljev sin ,,

Dragić 1550. Jurjev sin Radosav 1528. Stipanov brat

Smo ljan 1550. Radovanov sin Nikola 1528. Milošev sin

Pava! 1550. Milun ov sin Mate* Miličić 1528.

Luka 1550. Milenkov sin Milu tin 1528. Miličićev sin

Luka 1550. Jurjev sin Marko 1528. Stipkov sin

Vukdrag 1550. Ivanov* sin Martin 1528. Stipanov sin

Radovan 1550. Stipanov* sin Pava!* Doli nov 1528.

Mihovil 1550. Pavlov* sin Poljan 1528. Pavlov brat

Matej 1550. Milanov sin Martin 1528. Ilijin sin

152 153

l

l

Vukdrag 1528. Martinov brat DICMO

Ivaniš 1528. Jurjev sin Vujica Podrugović 1666. s

Ivan 1528. Ivanišev brat

Petar 1528. Jurjev sin NEORIĆ

Petrović? Branešev? 1528. Stojan Jurić 1669. s

Jurko 1528. Mikulin zet

Dragić Kupičić 1528. POSTINJE

Nikola 1528. Dragićev brat Jusuf 1528. Koj ićev sin

Petar 1528. Bartulov sin, potknez Mustafa nmalin 1528.

Jakov 1528. Petrov brat Pava!* 1528. Milanov sin, potknez

Jelovac 1528. Petrov brat Ivan 1528. Petrov sin

Ivan !528. Vladosavov sin Božidar 1528. Jurjev sin

Šimun 1528. Ivanov sin Antun 1528. Radovanov sin

Martin 1528. Vukasov sin Božidar Borovac 1528.

Juraj 1528. Martinov sin Luka 1528. Božidarov sin

Juraj 1528. Radanov sin Radoje 1528. Radovanov sin

Martin 1528. Jurjev sin Grgur 1528. Radovanov sin

Bartul* 1528. Martinov brat Juraj 1528. Grgurev sin

Nikola 1528. Bartulov sin Juraj 1550. Pavlov sin

Marko 1528. Bartulov brat Grgur 1550. Radovanov sin

Mate* 1528. Ivanov sin Ivan 1550. Matejev sin

Vukdrag 1528. Matin brat Anto! 1550. Radovanov sin

Juraj 1528. Vukšin sin Ivan* 1550. Božidarev sin

Radoje 1528. Jurjev brat Mate* 1550. Božidarev sin

Radica 1528. Radinov sin Juraj 1550. Bogdanov sin

Miloš 1528. Radičin sin Ivan 1550. Vukasov sin

Radica Bulatov/Bilotin * 1528. !skender 1550. Jusufov sin

Radosav 1528. Radičin sin J urašin Burilović 1662. s

Mate* 1528. Radičin brat Tomica Grubišić 1674. s

Milosav 1528. Ivanov sin

Mate* 1528. Milosavov brat CRIVAC

Pava!* 1528. Milosavov brat -----Bučić 1653. s

Antun 1528. Milosavov brat

Pava!* 1528. Martinov sin KONJSKO

Nikola 1528. Milosavov sin ----- De lij a 1653. s

154 155

VRBA Jakov 1550. Ivanov* sin

Šimun Banovac 1679. Nikola 1550. Vukosav sin

Dr agić 1550. Antunov sin

MILEŠINA s TOMINOM* Mate* 1550. Jurjev* sin

Evrenos 1528. Abdulahov sin Petar 1550. Radmilov sin

Hamza 1528. Radojev sin Mihovil 1550. Mij okov sin

!skender 1528. Evrenosov sin Mate* 1550. Pavlićev sin

Vukosav Vranić 1528.knez Mihovil Bra ........ 1679.

Juraj 1528. Vukosavov sin

Nikola 1528. Vukosavov sin RAMU ANI

Mij oš 1528. Vukosavov sin Dragoj e Grubišić 1528.knez

Radoje Petranov* 1528. Ivan 1528. Dragojev brat

Radosav Radojev 1528. Martin 1528. Milojev sin

Bogiša 1528. Dobrašinov sin Ivan 1528. Martinov sin

Vukić 11Beltruk11 1528. Luka 1528. Martinov brat

Matija 1528. Barbarin* sin Tomaš 1528. Martinov brat

# 1528. Matijin sin Juraj 1528. Markotin * sin

Juraj 1528. Matijin sin Ivan 1528. Jurjev brat

**Ivan 1528. Banićev sin Stipan 1528. Antunov sin

Mileta 1528. Ivanov sin Grgur 1528. Stipanov brat

Juraj Banić 1528. # 1528. Radovanov sin

Juraj Milović 1528. Ivan Radojev 1528.

Ivan Radovanov 1528. Ivaniš 1528. Ivanov brat

Petar 1528. Ivanov sin Gale 1528. Milanov sin

Radin* 1528. Mijakov* sin Bedrina* 1528. Galin brat

Petar 1528. Radinov sin Tomaš "Kajak11 1528.

Ivan 1528. Radinov brat Martin 1528.Tomašev brat

Pava!* 1528. Radinov brat Juraj 1550. Dragojev sin

Mihovil 1528. Radinov brat Luka 1550. Martinov sin

Milosav 1528. Radinov brat Juraj 1550. Vukasov sin

Vukosav 1550. Bradojev sin Stroj in 1550, Radojev sin

Vukdrag 1550. Jurjev* sin Juraj 1550. Ivanov sin

Mileta 1550. Ivanov sin Andrija 1550. Anto lov sin

Petar 1550. Ivanov* sin Grgur 1550. Anto lov sin

Juraj 1550. Pavlov sin Petroje* 1550. Vukov sin

Vukić 1550. Ivana Ko laka sin Juraj 1550. Bartulov sin

156 157

JI

Ivan 1550. Vladenkov sin Toma 1550. Matejev sin

Luka 1550. Ivanov sin Dragić Vlado 1550. Brajan 1550. Božidarev sin

RADUNIĆ (s Paprenovicom i Lukom) Mihovil 1550. Jurkov sin Radoje Tijanić 1528. Nikola 1550. Jurkov sin Martin 1528. Radojev sin Nikola 1550. Radojev sin Grgur 1528. Vladkov sin Vuk 1550. Markov sin Pava! 1528, Grgurev brat Juraj 1550. Radovanov s. Šimun Grgurev 1528. Petar 1550. Radovanov s. Radivoj 1528. Šimunov sin

Radoje Boškov 1528. Juraj 1550. Milanov sin

Mihotina* 1528. Radojev brat Marineš? 1550. Matićev sin

Radosav 1528. Radojev brat PEROSIĆ* (vjerojatno kod Purišića vrila u Muću Gornjem)

Šimun Radojev 1528.

Radivoj Ivanišev 1528. Stipan* 1550. Milašinov sin

Luka 1528. Radivojev brat Radoje* 1550. Baltin sin

Vladosav Dragićev 1528. Mihajlo* 1550. Vukašinov sin

Ivan Vukićev 1528. Grgur 1550. Jurkov* sin

Juraj* Radovanov 1528. Jakov 1550. Mihovilov sin

Toma Matejev 1528. Nikola 1550. Grubišin sin

Vukić 1528. Tomin brat Pava! 1550. Jankov sin

Radoje Vukojev 1528. Ivaniš 1550. Ivanov sin Radica 1528. Radojev sin Marko 1550. Ivanov sin Juraj 1528. Radojev brat Tvrde! ja 1550. Ivkov sin Ivan Vladosavljev 1528. Ivanić 1550. Jurjev sin Božidar Milosavljev 1528. Stipan 1550. Jurjev* sin Nikola 1528. Božidarov sin

Brajan 1528. Božidarov brat Juraj 1550. Vukićev sin

Šimun Jakov Matejev 1528.

1550. Ivanov sin

Ivan 1528. Jakovljev brat Ivan 1550. Radošev sin

Juraj 1528. Jakovljev brat Miloš 1550. Radovanov sin

Radojina 1550. Matićev sin Vukić 1550. Ivanišev sin

Grgur 1550. Vladkov sin Ivan 1550. Lukin sin

Pava!* 1550. Vladkov sin Ivan 1550. Jurin sin

Stipan 1550. Ivanov sin Radojina 1550. Grubišin sin

Luka 1550. Stipanov sin Vukman 1550. Tvrdkov sin

158 159

GIZDAVAC

Ivan Pava!*

Vladosav

1550. Nikolin sin

1550. Radojinov sin

1550. Radičin sin

KR UŠICE (vjerojatno današnji predjel Križice) Grgur 1550. Radojev sin

Mate* 1550. Vladkov sin

Nikola 1550. Jurinin sin

Maroje 1550. Radojev sin

PR UGOVO

Ivko Pava

Vuk

ČERA (možda Čerine na Blacima)

Bedrina* Milosav

Stipan

Osobe nepoznata podrijetla:

Šimun

Miloš Hrkorović (Harcorouich)

Radoje Radoje

Ante Radoje

Nikola Ćaletić Jure 11ZipraZ11

Milin Nikola Čipčić Satarović

Ivan Plačnić (Placnich)

Jakov Baranović

Ilija Baričević

160

1550. Milobradov sin

1550. Radosavov sin

1550. Pavkov sin

1550. Stipanov sin 1550. Jelavčićev sin

1550. Nikolin sin

1545.

1545. 1575. tri brata 1587. otac Antin

1587. sin Radojev

1590. 1590.

1590. 1590.

1593. poglavar

1631. 1650. harambaša

1650. harambaša

Jakov Gangić Petar Grubišić

Mihovil Ivančević Jakov Krilić

Jure Listeš

Stjepan Lukrić Miloš Mandić

Lovro Mihić Nikola Parašić

Stjepan Poljaković Jerko Suić

Vujica Šilović Ljubišić

Mate Strmić ili Ćaletić

1650. harambaša 1650. harambaša

1650. harambaša 1650. harambaša

1650., 1666. harambaša 1650. harambaša 1650. harambaša

1650. harambaša

1650. harambaša

1650. harambaša

1650. harambaša 1650, harambaša

1676.

1682.

l ,,, "i

161

4. >>POD KRILOM PRIVEDROGA PRINCIPA<<* (1684. - 1797.)

Nakon katastrofalnog turskog poraza pod Bečom godine 1683. došlo je do općeg pokreta za oslobođenje od Turaka. Poslije uspjeha kotarskih ustanika, Zagorani su zajedno s Petropoljcima potjerali Turke iz Drniša. Premda su se Mlečani nevoljko upustili u novi rat, uspjesi ustanika i redovite vojske doveli su do konačnog protjerivanja Turaka iz cijele Zagore.

U svojim izvješćima Mlečani su hvalili naše ljude i njihovu srčanost i izdržljivost, ali su uviđali i njihove mane, od kojih je najveća bila nedostatak discipline1 Kako je Mlečanima jedna od najjačih osobina bila škrtost, oduševlja­vala ih je i skromnost Zagoraca. Mletačka je taktika išla za tim da na svoje područje iseli sve kršćansko stanovništvo iz turskih krajeva i da na taj način oslabi gospodarski temelj turske države. Da bi to postigli, pravili su neprestane prodore u Bosnu, a na ruku im je išlo i neljudsko potlačivanje kojemu je narod bio izvrgnut od strane Turaka. Zato se ne treba ni čuditi općem protuturskom raspoloženju u narodu, koje su poticali i franjevci.

4.1. VELIKA SEOBA

Poneki cetinski poglavari, kao npr. Ilija Perajica, još su se nećkali da li da prijeđu na mletačku stranu, ali što silom, što milom, i to je uskoro uređeno, tako

• Iz predgovora prvog izdanja Razgovora ugodnog iz godine 1756. 1 B. Desnica, Istorija kotarskih uskoka Il, Beograd, 1950., 61. str., - ... Li Mariachi

sono bellissima gen te assuefata alle fatiche che sa maneggiare lc arm i, che chi li volesse per servirseme, non v' r bisogno di dadi dona tivo, si bano sopra illuoco insoma per fare un corpo in manenti di 6 e 7 mille, al tro non vi varebbe che il pane e qualche poea paga al mese. Con queste gen te io credo che si potrebbe fare qualsiasi tentative ... Sebenico 25. febraro 1684 M. v. Martin Michiel provveditor estraordinario commissario.- 94. str. -Manca a questa nazione la disciplina, per altro vir ferocia, robustezza sopra il eredibile, e que ilo piu importa non vi r patimento che la distrugga, ne uarieta di tempo che la disciolga. Dorme alle scoperto sia vento, piogga o neve non si stanca nel malagevole o dificile camino, et averebbe cuore, se la rapina moite volte non la divertisse, e fosse concondotta nel pericolo senza confusione per avvanzarsi nel medemo ... - Vrulje 07. 07. 1685.

163

l

da se na proljeće godine 1685. pod Perajičinim vodstvom oko 1600 ljudi sa svojom stokom doselilo u opustjela zagorska sela u okolici Trogira. Glavni providur Jeronim Cornaro odredio je da se u popisu prebjeglih napiše »koliko su stari, koliko ih je i gdje će se naseliti«. 2

Drugi val doseljenika uslijedio je kad je serdar Stojan Janković godine 1687. dopro do Rame, a tamošnji franjevci nato poveli sav narod iz okolice na područje pod vlašću mletačkoga dužda. Hrvatski puk iz Glamoča, Kupresa, Livna, Usko­pija, Duvna, Rakitna, Doljana i Rame (negdje oko 5000 duša) napučio je osim Cetine i zagorska sela Ogorje, Muć, Dicmo, Dugopolje, Prugova, Konjsko, Brštanovo, Lećevicu, Prgomet, Bristivicu, Bliznu, Ljubitovicu, Suhi Dol, Visoku i ČVrljevo.3 Doseljenici su stizali i iz Hercegovine, i to u Prugova, Dicmo, Neorić, Muć i Gizdavac.4 I danas nam neka obiteljska prezimena otkrivaju odakle su iz Bosne njihovi preci došli i naselili kršnu Dalmatinsku zagoru.5

Još u tijeku rata (koji završava godine 1699.), Mlečani su radili na podjeli zemljišta u zagorskim selima. Običan puk dobivao je omanje površine, a istak­nutiji pojedinci i obitelji znali su dobiti mnogo veće parcele pa i čitava sela. Tako je godine 1689. Ivan Čikara iz Kaštel Novog dobio oko 60vriti zemlje u Radošiću,

2 N. Milaš, Documenta spectantia historiam orthodoxae diuersi~ Dalmatiae et lstriae a XV usque ad XIX saecu/um, Zadar, 1899., 68. str. - ... gen. providur P. Valier javlja da se Mar laci, koji su zimovali u Cetini, kolebaju i o težu da se opredijele, da bi se kasnije stavili na stranu jačeg. Zato je poslao na njih Stojana Jankovića i Zavorovića sa 3000 Morlaka. Na to su oni obnovili s njim pregovore i obećali taoce. Cetinjani su prešli k Mlečanima sa 600 ljudi sposobnih za oružje, 30000 glava sitne stoke i 1000 volova u zaleđe Trogira. Njihov je vođa glasoviti Ilija Peraica ... , Split, 22. 03.1685.; 81. str.- ... Dalmatinski providur P. Valier određuje mjesečnu plaću od 10 dukata serdaru Iliji Peraici koji je sa 1600 duša uskočio na mletačku stranu i naselio mjesta napuštena od Turaka ... , Split. 30. 04. 1685.;

J. Ante Soldo, "Civilna 'varia' arhiva Franjevačkog samostana u Sinju", Kačić 12, Split, 1980., 221. str.; To bi bila četvrta seoba tijekom koje je starosjedilačko pučanstvo došlo iz tih bosanskohercegovačkih krajeva. To znači da ni oni nisu bili "Vlasi" po etničkom imenu, nego opet "vlasi" po zanimanju.

3 S. Zlatović, Franovci Države Presvetog Odkupitelja i htvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., 154. str.

4 S. Zlatović, n. dj., 162., 163. str. 5 Već u Matici fra Bone Biloglava (kraj XV/J. st.) neka nam prezimena otkrivaju

povezanost Zagorana s prostorom Hercegovine. Još brojnija su ona koja potječu iz gornjeg toka Vrbasa, tj. htvatske i kasnije starobosanske župe Uskopije. Tako je htvatski književnik Ivan Bandulavić* iz Donjeg U skoplja (Vakufa) (XVI. lXVII. st.), a isto prezime nosi i jedna obitelj iz Dicma (1709.). U isto vrijeme u Bidniću je obitelj Do/janin, što nas podsjeća na Do/jane ispod Čvrsnice, a sada razgranata prezime Škopljanac izravno govori da je njihov predak došao iz U skoplja. Za mnogobrojne Bošnjake ne treba ni ukazivati otkuda potječu jer im to ime govori.

*L. Čoralić, "Duhovne osobe s hrv. prostora u Mlecima od XIV. do XVIII. stoljeća", Croatica christianaXVI/30, Zagreb, 1992., 69. str.

164

jer je odrubio 3 turske glave. Ta je zemlja bila nekoć vlasništvo Turčina Barako­vića.6 Davalo se i u drugim selima, kao npr. u Dicmu. Tamo su harambaše:

Bartul Jelavić, Luka Gusić,

Marko Bebić, Vid "Veretconich'',

Vid Jelišić, Ivan Perić,

Martin Sedlar, Kate "Ceniscozza'',

Grgo Palinić, Nikola Čudur, Grgo Grivičić, Luka Lutić,

Ivan Patković, Petar Vučišić,

Šimun Žulj ević, Luka Vučušić,

Vid "Seleuich", Ilija Vučišić,

Mate Pekić, Petar Vučišić, Juriša Marković, Petar "Secenich",

Luka Perić, Jure Blaž,

Mate Perić, Jure "Perrz",

Mihovil Vuković, Cvitko Petričević,

Grgo "Colicich 11, Toma Živanović,

Martin "Ciusich11 i Ana 11Ceniscozza11

podijelili Dicmanjsko polje. Slično tome postupilo se i u Zelovu, a i u ostalim selima7 (T XV.). Zbog toga što su prebjegle iz Bosne, 24 obitelji Čelana dobile su mnoge zemlje u dugopoljskom Vučipolju, ali je te zemlje već bio zaposjeo Jure Caktaš sa svojom braćom na što je naređeno Caktašima da odstupe, pod prijetnjom kazne od 50 dukata.8 Poneke obitelji dobivale su privilegij neplaćanja desetine i ostalih daća, što se onda ljubomorno čuvalo, kao kod obitelji Ćula p u Dugopolju, kojoj je potvrdu izdao sam glavni rrovidur Querini godine 1743. zbog zasluga njihova pretka harambaše Bariše9 U selima koja su nekad bila posjedi gradske vlastele novopridošli seljaci nisu htjeli davati desetinu, što je

6 V. Omašić, Mletačko-tursko razgraničenje ... , Muzej grada Trogira I, 1971., 25. str. -... Zemlja je proglašena državnim vlasništvom i dijeljena je doseljenicima i ostalima na staroj stečevini. Davala se desetina. Zemlja se diielila samo do granice u zagorskim selima. Jerolim Corner uveo je u posjed 1689. Ivana Cikaru iz Novog Ger je odrubio 3 turske glave) od 60 vriti ~ernije u Radošiću koja je prije bila od Barakovića, a stari pravi vlasnici se ne spominju (Cipiko). Ivan Terzić dobiva Polinac i Gabrovac u Radošiću koji su prije bili Turčina Slavičića ...

7 Bullettino di arch. e storia da/m., Split, 1893. 8 L. Katić, "Veze primorske Dalmacije kroz kliški prolaz ... ", Starine 51, Zagreb, 1962,

403. str. 9 L. Katić, Veze ... , 413. str.; J. A. Soldo, Varia ... , 235. str.- " ... Poliza d'incanto per la

deliberazione delle decime de' prodotti sopra beni, e tenute di nuova, e novissima conquista situate nelle pertinenze della Dalmazia ... "

165

navelo providure da ih opomenu, a i stari vlasnici pokušali su doći do svojih posjeda podižući tužbe potiv seljaka. 10 Kad je velika seoba završila, oko godine 1711., broj Zagorana u pojedinim selima bio je sljedeći:

Bidnić 28 Pribude 409 Bisko 369 Radošić 278 Blizna 171 Rad unić 77 Brštanovo 250 Ramljani 204 Bračević 234 Sedramić 288 Bristivica 320 Sitno (+Za plan je) 102 ČVrljevo 98 Sitno II. 139 Dicmo (cijelo) 677 Sratok 287 Divojevići 145 Suhi Dolac 445 Dobreč (sada dio Muća) 407 Trolokve 178 Dugobabe 99 Unešić (+Prte n ić) 64 Kladnjice 170 Utore 154 Koprno 69 Vinovo Donje 69 Korušca 206 Vinovo Gornje 94 Labin 480 Visoka 117 Lećevica 353 Vrsno 28 Lepenica 50 Vučevica Donja 83 Lepenica 94 Vučevica Gornja 126 Ljubitovica 138 Zminovo (sada dio Muća) 709 Ljubostinje 56 Žitnić 179 Mirlović 456 Mravnica 55 Zminovo (sada dio Muća) 709 Muć 509 Dicmo (cijelo) 677 Neorić 138 Muć 509 Nevest i Cera 214 Labin 480 Nisko 182 Mirlović 456 Ogorje 206 Suhi Dolac 445 Pakovo Selo 171 Pribude 409 Plan jane (+Marcele) 233 Dobreč (sada dio Muća) 407 Pokrovnik 129 Bisko 369 Postinje 163 Lećevica 353 Pra patnica 185 Bristivica 320

10 V. Omašić, Mletačko ... , 27. str.

166

Sedramić 288 Ljubitovica 138 Sratok 287 Neorić 138 Radošić 278 Pokrovnik 129 Brštanovo 250 Vučevica Gornja 126 Bračević 234 Visoka 117 Plan jane (+Marcele) 233 Sitno ( + Zaplanje) 102 N e vest i Cera 214 Dugobabe 99 Korušca 206 ČVrljevo 98 Ogorje 206

Lepenica 94 Ramljani 204

Vinovo Gornje 94 Pra patnica 185 Nisko 182

Vučevica Donja 83

Žitnić 179 Rad unić 77

Trolokve 178 Koprno 69

Blizna 171 Vinovo Donje 69

Pakovo Selo 171 Unešić ( + Prtenić) 64

Kladnjice 170 Ljubostinje 56

Postinje 163 Mravnica 55 Utore 154 Lepe nica 50 Divojevići 145 Bi dn ić 28 Sitno II. 139 Vrsno 28

4.2.NEVOUE

Premda su Turci bili strahovito oslabljeni nakon poraza pod Bečom, sablje su im još bile britke. To je umalo na vlastitoj koži iskusio providur Pietro Valier, koji je godine 1685., sabravši svu raspoloživu vojsku u predjelu Mramor u Vučevici, krenuo na Sinj, ne bi li ga zauzeo. Na čelu zagorskih četa bili su harambaše Ilija Per'!,jica, Stipan Ćudina, Marko Pulić, te Ivan Radeljković, a iz okolice Klisa Mate Zakulić i Martin Mihić.U Zahvaljujući nespretnom V alije-

11 J. Alačević, Tabularium vol. I, fasc. I, Zadar, 1901. 131. str. Ad 30 aprile 1685. Comparscro in officio li Karambassa Matteo Xaculich - Martin Michich da Clissa ... Ilia Peraizza- Stefano Chiudina -Marco Pulich - Zuane Radercovich (morlacchi, nuovi habitanti)

167

il ,, ,, 1.

" il

!

rovu vođenju, došlo je do potpunog poraza, ta,ko da se i sam providur morao spašavati bijegom, i to uz pomoć harambaše Cuđine, koji ga je proveo preko zagorskih brda do Trogira. Turci su pokušali iskoristiti pomutnju koja je zavla­dala, pa su odmah uputili jedan svoj odred, koji je prodro sve do Boraje, odakle se, unatoč gubitku tridesetorice svojih, vratio vodeći 60 zarobljenika i oko 700 grla stoke12 Naši su se ipak brzo oporavili pa su krenuli još žešće na Turke. Pritom su se morali boriti i protiv pravoslavaca, koji su bili gori od Turaka.13 U sljedećem pokušaju, 1686., god., Sinj je bio oslobođen, ali Turci još uvijek nisu odustajali. Novi providur Girolama Cornaro poveo je 1687. vojsku preko Ko­njskog i Dicma prema Sinju, gdje konačno razbija tursku opsadu i deblokira Sinj.

U posljednjem ratu koji je Venecija vodila protiv Turaka, od 1715. do 1718., nije bilo nekih većih vojnih djelovanja na zagorskom području. Turci su za vrijeme poznate opsade Sinja, u namjeri da opljačkaju stoku i pribave sijeno, napravili prodor s odredom od 2000 vojnika u dva smjera, i to prema Drnišu i prema Klisu. Došli su do Konjskog, a onda su bili potučeni kod Muća, a ništa bolje nije prošla ni druga grupa, kod Vrbe. Poslije toga više se nikada nisu usudili zaći na područje Zagore.

Kad nije bilo rata s Turcima, otpočeli su »ratovi« sa susjedima oko međa, zato što raspodjela zemlje koju je provela mletačka vlast gotovo nikoga nije zadovoljavala. Osobito je ogorčena bila obitelj Cipiko, koja je bila vlasnik Radošića prije dolaska Turaka. Premda su uspjeli izboriti pravo da im se daje desetina uroda, nitko od seljaka nije pristajao na to. 14 Budući da su Mlečani popuštali seljacima, više ih nitko nije mogao natjerati da poštuju obveze prema plemićima. Ali nije se stalo samo na tome. Premda je godine 1711. napravljen detaljan katastik s imenima vlasnika i osobinama zemljišta, došlo je do sukoba oko pašnjaka. Najžešće i najdugotrajnije bile su borbe Zagorana s Kaštelanima, osobito oko gajeva Kralj evci i Biranjšćina. 15 Seljacima iz Kladnjica bilo je godine 1704. zabranjeno napasanje stoke na tim područjima, ali se moralo popustiti zahtjevima Radošićana. 16 S time se nisu slagali Lukšićani i Staroseljani, pa ni odluka providura Em a iz godine 1715., kao ni kasnije opomene da se ne ometaju Zagorani, nisu smirile duhove.

N avljanima su se osobito zamjerili Oporani i Labinjani, i to obitelji Vlajčić (sada Botić) i Maljković. Pomicanje međaša bila je svakodnevna pojava, tako da

12 S. Zlatović, "Kronaka o. Pavla Šilobadovića11 , Starine 21, Zagreb, 1889., 111. str.­... 1685., miseca aprila na 10. turska vojska otišla na Vlaje u Boraji do Kaštela i plina dosta zapline, ali plati, jer ji pogibe 20, a drugi rekoše 30, a Turci odvedoše robja, niki rekoše 50 a niki 60, a plina 600 ali 7 stotina.

13 N. Milaš,n. dj., 89. str.- ... Dalmatinski providur poslije razbivanja turske opsade Zadvarja otkupljuje turske glave od Morlaka i na taj način ih potiče da progone Turke i pravoslavne hrišćane koji su se pokazali gori od Turaka ... Vrulje, na galiji, 19. 06. 1685.

14 V. Omašić, Povijest Kaštela (PK), Split, 1986., 210. str. 15 V. Omašić, Mletačko ... , 28., 30. str. 16 V. Omašić, PK, 212. str.

168

su mjernici imali pune ruke posla da ustanove pravo stanje. Između Zagorana i ~ukšićan~ ~odine 1726. spo~azumno je polegnuta granica }tarim putem koji je tsao za Khs tza SJevermh padma Kozpka, a tstodobno su se Stafilićani sporili oko Treća nice.

Još više sukoba bilo je u selima koja su pripadala splitskim plemićima, kao npr. u Konjskome, koje je još 1686. dospjelo u vlasništvo obitelji Tartaglia. Kliški je providur Venier odredio da se seljaci moraju pokoravati odredbama Petra Tartaglije kod žetve žita, na što su se seljani pod vodstvom Mate Vukovića i Marka Brkljače povukli u planine, odvevši sa sobom sve konje i oru da za vršidbu. Kad nagovaranje nije uspjelo, u ljeto godine 1744., vlasti su skupile konje iz drugih sela te su o'(rle žito, a za kaznu su odveli 15 volova iz Konjskog te ih prodali za 2210 lira. S toviše, to nije bilo sve, jer su Tartaglije godine 1787., unatoč svim dokazivanjima seljaka, dobili još veće ovlasti u Konjskom, Prugovu i Koprivnom.17 S druge strane, potraživanja Ci p ikovih u Radošiću nisu se nikako ostvarivala, pa je ponovno godine 1774. bilo propisano od vlasti da seljaci ispune svoje obveze.

Općenita pojava u svim selima u Zagori bila je da se ljubomorno čuvala zajednička seoska imovina (T XVIII.). Preko harambaše Perišića Dugopoljci su nastojali .zaštititi pašnjake Orguz, Gomile na stupih i Lišnjevaču, te Vinar, "Giulia", Su tan j, Debelo brdo i Plošnjak od svake zloupotrebe u razdoblju od Sv. Marka do Sv. Martina. Na vodama Babićevu bunaru, Novaku i Bratimskoj bilo je dopušteno napajanje stoke i pranje rublja. Za konje, volove i krave uhvaćene u šteti plaćalo se 8 sold i po glavi, a zatečene ovce i svinje bilo je dopušteno zaklati na licu mjestal8

U to doba došlo je do prave poplave lihvara. Kad bi zaredale neradne godine, Zagorani su bili prisiljeni uzimati pozajmice uz visoke kamate. Samo obitelji Garanjin seljaci iz 16 sela Trogirske zagore dugovali su početkom godine 1754. oko 30.500 lira. 19

, Zagorani su se zaduživali i kod bolje stojećih Kaštelana, kao npr. kod Stipana Curkova iz Novoga, te kod Ivana Berketa iz Lukšića. Ali nisu se svi ni zaduživali, bilo je i vjerovnika. Tako je 23. listopada godine 1762. Ogoranin Bože Kapitanović sudski utjerivao dug od Ivana Manenice Ante Jurića, Petra Rađe, Tome Milete, Mate Sedlara, Šimuna i Jerka Mari~ića te Luke Didića- sveukupno 508lira, tj. oko 14 dukata. Čini se daje to natjeralo i Jerka Marinića iz Vrbe da.potraži svoje dužnike, koji su mu dugovali nešto više od 42 lire. Slučaj Petra Skopljanca karakterističan je utoliko što je on kao nasljednik utjerivao dugove pok. Luke Škopljanca. To je bila svota od 474 lire (više od 13 dukata), a i Staroseljani Petar Žarković, kovač, Lovre Remetin i Toma Benutić bili su na tom popisu. U Labinu je Nikola Pribudić potraživao

17 L. Katić, Veze ... , 409. str. 18 L. Katić, Veze ... , 413. str. 19 V. Omašić, PK, 348. str.

169

,, '

šest i po varićaka žita i posuđena crno domaće odijelo od Ante Polarna i njegove

majke Stane.20

Kolika je bila neimaština vidi se i po izgledu malobrojnih.~upskih ku,ća koje su nazivane >>kuie« samo zato što su bile zidane vapnom. Vecma ih Je ]OS uVIJek bila građena usuho, pod im je bio od nabijene zemlje, a krov od slame. Samo rijetki seoski glavari ili serdari ~s~ije~ali su ~zgraditi »kule«. U s,uhom, Docu takva je kuća braće Radića. Na nJOJ se 1 sada v1de dVIJe kamene place s nJihovim imenima. Na desnoj piše:

1765. S.H.V. ANTONA RADICH SIN P. ANTON RADICH

Na istome zidu sa zapadne strane, na lijevoj ploči, čita se:

BVDI FAGLIENO PO SVE VRIME ISVSA I MARIE SLAVNO IMME ARBOR IZHOGENIA ANTE RADICHIA V ARXINE SVETIN IV AN IVRE ANTONA ANTONA IV AN IVRE MARCO FRANE C.C. 1775

Običan puk živio je u bijednim potleušicam~ zajedno sa svojim blago.?', koje mu je u stvarnosti i bilo gotovo jedino blago koJim Je raspolagao. Ostavsti~e s~ kod takvog siromaštva bile nezgodna stvar. Kad b1 UJ:?rla sestra, bra~a bi podijelila njezinu imovinu s majkom tako da su svi dobih podJednak broJ grla stoke, a jedno grlo išlo bi za travarinu i župniku za redovinu.2

1

Pravu nevolju izazvala je kuga koja se pojavila u Zagori u siječnju godine 1764., i to u selu Broćancu. Naime, neke osobe iz tog sela donijele su zaražene predmete iz Splita, gdje je kuga već ~velik~ bjesntda, i ubrzo ~~ razboljela stotinjak osoba. No zlo se nije zaustavilo, posast se smla na Neone, Prugova 1 Vučevicu. U lipnju je u M uću otkrivena u k~ći o?itelji Delić, kad su: na žal os~: već svi ukućani bili mrtvi. Od kuge su pomrli 1 neki VOJ lli CI u ContanmJeVOJ straz1 koja je bila otposlana iz Venecije kako bi suzbila pomor22 Kako je bolest opet

20 Povijesni arhiv Zadar, Trogirski arhiv, Mandati reggimento Zuane Bragadin, b. 190, 47.s. (nastavak bilješke na str. 193.).

21 L. Katić, Veze ... , 4D8. str.- ... (29.VII 1792. u Dugopolju). 22 K. Prijatelj, 11Ljetopis nepoznatog Splićanina od 1756. do 1811.", Starine XX,

Zagreb 1952., 70. str.

170

buknula, ali od strane Knina, bile su poduzete stroge mjere, pa su tako područja svih gradova bila međusobno odijeljena, a kretanje je bilo ograničeno.

Redoviti posjeti telj Zagore nakon neradnih godina bila je glad, a početkom ovoga razdoblJa jedna od najcrnjih je ona iz godine 1709.2' Nesreća bi bila utoliko veća ukoliko bi izostala žetva i u mletačkim posjedima u Italiji. Nakon ljute zime 1773. u kojoj je »sve smrzla« glad je svojom koščatom rukom odnijela sve slabo i nemoćno. 24 Takvo stanje stalno se ponavljalo, a posljedice su uvijek bile tragične, kao npr. i nova epidemija kuge godine 1782. Ako je prema suvremenom opisu harala Splitom, kako li je tek bilo u Zagori u to doba, pred kraJ mletačke vladavine, zaboravljenoj od sviju.

Iz Kotlenica je sljedeće godine kuga nanovo krenula u svoj smrtonosni po~od, ali je nakon nekoliko mjeseci suzbijena, zahvaljujući zalaganju vlasti, koJa se bojala da ne ostane bez prihoda od trgovačkih karavana iz Bosne što su prelazile preko Zagore. Glavni providur Paolo Baldu izdao je proglas koji su narodu prenijeli župnici s oltara. Iz njegova hrvatskog teksta vidi se sva strogost vlasti kod suzbijanja opake bolesti:

»Mi Pavao Baldu po Privedroj Republici Mletackoj Providur General u Dal­maciji i Albanii ...

Parva. Da nase Proklam od 28. Auguscta 1782 ( .... ) ima bit u svim svoji clan e zi i dilih brez niednogh pomagnkanja od svakoga obsluxen, navisctujuchi, da svako najmagne pristupanje nascih Provigenja u gnemu uzdarxani ima bit pokarano s'izgubglienjem xivota, nek to se izgnage i obistini koje ochiesc tako najmagne pristupanje i ne obsluxenje ( .. .)

Cetvarto. I zascto je sasvim potribito za uzdarxat zdravje od kuxne bolesti da stoje pom,glivi Glavari od sviu sellah i svarhu oni bolestih koje bi se u isti s;lich ukazale, '·kaje dobro nepaxene mogle bi po nesrichi donit i rascirit kuxnu bolest radt toga tma ossobita duxnost kapitanah, Arambascah i drughi seglianski Glava: rah u dogaglaJU koje nenadgne i napriscite smarti, i koje opazne i sumlgive bolesti u komu seglmmu gon recem sellah odma razdtbt kuchu martvoga illi bolesnoga okoliscivsciuh sP,omglivim straxam da se ne bi s'nikim miscala ( ... j Svaki Glavar, koj! bt u ovakoj SVOJOJ duxnosti pomagnkao, koju mu mih occitim nacinom

23 Sinjska spomenica 1715-1965, Sinj, 1965, 139. str. 24 G. Bujas, "Makarski ljetopis od god. 1773. do 1794.", Starine 47, Zagreb, 1957.

288. str.: ... Gennara 1773. Ova godina rđavo poče, zašto bih velik glad, buduć da nije bilo žtta, n_t_vma, već vrl? malo,~ ulja mo~~ re~i nimalo, i ~~ko bih sve skupo i žalosno; a Italiju buduci v<_>da potopila, osta tsta brez zita, 1 tako navahse odasvuda trgovci zakupljivat žito, a n~vlasttto šenicu, i poskupiše svako žito, tako daje bila kvarta makarska (53,3236litara) še~c~ p~ 35 i po .. ~?libara, i ~o ljulj ivo i nečisto, i kako je šenica bila skupa, tako na polica, ozimtca, 1 ostalo ztto, zašto cma ide za šenicom ... Sada procinite, kako može siroma živiti? Dois~a rđav'? i ~evolj~~· budući. da n:ima nikakve in trade za. prodati, već valja da sve kupuje, a z~ sto ce ku pt t~, kad ne Ima msta? ... Febrara 1773. Na Istoga nade snig tako velik da ~~ete hpo do mo~a, 1 ne samo ovda u Primorju, negoli po svi skolji sve do mora, i stab nedilju dana da se ntje mogao dignut, budući se sve smrzla ... i kad je bio ovaki snig oko mora, promisli kakav je bibo iza Planine! Kažu da je bibo visok za čovika, a na smete i veće, i ne samo da je bio snig, ma je bio i led žestok i ovda i po drugim mistim ...

171

l

ll

l

:,

'l l, 'l 'l

naregiujemo, podnichie poko m s:izgubglienjem svoga glavarstva, s 'voxenjem Ga !lie, s'zatvoranjem u Tammczu, 1 s zzgubglzen]em zstoga xtvota, kako bude zzzsktvat gniovo sagriscenje ... (. . .) . .

Peto. Buduchi mnoggo potribito sveg e mo ode nje Ronda ( ... ) d'! zs t~ Rand~ t oni od koji su ucignene, ako ne bi cini/i gniovu duxnost,, tih ako bt ko]l_ od gnth pomankoo ne doch cirz,it Ronduimadu podna p_okom, svoxenJem Ga/ile, ;;:utva­ranjem u Tamniczu, 1 s zzgubljen]emxzvota po mm tegochte gnwva sagnscenJa ( ... )

Ovi sadagni Proklam, illiti Proglasienje (. .. ) da bude s'Oltara navisten u svakomu sellu gniove Darxave za opchieno znanje sviuh. U koji Virm.

U Za dm na l. Luglia 1783. "25

(Naputak kod čitanja: sc= š, ch = ć, gn = nj, gl = lj, x = ž.)

4.3. GOSPODARSTVO I UPRA VA

Još u tijeku Morejskog rata (koji završava godine 169?.), Mleč~ni su počeli raditi na upravnoj podjeli područja Zagore. Tako J~ provtd~r Jerohn:z Cornaro podijelio i trogirsku Zagoru na tri dijela, na čelu_ koj th su b_t!t glav~nth guverna­duri. U prvo područje, kojim je zapovijedao trogtrskt plemtc Jerolim Race tm, uz neka su primorska sela spadali još:

Vinovac Sitno, Suhi Dolac, Rastovac, Blizna, Mitio, Podboraja, Prapatni­ca, Znoilo, L~bin, Opor, Prgomet, Trolokve, Nevest, Ljubitovica, Utore, Zelovo

i Koprivno. Ivan Marković upravljao je drugim dijelom, koji su činili: Radošić Vučevica Gornja i Donja, Vinovo, Sratok, Vučje Stine, ČVrljevo,

Dugobabe, Buličića Selo, Brštanovo, Dužević poviše Muća, Zelovo poviše Muća, Korušce, Lećevica i Uble.

Sela: Bristivica, Drobec, Zminovo, Bidnić, Postinje! Ramljan':, Pribvdeko~ Svilaje, Podgorje kod Svilaje, Radunić, Crl}a I,uka, Gtzdavac, N tsko, Ctcave 1

Kladnjice - dodijeljena su serdaru Sttpanu Cudmt. . . • . Odmah nakon proglašenja odluke došlo je do ne_mtra, al~ ?'letacke _vlas_tl

nisu bile voljne mijenjati prethodne odluke. Zagoran_t su _dobth pravo b~ranJa seoskih glavara, serdara, harambaša i sudaca; Suci su tmah pravo presuđtvanJa samo u sitnijim sporovima, kao u jednom slucaJU na Vtsokoj:

"pisano ... mi ozdal podpisani Sudzi Laslexeni? u Pro--me-u pisanuna 18. Marza i odvascega priuzviscenoga Viadagnia data nami oblast Sud ucmlll megzu Antonom Peschiech i Marianom Scrapichem. Mi razvidismo i Koliko mogosmo raz sudit razsudismo megniugnima mi nagiosmo da ob anno Krozasctose priu Ante i Mariam da nittijeAntino ni Marijanova nego !vanna Lojicha Nego odsudismoAntt

25 11Ljetopis11 ... , Starine 44, 74. str.; J. A. Soldo, Varia ... , 233., 234. str.

172

Peschichiu po dopustegniu !vanna samo onni n uga stoje Ante izkarcia, a dase vec h Ante neima pomiszat nigda visce u napridak. Akobise pak od ovi dvaja nasao dabi u napridak poceo korcit olli zapet Masklinom da ima bitti Castigan pd Praude Prinzipove i da ima Platit penu u Cancielariu Prinzipovu

ja F. Ilia Despotovich Parvak koji pisa ja Stipan Sudaz Draxich neznaduchi pisat cinim zlamef"'e l. + ja Petar Buri/o neznaduchi pisat cinim zlamegne l. +« 6

Sve zemljište koje je ležalo »iza grede« pravno je pripadalo državi, pa ga je ona i dijelila po vlastitu nahođenju. U nekoliko godina, od 1709. do 1711., napravljene su veoma detaljne katastarske knjige, iz kojih se moglo vidjeti i koliko stoke ima seljak, koliko peradi, njiva, pašnjaka, šume i neobradivog zemljišta. Također su navedeni dob i spol svakog člana kućanstva (tab. XVII.). Svi zemljišni odnosi rješavani su u sklopu tzv. Grimanijeva zakona, donesenog i provedenog pedesetak godina kasnije.

Naime, iako je Mlečanima bilo u interesu da napuče puste dalmatinske predjele, pa tako i Zagoru, oni u početku nisu ozbiljno pristupili ostvarenju toga svojega nauma. Neriješena pitanja oko vlasništva zemljišta u selima koja su nekad davno prije turskih ratova pripadala gradskim plemićima gomilala su se, a dolazilo je i do teških sukoba. Čak je bilo doseljenika koji su se vraćali na begovske posjede, jer su, došavši desetak godina prije iz >>Turske« pod duždeva okrilje, uvidjeli da su porezi kršćanske Mletačke Republike nesnosniji od poreza muslimanske Turske Carevine (vidi Catastico del Teri to rio di Sign, Muć, ban dira harambaše Petra Šolića - ... sud. tofu Mattia e Nicola Striseuich pasati in Tur­chia ... , ili Zminovo (Muć Gornji), ... sud.o fu de Biasio Nicolich e Zuane Vola­reuich in Turchia). Potaknut tom neugodnom činjenicom, providur Grimani godine 1756. podnosi mletačkom Senatu prijedlog zakona o »razdiobi slobodnog zemljišta i njegovoj podjeli obiteljima r,rebjeglim s turskogpodmčja, kao i domaćim siromašnim i zaslužnim obiteljima«. 7 Do prihvaćanja je došlo brzo jer su odgo-

26 Statut grada Trogira (preveli M. Berket, A. Cvitanić i V. Gligo), Split, 1988. 372.-374. str.; Povijesni arhiv Zadar, Trogirski arhiv, b. 49. - "Addi 13. Marzo 1792 ... Visoca ... 11

27 B. Ungarov, "Agrami odnosi na području Dalmacije tijekom Mletačke vladavine s posebnim osvrtom na Grimanijev agrarni zakon i Grimanijeve mape", Geodetski list, 46(69), 3., Zagreb, 1992., 381. str.; B. Stulli, Iz prošlosti Dalmacije, Split, 198 .. , 130., 131. str., - ... Sve zemlje što ih je Venecija tijekom 17. i početkom 18. st. (do zaključno Požarevačkim mirom 1718. god.) stekla od Turske carevine na dalmatinskom kopnu, proglasila je svojom državnom imovinom ... Pritom su osnovni ciljevi mletačke politike bili: - da se, po pravilu, poharani i opustošeni krajevi, s vrlo malo preostalog stanovništva, ponovno što brže u zadovoljavajućoj mjeri nasele ... ( ... ) -da se to izvrši sa što manje državnog troška, s izgledima na buduće povećanje državnih prihoda i jačanje obaveza tog pograničnog stanovništva u skladu s razvitkom mletačkog krajiškog sistema ( ... )

173

il: ll '

i

l

vorniljudi u Veneciji uvidjeli korisnost odredaba. Zbog »brige Republike za dobro svojih podanika« odlučeno je da svaki siromašni stanovnik, kao i pre bjeg, dobije po dva padovanska kampa zemljišta na korištenje (oko 7500 metara četvornih). Korisnik je usto bio dužan zasaditi dvije voćke, a svake godine morao je državi dati desetinu od procijenjenog uroda. Da bi se uživaoca dodijeljene parcele primoralo na redovitu obradu, bila je određena nagrada onome koji prijavi lijenčinu. Naime, taj dojavljivač dobio bi polovicu zemljišta koje bi neodgovorni vlasnik dvije godine uzastopno držao neobrađenim. Na njivama su se sijala žita, a po podvornicama su se uzgajali češnjak, luk, raštika i drugo povrće. Osim obiteljskog zemljišta, za svako selo bio je određen pašnjak za oraće volove, a puštanje druge marve bilo je zabranjeno uz kaznu od 4 sol da za stoku sitnog i 5 lira za stoku krupnog zuba, što bi pripalo selu. Bilo je nadalje propisano da se redovito čiste izvori, lokve, bunari, te korita potoka i jaruge, ponajprije radi osiguranja pitke vode, tako dragocjene u bezvodnoj Zagori, a potom zbog sprječavanja poplava u nekim mjestima gdje je bilo vodenih tokova (npr. Muć, Vrba). Onima koji bi se usudili pre građivati puteve ili ih sužava ti, prijetilo se kaznom od 100 dukata, a to je bila svota koja bi se teško smogla i prodajom cijelog imanja. I štetočinama koji su uništavali tuđi trud i muku grozilo se tamnicom od 18 mjeseci ili plaćanjem dvostruke vrijednosti učinjene štetc.28

Kako bi se svi upoznali sa zakonom, bilo je naloženo da se u svim selima on oglasi na uobičajen način, najvjerojatnije s oltara ili pred crkvom. Za provođenje Zakona i striktno poštivanje njegovih odredaba bili su zaduženi svi notari, posebno seoski kapi tan, harambaša i sudac.

Jedna od bitnih pojedinosti je i uredba o nasljeđivanju. >>Principova« želja je bila da zemlja prelazi samo na muške potomke, a ako bi nasljednici bile samo kćeri, one bi imale pravo na uživanje posjeda do svoje smrti. Nakon toga

. zemljište je opet dolazilo u državne ruke, a država bi ga onda dala novim prebjezima ili brojnijim obiteljima. Dioba nasljedstva rađena je po načelu da se podvornice daju obiteljima, a ostale zemlje po glavi.29

Najpromišljeniji detalj Grimanijeva zakona jest zabrana raspolaganja zem­ljištem, tj. zabrana prodavanja i zalaganja dodijeljenog zemljišta. U slučaju takvih makinacija svi su kupoprodajni ugovori bili ništavi i svaki muški član obitelji morao je vratiti posjed u prijašnje stanje, i to bez obveze vraćanja primljenog novca. Ni lihvari nisu mogli utjerivali svoje dugove kod seljaka ovrhom zemljišta ili volova, pa je na t~ način barem djelomično spriječeno osiromašenje zagorskog seljaka (T XVIII.). 0

Mletačka je uprava provodila praktičnu razdiobu po slijedećim smjernicama: - nema unaprijed limitirane veličine udjela pojedinca i obitelji - apsolutnu prednost imaju sudionici rata s Turskom 1684-1699. god., a zatim drugi zaslužni za mletačku stvar, kojima se dodjeljuje "iz milosti 11

•••

28 B. Ungarov, n. dj., 383. str. 29 B. Ungarov, n. dj., 382. str. 30 B. Ungarov, n. dj., 383. str.

174

Vidjeli smo da gotovo nitko nije bio zadovoljan podjelom, ali barem zele­naši nisu imali mo~ćnost zapljene seljakovih zemalp zbog dugova. Seljaci su za uzvrat bili dužm državi davati desetmu, obavljati besplatne radove te služiti u seoskim četama.31

Osim toga, Zagorani su, kao opro bani i vjerni ratnici, odlazili u vojnu službu po cijelom području Mletačke Republike. Obično bi biliraspoređivani u oružane posade galija i tvrđava, a ono što ih je najviše privlačilo bila je plaća koja se dobivala unaprijed. Na odlasku su pjevali i igrali kolo po domaću, što je stvaralo poseban ugođaj u primorskim gradovima iz kojih su išli u mletačku >>terrafer­mu«.32

Gotovo dvostoljetno neprestano ratovanje stvorilo je osobit duh u narodu, koji se izražavao u prevelikoj prgavosti, naglosti i osvetoljubivosti. U Prgometu, Prugovu i Vrpoljcu znali su se krvavo potući na svetkovinama, a psovanje je bilo gotovo opća pojava (premda se tadašnje psovke ne mogu usporediti s današnji­ma). Čak je i sam biskup Kačić bio >>ispraćen« psovkama od Lećevičana, paje morao otići u Radošić.3

Hajdučije je bilo toliko da se i sami biskupi, što ćemo vidjeti, nisu usuđivali ići u pohod bez oružane pratnje seoskih oružnika. Putnici su najviše strepili na dvama glavnim putnim smjerovima, od Klisa prema Drnišu, i od Klisa prema Sinju. Tako su u Vrbi godine 1724. hajduci dočekali neke ličke trgovce, ubili ih i bacili u jamu. Svoje ja take su imali posvuda, a ako bi ih ovi pokušali izdati, ljuto bi im se osvećivali. Neki Pave Ozaković, bivši član hajdučke družine Tome Bakovića, bio je dobio ovlaštenje od Mlečana da hvata hajduke, žive ili mrtve. Ni nakon tri mjeseca Ozaković ih nije uhvatio, ali se Baković zarekao da će se svima osvetiti. Na koncu se skrušio pred starim biskupom Kačićem, te je došao godine 1730. pred njega, ljubeći mu noge i ruke, hotijući da se ispovjedi. Ali dok ga je biskup odgovarao od osvete, hajduk se sve vrijeme osvrtao i osluškivao šumove plašeći se izdaje.34

Ruka crkvenih učitelja morala je biti pravedna, ali i čvrsta i nepopustljiva, jer ona druga ruka, ruka mletačkog činovništva, nije bila stvorena ni za što drugo nego da uzima. Seoski župnici su posredovali kod pomirbe zakrvljenih obitelji, pa je tako dugopoljski župnik svjedočio u jednom ugovoru koji glasi:

U Dugopolju 21. maja 1793.

Ovo činimo, nek se zna gdi bude prineseno svakoj pravdi principovoj a to budući bančeni Mijo i Ivan, braća Ćevamići, sinovi pokojnog Jure, kako izgovara ista banda, dok ne prosti rodbina Oršule, ćeri pok. Ilije Rogušića, žene Jadre

31 V. Omašić, PK, 209. str. 32 F. Baras, Dalmacija Anno Domini, Split, 1988., 40., 47. str. 33 L. Katić, 11Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stoljeću'\

Starine 48, Zagreb, 1958., 290., 321. str. 34 L. Katić, n. dj., 299., 300. str.

175

i

,l

' '

i! il i! l

Ćevamića biše isti bančeni. I želeć isti siromasi smiriti se sa svojim kraljem upitaše mir u iste matere, braće i sestara pokojne Oršule, i isti pustiše mir i učiniše pismo s pogodbom prid svidocima, a to da ima Mijo i Ivan dati materi, braći i sestri dva cekina odma, a kad se svarši intrada dva cekina, a unaprida za dvi godine po tri taljira i troje mise za tri godine, svake godine po trideset. A u kancelariji neka smiruju s principom, kako znadu.

Ovomu juštamentu svidoci arambaša Ante Perišić i Cargo Balić, ja isti doli potpisani.

Pisa ja don Mijo Radan, kurat, u viru. 35

Kako su braća Mijo i Ivan to >>Smirili s principom<< ne zna se, ali vrlo lako im se moglo dogoditi da dobiju kaznu višegodišnjeg veslanja na robijaškim galijama.

Da bi lakše vladali, Mlečani su se koristili svojom starom i prokušanom taktikom stvaranja nesnošljivosti, ovaj put između Primoraca i Zagorana, tako da su stalno potpirivali nekakve sukobe oko međa, ili su koristili Zagorane kod gušenja seljačkog pokreta u Kaštelima godine 1740. Kad nisu mogli skršiti pravedni otpor Kaštelana na redovit način (prijetnjama i podmićivanjem), glavni providur Cavalli onda je sazvao vojne zapovjednike trogirskoga područja, među kojima i zagorskog serdara Ivana Ćudinu. On je uskoro dobio zadaću da sa 50 probranih Zagorana dođe u Kaštela, kako bi potkrijepio odluke vlasti. Uskoro je ta skupina ojačana s još stotinu momaka, kojima su se naposljetku pridružili odredi redovite mletačke vojske. Kad su po mletačkoj zapovijedi Zagorani počeli rušiti kuće nekih pobunjenika, glavnina Kaštelana se pokorila i tako je završila ta žalosna epizoda.36 To je sve skupa produbilo nesnošljivost između seljaka Kaštela i Zagore, a korist je opet odnio tuđin.

Dok su tako Zagorani bili neslavno manipulirani, istodobno su mletački namještenici u svakoj prigodi maltretirali zagorsku sirotinju, cijedeći iz njih na sve načine pristojbe i poreze.37 Ali kad god bi se Talijani našli licem u lice sa Zagoranima, kukavički su izbjegavali obračun, pa su ih u nemoći nazivali >>te

35 L. Katić, Veze ... , 400. str. Slobodno se franjevcima može pripisati isključiva zasluga za postupno podizanje kulturne i uijudbene razine hrvatskoga puka u Zagori. Nakon završetka već spomenutog Tridesetogodišnjeg rata, Nijemci su imali mnogo bolje prilike za oporavak, jer: " .. Allerdings ist wahrscheinlich, daf3 sich das Landvolk ganz in schwiinnende Banden aufge/Ost hiitte und daf3 die Stiidte niemals imstande gewesen wiiren, ein neues Volks/eben hervorzubringen, wenn nicht drei Gewalten den deutschen Landmann vor den giinzlichen Zerst6mng bewahrt hiitten: seine Liebe zu dem viiterlichen Acker, die Bemahungen seiner Obrigkeit und vor a/lem der E i fer sein es Seelsorgers, des Dorfpfarrers. " (Gustav Freytag, Bilder aus deutschen Vergangenheit II, Hamburg, 1978., 282. str.)

36 V. Omašić, PK, Split, 1986., 321., 324., 326. str. 37 L. Katić, "Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka", Starine 47, Zagreb,

1957., 412. str.

176

divlje zvijeri«, »bestija/ni nerazumnici«, »ti barbari« itd. Međutim, sva mletačka površnost i podmitljivost nestala bi onoga trena kad bi vlasti preko svojih doušnika doznale da se netko želi izvući iz šapa mletačkog lava.

Osjetivši na vlastitoj koži podmitljivost i nepoštenje Talijana, Zagorani su, želeći opisati nečiju prevrtljivost, govorili »pasja viro« ili »lacmanska viro«. Izrugivali su se s Talijanima i zato što su ovi poslije obavljene velike ili male nužde držali noćne posude u sobama.38 Sve Talijane, posebno one naše ljude koji su nosili odjeću po talijanskoj modi, oni su jednostavno zvali »lacmani rastrižena prkna«. 39 Da se ne bi stekao dojam kako je to bilo jednostrano mišljenje, jedan austrijski špijun je godine 1775., izvješćujući svoje pretpostavlje­ne, naveo za otočane da su »pokvareni talijanskim običajima, postali većinom dvolični i lažljivi, varalice i sumnjivci i indiskretni prema strancu«, a da »primorski puk ima više zajedničkog sa Zagorcima nego s otočanima«. 40

Fra Filip Grabovac otvoreno je napao te domaće otpadnike u svojim pjesmama, ali kad se usudio buditi ponos o pripadnosti hrvatskom narodu, poklopila ga je šapa vlasti. Ono što je zasmetalo mletačke žbire bili su stihovi:

... Pogrdiše zemlju Dalmaciju tu harvacku drugu provinciju, zemlje, grade, sela i varoše: od Mlečana poznani su loše.

( ... ) Dalmacijo, kmno svita, eto spavaš puno lita; mnogi vrsni biše ljudi, da te nitko ne probudi.

( .. .) Sad te svaka rđa gazi, pak još ide ter te mrazi. Sad si puna svake rđe, a još pos/i biće grđe ... 41

Nikad se više fra Filip nije vratio u svoju Dalmaciju, ali nadživjele su ga njegove pjesme, unatoč odredbi mletačkih vlasti da se cjelokupno izdanje >>Cvita razgovora« spali.

38 A. Fortis, Put po Dalmaciji, preveo Josip Bratulić, Zagreb, 1986., 37., 55. str.

39 F. Baras, Dalmacija ... , 54. str. 40 G. Novak, "Dalmacija god. 1775176 gledana očima jednog suvremenika", Starine

49, Zagreb, 1959., 22. str. 41 F. Grabovac, Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, Zagreb, 1951.,

198. str.

177

l

'l

U posebnu skupinu spadali bi pomalo otuđeni intelektualci, među koje bi se mogao smjestiti i sin sinjskih posjednika Ivan Lovrić, koji je, doduše, ukazivao na potrebu prosvjećivanja puka, ali nije propustio da se u svojim djelima izruga narodnoj tradiciji. U njegovu slučaju predaja je vjerojatno govorila istinu, a radilo se o uvjerenju starih Mućana da je crkva sv. Petra najstarija u Dalmaciji. Upravo je ta crkva bila ona koju je dao izgraditi knez Branimir u IX. stoljeću.42

Kad se pri kraju XVIII. st. približio kraj truloj mletačkoj vladavini, nije ostalo ništa korisno u materijalnom obliku što bi podsjećalo pučanstvo na Veneciju koja se voljela zvati Serenissima, tj. Prejasna. Putevi su bili kao u doba Turaka, pa se od sela do sela išlo oputinama i kozjim stazama, ponajčešće pješice. Ostalo je zapisano da je od sela do sela trebalo:

od Bristivice do Blizne l sat hoda,

od Blizne do MitJa l sat i 1/4,

od Milla do Vinovca l sat i l/4,

od Ljubitovice do Lepenice l sat,

od Lepenice do Vrsna l i 1/2 sat,

od Suhog Dola do Mravnice 2 i l/2 sata,

od Visoke do Nevesta l sat,

od Nevesta do Sitnoga l i 1/2 sat,

od Visoke do Sratoka l i 1/2 sat,

od Sratoka do Sitnoga 2 sata,

od ČVrljeva do Vinova l sat i 3/4,

od ČVrljeva do Kladnjica 2 i 1/2 sata,

od ČVrljeva do Divojevića 3 sata,

od Radunića do Ogorja l sat,

od Radunića do Bračevića l sat,

od Radunića do Crivaca l i 1/2 sat,

od Radunića do Postinja l sat,

od Radunića do Ramljana l sat,

od Brštanova do Niskoga 3/4 sata,

42 L. Katić, PS O PO, 244. str.- ... Lovrić piše: "Pošao sam da pohodim crkvu sv. Petra, koja se nalazi na malenom brežuljku, da vidim, nema li tu kakav natpis, ali uzaludan mi bio trud. Rečeno mi je nešto što pobuđuje sažaljenje. Ovu bi crkvu trebalo proširiti zbog umnoženoga pučanstva, ali neki seljaci neće da je ruše, jer im je tradicionalno neznanje sačuvalo uspomenu, da je ona prva medu svim crkvama u Dalmaciji. Zaista je vrijedno da potomcima bude sačuvan jedan tako dragocjen starinski spomenik, alija ne bih savjetovao nijednog arheologa, da učini ni korak, da ga vidi."; Marijan Stojković, "Historijski prilozi etnografiji Hrvata", Zbornik za narodni život i običaje 37, Zagreb, 1953., 266. str.

178

od Brštanova do Dugobaba od Lećevice do Korušaca

od Korušaca do Vučevice od Prgometa do Labina od Prgometa do Radošića i od Prgometa do Prapatnice

l i l/2 sat, l sat,

l sat i l/4, 3/4 sata,

l sat i 1/4, l sat i l/4. 43

Ništa bolje nije bilo ni u drugim dijelovima Zagore; sav teret se nosio na leđima, a kola su bila prava rijetkost.

4.4 CRKVA I VJERA

Kako su se franjevci prvi nalazili sa svojim pukom, odmah su pristupali pokrštavanju malobrojnih preostalih poturčenih Zagorana (u sinjskom Katas ti­ku, u Dicmu, spominje se Ivan Kovačević p. »Ebraina<< (Ibrahima)). Provincijal Mijo Radnić javlja u Rim godine 1684.:

... Turci su u takoj smetnji da ne znadu na koju će stranu bježati, s toga mnogi svojevoljno ostaju i pitaju da budu kršteni ... 44

Taj proces nije bio kratkotrajan nego se nastavio više od četrdeset godina, ali su ga franjevci obavili temeljito, kao i sve ostalo čega bi se uhvatili.

Zahvaljujući donekle smirenoj situaciji oko granica, vrlo brzo su crkveni oci izvršili pregled stanja u zagorskim župama koje su bile još uvijek u sklopu Provincije Bosne Srebrene. S tom zadaćom je godine 1708. poslan fra Ivan Krstitelj de Vietri. 1z njegova izvješća se vidi da su Zagoru opsluživala dva samostana, na Visovcu i u Sinju. Visovačkom samostanu pripadale su župe u Drnišu (s nekim zagorskim selima) i Mirlović Zagori. Prugovska župa, kao i one u Brštanovu, Ogorju i Suhom Docu, spadale su pod sinjski samostan.45 Kako je broj doseljenih bio veći od broja starosjedilaca Zagorana, providur Daniel Do !fin još je godine 1695. pravo na župe dodijelio novim franjevcima, tako da je visovački samostan izgubio dosta od svojega starog područja.46 Premda bo­sanskim franjevcima toliki gubitak vjernika i fratara koji je uslijedio nakon seobe nije bio po volji, stvarnost je pokazala da povratka na staro nema pa su ramski i živogoški franjevci preuzeli župe u kojima je nadvladalo pučanstvo iz Bosne i Hercegovine. Kasnije su se dalmatinski samostani iz kojih su dolazili zagorski

43 L. Katić, PPVTB, 276., 277. str. 44 S. Zlatović.,Franovci ... , 148., 149., 236., 237. str. 45 M. N. Batinić, "Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj poviesti", Starine XVII,

Zagreb, 1885., 89.-91. str. 46 S. Zlatović, Franovci ... , 172. str.

179

župnici, a s njima i područje Zagore, izdvojili iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene i formirali novu provinciju, Presvetog Otkupitelja.47 Pri kraju XVIII. st., točnije godine 1775., iz pisama provincijala Josipa Radmana vidi se kakvo je bilo stanje u podjeli župa po samostanima. Visovcu je pripadao Mirlović s fra Andrijom Copićem i Nikolom Podbiokom, Živogošće je držalo Muć Donji u kojemu su župnikovali fra Grgo Petrović i Petar Bandić, Sinjani su bili u Dicmu Gornjem i Donjem (fra Mijo Matas i Girolama Bru!'etti), u Bri~tivici (fra Ante Polić i Ante J ake !ić), u O gorju (fra Andrija Mandić i Sime Gulić-Simić). Nadalje, upravljali su i u Prgometu !fra Petar Alfirević i Frane Maljković), na Visokoj (fra Mijo Ti tlić i Blaž Jelić), u Cvrljevu (fra Toma J ajić), u Lećevici (fra Bartul Zelić), u Suhom Docu (fra Filip Šimić), u Lj u bitovici (fra Ante Burazer) i na Brštanovu (fra Ivan Rosić). Splitski samostan dobio je Prugova (fra Ivan Erceg) i Muć Gornji, gdje je župnik bio fra Ante Delić. 48

I biskupi Šibenika, Trogira i Splita obilazili su novooslobođene krajeve koji su spadali pod njihove biskupije. Tako je već godine 1709. splitski nadbiskup Stjepan Cupilli pohodio katolički puk po istočnome dijelu Zagore. Poslije obilaska sinjskih sela iz Potravlja je pristigao u Zelovo, gdje je upravo bila podignuta crkva, zahvaljujući obitelji Jukić. U Muću Donjemu našao je crkvu Blažene Djevice Marije, s prednjim zidom od drva, dok joj je krov bio od ševara. Zvono je visjelo na dva drveta. Crkva sv. Mihovila bila je gotovo posve po­rušena.49 Odatle je Cupilli došao u Muć Gornji, gdje je pregledao crkvu sv. Petra. Crkva je bila od kamena i pokrivena pločom, a u njoj je bilo i ukrašenih svetačkih slika. Baš to bi mogla biti ona crkva koju je dao sagraditi knez Branimir godine 888., a čini se da su i stari Mućani naslućivali njezinu vrijednost jer su bili ponosni na njenu starinu.50 U Prugovu Cupilli je našao crkvu sv. Ante, novu i s lijepo ukrašenim slikama. Sv. Mihovil u Dugopolju imao je drveni oltar, glago­ljski misal i još nekoliko knjiga, te srebrne, djelomično pozlaćene kaleže. Osim toga, sama je crkva bila obdarena zemljištem od 16 dana oranja. Poslije obilaska nekih drugih sela, nadbiskup je s pratnjom stigao u Bisko. Tamo je našao proširenu crkvu, sa zvonikom i velikim zvonom. Crkva je bila opskrbljena i misnim priborom. Kad se uputio prema Dicmu, u susret mu je izišao harambaša Bilandžić sa svojom seoskom četom. Cupilli je tamo razgledao crkvu sv. J akova uređenu slikama svetaca. Pri odlasku je, na harambašinu zamolbu, dopustio gradnju nove kapele u selu.

Neumorni je nadbiskup nanovo godine 1718. krenuo u obilazak svojih vjernika nakon posljednjeg rata s Turcima. Krenuvši iz Klisa, svratio je u Dugopolje, gdje je pregledao crkvu koja je imala groblje unutar kojeg su rasla

47 J. A. Soldo, ""Bosanski franjevci" u povijesnoj prekretnici Dalmacije pri kraju XVII i prvoj polovici XVIII st.", Kačić 15, Split, 1983., 20., 21. str.; F. Šanjek, Kršćanstvo na hrvatskom prostom, Zagreb, 1991., 471. str.

str.

180

48 I. Marković, Le parrochie francescane in Dalmazia, Zadar, 1885., 124., 126., 127.

49 L. Katić, PS O PO, 243. str. 50 L. Katić, PSOPO, 244. str.

104 golema hrasta. Nakon Biska, u Dicmu je vidio crkvu sv. Jakova, koju su Turci zapalili godine 1715. U Krušvaru je već bila sagrađena crkva za koju je nadbiskup dao dozvolu.51 Neorićku crkvu također su spalili Turci u posljednjem ratu, ali je narod obećao izgraditi novu čim se smiri stanje na granici.

I trogirski biskup Fonda u svom izvješću poslanom u Rim godine 1746. naglašava potrebu povećanja broja župnika jer su narod i sela toliko raštrkani da ih župnik uspije pohoditi samo jednom mjesečno.52

Jedan od nasljednika nadbiskupa Cupillija, Pacifik Bizza, također je poka­zivao veliku skrb za vjersko i moralno stanje svojih \]ernika pa je obilazio zagorska sela 1748. i 1750. Najprije je preko Klisa i Dicma otišao u Sinj, a poslije je navratio u Dugopolje, gdje je opominjao župljane da poprave svoje ponašanje jer su običavali psovati i krasti.53

Didak Manola, Fondin nasljednik u trogirskoj biskupiji, čim je došao u Trogir, najavio je obilazak svojih župa po Zagori. Tamo se uputio na proljeće godine 1756. u pratnji svojega tajnika Marka Peroj evića. Župniku Prgometa bilo je ~alo.ženo da~~ prijevoz biskup?ve pratnje i prtljage pošalje 20 konja u Trogir. Posto Je prenoc10 u selu, biskup Je pregledao crkvu sv. Stipana Prvomučenika, koja je bila proširena, ali na nestručan način. Crkvi su dolazili ne samo mještani Prgometa nego i Suhog Doca, a u župi su postojale i dvije bratovštine, jedna u Bakovićima, a druga u Prgometu i Trolokvama. Njoj su pripadale još dvije crkve, sv. Silvestra u Labinu i sv. Jure u Radošiću, dok u Trolokvama u to doba još nije bilo crkve. Lab inska crkva bila je u vrlo lošem stanju, a radoška slabo opremljena (T XIX.). Krenuvši dalje, biskup je, u pratnji radoškog harambaše Ante Biluša stigao na seoski mejaš, gdje su ga dočekali lećevački župnik fra Andrija Betić l harambaša Jerko Despotović. Harambaša je sabrao cijelu oružanu četu s razvi­jenim zastavama, pa je nakon počasnog plotuna doveo biskupa u selo. Tamo su našli novu crkvu, sa slikama ukrašenim srebrom. Župi su spadala još sela Korušca i Vučivica. Kako do crkve u Vučivici nije bilo nikakva puta osim kozje staze, tamo se uputio dekan Marislavić. Našao je potpuno siromaštvo, jer Bolja ti, koji su podigli kapelu, nisu imali ni pravo zvono, nego su pozivali na misu trub ljenjem u rog od hrastove kore. 54 Iz Lećevice Mano lu je do Korušaca ispratio harambaša Despotović, gdje ga je preuzeo Ivan Maleš. Uz Despotovićevu pratnju biskup je stigao u Brštanovu, a na oproštaju je blagoslovio oružničku četu. Sve te pratnje nisu imale samo počasno obiliežje, nego su bile prijeko potrebne zbog hajduka koji su se kretali unaokolo.55 Zupu Brštanovu opsluživao je ~ra Pavao Marić, a spadala su joj još dva sela, Dugobabe i Nisko (T XX.). Brstanovska crkva Vehke Gospe, nekoć sv. Jure, bila je dobro opskrbljena i uređena. Biskup je pohodio i crkvu sv. Mihovila pod Mosećem, koja je nekoć

51 L. Katić, P SO PO, 256. str. 52 L. Katić, PPVTB, 275. str. 53 L. Katić, P SO PO, 271. str. 54 L. Katić, PPVTB, 289.-291. str. 55 L. Katić, PPVTB, 292. str.

181

pripadala selu, ali su je Cam bij i oteli i dodijelili svojim seljacima. Tu su Mano li iskazali svu počast ogorski harambaše, pa su ga odveli u svoje selo. U prolazu su svratili do pustinjske crkve Gospe od Sniga, koja također nije imala zvono, nego su se služili rogom da sazovu ljude na misu.

Ogoranska župa bila je velika i imala je pet crkava u isto toliko sela (T XXIV.). Tamo su spadali Ogorje, sa središnjom crkvom sv. Jure, te Zlopolje, Crivac, Ramljane i Postinje. Biskup je nakon posjeta Ramljanima pohvalio seljane zbog dobrog upravljanja i opremanja crkve sv. Ivana Krstitelja. Zlopolje ili Bračcvić biskup je posjetio tek sljedeće godine, kad je razgledao novu kamenu, a nekoć drvenu crkvu.56 Tamo mu se župnik Babaja požalio na loše ženidbene običaje u selu.57 U Crivcuje posjetio crkvu sv. Marka, koja je bila u lošem stanju, a odatle je produžio u župni dvor, sastavljen od tri prostorije pokrivene slamom. Okolo su bile trešnje, orasi i šljive. Nakon što je saslušao nevolje seljaka i nakon što se odmorio, biskup je preko Moseća krenuo u ČVrljevo. U susret su mu izišli harambaša Mate Bogić i barjaktar Josip Šilović, sa 36 vojnika. Putem je razgle­dao crkvu sv. Marka u Vinovu, pa je, nastavivši, došao u ČVrljevo. Župa je još pokrivala sela Kladnjice, Vinovo i Divojević (T XXV). Putem prema Visokoj prošao je Manola pokraj divojevićke crkve, a onda su ga na mejašu dočekali Visočani s harambašama, koji su organizirali posebno svečan ceremonijal. Naj-

56 L. Katić, PPVTB, 297. str. 57 L. Katić,PPVTB, 298. str.- ... 1. Najprije protiv odredaba mladići, budući vjerenici,

daju ocu buduće vjerenice dar, tko 5, tko 6 ili 7 cekina. Ako i vjerenica nema oca, Laj se dar daje braći njezinoj ili drugim starijima, a otac, brat ili drugi stariji vjerenice u vrijeme zaruka odvraćaju darovima. 2. Kad mlada pristane, da nekoga uzme za vjerenika i primi zaruke, odmah one noći spava s onim, koji joj je dao prsten, bio to otac ili brat budućeg muža. Sve je to bez sablazni ili kakve sumnje ukućana, koji bi sc pače sablaznili, kad ne bi spavala s budućim djeverom ili svekrom .... 9. Prvi dan kad prispije kući vjerenikovoj, malo se vidi vani, jer stoji povučena u kući s djeverom ... ll. Prije nego pode spavati, pretraže joj (mladoj) pomnjivo sve dijelove odijela, koje ima na sebi, da na tome ne bi bio kakav uzao, pa ako ga nadu, odmah ga razriješe, jer vjeruju i čvrsto drže, da su to čari i dok je tu uzao, da sc mladi ne mogu združiti u ženidbi ... 13. Drugu ili treću noć, ne imajući mlada slobodu da spava s djeverom, a ako ima više djeverova, spava s najmlađim, a ne s drugima. Kad spava s djeverom, bude nedopuštenih doticaja, koliko hoće, a ako sc slučajno djever zbog kreposti uzdrži od tih nedopuštenih doticaja, onda je to znak, d ajoj neće dobro nego zlo. Ako djever nema razbora, lako dođe medu njima do tjelesnih veza ... 15. Ako nevjesta ne spava s djeverom, u kući su svade i omraze i nema nigda mira. Vjerenik ne pokazuje nikakve ljubomore, što njegov brat spava s njegovom ženom ... 17. Dok jutrom svatovi peru ruke, mnogi, da ne rečem svi, mašaju se nevjeste za prsi ili za sramotne djelove tijela, a to čine slobodno u prisutnosti vjerenika, koji ne pokazuje nikakvo negodovanje. Zaista koliko može nastoji izbjeći svaki takav doticaj ... 24. Pod ovom kabanicom događaju se bezbrojni nedopušteni doticaji, pa je to prcdigra i kojega drugog nepoštenog djela, koje sc poslije kod mnogih u svoje vrijeme otkrije ...

182

prije su se poredali u jedan red konjanici, a njima nasuprot u drugom redu bili su pješaci. Nakon što su ispalili puške, ČVrljevljani su dobili blagoslov i vratili se kući. Nato su Visočani s izvučenim handžarima krenuli u selo. Bubnjari su udarali u bubnjeve, vojnici su pucali, a zvona su zvonila sve dok biskup nije ušao u crkvu. Zadržavši se samo nakratko u selu, biskup je opomenuo crkovinare da bolje gospodare imovinom, pa je nastavio put do Nevesta. Tamošnja crkva bila je solidna i dobro opremljena. Nakon susreta s harambašom Mijom Dželalijom, Mano la se vratio na Visoku, gdje je odsjeo u dobro građen oj župnoj kući. Odatle je stigao pred crkvu sv. Nikole u selu Sratoku, koje je također spadalo pod visočku župu (T XXVI.). Put je Manolu vodio dalje u Sitno, a onda su ga na granici Suhoga Doca dočekali harambaše tog sela i Mravniee (T XXVII.).58

Tamošnji seljaci počeli su pripreme za gradnju crkve, ali ih je u tome omelo opće loše stanje i siromaštvo. Nakon što je biskupa ispratio harambaša Kesić, uzeo ga je pod zaštitu lepenički harambaša Knežević i odveo ga do sela, gdje ga je ugostio Nikola Mardešić. Župa se protezala od Prapatniee do Vrsna, a u nju su spadala još Prapatnica, Ljubitovica i Boraja. (T XXVIII. i T XXIX.). Sve njih je opsluživao župnik Anton Czernin, Nijemac iz Kostajnice. Crkva u Lepenici posvećena je sv. Grguru i bilaj e u dobrom stanju. Prilikom obilaska Ljubitovice biskup je našao malu i neuglednu crkvu sv. Kate, ali seljanin Ivan Munjizić radio je oko podizanja veće gradcvinc. Poslije pohođenja crkve sv. Tome u Prapatnici, otišao je u Bristivicu, gdje su ga dočekali dvojica harambaša sa svojim četama. Tamo se smjestio u bratskoj kući, pa kad sc odmorio, iznijeli su mu problem veličine župe, u koju su još spadala sela Blizna, Mitio i Vinovac.59 Kako bi sc u to sam uvjerio, seljaci su ga nagovorili da posjeti Bliznu, gdje je našao crkvu u gradnji, ali ovaj put pod nadzorom iskusnih zidara. Biskup je potom pohodio još nekoliko sela i naposljetku se uputio prema Trogiru, dokle gaje pratila i oružana četa sa zastavama, na čelu sa scrdarom Ćud inom i harambašom Brzakom.60

Šibenski biskup Ivan Dominik Calegari pohodio je godine 1712. zagorske župe svoje biskupije, pa je nakon povratka pohvalio rad župnika koji su se osobito istaknuli u obnovi porušenih i izgradnji novih crkava. Zahvaljujući njemu, znamo daje tih godina obnovljena crkva sv. Lovre u Koprnu, sv. Jure u Unešiću i crkva posvećena istome svecu u Žitniću. Nanovo su izgrađene crkve Marijina Uznesenja u Mirloviću i sv. Mihovila u Pokrovniku, pa je na taj način bilo omogućeno održavanje misa u većini sela.61

Iz pregleda vjerskih prilika ne može se nikako izdvojiti kulturni utjecaj koji su manje-više širili župnici. Oni su od samog početka imali velikih problema sa suzbijanjem praznovjerja, koje je bilo uhvatilo duboka korijena u narodu za

58 L. Katić, PPVI'B, 306. str.- ... U dnevniku je zabilježeno da sc Sitno prije zvalo Zaplanjc ... -Držim da je to samo djelomično točno, jer se staro Zap/anje samo stopilo sa selom Sitnim, koje je oduvijek imalo takvo ili slično ime "Sitnica".

59 L. Katić, PPVJR, 31 O. str. 60 L. Katić, PPVTB, 312. str. 61 J. A. Soldo, Bosanski franjevci. .. , 24. str.

183

.i

! ~ :

vrijeme turske vladavine. Bilo je doista svakakvih primjera. Tako je primjerice u Prgometu bio običaj da se konju kad ugine odreže glava, koja se onda stavljala uz kuću, jer se vjerovalo da se time od nje odvraća zlo. U Sitnome su djeci na odjeću p~išivali malo vučje dlake, jer su vjerovali da i to čuva od uroka. Neka Luca iz Cavoglava savjetovala je Simi Svalini iz Ogorja da kao lijek za svoju epileptičnu kćer nađe lubanju djevojke koja se sama objesila, sastruže je i pomiješa s paunovim izmetom, te dade kćeri ušmrkivati tu smjesu. Neka baba Ljuta iz Radošića savjetovala je Ivku Roglić Šimunovu da kroz sastavljene prste gleda svog svekra ne bi li ga udobrovoljila.62 Ako je to utjeha, puno bolje nije bilo ni u Kaštelima u to doba. Tamo je neka Kata Če lanova »poučavala« djevojke u trovanju. Na Šolti je bio običaj pokapati nekrštenu umrlu djecu u kućama. 63

Sva ta vjerovanja u vještice i vukodlake (zla bića), te bahornice (dobra bića), bila su tako ukorijenjena i očita da su ih zabilježili i putopisci koji su prolazili kroz Zagoru.64 U nevolji bi se Zagorani obraćali pojedinim župnicima koji su bili na glasu zbog >>zapisa« koji pomažu i odgone zlo.

Ali bilo je i župnika što su se bavili i poslovima koje im je nametala činjenica da su školovani i vjerodostojni. Obično bi potvrđivali oporuke, ili bi sastavljali zapisnike u slučaju nesreća, kao u Prugovu godine 1757., kad je izgorjela kuća Marka Bašića sa svom imovinom. Tom prigodom župnik je svjedočio da je visina štete iznosila 8000 lira te da je obitelj unesrećenoga sa 18 članova upala u bijedu.65

Doslovce jedini koji su se brinuli o opismenjavanju zagorskog puka bili su opet franjevci. Njihova temeljna dužnost bila je da vode knjige krštenih, vjenčanih i umrlih. Obično su ih pisali na hrvatskome jeziku, bosančicom, a zabilježeno je da je tako bilo u župama Dicmu Donjemu, Konjskome, Muću

62 L. Katić, PPVTB, 300., 326. str. 63 L. Katić, Prilike ... , 275. str. 64 A. Fortis, Put ... , 44., 45. str.,- ... Morlaci vjeruju u vještice, zloduhe, noćne utvare

i vradžbine tako jogunasto kao da su njihov učinak vidjeli na djelu tisuću puta. Vjeruju također vrlo čvrsto u postojanje vampira i pripisuju im, kao u Transilvaniji, da djeci sišu krv. Kada umre čovjek u kojega se sumnja da može postati vampir ili vukodlak, kako oni kažu, znaju mu prerezati potkoljenicc i svega ga izbosti iglama, tvrdeći da poslije ta dva zahvata ne može više tumarati naokolo. Dogodi se ponekad da neki Morlak prije smrti zamoli svoje nasljednike i obveže ih da s njim postupe kao s vukodlakom prije nego što mu leš polože u grob, predviđajući da će zacijelo silno žeđati dječje krvi. Najhrabriji hajduk pobjegao bi što ga noge nose da mu se ukaže kakva utvara, duša, sablast ili sličan zloduh, što ih nikada ne uzmanjka pred očima uzavrele mašte lakovjernih i upozorenih (?) ljudi.. .. Morlačke su žene, što je posve naravno, stoput strašljivije i zanesenije od muškaraca, a neke od njih, slušajući kako im to govore, same vjeruju da su zaista vještice ...

65 J. A Soldo, Varia ... , 223. str.- 1708. 15. l. Prugova, Oporuka Vidosave, udovice Grgura BoJ:ića, koja ostavlja sve svoje Marku Durakovu ... Oporuku je napisao kapelan fra Grgur Cović ... ; 229 str.- 1757.5. 11. Potvrda župnika Prugova fra Andrije Mandića ...

184

Donjem i Neoriću, a slično je bilo i u Sitnome, Radošiću, na Visokoj i u nekim drugim selima. 66

Također se vidi izvizitacija da je svaka crkva u Zagori imala obredne knjige, l!"'. »Šćavete<<, na hrvatskome jeziku. Pojedini biskupi zalagali su se u promicanju upotrebe narodnog jezika u crkvama. Nije onda čudno daje godine 1749. u Sinju starješinstvo Provincije donijelo odredbu koja glasi:

» ... Budući mi H !Vati, začudno je, da se nalaze medu nami mnogi, koji ne znaju pimti na.šim matelinskim jezikom i pismeni, .~to je prevelika nepristojnost. Zato naređivamo svim otcim učiteljim, da svoje učenike podučavaju u pisanju u istom jeziku, kao i đake, koji se kod njih nalaze; jer davamo svakom na znanje, da niti će se mladići u redovnike oblačiti, niti đaci na ređenje slati, ako ne dokažu svjedočbom samostana, da su rečena pismena naučili ... « 6?

Slična zapovijed izdana je i godine 1775. i zahvaljujući tome održala se brana od prodora talijanštine koja je do tada već uvelike iskvarila primorski govor.

Župnici su okupljali nadareniju djecu i davali im temeljne pouke iz pisanja i čitanja. Nakon toga bi njihovi »učenici« na paši, dok bi čuvali blago, učili drugu djecu i nešto od sveg tog truda bi i ostalo.68 Pojedini nadareniji franjevci, kao fra Toma Babić i nezaobilazni fra Andrija Kačić Miošić, napisali su sredinom XVII. st. knjige koje su još dugo bile jedino štivo dalmatinskom Zagorcu. Bilo je tu i vjerskih i ćudorednih tema, kao kod Luke Terzića, svećenika iz B iska, ali najveću popularnost stekle su Kačićeve pjesme naših »kralja, bana, vitezova i vrsnih junaka«, spjevane u desetercu. Iz 99. po redu navodim dio koji govori o Zaga­ranima:

PISMA OD YITEZOV A DRNIŠKIH I ZAGORSKIH

...U Zagorju ljute zmije kažu, dva Radnića od sela Sitnoga, koji Turkom rane zadadoše i njihove glave odsicaše.

Jednom Mijo lipo ime biše, Armanda se pridivkom zoviše: on isiče pod Glamočem Turke ter junački okrvavi ruke.

66 B. Zelić-Bućan, "Bosančica u srednjoj Dalmaciji", Prilog 3. svesku Izdanja Histo­rijskog arhiva Split, Split, 1961.14. str.; L. Katić,PPVTB, 305. str.

67 S. Zlatović, Franovci ... , 291., 292. str. 68 A Fortis, Put ... , 198 .. 42., 43. str.

185

Drugi biše Jure barjaktare: to svidoče sve delije stare, viteški je Jure vojevao, svitlu sablju krvce napojio.

Radnići su roda junaškoga, krunu brane dužda mletačkoga: tako kažu starci od Zagorja, od Petrova polja do Ogorja.

J oš de liju kažu od mejdana od Zagorja Ljuticu Bogdana: ljuti zmaje od Zagorja biše, na mejdanu glave odsicaše.

Velikoga rata od Kan dije ne bijaše takog mejdandžije, od njega se pivaju popivke, slavit će se Ljutica uvike.

Rodi majka zmaja i i unaka

186

u Zagorju Despota Colaka: desna mu je ruka odsičena bojak bijuć s carevim delijam.

Livom turske glave odsicaše, kada junak na vojsku iđaše; on posiče petnajest Turaka, krajišnika po izbor junaka.

Kad se jednom vojske sastadoše nasrid Livna, polja velikoga, viče junak iz vojske careve ter dozivlje u vojsku duždevu:

»Nije ]'koga porodila majka, da m'izađe na mejdan junaški?« Svi junaci mukom zamuknuše, ali ne kti Ma tase Stipane,

već se skače na noge junaške, po vojsci je konje izbirao, za se konja naći ne mogaše, već sejsanu žuca pod samarom.

Lipo ga je Stipe osedla o ter ga igra uz polje, niz polje. Veli njemu Janković Stojane: »Ej delijo Ma tase Stipane,

nuder uzmi mojega pu taija jer ćoš ludo izgubiti glavu!« Ali junak za to i ne haje, već poleti uz to polje ravno,

suproć njemu Turčin mejdandžija, ter se s britkim sabljam udariše, ali Matas bolji junak biše, Turčinu je glavu odsikao.

Ej delijo Mandariću Pavle od Zagorja, junaškc države, junaci te spominju i slave, jer si Turske odsicao glave.

Kad Vrljiku Turci porobiše ter lijepo robje odvedoše, dočeka ih Mandariću Pavle u busiji u gori zelenoj.

Na Turke je juriš učinio, po gori je Turke rastirao, mnoge Pavle odsiječe glave samo svojih sedam vitezova.

Ote Turkom rob je zarobljeno i lijepo plina zaplinjeno: to se zgodi rata Malenoga, po kršćane puno nesrićnoga.

Radića je viteško kolin o u Zagorju puno ponosito, jer porodi sive sokolove, na oružju silne vitezove.

Radić Petar jedan se zoviše, silni Šare pridivkom se piše: viteški je Sare vojevao, s J ankovićem Turke isikao.

On pogubi Amei zulumćara, a uhvati Musu Zekijića: ocu mu je odsikao glavu i pogubi Saraj Bašić Alu.

Ko pogubi silu Memedagu i deliju Tursulović Ibru i uhvati Čolaka Ameta nego Radić Šare od Zagorja?

Kad Janković razbi Ormušpašu, n toj vojsci bijaše delija, po imenu Radiću Ilija iz Zagorja od Suhoga Doca.

Junaški se Ile podnosaše, s J ankovićem glave odsicaše, ne bi nigdi boja ni mejdana brez Radića Petra i Ilije.

Još mi kažu Božu Zoričića ter ga hvale kano Ugričića: s Jankovićem na vojsku iđaše, Turke siče, robje dovođaše.

Ne čudi se, pobratime mili, junaci su Zoričići bili žestokoga rata od Kandije, malo pasli Beča i Marije ... 70

Zagorani vještiji knjizi čitali su ih naglas, da ih zapamte ostali i usmeno prenesu dalje. Ipak su se, barem u prvom razdoblju, pismeni ljudi rijetko sretali, pa nije ni čudno što je prilikom biskupove vizitacije posebno spomenut Visočanin Jure Bošnjak kao pismen čovjek, a vidjeli smo da su i seoski suci bili nepismeni. Medutim, ni u Kaštelima nije to bila rijetkost jer se još 1788. u Lukšiću seoski sudac Andrija Strmić potpisivao križem ( + ).71

Najsposobniji franjevci obnašali su misionarske dužnosti u dalekim zemlja­ma. Iz Zagore je pred kraj XVIII. st. fra Augustin Burilović boravio u Libanonu, a fra Grgo Kurtović u Palestini. U pismu koje je godine 1792. napisao Burilović sinjskomu gvardijanu, stoji:

» ... Sada se stanik nahodim u velikoj planini Libanonu, gdi je ajer mnogo dobar i zdrav, ali ne imade čeljadi iz Europe na ovom mistu. Ovdi se nahode četiri patrijarke, to jest: Maronita, Armena, Sorijana i Grka sa svojim nm-odim, i imade u svem osamdeset i četiri manastira. Ovdi ne ima Turaka, ni nevimika, nego je puna

70 A. Kačić Miošić, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Zagreb, 1946., 235.-238. str.

71 L. Katić, PPVFB, 305. str.; Povijesni arhiv Zadar, Trogirski arhiv, b. 39.- A di 13. Lu gl. 1788. CL Vitturi. Elletti noi dueGiudici Arbitri con Pubbl. C-·· dei 13. Lu gl. 1788 ----nel. off.o Civile di Tra u, ctoe noi Nico lo B t l us da Radosich per parte di Pietro Rajcich abbitante nella Villa Radosich, cd Andrea Starmich da CL Vitturi per parte di Jure ed Andrea Bogliat da Vucivizza ... ( ... )lo Nicolo Bilus Arbi tre da Radosich ... Croce + lo Andrea Starmich Arbitrc da CL Vitturi ... Croce+

187

planina kipoštovaca, to jest neznabožaca, oni su gospodari od ovih mista i sasvim su izvanjskim načinom ljudi dobri. Obslužuju zapovidi naravne, to jest: što nije njima drago, ne čine ni drugomu. Nalaze se među njima mnoge razlikosti u obsluženju, to jest: jedni se klanjaju saliveno j živini, jedni stvarim naravnim i nikim travam, koje pJ1)e izniknu miseca svibnja, jedni pak nijednoj stvari, izvan što govore, da viruj u ono što viruje koji je najbolji među njima; ništa ne manje boljih ljudi nisam vidio od ovih kipoštovaca. Nami redovnikom nose veliko poštenje kad nas vide, dali ne svi, buduć da oni koji se daleko od nas nahode, drže da smo niko stvorenje novo itaka biže od nas i hrdjavo nas gledaju ... "

Nešto kasnije javio se i Kurtović iz Carigrada:

» ... Evo se sad nalazim u ovoj prista/nici sultana kao župnik HaJ1)ata, jer ne ima drugoga misnika koji poznaje naš jezik. Mislio sam pot/a toliko godina, da ću se ove godine povratiti u otačbinu; ali vidim, daza sad nije mi moguće, jer mi naš misto patrijarka ne bi dopustio, niti cesarov poklisar, ma niti starješina poslanstva; jer ovi siromašni naši Hrvati ostali bi bez misnika; sasvim da je vo petnaest godina, da sam ovdi na službi u iztoku, pokle sam bio deset godina u Jeruzolimu i to kao gvardijan u Bet/emu, i prisidnik u Aleksandriji i na Malti, bio evo napokon odredjen za Petrograd u Rusiji, ali zarad rata nisam mogao poći. Već mi je brada posidila i zaželio sam se povratiti u otačbinu, ali se bojim, da ne ću moći, jer evo se je kuga svakud proglasila ... "

Sudbina je htjela da ni jedan od njih više nije vidio domovine -obojica su umrla u Palestini72

U razdoblju koje je neposredno slijedilo iza protuturskih oslobodilačkih ratova, veličina rcdovine koja se davala župnicima bila je prepuštena volji kućnog domaćina. Ukoliko je bio bogatiji, utoliko je bila i redovina veća, osim ako nije bio škrtac. Kako se s vremenom uspostavila crkvena organizacija po svoj Zagori, tako su i pojedini biskupi odredili visinu davanja za različite prigode. Ta »porežtina«, kako kaže Zlatović, bila je ista u sve tri biskupije koje su se protezale po Zagori. Splitski nadbiskup Lelije Cipico donio je godine 1794. odluku o utvrđivanju redovine u franjevačkim župama. U odluci stoji:

» ... Svaki će domaćin davati varićak pšenice, a domaćica varićak napo/ice i za svako drugo čeljade od 13 ili 14 godina varićak žita koga mu drago, izvan sirka. Svako deseto bravče, vune, sira i masla po broju životinje i koji par pilića. O Božiću pogaču i koje pleće mesa, a o Uskrsu jaja i dva ili tri tovara drva; na vjenčanju samun kruha, pleće mesa i bocu vina, a na pogrebu za pjevanu misu šest libara. Svake nedjelje i svetkovine prizvat će župnika na objed po redu svaka kuća, ili mu dat za ručak varićak pšenice ... «

72 S. Zlatović, Franovci ... , 344. str. Bilo je još Zagorana vani: fra Ivan Nikolić i fra Ivan Medvidović u Bugarsko;~ fra Ante Bustro.c i fra Marijan Batošić, fra Jakov Pletikosa, fra Stjepan Bauk, fra Josip Franić u Palestini, fra Pave Bujas, fra Josip Bešlić i fra Tomo Džep ina u Egiptu.

188

Međutim, rijetko gdje su se Zagorani držali tih odredaba, pozivajući se na starije običaje. Obično se davalo jedno šilježe ili janje pa makar vlasnik imao i više od stotinu ovaca. I drva se davalo manje, kao i pilića. 73 Ali kad bi naslutili da im se bliži kraj ovozemaljskog života, određivali su za spas svoje duše dio od imovine, kao Grgur Božić iz Prugova, koji je odredio za mise kacu masta iz svog vinograda »redovnikom koji budu služili ovde«.74

Doved~ni pravoslavci bili su raštrkani u nekoliko zagorskih sela, a najviše ih je bilo u Zitniću, Ub lima i Radošiću. Njih su ponajčešće obilazili kaluđeri iz manastira Dragovića koji se nalazio na Cetini između Vrlike i Bitelića. Njihovi dušobrižnici općenito su imali mnogo lošije vjersko znanje, a i putopisci su primijetili da su im crkve bile neuredne i pune prljavštine. Kako je već otprije postojala nesnošljivost između katolika i pravoslavaca, mletačka se vlast koristila i tom prigodom u svoju korist, istodobno ne ispuštajući kontrolu iz svojih ruku, tako da je najoštrije reagirala na pokušaj bespravne gradnje pravoslavne crkve u Broćancu. Mletački je providur, naime, naredio serdaru Lovri Tomaševiću da je poruši, što je ovaj i učinio godine 1738.75

Prema zapisima biskupskih tajnika dade se zaključiti da su katolici i pravoslavci živjeli pretežno u miru, za razliku od prethodnog razdoblja. Muškar­ci pravoslavci iz Radošića dolazili su u katoličku crkvu na sve svetačne dane s izuzetkom Božića, jedino što su to branili svojim ženama. Onim pravoslavkan',a koje bi udajom prešle na katoličku vjeru,Ješko bi oprostili takav čin, kao što se dogodilo Pavici Stričević, udanoj za Luku Zikova Brkljaču, kojoj ni rođena majka na samrti to nije oprostila. Osim toga njihov im je paroh prijetio da će prokleti svakoga koji se prekriži našom blagoslovljenom vodom. Katolici su im najviše zamjerali što rade na Božić76

4.5. OBIČAJI

Osim turskih trgovačkih karavana, kroz Zagoru su sve više počeli prolaziti strani putnici. Na to su ih navodile svakojake priče koje su opisivale domaće pučanstvo. Najviše je tome pridonio Alberto Fortis, koji je krenuvši od Klisa, došao u »lijepu dolinu Dicmo«. Nakon posjeta okolici Sinja, uputio sc natrag preko Muća. U Gizdavcu opisuje škrto polje, a za ono u Prugovu navodi kako se svake zime pretvara u jezero koje presahne tek s proljeća."

Opisujući zagorsku nošnju, nabraja kod muškaraca opanke, bječve, navla­kače, hlače, košulju, jačermu, kabanicu te crvenu kapu. Uz odjeću se obvezatno nosio handžar s jednim ili dva samokresa zataknuta za pas. Uza sve to neizbježna

73 S. Zlatović, Franovci ... , 288.-290. str. 74 J. A. Soldo, Varia ... , 221. str.,- 1684. Prugovo ... 75 N. Milaš, Documenta ... , 312. str. 76 L. Katić, PPVTB, 288., 290. str. 77 A. Fortis, Put ... , 179., 182. str.

189

je bila lula s dugim kamišem. Kosu su brijali, a ostavljali su samo p~rčin (tab. XXV.). ženska se nošnja više razlikovala od kraja do kraJa, ahzaJedmcke su ~lie modre suknje, te sadak78 (tab. XXVI., XXVII., XXVIII.). yotvrdu~a su nosnJe Zagoraca i Primoraca bile vrlo slične, n~lazimo u os.tavstmt Sphcanma (t to magistra) Mate Dobrojevića Vitle iz godme 1692., gdje se navode »do/am~ sa crnim pucetima po tursku, haljine koje nose Murlake, srebrne toke po murlacku,

b . . 'td 79 ječerme sa sre rmm pucettma ... «, 1 .

Spomenuti Lovrić od zagorskih običaja osobito ističe šir~kogrudnu gosto~ ljubivost. Kad je jednom bio u žurbi, prijatelj mu je rekao: »Cekaj barem, da ll dam ispeći janje, da popijemo gutljaj vina.« Svi gostl su morah (llll, a ako ne bi, onda bi se govorilo: »0 sramote! Odo.~e nam gostL trz1ezn!!« Pn~ateljs~vo JC ~~o ideal iznad svih ostalih, a trajalo je doslovce do groba. Zemdbc bl do!aZ!le po~hJC zagledanja koje bi obično počinjala kod zajedničkog past!fskog Z!vota,.Ill na dernecima, za važnijih svetkovina. Tamo su sc plesa!~ kola koJa su 7aht~1e:ala dobro tjelesno stanje, a osobito sc cijenila cura koja b1 sv.c to m.ogla 1zdrzall do kraja. Muškarci bi održavali i natjecanJa u gađanJU !Z puskc, trcanJU, skakanJ~, hrvanju i bacanju »kamena s ramena«. Bilo Je 1 turmra na konJI~a. ~ko m~adc~ ne bi dobila dopuštenje za udaju: onda bi je njezin »l<~~« ugrabio. Plfovanje bl trajalo od nedjelje do četvrtka, a Jela b1 bilo na pretek. Mladu je djever 1h n~kl mužev rođak, pod kabanicom, dovodio do crkve, a t~t(~ ~a~o 1 nat~~1g do k~cc: Kad bi mlada stigla, nekoliko koraka ispred kuće dah bl JOJ malo dijete, koje b1 ona nosila milujući ga do vrata. Prije ulaska bi bacala preko krova pbu~u 1h dunju, koju bi nazočni svakako nastojali ugra~iti. Onda bl mlada na kucnom pragu dobila rešeto s nekoliko zrna da 1h proreseta, pa b1 klekla 1 poljubila prag i ušla u kuću. Unutra bi okrenula sve lopiže oko komma, a nakon toga bt JOJ ukućani razvezali kosu stavljajući novu vrpcu. Dok bi bila u postelji s mužem, sv~ oko kuće udarili bi u pjesmu, što bi trajalo do zore. Poslije prve noći nevjesta b1 jutrom izlazila van da svatovima opere ruke i tom ~i pr~~ikom ~vatko _prcm~ svojim mogućnostima u vodi ostavljao novac. PrctposljednJI dan ptra nevjeste h1 dijelile darove uzvanicima. xl

Kad bi Zagoranin obolio, nije ni pomišljao na školovanog liječnika, nego bi pustio da bolest sama prode. Odraslima je lijek bio čašica rakije u koju bi usuh

78 A. Fortis, Put ... , 46., 55. str. 79 D. Božić-Bužančić, "Interijer kuće u Splitu u 17. vij.", _Izdanj~ !fisl?rijskogarhiva

Split, Split, 1965, 136., 137. str.- .. Quattro uerc d'argento, chlamatl Ioch1 alla Murlaca. Una Geccrma con zen dori(?), una geccrma, ... , Un Zogel d'argcnto md?rato alla Turchc­sca ... , Dieci rosctine dette Maite, che portano Murlachc, d'argen~o mdoratc, con due anci! i d'oro uno con pietra ross a, ct al tro bolio ... , U na Casaca d1 panno u erde, dctta Dolama con bottoni ncri alla turchesca d'scda, ct con azolc inargcn_tate, U~a ~olama rossa di scarlatin ... , Una Gecerma con bottoni sei d'argcnto ... , Un per di bragom, ch ~ama tc Dimic ... , Una Dolama di panno qauonazzo u sata, Una gccerma di pan no Scarlato u~ata.:;• Due imbrichi di rame alla Turchcsca ( ... )Una Conca turchcsca dt rame ... ; M. Stojkovtc, n. dj., 264. slr.

190

80 F. Baras, Dalmacija ... , 55.-57. str. Hl L. Katić,PPVTB, 297., 298. str.

puščanog praha ili soli, nakon koje bi se dobro oznojili. Koristili bi se napitci od sljeza i bazge, kod oteklina, a smola od smriča kod rana. Bilo je ljudi koji su bili pravi stručnjaci u primjeni ljekovitih trava, kao primjerice Ivan Topa iz Trolo­kava. Premda je bio nepismen, s uspjehom je primjenjivao znanje koje mu je predao neki Kušan iz Bristivice, pa je bio pozivan u sve okolne krajeve-"2

4.6. KRAJ REPUBLIKE

Već otprije širile su se po Zagori razne glasine o zbivanjima koja su se odigravala s one strane Jadrana. Na proljeće godine 1797. raspala sc Mletačka Republika pod pritiskom Francuza, a da nitko nije opalio ni metka. Zagorani, koji su se medu ostalim Hrvatima nalazili u posadama mletačkih gradova, vratili su sc u domovinu zlovoljni i ožalošćeni. Iskrcali su se u Trogiru, a prvi put su došli pod oružjem, te su ih zbog toga prozvali }>muškctari«.83 Oni su, potaknuti od dijela plemstva, a ponajviše zahvaljujući franjevcima, razvili i kod ostalih posvemašnju odbojnost prema svemu što je iole mirisalo na }>francuštinu«. Sve najgore strpavalo sc pod pojam »jakobinstva«. U tu svrhu župnici su držali vatrene propovijedi, a po Zagori su sc širili i leci.~'~4 Kako je u gradovima, posebno u Trogiru, zavladala gotovo potpuna anarhija, neki su avanturistički nastrojeni Zagorani pokušali sudjelovati u podjeli opljačkane imovine. Neke su skupine došle sve do gradskih vrata, ali su ih gradani otjerali zahvaljujući odlučnosti Antuna Cipika. 115 Uskoro je sazvana skupština, na kojoj su se svi staleži trchali dogovoriti o zajedničkim potezima. Uz ostale na njoj su sudje]ovali trojica Labinjana, tc franjevci fra Andrija Ravlić, fra Radoić i fra Marko Bašić kao predstavnici ostalih seh-t. Najvažniji zaključak bio je izbor cara Franje II. za suverena Trogira i njegovog zagorskog područja, a u cilju smirivanja stanja i sprječavanja bczvlada donesen je proglas:

» ... U lmme Boga Go.spodina nase ega

Rasg/asegne svernu Puku Grada, i Darxave Troghirske

Buduchi bio uzdignut po milosti Boga nascega Gospodina Standaracz, a/liti Bm·iak nepridobitnoga, i Primoguchiega Samodarsca Franceska Il. Krag/ia od Ungarie, i huduchise s' tvardom virrom pod/oxilo gnegovu Vladagniu svako bite hi e,

HZ L. Katić, PPVTB, 326. str.; M. Stojković, n. dj. 266. str.

Kl S. Zlatović, Franovci ... , 318. str. 114 V. Omašić, PK, 376. str. 85 V. Omašić, PK, 381. str. - ... Trogirani i Kaštelani su uspjeli opljačkati svo

bogatstvo koje su poznati zclcnaši Garanjini uspjeli nagrabiti u prethodnom razdoblju. Bilo je tu ulja, vina, žita, velika količina gotovog novca i ostale imovine. Dobar dio toga stečen je lihvarcnjcm kod zagorskog pučanstva, pa nije čudo što su sc neki Zagorani našli pozvani da nadoknade oteto ...

191

l

'l

i varsta Puka ovoga Grada, iDarxave,jest duxnost zato svakoga cegliadeta prikazati gnemu podpuni posluv, i sluxbu, za da svaki srichno moxe uxivati mir, i pocivagnie svake pod priklonitim mogujstvom toliko vel/ika Gospodara, i ocza.

U Imme dakle Glavari, il/ivam Presidenze Zborra, il/ivam Skupstine ovizi Pukov dajese svakome naznagnie, koliko je naredjeno u naslidujuchi Poglavgli.

I. Nijedan od kojemu kodir va rs ti ne imade dilovati ikakvu stvar protivnu Svetoj Virri Kattolicanskoj Apostolskoj Rimskoj, ni s' ricju, ni po nijedan drugi naein navlastito s' Psostim, inacije bittichie pedipsan kako bude dostajalo gnegovo poma­gnkagne.

II. Svaki cuvatichiese ciniti zuluma illi s' ricju, illi s' dillom, illi s' koimu drago drug him nac inom ... ( .. .)

III. Nechie bitti takojer dopusteno ikomure oditti oboruxanu obnoch, asvim onima, koimamje zapovidjeno od vlastiti Glavari oruxja ... ( .. .)

W Pos/i dva vrimena, olli dvi ure nochi nechie ikomu biti dopusteno oditti brez svichie toliko u ovomu Gradu, koliko u gnegovim Se/lima ... ( ... )

V. Svaki, koibi ubijo, o/li ukrao toliko u ovomu Gradu, koliko u svoj gnegovoj Darxavi, imade bi tt i dan na zna gne od vlastiti Causcih svi mista... ( ... )

Vl. Nijedna xenna, kojemu drago varsti ona bila, neimade navlastito u ocito darxati razgovore moguchie uzbuditi na sarxbu ikogare, i smutiti opchieni mir ... ( ... )

Ova Naredba nettom budde proglasena u ovomen Gradu, bittichie poslana po svim Sellima gnegove Darxave, i bittichie duxnost postovani Xupnikov, i ostali Glavari, za da budde brez odmiczagnia, podpunno, i pomglivo obsluxena u vemu i posvema, i tako ...

U Troghiru na 23-lipgna, ollivam Giugna 1797.

Ivan Anton Pinelli Biskup Troghirski Presidente

Santo Contarini Conte e Capitanio Presidente Ivan Anton Cippico Presidente i Sopraintendante. <1'6

Međutim, car je već davno znao da je postao gospodar Dalmacije, pa tako i cijele Zagore, i njegova vojska na čelu s generalom Matijom Rukavinom već j~ bila na putu. Hrvatski vojnici, koji su činili većinu u njegovim postrojbama, b th su dočekivani svuda s oduševljenjem, jer je puk mislio da će se ostvariti njegova želja o pripojenju Dalmacije Hrvatskoj. Od svih želja i nadanja malo se što

ostvarilo.

86 V. Omašić, "Lipanjski dani u Trogiru 1797.", Mogućnosti XXVII, 10-11, Split, 1980, 1139., 1140. str.; V. Omašić, PK, 383. str.; S. Zlatović,Franovci ... , 327. str.

192

Dopuna bilješke 20

1: Ljubi~ovica, l~.list?P,ada 1762., ~i e~pone ~iverentemente Simon Pitesich da Prapat­mza, ~hi da .mol ti anm. s _aveva un ple.ggm per 11 qm. Ivan Mamich da Prapatniza verso il qm. stge: G10: Garagn~m per tanta ~mv~ fa tt~ dare all'anted.to Mamich per la suma lire set~nt~c.mq_ue e no.n sm vendo S_llf?hto il deb1tore a don.do esso Pitesich come pieggio s?d~sf.1 il stg. cred1tore Garagmm della sudetta suma; per il che non curandosi Illia S1gl~anoto del pred.zo Mamich come erede e bonatenente del sud.o Ivan suo padre a sod1sfare ... 48.s. 2. Ogorje, ~3.listop~d~ 1762., And~~?o Boxe Capitanovich da Ogorje creditore da molto t~mp~ dalit sottoscnttl delle sume Ill mcontro de lora nomi aposte ne curandosi renderlo nserct~o tutte c~e pi u vo~te eccit~ti ~ome agli Capitanovich umilmente ci rapresenta pero se cost e ~ometla~o alh medestml perche nel termine di giorni otto derossimi venturi debbano ImancabJlmente suplire a respetivi lora de biti in pena in caso d'inobedienza di sumarie esecuzioni avendo pero ragioni d'adurc compariscano che le sara aministrata giustizia in quorum fidem

Ivan Maneniza lire 40 e quatro varichiachi orzo Ant.o Giurich l. 49 Piero Raggia l. 21 Toma Mileta l. 22 Matte Sedlar l. 290 Simon Marinich I. 28, e quarte due segala Gierco Marinich l. 50 Luca Dirich l. 210

Adi 18. prosinca 1762., Replicato a Luca Di dich Gicrco Marin ich Simon Marinich Ant. o Giruich Tomaso Mileta e Piero Raggia,

Adi g geno 1762 m. v. Replicato alli sottoscritti. 3. Vrba, 23. listopada 1762., Andando creditore Gierco Marinich da V arba dagli infra­scntt_I d.e~le resp~hve_ sume e. non _vo~endo essi sup lire al donnto pagamento nonostanzi molttphci urbam eccttamentt famigh, ariverenze istanza pero del sud.o Marinich come­terno s~ cosi e _agli sott~scritti dener nel termine di giorni otto aver risercito l'instanze in p_ena dt sumane esecuz10ni da eser li praticate iremisibilm.te e avendo ragional incontra­no com paran o per gli essenzi di guiustizial in quorum

49.s.

Giacomo Sarnarsich lire 19,4 Arambasa Cuitco Chiosich l. ll, 5 Zuitco Sedlar l. 7, 10 Ant.o Zecovich l. 4, 2

4. Lećevica, 23. listopada 1762., Ad istanza rinerente Matte Bocina da Lechievizza· cometemo et espresamte comandiamo a Marco Bocina suo convilico... ' 52.s. 5. Radošić, 5. studenog 1762., Essendo creditore Paolo Lonzar da Radosich di lire duec~nto e d?d~c_i da Ge!co <?irlich e. non p~tendo conseguire il donnto pagamento non ostante molttphct urbam eccttamenh se cost e a riverente istanza del Lonzar creditore comettemo in rissoluta forma al Girlich debitore che nel termine di giorni otto debba aver sodissfatto l'instanza in pena di sumarie esecuzioni in caso ma avendo raggioni al

193

incontrario comparisca per gli effetti di giustizial in quorum. 58.s. 6. Radošić, 24. studenog 1762., Essendo creditore Gierco Girlich da Radosich da Michiel Ercegh suo convillico della suma di petizze dieci e non potendo conseguire il donnto pagamento non ostanze moltiplice urbani eccitamenti se cosi e a rinerente istanza del Girlich creditore cometterno in rissoluta forma all' Ercegh debbitore, ... 60.s. 7. Nevest, 28. studenog 1762., Andando crdeitore Zuanne Buchievich da Nevest di 1140 da Paolo Buchievich suo convillico ne curandosi sodisfatto ...

8. Labin, 30. studenog 1762., Creditore Nicolo Pribudich da Labin d'Ant.o qm Martin Pularn, e Stana sua Madre di varichiachi sei e rnezzo di formento et una velada nera di rassa, e ricredendo essi alla donnta resistenza ... 6l.s. 9. Sratok, 30. studenog 1762., Essendo creditore noi !seppo Besich Bacovich d'un castrato, et un paro magittte d'argento d'Ant.o Duchich da Sratoch, e non volcndo egli suplire ne col pagamento ne con la restituzione ...

10. Suhi Dolac, Sratok, Sitno, Nevcst, Prapatnica, Vinovo, Blizna, Prgomet, Planjane, Unešić, prosinca 1762., Rappresentandoci noi con umilissima istanza da Barbara G avala andar crcditore da infrascritti della villa di Sui Dolaz delle segui--- --sministra-- urgenti bisogni comettemo al zaus o sia gastaldo di detta villa perche in timar debba a cado d'essi di doncrlo ...

Piero Rachich lire 111 Mattia Vuchich d.o Radich l. 3 Zorzi Bal ov l. 40 Illia Murat l. 46

Simi le fatta per li sotoscritti dalla villa Sratoch Ant.o Duchich l. 91, 12 Zuanne S(G)omurlovich d.o Mulich l. 20

Sim ile fatta per li sotoscritti dalla villa Sitno Filippo Drasich figlio d'Ant.o l. 13

Sirnille ... villa Nevest Barissa e Giacomo fra.lli Budisich l. 200, 7 Mattia Sunara l. 40 Asa Paolo Zelalia l. 80 Gregorio Zelalia l. 39

Simille ... villa Pargomet Ivan asia Ivanca Papich l. 22 G iure Papich 5, 10 Nicola Rogulg l. 29, 18

Piu di doverren--erconta di tre animali bovini- tren ta menuti dali a soceda consegvanti il suo giusto frutto e capita le come meglio fosse di giustizia.

Simile ... -----Boxe -------ich da Prapatniza l. 20, 6 Gregorio Mandarich da Vinovo l. -­Mattio Suich da Vinovo l. 12

Steffano Bigliacusich l. 15 Illia Drasich d.o Balov da Vinovo l. 15, 12

Simile ... da Blisna Luca Aghich d.o Pletcovich l. 52, 10

194

Mio Pletcovich d.o Mamut l. 83, 10 Ivan Regnich l. 13, 10 Mattio Galich l. 20, 16 Mio Plecovich d. o Blizanac l. 4

Simile ... da Radosich Ant.o Bralich l. 44 Tomaso Raicich l. 80, 8 Arambassa Ant.o Bilus l. 32 Nicola Bilus l. 28 Nicola Harach l. 9

Pieggio de sudi Ant. o Bralich sudo. Simile ... da Segetto --1.68,17 Eredi del qm lvanco Gilgianovich da Labin I. 65, 13 Sim ile ... villa Plagnane

87.s.

Luca Stipichievich l. 22 Mattia Giamanov l. 4 Andrea Mardesich l. 12 Mattio Rachin l. 7, 6

14. Seget G., 21. svibnja 1763., Avendo incominciate la fabrica d'una casa ct erretto la porta sopra la ~edesima Nico lo Livacovich qm. Illia dalla-- di levantc posta in Scghetto attaco la casa d1 Marco Giglianovich, e cio nel covrino di raggione di Lucia ed Antiza Siglie del qm. Steffano Sulich e cio aprave dan no pregiudizio d'cssc Lucia et Antiza come dalle mcd.rne ci vicne umilmente esposto a Lora ... 115.s.

15. Kaštel Novi, 25. listopada 1763., Ad istanza di Zuannc Sveti nov credit ore d'una barila d'oglio da Ivan Studio da C. Novo cancstemo al gastaldo di C. Novo che bolar debba il vino di raggionc del sud. debi tore Studio ...

16. ~adošić, 25. listopada 1763., Ci rapresenta umilmente Noi Pietro Scopianaz daRa­dos~ch, _corn~ crede del qrn. Luca Scopianaz di lui tratto che li qui sottoscritti li siano debi ton ogm uno delle respetive sume appavcriti qucstc intestarncntaria disposizione qmo: gena. 1762 m: v: d'esso qrn. Luca Scopianaz fatti essen dire, e non curandosi li dc­bi tori stessi di sodisfarc l'crcdc suacenato per piu urbani cccitamenti... Scguono li debitori 27. ll6.s. da Radosich Arambassa Ant. o Bil us de dc lire 38.

Girolama Girl ich l. 64 Nico lo Girlich l. 2 Paolo Girlich l. l Boxe Girlich l. ll, 8 Dujam Bassich qrn. Zorzi l. 40, 12 Ellia Ercegh l. 20 Zuanne Striccuich l. 4 Ellia Striceuich qm. Luca l. 3, 20 Lorenzo Bcraich l. 5 Greg. Cusich l. 4. Petar Vlasteliza l. 28

Paolo Beglich l. 8 Paolo Scariza l. 4

Biasio Harach l. 2, 10

195

Tomiza rta Giacomo Bajlich l. 60 lllia Striceuich varichiachi due di formento, e l. 48 Lorenzo Barach l. 30

da Sratoch Steffano Bigliacusich l. 35 Ant.o Mandich l. 14

da Pargomet Marco Chios ich L 5

Simon Chiosich l. 14 Simon Golubovich L 3

da Sitno Barne Drasich L 8

da C. Vechio Pietro Zarcovich covaz l. 15 Lorenzo Remetio l. 5 Tomaso Benutich l. 3

174.s. 17. Radošić, 20. rujna 1764., Ci viene riverinternetc csposto per pana e nome delli Tomaso, Nicalo, Zuanne, e Boxc Rajcich da Radosich possedcre in virtu d'invcstita alcunni pczzi di terra situata in gori, e volcrsi arhitravinemcntc in quelli mancamc terc Illia Capitanovich; che pero se cosi e comrno atto stcsso Capitanovich perche astenersi debba d' aver --nna ingcrenza nelle terre mcdcsimc, ma profesando qualchc raggione prescntadsi debba al ecc--: suprema carica sinde. cio compctcnze affine in quorum fid cm 182.s. 18. Radošić, IH. listopada 1764., Replicato, Dcscucndodi fat to, e propria autoritaZuannc e Paolo frat.li Simeno qm. Mattia da C. Vitturi alcuni cffetti, e salarij per merccdi di servita prcstantoli da lvanizza Listcs qm. Mattia Harach da Radosich, ne curandosi sodisfarlo tono che pi u voltc .. .

V. Omašić, PK, 350. str.- ... Godine 1762. dugovali su odredene svote novca Stjepanu Ćurkovu iz Novoga Zagorci Ante Škopljanac, Jakov Erceg, Marko Erceg, Ilija Erceg, Ilija Kužić i Šime Galić. Ivan Berket iz Lukšića potraživao je od nasljednika pok. Bože Bailova iz Radošića određenu sumu novca. Doznavši da su dužnici pohranili kod Pave Lončara i Mije Škare iz Radošića svoje žito, Berket ih je tužio sudu. Knez je naredio Lončaru i Škari da zasada zadrže to žito ...

196

4.7. IMENICI OSOBA

U sljedećem poglavlju nalazi se pet popisa osoba s područja Zagore. U prvom popisu su imena iz Knjige krštenih fra Bonaventure Biloglava iz razdoblja od 1679. do 1686. godine. Imena su izvorno bila zapisana u sklopu teksta na latinskom jeziku, pa sam ih vratio u hrvatski oblik gdje god su bila prepoznatljiva. Redoslijed imena je onakav kakav je i u izvorniku.

U naredna tri popisa nalaze sc imena iz zemljišnika koje je napravila mletačka vlast u Zagori početkom XVIII. st. Ta imena, koja su bila zapisana na mletačkom narječju, takoder sam vratio u hrvatski oblik. I tu su prezimena poredana prema izvornim ispravama (tj. prema abecednom poretku imena u talijanskom obliku).

U posljednjem, petom, popisu naveo sam prezimena koja su se pojavila tijekom XVIII. st., služeći se djelom gđe Danice Božić-Bužančić.

Razumije se da svi ovi popisi ne daju potpunu sliku stanja pučanstva, ali zalaženje u kasnije župne matice ili sudske spise isuviše bi opteretilo knjigu. Nadam sc da će ovo poglavlje, uz poglavlje o nastanku prezimena i imena, ipak dat~ č! ta telju jasnu sliku o današnjim prezimenima Zagorana i onih koji odatle potjCCU.

4.7.1.Knjiga krštenih fra Rone Biloglava,

župnika župe Zmina od 1679. do /686. god.

Objašnjenje:

*-kršten ik,

-prva osoba iza krštenika- otac,

- druga osoba iza krštenika - mati,

-treća osoba iza krštenika- kum ili kuma

Ante Vukosavlić 1679. * Nikola? Mihovil Vukosavlić 1679. Ivan Čerinić Petrica Vukosavlić 1679. Petar Čeri na Jure Stipičević 1679. Manda Čerinić Bone Radmilović 1679.* Mihovil Žižić? Nikola Radmilović 1679. Jela .unić Klara Radmilović 1679. Šimun .unić Jure 11Suna" 1679. Margareta .unić Vid Čerinić 1679.* Vidosava Solinić? Mihovil Čerinić 1679. Nikola Solinić Ivanka Čerinić 1679. Ivanka Sol inić

1679. 1679. * 1679. 1679. 1679. 1679.* 1679. 1679. 1679. * 1679. 1679.

197

Luca .ivić 1679. Ilija Božić 1679. Petar Grubišić 1679. Ivan 11Machich" 1680.*

Ivan Šunjerdić 1679.* Mate Stipičević 1679.* Anđa Grubišić 1679. Ivan Machich 1680.

Ivan Šunjerdić 1679. Ante Stipičević 1679. Petar Jurić 1679. Nediljka Machich 1680.

Margareta Šunjerdić 1679. Matija Stipičević 1679. Ante Bučević 1679.* Ivan Brajković 1680.

Petar Marasović 1679. Bože Bučević 1679. Jure Bučević 1679. Petrica Ivančević 1680.*

Marko Banonijević 1679 * Matija Stipičević 1679.* Cvita Bučević 1679. Nikola Ivančević 1680.

Filip Banonijević 1679. Marko Stipičević 1679. Martin Grozdanić 1679. J anja Ivančević 1680.

# Manda Stipičević 1679. Nikola Bogić 1680.

Toma Babić? 1679. Mihovil Miletić 1679. Božo Bezinonović? 1680.* Nikola Gaurina 1680.*

Jela Stipičević 1679.* Luca Palinić 1679.* Ivan Bezinonović 1680. Nikola Gaurina 1680.

Grgo Stipičević 1679. Ivan Palinić 1679. # Sofija Ga urina 1680.

Margareta Stipičević 1679. Kata Palinić 1679. Frane Šarić 1680. Marko Sunara 1680.

Manda Stipičević 1679. Kata Grubišić 1679. Luka Šolić? 1680.* Jure (Vu)kasović 1680.*

Matija Bilobrk 1679.* Luca Perić 1679.* Martin Šolić 1680. Nikola Vukasović 1680.

Petar Bilobrk 1679. Jure Perić 1679. Anđa Šolić 1680. Ivanka Vukasović 1680.

Kata Bilobrk 1679. Manda Perić 1679. Frane Šarić 1680. Mate Runović 1680.

Jela? 1679. Jela Bučević 1679. Ivan Perinov 1680.* Manda Grozdanić 1680.*

Kata Brčić? 1679.* Mate Radmilović 1679.* Mate Perinov 1680. Marko Grozdanić 1680.

Vid Brčić 1679. Nikola Radmilović 1679. Manda Perinova 1680. Marta Grozdanić 1680.

Manda Brčić 1679. Manda Radmilović 1679. Pave Ivić 1680. Margarita Perišić 1680.

Luca Vukasović 1679. Božo Ivić 1679. Martin Bučević 1680.* Marta Grubišić 1680.*

Luka Despotović 1679.* Luca Jelušić 1679.* Stipan Bučević 1680. Ante Grubišić 1680.

Marko Despotović 1679. Jela Jelušić 1679.* Manda Bučević 1680. Jela Grubišić 1680.

Ana Despotović 1679. Jure Jelušić 1679. Jure Perić 1680. Dorate~ a Miletić 1680.

Luka Vlastelica 1679. Kata Jelušić 1679. !van Stipičević 1680.* Matija undov 1680.*

Luca Ivić 1679.* Luca Pra Agustinović 1679. Simun Stipičević 1680. Mate šundov 1680.

Ilija Ivić 1679. Jela Pra Agustinović 1679. Ivanka Stipičević 1680. Manda Šundov 1680.

Cvita Ivić 1679. Kata Brčić? 1679.* Ivan Rajčić 1680. J ela Bu čević 1680.

Jurka Šarić 1679. Vid Brčić 1679. Petar Mandarić 1680.* Božo j:upanović? 1680.*

Kata Burilović 1679.* Manda Brčić 1679. Ivan Mandarić 1680. Jure Zupanović 1680.

Martin Burilović 1679. Luca Vukosavić 1679. Luca Mandarić 1680. Kata Zupanović 1680.

Kata Burilović 1679. Luka Despotović 1679.* Ilija Ivić 1680. Marko Šilović? 1680.

Margarita Ćudinovića 1679. Marko Despotović 1679. Andrija Burmaz 1680.* Ivan Juretić 1680.*

Ivanka Jurić 1679.* Ana Despotović 1679. Frane Burmaz 1680. Martin Juretić 1680.

Božo Jurić 1679. Luka Vlastelica 1679. B .... taBurmaz 1680. Cvita Juretić 1680.

Ana Jurić 1679. Martin Vlajić 1679.* Stojić Bilobrk 1680. Jure Božić 1680.

Kata Bučević 1679. Nikola Vlajić 1679. Kata Jurić 1680.* Oršula J ur etić 1680.*

Ana Šerić 1679.* Vidosava Vlajić 1679. Stojan Jurić 1680. J ako v J ur etić 1680.

Ilija Šerić 1679. Petar Stipičević 1679. Oršula J urić 1680. Petrica Juretić 1680.

Manda Šerić 1679. Margarita Ivić 1679.* Manda Perišić 1680. Ivan Rajčić 1680.

Cvita Perišić 1679. Martin Ivić 1679. Jela Mikačić? 1680.* Matija Polić 1680.*

Mate Radnić 1679.* Manda Ivić 1679. Jure Mikačić 1680. Martin Polić 1680.

Jure Radnić 1679. Luca Grubišić 1679. Manda Mikačić 1680. Kata Polić 1680.

Kata Radnić 1679. Jaka Gru(bi)šić 1679.* Kata Stipičević 1680. Manda Juretić 1680.

198 199

Ivanka Čulić 1680.* Petar Grbešić 1680.* Vid Valižić? 1680.* Kata Bražić? 1680.*

Luka Čulić 1680. Božo Grbešić 1680. Bartul Valižić 1680. Vid Bražić 1680.

Manda Čulić 1680. J ela Grbešić 1680. ..... ?Valižić 1680. Marija Bražić 1680.

Manda Ivanković 1680. Jure Perić 1680. . .. ani..cus Radnić 1680. Doroteja Milošinović? 1680.

Luca Mihić 1680.* Josip Burilović 1680.* Mijo Škomarljović? 1680.* J,-uka Brkuljević 1680.*

Ivan Mihić 1680 Nikola Burilović 1680. Petar Škomarljović 1680. Sim un Brkuljević 1680.

Ana Mihić 1680. Oršula Burilović 1680. Luca Šk omar! jović 1680. Luca Brkuljević 1680.

Pave Jakovović 1680. Ivan Brakus 1680. Mijo Čolešić 1680. Bože Obućina 1680.

Vidosava Radnić 1680.* Ivan Ljubić? 1680. * Jure Bužanin? 1680.* Luca Lacmanin 1680.*

Grgo Radnić 1680. Luka Ljubić 1680. Ivan Bužanin 1680. Grgo Lacmanin 1680.

Marta Radnić 1680. Luca Ljubić 1680. Luca Bužanin 1680. Sofija Lacmanin 1680.

Ana Jurić 1680. JakovCulić 1680. Nikola RaG)čić 1680. Ana Zečević 1680.

Božo Dujmović 1680.* Martin Ragić 1680.* Ivan Kalinić 1680.* Ana Burilović 1680.*

Pave Dujmović 1680. Nikola Ragić 1680. Ili j a Kalinić 1680. Nikola Burilović 1680.

Anđa Dujmović 1680. MandaRagić 1680. Ivanka Kalinić 1680. Ivanka Burilović 1680.

Petar Ivić 1680. Marko Mialjević 1680. Frane .. .ić 1680. ~đa Prnjakova 1680.

Manda Dujmović 1680.* Matija Ančić 1680.* Mijo Vlajčić 1680.* Sima Biljaković 1680. *

Mate Dujmović 1680. Nikola Ančić 1680. Mate Vlajčić 1680. Nikola Bilj aković 1680.

Ivanka Dujmović 1680. Manda Ančić 1680. Luca Vlajčić 1680. Jela Bilj aković 1680.

Kata Bučević 1680. Manda Raj(č)ić 1680. Mate Mauracenus? 1680. Ivanka Baranović 1680.

Vid Ostojić 1680.* Mate Stipičević 1680.* Martin Perić 1680.* Šime Ivić 1680.*

Grgo Ostojić 1680. Petar Stipi čević 1680. Mate Perić 1680. Luka Ivić 1680.

Manda Ostojić 1680. Anđa Stipičević 1680. "Gaudencija" Perić 1680. Margarita Ivić 1680.

Božo Jurić 1680. Marko Radmilović 1680. Petar Miletić 1680. Božo Bučević 1680.

Mate Vukorepić 1680.* Božo Radmilović 1680.* Mijo Božić? 1680.* Ivanka Bučević 1680. *

Cvitko Vukorepić 1680. Šimun Radmilović 1680. Toma Božić 1680. Nikola Bučević 1680.

Toma Vukorepić (ž) 1680. Margarita Radmilović 1680. Matija Božić 1680. Kata Bučević 1680.

Martin Grozdanić 1680. Stipan Lučić? 1680. Nikola Bučević 1680. Kata Vlajčić 1680.

Ante Gusarević 1680.* Nikola Bilokapić 1680.* Mate Dražetić? 1680. * Ivanka Marković 1680. *

Vice Gusarević 1680. Luka Bilokapić 1680. Petar Dražetić 1680. Mate Marković 1680.

J ela Gusarević 1680. Oršula Bilokapić 1680. Margarita Dražetić 1680. Manda Marković 1680.

Nikola Bučević 1680. Jure Bandalović 1680. Stipan Radnić 1680. Kata Vudragović 1680.

Petar Brčić 1680.* Manda Čilašević 1680.* Margarita Perijaković? 1680 * ~etar Rajčić 1680. *

Mate Brčić 1680. Božo Čilašević 1680. Ante Perijaković 1680. Simun Rajčić 1680.

Klara Brčić 1680. Marta Čilašević 1680. Jela Perijaković 1680. Margarita Rajčić 1680.

Stipan Milić 1680. Kata Bilobrk 1680. Matija "Basocina" 1680. J ure Despotović 1680.

Petar Miletić 1680.* Jure Biloslavić 1680.* Marija Bačiić 1680.* Margarita Bilobrk 1680. *

Mate Miletić 1680. Stojan Biloslavić 1680. Mate Bačiić 1680. Grgo Bilobrk 1680.

Oršula Miletić 1680. Jela Biloslavić 1680. Ivanka Bačiić 1680. Manda Bilobrk 1680.

Jakov Vlajić 1680. Damjan Čulinović? 1680. Diva? Radnić 1680. Marija .... .iić 1680.

Mate Brčić 1680.* Kata Šutić 1680.* Kata Radnić 1680.* Andrija() 1680.*

Grgo Brčić 1680. Ivanka Šutić 1680. Ivan Radnić 1680. Luka 1680.

Kata Brčić 1680. Mijovil Šutić 1680. Margarita Radnić 1680. Margarita 1680.

Nikola Vukorepić 1680. Ivaoka Polić 1680. Jela Brnjanović 1680. Nikola Despotović 1680.

200 201

Martin Vukačić 1680.* Luca Jurić 1680.* Petar Radečić 1680.* Ante Mihić 1680.* Šimun Vukačić 1680. Jure Jurić 1680. Pave Radečić 1680. Ivan Mihić 1680. Luca Vukačić 1680. Ivanka Jurić 1680. Cvita Radečić 1680. Ana Mihić 1680. Nikola ... .ić 1680. Grgo Vudragović 1680. Jure ... sić 1680. Martin Šarić 1680. Stanislava Brčić 1680.* Jure Šolinić? 1680.* J ela Praličić? 1680.* Kata ĆUlinović? 1680.* Marko Brčić 1680. Nikola Šolinić 1680. Jure Praličić 1680. Vid ĆUlinović 1680. Doroteja Brčić 1680. Ivanka Šolinić 1680. Sofi j a Praličić 1680. Jela Čulinović 1680. Stanislava Rusinović? 1680. Grgo Žižić 1680. J ela Kola .. .ić 1680. Kata J e lušić 1680. Anastazija Vukić? 1680.* Oršula Baranović 1680.* Vidosava Rajčić 1680.* Ivanka Maneničić 1680.* Petar Vukić 1680. Vid Baranović 1680. Lovre Rajčić 1680. Marko Maneničić 1680. Kata Vukić 1680. Luca Baranović 1680. Luca Rajčić 1680. Marija Maneničić 1680. Luca Labrović 1680. J ela Grgurević 1680. Manda Brakusević 1680. Kata Bučević 1680. Blaž Ivić 1680.* Grgo Brakusević 1680.* Ante Bulić 1680.* Ana Rakić? 1680.* Nikola Ivić 1680. Mate Brakusević 1680. Luka Bulić 1680. Cvitko Račić 1680. brat Vidosava Ivić 1680. Luca Brakusević 1680. Manda Bulić 1680. Martinov, Ivan Milošević 1680. Ivan Mandić 1680. Nikola Zec 1680. Kata Rakić 1680. Margarita Vučičić 1680.* Stanislava Dražić 1680.* Ante Zečević 1680.* Nikola Zec 1680. Petar Vučičić 1680. Mate Dražić 1680. Andrija Zečević 1680. Ruža Rakić? 1680.* Vidosava Vučičić 1680. Marija Dražić 1680. Stana Zečević 1680. Martin Rakić 1680. Manda Ivić 1680. Manda Dražić 1680. Jakov .. ulj 1680. brat Cvitkov, Margarita Božić 1680.* Ante Bilja ...... 1680.* Pave Bilj aković 1680.* Manda Rakić 1680. Luka Božić 1680. Nikola? 1680. Šimun Bilj aković 1680. Ivanka Ančić 1680. Marija Božić 1680. Jela? 1680. Luca Bilj aković 1680. Ilija Baranović 1680.* Kata Bilobrkova 1680. Stanislav Zec 1680. VidBo&_ić 1680. Petar Baranović 1680. Ante Mandarić 1680.* Manda Gruičić 1680.* Ivanka Cavčić? 1680.* Ana Baranović 1680. Vid Mandarić 1680. Ivan Gruičić 1680. Marko Čavčić 1680. Jure Penga 1680. Luca Mandarić 1680. Šima Gruičić 1680. Ana Čavčić 1680. Jaka Pavić 1680.* Pave Ivić 1680. Luca Stipičević 1680. Manda Sirković 1680. Marko Pavić 1680. Toma Vučičić 1680.* Margarita .. .ić 1680.* Ana Ančić 1680.* Šima Pavić 1680. Mate Vučičić 1680. Martin 1680. Nikola Ančić 1680. J ur ka Radnić 1680. Ivanka Vučičić 1680. Ivanka 1680. Manda Ančić 1680. Vidosava Dognanović 1680.* Stipan Bučević 1680. Ivanka Grozdanić 1680. Ivanka Staga? 1680. Petar Dognanović 1680. Oršula () 1680.* Filip Bučević 1680.* J ure Marasović 1680.* Anđa Dognauović 1680. Mate 1680. Nikola Bučević 1680. Ivan Marasović 1680. Margarita Marić 1680. Oršula 1680. Kata Bučević 1680. Luca Marasović 1680. Stipan Ka .. šević 1680.*

Manda Sunara 1680. Pave Ivić 1680. Nikola Zec 1680. Nikola Ka .. šević 1680. Manda Šarić 1680.* Ana Žižić 1680.* Vidosava Ivančević 1680.* Jela Ka .. šević 1680. Petar Šarić 1680. Frane Žižić 1680. Nikola Ivančević 1680. Grgo Mihić 1680. Jela Šarić 1680. # Agata Ivančević 1680. Luka Zec 1680.* Nikola Zec 1680. Petrica Juretić 1680. Nikola Zec 1680. Nikola Zec 1680. Ana Milić 1680.* Vid Stipičević 1680.* Ivanka Rakić? 1680.* Jela Zec 1680. Petar Milić 1680. Grgo Stipičević 1680. Pave Rakić 1680. J ure Valičić 1680. Petrica Milić 1680. Margarita Stipičević 1680. Manda Rakić 1680. Frane Bezina 1680.* Luca Žižić? 1680. Andrija Rajčić 1680. Margarita Marić 1680. Ivan Bezina 1680.

202 203

LucaBezina 1680. Petar Miletić 1683. Nikola 1683.* Jure Čulić 1683.

Dujam Šarić 1680. Petrica Miletić 1683. nahoče, Petar Vnkavić 1683.*

Margarita Jurić 1680.* Oršula Ivančević 1683. # Ivan Vukavić 1683.

Mihovil Jurić 1680. Ivanka Obućina? 1683.* # Manda Vukavić 1683.

Manda Jurić 1680. Šimun Obućina 1683. Toma Suša 1683. Jure Žiže? 1683. Nediljka Žižina? 1680. Manda Obućina 1683. Vid Jurić 1683.* Ilija .... .ić 1683.*

? Jela Ivanišević 1683. Jure Jurić 1683. Mate .... .ić 1683.

Petar Bilobrk 1683.* Mate Milošević 1683.* Margarita Jurić 1683. Kata .... .ić 1683. Petar Bilobrk 1683. Grgo Milošević 1683. Toma Suša 1683. Filip Balić? 1683.

Kata Bilobrk 1683. Kata Milošević 1683. Ivan Ivić 1683.* Matija Baranović 1683.*

Ilija Perajica 1683. Pave Ivančević 1683. Luka Ivić 1683. Stipe Baranović 1683. Luca Prandus? 1683.* Kata Vukorepić 1683.* Margarita Ivić 1683. Jela Baranović 1683.

Grgo Prandus 1683. Jure Vukorepić 1683. Mate Ivančević 1683. Luca Baranović 1683. Matija Prandus 1683. Matija Vukorepić 1683. Petar Radečić 1683.* Nikola Škomrlj inović 1683.*

Kata Vlajić 1683. Ilinka Šilojević 1683. Pave Radečić 1683. Martin Škomrljinović 1683. Nediljka Milić 1683.* Luca Listeš 1683.* Cvita Radečić 1683. Manda Škomrlj inović 1683.

Mihovil Milić 1683. Vuk Listeš 1683. Ilija Šerić 1683. Jure Milošević 1683.

Ivanka Milić 1683. Manda Listeš 1683. Mate .. .!ić? 1683.* Nikola Bilić 1683.*

Margarita Brakus 1683. Manda Ivić 1683. Petar .. .!ić 1683. Pave Bilić 1683.

Kata Perajičić 1683.* Manda Vučičić 1683.* Anđa .. .!ić 1683. Ivanka Bilić 1683.

Marko Perajičić 1683. Filip Vučičić 1683. Nikola Zec 1683. Šime Manenica 1683.

Margarita Perajičić 1683. Luca Vučičić 1683. Mate Grozdanić 1683.* Stanislava Stričević 1684.*

Jela Penga 1683. Oršula Ivić 1683. Jure Grozdanić 1683. Mate Stričević 1684.

Mate Dražić 1683.* Stanislava Dražić 1683.*

Matija Grozdanić 1683. Margarita Stričević 1684. Martin Dražić 1683.

Frane Dražić 1683. Martin Ivić 1683. Andrija Božić 1684.

Margarita Dražić 1683. Petrica Dražić 1683.

Božo Lj .. .ić? 1683.* Kata Stričević 1684.*

...... Bogić 1683 . Jurka Radnić 1683.

VidLj ... ić 1683. Luka Stričević 1684. Margarita# 1683.*

Kažimir Baranasović? 1683.* Ana Lj .. .ić 1683. Ruža Stričević 1684.

Stojan# 1683. Jure Sunara 1683. Marko Despotović 1684.

Jela# 1683. Frane Baranasović 1683. "Gaudencius" Burmazović 1683. * Jakov Vrvilović 1684.* Duje Marasović 1683. Doroteja Baranasović 1683. Pave Burmazović 1683. Lovre V rvilović 1684. Mihovil Mandić 1683.* Nikola Zec 1683. Margarita Burmazović 1683. Kata Vrvilović 1684. Jure Mandić 1683. Petrica Despotović 1683.* Ilija Maleš 1683. Grgo Maleš 1684. Oršula Mandić 1683. Jure Despotović 1683. Ivan Brčić? 1683.* Ante Mihačić 1684.* Mihovil ... molj ić 1683. Margarita Despotović 1683. Mate Brčić 1683. J ure Mihačić 1684.

Pave Petrović 1683. * Manda Bezina 1683. Jela Brčić 1683. Manda Mihačić 1684. Cvitko Petrović 1683. lli j a Radojević 1683.* Mihovil Stipičević 1683. Grgo Vrvilo 1684. Oršula Petrović 1683. Ivan Radojević 1683. Ivanka# 1683.* Fabjan Gusar 1684.* Ivan Radojević 1683. Anđa Radojević 1683. Grgo# 1683. Pave Gusar 1684. Ivanka Radmilović 1683. * Duje Radmilović 1683. Kata# 1683. Anđa Gusar 1684. Petar Radmilović 1683. Anđa Š~ojević 1683.* Margarita Buljević 1683. Toma Babić? 1684. Luca Radmilović 1683. Martin Sil~ević 1683. Ivan Čulić? 1683.* Ante Siraković? 1684.* Oršula Mandić 1683. Stanislava ilojević 1683. Mate Čulić 1683. Cvitko? Siraković 1684. Ivanka Miletić 1683.* Manda Bogić 1683. Ana Čulić 1683. Manda Siraković 1684.

204 205

J ako v "Pari" Bog. 1684. Kata Manenica 1684. Oršula Perić 1684. Ana ĆUlić? 1684. Petar Milanović 1684.* Frane# 168 .. * Grgo Jeličić 1684.* Matija Petković 1684.* Ivan Milanović 1684. Ante# 168 .. Vid Jeličić 1684. Luka Petković 1684. Manda Milanović 1684. Ivanka# 168 .. Manda Jeličić 1684. Ana Petković 1684. Petar Biloglav 1684. Petar Babić? 168 .. Šime Dželalija 1684. Jurka ĆUlić? 1684. Toma Milanović (ž.) 1684.* Luca Dražić 168 .. * Šime Despotović 1684.* Ana ĆUlić? 1684.* Vid Milanović 1684. Martin Dražić 168 .. Jure Despotović 1684. Mate ĆUlić 1684. Stana Milanović 1684. Margarita Dražić 168 .. Margarita Despotović 1684. Ana ĆUlić 1684. Ruža Kukavičić 1684. # Andrija Rozgić 1684. Margarita Polinić 1684. Matija# 1684.* Martin Škomrlj en 168 .. * Stanislava Gospić 1684.* Mate Vukavić? 1684.* Vid# 1684. Martin Škomrlj en 168 .. Frane Gospić 1684. Ivan Vukavić 1684. Kata# 1684. Margarita Škomrlj en 168 .. Kata Gospić 1684. Manda Vukavić 1684. Ivanka Ivić 1684. Jure Mandić 168 .. Stanislava Despotović 1684. Frane Pera jica 1684. Lovre Radnić 1684.* Mate Vudragović 168 .. * Oršula Zečević 1684.* Matija ... sić? 1684.* Filip J ako v Radnić 1684. Ivan Vudragović 168 .. Grgo Zečević 1684. Martin .. sić 1684. Nediljka Radnić 1684. Vida Vudragović 168 .. Ana Zečević 1684. Kata .. sić 1684. Frane Perajica 1684. Mate# 168 .. Frane i Ivanka Šarić 1684. Jurka Čulić? 1684. Manda# 1684.* Ivanka Juretić 1684.* J ela Brakusević 1684.* Filip Baranović? 1684.* Jure# 1684. Martin Juretić 1684. Petar Brakusević 1684. Petar Baranović 1684. Jela# 1684. Margarita Juretić 1684. Manda Brakusević 1684. Ana Baranović 1684. Jurka Radnić 1684. Luka Žižić? 1684. Kata Bučević 1684. Nikola Zec 1684. Ante Šilojević 1684.* Luca Plazević 1684.* CvitaLapov 1684.* Petar P ... ? 1684.* Mihovil Šilojević 1684. Marko Plazević 1684. LovreLapov 1684. Ivan P .... 1684. Ana Šilojević 1684. Kata Plazević 1684. Nediljka Lapov 1684. Vidosava P .... 1684. llija Ivić 1684. Jela Penga 1684. Ana Grgurević 1684. Jure .. an .. ? 1684. Šime Stričević 1684.* Luka Dognanović 1684.* Petar Gruičić 1684.* Filip Baranović 1684.* Nikola Stričević 1684. Petar Dognanović 1684. Petar Gruičić 1684. Božo Baran ović 1684. Ana Stričević 1684. Anđa Dognanović 1684. Anđa Gruičić 1684. Margarita Baranović 1684. Mate Vlajić 1684. Pave Regdavić? 1684. Nikola Zečević 1684. Ivan Čolašević? 1684. Grgo Brkuljeviić? 1684.* Mate# 1684.* Jure Grubić 1684.* Filip Š_iloQević)? 1684.* Nikola Brkuljević 1684. Grgo# 1684. Mate Grubić 1684. Božo Silo .... 1684. Ana Brkuljević 1684. Margarita# 1684. Luca Grubić 1684. Luca Šilo .... 1684. Jure Mandić 1684. Nikola Zec 1684. Ivan Zec 1684. Ivan ..... ? 1684. Ivanka Malešević 1684.* Marko Jurić 1684.* Tomica ĆUlić? 1684.* Matija Paštrović? 1685.* Grgo Malešević 1684. Božo Jurić 1684. Mihovil ĆUlić 1684. Pave Paštrović 1685. Kata Malešević 1684. Ana Jurić 1684. Uršula ČUlić 1684. Manda Paštrović 1685. J ela Marušić 1684. Petar Stipičević 1684. Ivan Gusar 1684. Ml!Ilda Sa ... aćeva 1685. Mate Bralić 1684.* Cvita .. ura? 1684.* Ivan Baranović 1684.* Blaž Ivić 1685.* Duje Bralić 1684. Mihovil .. ura 1684. Grgo Baranović 1684. Nikola Ivić 1685. Luca Bralić 1684. Petrica .. ura 1684. Anđa Baranović 1684. Vida Ivić 1685. Jure Penga 1684. Margarita Stipičević 1684. Ilija Ivić 1684. Ivan Milošević 1685. Kata Stipičević 1684.* Jela Vlajić 1684.* Stana Paštrović 1684.* Margarita Burić 1685.* Šime Stipičević 1684. Mate Vlajić 1684. "Gaudentij" Paštrović 1684. Luka Burić 1685. Ivanka Stipičević 1684. Stana Vlajić 1684. Luca Paštrović 1684. Marija Burić 1685.

206 207

Kata Burić ili Bilobrk 1685. Stanislav Zec 1685. Luca Biljačić 1685. Martin Rakić 1685. brat Ante Mandarić 1685.* Manda Gruičić 1685.* Nikola Zec 1685. Cvitkov, Vid Mandarić 1685. Grgo Gruičić 1685. Pave ČUlić? 1685.* Manda Rakić 1685. Luca Mandarić 1685. Šima Gruičić 1685. Luka ČUlić 1685. Ivan Brčić? 1685. Pave Ivić 1685. Luca Stipičević 1685. Manda ČUlić 1685. Ilija Baranović 1685.* Toma Juričić 1685.* Margarita Jurić 1685.* Vid Bo&,ić 1685. Petar Baranović 1685. Mate Juričić 1685. Martin J urić 1685. Ivanka Cavčić? 1685.* Ivanka Baranović 1685. Ivanka Juričić 1685. Ivanka Jurić 1685. Marko Čavčić 1685. Jure Penga 1685. Stipan Bučević 1685. Martin Grozdanić i Ana Čavčić 1685. Jaka Pavić 1685.* Oršula Bandalović 1685.* Manda Sunara 1685. Manda Sirotković 1685. Marko Pavić 1685. Mate Bandalović 1685. Filip Bučević 1685. * Ana? Ančić 1685. * Šima Pavić 1685. Oršula Bandalović 1685. Nikola Bučević 1685. Nikola Ančić 1685. Jure Radnić 1685. Manda Sunarić 1685. Kata Bučević 1685. Manda Ančić 1685. Vida Dognanović 1685.* Manda Šarić 1685.* Pave Ivić 1685. Jela Stega? 1685. Petar Dognanović 1685. Petar Šarić 1685. Ana Žižić? 1685.* Jure Marasović 1685.* Anđa Dognanović 1685. Jela Šarić 1685. Frane Žižić 1685. Ivan Marasović 1685. Margarita Marić 1685. Nikola Zec 1685. Luca Žižić 1685. Luca Marasović 1685. Stipan Radovanović 1685.* Ana Milić 1685.* Petrica Juretić 1685. Nikola Zec 1685. Nikola Radovanović 1685. Petar Milić 1685. Petrica Dadić 1685.* Vidosava Ivančević 1685.* ivanka Radovanović 1685. Petrica Milić 1685. Ivan Dadić 1685. Nikola Ivančević 1685. Grgo Mihić 1685. Luca šarić 1685. Petrica Dadić 1685. Agata Ivančević 1685. Luka Zec 1685.* Luca Jurić 1685.* Luca Žižić? 1685. Nikola Zec 1685. Nikola Zec 1685 . Jure Jurić 1685. Ivan Ivić? 1685.* .. ana Rakić? 1685.* Jela Zec 1685. Ivanka Jurić 1685. Martin Ivić 1685. Pave Rakić 1685. J ure V aličić 1685. Grgo Vudragović 1685. Manda Ivić 1685. Manda Rakić 1685. Frane Bezina 1685.* Jure Poglač? 1685.* Jakov La ... ? 1685. Margarita Marić 1685. IvanBezina 1685. Nikola Poglač 1685. Vid Stipičević 1685.* Duje Mihić 1685.* Luca Bezina 1685. Ivanka Poglač 1685. Grgo Stipičević 1685. Ivan Mihić 1685. Duje Šarić 1685. Grgo Vudragović 1685. Margarita Stipičević 1685. Ana Mihić 1685. Margarita Juretić 1685.* Oršula Baranović 1685.* Andrija Rajković 1685. Mate Šarić 1685. Mihovil Juretić 1685. Vid Baranović 1685. Petar Radojević 1685.* Kata Čulinović? 1685.* Margarita Juretić 1685. Luca Baranović 1685. Pave Radojević 1685. Vid ČUlinović 1685. Nediljka Žižić? 1685. Ivanka Grgurević 1685. Cvita Radojević 1685. Jela Čulinović 1685. Grgo Brakusević 1685.* Jure Mihić? 1685. Kata Jelušić 1685. Petar Bilobrk 1686.* Mate Brakusević 1685. J ela Pralihić? 1685.* Ivanka Maneničić 1685.* Petar Bilobrk 1686. Luca Brakusević 1685. Jure Pralihić 1685. Marko Maneničić 1685. Kata Bilobrk 1686. Ivan Mandić 1685. Stana Pralihić 1685. M arij a Maneničić 1685. Ilija Pera jica 1686. Stanislava Dražić 1685.* Jela Selaković 1685. Kata Bučević 1685. Nediljka Milić 1686.* Mate Dražić 1685. Vidosava ... cić? 1685.* Ana Rakić 1685.* Mihovil Milić 1686. Marija Dražić 1685. Lovre .. cić 1685. Cvitko Rakić 1685. brat Ivanka Milić 1686. Manda Bučević 1685. Luca ... cić 1685. Martinov, Margarita Brakuseva 1686. Ante Bilj ak 1685.* Manda Brakusević 1685. Kata Rakić 1685. Luca Brandus? 1686,* Nikola Bilj ak 1685. ~te Biljačić? 1685.* Nikola Zec 1685. Grgo Brandus 1686. Manda Biljak 1685. Sime Biljačić 1685. Ruža Rakić 1685.* Matija Brandus 1686.

208 209

Kata Vlajić 1686. Oršula Ivić 1686. Matija Grozdanić 1686. Mihovil Stipičević 1686. Kata Serajčić? 1686.* Stana Dražić 1686.* Martin Ivić 1686. Ivanka Brandus? 1686.* Marko Serajčić 1686. Frane Dražić 1686. Božo Lj(uti)ić? 1686.* Grgo Brandus 1686. Margarita Serajčić 1686. Petrica Dražić 1686. Vid Lj(uti)ć 1686. Kata Brandus 1686. Jela Penga 1686. Jurka Radnić 1686. Ana Lj(uti)ć 1686. Kata Bučević 1686. Mate Dražić 1686.* Kažimir# 1686.* Jure Sunara 1686. Ivan Čulić? 1686.* Martin Dražić 1686. Frane# 1686. "Gaudentius" Bunnazović 1686. * Mate ČUlić 1686. Margarita Dražić 1686. Doroteja# 1686. Mate Burmazović 1686. Ana Čulić 1686. Luka Bogić 1686. Nikola Zec 1686. Klara Burmazović 1686. Jure ČUlić 1686. Margarita Bilobrk 1686.* Petrica Despotović 1686.* Ilija Maleš 1686. Petar Vukavić? 1686.* Stojan Bilobrk 1686. Jure Despotović 1686. Ivan Brčić 1686.* # Jela Bilobrk 1686. Margarita Despotović 1686. # Manda Vukavić 1686. Duje Marasović 1686. Manda Bezina? 1686. Klara Brčić 1686. Vid "de Buda" 1686. Mihovil Mandić 1686.* Anđa Šilojević 1686.* Jure Mandić 1686. Martin Šilojević 1686. Oršula Mandić 1686. Stana Šilojević 1686. Cvitko Škomrlj in 1686. Manda Bogić 1686. 4.7.2. Osobe iz zem/jišnika šibenskog dijela Zagore iz Pave Petrović 1686.* Ilija Radnić 1686.* godine 1709. Cvitko Petrović 1686. Ivan? Radnić 1686.

(Objašnjenje: Posjednicima iz drugih sela uz ime je navedeno mjesto iz Oršula Petrović 1686. ...... Radnić 1686 . Ivan Radojević 1686. Duje Radmilović 1686. kojeg dolaze)

Ivanka Radmilović 1686.* Nikola 1686.* Catastico del TERITORIO Dl SCARDONA E SEBENICO Petar Radmilović 1686. nahoče,

FATTO PER COMANDO DELL' ILLmo et Eccmo S'. VINCENZO Luca Radmilović 1686. # VEND RAMIN Oršula Mandić 1686. #

PROV. GLE in DALMA T". et ALB•. Dalli Pub'i Periti l' Anno. 1709 Ivanka Miletić 1686.* Toma Suša? 1686. Petar Miletić 1686. Petar Jurić 1686.* Petrica Miletić 1686. Jure Jurić 1686. ŽITNIĆ Margarita Ivanišević 1686. Margarita Jurić 1686. Ante AJduković Sedramić Mate Malešević 1686.* Toma Suša 1686. Bogdanović Mudre Balj ci Grgo Malešević 1686. Ivan Jurić 1686.* Dunava, udovica Miliše Miljevića Kata Malešević 1686. Luka Jurić 1686. Filip Krasić p. (G)vozdena Pave Ivanišević 1686. Margarita Jurić 1686. Filip Močivuna p. V učena Cvita Vukorepić 1686.* Mate Ivanišević? 1686. Grgo Radnić, harambaša Drniš Jure Vukorepić 1686. Petar Radojević 1686.* Grujica Vujavić p. Radovana Matija Vukorepić 1686. Pave Radojević 1686. Ilija Bogdanović Hinka Šilojević 1686. Cvita Radojević 1686. Ilija Miljević p. Janka Luca Listeš 1686.* Ilija Šerić 1686. Ilija Mudre Balj ci Vuk Listeš 1686. Mate ČUlić? 1686.* Mileta i Marko Kašić Manda Listeš 1686. Petar ČUlić 1686. Milin Kašić p. Petra Manda Ivić 1686. Anđa ČUlić 1686. Mate Tomić p. Andrije Manda Vučić? 1686.* Nikola Zec 1686. Mitar Milatović p. Pavla Filip Vučić 1686. Mate Grozdanić 1686.* Nikola Kašić p. Cvitka Luca Vučić 1686. Jure Grozdanić 1686. Novak Baljak Balj ci

210 211

Petar Rošić p. Radmana Petar "Cidich" Riste Kašić p. Nikole Ružica, udovica Ante Aldukovića Rade Baljak p. Radula Ružica, udovica Petra Plazonića Stipan Copčić Melada Cvitko AJduković Vukadin Milišić General p. Pavla (G)vozden ili Mitar MiJatović p. Pavla Vukašin Matijević Vukadin Petrović p. Mirka Jovan Baljak, kapitan Baljci Jovanica Milinković Đurađ Milinković p. V učena Jovanica Miljević p. Janka Šimun Plazonić Frane Jurišić Jurjev

SEDRAMIĆ Ante AJduković p. Nikole Du jam Nakić Ilija Nakić Ilija Boić p. "Boixctta" Grgo Obućina p. Ivana Marko Obućina p. Luke Marko Obućina p. Ilije Martin Obućina p. Mije Mijo Elez p. Jakova Marko Rajčić Mijo "Boizettich" p. Milivoja Marijan Lončar Nikola Milaković p. Mijajla Božo Radinić p. Vuka Nikola V eštić p. Lovre Nikola Obućina Božo Obućina Petar Plazonić p. Lovre Stipan Obućina p. Ilije Šimun Obućina p. Mije ..... Nakić, serdar Šimun "Cismereuich" p. Ivana Trifun "Boixetich" p. Jovana Vid Obućina p. Šimuna, harambaša

212

Pakovo Selo

Drniš

Sedramić

Mirlović

Mirlović

Planjane

Siverić

Drniš

Vukadin Milaković p. Mijajla Vukašin Radonjić p. Vukosava Ivan Radinić p. Vuka Ivan Bunardžić p. Mate Lazar Dragić

PLAN JANE

Ilija Kovačević p. Cvitka Grgo Stipičević Luka Vukorepić p. Nikole Luka Stipičević Marko Stipičević p. Mate Mijo Stipičević p. Mije Mate Jurić p. Mije Mate Baković p. Ante Nikola Radačić p. Jakova Petar Para! p. Ivana Petar Milanović p . .. Šimun Stipičević p. Mate Vid Vukorepić p. Nikole Vid Radan Jure Jurić p. Tad ije Ivan "Chiopich" p. Abrama Ivan Para t p. Stipana Cvitko Milković p. Jakova Jure Baković p. Ante Jure Stipičcvić

MARCELE (sada dio Vinova Donjeg)

Ilija Baković Jakov Rajčić Ilija Rajčić Martin Šundović p. Nikole Martin Ercegovac p. Frane Marko Raković Mijo Baković Nikola Zorišić

PAKOVO SELO (Pavcovo Sello)

Andrija Zelić p. Šimuna Bartul Jakelić p. Tome Jakov Rakić, harambaša

Miri ović

Mir l ović

Mirlović

Miri ović

Nevest

"Zaplane" (sada dio Sitnoga)

213

Grgo Rakić, harambaša Gabro Dević J ako v "Rassich n

Ilija Rakić Ilijin Luka uChiosich" p. Frane Luka Rudelić p. Nikole Luka Zorić Lukin Mate Vukušić p. Luke Marko "Rasich" p. Vulete Marko Zorišić Marko 11Chiosichn Milin Kašić Mate Lovrić p. Marka Mate Zorić p. Petra Marko Miljević p. Milina Marko Rakić p. Vulete Mate Rakić p. Jure Nikola Zorišić p. Iv~na Petar Marinović p. S imuna Petar "Chiochich" Stipan Zorišić p. Ante Stipan Rakić Toma Zorić Toma Surić Toma Zurić p. Martina Ivan Rakić p. Nikole Jure Jakelić p. Ivana Ivan Zorišić Ivan Kovač p. uvsso" Cvitko Zorišić p. Mije

POKROVNIK Grgo Štrkalj p. Frane Grgo "Lusich" p. J ure Grgo "Losich" p. Petra Ivica Šarić Štrkalj Luka Čipčić p. Vida Nikola Copčić p. Jure Božo Lučić p. Petra Petar Držirep p. Jakova Petar Štrkalj Petar 11Lusichn Rade Novaković Šimun Menđušić p. Bože

214

Žitnić

Zap lane Zap lane

Zaplane

Drniš

Šimun Vidović p. Petra Šibenik Jure ~enđušić p. Bože Jure ~trkalj p. # Ivan Strkalj p. Grge

RADONJIĆ, KONJEVRATE, GOLO BRDO

Ante Jurešić Šibenik Ante Grubešić Šibenik Ante Jarić Šibenik Ante Vrančić Šibenik Dujam Jurešić Šibenik Ilija Maneničić Ilija Galijotović Do brečić Francesco Cortelini Šibenik Filip Tu l ić Šibenik Filip Stopić Šibenik Grgo Dulibić Šibenik Gligo Zubičević Gori š Josip Peresić Šibenik J osip Bagarić Drniš Lazar "Mrenzich" Šibenik Lazar Nikić Šibenik Lovro Pilipović Drniš Luka 11Yerlaiaza'' Šibenik Mate "Couich" Šibenik Marko Slavišić Šibenik Mijo Šarić Šibenik Marko Vuković Šibenik Mate Golinović, harambaša Mate Kostanović Šibenik Mate "Tasich" Šibenik Milovan N ovak ović Mijo Galijotović Dobrečić Mijo "Verlaiza" Šibenik Martin A užina Do brečić Mate "Zitcouich'' Drniš Nikola Jurešić Šibenik Nikola Kos tan ović Šibenik Nikola Klapičić Šibenik Nikola uzitcouich" Šibenik Petar Vudražina Šibenik Petar Bunjevac Šibenik Petar Pekasović Šibenik Petar 11Cninesigh" Šibenik

215

Petar Kovačević Pave Aužina Pave Vukičević Rade Munimagarac Rade Zubičević Šimun Vuletić Šimun Vidović Šimun Pavković "Sfianon Dobrić Šimun Klančević Todor Šarić Tome "Suerlauich11

Todor Zubičević Vule Pandurić Vid "Raceuich" Vule "Marco ... " Vukić Vulinović Ivan Stopić Ivan Ćaletić Ivan Milašinović Ivan Markov Ivan Perišić Ivan Jurešić Ivan Vudražina Jure Anžić Cvitko Čulinović Jure Šupuk Ivan Marturović? Ivan Kaloperović Ivan Maglov Jure Miličić Ivan "Ccchich" Jure Ercegovac

DOBRIČIĆ (sada dio Mirlović Zagore) Ilija Galijotović p. Grge Ilija Galijotović p. Vinka Ilija Vukičević Josip Vukičević Lovro Pilipović p. Cvitka Mijo Galijotović p. Ivana Martin Aužina p. Vujice Mate Vukičević p. Ivana Mate "V crzich11 p. Petra

216

Šibenik Do brečić Dobrečić

Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Dobrcčić

Dobrcčić

Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik Šibenik

Drniš Šibenik Do brečić Drniš Šibenik Šibenik

Napodine Napodine

Nikola "Zaich" p. Jure Nikola Kovačević p. Pavka Pave Vukičević p. Jerka Pave Aužina Pave Kovačević Cvitko Vukičević p. Mije Jure "Verzich" p. Vu j ice Ivan Vukušić p. Nikole

MIRLOVIĆ (ZAGORA)

Bartul Bulat p. Luke "Co. Liugouich" p. Nikole Dujam Nakić p. Tome Ilija Nakić p. Pave Ilija "Chinese" p. Stipana Ilija Doljan p. Ivana Jakov 11Glugo" Grgo Maleš p. Mije Grgo Zavaljić p. Ilije Grgo S tip ičević p. Nikole Jakov Kosor Luka Stipičcvić p. Franc Luka Bralić p. Mije Martin Nakić p. Dimitra Mate Vučičcvić Mijo Sudarević p. Bartu la Mijo Burić p. Vida Mate Pilić p. Jure Mate Ga urina Mate Marasović Mate Vukorepić Mijo "Dizach" Marko Stipičević Nikola Milošević p. Milovca Božo Burić p. Nikole Nikola Kukolj Nikola Gruičić Nikola Bralić p. J ure Petar Bulat p. Luke Petar Pilić p. Vida Petar Ivančević Petar Sušić p. Petra Petar Ćuković p. Luke Pave Smolić

Badanj

Do brečić

Badanj Mokro Polje Plan jane

Šibenik

217

Petar Maljković p. Ivana Ivan Rajčić Rade Novaković Drniš Ivan Dželalija Mil j evci Radin Bibić sa Svilaje Jure Babić Rade Kovačević Ivan Vojnić .. N akić, serdar Drniš §!ipan Nakić p. Stipana UNEŠIĆ Sim un Burić p. Ivana Abram Babić §tipan Bralić p. Stipana Filip Babić S imun Stipičević Plan jane Grgo Perić p. Ilije Toma Bulat p. Ivana Vid Radan p. Nikole

Mijo Lagatović p. Milašina

Vid Radačić Plan jane Marko Vojnić p. T adije

Vicko Ćuković p. Grge Nikola Ivanišević

Ivan Nakić Drniš Nikola Babić

Ivan Aužina p. Petra Petar Babić Toma Babić

Ivan Kovač p. Kurta Ivan Vojnić p. Mije Jure Nakić p. Mije Ivan Jurić

Ivan Babić

Jure Vuković Jure Lagatović p. Milašina

Ivan Do ljan p. Ivana Ivan Matasović p. Nediljka NE VEST sa Cerom

Jure Bralić p. Jakova Andrija Slipčević p. Mate Cvitko Smolić Bartul Zorin p. Andrije Jure Maljković p. Ivana Ilija Rajčić p. Ivana Jure Brčić p. Petra Filip Sunara p. Petra Jure Stipičević p. Nikole Frane Svirčević p. Ivana Jure Tilić "Cingani" (Ciganin?) Frane Bučević Milivoj Kriška p. Vuka Filip Babić Mijo Mamić p. Martina Grgo Perić

Mijo Dželalija p. Petra P AR TIM IR (Prtenić dio U nešića) Mate Rajčić p. Mate

Andrija Butković, harambaša Mate Relić p. Lovre

Bartul Antunović p. Ante Mijo BučeviĆ

Grgo Rajčić Mate Galić Blizna Grgo Perić Božo Matasović p. Mate

Mijo Rajčić Nikola Pre gustin p. Ivana

Mijo Dželalija Nevest Nikola Babić

Marko Vojnić Nikola Bučević

Mate Relotić p. Ivana Božo Redenković

Nikola Ivanišević Petar Slugan p. Mije

Nikola Babić Petar Janjošević p. Stojana Pave Škoprac Petar Svirac p. Nikole Petar Babić Petar Buljan p. Ivana Toma Babić Petar Ivančević Mir! ović

218 219

Pave Bučević Petar Babić Stipan Bili(ć)? p. Tadije Toma Matasović p. Šimuna Toma Babić Cvitko Sunara p. Vida Ivan Budišić p. Stipana Cvitko Vlaić p. Šimuna Ivan Babić Ivan Vojnić

UUBOSTINJE

Grgo Blažević Grgo Paić p. Ivana Ilija Rakić, harambaša J osip Vlašković Luka Zorić uzorzichn Mate nzorzich11

Nikola "Maicich" p. Grge Nikola Zoričić 11Zotzich11

Šimun 11Rossich11

Stipan 11Maicich11 p. Ivana Stipan Krnić p. Grge Cvitko nzorzich" Stipan uzorzichu Vid Brnić, harambaša Ivan "Chaich11 p. Ivana

KOPRNO

Josip Matić p. Mate Mate Zorišić p. Marka Marko Hrga p. Mate Mijo Matić p. Mate Mate Galić Nikola Matić Božo Redenković Jure Matić Ivan Mr ković p. BiJete

PODLUŽJE (sada dio Boraje i Lepenice)

Luka ĆUdina p. Šimuna Mijo Burazin p. Andrije Mijo "Bulata" p. Vida

220

Šibenik

Sitno Šibenik Pakovo Selo Pakovo Selo

Pakovo Selo Šibenik

Pakovo Selo Pakovo Selo Mandalina

B !izna

Mate J?ležević l?· Mije Mate Cuklin p. Sim una Nikola Bulata Petar Burazin p. Andrija Cvitko, harambaša, i Petar Knežević Cvitko Knežević p. Vujice Toma, Burazin p. Andrije Ivan Cuklin p. Simuna Ivan Burazin p. Andrije Jure Burazin p. Andrije

MRAVNICA

Križan Jerković p. Ivana Ilija Ljubišić p. Grge Luka Ljubišić p. Mije Martin Ljubišić p. Petra Mate Radić p. Stipana Nikol~ Ljubišić p. Mije Jure Zepin? p. Martina

SUHIDOLAC (dio)

Jakov Rakić Marko Rakić Mate Rakić Stipan Rakić p. Jure Tadija Rakić p. Vida Ivan Kunčić

ZAPLANJE (sada dio Sitna Gornjeg) Bartul J ak elić Ilija Rakić p. Cvitka Filip Valižić Frane Rakić p. Jure Jakov Rakić p. Ilija J ako v Ćekeliš Marko Rakić p. Jakova Mate Rakić p. Jure Stipan Jakelić Stipan Rakić p. Ivana Jure Musolinović

SITNO (dio sela)

Du jam Baković

Sitno Sitno Sitno

Sitno

Šibenik

221

Grgo Pregustin p. Jure J akav Radnić Grgo Radnić, harambaša Grgo Škrapić Mijo Storebrin Nikola Dražić Petar Pregustin p. J akova Ivan Dražić

VINOVO DONJE

Ilija Goreta Filip Babić Grgo Mršić p. Nikole Mijo Babić Nikola Babić Nikola Listeš Nikola Petrović p. Ivana Petar Babić Petar 11Pichich 11

Cvitko Grbeša Toma Babić Ivan Babić Ivan Grbeša p. J akova Ivan Topić Mare 11 Cattela 11

, udovica Mate Katelića.

Drniš

Kadina Glavica Unešić

Unešić Vinovo Gornje

Unešić K! jaci Balj ci

Unešić

Siverić

4.7.3. Osobe iz zemljišnika trogirskoga dijela Zagore iz godine 1711.

(Objašnjenje: Posjednicima iz drugih sela uz ime je navedeno mjesto iz kojeg dolaze.)

CATASTICO DEL TERITORIO DI TRAU Fatta per Comando dell' mmo et Bee""" Sig'. CARLO PISANI Prou. Gele in Dalm'. et Alb'. dalli Pub'' Periti l' Anno. MDCCXI

PRIBUDE Abram Bilomarković p. Marka Abram Skočibušić p. Mije Ante Stipičević Andrija Laštrić p. Mije Bartul Šimić p. Pave Dujam "Iogaz" p. Jure

222

Miri ović

David Lovrić p. Pave Ilija Vetečić Jakov Mornar Grgo Bešlić p. Petra Jakov Bujčić p. Grge Grgo Stipičević Jakov Didić p. šime Jakov Ivančević p. Jakova Jakov Ivančević p. Jakova? Grgo Cvitanović p. Ivana Jakov "Blasteuich" p. Jakova Jakov "Osach" p. Mije Marko Vukorepić p. Tome Mijo Stipičević Mate Mornar p. Grge Marko Ivatović p. Ivana Mate Bučić p. Marka Mate Baković Mijo Pepunić Martin Rajčević p. Stipana Mijo "Chiosich" p. Pave Martin "Chiurepich"p. Vida Mijo Pranić p. Frane Nikola Bučić p. Ivana Nikola Delić p. Andrije Petar Domazet p. Vida ~etar Mari... p. Ivana Simun Pulić Šimun Stipičević Stojan Vukorepić ~tipan "Berugliu S imun Ivančević p. Andrije Stipan Svalinić p. Martina Tadija Lu j ić p. Cvitka Vid Delić p. Mije Vid Baković Vid Cvitanović p. Marka Vid Radešić Mirlović Ivan "Vergos11 Bisko Jure Bigava p. Ivana Jure Matešić p. Ivana Jure Vu .. vić p. Marka Ivan Vujčić p. Mate Ivan Jukić

Mil j evci Lećevica

Plan jane

Planjane

Suhi Dolac "Cerloglaua"

Mirlović

Planjane Planjane Miljevci

Suhi Dolac

Bračević

223

Jure Jurić p. Marka Božo Kolaković p. Ivana Ivan Svalinić p. Martina Nikola Sušić Ivan Laštrić p. Mije Oršula, udovica Mate Odakovića

Bisko

Ivan Šerić Trolokve Petar Radmilović Šare Pave "Giuchich" p. Grge

Sratok

BRAČEVIĆ (Brazzoevich) Pave Banjilović p. Ivana

Ante Gladinić p. Stipana Pave Baković Suhi Dolac Ante Sušić Bisko Petar Miletić p. Šimuna Milešina Ante Rajčić Ogorje Stipan Škomrlj Sratok Križan "Bagnilouich" p. Nikole Stipan Galiotović p. Grge

Dujam Radmilović K. Novi Stipan "Baze" p. Mate

Ilija Radmilović Sratok Stipan Žmire p. Petra

Filip Škomrlj Sr a tok Stojan Pavić p. Mije

Filip Sunara Nevest Toma Baković Suhi Dolac Frane Radaković Sratok Vid Škomrlj Sratok Frane Lončarović p. Luke Ivan Banovac Sratok Jakov Radić Sratok Jure Mandić Sratok Grgo Škomrlj Sratok Cvitko Sunara

Grgo Goreta Kadina Glavica Ivan "Giuchich" p. Jure Nevest

Grgo Rajčić p. Petra Ivan Rogulj Sratok J ak ov Rajčić Ogorje Ivan Kolaković p. Ivana

Luka Šundović p. Mate J ure Pralija Sratok Lovro Đipa! o p. Andrije Ivan Kolj anin Sratok Mate Banovac Sratok Jure Crnica, kolonclo

Marko "Iulich" p. Jure Jure Miletić p. Jure

Mijo Radmilović Sratok Ivan Berjanović p. Marka

Marko Perlavac p. Petra Ivan Kolaković p. Ivana

Mate Sedlarović p. Grge Ivan Deanović

Martin Škomrlj Sratok Mate Delašović p. Nikole OGORJE (Podgorie) Mate Ljubičić Sratok Ante Rajčić p. Nikole, harambaša Mijo Škomrlj Sratok Ante Ljubičić p. Franc Martin Ragić Ogorje Ante Ljubičić Mate Sušić Bisko Ante Vlastelić

Korušca

Mate Dadić Bisko Blaž Despotović Radošić

Mijo Bučičević Utore Ilija Rajčić Lećevica

Martin Sedlarović p. Jakova Ilija Despotović Nevest

Mate ~iletić p. Petra Ilija Ljubičić Lećevica

Nikola Skom rl j Sratok Ilija Zorević Korušca

Nikola Radmilović Sratok Ilija Tešija Nisko

Božo Galiotović Sratok Ub le

Božo Mamić p. Mije Ilija "Chiuruelich" Lećevica Ilija Despotović

Božo Zorin ović p. Marka Frane Bučičević Ub le

Božo Rogulj Sr a tok Frane Vlastelić Utore Radošić

224 225

Filip Bulić p. Mije Ivan Zelalija Miljevci Jakov Sladojević p. Luke Jure Rajčić Unešić Grgo Manenica Mil j evci Ivan Rajčić Unešić Grgo Vlajčić Mi ljevci Jure Despotović Lećevica Jakov Rajčić Marcele Jure Despotović p. Bože

Grgo Ljubičić Korušca Ivan Grubišić p. Jure Jakov Despotović Lećevica Ivan Burmazović p. Miloša Ignacio Despotović p. Stojana Ivan Kranjac p. Mate Lovre Rajčić Radošić Ivan Ljubičić

Korušca Luka "Gianich" p. Mate Ivan Rajčić Mijo Bučević Utore Ivan 11Sabich" # Mate Ragić p. Cvitka Mate Rajčić Nevest RAD UNIĆ Mate Despotović Lećevica Ante Samardžić p. Ivana Mijo Bulić p. Ilije

Ante Vujavić p. Martina Mijo Zelalija Nisko Filip Babić

Unešić Mijo Zelalija Nevest Grgo Rajčić Unešić Marko Tomin Despotović Lećevica Mate ĆUrić (Ciurich) Lećevica Mijo "Samich" p. Pave Marko "Calich" Lećevica Marko Despotović Lećevica Mijo Babić Unešić Mate Matasović "Cizave11 (sada Marko Despotović Lećevica dio Kladnj ica) Mate Rajčić

Manda, udovica Ivana Čulića Božo Matasović Nevest Nikola Ragić p. Cvitka Nikola Matasović "Cizave11 Nikola Bučević Utore Božo Rajčić Matin

Nikola Matasović 11Cizave" Petar Matasović Kladnjice Nikola Preagostin Nevest Petar Samardžić p. Marka

Božo Despotović Lećevica Pave Ninčević p. Nikole Nikola Ljubičić p. Jure Petar ŠUljak (Suliach) p. Jure Božo R .. dić Despotović Lećevica Petar Babić

Unešić Pave Bučević Utore Petar "Calich" Lećevica Petar Manenica Mil j evci Petar Despotović Lećevica Pave Veljača Radošić Toma Babić Unešić Petar Elez Ružić Toma Matasović Nevest Petar Preagustin Nevest Tadija Despotović Lećevica Petar Despotović Lećevica Toma Radonović Hrvace Petar Preagustin Sitno Vid Vujavić p. Martina

Pave Ljubičić Korušca Vid Gusar (Guzar) Unešić Pave Vlastelić Radošić Ivan Rajčević Unešić Toma Bučević Utore Ivan Matasović Mirlović Toma Ružić Laza .. ? Ivan Babić Unešić Toma Bulić p. Ilije lvanRajčić Unešić Tomica, udovica Nikole "Praschiza" Jure Vrlika Lećevica Ivan Rajčić Radošić Ivan Babić Unešić

226 227

Jure Despotović Lećevica Ivan ~admilović p. Šimuna Ivan Skomrljović p. Nikole Ivan Dominišić Split

RAMU ANI Ivan Pipunić p. Marka Ante 11Zurich11 Klis Ante Gladina Bračević VINOVO GORNJE Ante Filipović p. Ivana Ante Ivić Ante Gabričević p. Nikole Blaž Listeš p. Šimuna Ante Rajčić, pukovnik Ogorje

Ilija Vukavić p. "Iuiza" Križan Ban janović Bračević

Jerko Ivić p. Bože Filip Didić Pribude

Filip Sunara Nevest Mate Ivić p. Vida

Grgo Ivančević Pribude Mijo Vukavić p. uluizau

Jakov Didić Pribude Mate Ivić p. Rade Miljevci

Jakov Prkić p. Mate Nikola Baričević Utore Pave Ivić, harambaša Mil j evci

Grgo Pavin ović p. Mije Petar Ivić p. Vida Grgo Odovašić Bračević

Vid Mandarić p. Ivana Luka Bašić p. Petra Mate Didić Pribude

ĆVRUEVO Marko Jukić Bračević

Mijo Skočibušić p. Jure Andrija Milić p. Andrije Mate Zelarević Bračević Jerko Milić Utore Mijo Balajić p. Ivana Jakov Milić Utore Mate Škomrlj ović p. Nikole Luka Milić Utore Marko Despotović Lećevica Martin Milić p. Mate Marko 11Perleuazn Bračević Mijo Milić p. Ivana Marko Galiotović Bračević Mate Božić p. Jure Božo Galiot Sratok Marko Božić p. Jure Nikola Bašić p. Jure Mijo Božić p. Grge Pave Bunjanović Bračević Mate Perajica Ši' Marka Petar Jelušić p. Pave Pave Božić p. imuna Stipan Galiotović Bračević Petar Božić p. Jakova Stipan Majić p. Petra Rade Božić p. Grge Šare (Sare) Radić Suhi Dolac Stipan Babić p. Nikole Stipan Bašić p. Križana Ivan Milić p. Ivana Cvitko Grubašić Korušce Ivan Milić Utore Stipan "Sipich" p. Vučete Jure Božić Stipan 11Baze. n Bračević

Tadija Filipović p. Grge NISKO Toma Baković Bračević

Ante Brakus p. Mate Vid Radmilović p. Šimuna Ivan "Pochrestianin" (pokrštenik?) Bračević

Ante Baturina p. Marka

Jure Mandić Sratok Grgo Maleš, harambaša Brštanovo

Ivan Bartulović p. Jure Ilija Zorojević p. Ilije

Ivan Mrkotić p. Bože Ilija Jakelić p. Mije

228 229

Ilija Maleš Brštanovo Martin Juretić p. Marka Ilija 11Giuranovich" Mijo Maleš Luka "Zulich" Brštanovo Martin Polić Mijo Brakus p. Jure Mate Topić Mijo M~leš Brštanovu Mijo Mikašić Marko Stetić p. Jure Marko Bitunjac Nikola Zorojević p. Petra Mijo Juretić Božo Burmaz p. Jure Mijo Brakus Petar Galić p. Ivana Nikola Taragaća p. Ivana Petar Maleš p. Marka Nikola Perić Petar Šunjergić p. Pave Nikola Sorić Postinje Pave Burić p. Mije Petar Galić Petar 11Znlich11 Brštanovo Pave Barić Šimun 11Zulievich 11 p. Šimuna Petar Maleš Cvitko Maleš Brštanovo Pave Marević Korušce Cvitko Lalković p. Ivana Petar Šunjergić Tadija Kujunđić p. Ivana Petar Vrvilović Vu .. m Štetić p.Jure Petar Mikašić Jure Bilobrk p. Stojana Petar Topić Jure 11Sumen" p. Mije Petar 11Zulić"

Jure Bilobrk p. Grge .... Ratković 11SminOV0 11

Ivan Mihajlović p. Luke (sadaMuć) Jure Maleš Brštanovu Stipan Juretić

Stipan Taragaća p. Ivana

BIDNIĆ Vid Žižić (Sissich)

Andrija Juretić J ure 11Priuachia11

Ivan Vukavić Ante Brakus Cvitko Maleš Andrija Milić Jure Maleš Andrija Mikašić Ivan Polić Krsto Katić Ivan "Maze" 11Sminovo" Dujam Vrvilović Ivan Sušić Ilija Maleš Ivan Vrvilović Ilija Despotović Ivan Krešković p. Mate Jela Marunić Grgo Maleš

BRŠTANOVO Grgo Grubišić Grgo Topić Andrija Juretić p. Luke Jakov Juretić Andrija Jurić Dugobabe Grgo Juretić Dujam "Verculouich" p. Grge Lovro Vulić Jela, udovica Vujice Marunića Luka Mikašić Jela Maleš p. Filipa Luka "Zulić" Grgo Maleš p. Filipa Martin Juretić Atlagić Grgo J ur etić p. Luke Martin Krešković "Chiesa" p. Mate Jakov Juretić p. Filipa

230 231

Grgo "Sicheriza" p. Luke Luka Stričević Luka Zelić p. Ivana Mijo Šolić Martin Juretić p. Filipa Mijo Juretić p. Pave Martin Juretić p. Marka Martin Pelić p. Jure Mijo Maleš p. Filipa Marko "Pliplizouich"p. Kambera Manda Micigliena Nikola Brčić (Bercich) Nikola Perić p. Marka Božo Kumadošić Pave 11Serenichu Petar Šolić Petar "Zulich" p. Ivana Petar Vrvilović p. Marka Šimun Čulić p. Ivana Stipan Juretić p. Ivana Vid 11Sesich" p. Frane Ivan Šolić, harambaša Cvitko Maleš p. Martina Jure Maleš p. Filipa Ivan Vrvilović p. Ivana Ivan Polić p. Nikole Ivan 11Sesich11 p. Tome Jure Jurić Jure Bilobrk Ana, udovica Križana Smo ljana Mijo Piplicović p. Kambera Ivan Marković p. Mate

KLADNJICE i "CIZZA VE"

Ante Radelić p. Mije Jerko Babić Luka Radanović p. Ilije Luka Šilović p. Luke Mate Baranović p. Šimuna Mate Oman p. Vida Mate Kalešević p. Ivana Mijo Šilović p. Vicka Nikola Matasović p. Frane Božo Žižak p. Frane

232

Dugo babe Nisko

ČVrljevo

Nikola Matasović p. Mije Božo Baranović p. Jure Petar Matasović p. Blaža Petar Baranović p. Ilije Toma Radanović Jure Grubišić p. Petra Jure Šilović p. Petra Ivan Pensić p. Petra Jure Božić Ivan Šilović p. Pave Šimun Gudelić p. Ilije Stipan Mijač p. Grge Vid Brajković p. Mije

DIVOJEVIĆ Ante T erzi ja Ilija Plazanić Luka Bogić p. Vida Luka "Chiaulichich" p. Marka Lovro Grgurović p. Cvitka Nikola Zec p. Mije Pave Bogić p. Nikole Pave Bogić p. Mije Stipan Bogić p. J akova Šimun Plazanić, harambaša p. Lovre Toma Grgurović p. Tome Vid Plazanić p. Ivana Jure "Chiucouich" p. Andrije Ivan Grgurović p. Nikole Ivan Plazanić p. Vida Frane Bogić p. Stipana Mijo Ercegović p. Pave Ivan Bašić

UTORE

Ilija Goreta Frane Radeljković p. Bože Frane Bučević p. Jure Jakov Milić p. Bartula Jerko Milić p. Miloša Luka Milić p. Mije Mijo Bučević p. Bože Martin Bučević p. Stipana

Hrvace

ČVrljevo

K. Stari

Kadina Glavica

233

Nikola Baričević p. Jakova Nikola Bučević p. Ivana Pave Bučević p. Ivana Jure Melvan p. Vida Ivan Milić p. Petra Mate Ivazić p. Tome

VISOKA Bartul Burilović p. Mate Ilija Dražić p. Frane Filip Dražić p. Radoja Grgo Burilović p. Lovre Luka Burilović Mijo "Barcaceuich" p. Mate Petar Dražić p. Ivana Petar Labrović p. Lovre Petar Nevolić p. Marka Jure Biluš p. Tome Jure "Zaich" Mate Županović

SITNO Ante Dražić Jakov Dražić p. Šimuna Grgo Dražić p. Frane J ak ov Radnić p. Stipana Jakov Pregostina Grgo Radnić, kapitan Mijo Dražić p. Vida Marko Pregostina Nikola Dražić p. Pave Petar Pregostina Ivan Dražić p. Petra Ivan nzule" Jure Baković Ivan Vukušić Šimun Vujčić

SRATOK Dujam Radmilović Ilija Radmilović p. Grge Ilija Plazanić Filip Sunara

234

Sitno Donje

Sitno Donje

Sitno Donje

Suhi Dolac Suhi Dolac

K. Štafilić

Divojević

Nevest

Frane Plazanić p. Ilije Frane Bogić Frane Radaković p. Luka Grgo Goreta J ako v Radić p. Grge Luka Bogić p. Stipana Mijo Škomrljović Filipov Martin Radmilović p. Šimuna Martin Škomrljović p. Martina Mate Ljubičić p. Grge Mate Jurić p. Bože Mate Banovac p. Filipa Mate Pralija p. Jure Božo Galiotović p. Mije Božo Roguljović p. Marka Nikola Škomrlj ović p. Petra Nikola Radmilović p. Nikole Petar Radmilović p. Tome Pave Ljubičić p. Grge §tipan Škomrljović p. Nikole Simun Plazanić, harambaša Stipan Jurić p. Pave Vicko Sunara Vid Škomrlj ović p. Marka Jure Mandić p. Miloša Ivan Rogulj ović p. Marka Ivan Radmilović p. Šimuna Jure Škomrljović Ivan Plazanić Ivan Banovac p. Šimuna Ivan Kolj anin Jure Rajčević

LEĆEVICA Andrija Bašić p. Ivana Frane Gospić p. Vida J ako v Despotović p. Martina Jakov Momarović p. Šimuna Jerko Stričević p. "Sisco" Ilija Despotović p. Filipa Ilija Stričević p. Frane Ilije Despotović p. Jerka Luka Stričević p. Cvitka Luka Stričević p. Marka

Divojević

Kadina Glavica

Divojević

Nevest

Ramljane Divojević

235

Marko Despotović p. Tome Marko Despotović p. Petra Mate Despotović p. Jerka Mate Despotović p. Ivana Marko "Calich" p. Stipana Mijo Mišić p. Vida Mate "Scurich" p. Marka Božo Despotović p. Nikole Božo Despotović p. Martina Nikola Bašić p. Grge Petar Despotović p. Pave Petar Galić p. Stipana Petar Stričević p. Milina Cvitko Grbešić Vid Delić p. Mije Vukadin Stričević p. Jure Jure Despotović p. Petra Jure Vrlika p. Šimuna Ivan Šilović

KORUŠCA

Andrija Mikašić p. Jure Ante Ljubić Doroteja, udovica p. Frane "Zaulich"-a Grgo Topić p. Mije Grgo Grubišić p. Vicka Jakov Grubišić p. Mate Ilija Marić p. Mate Luka Mikašić p. Vida Mate Topić p. Nikole Mate "Ducalceuich" p. Luke Mijo Mikašić p. Šimuna Mijo Marojević p. Petra Mate Marojević p. Nikole Petar Topić p. Mate Pave Marojević p. Petra Petar Mikašić p. Vida

Korušca

Kladnjice

"Ledenizan

bandira Rajčić (osobe iz Korušaca kojima zapovijeda harambaša Rajčić) Grgo Ljubić p. Grge Ilija Ljubić p. Jakova Jure Ljubić p. Mate Ivan Ljubić

236

"Ledenizen

DUGO BABE

Andrija Ružić p. Tome Ilija Vučičić p. Bože Ivanica, udovica Nikole Vučičića Lovro Novaković Luka Mikačić Mate Čulić p. Jure Nikola Novaković Petar Vučičić p. Vukosava Petar Vučičić p. T adije Pave Novaković Petar Mikačić Cvitko Vučičić p. Tad ije

Broćanac

Korušca

Broćanac

Broćanac

Korušca

Vid Prosenica Broćanac Jure Novaković Broćanac

ban dira Maleš (osobe iz Dugo baba kojima zapovijeda harambaša Maleš) Andrija Jurić Grgo Jurić Nikola Jurić Jure Jurić

VUČEVICA GORNJA

Ante Ljutić p. Mate Frane "Bauidich" Luka Orošnjak p. Mije Matija, udovica Petra Orošnjaka Mijo nBersich" p. Jure Mijo Borojević p. Bože Mate Boljat Nikola "Bersich11

Vučevica Donja Brštanovo

Pave Brčić p. Martina Rade Orošnjak p. Jovana Vule Orošnjak p. Jovana Jovan Borojević p. Petra

VUČEVICA DONJA

Ante Ljubić p. Mate Ante Rajčević Ante Kovačević Ante "Putua" Ante Jerković Ante Matošić Ilija Pavković

Ogorje K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Stari

237

Luka Botišić Mate Boljat p. Nikole Mate Milinović Mijo Milinović Mate 11Supa11

Mijo J akašić Mijo Savić Mijo Lemić Mate Matilijević Mate Minić Mijo Fratrić Nikola Ljubić p. Jure Nikola Strmić p. Nikole Nikola Rajčić Nikola Milošević Petar Boljat p. Petra Pave Matešić Pave Biočić, harambaša Petar 11Michieleuichn Pave Relić Pave Ivanković Petar Skokin Pave Omašić Pave Nikolić Šanto 11Brassich 11

Stipan Bosnić Stipan Raković Toma Tomašević Vicko Jurić Ivan Tumurolović p. T adije Ivan Ljubić p. Vida Ivan Rajčić Ivan Matijević Ivan Milinović Ivan Biliško Ivan Rajević Ivan Žmarić "Gon."(zastavnik?) Ivan Braošić Ivan Franić Jure Franić Ivan Minić Jure Rodin Ivan Mikašić Ivan Omašić

238

K. Lukšić

K. Lukšić K. Lukšić K. Stari K. Lukšić K. Stari K. Stari K. Stari K. Stari K. Stari

Radošić

K. Lukšić

K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Stari K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić

Radošić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Novi K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić K. Lukšić Korušca K. Lukšić

Ivan Pusignoli Ivan Kaliterna Jakov Franić Ivan Tabak

RADOŠIĆ

Frane Vlastinišić p. Marka, harambaša Ante Vlastiničić p. Mije Ante Biluš p. Ivana Ante Stipković Ante Terzija Ante Rajčić, kapitan Ante Tolić Ante Radunić Ante Kalac Bartul Biluš don Petar Parišić Du jam Brkljačić p. Stojana Du jam Bošković Paloš, u Turskoj Dujam 11Franfin11

Dujam Stipojević don Vicko Živanović Damjan Šantić Jerko Stričević Grgo Bašić Grgo Beretin Jeronim Cipico Jakobina, udovica Jure Melade Ilija "Deres" p. Vida Josip Milesi Ivanica, udovica Tome Trifonovića K. Papalić Ilija Pavković J anko Pavičić LukaBaraić Luka Stričević Luka Ivanković Luka Bašić Lovre Radunović Luka Lušić Marko Erceg p. Petra Marko Biluš p. Jure Mijo 11Giurisich11 Jurjev Marko Đirlić p. Ilije Mijo Mišić

Split K. Lukšić K. Lukšić

K. Stari K. Stari Ogorje K. Stari K. Stari K. Novi K. Stari K. Kambelovac

K. Stari K. Stari K. Stari K. Novi Ub le Trolokve K. Novi K. Novi K. Novi

Split

K. Stari K. Novi Trolokve Ub le K. Stari Trolokve K. Stari K. Stari

Ub le

239

Mijo Metlica K. Novi Vicko Bartološić K. Stari 11Michielina", udovica Duje Stipojevića Vicko Biluš K. Stari Marija, udovica Petra Klepanovića Vicence Cipico K. Stari Marija, udovica Nikole Markovića Trolokve Vicko Stipković K. Stari Mate Tranfin K. Stari Vicko Škarica K. Stari Mate "Suppa" K. Stari Vicko Ivić K. Stari Martin Ragić Ogorje Živko Brkljačić p. Jure

Mate Buković K. Stari Ivan Baraić p. Marka

Marko Pavković K. Stari Jure Škarica p. Petra

Marko Prosić K. Stari Ivan Ninčević p. Jure

Mijo Pilić K. Stari Ivan Đirlić p. Ilije

Mijo Puljas K. Stari Ivan Vrdoljak

Mate Vrletić K. Stari Ivan Rajčić

Nikola Rajčić Lovrin Jure Cvitkovac p. Milića

Nikola Buri! ović p. Nikole Ivan Čelanović K. Stari Božica, udovica Nikole Orošnjaka Ivan "Bonfanich 11

K. Stari

Božo Biluš p. Mate Ivan Puljas K. Stari

Božo Bašić Trolokve Ivan Čikarina K. Novi

Nikola Tačić K. Stari Ivan Škarica K. Novi

Božo Bačić K. Novi Ivan Buovac K. Stari

Petar Vlastinišić Pavlov J ure Žiković K. Stari

Petar Mijalović Nikolin Jure Kulin K. Stari

Pave Vlastinušić p. Martina Ivan Bašanović Trolokve '·

Petar Kužić p. Mate Ivan Kikić K. Stari

!

Petar "Vasich" p. Mehmeta Ivan Tranfin K. Stari

l

Petar Stričević Ub le Ivan Pralija K. Stari

Pave Škarica K. Stari Jure 11 Lanzonichn K. Stari

Pave "Chichich" K. Stari Ivan Bartološić K. Stari

Sava Bajilović p. Jovana Ivan Peranović K. Stari

Sava Galić p. Mije Jure "Sagonich" K. Stari

"Stefanou Vukasević p. Pavla Ivan Anić K. Stari

Stojan Mijalović p. Nikole Ivan Žanić K. Novi

Stanko Skolišić p. Rade Marko Rajčić Ivanov

Stanko Valjanić, otišao u Tursku Nikola Brčičević

Stipan Kilić K. Stari Jure Biluš p. Tome

Stipan Stričević Ub le TROLOKVE Stipan Pilić K. Stari

Stipan Stipković K. Stari AndJCija Bašić p. Martina Šimun Šantić K. Novi Ilija Sarić p. Grge

Toma Bašić Trolokve Ilija Samardžić p. Mate

Todor Galić p. Đurđa Ilija Baković p. Cvitka, harambaša

Vid Škopljanić p. Mate Jakov Prnjaković p. Grge

Vicko Biluš, harambaša "Ba"? u K. Novom Grgo Bažoka p. Miloša

Vukadin Stričević Ub le Grgo Bašić Radošić

240 241

"l ,:1

Jakov Giljanović Luka Giljanović Luka Bašić p. Bože Luka Baraić p. Marka Marko Nimičić p. Ivana Milan "Relich" Mijo Cetinčić Božo Bašić p. Bože Božo Giljanović Nikola Marković Pave Baković Petar Vladašić p. Tome Petar Baraić p. Ivana Stipan Baković Stipan Maljković Stipan "Relich" Toma Giljanović Borzić Toma Maljković Toma Bašić p. Ivana Vid Vuković p. Grge Vid Giljanović Ivan Turlumović p. Ivana Jure Kopretić p. Jakova J ure Crnica, pukovnik Jure Vojnić p. Mije Ivan Bašić p. Ilije Jure Katalinić Ivan Giljanović

SUHI DOLAC

Andrija Radić "Chiorich" p. Martina Ante Baković p. Petra Dujam Murat p. J akova Dujam Baković p. Mije Ilija Radić p. Martina Ilija Brčić p. Martina Ilija Baković p. Šimuna Ilija Baković Grgo Baković Despot ović p. Grge J akav Baković p. Grge Grgo Baković p. Frane Lazar Baković p. Luke Mate Radić p. Nikole Mate Radić p. Ilije

242

Labin Labin

K. Novi K. Novi

Labin K. Stari Suhi Dolac

Suhi Dolac Labin K. Novi Labin Labin

Labin

K. Novi Labin

Trolokve

Mate Balović p. Lovre Mate Baković p. Pave Martin Murat p. Jakova Mijo Baković p. Bože Marko Radić p. Mate Marko Baković p. Ivana Mate Baković p. Petra Nikola Radić p. Grge Nikola Penjić p. Jakova Božo Baković p. Cvitka Božo Gaurin p. Ivana Pave Balović p. Frane Petar Radić p. Bože Pave Saratelić p. Mije Pave Baković p. Mije Stojan Radić p. Bartula Stipan Baković p. Šimuna Šimun Baković p. Ante Toma Saratelić p. Mije Vujica Radić p. Vida Vid Baković p. Vida Ivan Balović p. Frane Jure Radić p. Ivana Cvitko Baković p. Ilije Ivan Radić Jure Baković p. Pave Ivan Baković p. Marka Jure Baković p. Šimuna Cvitko Baković p. Grge J ure Baković

LABIN s Babom Lokvom

Ante Giljanović p. Vida Ante Maljković p. Mate Ante Papić p. Dujma gospodin Andrija Bucareo Agostin Tartaglia, harambaša gospodin Agostin Cindro vlč. don Ante Radošić Ante Krsulović Andrija Dobrić gospodin Koriolan Comulo Dujam Mršić p. Martina Dujam Giljanović p. Jure Jurjevića

Seget

Split Split Split

K. Štafilić K. ŠtafiliĆ Trogir

243

Dujam Bojčić Trogir Mate Lerotić p. Grge gospodin Dujam Marislavić Tro_gir Nikola Papić p. Marka Du jam Margetić K. Stafilić Nikola Papić p. Lovre Ilija Mršić p. Jure Božo Ivković p. Jure Frane Giljanović Borzić p. Mije Božo Giljanović Borzić p. Marka Frane Giljanović Jurjević p. Jure Božo 11Cepucichu K. Novi Filip Giljanović p. Bože Nikola Pavković Trogir gospodin Frane Ciga Tr'§;ir Nikola Maričić p. Ivana Frane uzareua" K. tafilić Petar Miljuračić p. Jure Jakov Giljanović p. Mije Petar Papić p. Bože gospodin Gašpar Zeeba Trogir Petar Papić Kovač p. J ure gospoda Andreisi Trogir Pave Giljanović p. Nikole gospodin Ivan Krstitelj Bufalis Trogir Pave Maljković p. Mijajla gospodin Jeronim Cipico K. Stari Petar Pribudić p. Grge Vitturijevi nasljednici Trogir Petar Jurjetinović Ivačić Gruićevi nasljednici Trogir rspodin Petar Christofoli Split Tamburinijevi nasljednici Trogir imun Ivković p. Ivana

Macarolićevi nasljednici Trogir Stipan Giljanović p. Ilije Luka Giljanović Borzić p. Marka Stipan Maljković p. Jure

Luka Pavić p. Ivana Šimun Papić p. Mije

Luka Dobrić K. Štafilić Šimun Čipčić K. Novi Luka 11Lumaz11 Nehaj Stipan Dobrić K. Štafilić Mate Papić p. Ilije Stipan Margetić K. Štafilić Mare, udovica Mate Giljanovića Stipan Demanov K. Štafilić Marko Kurtović p. Nikole Toma Giljanović Borzić p. Marka

Mate Kurtović p. Ivana Toma Maljković p. Mije

Mijo Mršić p. Ilije Toma Maljković p. Mijajlov

Mate Mršić Mijin Vid Gilj anović Borzić

Marko Mršić p. J ure gospodin Vicenco Cipico K. Stari Mijo Miljuravić p. Ivana Vid Burazin p. Duje

Mate Ivković p. Duje Ivan Giljanović Borzić p. Ilije

Mate Miljuračić p. Ivana Cvitko Miljuračić p. Ilije

Marko Giljanović Zombić p. Mije Cvitko Kurtović p. Nikole

Mijo Maljković p. Pave Ivan Mršić p. Mate

Mate Vlajčić Bota p. Ivana Jure Giljanović p. J11rka

MateDujan K. Novi Ivan Giljanović p. Vukosava

Mijat 11Lanceuich" K. Štafilić Ivan Pribudić p. Grge

Maruša Klakić K. Štafilić Jure Katalinić K. Novi

Mijo "Zareuo" K. Štafilić Jure Cvitanović K. štafilić Madalena Zeccha Trogir gospodin Mihovil Grisogono Tr~r PRAPATNICA Marko Vušković K. tafilić Anica Mamić > Mijo "Zarco11 K. Štafilić Kata, udovica Petra Mamića Mate Dobrić K. Štafilić Duje Baković

244 245

Grgo Baković Despotović Luka Valižić Topić Gajine? Luka Roguljović p. Ilije Mate Valižić p. Duje Lovro Strizirep p. Marka Mate Valižić Rapić p. Marka Marko Mamić p. Ivana Mate Valižić Vrbatović p. Mije Mate Radeljković Bristivica Martin Valižić p. Jakova Mate Roguljević p. Ilije Nikola Pi lešić Prapatnica Marko Ćaleta Kaštela Pave Valižić p. Nikole Martin Roguljević p. Ilije Stipan Valižić Rapić p. Marka Martin Ružić p. Petra Stipan Valižić Topić Gajine Marko Baković Brčić Suhi Dolac Stojan Valižić Banovac p. Martina Mijo Baković Vid Valižić p. Andrije Marko "Sasich" Gattina, kapitan Trogir Jure Valižić Musolin p. Petra Marko Boić Seget Jure Valižić p. Nikole Mijo Boić SelJe! Ivan Valižić Musolin p. Nikole Mate Pitešić p. Simuna Mate Filipović p. Andrije LEPENICA Mate Zulinović Luka Mrdešić p. Cvitka Mate 11Cheres 11 p. Ivana Mijo Mrdešić p. Nikole Božo Mamić p. Tome

Bristivica Martin Mrdešić p. Duje

Nikola Radeljković Cvitko Mrdešić p. J akova Nikola Pitešić p. Jure Vid Mrdešić Šibenik Nikola Radašić Trogir Ivan Mrdešić Pra patnica Nikola Penić Jure Nikolin Slivno Nikola Bašić p. Stipana Jure Mrdešić Fuštar Božo Pletković p. Jakova Petar Mamić p. Ante BRISTIVICA Pave Mamić Zulijanović p. Luke Ante 11Muninsich11

Ljubostinje Pave Baković Suhi Dolac Ante Marjanović Seget Stipan Milatović p. Ivana Seget Ante Katalinić Seget Vid Mamić p. Ante Bože Radeljković Vid Baković Duje Vukmanović Ivan Sodinović p. Nikole Frane Odaković p. Mije Ivan Mamić p. Pave Grgo Šodić p. Tome Jure Kovač p. Nikole Jakov Tomasović Seget Ivan Radeljković Jakov 11Bottori 11

Seget Jure 11Bezu Grgo Marjanović Seget Ivan Smrdešić Ilija Brešković p. Grge Ilija Odaković p. Ivice

UUBITOVICA Ilija Šodić p. Andrije Ante Valižić p. Ivana Ilija Baričević p. Jakova Andrija Valižić Vrbatović p. Ivana Josip Brkanović p .. Jvana Dujam Valižić Vrbat p. Ivana Luka Kursan Filip Valižić Sitno Luka Vranjković Seget Grgo Valižić p. Tome Lovro Strizirep Pra patnica

246 247

Mijo Radeljković p. Mate Marko Bre ković p. Vu j ice, harambaša Marko Pauk Marko J ajić p. Ivice Mate Brešković p. Mije Mate Ćudina p. Stipana serdara Mijo Odaković p. Bartula Marko Domazet Mijo Odaković Mate Milatović Mate Radeljković p. Vujice Mate Šodić Marko Baričević p. J akova Martin Ćatipović p. Jure Marko "Sassich" Martin Goliša (Gulišija?) Marko Marjanović Martin J ajić p. Mate Marko Odaković p. Ivana Marko Radeljković p. J akova Nikola Brešković p. Luke Mate Domazet Nikola Šodić p. Duje Petar Marjanović Petar Brešković p. Vujice Petar Brkanović Rade Odaković p. Bartula Šimun Galić Šimun Baričević p. Martina i Marko "Velicha11

Stipan Šodić p. Duje Cvitko Marjanović Stipan Vranjković Stipan Giljanović, Toma Odaković p. Grge Vicko Tomasović Ivan J ajić p. Mate Jure J ajić p. Vida Ivan Odaković p. Bartula Ivan Vranjković Jure Torba Jure Radeljković p. Nikole Ivan Radeljković p. Jakova J ure Marjanović Jure "Botton"

248

Bl izna

Trogir

Seget

Seget

Bl izna

Seget Seget

Seget

Trogir

Seget Seget

I van Marjanović I van Livaković Mijo Radeljković p. Bože Toma Šodić p. Ivice Mate "Versich" p. Mije

BLIZNA Ante Galić p. Marka Ante Stanić Ante Marinov Bože Galić p. Vuka ? Frane Plekojević p. Mije Grgo Plekojević p. Ilije Jakov Plekojević Jakov Pauk Ilija Pavković p. Jakova Ilija Plekojević Lovro Stanić p. Mate Marko Stanić Mate Plekojević Marko Pauk Martin Milovac Vidov Mate Pitešić Marko "Sasich" Nikola Plekojević p. Šimuna Nikola Pitešić Pave Plekojević Pave Milovac Petar Stanić p. Mate Petar Pauk Šimun Pavković Stipan Galić Šimun Galić p. Mate Toma Plekojević Toma Stanić p. Mate Jure Plekojević Jure Galić p. Šimuna Ivan Stanić p. Martina Ivan Stanić p. Jakova Ivan Stanić p. Ivana Jure Ćaleta Jure Žajić Ivan Račić.

Seget Seget

Bora ja

Boso ljina (sada Marina)

Pra patnica Trogir

Pra patnica

249

4.7.4. Osobe iz zemljišnika sinjskoga dijela Zagore iz godine 1709.

(Objašnjenje: Posjednicima iz drugih sela uz ime je navedeno i mjesto iz kojeg dolaze.)

Catastico del TERITORIO DI SIGN Nouam" fatta ridurre nella miglior, e piu accurata forma dali' ILL mo et Eccmo S'. VINCENZO VEND RAMIN PROV. GLE IN DAL­

MAZ•. et

ALB•. in Zara l' Anno. MDCCIX

BISKO Nikola Bulatović p. Stipana Mijo Bulatović p. Vida Ante Bradarić p. Andrije Jakov Benković p. Andrije Vid "Chaijch" p. Vida Marko ĆUrkušić p. Petra Mijo Kovačević p. T odora Ivan Dadić p. Martina Petar Dadić p. Martina Mate Dadić p. Martina Jure Dadić p. Ilije Ante Dadić p. Mate Božo Dadić p. Ilije Mijo Dadić p. Ilije Ivan Dadić p. Ivana Pave Ercegovac p. Petra Ivan Janković p. Marka Luka Janković p. Marka Grgo Đonlić p. Vida Ivan Marković p. Mate Toma Marković p. Mate Pave Marković p. Mate Ivan Milošević p. Ante Petar Pranić p. Nikole Mate Petrović ? don Frane Re golić p. Mate Ilija Sušić Jurin Cvitko Sušić Jurin Ivan "Sandrecouich11 p. Petra Luka "Surcolouich" p. !var."

250

Šimun Sušić p. Mije Stipan Sušić p. Jakova Grgo Sušić p. Vida Nikola Sušić p. Mate Marko Sušić Akrap p. Petra Ante Sušić p. Nediljka? Tadija Sušić p. Marka Jakov Sušić p. Marka Grgo Sušić p. Jure Vid Sušić p. Mije Toma Sušić p. Grge Mate Sušić p. Mije T .... Terzić p. Pave Pave Terzić p. Nediljka? Martin Terzić p. Jure Jure Vrdoljak p. Luke Ivan Vrgošević p. Jakova Jure Vrgošević p. Stipana Nikola Vidović p. Vida Petar Vrgošević p. Jakova Mate Vrgošević p. Mije Marko Vrgošević p. Mije

DICMO sa Sičanima, Mojankom, Koprivnim i Radinjama

Jure Ajduković Jakovljev Andrija Ajduković p. Mije Jakov Ajduković p. Andrije Vid Bralić p. Lovre Božo Bralić p. J erka Mijo Bilokapić p. Jure Jakov Bralić p. Nikola Božo Barović p. Bože J ure Bu.ović p. Bože Vujica Balić p. Ilije Pave Balić p. Vida J ure Balić p. Nikole Ivan Blažević p. Tome Božo Babić p. Mije Nikola Bilokapić p. Vulete Stipan Bilokapić p. Jakova Ilija Buzdovančić p. Jure Ivan Bobanović Klis Marko Bandulović Klis Grgo Ćatipović Ivanov

251

Ivan Ćatipović p. Mije Ilija Čipčić p. Mate Bartul "Cisfarich" p. Marka Martin Kovačević p. J akova Ivan Kovačević p. "Ebraina" (Ibrahima?) Mate Dević p. Mije Ivan Dević p. Pave Ivan Didović p. Andrije Mate Filipović p. Gašpara Jakov Gazibarić p. Grge Šimun Ga .. ić p. Pave Ivan Ga .. ić p. Pave Nikola Gr .. ić p. Marka Petar Gr .. ić p. Šimuna Mate Grubišić p. Jerka Jure Grubišić p. Ivana Ilija Jadrić Grgin Frane Ivanišević p. Petra Ivan Ledenković p. Mije Križan "Lechich" p. Stipana Ivan Lujić p. Bernarda Vicko 11La .. zann p. Vida Ilija Maretić, harambaša p. Bože Mate Milanović p. Ivana Vid Milanović p. Petra Ivan Milanović p. Vuka Ilija Marinović "Gionoga" (Đolonga?) p. Marina Toma Mamić p. Tome Šimun Mamić p. Ivana Ilija "Mircitich" p. Vujice Luka Milanović p. Pave Mijo "Naerilouich" p. Vuka Mijo 11Naerilouich11 p. Mirosava Nikola Naerilović p. Grge Grgo Panžić p. Vule Mate Podrugović p. Vida Marko Pavičić p. Mate Frane Paškalović p. Paškala Nediljko Podrugović p. Jakova .... Pavletić p. Gabre Frane Pavletić p. Mitra Božo Radonović p. Nediljka Marijan? Regolović p. Martina Vuleta Radonović p. Vida

252

Livno

Ivan Radonović p. Luke Petar P ... sić p. Smoljana Ivan Radić Grgo Radić .... Smolić p. Grge Nikola "Seseuich" p. Ivana Petar S .. .lić p. Pave Stipan Stolišić p. Pave Ilija Stolišić p. Vida Ivan Stolišić Matin Martin Stolišić Matin Pave Stolišić p. Nikole Ivan Stolišić p. Grge Marko Strizirep Stipanov Grgo "Zeseuich" p. Ivana Marko Šušković p. Rade Dimitar Šušković p. Vuka Petar "So/erbich" Petrov Rade Šušković Vulin Ilija "Sulich" p. Šimuna Mijo Tomić p. Tome Jakov Vučičić p. Pave Ivan Vukojević p. Vuka Rade Vukojević p. Mate Frane Vidoviković p. Vida Mijo Vojković Marijanov Grgo "Vecelich" p. Kokana Marko Vojnić p. Vuka Pave Vojnović p. Grge Nediljko Zebić p. Mate Jure Zebić p. Mate !'etar Zebić p. Mate Sim un "Zurich n Markov Martin nzurichn Ivanov Petar Žakulić

MUĆINEORIĆ

Du jam Mirosavljević p. Mije Pave Asanović p. # Mate Bazinović p. Marka Stipan Benković p. Vida Vid Bratić p. Nikole Ante Bazić p. # Petar Bilonosić p. Andrije

Klis Klis

Livno

Klis

253

Ivan Kraljević p. Grge Ilija čelanović p. Marka Grgo Čelanović p. Petra Marko Čelanović p. Petra Petar Katušić p. Mije Jure Jakojević p. Ivana Šimun Galešić p. Pave Ivan Galešić Kovačević p. Pave Petar Landeković p. Vida Marko Piplišić p. Stipana Ante Pavičić p. Andrije Mate "Resich" p. Andrije Jure Stu paJović p. Mate Ivan Serdarević p. Marka Nediljka Šegojević, pok. Mate Tokić p. Blaža Grgo Vučinić p. Frane Mate Veić, serdar p. Jure Pave Vegarović p. Mate Ivan Vrdoljak p. Petra Jure Zubanović p. Mije

MUĆ (bandira harambaše Petra Šolića)

Božica, udovica Nikole Orošnjaka Frane "Bauid sta a Bustanori q. Nicola" Filip Bezina Frane Mijić p. Frane Jerko Stričević p. Jure Grgo Bezina Juriša Jurić p. Pave Grgo Novaković p. Jure Grgo Kalinić_p. Frane Ilija Barović Simunov Ilija Šegović p. Vukašina Luka Stričević p. Marka "sud. to fii Mattia e Nicola Striseuich pasati in Turchia" Luka Stričević p. "Bailusa" Luka Orošnjak p. Mije Mijo Šarić p. Luke Mijo Mišić p. Vidaka Mate Boljat p. Ilije Mate Mijić p. Mate Mijo i Jure Sarić Mate "Zipsuchia"

254

Vučevica

Prugova Prugova Radošić Prugova Prugova Broćanac Broćanac Vučevica Broćanac

Radošić

Radošić Vučevica Prugova Lećevica Vučevica, ,.o Zuane,. Prugova Radošić Klis

Mijo Barović p. Bože Mijo Brčić p. Jure "sud. to fii di Pietro Bercich pasato in Turchia" Mijo "NNisich" Marko Jurić p. Mate Mijo Stričević p. Vidaka Marko i Frane Vidaković p. Grge Mijo Vuletić p. # Nikola i Mijo Novaković p. Nikole Oršula, udovica Pave Jurića Pave .. !ić i braća Petar Stričević p. Sekula Petar Brčić p. Mije "sud. to fii Zorzi e Simon fratelli Bercich pasati in Turchia" Pave Novaković p. Martina Petar Šarić p ... .ian Petar Orošnjak p. Mije Pave Brčić p. Martina "sud. to fii Zorzi e Simon fratelli Bercich pasati in Turchia" "sud. to la Mera e laltro Mera delli sud. to" Petar Jurić p. Jure Petar Mijić p. Milina Petar Vujić p. Stojana Petar Šegojević p. Ivana Perina, udovica Ante Menonija Stojan Galić i braća p. Mijajla Stojan "Rosich" p. "Steff.o e Gouan" Barović p. Petra Cvitko "Bersich" Todor Bašić p. Nikole Vule Orošnjak p. "Juiza" Vukadin Stričević p. Ivana Vid Prosenica p. S .... za Ivan Karaman p. Mate Jure Stričević i braća p. Smoljana Ivan i Vučen Lolić p. Vice? Jure Jurić p. Pave Ivan Kalinić p. Ilije Ivan Barović p. Petra Jure Novaković p ...... Ivan Vujić Parađina p. Stojana Ivan Vujić p. Todora Božo Kalinić Ilijin Jerko Kalinić p. Frane

Vučevica Vučevica

Radošić

Prugova Radošić Broćanac

Broćanac

Brštanovo Radošić

Brštanovo

Broćanac

Prugova Vučevica Vučevica

Prugova

Broćanac Broćanac Sinj Radošić

Vučevica

Prugova Vučevica Radošić

Broćanac

Broćanac Radošić

Prugova Prugova Prugova

Broćanac Broćanac Broćanac Broćanac

Broćanac

255

Pave Kalinić p. Frane Martin Kalinić p. Stipana Ivan Kovačević Jure 11Bauidin11

Jure .. .ić p. Marka Ivan Milačić p. Grge

BIDNIĆ

Stipan Anušić p. Pave Abramović p. Ivan Baraković p. Petar Božinović p. Blaž Bradarić p. Marka Mijo Bošnjak p. Ivana Nikola Božinović p. Dimitar Bažon ović p. Filip Božinović p. Marko Božinović p. Mijo Balić p. Stipan Bacevanović p. Ante Bašić p. Božo Banović p. Ilija Banović p. Nediljka, udovica Ilije Bugarinovića Marijan Bulj ak p. Jela Bamović p. Luka "Ceniceuich11 P. Grgo 11Chiocouich", harambaša Petar Knezović? p. Luke Ivan 11Chiursian p. Petar Krešković

Jure Knezović p. Petar Kasumović p. Mate Klišanović "Coniugian Ivan Klišanović "Coniugia" Ivan Kekezović p. Grgo Do ljanin p. Frane Delašević p. Bartul Doljanin Stipanović p. Šare Dodige "Niscoga" p., iz bandire Maleš

256

Broćanac Broćanac

Brštanovo Vučevica Broćanac

Prugova

Zagora, "era d'Piero Uarichiach pasatto in Turchia"

Sinj Sinj

Toma .raković p. Nediljko Ilak p. Filip 11Gielmiseuich 11

Toma Juračević p. Petar 11Giarpolouich" Stipan Ivić p. Visko Lovrić p. Marko "Lanza11 p. Mate Lušić p. Petar Lalić Armanda p. Lovro Lovrić p. Mijo Marasović Ivan Mijalić p.

ljudi harambaše Grge Maleša:

Grgo Maleš, harambaša p. Cvitko Maleš p. Ivan Muštrić p. Vid Milković p. Petar Malovan p. Luka Pletikosić p. Petar Pavić p. Martin Po lešić, iz bandire Maleš, Nikola Pletikosić p. Tadije Nikola Pletikosić p. Luka Pezelj ević p. Martin Pletikosić p. Mijo Romić p. Marijan Romić "Chius11

Toma Radanović p. Petar Radolović p. Mijo Radanović p., iz bandire Maleš Ivan Stipanović Jurjev Marko Sarić p. Nikola Strmić p. Mate Sušić p. 11Bon Tersich" p. Stipan "Tarachia", iz bandire Maleš Mijo Vukman p. Luka Vuletić Jure Vrdoljak p. Toma Vuletić Mijo Vrdoljak p.

Sinj

Vrlika

Zagora

ll '

Sinj l

Sinj

Sinj

Sinj

Sinj

257

1.

POSTINJE

bandira Katić:

Mijo Bašić Vidalinović p. Vida Krsto Katić p. Nikole, harambaša, Perina, udovica Tome ncerneuich" Agustin "Glastich" p. Nikole Stipan Grampsarević p. Grge Luka Jurišević Bartul Ljubišić p. Grgo Poplatić p. Mate Ivan Perić p. Mije Vid Šimišić p. Jure Marijan Šimišić p. Jure Nikola Šošić p. Nikole Luka Stu pal ović p. Mate Strmić Lovro Vulić p. Mate Ivan Vujanić p. Mije Petar Živanović p. Marka Andrija Zoković p. Vicka Toma Živanović iz ban dire Buljan Ilija Župić iz bandire Buljan

bandira Buljan:

Ilija Arambašić p. Ivana Tadija "Ansich" p. Mije Grgo Buljan, harambaša Mate Benković p. Vid Bera. enović p. Grgo Križanović p. Križana Ante Kravić p. Vida Mate Krpić p. Ivana Ivan Đonlušić p. Križan Gabričević p. Ivana Marko Gonarošić p. Pave Mate Gudić p. Ivana

ljudi bandire Maleš:

Mijo "Menidonich" p. Mate Toma Mačukat p. Bećira Ante Marasović p.

258

Sinj

Split

Sinj

Andrija Petrinić? p. Ivana Božo Plazibat p. Mije Vuk Radojčić p. Milašina Mijo Soldić p. J ure Soldić p. Nikola Skubanjović p. Mate Kravić Ivanov Ilija Župić p. Mate Ante Kravić p. Vida Toma Živanović p. Lovre Stipan Kravić p. Andrije

DOBREČ (sada dio Muća Gornjeg oko izvora Dobreč)

Filip Ajduković Marko Bebić p. J akova "sud. to era de Vido Vusich in Turchia" Luka "Beselouich" p. Mije Ante Blažević p. Mate "sud.to fu de Zuane Perisich in Turchia 11

Mijo Bombić p. Lovre Ivan Baraić p. Mije Mijo "Bersich" iz bandire Šolić Pave ĆUković Martinov Luka Ćuković Martinov Grgo "Chiermich" p. Mije Nikola Kuduzović p. Stipana Grgo Krolić p. Ilije "sud. tofu di Zorzi Marcotich in Turchia" Božo Kokanović p. Mate Stipan Kuduzović p. Marka Ivan 11Chiuscouich11 p. Luke Lovro Cvitković p. Ivana Mate Ćelić p. Nikole Petar Čerinić "sud. tofu di Zorzi Marcotich in Turchia" Stipan Klarić p. Jure Grgo Dropulić otišao u Tursku Mate Kokanović p. Mate "sud. tofu di Vido Perich in Turchia" Ante Kokić p. Ivana Grgo "Chiuchich" Josip Jerković p. Ilije Bartul Jelavić, harambaša Šimun "Gusich11 Grgin

Zelovo

259

Vid Jelavić p. Jakova "sud.o fu de Vido Perich in Turchia" Jure Giljanović p. Jure Luka "Gusich" p. Luke Vid Jelišić p. Petra "sud. o fu de Zorzi Marcotich in Turchia" Mate Jelišić p. Petra Luka Ljutić p. Ante Frane Mijić iz bandire Šolić Marko Paštrović p. Luke "sud. o fu di Zorzi Marcotich in Turchia" Ivan Paštrović p. Martina Mijo Paštrović p. Nikole Cvitko "Pechich" p. Stipana "sud.o fu de Zorzi Marcotich in Turchia" Grgo Palinić p. J anka Božo Pauković p. Ivana Grgo Perić p. Petra Cvitko Petrišić p. Jure Sinj Nikola Palinić p. Janka Mijo Pauković 11fu de Zuane Perich in Turchia 11

Nikola Papovac Split 11fu di Fran.co Vuscouich in Turchia11

Grgo Paštrović Marko Šegojević Grgin Ilija "Vusich" p. Bože Petar "Vusich" p. Tadije Mate "Vusich" p. Luke Petar "Vusich" p. Vukosava Mijo Vlaić p. Ivana Šimun "Zulich" Zagora Ivan "Zeseuichu p. Martina Lovro "Zulieuich11

ZMINOVO (sada dio Muća Gornjeg)

Vid Asanović p. Šimuna "sud.o fu de Zuane Vulareuich in Turchia" Jure Asanović p. Cvitka Petar Baždarević p. Jure Toma Blažić p. Marka "sud. o fu di Piero Archach in Turchia" Marko Bitunjanin p. "sud.o fu de Gierco Tochich e Nicalo Cherze .. in Turchia"

260

Nikola Bugarinović p. Frane "sud.o fu de Zuane Volareuich in Turchia" Stipan "Barzich" p. Luke "sud. o fu di Marco Raicheuich in Turchia" Nikola Bašić Kovačević p. Stipana, "fu de Martin Brazanin e Duimo Tomich pasalo in Turchia" Grgo Buljan, harambaša Stipan Kokanović p. Bože Ivan Ćulumović p. Jure Savko Kozlić p. Mijajla "sud.o fu de And. B.calouich in Turchia" Mate/Bože Ćosić p. Mate "sud. o fu di And.a Giocouiglieuich in Turchia" Vid Krivić p. Nikole Martin "Cuilesich" p. Grge Jerko Konaković Split "era di Duimo Bilich ora in Gabela" Petar "Culich" Split "fu di Paulo Bersich in Turchia" Kate "Cichouich" p. Šimuna Petar Knežević p. T adije Ante "Clauich" iz bandire Buljan Mijo Delić p. Andrije "sud. o fu de Zuane Grubisich in Turchia" Blaž "Ducinouich11 Ivanov "sud.o fu di Zaneo Losich in Turchia" Mijo 11Ducinouich" p. Jure Mijo Filipović p. Grge Mijo Jelinić p. Vida Marko Grubišić p. Stipana Martin Jelinić p. Grge "sud.o fu de Gregorio V erlich Ant. Ba . .ich e Marco Grubisich in Turchia" Grgo Jelinić Nikolin Frane Grgić p. Marka "sud. o fu de Marian Grebouaz in Turchia" Mijo "Gilich de Piero Chiaus" "sud.o fu di Mattia Spaich in Turchia" Ivan "Gusich11 Nikolin, harambaša Mate Granić p. Nikole "sud. o fu di Paulo Ciamasich in Turchia" Ivan 11Gilich" Petrov "sud. o fu di Zorzi Mersich in Gabela" Grgo "Gilich" p. Luke Šimun "Gilubouich" p.

261

Mijo Grgić p. Mate Vid Glavurdić p. Cvitka Anđa, udovica Ilije Granića Mate 111uchich11 Martinov "sud.o fu de Crisan Bezeleuich, Zuane Chiorapouich e Piero Popouaz in Tur­chia" Jure Lagator p. Marijana Agustin Matić p. Ivana, "sud.o fu de Zuane Bile in Turchia11

Ivan Matić p. Mate "Michiel Maier" (Nijemac?) Pave Miletić Lukin Ilija Novaković Ivan Odaković p. Vida "sud. o fu di Duimo Tomich in Turchia" Jure Opsenica iz bandire Buljan Pave Petrović p. Mate "sud.o fu de Biasio Nicolich e Zuane Volareuich in Turchia" Stipan Pe. ković p. Petra "sud. o fu di And. a Giacouilgieuich in Turchia" Andrija Petrović p. Ivana "sud. o fu di Marco Raiceuich in Turchia" Andrija Pavičić p. Jakova Toma Parelović? p. Martina Nikola Promšić? p. Ivana Mijo Perković "Cerlieno" p. Marka Grgo Perković p. Petra Jure Radnović? p. Mije "sud. o fu de Zuane Volareuich in Turchia" Mijo Radnović p. Marka "sud. o fu de Zuane Volareuich in Turchia" Stipe Radninović p. Mije 11sud.to era di Martin Berdar11

Ilija Ratković p. Andrije ns ud. to era di Zuane Chiorapouich" "sud. to era di Nicolo Cherze" nsud.to era di Antonio Babich" Blaž Ratković p. Nikole "sud. to era di Zuane Chiorapouich" Pave Božić p. Nikole, serdar usud. to era di Marco M ..... .ich" Ilija "Rossich" p ...... o Ivan Rolić? p. Roka Mate Radmanović Jakovljev

262

Stipan Relić p. Mije Mijo Rajčević p. Marka Nikola "Rossich" p. Mate Bartul Soldić p. Ivan Zalinović p. Mije "sud. to era di Nico lo Cherze" Nikola Šimunović p. Ilije "sud. to era di Martin Berdar" Petar Smolišić Ivanov Mate Smolišić p. Nikole Stipan Cvitković Nikolin Petar Samardžija p. Ilije J ure Šantarović Lukin Petar Tom urin ović p. Mije Mijo Tadić p. Martina "sud. to era di Zuane Cutlesich" Ivan Tomurinović p. T adije "sud. to era di Giose.e Dragoeuichn "sud. to era di Biasio Nicolista" Luka Tokić p. Tome Filip Tokić p. Tome "sud.to era di Piero Repouo11

"sud. to era di Piero Varenilla?" Ante Tokić p. Mije Petar Tolić p. Jure Božo Tokić p. Mate Stipan Tomurinović p. Nikole Mate Tomurinović p. Luke Mate Vasiljević p. Mije "sud. to era di Martin Ger ..... n

Andrija Vlajčević p. Ivana " ....... di Ellia Citchouich" Ivan Vlaj čević p. Ilije usud. to era di Cerio? Be .. ilouich .. " Grgo "Vuxich" Ilija "Zu.ich" iz bandire Buljan Toma Živanović iz bandire Buljan

(Potravnik)*

Split 1.

Sinj

!i 263

4.7.5.Nova prezimena nastala dijeljenjem starih rodova tijekom XVIII. stoljeća*

BRA ČEVIĆ Galiot Zorin

1735-1754. MILEŠINA

Banovac 1755. Biukov

Delaš Akrap Ko ljanin

Dadić Kurubasa-Matas Prokapa Odak Sedlar 1763. Zorina

Rađa 1755-1757.

1774-1776. Bacelj G ručić Manenica Kolak Matas-Kurubasa BRŠTANOVO Pralija Rađanin 1753. Skočibušić Šundov Barčić Žmire-Nenadić Brakus

Jake le 1763-1767. Jurić

Sikirica Ban janin Šipić Galiotov Vrvilović Gudić Jukić 1763-1767. Sverdov Zorina Bešker-Perić Marko

1774-1776. ČVRUEVO

Bacilj 1753. Copić-Osto Baričević

* Danica Božić;Bužančić, "Prilog poznavanju stanovništva i antroponima mućka~ -lećevičke Zagore", Cakavska rič 2, Split, 1988.

264

Grozdanović

1774-1789. Grozdanić

DIVOJEVIĆI

1753. Grgurević

Plazonić

Zečević

1763.

Čavka

1769.

Plazonić-Kamber

Šuško-Čauš

DUGOBABE

1759-1763.

Jurić

Jurić-Tintor Grgur Rožić

KLADNJICE I "CIZZAUE"

1753-1754.

Barguov Grgo Filipov Baronić

Bula j in Bulaja Bulgija Radanović

1755-1757.

Baranović-Balagda? Parčina

Vugdirv (Vudragov?) Miho-vil... ....... kovač

1763-1767. Balić

Matas Omeljić

Parčina

Svilan

1774-1777.

Baranović-Buljaja Omeljić

Penga Solonić

HajdukMijo ......................... Rom

KORUŠCA

1753.

Ljubić Skoko

1755-1756. Migačić=(Mikačić)

1763-1767.

Gutić

Ljubić

Orlović-Kovač

LEĆEVICA

1753-1754.

Despotović-Bočina Despotović-Ćorvilić Despotović-Markić

Despotović-Martinović Despotović-Runtić

Despot ović Sp .. za

265

Despotović-Tešij a Gospić-Ke lam Grubišić

Ljubić

Ljubić-Čile Migačić (Mikačić) Sivrić

Vrlika

1755-1757.

Delić

Despotović-Bužančić

Despotović-Runtić

Despotović-Sivrić Despotović-Tešijić

Stričević-Strižak

Tešić-Despotović

1763-1767.

Despotović-Čolak (Colach) Martinović

Runtić Stričević-Bajlušić

1774-1775.

Stričević-Marčić Kapitanović

K elam

NISKO

1753-1754.

Jakela Maleš Šumelj Vrdoljak Zokić

Zore Zoroje

266

1755-1757.

Bajić

Jakelja Šonjerga 1763-1766.

Zoroje

OGORJE

1753-1754.

Bralić-Girica Kapitanović

Rajčić .............................. (iz Marcela) Skopnić

1754-1757.

Miletić Muslin-Karaun Ninčević Rađa Rajčić-Bi uk Samarđić

1763-1767.

Balić-Boko Despotović-Bočina

Gutić(Giutić) Iv ... Kurobasa Manenica Miletić

Privaćen Prokapa

1774-1776.

Bi uk Biuk-Rajčić

Despotović-Čolak Sivrić-Elez Sivrić-Muslim

Rajčić-Savo

Rajčić-Runtić Rosić-Leskur

PRIBUDE

1753-1754.

Co to Giljušić Ivančev

Kan đija Matejić

Mornar Taoze? (Trze?) Vuković

Zekonjić

1755.

Baković

Šerić Vrgoč

1763-1766.

Baerdah? Kisić( Chisich) Mornar Radačić

Svalina

1774-1776.

Brajković

Cotić

Ćurapić Ćurepić Didović

Đogaš

Granić

Lovrić-Zekonić

Lugić(Gujić) Marinić-Mravak

Morić

Terzić

RADOŠIĆ

1753-1754.

Bralić

Gruica Ivičević Kozlica Kužić

Lončar

Stričević-Mišić

Stričević-Strižak

Tenđer(Tenzer)

Valjanin Stanko ............... ( u Turskoj) Vlastelica

1755-1757.

Barać

Milin Stričević Škopljanac Vlastelica-Križanić

Vlasteličić

1763-1767.

Erceg Jurica Skopjanac var · s· pmn lipe ................... ( u Turskoj)

1774-1796.

Bil uš-Gagić Stričević-Beara

RAMU ANE

1753-1754.

Betović

Vrgoč

267

1755-1757.

Jelačić Kardum Radmilović Škomrlj Škomrlj ović Sedlar

1763-1767.

Serdar

1774.

Bartulović Filipović-Kardum

Parčić Pipleta Mijo ........................ kovač

UTORE

1753.

Pervan Radeljak Radeljković

1763-1767.

Radeljko Bučević-Ljotić

1769. Milić-Sam otvor

VINOVO GORNJE

1753-1754.

Babić?

Grbeša Grbešić-Reja Ivić-Kulić Ivić-Vranjičanin

Vukava

268

1755-1757.

Babić-Botić

1763-1767.

Mihić (Michich}

VISOKA

1755-1757.

Ćorić Dražić-Bonjak Labrović-Ćorić Labrović-Lemo Labrović-Pekla?

1764-1767.

Ćorić Jukić Helebrna

1769.

Čađa (Zaiggia=Džaja?) Taslak

1774-1787.

Burilović-Kanonik

Ča tlak Dražić Labrović-Pesla (Kuga} Radić-Ćorić

VUČIVICA

1753. Bavida Boljat Milin Mladarević-Blizanac Orašnja-Škoranca Orašnjić

5. AUSTRIJA (1797. - 1918.)

Iako je puk u Zagori zbog straha od »jakovljevaca<< dolazak austrijske vojske pozdravio s oduševljenjem, pokazalo se da Austrija nije imala sluha za njegove molbe (uostalom tako su prošli i Kaštelani). Franjevci su stvorili takvo raspo­loženje u narodu da su svi mislili kako će se Dalmacija, a time i Zagora, konačno vratiti u sklop banske Hrvatske. Međutim opet se potvrdilo da mali snuju, a veliki odlučuju. Već davno prije bilo je odlučeno u bečkim dvorskim krugovima da Dalmacija ostane posebna krunska zemlja, bez ikakve političke veze s Hrvat­skom, pa je u Zadru postavljeno sijelo carskog namjesnika koji je odgovarao samo Beču.

U samoj Zagori ostalo je gotovo sve kao što je bilo i prije. U selima je vladalo manje ili veće siromaštvo, a primjećivalo se i sve veće zaostajanje za primorskim selima.

5.l.NEVOUE

Nije dugo potrajalo i opet je nakon nekog tuđeg rata došao novi gospodar u Dalmaciju, pa tako i u Zagoru. Francuski generali Lauri ston i Moli tor zaposjeli su godine 1806. u ime Napoleona cijelu pokrajinu.1 Prve nevolje nastale su onoga trenutka kad je Napoleonu ustrebalo novih vojnika. U tu elegantno zamišljenu »Kraljevsku dalmatinsku legiju<< trebali su ići i momci iz Zagore. Čak su propi­sane potanje norme u koje se trebao uklopiti stas unovačenih Zagorana. Nitko nije smio biti niži od 4 stope i 10 palaca, niti viši od 5 stopa i 5 palaca, a među odabrane nisu uzimali oženjene s djecom, jedince, ni svećenike. Kao odora bio je predviđen kratak haljetak zelene boje s crvenim zavratkom na prednjim skutovima, za kopčanje deset bijelih puceta, na rukavima su bila tri puceta na crvenim zavratcima, ispod je bila košulja, a hlače su bile od zelenog sukna, zatvorene iznad gležanja s tri puceta. Na nogama su bili uobičajeni opanci, dok je na glavi bila službena kapa ravnjača s kiticom (u vojarni su nosili domaće crvenkape). Sve je bilo fino zamišljeno, ali unatoč proglasu punom carske i

1 A. V. Marmont, Memoari, preveo F. Baras, Split, 1984, 27. str.

269

kraljevske »ljubavi<< prema podanicima, došlo je do potpunog bojkota novače­nja2 Drugu netaktičnost Francuzi su učinili kad su, nastojeći popraviti sveukup­no stanje, krenuli s gradnjom cesta, koje su im trebale i zbog njihovih vojnih potreba. Zagorani su morali na proljeće godine 1807. po zapovijedi ići na gradnju cesta Šibenik-Trogir i Split-Sinj, za što nisu imali baš prevelike volje, jer su uz hranu i piće dobivali samo pet soldi za dnevnicu.

Već u travnju 1806. god. Zagorani iz Kop rnog, Sitnog i još nekih okolnih mjesta naoružali su se s namjerom da pruže otpor Francuzima. Kako su seljaci držali da su župnik fra Ante J urić i njegov pomoćnik fra Ilija Soldo potpomagali novačenje, umalo je došlo do kamenovanja. Samo zahvaljujući Juri Jakeliću iz Sitnoga i Iliji Paiću iz Ljubostinja, spriječeno je krvoproliće3 Premda se nemir proširio i u okolnim krajevima, od Trogira do Svilaje, stanje se postupno smirivalo, tako da nije bilo ozbiljnijih posljedica• Ali kako je Marmont ustraj a­vao na zacrtanoj mobilizaciji, prilike su se opet pogoršale. Svim onim pričama kako Francuzi uvode konje u crkve, kako namjeravaju opljačkati i pobiti pučan­stvo, pridružile su se još >>Strašnije<< i nije puno trebalo da dođe do ozbiljnog sukoba. Kad su se Kaštelani podigli, koncem kolovoza iste godine, ubrzo su im u pomoć pohitali Zagorani, obračunavši se prije toga s pristašama Francuza. Jedan od tih, drniški serdar Božo Milović, morao je bježati iz Mirlovića i Pakova Sela nakon što je upozoren od župnika i Mate Zoričića. Glavar Mir! ovića, Frane Bulat, zamalo je nastradao od one iste dvojice koji su obranili župnike, tc od Mije Paića. Martin Rajčić iz Sitnoga i "alfir" (zastavnik) Mrčela nekako su ga izvukli, premda je dobio dosta udaraca. Nije to bilo sve, jer kad je stigao kući, morao je nahraniti i smjestiti osam pobunjenika. Seljaci su se skupljali i u Kladnjicama i Divojevićima.5 Sastavši se s onima iz Brštanova, Lećevice, Neve­sta, Ogorja, Radošića i Sitnoga, skupili su odred od 500 naoružanih ljudi, koji je zajedno s Kaštelanima naumio zauzeti Trogir, gdje se nalazila francuska vojna posada. Došavši 14. rujna u Donja Kaštela, smjestili su se po kućama i krčmama. Na kraju ništa nije učinjeno, nisu našli ni Barišu Zovića, koji im je prilikom novačenja najviše prijetio, a nakon nagovaranja glavara Kaštela krenuli su natrag. Jedna skupina uputila se preko Labina pod vodstvom Ivana Biluša Gagića zvanog Peša, sina radoškog harambaše, Marka Bužančića i Tome Mata­sa, sinova lećevičkog i kladnjičkog harambaše. Tu su bili još i podnarednici Mijo Pešić iz Sitnoga i Ante Sunara iz Nevesta. Prije nego što su prispjeli, Zov ić ih je na svoju sreću ugledao i pobjegao u »StranU<<. Ispred pobunjenika okupljenima se obratio Josip Skopljanac riječima:

str.

270

»Di je ti Bonaparte? Dije General da ga rasičemo na komade?«

2 F. Baras, Dalmacija Anno Domini, Split, 1988., 221., 222. str. 3 O. V. Kapitanović, "Nemiri u srednjoj Dalmaciji 1806-09", Kačić 6, Split, 1976:,73.

4 T. Erber, Storia della Dalmazia dal1797. al1814., Zadar, 1888., 42., 43. str. 5 V. Kapetanović, "Nemiri." ... , 74. str.

Nato su os taJi iz skupine skočili i razvalili vrata na Zovićevim kućama. Zbog kišnog vremena Skopljanac nije uspio potpaliti krov prve kuće, ali je zato Mate Parčina zvani Bile ta mašklinom raskopavao krov druge, a pomagali su im i drugi. Ubrzo nakon što su iskalili sav nakupljeni bijes na Zovićevoj imovini, razišli su se kućama, ali su prije toga dogovorili okupljanje na bilo kakav novi znak opasnosti.6 Prigodu za to dale su glasine da Francuzi šalju harambašu Marka Vučemilovića iz Ježj"vića sa Cetinjanima da uhiti Mrčelu. Saznavši za to, Džela­lija je preko Kate Cuk (danas Maretić) obavijestio traženog zastavnika. Ovaj tada nije trenuo ni trena da uzbuni sva sela, pa se ubrzo okupilo oko 600 ljudi podijeljenih u dvije grupe, u Koprnu i Sitnu. Kako Cetinjana nije bilo, svi su se razišli kućama. Uzavrelo je bilo i na splitskoj strani, pa je namjesnik Vicko Dandolo dao nalog da se u Splitu skupe svi panduri. Došli su i oni iz Dugopolja i okolice, ali su ih naoružani Splićani razoružali i uputili natrag kućama. Nakon što su slično prošle i druge pandurske skupine, regularna francuska vojska morala je preuzeti stvar u svoje ruke, pa je skršila otpor Splićana. 7 U međuvre­menu je p rovi dur Vicko Dandolo dobio opširno izvješće od upravitelja Kaštela Paitonija iz kojeg se vidi tko je još sudjelovao u napadu na Zovićevu kuću. To su bili: Josip Bašić i Jure Runtić iz,Lećevice, Pave Kević (danas, Kevo), Ivan Kovač (danas Piplović), Ivan i Mijo Solić iz Brštanova, te Marijan Skrapić, Mijo Kević i Paško Radnić iz Sitnog.

Međutim, mir nije dugo potrajao, jer je već zimi 1806./1807. god. puk Ogorja, Milešine, Radunića i okolice ustao protiv Francuza, polažući nade da će im se pridružiti i oni iz okolice Sinja i Trogira. Nade su se međutim pokazale neutemeljenima. Pukovnik pandura Jakov Celio Cega pokušao je podijeliti stanovništvo, pa je nakon pregovora s nekima od pobunjenika, naložio sinjskim harambašama Andriji Lovriću i Filipu Zubanu da sa svojom prethodnicom krenu na Radunić, Ogorje i Milešinu. Radi uspješnog izvršenja akcije bili su im pridodani Drnišani i Šibenčani. Ćini se, međutim, da od tog ambiciozno zamišlje­nog plana nije bilo ništa8 Nakon prividnog smirivanja, providur Dandolo odlučio je natjerati Ogorane na poslušnost i na predavanje desetine. Prije toga obećali su Šimunu Juriću, zapovjedniku ogoranskih pandura, promaknuće ako se iskaže kod smirivanja pobune. Shvativši zadaću ozbiljno, Sinjanin Lovrić i Neorićanin Zuban skupili su oko 300 pandura, te su ih poveli na pobunjene seljake. Nato su se ovi povukli u pećine na planini Svilaji, odakle su pružali otpor. Panduri su unatoč tomu sve više napredovali, pa su se, uz nagovor sumještana, pobunjenici predali. Dana 17. travnja godine 1807. njih četrdesctorica bili su, s konopcem oko vrata, pod nadzorom zapovjednika zagorskih teritorijalnih po­strojba Vidovića, sprovedeni u Split. Tamo je određeno da, među ostalim, za kaznu moraju raditi na izgradnji rečenih cesta, a većina seoskih uglednika bila

6 V. Kapetanović, "Nemiri11 ••• , 75., 76. str.; T. Erber,n. dj., 44., 45. str.- ... e dopo avcrc

distrutto a Labin a casa cd i poderi dell'arambassa dei panduri Zurić, in pena della sua ativitta spie gata per la leva militarc, quasi tutti ritornarono alle proprie case ...

7 T. Erber, n. dj., 45. str. 8 V. Kapetanović, "Nemiri" ... , 82. str.

271

je smijenjena. U Milešini su umjesto harambaše Ivana Malenice i podnarednika Ivana Miletića postavljeni Jure Dadić i Jure Malenica. U Raduniću su postavlje­ni Grgo Biuk i Božo Kapitanović na mjesto Jure i Petra Kapitanovića. I u ostalim mjestima podno Svilaje bili su posmjenjivani svi nepoćudni panduri, a za opo­menu seljanima postavljena su vješala.9 U ostaloj Zagori Vidović je u Kladnji­cama umjesto Andrije Šilovića za harambašu postavio Duju Kalaša, a od ostalih najviše mu je glavobolje zadavao radoški harambaša Petar Biluš. Biluš je bio prava junačina, kadar da se uhvati u koštac s hajducima, a nije bio milostiv ni Kaštelanima kad su započele svađe oko mejaša. Opet su glasine prouzročile napetost, pa su se Radošićani okupili kod lokve Lutvije, na Malačkoj i na Kapitanovoj vlaki. Iako je tom prigodom bilo riječi i o ostalim problemima, ipak je otpor Zubanu bio glavni razlog skupova.10 Vojni zapovjednik Dalmacije maršal Auguste Marmont je, da bi sačuvao kontrolu u svojim rukama, u lipnju iste godine izdao prijeteći proglas upućen svim stanovnicima Dalmacije, u kojem stoji i ovo:

GENERAL GLAVAR OD VOJSKE UDALMACZII

Hotiuchi postaviti svarhu privaram Mosckovaczaa, koji protiva zakonim od posctenja ovdi nevojuju nego poti~zajuchi nabune, i platjajuchi razbojstva; i hotiu­chi ukloniti Puk od Dalmaczie, i od Kraine Dubrovaczke od onnizih nesrichiaa koje Mosckovczi dozivgliu varhu gnegove glave s 'laxivim obetanijm, i himbenim zamam­glienjem,

Naredjiva scto s/idi.

9 T. Erber, n. dj., 47. str.- ... Gli insorgenti, soprafatti dal numero, si ritirarono nelle cave me dello Svilaja e di la minacciavano le sebi ere del Lovrić e dello Zuban. Ma i panduri s'avanzarono coraggiosamente e dispersero i rivoltosi ( ... ) l'obligazione lora di tradurre la decima, di obedire ai lora superiori, di lavorare sulle strade, di chiedere Perdono al Cielo in Messa solenne ne'loro Villaggi, per aver contravenuto agli ordini di Dio, ... ; V. Kapetanović, 11Nemiri11

••• , 84. str.- Smijenjeni su panduri iz ogorsko._Gokruga: Ante Gladina, Stipan Jukić, Mate Bešlić, Toma Škomrlj, Nikola Sedlar, Josip Skomrlj pok. Mate, Ivan Burić, Mate Brekuz i Jerko Tadić, a ostali su zastavnik Marko Jukić, i panduri: Cvitko Duka, Nikola Jukić, Ante Šundov, Marko Jukić pok. Petra, Josip Pranić, Ante ĆOsić Matin, Toma Bučić, Marko Kerum, Pilip Biuk, Dujan Elez, Petar Elez, Ante Kerom, Jakov Kapetanov, Ilija Leskur, Pilip Bulić, Jakov Bulić, Petar Kokeza, Jakov Boko, Luka Karan i Adam Rađa. Umjesto smijenjenih su došli: Cvitko Banjan, Josip i Mate Jukić iz Bračevića, Nikola Šerić Jakovljev i Ante Banovac iz Pri buda, te Grgo Tadić, Jakov Pandža i Luka Dadić iz Milešine ...

10 V. Kapetanović, 11Nemiri11 ••• , 85. str.

272

(:LAN L

Kojmudrago Dalmatin, al/i Dubrov~anin koji bude pridobiven daje possao na brodove Ruske il/iti Mosckovske, bicchie priveden prid jedno Vojni~ko Pristoglie, i odsudjen na smart ... Il

V to doba Zagora je bila naprosto okružena francuskim postrojbama. Tako je u Sibeniku bila 18. regimenta, u Trogiru i Kaštelima 5., a u Klisu dio ll. regimente. U isto vrijeme u Sinju je bilo smješteno francusko konjaništvo.12

Zahvaljujući strogim Marmontovim mjerama, stanje je naizgled bilo mirno, ali u Zagori je ključalo, i čekala se samo prilika. Ona je iskrsnula godine 1809., nakon nekih uspjeha koje je polučila Austrija, što je u narodu pobudilo nadu u istjerivanje Francuza. Dugopoljci i neki drugi Zagorani, pod vodstvom hararn­ba~e I~j~ Bilandži.~a iz Dicl!la Donjega, te ~lije Maretića iz Dicma Gornjeg, pndruzil1 su se akc~ama pro!iv Napoleona, ali su se uskoro vratili kućama. Kako je general Delzons poduzeo uspješnu protuakciju, prodro je do Klisa. Na iznenađenje Francuza Zuban je, nakon što je sklonio obitelj, prešao na austrijsku stranu. Kod Muća je skupio oko 600 oružanih Zagorana, pa se sa njima uputio prema Dicmu gdje je prekinuo komunikaciju između Sinja i Klisa. Poslije toga Je harambaša Zuban razoružao kod Trilja Grguričićeve pandure. Ali sve je to bilo uzalud, jer se po odredbama francusko-austrijskog mirovnog ugovora Dal­macija morala predati. Francuzi su se brzo oporavili, pohvatali su neke vođe p~b?n~ i ~jihoye P~':"~ga.~ i izve!i ih pr:d Voj_ni. sud. Nakon višednevnog VIJecanJa IliJa Bilandžić 1 IliJa Marelić te Bozo Kes1ć IZ Trolokava osuđeni su na l O godina tamnice P

Ali kako je francuska sila došla, tako je i otišla, a godine 1813. vratila se Austrija.

Ono što je oduvijek najteže pogađala Zagorane bile su boleštine i gladne godine. Unatoč promjeni vlasti, opet je sve krenulo po starom. Na svu sreću, kuga ~oja je godine 18.15. poharala neke dijelove Dahnacije, zaobišla je Zagoru. Zato Je kolera u nekoliko navrata harala po siromašnim selima u kojima nije bilo nikakve zdravstvene službe.

Kad se godine 1836. kolera pojavila u Trogiru, neki je Rogulj, koji je valjda bio sluga kod Burićevih, ne znajući da je zaražen, otišao k svojima u Prapatnicu, gdje je obolio i za kratko vrijeme umro, a s njim je u grob otišlo i petero od sedam njegovih ukućana. Obitelji >>Panizza<<, Bogić i Ivačić, koje su također izbjegle iz Trogira, spasile su sebe i ostale tako da su strogo izolirale kuću Roguljevih. Unatoč tomu, kolera je nastavila svoj pohod. Iz Rogulja je jedna djevojka bila udana u Muću, pa se, čuvši o nesreći koja je pogodila njezine, uputila u Prapatnicu da oplače svoje i da riješi pitanja vezana za ostavštinu. Nakon što je

11 A. V. Marmont,n. dj., 277. str. 12 Memoires du marechal Marmont due de Raguse de 1792 a 1841 Ill, Paris, 1857 ., 15.

str. 13 K. Prijatelj, "Ljetopis nepoznatog Splićanina od g. 1756. do 1811.", Starine 44,

Zagreb, 1952., 90., 91. str.; T. Erber, n. dj., 72.75. str.- ... Elia Bilancich, Elia Maretich, ( ... )Natale Kessich, ( ... )alla pena di diecianni di ferri...

273

sve obavila, vratila se s nešto domaćeg sukna kući, i ne sluteći da je s njime donijela klice bolesti. Nije dugo prošlo i ona je izdahnula, a na groblje su dospjeli i drugo dvoje iz njezine obitelji. Ostali Mućani dobro su prošli zahvaljujući mjerama koje je poduzeo Sebastijan Cambj, seoski posjednik.

Drugi put je kolera preko Carigrada i Trsta dospjela u Koprivno godine 1849. Neki je mornar Armanda, poklonivši prijateljima iz obitelji Podrug nešto odjeće, unio u kuću bolest. Od nje su umrli majka i kći iz kuće, a ni dvojica braće nisu ih dugo nadživjela. Oni su, naime, otišli u Sinj, gdje je smrt snašla jednoga od njih. Vidjevši to, drugi je požurio kući, ali i on umire, te biva pokopan ispod nekog stabla. Ni život u divljini planine Svilaje nije spasio jednu obitelj, čiji je glavar donio koleru dok je prolazio kroz zaražena sela. Ubrzo po njegovu povratku, bolest ih je sve usmrtila.

U Lećevici je godine 1855. neka Iliićka, perući rublje, od sina dobila bolest. On se bio upravo vratio iz Splita, gdje je kolera uvelike bjesnjela. Gotovo u isto vrijeme i Labin je bio zaražen, preko neke žene koju~su protjerali iz grada. Opet je bolest došla u odjeći, ovaj put u Mirlović, i to iz Sibenika. Jadna je obitelj u kojoj se pojavila poslije žestokog napadaja boljetice spala na sedmero od petnaest članova.14

One manje opasne bolesti nitko nije ni bilježio, osim ako bi se toliko proširi le, kao 1877. god u splitskom okrugu, kad je zbog ospica odgođen trogirski sajam u povodu blagdana sv. Ivana Trogirskoga. 15 One siromašnije, zbog dugo­trajne pothranjenosti, te nezdravi h uvjeta stanovanja desetkovalaje iz naraštaja u naraštaj tuberkuloza, a kao posljedica oskudice u godinama Prvog svjetskog rata Za gorane je masovno kosila i »Španjolica<<, koja ne bi u normalnim okolno­stima imala tako tragične posljedice. U Gornjem Muću je od te gripe u jesen godine 1918. oboljela cijela jedna obitelj od šesnaest članova. Poslije sedam dana, koliko ih je bolest držala, umrlo ih je trinaest, a ostali su živi samo djed, baba i jedan unuk. 16

Kroz cijelo XIX. st. gotovo svakih desetak godina ponavljale su se žestoke zime ili duge suše, što je kao posljedicu imalo pražnjenje svih ostava i a mbara, te nastupanje gladi. Po najvećoj oskudici ostale su zabilježene godine 1817./18., 1828./29., 1834., 1847. i 1865., a bilo ih je još, sve do kraja austrijske vladavine u Zagori. Vlada u Zadru obično bi s velikim zakašnjenjem priskakala u pomoć, ali najčešće s nedovoljnim količinama žita, dok na ozbiljnije i svrsishodnije mjere nije nikad ni pomišljala. Gotovo biblijski stravične bile su te godine gladi. Stanje je znalo biti tako teško da su ljudi umirali od neishranjenosti unatoč svim intervencijama austrijskih vlasti i pomoći iz bogatijih krajeva.

Osobito je bila pogađana trogirska Zagora s okolicom. Tamo su krajem zime godine 1872. skapale tri osobe u Vrsinama i još neke u Marini. Nije bilo

274

14 Il eho/era morbus, Antonio de Cerineo, Split, 1856., 26.-42. str. 15 NL, 90/1877. 16 PL, 38/1918.

ništa bolje ni u Blizni i drugim okolnim selima. Novine su o tome opširno izvješćivale, pa je tamo bila upućena i komisija iz Trogira. Ona je ustvrdila kako je neimaština bila tolika da su ljudi bili prisiljeni jesti osušene smričke i neke nezdrave trave. Posvuda su viđali djecu upalih očiju i mlohavih mišica koja su im upućivala žalosne osmijehe. 17

Jedan od listova koji su najažurnije pratili žalosno stanje u Zagori bio je »Pučki list«. Tako se u broju 17 iz godine 1901. spočitava vladi zbog nebrige:

» ... Zagora je uvik davala svojim vlada rim krv i novac a njoj se nije odv(r )ati/o blizu nikad ništa, kao i da ne opstoji na ktUgu zemaljskom il da je Krajina izvan Pokrajine i prosvjetljene Države.

Ne čudim se što se na bečkom sabo/U o na.foj Zagori, toj kapljici u velikom oceanu, nikad nije progovori/o, al se čudim, da i u dalmatinskom saboru od počela dosad, o njoj i njezinim potrebom sasvim malo, prem zagora sačinjava: dvadesetpeti dio Dalmacije, pa ne znam za koju pasju paru biramo zastupnike i dajemo im na.fe pouzdanje ... Putevi su nam seoski jadni i kukavni, a vode u ciloj Zagori taj glavni uvjet zdravlja bolestne, smrdeće i u najgorem stanju; s tog često haraju poJastne bolesti a ličnika nigdi za lik, jer dok iz varoša pri.~pije dogodi se više puta, da se je bolestnik već ohladio.

U gladnim godinam, koje nas često pohadjaju, jadna i mršava Vladina pripomoć; zašto dakle plaćamo danjke: Državi, Pokrajini i Općinam, kad nam se malo u čem vidi? Podpunim pravom možemo reći, da u ciloj Dalmaciji neima zapu..štenije Krajine od zagorske . ... i svagdi manje više priliče se u pomoć, a nama kao da nismo kost od iste kosti, krv od hrvatske krvi, nikad ništa! ... « 18

Nevolja se nastavljala i dalje, pa već sljedeće godine list izvještava:

» ... Ova godina može se ubrojiti u jednu od onih sedam mr.Vavih krava Farau­novi. Ovake neradne godine živući starac ne pamti. Ljetina u svemu izdala sasviem da je narod krvavo se mučio obragjivanjem ovog tvrdog krša. Ječam, koga zagorac ponajvećma sije, izdao ko nikad. Kukuruza jedva se našlo tretinu. Vina deseta kuća našla toliko, da može utrnuti božićnu svieću. Mnoge obitoli nemadu sada brašna

17 Il Nazionale, 37, Zadar, 1872.- ... Pressa pach e famiglie, ed erana le pi u fortuna tc, trovammo modica quantita di bacche di ginepro, che erana asciutte, tar late, immaturc cd indurite, m entre la maggior parte delle famiglie cibavansi d'erbe inopportune e dan nose. Si vedevano quci poveri pazienti colle fisionomie sparute, lc mucose pallide, gli occhi profondati neli e orbite, i muscoli fiacchi e poco resistenti ( ... )E nei teneri fanciulli si trov6 tanto abattutala nutrizione, che provocandoad arte il sorriso su quei volti la~guidi e grami ( ... )I morti sono i seguenti Matussa Marinov, Giacomina Klaravić i Elia Cemović. Che siano periti da inedia e un fatta ammesso in generale; e gia legalmente lo atestarono Giakus Luca, Lucia vedova di Stipe Ivančev, Joso Giakus, Ante Klaravić, Salov Joso q. Giorgio ...

18 PL, 17/1901.

275

sirkova, da umješaju malo kaše svojoj djeci. Polovina stanovnika velikom štednjom jedva će do Božića dokrušiti. Jadan zagorac skamenio se od straha pri ovakoj zlogodini, pa ne zna kud ni kamo. Zarade ma nikakve. Trgovac zavezao kesu i neće da duži. Zagorac niti je naučan, nit zna kud seliti. On čiči od užasa pred gladom, a, ne bude li kakve brze i obilne pomoći u ovoj očitoj biedi, narod će umirati od gladi ko gamad od studeni. Dajte vi, vis(o)kopoložena gospodo, zavirite u ovaj zapušteni kraj, pa ćete čuti i viditi biedu i žalost da ti srce puca ... «19

Sve to pisanje i ukazivanje na ozbiljnost situacije imalo je ipak učinka jer je uskoro počela pristizati pomoć. Naš puk iz Jelse i Pašman a skupio je nešto novca, a nakon što se osvjedočio u stanje na ČVrljevu, akciju je poticao i posjednik iz Kaštel Starog Slavomir Vuletin ovim riječima:

» .. Ako se putem novina ne bude agitira/o da se kupe dobrovoljni prinosi, zaista će biti, kako sam se osobno uvjerio, dosta mrtvih glava us lied glada ... <<20

Novinska izvješća potaknula su i ostale, pa su priloge poslali: don Nikola Škarica, Ivan Bartulica, Pavao Ergovac, Martin Vuletin, Rikard Tacconi, Mijo Šimetin, dr. Gajo Bulat, dr. Ante Trumbić, Frano Supilo, Niko Duboković, a pridružili su se i đaci VI. i VII. razreda realke, te VIIL razreda gimnazije. Izvanredne zasluge za prikupljanje pomoći steklo je bečkoDružtvo za promicanje ekonomskih interesa Dalmacije na čelu sa svojim predsjednikom Johannom grofom Harrachom. Na njegov poticaj skupljeno je: od grofa Lanckoronskog 300 forinti, od baruna Chlumeckog 200 f, a sam Harrach je dao 500 f. U još nekoliko navrata svojim nesebičnim zalaganjem pripomogao je grof pučanstvo Muća i Lećevice.21 Prikupljeni novac raspoređivao se po općinama, pa je Lećevi­ca dobila 3500 f, Muć 2500, a trogirska Zagora 1000 f. Bilo je i zamisli da se novac ne daje tek tako, nego da se s prikupljenom svotom otvori gradnja cesta, na kojima bi mogli raditi Zagoraniizpogođenih mjesta. 22 Tek početkom 20. stoljeća počele su zagorske općine organizirano nabavljati hranu, koju su onda po povoljnim cijenama prodavali seljanima.23

Dok se to ostvarilo, godinama su manji ili veći zelenaši derali siromašne Zagorane. Među tim bezdušnim uništava tel jima seljaka bilo je raznih tipova, a što je najgore, dobar dio je potekao baš iz seljačkih krugova. Oni bi osjetili svoj trenutak nastupom tih loših godina, pa bi se onda obarali na nevoljne ljude. Njihove kamate iznosile su 30 do 50 posto, a nisu bile rijetke ni one od 80 do 100

19 PL, 9/1902. 20 NL, 11/1903. 21 PL, 5, 6/1903.; NL, 13, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 30, 33/1903. -Kolike su te svote bile,

možemo lakše pojmiti ako znamo da je cjelogodišnja državna plaća mladog liječnika u to doba iznosila oko 3000 kruna.

23 PL, 19/1904.

276

posto, a kod utjerivanja duga bili su toliko nemilosrdni da je to izazivalo opće zgražanje. Jure Zekan je godine 1885. upropastio mnoge iz Muća, a već njegov otac ogulio je selo Postinje. Seljaci su morali rasprodavati sve, od prijeko potrebnoj': alata, do sjemena za sljedeću sjetvu, ne bi li se izvukli iz njihovih pandža. Cak su i neki dobrostivi župnici odustajali od svojih redovina u namjeri da spase župljane od lihvara.24 U selu Radošiću bio je osobito ozloglašen Ivko Veljača zvani Ciganin. Ivko je, radeći u Trogiru, izučio za kovača, pa je malo­pomalo počeo posuđivati svojim sumještanima. Pritom je imao posebnu taktiku. On bi, naime, ugovarao posudbu s nekolicinom seljaka, od kojih bijedan, obično bolje stojeći, jamčio za sve ostale. Kad bi zbog propale ljetine dužnici bili u nemogućnosti da Ivku vrate svotu, onda bi on pograbio jamca, kome bi oduzeo imanje. U malo godina on je na taj način nagomilao golemo bogatstvo od stotinjak tisuća forinti. Međutim, što bi se reklo, vrag je došao po svoje, jer je nekom njegovom dužniku pao mrak na oči, ali mu nije zadrhtala ruka koja je držala pušku. Dana 16. lipnja 1890. Veljača se uputio iz Kaštela u Radošić sa ženom i slugom. Kad su se počeli spuštati prema Radošiću s Malačke, sjašio je sa konja govoreći ženi da pripazi na vino u buraći. U tom trenutku bio je pogođen iz zasjede. Počinitelj ubojstva nikad nije pronađen.25

Porast broja stanovništva, sveopća oskudica i gotovo nikakvo ulaganje od strane države u Zagoru natjeralo je Zagorane na iseljavante u primorske gJCado­ve. Osobito ih je privlačio Split, a neki su išli i na otoke26 Cak ih je bilo na Sol ti,

24 NL, 33/1862., 86/1885. 25 NL, 46, 47/1890. 26 N. Bezić-Božanić, "Doseljenici u Split početkom 19. stoljeća ... 11

, Čakavska rič 16, Split, 1988., 72., 73. str.- ... BISKO -Anđelić 1811, Brakus 1803, Dorić 1821, BLIZNA­Jelić 1815, BOiyVA- Burazer 1805, BRISTIVICA- Borić 181~ Domazet 1811, RadeJ­jak 1824, BROCANAC- Delić 1821, CRIV AC- Vuković 1803, cVRUEVO- Ivić 1828, KLAD NJICE- Parčina 1827, KORUŠCE- Grubišić 1801, Ljubić 1823, Plosni~ 1800,­Topić 1801, Vučić 1805, LABIN- Bilić 1798, Kiošić 1797, Maljković' 1799, LECEVICA - Azara 1820, Kelam 1822, Kokan 1826, Tešija 1800, Topić 1826, UUBITOVICA Knežević 1797, MITLO- Brakus 1824, NISKO- Cukić 1807, OGORJE- Biuk' 1805, Biljak' 1797, Lastura 1797, Rajčisn97, Šimić 1820, POSTINJE- Vulić 1802, PRAPAT­NICA- Strizirep' 1805, RADOSIC- Biluš 1819, SRATOK- Banovac' 1803, Biljak' 1808, IIJandić 1799, SUHI DOL- Ivaca 1810, Puzić 1816, Španić 1811, (Dolac= Suhi Dol') Zunić 1816, TROLOKVE- Bašić zv. Jadrić 1814, Generalov 1828, Jadrić 1808, VUCIVICA - Boljat 1821, BRŠTANOVO - Cerina 1802, Piplica 1798, Šoro 1820, Vučica 1818, DICMO- Babić 1810, Bešker 1797, "Gincussich" 1820, "Giurcha" 1820, "Kiasiuch" 1808, Radašev 1803, Rudić 1823, Stolica 1798, Župa 1798, DONJE DICMO - Ćatković 1800, Gabrilo 1799, Hermandić 1798, Maretić 1813, Radovanović 1799, Ramljak 1798, GORNJE DICMO - "Batarrello" 18D6, Bilandžić 1805, Blajić 1798, Čurković 1810, "Guenda" 1800, Ramljak' 1812, DUGOB~BE- Jurić 1797, Rosić 1807, Tintor 1801, Vužić zv. Vučica?, DUGOPOLJE- Balić zv. Zaka 1799, Ban 1825, Doždor' 1826, J urević 1824, Martić 1806, Perišić 1798, Radojević 1797, Rađa 1826, Rogošić 1797, Smodlaka 1800, Tomasović 1806, Tomašević 1804, Tomašić 1800, Vučković' 1822, GIZDA V AC- Pećelić 1804, KONJSKO- Brkljačić 1804, Ćakun, Delić 1805, Glavu~dić 1798, Grubišić 1826, Kokan 1813, Pandža' 1825, Vrleta 1823, Vučković' 1825, MUC­Barać 1818, Bebić 1798, Granić 1797, Jelavić 1798, Ljubić' 1823, Krolo 1803, Petković

277

koja je bila jedan od siromašnijih otoka. U Gornjem Selu se 1832. spominje Nikola Alajbeg iz Ljubitovice; 1875. Nediljko Dović iz Muća Donjeg; 1895. Petar Paštar iz Gizdavca. U Srednje Selo je godine 1832. došao Ante Balić iz Dugo­polja, a 1891. Ivan Vulić iz Postinja Gornjeg.2' Iako je taj proces trajao cijelo razdoblje do kraja austrijske vladavine, ipak nije poprimio masovne razmJere. Muškarci su većinom obavljali najteže fizičke poslove, a djevojke bi obično služile kod bogatijih obitelji. Njihovo prihvaćanje i uklapanje u gradsku sredinu bio je vrlo dug i mučan postupak, jer su se u međuvremenu javile i političke razlike osim onih kulturnih, koje su postojale otprije. Zbog tih pojava ondašnje novine su postavile pitanje » ... zašto nepotuži! se na zlostavljanje zagoraca na raznim mjestim, kao što se je neuljudno postupalo protiv jedne zagorke tu nedavno u bolnici splitskoj?«. 28

Svojedobno je velik publicitet u javnosti dobila tragična Sl) db ina Lećevičan­ke Jakice Mikačić. Nju je ubio Ante Malvasija 1914. god., a CIJela pnča optsana je ovako:

Proba nožem ljubeznicu, pa onda sebe

Ante Malvasija, rogjen u Drnišu, a odgojen u Splitu, zločinac je, da muje netko ravna. Do svoje 29 godine bio je osugjen 22 puta za kragje, ozlegjivanja, prietnje i opiranja redarstvu. Jednom u tučnjavi s jednim redarom, kad je bio uhvatio redara za grlo, pa onda odskočio, redar ga se je mašio sabljom, te ga junački zasjekao po zglavku, tako da su kašnje !ječnici morali odsjeći Malvasiji nogu. I ako bijaše ostao bez jedne noge; i ako je bio sto puta našakan i isprebijan u raznim tučnjavama, ipak vrag Malvasiji nije nikada dao živa mira, te je u Splitu bilo pravo čudo, ako bi prošla sedmica dana, a da se ne bi čula koja nova njegova za dorka.

Pred tri godine sastao se opaki Malvasija ~ Jakicom Mikačićevom, rodom iz Lećevice, a službenicom u Splitu. Mlatio ju ko kučku, pa ona jednom pobježe u Šibenik, da ondje nagje službu, ali Malvasija poleti za njom; iščupa joj polovicu

1803 Pilipušić 1803, Rogulić 1816, Roza 1817, Stanić 1800, Tokić 1820, Vučević 1803, DONJI MUĆ-Ćulum 1819, Pavišić 1798, Radman 1811, Relić 1804, ~osić 1821, Smolčić 1820, Sočin 1816, Šimić 1827, Treselj 1797, Zoro 1803, GORNJI MUC- Jeličićzv. Bakić 1804, Kokan 1805, Kivela 1812, Majić 1799, Mijić 1799, Serdarević 1809, Veić 1825, Vrdoljak 1822, PRGOMET- Barać 1800, Bikić 1798, Marić 1798, Marinčić 1813, Milina 1800, Roguljić* 1803, Strize 1824, Vuletić 1828, PRUGOVO- Bašić 1821, Boban 1813, Dorić 1814, Dujmović zv. Varovo 1824, Mijić 1811, Šarić 1814, Varivodić 1810, Vidošević 1824, KOPRIVNO- Didak 1822, Radman 1807, Strizirep 1810, UBLE- lvančev 1815, Lovrović 1815, ZELOVO- Domazet,1805,ostala Zagora Babić 1801, Bičić 1798, Bučević 1813, Galić 1806, Ivić 1799, Kesić 1806, Mazar 1821, "Maftasser" 1806, Pitešić 1803, Vičić 1799, Vulat 1798 ...

27 M. A. Mihovilović, Otok Šolta, M. Andreis, Stanovništvo otoka Šolte, Zagreb, 1990. 124. str. - Osim navedenih, bili su još: ... u Grohotama 1788. Ivan Grubišić-Orlović iz M~ća Donjeg; u Stomorskoj 1897. Mate Sarun iz Koprivna; u Maslinici 1866. Stipan Jurić iz Prugova; u Donjem Selu 1884. Paško Bučević-Nikolčić ...

28 PL, 1/1901.

278

kose s glave i na silu povrati ju u Split, gdje nevoljna Jakica, od straha da ju ne ubije, morala i dalje s njime živjeti i podnositi njegove bubce. A bijaše Jakica Mikačićeva pristalo plavokoso djevojče, te ju je svak žalio, što je upala u pandže onoga živoga vraga.

Na 16 prosinca prošle godine porječkao se Malvasija na šetnji sa svojom ljubeznicom Jakicom, pa ju stao pomalo šakali odma s rive i tjerati ju pred sobom, a ona je morala da muči, jer joj je prietio, ako li samo obieli zube, da će ju probosti nožem. Kad dotjera zločinac Ante Malvasija nesretnu Jakicu u tiesnu ulicu blizu Sv. Duha, istlie nož iza pasa, te ugna vas oštrac Jakici pod desnu sisu. Ona jauknu i sruši se na zemlju u mlazovima svoje krvi. Doleti narod i redari. Jakicu odnesoše u banicu, a Malvasiju u zatvor.

Na čistu sriedu bilaj e Anti Malvasiji rasprava zbog spomenutog zločina. Jakica bijaše preboljela, te, pozvana za svjedoka, kazala je po istini, da joj je Malvasija rinuo nož pod sisu, dočim on joj je bio pisao iz tavnice, neka na sudu slaže, da je sama sebe probola.

Kad ču zločinac Ante Malvasija, gdje tobože njegova Jakica zasvjedoči proti njemu, zapita da će ići časkom za potrebu na stranišće i sudac mu dozvoli. U stranišću izvadi Malvasija nož, što ga je bio sakrio u postol, zadi ga za pas; pokri ga letom od haljetka, pa se uputi da se povrati u dvoranu, gdje se je vodila rasprava.

Kad dogje do svjetine pred dvoranom rasprave, gdje se je nahodila i Jakica Mikačićeva, u tren oka ist/Že Malvasija oštar nož i tri puta rinu ga svojoj ljubeznici u trbuh, a onda dvaput samu sebi. Na sama dva koračaja dalečine stala su dva redara i jedan žandar, ali Malvasija je takovom bninom izveo svoje zločinačko djelo, da ga nije bilo moguće prepriečiti. Nastade žurba i povici. Suci sa rasprave izletiše u hodnik; izmieša se deli tribunal, a po gradu poleti glas, da je Ante Malvasija na dibatimentu proba najprije svoju ljubeznicu Mikačićevu, pa onda sama sebe.

Nagrnu naroda kao pljeve pred tribunal, a kroz grad, kuda su pronieli do bolnice Antu i Jakicu, nisi se mogao mititi od velike navale svjetine. Tužna Jakica je nakon malo preminula, a i Malvasija teško da preboli. 29

Poslije odlaska Francuza hajdučija ne samo da nije jenjavala nego je dvadesetih godina bila i u porastu. Pojačani promet novim cestama mamio je razbojničke skupine da napadaju bogatije trgovce i druge putnike. Tako su kod Prapatnice opljačkali Josepha Maximiliana von Lichtensteina, a spasili su ga pripadnici seoske straže.30 Četrdesetih su godina na cesti Klis-Sinj pljačkali putnike Josip Meštrović iz Klisa i Jure Milin iz Prugova. Za njih su vlasti raspisale tjeralicu uz nagradu od sto forinti za one koji bi ih uhvatili.31 U splitski zatvor su 1872. bili sprovedeni Ilija Rožić, Mate Prkić i Jozo Maleš. Ovaj posljednji

29 PL, 12/1914. 30 L Pederin, "Austrijski putopisi prema Hrvatima Dalmacije ... ", Radovi /JAZU, 21,

Zadar, 1974., 201. str. 31 Š. Peričić, Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1848., Split, 1993., 81. str.

279

skončao je nekoliko godina poslije, a novine su izvijestile da je drugi dan po Novoj 1876. godini mrtav nađen hajduk Jozo Maleš iz Brštanova. Njegovo je skrovište bilo u jednoj pojati na Moseću, odakle se zalij etao po okolici. Razlog smrti nije bio objašnjen. 3

Bijedan život, a i kakav sukob s vlašću navodio je neke silovitije momke da se upuste u hajdučiju. Bilo je i onih koji su izbjegavali novačenje ili koji su dezertirali iz vojske. Međutim, upornom i nesmiljenom progonu vlasti malo koji su uspijevali duže odolijevati, tako da su u većini bili pohvatani i povješani, ili u boljem slučaju bačeni na dugogodišnju robiju. Osim progona, drugi razlog presudan za njihov nestanak bilo je i ukidanje karavanskog prometa s Bosnom i izgradnja željeznica. Medu posljednjim hajducima u Zagori bili su oni koji su uhvaćeni na Svilaji godine 1897.33

Od drugih vrsta zlodjela najčešći su bili lopovluci koji su se sastojali ponaj­više u krađi stoke ili pršuta. Bilo je i onih bezobzirnijih, pa tako noću od 23. na 24. ožujka godine 1877. »neznani zločinci, provalivši vrata, uljegoše u Bračevićku crkvu, u Mućskoj općini i pokradoše razne svetinje, među kojima jednu času ijednu pliticu srebrnu, ukupne vriednosti od for. 100«. Vjerojatno isti lupeži provalili su desetak dana kasnije i u crkvu u Dugopolju, odakle su odnijeli dva srebrna križa.34 Svi ti slučajevi bili su tako zanemarivo malobrojni, da su i dalje sva vrata mogla stajati nezaključana, ne samo zbog toga što se malo što imalo ukrasti nego i zbog razloga što bi ukradena stvar bila brzo primijećena od strane susjeda.

Gotovo više od privatne imovine čuvala se opća seoska imovina, a osobito seoski gajevi i lokve. Katkad bi se sporazumno dogovorili oko njihova korištenja, kao godine 1824. seljaci Ljubostinja i Slivna oko lokve Bristovače, te ĆVrljevljani i Daniljani 1852. Seljaci Radonića su, za razliku od prethodnih slučajeva, morali voditi dugogodišnje parnice s Konjevraćanima da ostvare svoja prava, a sudski su se sporili i seljaci Perkovića i Ljubostinja.35 Kad bi krv provre la, bilo je i težih posljedica, pa je u sukobima Postinjana, Ramljana i onih iz Niskoga dolazilo do obračuna vatrenim oružjem.36 Kako je izgledalo saslušanje stranaka u parnici Radošićana i Trolokvanjaca vidimo iz sudskog zapisnika od 16. lipnja godine 1894. u Trogiru:

N. O. Zovem se Ante Grgić p. Ante iz Tro/okova nep. (=nepismen) rondar 411 Niječno; nego samo pošto sam ja iz Trolokava mogao bi imati koristi ili

štete iz ove pravde

280

32 NL, 6/1876.; S. Obad, SZHNP, 173. str. 33 S. Obad, Dalmatinsko selo ... , 87. str.

34 NL, 29, 32/1877. 35 K Stošić, Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941., 89., 103., 105. str. 36 S. Obad, SZHNP, 174. str.

Vrhu okolnosti ogovora?

Poznam dobro misto »Osoje« za koje danas visi pravda od kad pamtim dem(?) d_a su u to misto pasli mimo i bez ičije oprike obitelji Bonić, Jadrić, Gjirlić i Bašić. Cu o sam govoriti ali nisam vidio da kad je bilo sušno lito ne samo da bi pasle rečene obitelji već svi ostali seljani Tro/okova i to bez smetnje. Medju parbeno mjesto i Trolokska paša nije bilo medja ni kula dočim tih medja bilo je sa strane mejaša Prgometi. Pot/a neg je bio mirač P aut opazio sam da je bilo postavljeno nekoliko kula što prije nije bilo.

_ Četri-5 godin nazad radio sqm na jednu moju zemlju kad dodje k meni Ivan Sero te pošto sam ja rondar isti Sero pozvao me je da idje š njimen jer da su došle nike osobe i da miru naš gaj Oso je otidjosmo su još drugi rondara ali netom smo pristupili na jedno 200 koračaja dalečine oružnici nam zaviknu u Ime Zakona da ne idjemo naprid. Ivan Šero odvrati oružnicimada i on je čovik od zakona da želi samo dvi beside progovoriti ali jedan od oružnika beštimajući naredi nam da se imamo odalečiti inače da će du zapaliti u nas. Na te b es ide mi smo se odma odaleči/i i otišli u Trogir. Drugo meni nije poznato. P.P.P. i pitam za nadnicu[ 1:60

+Ante Grgić

Nakon njega saslušani su još: Ante Tešija Ivanov (nepism., za nadnicu 0:50 f.), Marko Keram p. Ante (nepism., za nadnicu 4 f), oba iz Lećevice, Filip Drnasin p. Ivana (nepism., 3 f) iz Prgometa, Mate Šilović p. Adama (nepism. 2 f) iz Kladnjica, a svjedok Marka i Jure Gjirlića bio je udaljen s rasprave. Na drugom saslušanju Marko Jadrić p. Mije iz Trolokava istakao je da su samo Đirlići uz ostale Trolokvanjce imali pravo napasati stoku u spornom gaju. Njegov iskaz osporio je Cvitko Tešija Ivanov iz Lećcvice, a Ante Jurić p. Stipana iz Sratoka nije dobro poznavao blago sukobljenih. Proces su dobili čini se Trolok­vanjci, ali tek godine 1903.37

Bilo je sukoba i u drugim selima, ali svi oni su bili sitnica u usporedbi s borbom Radošićana i Lukšićana za pašnjake na osojnoj strani Kozjaka, točnije rečeno za Kraljevce i Biranjšćinu, te za Vučivicu. Kako su i jednima i drugima ti pašnjaci bili od životne važnosti, nisu odustajali od njih ni po cijenu ljudskih života, što se vidi po ubojstvima nekih pastira.

U cijelom razdoblju do Prvog svjetskog rata Zagora je imala sreću da bude pošteđena od ratnih razaranja, ali su vojnici iz Zagore sudjelovali godine 1866. u Viškoj bitci, kad je austrijsko brodovlje pod Tegetthofovim zapovjedništvom izvojevalo presudnu pobjedu nad jačom talijanskom eskadrom. Tom prilikom život je izgubio Lazo Barović iz Vučevice, mornar III. razreda s linijskog broda >>Kaiser<<, a ranjeni su Ante AJduk, mornar III. razreda, i neki drugi. Kad je kasnije u splitskoj bolnici AJduk umro, posljednju počast odao mu je sam

37 Kopija sudskog zapisnika kod autora.

281

i

l

dalmatinski namjesnik barun Filipović, a splitska općina poslala je drniškoj brzojav koji glasi:

»Ante Alduk iz Sedramića kod Drniša, jedan od viških junaka, podlegav preteškim ranama, ode u vječni mir dne 29. srpnja. Sp/jet časteći u ovom pokojnom gostu slavu, kojom se ponosi zajednička domovina, svečano ga prati do posljednjega počivališta. Sp/jet se ponosi, što može da iskaže bratsku ljubav posestrimi općini; javlja joj taj događaj, želeći, da k1v Dalmatinaca, koji su pali kod Visa, bude polica/om mira i sloge sinovima zajedničke otadžbine naše.«

Drnišani su odgovorili:

»Ova općina zahvaljuje Spijetskoj na časti, koju je Dukijanov grad iskazao Anti A/duku, velikom junaku, i slaže se u mdoljubnoj želji, očitovanoj u tako svečanoj prigodi.«

(U to doba u Splitu je bila na vlasti tahjanaška stranka, što se vidi po izbjegavanju spominjanja Hrvata u njezinu brzojavu.)38

Prilikom političke krize do koje je došlo uoči ulaska Austro-Ugarske u Bosnu, vojska je izvodila manevre koji zapravo nisu previše utjecali na život Zagore. Nekima je to čak odgovaralo, jer je zbog potrebe za tovarnom stokom vojska kupovala konje i mazge po drniškom i sinjskom kotaru39 Kako se kriza zaoštravala, bili su čak postavljani topovi po nekim prikladnim položajima oko Muća.40 Sve je to bilo završeno sljedeće godine, ulaskom austro-ugarske vojske u Bosnu.

Atentat na Franju Ferdinanda28.lipnja 1914. god. bio je popraćen izrazima ogorčenja, a proglašenje ratnog stanja 28. srpnja potaklo je dosta Zagorana na dobrovoljno prijavljivanje u vojsku. Neki Granići Burić s Muća, koji su se upravo bili vratili iz Amerike, nisu se htjeli ni javiti svojima kući, ne gosu se odmah upisali kod vojnih vlasti.41

Prvi svjetski rat događao se previše daleko da bi se izravno osjetio u Zagori, ali, na žalost, kad su počele sve češće stizati obavijesti o poginulima i kad se rat oduljio, narod je uvidio da sve skupa ne vodi dobru. Ako ćemo vjerovati >>Pučkom listu«, prvi poginuli.iz Zagore bio je Jerko Brnada, a u sljedećih nekoliko mjeseci slijedili su ga Mijo Šolić iz Muća, Mate Brčić, Božo Dželalija,

38 P. Kuničić, Viški boj, Zagreb, 1907., 80-110. str. Možda su Zagorani i Ilijp Erceg, te Ante Rizvan, oba mommi Ill. razreda s "Kaisera"; a među odlikovanima: S. Polić sa Srebrnom medaljom hrabrosti l. stupnja, S. Juretić, M. Delić, V. Bibić, A. Baričević, A. Strize i l. Veljačić, sa Srebrnom medaljom za zasluge II. stupnja.

282

39 NL, 33/1876. 40 NL, 59/1877. 41 PL, 15/1914.

Marko Para t, Jakov Sedlar, Petar Skelin, Šime Skelin, Ante Vukorepa i drugi, dok su ranjeni u tom razdoblju bili Mate Skelin, Stipan Topić, Ante Erceg, itd. 42

Iako je državno ministarstvo, u svrhu suzbijanja ratnog profiterstva, odmah donijelo propise o cijenama žita i brašna, počele su oskudice svake vrsti, a osobito uznemirenje izazvao je popis hrane koji je obavljen u ožujku godine 1915.43

5.2. GOSPODARSTVO

Česti ratni sukobi poslije pada Mletačke Republike i s time povezana izmjena vlastodržaca nisu pogodovali popravljanju gospodarskog stanja u Zago­ri. Događaji od najveće važnosti, koji su kasnije imali dalekosežne posljedice na njezin razvoj, bili su davanje zemlje u vlasništvo seljaka i izgradnja cesta.

Premda je naum o cestama postojao još otprije, tek su Francuzi to ostvarili, i to s najvećom brzinom i kvalitetom u gradnji. Cesta koja je išla iz Zadra do Splita prolazila je Zagorom od Vrpoljca preko Boraje i Prapatnice na Trogir, i u cijeloj dužini dovršena je za samo šest mjeseci.44 Nisu onda čudne narodne legende o Marmontu koji je >>uzjahao i zapovjedio da se izgradi cesta, a kad je sjahao, cesta je bila gotova«. Dakle, godine 1807. po Marmontovu nalogu, seljaci Boraje i okolnih sela, njih oko 600, gradili su srednji dio trase, a na istome poslu, ali na cesti prema Sinju, bili su tamošnji seljaci.

Austrija je u početku samo održavala dotad izgrađene ceste, ali kako je na mnogo mjesta uočena potreba za uređivanjem još nekih cesta koje su išle preko Zagore, gradnja je opet krenula. Od Konjevrata, preko Pakova Sela do Žitnića građena je od 1841. do 1843. solidna cesta koja je povezivala Šibenik s Kninom.45

Ako pogledamo prvo poglavlje knjige, vidjet ćemo da su ove prve ceste bile izgrađene upravo po trasama starih rimskih cesta, što znači da se tek nakon 1900 godina počelo organizirano ulagati u prometnice. Počev od godine 1834. po tim su cestama već prometovale diližanse i njima su putovali i prvi putnici. Kad je otvorena ptpga od Šibenika do Trogira godine 1876., putnik je morao na polazištu u Sibeniku biti u 5 sati u jutro, odakle bi krenuli za Boraju, gdje bi sc kočijaš i četiri putnika (više ih nije moglo ni stati unutar kabine) okrijepili u oštariji. Za vrijeme te stanke od dva sata bili bi promijenjeni i konji. U Trogir bi

42 PL, 18, 19,21-22, 23-24!1914. 43 PL, 5/1915. 44 A. V. Marmont, n. dj., 63. str. 45 Srbsko dalmatinski magazin, 21/1844.; La Dalmazia, 1/1845. - ... Pochc sono lc

strade buone. Quella postale che da Sebenico conduce fino Spalato, fatta al tempo dei franccsi, attravcrsa una porzionc del sindacato di Bristivizza; ( ... )Le rimancnti sono pi u o mena scabrose ed anguste. Quanto sarebber utili le strade ben fatte, egli e facilc a vcdersi. Cosi e difficultata }'interna comunicazionc co'villaggi montani ...

283

.l

,ll ! •

l

l

se stiglo oko l i po popodne. Za to putovanje od pedesetak kilometara, dugo sedam i po sati i puno prašine, cijena povratne karte iznosila je 2,50 forinta. Iz izvještaja se vidi da je linija bila slabo popunjena, za razliku od one iz Zadra za Split, a sve skupa je ovisilo i o vremenskim (ne )prilikama.46

Treća važna cesta koja je prošla kroz Zagoru od Klisa preko Kočinjeg brda prema M uću i dalje prema Drnišu bila je izgrađena četrdesetih godina XIX. st. Za ostale lokalne ceste pokrajinska vlada nikad nije imala novca, pa su one došle na red tek krajem stoljeća. Poslije upornog zalaganja narodnih zastupnika, 1894. iz Beča je za tu svrhu bilo poslano 400 forinti. S tom siromaškom svotom gradila se cesta od Lećevice do Divojevića,47 a samo zahvaljujući savjetniku Pichleru i nekim Splićanima izgrađena su godine 1902. četiri kilometra ceste u mućkoj općini.48

Teretni promet se do izgradnje cesta odvijao samo pomoću tovarnih živo­tinja, a najčešće su bile karavane koje su preko Klisa i Dicma dolazile iz Bosne prema Splitu i obrnuto. Nalet kuge godine 1815. naveo je vlasti da obustave gotovo svaku trgovinu s Turskom i takvo stanje potrajalo je sve do 1845., nakon čega se promet opet normalizirao.49 Tek izgradnjom boljih cesta počela su se koristiti zaprežna kola za prijevoz.50

Pojava prvih automobila izazvala je upravo smiješne reakcije pučanstva koje je živjelo uz prometnice. Da nisu shvaćali ni poštivali tu novotariju, vidimo iz članka u kojemu stoji:

» ... Neki su seljaci odveć protivni automobilima. Kad se je skoro vozio automo­bilom prema Sinju, šofer je opazio pred sobom nekoliko seljaka, koji su se bili izredali preko sve širine ceste. S ofer je zviždao i zviždao, ali oni su se jedva pomicali i to sve jedan po jedan. Nađe se pak jedan koji se ne htjede nipošto odalečiti, nego ostade na sredini ceste ... ( ... ) ... predlanjske godine jedan seljak iz splitske okolice uhvatio je 8 mjeseci tavnice, što je bio zapalio iz puške za automobilom ... " 51

Razumije se da je nakon izgradnje prometnica uspostavljena i redovna poštanska služba, čiji su temelji postavljeni već u doba francuske vladavine. Međutim, gotovo sva pošta samo je prolazila kroz Zagoru, a prvi uredi su osnovani tek u drugoj polovici XIX. st. Na njezinu području je godine 1871. jedino Muć imao poštanski ured, dok su sva ostala sela bila opsluživana iz okolnih većih mjesta (Drniša, Šibenika, Trogira i Klisa).52 Bilo je mnogo pri­tužaba na redovitost i točnost dostave pošiljaka, što je izazivalo zahtjeve za novim

284

46 NL, od 24. S. 1876, i drugi tijekom '76. i '77. god. 47 PL, 9/1894. 48 PL, 13/1903. 49 Š. Peričić, n. dj., 130. str. SO Š. Peričić, n. dj., 126. str. 5! PL, 2/1912. 52 Manuale del Regno di Dalmazia/1871, Luigi Maschek, Zadar, 1871., 56. str.

poštama. Želje su uslišane, pa se 1876. otvorila pošta u Lećevici za sela od Vinova i Visoke. do Vučevice i Dugobaba.53• Mreža je proširena tek 1893., kada su osnovan~ u~~dt u Prg~metu, Ogorju, Zitniću i još nekim selima, ali još godine 1903. lecevtcka Je operna spadala u dostavno područje e. i k. poštanskog ureda u Kaštel Starom.54

Tadašnje čudo tehnike, telegraf, proširio se pedesetih godina stoljeća ta­kođer preko Zagore, od Trogira preko Ljubitovice prema Šibeniku, i od Klisa prema Sinju i Drnišu. Godine 1871. u ljubitovičkomje uredu radio nadzornik L klase Filip Smolčić.

Ipak je najveću promjenu u životu Zagorana izazvala izgradnja željezničkih r.ruga. Dokazivanj~ o potrebi takvog jednog pothvata i natezanja o najpogodni­Jlm smJe~ovtma tra pl~ su dvadesetak godina, ali se na kraju sve lomilo oko cijene kop Je bila enormnovtsoka zbog iznimno teškog zagorskog terena kojim je pruga Ue ba~~ prolaziti. K?nač~o j~ odl?čeno da se izgradi pruga od rudnika ugljena u Stvencu do luka u Stbemku 1 Sphtu. Svi zemljani radovi, koji su trajali nekoliko godina, bili su bogomdani izvor prihoda za pučanstvo seHl. uz koje je bila ucrtana trasa. Kako nije bilo nikakve mehanizacije, sve se radilo ručno, uz mnoge opasnosti. U jednoj od nesreća koja se dogodila u lipnju 1876. Luci Đeldum iz Blizne kola su bila prešla preko noge i satrla joj kost, a na nekog Ivana Laurića srušila se gomila kamenja i ubila ga. Malo potom je na dionici kod Suhog Doca ueksplo~~i pog~nuo neki Istr~nin, a još tri su ranjena. Unatoč svemu, radnika je bilo sv~ vtse

5}'a Je sa~o u troglfSkom kotaru u rujnu godine 1876. bilo zaposleno

126? ljudt. Radovi su pod paskom nad~ornika brzo napredovali, pa je pred Bož1ć te godine već bio dovršen dio od Sibenika do Perkovića. U to doba iz trogirske okolice radilo je oko 570 radnika.56 Svi su nestrpljivo iščekivali puštanje u promet, pa su novine svaku imalo važniju vijest u vezi s »feratom« s pomnjom prenosile. Tako je 16. svibnja 1877. čitateljstvu slavodobitno javljeno:

» ... Sinoć nam brzo javiše iz Drniša: Željeznički vlak iz Šibenika stigao je sretno u Siverić ... <?7

Možemo zamisliti oduševljenje rodoljubivo g pučanstva i nevjericu staraca kroz čija je sela prošlo to zadimljeno čudo. Svi glavniji radovi privedeni su kraju u Jesen 1877., pa Narodm hst od 3. listopada 1877. piše:

» ... Sutrašnjim danom započeti će javni prievoz putnika i trgovine na Dalma­tinskoj željeznici ili da točnije kažemo, na željezničkoj prugi Šibenik Siverić Sp/jet... Kada ta osnova bude izvedena, imat ćemo se čemu svi radovati: Dalmacija neće biti kao što je danas pusti otočić osamljen u sred bielo g svieta! ... «

53 NL, 73/1876. 54 PL, 10/1893., NL, 8/1903. 55 NL, 51, 63, 87/1876. 56 NL, 103/1876., 14/1877. 57 NL, 38/1877.

285

Opis velike »fešte« list nam donosi u sljedećem broju:

»Svetčani otvor Dalmatinske željeznice sliedio je jučer u četvrlak .... baron Rodić i savjetnik Nord/ing dočekani u Kaštilam na postaji Svetoga Nikole uz narodnu glas bu trogirsku ... Priobćujemo povozni dobnik e. k dalmatinske državne željeznice od dana otvorenja, 4. listopad t.g., do daljnje odredbe. Postaje Siverić­Spljet: vlak za putnike broj l provozi u utorak: četvrtak, subotu i nedilju: Ila i Illa razred. Od/az u jutro:

Siverić na Drniš Žitnić Unešić

Perković-Slivno na

Dolac Labin Stari Gami/ica, Kambel. Sućurac

Solin a Sp/jet na

5 sati, 5.12, 5.47, 6.45, 7. 23 dolazak, a na 7.41 odlazak, 8.11, 8.59, 9.50, 10.10, 10.21, 10.37, 10.37 dolazak, a na Il. 03 odlazak.

Postaje P(e)rković-Šibenik: vlak putnika broj 21 provozi u utorak, četvrtak, subotu i nedilju, a vlak putnika broj 23 provozi u ponediljak, sridu, petak i subotu: Ila i Illa razreda. Od/az ujutro:

P( e )rković-Slivno Vrpolje Šibenik

7.38 i po podne 8.27ujutro do/az u j. na 9. 5

6.7 i 6.56. po podne a po p. na 7.34« 58

Novine nisu štedjele na pohvalama prilikom opisa kvalitete radova:

» ••• Kažu da zasluge graditeljskog tie/a nove željeznice izim točnosti i sdušnosti kojom su sve radnje izvedene, sastoje u gorostasnim i tvrdim dije/ima i liepim zgradama koje su na njoj. Željezni mostovi na Dabru, Čiko/i i na Solinu; duboki prolomi i prokopi u živcu kamenu i visoki nasipi od ogromnog kamenja sazidani na Labinu; vodovod u Starom, vodokup s lokvom u Slivnu kod Perkovića i parna sisaljka vode iz Čikole u Drnišu; kućice i čatrnje čuvarima, postajne i ostale zgrade na kolodvorima u Šibeniku, Vrpolju, Slivnu, Unešiću, Žitniću, Drnišu, Siveriću, Docu, Labinu, Starom, Gomilici, Kambelovcu, Sućurcu, Solinu i Sp/jelu sve od

58 NL, 77, 78/1877.

286

živca kamena udjelana, svake su hvale VJiedna .... Dok se parovoz die lio iz Šibenika, drugi je već bio na putu iz Dmi.ia ... za ll /2 sat vozio se vlak kroz kamenitu Zagoru prolazeći izpred postaje u Docu, pa u Labinu dok je jednom dovrao naočigled mora ... Dalmatinska željeznica ima sliedeću dugljinu. Glavna pruga Spljet-Siverić duga je 84.35 kilometra, a ogranak Perković-Šibenik 21. 76 kilometra, ili ukupno 106.12 kilometara. Trošak željeznice iznosi 12.161.000 fiorina ... Na toj željeznici nema la voznog razreda, već samo d1ugi i treći .... «59

U samom početku car i kralj Franjo Josip l. dao je odobrenje da ravnatelj dalmatinske željeznice bude Friedrich Neumann, a kako nije bilo nikakvog domaćeg školovanog kadra, i sve važnije službe vodili su stranci, Nijemci i Talijani. Zagorani su u bili samo najniži radnici, koji su se brinuli o održavanju pruge i njezinih postrojenja.60

Drugi željeznički pravac, koji je trebao prolaziti istočnim dijelom Zagore, bio je onaj prema Sinju, tj. Bosni. I u ovom slučaju dugo sc razglabala gdje i kako potegnuti trasu, a novca je već poslovično manjkalo61 Ipak se na prijelazu stoljeća krenulo s izgradnjom pruge, koja na žalost nije bila normalnog nego uskog kolosijeka. Novine su nanovo redovito donosile izvješća o napredovanju gradnje, međutim sve je bilo pomućeno nametanjem njemačkoga i talijanskog jezika.62 Otvaranje te pruge 12. rujna 1903. zbog takvih je postupaka vlasti proteklo u žalobnoj atmosferi koju nam dočarava i ondašnji novinar:

"···U zadnju subotu uz grobni muk bija.ie otvorena željeznička pruga Sinj-Split. Silni oružnički aparat bio se je već mnogo prije postavio na čuvanje pro/unarodnih tabla. Jo.\ mnogo dana prije otvaranja bili su porazmješteni stražari za čuvanje istih. U subotu poslij'e podne pro.šao sam željezničkim kolima i čudio se, da su ornžnici upravo namješteni kraj tabla, a za tunele neka se brine providnost Božja! ... «63

Uza sve to, ni cijene na toj novoj »krnj-željeznici« nisu bile pristupačne pa se »svak još tuži na visoki eien ik koli za osobe, toli za trgovinu, pa ako se isti ne snizi, bit ćemo prinuždeni, da opet kolima prenosimo trgovačku robu, a siromašni težak da na nogama do Splita klipa, jer za treći razred do Splita troši se l forint i 70 novčića za odlazak i povratak. I ako je odredjeno, ipak nije zaveden četvrti razred, kojim bi se mogao poslužiti siromašniji dio pučanstva. «64

59 NL, 79/1877. 60 NL, 68/1877. 61 Hugo Kolb, Željeznička pmga Zenica-Duvno-Split, Split, 1955., 5. str. 62 NL, 64, 70/1903. 63 NL, 75, 81/1903. 64 NL, 75/1903.

287

i,l

l

l

ll !

l

.l

Sam izgled željemice, njezina sporost i česti kvarovi naveli sn narod od početka da joj dade ime šuljarica, a tek kasnije prozvana je rera (kod jedne od prvih vožnji izbjegnuta je nesreća samo zahvaljujući budnosti strojovođe Josipa Sarića i ložača Petra Dadića).65 U planu je bio nastavak gradnje pruge od Dugopolja prema Aržanu, a neki su čak predlagali i željyznički spoj Drniš-Sinj, ali sve je omeo početak rata.66 ,

Nestašica vode bila je veliki problem u cijeloj Zagori, što se uvelike očito­valo za vrijeme čestih sušnih razdoblja. Samo neka sela imala su nepresušive izvore, što se već smatralo velikom olakšicom. Ćak su i djevojke koje su se udavale u kuće blizu takvih izvora, izazivale zavist kod svojih prijateljica. Ostala sela su u početku uzimala vodu iz seoskih bunara. Znalo se na žalost dogoditi da budu zagađeni, što je bilo uzrokom širenja bolesti (vidi bilješku 18). Kako je to bilo od životne važnosti za pučanstvo, cijelo selo se udruživalo kod izgradnje javne čatrnje, ali ni tako nisu bili u stanju smoći novca da dovrše posao, pa su tražili pomoć sa strane, kao u slučaju sela Ljubitovice, Sratoka, Bristivice, Blizne i Lepenice, kojima je godine 1876. sam car Franjo Josip l. udijelio svakome po 200 forinti za gustirne. 67 U Perkoviću je za potrebe vlakova napravljena čatrnja iznad željezničke postaje. Druga sela su mnogo kasnije dobila >>općinske vode<<, pa je čak i Lećevica tek godine 1908. počela graditi čatmju.68

Kad je u toku francuske uprave ukinut Grimanijev zakon, te zemlja podi­jeljena onima koji je obrađuju, izgledalo je da je Zagoranin konačno došao na svoje. Ali vrlo brzo se pokazalo da je to bila samo varka. Zbog spomenutih nerodnih godina seljak nije mogao ishrani ti sebe i obitelj pa se morao zaduživati kod trgovaca i seoskih lihvara. Ako bi te gladne godine zaredale, nije bilo druge nego da imanje ode na bubanj, tako da se stvorio velik broj ljudi koji su ostali bez zemlje. Ono njive što je imao, seljak je orao starinskim ralima, čiji se oblik nije mijenjao već stoljećima.69 Bolje stojeći već su imali prave plugove, ali i oni su ponajčešće u potpunosti bili izrađeni od drveta. U njih je uprezao volove koji su mu bili najdragocjenije što je imao od stoke. Takav plug nije mogao zadrijeti u zemlju više od 7-8 cm, pa zbog toga ni zemlja nije mogla dati zadovoljavajući urod. Samo malobrojni veleposjednici mogli su sebi nabaviti željezne plugove. Krajem stoljeća najčešća marka pluga bila je »Sack<<, iz tvornice u Plagwitzu.70

Od žita je najčešće bio zasij avan ječam, i to sorta spasitelj ili sinjski golić, a od pšenica najčešća je bila brkulja ili cjelica. Kukuruzne sorte bile su bmda i zuban, te ponegdje činkvantin. Kroz cijelo XIX. st. još se uvelike sijalo proso i pir, a u nekim mjestima mogla se naći i raž.71 S krumpirom je bila posebna priča.

288

65 NL, 76, 81/1903. 66 NL, 22/1903.,22/1914. 67 NL, 31/1876. 68 PL, 811908. 69 S. Ožanić, Poljoprivreda Dalmacije u prošlost~ Split, 1955., 216. str. 70 S. Ožanić, n. dj., 219. str. 71 S. Ožanić, n. dj., 220. str.

Dugo se nije moglo navesti ljude da ga sade jer nisu uviđali njegovu korisnost. Ćak su vlasti poklanjale određene količine ne bi li privoljele seljake na njegov uzgoj. Tek sredinom stoljeća krumpir je bio prihvaćen, te su se ustalile neke njegove sorte kao bilać, ruževac, Oneida i B6mov.72

Duhan je spadao pod državni monopol, paje dugo trebalo da vlasti dopuste njegov uzgoj, a i to je bilo strogo kontrolirano. Tek je godine 1893. u općinama Lećevica, Trogir, Klis i Muć bila ukinuta zabrana, ali samo uz uvjet da svaki uzgaja telj zasadi 2000 strukova. Odmah je bila ugovorena i otkupna cijena, koja je iznosila:

KLASA CIJENA PO KG PREMIJA

najfinija 1,5 forinti +0,2f l.ldasa 1,2[ + 0,15[ II. klasa 0,9f + O,lf Ill. ldasa 0,6[ +0,05[ W.ldasa 0,4[ -najlošija 0,2[ -

I da ne propadne »običaj<<, već pri prvom otkupu u Lećevici procjenitelj Kavalovski je varao. Narod je u duhanu već vidio bolju zaradu, pa je zbog toga bio posebno ogorčen.73

Vinova loza počela se jače širiti tek od kraja mletačke vladavine, što nije začudno ako se zna da su Mlečani zabranjivali njezin uzgoj u Zagori. Međutim i to što se uzga j alo po Zagori nije bilo dovoljno, pa se vino najviše nabavljalo u Kaštelima74 i u okolici Šibenika. Jedan od razloga nabave vina sa strane bila je i loša kvaliteta zagorskog vina, koje se brzo kvarilo, ali to je u to doba (sredinom stoljeća) bio općenit slučaj u Dalmaciji.

Bilo je nekakvih pokušaja uzgoja lana i konoplje u okolici Muća, ali to je također prestalo jer klima i zemljište nisu bili pogodni za te biljke.75

Stanje nije bilo bolje ni u povrtnjaku. Tamo su Zagorani sadili raštiku, ljutiku, slanutak te bob i na tome je sve završavalo.

Od voćaka bilo je nešto sitnih krušaka, a ako bi se gdjegdje vidjela trešnja ili bajam, onda je to obično bilo u župnikovu voćnjaku, ali zato se posvuda moglo naći divljih krušaka i rašeljki. Jedan od narodnih zastupnika koji je nastojao popraviti stanje u poljoprivredi bio je Luka Stojanac, koji je na Dicmu poticao

72 S. Ožanić, n. dj. 73 PL, 1/1893., 22/1894. 74 La Dalmazia, 1/1845. 75 š. Peričić, n. dj., 39. str.

289

sadnju višanja i krušaka, ukazujući na moguću dobit od 100 tisuća kruna go­dišnje.76

Stanje u uzgoju stoke posve je odgovaralo stanju u poljodjelstvu. Goveda su bila mala (prosječna težina vola bila je 350 kg, a krave 190 kg), a ništa bolje nisu bile ni ovce, koje su davale lošu vunu i malo mlijeka. Seljacima je koza bila zahvalnija jer je zahtijevala manje brige, a uz to je davala više mlijeka, i to baš u doba godine kad nije bilo gotovo nikakve hrane. Unatoč svim pokušajima vlasti da se smanji njihov broj, seljak nije odustajao od uzgoja koza. Kroz cijelo XIX. st. još uvijek je održavan običaj sezonskog gonjenja stoke na pašnjake Svilaje i Dinare, gdje bi se boravilo od proljeća pa do kasnog ljeta. V elika poteškoća bila je i nabava soli za prihranu blaga.

Sve tc poteškoće i zaostalost uočavati su dobronamjerni školovani ljudi iz primorskih gradova, pa su to nastojali riješiti poučavanjem preko listova. U Bristiviei, Bliznoj i Prapatniei propagirali su uzgoj bajama, jer su prva zasađena stabla pokazala da im tamošnji teren izuzetno odgovara.77 Na potrebu pro­svjećivanja puka osobito su ukazivali dopisnici »Pučkog lista« kroz rubriku »Svilajsko-moscćkogpastira«78 Pametniji posjednici smišljeno su unaprjeđivali svoja imanja uvođenjem novog oruđa i boljih vrsta sjemena. S vremenom su i seljaci koji bi upoznali bolji način obrade, prenosili ta iskustva na svoja imanja. Kad je 1891. bila održana Poljoprivredna izložba u Zagrebu, na njoj je sudjelovao Lambert Cambj sa svojim buhačem i bajamima iz Muća. Kakvoća njegovih izložaka bila je takva da se vratio kući s nagradama za oba proizvoda. 79

Kako se nekako u to doba počela širiti peronospora, općinski načelnik Cambj nastojao je nabaviti modru galicu za zaštitu vinograda u Prugovu. Lećevička općina u vlastitu je aranžmanu nabavljala sadnice američke loze koje je kasnije prodavala po pristupačnim cijenama. 80

Zadovoljstvu seljaka nije bilo kraja onih godina kad je mogao reći da je »lit ina dobra, pšenica već sazrijala i već ženje se, kokwuz na8toji dobro, dade li mu Bog ki§e; loza u zdravlju sasvim po/ivena, i do 2 i 3 puta, duhan kratka resta ali ugodan ... «. 81 Tih godina i sajmovi su bili življi, pa se moglo naći svega. U mnoštvu »pazara«, koji su se obično održavali uoči nekog svetačnog dana, isticali su se svojom posjećenošću i tradicijom onaj za Malu Gospu u Solinu, te sajmovi za Veliku Gospu u Sinju i Vrpoljcu. I na onima manjim, kao npr. u Prugovu za Sv. Antu i u M uću, znao se skupiti popriličan broj seljaka i trgovaca, paje za Sv. Iliju 1894. bilo ponuđeno dosta volova i konja, ali nije bilo jačeg interesa, dočim je

76 NL, 8/1903. 77 La Dalmazia, 1/1845. - .. .l villaggi di Bristiviza, Blisna, Prapatniza nel mon tano

distrctto di Trau ne mostrano pochi, ma bcllissimi (mandorli); se non che, ove vi sono pochi, e si rigogliosi, vc ne po treb bero essere anche in copia numerosa ...

290

78 PL, 4, 6, 7, 13/1903. i ostali, 79 PL, 15/1891. 80 PL, 22!1893., 19/1904. 81 PL, 15/1894.

janjaca i kozlića bilo prodano četiristotinjak. Sličnih i manjih derneka bilo je po skoro svim mjestima u Zagori82 (T XXXII.). Izvješće sa splitskog pazara iz godme 1877. (prvi stupac) donosi sljedeće cijene:

"~~~~--~~~~~~-~--~-~~-

MJERA 1877. 1893. - i

kvarta ( 66_,5 kg) 6,56_::5_,50 l

3,90-3,66 hektolitar pšenice 8,15-7,50

.hektolit~~je~m_a~~~~4-~~~5-_4~-­i oka prosa oka zobi hektolitar kukuruza 5,75-5,25

4,90 2,83-2,66

hektolitar boba 6,90-6=''=25:c__~i hektolitarvina [ 20-12 ~--------_-~0-0-kg _ _ll_lj_a-~-- ~T 54-52

100 kg krumpira 5-4 oka 0,03 l kg govedi_n~ _______________ 0,5-0,4 ____ lk~ 0,50-0·,-:-4cc-8 ~~j 1 kg sk_opč_cw_inc ________ + __ ____::0,4-0,3 l kg 0,40-0,36 l k_gJiJ11Lctinc _ _ ~--- _0,4-0,35 ___ -kg_0,70:0,30 l kg _svinjetine 0,_6 _____ ___ ____ l kg 0,50 l oka teletine ____________ 1,00 l m drva 6-4,5 2,40-2,00

- ----- -

12 jaja 0,20-0,16 rarkokoši par pilića

odojc_icl()__ __ 1 oka vune crne l oka vune bijele

1,15 0,80-0,60

----------

3,20 -~-

1,60 1,00-0,85

Kad usporedimo podatke iz drugoga stupca (iz godine 1893. ), vidimo da se cijene u normalnim okolnostima desetljećima nisu bitno mijenjale.

Premda je Zagora siromašna ruda ma, ipak su neki poduzetnici našli inte­resa u iskorištavanju podzemlja. Na području sela Mravnice pronađen je godine 1842. asfalt, a početkom XX. st. nakon istraživanja nađeni su njegovi tragovi i u Radošiću i Suhom Docu.83 Veliko oduševljenje izazvala je vijest koju je svom čitateljstvu prenio »Narodni List«, da je otkriven rudnik željezne rude »bolje vrste« u Kotlenicama. Kako je njegov vlasnik, Splićanin V. Miotto, već bio iskopao 1000 tona, donesen je plan o izgradnji ceste do željezničke postaje u

82 PL, 16/1894. 83 Š. Peričić, n. dj., 75. str.

291

Dugopolju, a pojavile su se i nade u oživljavanje kraja. Na kraju je oduševljenje splasnula, jer se pokazalo da bi eksploatacija nalazišta bila neisplativa.84

5.3. UPRAVA

Kad je Austrija preuzela vlast godine 1797., nametnula je takvo prikupljanje poreza koje je više sličilo nekakvoj ratnoj otimačin i. Poreznik bi došao na njivu, gdje bi odvojio svaki deseti snop iz kupa, pa bi sve to skupa bilo odneseno na gumno da ga ovrše >>subaša<<. Najgore je bilo to što su porez prikupljali zakupci koji su nastojali izvući što je više moguće od naroda, a pri ruci su im bili seoski oružnici. Tko ne bi bio u stanju platiti dug, oduzimale bi mu se nekretnine i stvari osim vola i konja za oranje, ratarskog alata i puške85

Francuzi su odmah nakon zaposjedanja Dalmacije izvršili upravnu razdio­bu, pa je na taj način i Zagora bila podijeljena između Splita i S ibenika. Tom prigodom uređeno je i plaćanje poreza državi, na način da su stanovnici davali jednu desetinu od uroda, a procjenu bi obavili poreznik i nekoliko uglednijih staraca. S istom praksom nastavili su i Austrijanci kad su 1816. uspostavili važenje svojih zakona i u Zagori.

Do 1837. jedan dio poreza plaćao se seljačkim proizvodima, a od tada se isključivo naplaćivao u novcu.86 Upravo tih godina vlasti su pokrenule opsežne radove oko snimanja posjedovnih prilika na terenu. Karte koje su tom prilikom rađene bile su tako kvalitetne da su se još dugo zadržale kao temelj svih kasnijih premjeravanja; čak je i trasa buduće željezničke pruge ucrtavana preko starih oznaka. Osim crtanja zemljovida, prikupljani su svi podaci koji su mogli utjecati na visinu poreza, i to ne samo pojedinačno po kućama nego i općenito po selima. Kad je cijeli posao bio obavljen, spis je d avan na uvid i potvrdu seoskim glavarima i viđenijim seljacima, a godine 1840. u Radošiću su to J.?ili: glavar Mate Veljača te Ivan Ninčević, Petar Rajčić, Ivan Vlastelica, Ante Skopljanac, Mijo Galić i Ivan Biluš.87

Od godine 1852. Zagorani su morali plaćati zemlj arinu. Sva ta davanja bila su veliko opterećenje Zagoranima, a još je gore bilo kad je prikupljanje poreza bilo ustupljeno raznim zakupcima. To je redovito izazivalo pritužbe pučanstva na seoske harambaše i rondare, kao npr. 1903. u trogirskoj Zagori. Vlasti su također znale uputiti osobe koje nisu znale ni riječ hrvatskog jezika, što je tzaztvalo revolt, pa su se tako Lećevičani žalili na nekog mjernika Giovannija de Peru »zašto on u zagoru gdje nema nikoga tko zna talijanski«. 88

84 NL, 61!1903. 85 L. Katić, "Gospodarsko stanje Splita i okolice po desetini u prvoj pol. XlX st.",

Anali historijslwg instituta u Dubrovniku VI/VII, Dubrovnik, 1959., 80., 81. str.

292

86 š. Peričić, n. dj., 17. str. 87 Povijesni arhiv Split, Protocollo Comune di Radosich, 10. 09. 1840. 88 NL, 43/1877.

Zanimljiva je usporedba visine ubranih poreza između nekih zagorskih i primorskih sela godine 1882.:

SELO STANOVNIKA FORINTI UKUPNO Žitnić 649 301 Dugopolje 1445 1078 Radošić 764 859

---------

MućDonji 782 948 Bisko 458 637 Boraja 633 286 Suhi dolac 825 809

---Kaštel Stari 863 1708 Kaštel Lukšić 1000 151289

Osim plaćanja raznih poreza, Zagorani su morali za državu besplatno raditi na javnim radovima, ponajviše na popravcima i izgradnji cesta.

Početna upravna podjela pokazala se prekrupnom, pa je Austrija godine 18~3. napravila preraspodjelu, tako da su neka zagorska sela postala sjedištima operna. U splitskom Je okrugu 1841. donačelnik mućke općine bio Ante Rosić a u Bristivici je načelnikovao Marijan Rozga, uz pomoć Frane Šode. Glavari lećevičk~ općine bili su Ante Dražić Bal ov i Mate Maleš.90 Poslije velike pobjede n~ t~b?~tma god~ne 1870._vlastje preuzela Narodna stranka, a u općine su ušli i VtJecmct. U Drmsu su to b th: Ante Malada, Ante Milić Štrkalj, Josip Skelin, Josip Slugan i ostali. Seoski glavari su bili:

Mirlović Zagora ........... Filip Burić, Šimun Burić, Moseć ................... Ivan Strunje, Jure Dugeč, Ostrogašica ............... Jakov Radan, Ivan Kedžo, Pak~vo Selo .............. Mate Jakelić, Stipan Bilić, Planpne ................. Mate Jurić, Ante Miljak, Pokrovnik ................ Nediljko Štrka_lj, Marko Menđušić, Podum~t ................. Ivan Maretić Cuk, Toma Smolje, Radomc ................. Ta di j a N akić, Nikola Vrčić Sedramić ................. Ivan Begonja, Grgo Dugeč,Kančelir, Sttno .................... Mate Iliić, Josip Arambašić Unešić ................... Marijan Ivanišević, Ivan Vu'kić Rajčić, ymovo .................. Grgo Krstić, Petar Pajdak, Zitnić .................... Ante Malada, Ignjatije Beader.

89 Statistika obćina kraljevine Dalmacije, Zadar, 1882. 90 Schematismo dell'!. R. Governo della Dalmazia, 1841., Zadar.

293

U sklopu šibenske općine glavari zagorskih sela bili su:

Brnjica .................. --, Mate Ljubić, Boraja ................... Ivan Knežević, ČVrljevo ................. Mate ČVrljak, Goriš .................... J ako v Labor, Konjevrate ............... Krsto Krnić, Mravnica ................. Frane Papak, Radonić ................. Marko Zlatan, Slivno ................... Toma Ćelić, Marko Crljen.

Neki od vijećnika izkliške općine bijahu: Ivan Vučković, Mate Balić, Ivan Kolak, Nikola Punda, Marko Tukić, Stipan Vučković i Nikola Caktaš. Selima su ureda­vali:

Konjsko .................. Jure Brkljača, Andrija Kolak, Kotlenice ................ Ante Tukić, Stipan Vuković, Dugopolje ................ Josip Rogošić,--.

U 19 sela mućke općine, kojom je načelnikovao vitez Jerolim Cambj, glavari su bili:

Bračević ................. Jure Duka, Ante Jukić, Broćanac Donji ........... Ivan Delić, Broćanac Gornji .......... Ante Karaman, Špiro Prosenica, Crivac ................... Josip Jurić, Mijo Kosić, Gizdavac ................. Mate Žunić, Nikola Melvan, Milešine ................. Grgo Dadić, Andrija Bučević, Muć Donji ............... --, Ante Božić, Muć Gornji ............... Ivan Bebić, Vid Jelavić, Neorić ................... Nikola Veić, Mate Vrdoljak, Ogorje Donje ............. Luka Rađa, Grgo Kapitanović, Ogorje Gornje ............ Ante Muslim, Mate Tešija, Postinje Donje ............ Ante Mastelić, Pos tin je Gornje ........... Marko Sočo, Nikola Ši!lličić, Pribode .................. Mate Banovac, Paško Serić, Prugova Donje ............ Jakov Jakelić, Jakov Boban, Prugova Gornje ........... Jure Jurić pok. Ivana, Jure Jurić, Radonić ................. Ivan Kerum pok. Frane, Jure Sivro, Ramljane ................ Jakov Baković, Jakov Prkić, Sutina ................... Šimun Šolić, Jure Mihić.

294

Osim njih u vijeću su bili još i: Božo Zekan, Filip Vlačević, Mate Delić, Ivan Topić, Stipan Bratić, Toma Bezina, Vicko Biuk, Mijo Ćosić, Josip Mijač, Filip Relja, Filip Rosić, Ante Samardžić, Marko Škomrlj, Martin Vujić, Jure Zekan i Ivan Zuban.

U zagorskome dijelu trogirske općine za seoske glavare izabrani su bili:

Blizna ................... Mijo Rozga, Ivan Smoljić, Bristivica ................. Božo Ćudina, Paško Domazet, Labin .................... Josip Runjić, Lovro Dujilović, Lepenica ................. Mate Vučić, Luka Mrdeša, Ljubitovica ............... Mate Topčić, Jakov Alajbeg, Prapatnica ............... Josip Rogulj, Andrija Rogulj, Prgomet ................. Ante Bikić, Božo Drnasin, Sitno .................... Grgo Dražić Kero, Mijo Skelin, Sratok ................... Šimun Banovac, Stipan Jurić, Suhi Dolac ............... Jure Penić, Ivan Maleta i Jakov Sučević, Trolokve ................. Mijo Jadrić, Ivan Šerić.

Dužnost lećevičkog načelnika obnašao je Andrija Polić, uz vijećnike: Matu Raj čića, Matu Za kića, Ivana Matasa, Luku Tapića, Petra Brčića, Stipana Bogića, Nikolu Borovića, Paška Delića,~ Jakova Galića, Matu Đirlića, Marka Gotovca, Pavu Grubišića, Božu Kozlicu, Simuna Labrovića, Marka Maleša, Matu Maleša, Marijana Matasa, Luku Milića, MarkaParčinu, Iliju Pengu, Ivana Pr kuta, Marka Rajčića i Miju Vlastelicu, te glavare:

Brštanovo ................ Bartul Čulić, Bartul Maleš, ČVrljevo ................. Josip Božić, Bartul Božić, Divojevići ................ Ante Grgurević, Marijan Žeć, Dugobabe ................ Mate Pisac, Josip Vučica, Kladnjice ................ Petar Parčina, Nikola Šilović, Korušce .................. Mate Topić, Petar Grubišić, Lećevica ................. Josip Bužančić, Nikola Tešija, Nisko .................... Ivan Zokić, Mijo Maleš, Radošić .................. Marko Strižak, Ilija Rajčić, Utore Donje .............. Ante Bučević, Utore Gornje ............. Mate Baričević, Ante Milić, Vinovo .................. Ivan Gotovac, Mijo Gotovac, Visoka ................... Marko Dražić, Josip Labrović, Vučivica ................. Nikola Boljat, Grgo Brčić.

Glavari u sinjskom dijelu Zagore bili su:

Bisko .................... Marko Šimundža, Ivan Vidović, Koprivno ................. Mate Kovačević, Mate Strizirep,

295

,, ,.

Krušvar .................. Ante Juretić, Ivan Ćurković. 91

Premda su, dakle, niže jedinice uprave s vremenom bile smještene po većim zagorskim mjestima, sve sudske institucije ostale su u primorskim gradovima. Za bilo koji spor, parnicu ili drugu vrstu pravnog postupka Zagorani su morali satima putovati do grada, pritom gubeći dragocjeno vrijeme, pa su zato s pravom tražili naknadu dnevnice. Neki su izgubili i više, pa je zimi godine 1876. Ante Perkić iz Ramljana umro u Gizdavcu na povratku sa suda. Zahtjevi zagorskih općina da sc ustanovi sud kojem bi moglo gravitira ti više sela, kako bi sc postigla ušteda na muci putovanja, nisu naišli na razumijevanje vlasti. n

Rijetke su bile prigode da zagorsko pučanstvo vidi u svojoj sredini neke više državne dužnosnike, a i to bi bilo obično povezano s nekom nevoljom. Osim samoga cara Franje Josipa I., koji je samo usput boravio u Zagori, godine 1882. austrijski je ministar poljoprivrede posjetio Muć, upravoZ<t vrijeme poplava koje su prekrile polje, što su načelnik Jerko Cam b j i župnik Mijo Granić iskoristili da ukažu na potrebu uređivanja potoka, našto je ministar obećao pomoć.93 Nešto kasnije, ponukan brojnim tužbama prispjelima na račun vlade, dvorski savjetnik i potpredsjednik carskoga i kraljevskog namjesništva Alfons pl. Pavić von Pfa­uenthal obišao je neka sela. U svibnju godine 1890. prošao je kroz l..cćevicu, Radošić, Prgomet, Labin, Suhi Dolac, Ljubitovicu, Lepenicu i Prapatnicu. Raz­gledao je crkve, župne kuće, te vode, a svoju zgranutost zbog stanja kuća u Prgometu, Ljubitovici i Suhom Docu izrazio je riječima: »To je stra§no! To je grozno u kakvom se stanju na hode!« Prije odlaska obećao je pomoć vlade u svim potrebama koje su tištile Zagoru94

Nasljednika carskog i kraljevskog prijestolja Franju Ferdinanda Zagora nije uspjela vidjeti, premda ju je on namjeravao posjetiti nakon obilaska vojničkih vježbi koje su se održavale u ljeto 1914. u Bosni. Srbin Gavrilo Princip ubio ga je u Sarajevu 28.lipnja godine 1914.95

Vojnički i oružnički ustroj koji je oblikovan još u doba turskih ratova, Austrija je zadržala još dugo vrijeme. Seljaci su sami obavljali oružničku službu u sklopu seoskih teritorijalnih snaga, tzv. ron di. Zagora je 1841. spadala pod više podserdarija, od kojih su sjedišta bila u: Boraji, s podserdarom Gašparom Miroševićem, u O gorju, s Josipom Maštrovićem, a ostale su bile u okolnim većim mjestima96 Njihova dužnost bila je ponajprije osiguranje nesmetanog prometa glavnim cestama, po kojima su harali razbojnici. Te svoje obveze obavljali su u

296

91 Manuale del regno ... , 1871., 136-161. str. 92 NL, 24/1876. 93 S. Obad, SZHNP, 175. str. 94 NL, 47/1890. 95 NL, 30/1914. 96 Schematismo ... , 1841.

4 ·.~ , , ' .

suradnji s domaćim pučanstvom, i to dosta učinkovito, pa je hajdučija u Zagori bila puno prije istrijebljena nego u drugim dijelovima Dalmacije. Novine su pozivale vlasti da protjeraju i razne skitnice, pa su ukazivale: » ... odavnaje već da se skitaj u po nekih mjes tih u Dalmaciji po velike ćume Cigana . ... Tko pozna cigane, njihove s kule i njihove zanate, taj ih mora da prezre ... Sveta je i rodoljubiva dužnost svake vlasti, svake obćine i svakog glavara, da nastoji, kako da ih iz svog od.1jeka, po svaki način odstrani, nedajući im ni prečasiti ... Neprimaj ih nitko, nepodpisuj im nitko, neka čiste odkle su i do.~ li ... « 97

U svrhu modernizacije vojske Austrija je godine 1851. ukinula teritorijalne snage tc je počela s novačenjcm vojnika. Bilo je onih momaka kojima sc nije previše svidjela vojnička stega, pa su bježali, neki su sc čak odmetali u hajduke. Ako bi ih vlasti uhvatile, služili bi dvanaest godina umjesto osam, a ako bi još jednom pokušali bijeg, morali su cijeli život provesti u vojničkoj odori.'" Postup­no je i tu nestalo otpora, pa je novačenje postalo nešto posve uobičajeno. Da bi to obavili, zagorski momci obično su odlazili u okolne gradove, pa je tako početkom travnja i svibnja godine 1876. pregled vršcn u Splitu, Trogiru i DrnišuY9 Kasnije je »soldačija« još više skraćena, tako da je pred Prvi svj. rat, godine 1912., u pješaštvu služilo dvije ~odine umjesto tri, u topništvu i konja­ništvu tri, a u mornarici četiri godinc. 10

(Vidjet ćemo kako su se momci na »dernecima« pravili važni s onih nekoliko zapamćenih njemačkih riječi, što je bila posljedica potpuno njemačkog zapov­jednog ustroja, za razliku od domobranstva u banskoj Hrvatskoj.)

Važnost prosvjećivanja prvi su shvatili Francuzi, ali zbog kratkoće vladavine nisu uspjeli ništa bitno pomaknuti s mrtve točke. lstinajc daje Dandolo pokušao nešto, ali na potpuno krivom temelju, jer je protežirao talijanski jezik. Kako su u Zagori živjeli isključivo Hrvati, župnici, koji su ujedno bili i učitelji, služili bi se »hukovnjakom«, Kačićevom »Pismaricom« i sličnim knjigama i pouka bi bila na hrvatskom jeziku. Kao pomagalo služilo im je vapno, kojim bi pisali po kamenim pločama, ili bi čak urezivali slova na drvene štapove. Kako pohađanje škole nije bilo popraćeno kaznom zbog nedolaska, sve se svelo na dobru volju roditelja. Ni satnica nije bila određena, a svjedodžbe su smjeli izdavati samo oni učitelji koji su bili imenovani od države. 101 Ako bi se Francuze moglo pravdati na kratkoću vladavine, to manje opravdanja ima austrijska vlast, koja je, što se tiče školstva, na području Zagore potpuno zakazala. Prva pučka škola na tom prostoru bila je u M uću, otvorena još godine 1827., i u njoj je 1841. podučavao učitelj Josip Dragojević. 102 U sljedećih dvadesetak godina otvoreno je samo

97 NL, 63/1877. 98 S. Obad, Dalmatinsko selo ... , 84. str. 99 NL, 18/1876. 100 PL, 8/1912. 101 P. Bczina, Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja, Split, 1987.,

37. str. 102 P. Bczina, n. dj., 46. str.; Schematismo dell'!. R. Govemo della Dalmazia, 1841.,

Zadar,

297

nekoliko škola, i to na poticaj šibenskoga biskupa Berčića kojega je podržao namjesnik Mamula. Zauzimanjem župnika, Ljubitovica je dobila mušku po­moćnu školu u kojoj je krajem 1856. učiteljevao fra Ivan yujčić. Za njim je krenuo i visočki župnik fra Donat Bulić, a i u Suhom Docu i Cvrljevu poduku su davali mjesni franjevci. 103 Nešto '!'alo kasnije škole su dobili i Dugopolje, s mjesnim župnikom don Stipanom Culićem kao učiteljem, te Dicmo Donje, gdje je učiteljevao don Ivan Ordulj.104 Koliko je to bilo nedovoljno pokazuje slučaj lećevičke općine, koja nije imala nijednu školu na svom prostoru, a u to vrijeme (1871.) bilo je ukupno 735 djece školskog uzrasta. Da je vlast podcjenjivala naobrazbu, vidi se i iz opće razine znanja koje je traženo od svjetovnih učitelja. Naime, tko god se mogao potpisati, držalo se da može biti učitelj. 105 Učeniji ljudi iz naroda uporno su tražili razumijevanje i pomoć vlasti kod otvaranja škola, ali rijetko kad su dobivali potporu. Svoje ogorčenje mogli su izraziti samo preko tiska, pa tako početkom godine 1902 .. čitamo optužujuća pitanja: » ... zar nije istina, da Danilo odavno pita školu? Zamije istina, da pitanje škole na Konjevratim zavisi o samoj odluci općine? ... Pa i ovo je živa istina, da mnoga druga sela odavna pitaju školu, ali najviše zapinje kod slavnih općinskih upravitelj stava. Selo Labin, trogirske općine, ima dvadeset godina, da je potakla pitanje o pučkcri šlfoli u onom selu, ali općina nije makla ni prstom malim, da im udovolj'i ... «1 6 Sto je onda preostajalo župnicima nego da se pouzdaju u sebe i svoje župljane. To što je radoški župnik sudjelovao u otvaranju pomoćne škole, navelo je Pokrajinsko školsko vijeće da godine 1882. odobri njezin rad. U isto vrijeme fra Ivan Vujčić nastoji održati školu u Pokrovniku s učiteljem Antom Plančićef!!. Nešto kasnije fra Ante Gojak isto radi u Niskom, a nastavu drži u kući J oke Skore ~od 1897. do 1903.), a pohađanje je bilo obvezatno za svako zdravo dijete. 10 Primjer Prugova pokazuje da se upornim i nesebičnim zauzimanjem cijelog sela i župni­ka, unatoč svim poteškoća!fla, moglo doći do škole. Prugovljanima je pritom na ruku išao i mućki načelnik Sim un Bašić (oko 1885. i oko 1900. ). Ipaksu svu težinu posla iznijeli fra Bone Donelli i njegov nasljednik na župi fra Marin Marinović iz Sućurca. Donelli je na vlastiti trošak pribavio sav ~ribor, a za svoj rad nije primio nikakvu plaću ni od države, a ni od mještana.1

Jedan od rijetkih narodnih zastupnika koji se u Dalmatinskom saboru u Zadru ustrajno zalagao za otvaranje državnih škola bio je dr. Ante Trumbić, koji je godine 1903. podupro želju Suhodočana da imaju školu109 Premda su do Prvoga svjetskog rata otvorene škole samo u Prugovu i Krušvaru, a sva ostala sela su morala čekati bolje dane, ipak se pismenost počela povećavati. To se može zahvaliti i seoskim glavarima ili >>fratarskim momcima<<, koji bi podučavali

298

103 P. Bezina, n. dj., 57., 58. str. 104 Manuale del regno ... , 1871., 275279. str. 105 P. Bezina, n. dj., 58. str. 106 PL, 1/1902. 107 p. Bezina, n. dj., 72 str. 108 P. Bezina, n. dj., 78 str. 109 PL, 5/1903.

z:aintercsira~e onim znanjima koja su dobili od župnika, kao npr. u selima Cvrljevu, Vmovu, Kladnjicama i Radošiću. 110 Porast pismenosti vidi se iz niza pretplatnika na domaće listove (Rajčić M. iz Radošića, te Menđušić N. Vuko-repa J., Bunarđija J., Skelin P., Kević l. iz drugih sela). '

. Jedna od.~elikih novosti u životu Zagore i njezina pučanstva bilo je uvođen­Je novth metnckth mJera od Nove godine 1876. Iako su već prije bile uvedene neke mjere uobičajene u Austriji, ipak se većina još uvijek služila onim starima uobičajenima. Ovaj put promjena je bila obvezna za sve. 111 '

Za vrijeme austrijske uprave provedeno je nekoliko popisa stanovništva a prema onom posljednjem godine 1910. na području Zagore stanje je bllo sljedeće:

BROJ STANOVNIKA U POJEDINIM SELIMA PREMA POPISU IZ godine 1910.:

Bisko 610 Kraj 244 Blizna Donja 349 Krušvar 744 Blizna Gornja 199 Labin 764 Bo raja 477 Lećevica 964 Brštanovo 629 Lepenica 160 Bračević 742 Liska 130 Bristivica 605 Ljubitovica 712 Brnjica 128 Ljubostinje 232 Broćanac Veliki 558 Milešina Mala 153 Cera 217 Crivac 590

Milešina Velika 233

<;:vrij evo 478 Mir! ović Zagora 349

Cvrljevo(š) 245 Mitio 384

D ivoj evići 259 Moseć 533

Dugo babe 324 Mravnica 124

Dugopolje 2127 Muć Donji 965 Ercegovci 262 Muć Gornji 854 Gizdavac 336 Neorić 837 Goriš 256 Nevest 276 Kladnjice 719 Nisko 412 Konjevrate 296 Ogorje Donje 472 Konjsko 474 Ogorje Gornje 775 Koprivno 310 Ostrogašica 181 Koprno 317 Pakovo Selo 620 Korušce 459 Perković 107 Kotlenice 385 Plan jane 733

110 P. Bezina, n. dj., 84 str. lli NL, 3/1876.

299

Podine 133 Slivno 432 Pra patnica 435 Divojevići 259 Podumci 120 Sratok 762 Unešić 434 Goriš 256 Pokrovnik 420 Sušci 733 Slivno 432 l)tore Gornje 254 Postinje Donje 319 Suhi Dolac 213 Pokrovnik 420 Cvrijevo(š) 245 Postinje Gornje 237 Sutina 297 Nisko 412 Kraj 244 Prapatnica 435 Trolokve 352 Vinovo Gornje 392 Radunić 238 Prgomet 267 Ub le 488* Kotlenice 385 Postinje Gornje 237 Pribude 339 Unešić 434

Mitio 384 Vrsno 237 Prisoje 738 .Utore Donje 170 Trolokve 352 Milešina Velika 233 Prugovo 816 Utore Gornje 254

Visoka 352 Ljubostinje 232 Radošić 1041 Vinovo Donje 544

Blizna Donja 349 Cera 217 Radonić 885 Vinovo Gornje 392

Mirlović Zagora 349 Radonić(š) 200 Radonić(š) 200 Pribude 339 Blizna Gornja 199 Visoka 352 Radunić 238 Vrsno 237

Sitno Gornje 339 Ostrogašica 181 Ramljane 548 Vučevica

Gizdavac 336 Rastovac 175 538 Dugo babe 324 Utore Donje Rastovac 175 Zelovo 170 113 Sitno Donje 323 Lepenica 160 Sedramić 619 Žitnić S ičane 479

857 Posti nje Donje 319 Milešina Mala 153 Sitno Donje 323 'Podatak iz 1900. Koprno 317 Podine 133 Sitno Gornje 339 Koprivno 310 Liska 130

Sutina 297 Brnjica 128 Konjevrate 296 Mravnica 124 Nevest 276 Podumci 120

POREDAK SELA PO BROJU STANOVNIKA: Prgomet 267 Zelovo 113 Ercegovci 262 Perković 107

Dugopolje 2127 Ljubitovica 712 5.4. CRKVA Suhi Dolac 1213 Brštanovo 629

Radošić 1041 Pakovo Selo 620 MućDonji 965 Sedramić 619 Napori koje su uložili biskupi i franjevački red u vjerskom i moralnom Lećevica 964 Bisko 610 ?dg?ju_ naroda n_akon o~lobođenja od Turaka urodili su plodom, a to je uviđao Radonić 885 Bristivica 605 1 ~?t~m p_uk, -~a J~ zato Imao gotovo neo~raničeno povjerenje u svoje župnike. Žitnić 857 Crivac 590 RIJeCI koJe bt culi s oltara, pa makar usmJerene na posve svjetovne teme, bile bi Muć Gornji 854 Broćanac Veliki 558 zak_on za narod: ~toga se nije čuditi raspoloženju naroda za vrijeme događaja Neorić 837 Ramljane 548 koJI su prethodili dolasku Francuza na područje Zagore. Nemiri koji su izbili Prugovo 816 Vinovo Donje 544 god.ine 1797. frilikom propasti Venecije, stišani su dobrim dijelom i nastojanjem Ogorje Gornje 775 Vučevica 538 svecenstva.11

Labin 764 Moseć 533 Kad je kratkotrajnu prvu vladavinu Austrije zamijenila francuska vlast Sratok 762 Ub le 488 Crkv~je, a oso~ito franj~vci, zauzela stav koji je katkad bio neskriveno neprija: Krušvar 744 S ičane 479 te!Jskt prema nJima. Marsa! Marmont Je na vrijeme zamijetio franjevački utjecaj Bračević 742 ČVrljevo 478 u narodu te njihovu učenost, paje u njegovim memoarima ostalo zapisano: Prisoje 738 Bora ja 477 Planjane 733 Konjsko 474 Suše i 733 Ogorje Donje 472

112 V O "'ć "L' . ki d . T . . mast , tpanJs am u roguu 1797. 11, Mogućnosti XXVII, 10-11, Split

Kladnjice 719 Korušce 459 1980., 1139., 1140. str.

300 301

» ... Ovi vrlo prosvijećeni redovnici, u svakom smislu daleko superiorniji od ostalog klera u pokrajini, smješteni su u jedanaest samostana. Milosrdni, marlJivi u vršenju svojih dužnosti, ops/uživali su velik broj župa. Bilo je od velike koristi

,pridobiti ih, jer imati njih za p1ijatelje značilo je p1idodati vlasti svu moralnu snagu kojom su oni raspolag~li ... « 113

Premda su Francuzi pokušavali steći njihovu naklonost, fratri su ostali suzdržani, a i odlučni u svojim zahtjevan jima, ako bi sc osjetili oštećenima. Do sukoba je dolazilo osobito u primorju, gdje su scNapoleonovi službenici naročito okomili na imovine samostana i bratovština.

Medutim, prošlo je vrijeme Francuza, i vratila se Austrija. Nije mnogo vremena proteklo i ona je počela sa sređivanjem crkvenih prilika u Dalmaciji, što je imalo za posljedicu i promjenu biskupijskih granica na prostoru Zagore. Nakon gotovo osam stoljeća ukinuta je trogirska biskupija bulom »Locum beati Petri« pape Leona XII. od 30. lipnja godine 1828. Prostor koji je ona zahvaćala u Zagori najvećim je dijelom,pripao šibenskoj biskupiji, i to župe Prgomet, Lećevica, Brštanovo, Ogorje, Cvrljevo, Visoka, Suhi Dolac, Ljubitovica, Bristi­vica i Blizna. Ostala zagorska sela ostala su i dalje pod Splitom, s tom razlikom daje tamošnja nadbiskupija degradirana na razinu biskupije. 114 Ostala je nedir­nuta provincija Presvetog Otkupitelja sa svojim samostanima, među kojima su bile podijeljene zagorske župe.

Godine 1884. pod samostan Visovac spadao je Unešić; šibenski samostan držao je župu u Konjevratima, a sinjski Visoku, Čvrljevo, Brštanovo, Lcćevicu, Prgomet, Suhi Dolac, Nevest, Ogorje, Zlopolje. Splitski samostan opsluživao je župu Prugova. Biskupijski svećenici su župnikovali u selima Dicmo Gornje i Donje, Radošić, Bristivica, Bl izna, Ljubitovica, te Muć Gornji i Donji. 115

Porast broja župljana u selima ponukao je Zagorane da počnu s proširiva­njem starijih crkava, pa i s gradnjom potpuno novih. Znalo sc dogoditi da njihove ambicije ne odgovaraju imovnim mogućnostima sela, pa su tada bili prisiljeni tražiti novčanu pomoć sa strane. Tako sc za popravak crkve u Neoriću potrošilo 2000 forinti, a isto tolika svota bila je utrošena i na crkvi u Sitnom. 116 U novinama je godine 1903. bio raspisan natječaj za popravak crkve u Koprivnom, tc za proširenje župne kuće u Krušvaru, a pred sam početak I. svj. rata bile su određene 8932 krune iz državnog proračuna za župnu kuću u Ljubitovici. 117

Koliko je bilo siromaštvo nekih sela, vidi se iz onodobnog novinskog članka u kojem stoji:

113 A.V.Marmont,Memoari, preveo F. Baras, Split, 1984,104. str. 114 K. Jurišić, "Bula pape Lava XII 'Mjesto bl. Petra' i crkva u Hrvatskoj danas",Kačić

3, Split, 1970., 110. str. 115 S. Zlatović, Franovci države Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji,

Zagreb, 1888., 430. str. 116 Pučki/ist, Split, 1/1894. 117 Narodni/ist, Zadar, 7/1903.,46/1914.

302

l l

l . l l

l l

i ' l 'l ~~ ~·

l i

»Njegovo veličanstvo car i kralj Franjo Josip premilostivo se udostojio udieliti iz ~voje posebne skrinjice f 200 o*vi u Trolokvam, da se nabave crkovne oprave.« 118

Neke stare prostrane župe dijelile su se, pa je tako iz velike prgometskc godine 1881. izdvojeno selo Radošić, u kojemu je ustanovljena nova župa, a slično je bilo i u Ogorju119

Kako Austrija uopće nije pokazivala namjeru da ozbiljnije poradi na širenju školstva u Zagori, sve je opet palo na pleća seoskih župnika, pa su se oni, osim vjerskom podukom, bavili i opismcnjavanjcm djece. Osim toga, od godine 1829. postojale su pri svakom samostanu privatne pučke škole, s osam do deset vanjskih đaka. 12° Kako su svi župnici dolazili iz naroda, te kako su i njihovi profesori predavali na hrvatskom jeziku, shvatljivo je da su i oni odgajali djecu u domoljubnom osjećaju, a ne kao u gradovima, » ... koji u zao čas nametnuše svoj povod na taljanski nauk. Ovamo su izgubili, onamo nestigli, njihovo potaljanče nel11i u polj·u raditi, efe prizrelo mu se nekakvo go.\podstvo«. 121 U pravo zahvaljujući tom njihovom nesebičnom radu, Zagora je od početka bila hrvatski bastion u borbi s talijanašima. HIVa tska ćirilica, koja se sve do sredine stoljeća koristila u velikom broju župa, kao u Klisu, Dugopoiju, Kotlcnicama, Bisku i drugdje, s vremenom je ustupila mjesto latinici, koju su unosili novi župnici. 122 Sredinom stoljeća šibenski biskup Ivan V. Berčić zahtijeva od vlasti u Zadru otvaranje pučkih škola na Visokoj, u Čvrljcvu i okolnim mjestima. 123 Mora se reći da đaka ~ije bilo puno, paje npr. fra Silvestar Brcković imao njih pet na Visokoj, fra Ivan Cavka četiri u Suhom Docu, fra Andeo Gotovac tri u Lećevici, fra Jozo Šuštić četiri na Ogorju te fra Frane Žunić trojicu u Prgometu. 124 Kladnjičanin fra Konstantin Matas, koji se osobito zalagao za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, primio je takoder osnovna znanja od čvrljevskog župnika fra Andrije Plavše, a slično su počeli i ostali. 125 Na prve nagovještaje prelaska školstva u državne ruke, fra Stipan Zlatović uputio je župnicima okružnicu s molbom da ga obavijeste o svojim ~amjcrama. Odgovor je dobi~ od fra Iv~na Škopljanca u Ljubitovici, fra Josipa Sustića na Ogorju, fra Ivana Cavke na Cvrljcvu, fra Silvestra Brekovića na Visokoj, fra Luke Grgića u Suhom Docu, fra Ivana V ujičića u Bliznoj, fra Ambroza Elača u Prgometu, fra Anđela Gotovca u Lećevici, tc fra Nikole Mršića u Brštanovu. 126 Da se poboljšaju uvjeti za rad škole u Pokrovniku, mirlovićki je

liS NL, 83/1877. 119 Schematismus sibenicensis 1886., 50., 51. str. 120 P. Bezina, n. dj., 46. str. 121 S. Obad, Dalmatinsko selo u pro.f!osti, Split, 1990., Ill. str. 122 Benedikta Zelić-Bućan, Prilog 3. svesku Izd. hist. arhiva Split, Split, 1961., 15. str. 123 P. Bezina, n. dj., 55. str. 124 P. Bezina, n. dj., 65. str. 125 S. Obad, "Dalmatinska Zagora u Hrvatskom narodnom preporodu", Radovi

Filozofskog fakulteta u Zadru 15, Zadar, 1988/89., 171. sir. 126 K. Kosor, S. Zlatović, Kačić l, Split, 1967., 226. str.

303 i :l

l

,\1

l'

župnik fra Marko Ćačić potpomagao mještane da sagrade novu zgradu, jer se za to do tada plaćala najamnina.127

Neprikriveno promicanje hrvatskog duha od strane zagorskih župnika izazvalo je podmuklu reakciju gradskih talijanaša. Kako se fra Ivan Škopljanac najviše zauzimao za poštenje kod izbornog postupka, oni su ga oklevetali kod vlasti, paje morao pročamiti četiri mjeseca u splitskoj tamnici, što je prouzročilo nemale probleme u opsluživanju njegove župe.128 Ali to nije bilo najgore, jer je umalo bila ukinuta i cijela franjevačka provincija u koju je spadala Zagora. Unatoč svim političkim podmetanjima i nepokrivanju troškova od strane vlade, franjevci su nastavljali svoj prosvjetiteljski rad u narodu, dok nije godine 1869. osnovno školstvo preuzela država. Pa i nakon toga seoski župnici bi podučavali darovi tiju djecu po selima koja nisu imala škole. U Unešiću je fra Petar Ramljak u župnoj kući učio djecu pisanju, čitanju i računanju, a katkad bi se za vrućih dana za školu koristila i hladovina dvorišta, kao u Prgometu, gdje je poučavao župnik fra Ante Gojak.

Bilo je župnika koji su se još više angažirali, a medu njima je osobito mjesto zaslužio don Mijo Jerko Granić, župnik Muća Gornjega. Zahvaljujući njegovoj ljubavi prema arheologiji, sačuvan je natpis kneza Branimira, pronađen godine 1871. prilikom radova na izgradnji crkve u selu. Taj vrijedan spomenik iz hrvatske prošlosti predao nam je čovjek kojeg su opisali kao » ... Hrvat od glave do pete, revan gojite/j hrvatskog jezika još iz onih doba kad nitko od izobraženije ruke nije ni mario u Dalmaciji, dapače, se je uopće stidio i samo progovoriti pučkim jezikom Don Miho Granić i sborom i tvorom bijaše rodoljub između prvih. Progonjen i mučen u prozorju našeg narodnog preporoda, osta uvijek do smrti vieran hrvatskom barjaku«. 130

Pravoslavci koji su živjeli u nekoliko zagorskih sela bili su podijeljeni u dvije župe: dicmanjsko-sičansku i zagorsku, u kojima su vjerske obrede obavljali svećenici dahnatinske eparhije. Popravljanje imovnog stanja stvorilo je i kod njih težnju za uljepšavanjem crkava, pa su tako godine 1893. seljaci iz Ubala naručili u ljevaonici zvona Jakova Cukrova u Splitu dva zvona od 116 kg. 131

5.5. POLITIKA

Nakon odlaska Francuza u cijeloj je Dalmaciji, pa tako i u Zagori, zavladala politička letargija, u kojoj su se najbolje snalazili stari potalijančeni gradski krugovi. Za razliku od njih Zagorani nisu nikad bili skloni talijanštini, dijelom

127 P. Bezina, n. dj., 73. str. 128 S. Zlatović, Franovci ... , 430. str. 130 S. Obad, "Splitska Zagora u Hrvatskom narodnom preporodu (SZHNP)",Radovi

Filozofskog fakulteta u Zadm 15., Zadar, 1989., 171. str. 131 PL, 20/1893.

304

zbog svojega apriornog odbacivanja svega iz Primorja, a još više zbog utjecaja svojih župnika. Oni su većim dijelom bili franjevci i ujedno su bili gotovo jedini školovani ljudi sa sela. Kad bi završili svoje škole, vratili bi se na seoske župe, gdje bi ostajali do kraja života i odlučujuće utjecali na politička opredjeljenja ljudi.

Kad se tridesetih i četrdesetih godina pojavio ilirski pokret u sjevernoj Hrvatskoj, Zagoru je gotovo u potpunosti zaobišao, osim što je donekle u njegovu duhu poradio mućki župnik fra Jeronim Vrdoljak.132 Kasnije, za vrije­me burnih godina Jelačićeva banovanja godine 1848./49., neki zagorski župnici podržali su vraćanje Dalmacije u sklop Hrvatske. To su bili: Mate Glavina iz Muća Donjega, Ante Matković iz Muća Gornjega, Ivan Bulić iz Prugova te Marko Tadić iz Konjskoga. Oni su uputili pismo banu Josipu Jelačiću u kojemu su istakli:

» ... Mi smo Dalmatinci, mi smo Harvati, mi se ne stidimo ovih imena, našeg jezika. Mi hochiemo se sdruxiti s brachiom našom, Mi hochiemo se stopit s gnimi u jedno tilo. Trista i osamdeset higliada a ne jedno, drugo ne traxu drugo, ne xele nego ovo. Nit je pravedno, nit je dostojno ovoliko uzmnožni broj prigorit, zgazit, za jedno malo igliada negliubeznih narodnogliubača, da bi inotalianaca i poluDalma­tinaca ... «

Polažući nade u banov utjecaj kod cara, zagorski župnici su očekivali ujedinjenje Hrvatske kako bi se lakše oduprli raznim neprijateljima koji su željeli uništiti »najlipša dva dara bo)fja:jezik i narođnost«. 133 Međutim, car Franjo Josip l. ne samo da nije uslišao opće hrvatske molbe nego je na poticaj svojih savjetnika uveo još žešći apsolutizam, tako da je prividno sve zamrlo. U be­spućima Zagore franjevci su nastavili svoj rad u cilju nacionalnog prosvjećivanja, prateći najnovija zbivanja preko domoljubno g tiska. Stoga je fra S imun Milinović mogao s ponosom pisati Ivanu Kukuljeviću da je među Zagoranima živa hrvat­ska svijest. U sela su dolazili novi župnici, koji su nastavili rad svojih profesora s hrvatske franjevačke gimnazije u Sinju, pa talijanaši doista ne bi imali nikakvih šansi prilikom novih izbora godine 1861. da se nisu služili nepoštenim metoda­ma.

Pod vodstvom Kladnjičanina fra Konstantina Matasa i mućkog župnika J erka Granića, narodni prvaci, među kojima je bilo i nekoliko trgovaca i bogatijih seljaka, dočekali su svoju priliku na izborima godine 1864. Što sve nisu autono­maši pokušavali kako bi prevarili narod?! Širili su naokolo »do su se fratri sdružili s hrišćani, jer sad svi hoće da se žene; što kako ne bi mogli pod vladom našega milostivoga cesara, hoće najprvo, da pridju pod Moskova; s toga da oni puk varaju, dokle ga dovuku da ga pohrišćane i uzdignu protiva cesaru. Onda bi se poženili i redovinu podvostručili, da mogu hraniti ženu i djecu, sve na štetu ubogoga puka, kaga bi spravili pod Krovaciju, da budu vojnici od povoja do pokrova. Dok bi se

132 S. Obad, SZHNP, 168. str. 133 S. Obad, SZHNP, 169. str.

305

mužka diete rodilo, namah bi mu mušket u kuću korpara! donio, i korporali sudili i batine die/ili mužku i žensku pred licem svega svieta; ali da cesar i vlada brane puk; ter ako oni budu uz vladu i slušali pretura i poteštata, onda će oni suditi fratre i u red ih ugnati, a puk osloboditi od davanja dosadanje redovine«. 134 Te bestidne klevete ponajčešće su širili razni općinski činovnici iz primorskih gradova, ali Zagorani se nisu dali zavesti od tih političkih protuha, pa su listom glasovali za narodne zastupnike don Ivana Danila iz Kaštela i don Mihovila Pavlinovića.

Na čelo mućke općine godine 1865. dolazi osvjedočeni domoljub i posvuda poštivan čovjek Jerko Cambj. Kolika je bila njegova predanost općim narodnim probitcima vidi se iz njegovih riječi: »Bude li od potrebe dignut ću se iz postelje, i činit ću da me prenesu u sabornicu, da tu vršim svoju dužnost, kad to zahtijeva čast i korist hrvatskoga naroda/«135 Bijesni talijanaši nisu mogli mimo otrpjeti taj poraz, pa su oštricu svojega napada usmjerili na franjevce, na koje su bili najviše kivni jer su ih smatrali najviše »krivima« za svoj neuspjeh. Razumije se da nisu mogli naći ništa istinito protiv njih, pa su se opet poslužili klevetama. Zbog ~voj ega zauzimanja za pravičnost izbora zamjerio im se bristivički župnik fra Ivan Skopljanac, pa je na talijanaški poticaj pod oružničkom pratnjom 16. rujna 1864. sproveden u splitski zatvor. Tamo je provedena istraga u kojoj su lažni svjedoci pokušavali uvjeriti sud da je fra Ivan pokušao podići pobunu protiv vlade. ynatoč tom!' što su u njegovu korist dali svoj glas i šibenski biskup i provincijal S imunović, Skopljanac je bez ikakva razloga odležao četiri mjeseca među raz­bojnicima, sve do kraja procesa.136

Zahvaljujući naivnosti kaštelanskih težaka, na izborima u splitskome okru­gu 1867. opet su prevagnuti autonomaši, iako je većina pučanstva mućke općine ostala vjerna narodnjacima. To je bio zapravo posljednji talijanaški »Uspjeh<<,jer su od godine 1870. sve izbore dobivali hrvatski zastupnici (do 1876. don Ivan Danilo i Ivan Dešković, a do 1883. Gajo Bulat i Jerko Cambj). 137 Da >>tolomaši« nisu odustajali od svojih makinacija, vidi se i iz novina 1877. god. koje su javljale da » ... na izborima u općini Lećevica od preko 700 imena bilo 110 birača sela Radošića. Kako nema glavara u Radošiću, njegov pristav potpisao je da je blago­vremeno sve objavljivao; ali on se prije toga sastao s dva tolomaša na mejašu Trogirskom. Ali nije mu uspjelo je je poslije 12 došlo k uredu na izbore preko 40 birača, ali kasno, pa rekoše da glasuju svi kao i načelnik. Bivšeg glavara htjeli su splitski tolomaši potkupiti ali se on nije dao ... «.138 Na tim se izborima u lećevičkoj općini istaknuo njezin prvi načelnik Rajčić, ali je zatajio Ivan Gotovac.

Gradnja željezničke pruge kroz Zagoru tih godina dala je još jednu prigodu narodnim neprijateljima da pokažu svoju otrovnost i nepomirljivost. Oni su, naime, dovlačili radnike sa strane, iako je cijela Zagora vapila za nekom dnev­nicom kako bi olakšala opstanak. Došlo je čak do manjih nemira u Labinu, ali

306

134 S. Zlatović, Franovci ... , 428., 429. str. 135 S. Obad, SZHNP, 173. str. 136 K. Kosor, n. dj., 227. str. 137 S. Obad, SZHNP, 173. str.

se sve smirilo, pa su otpadnici, kao npr. ponijemčeni Čeh Klepečka, mogli u ljutnji samo psovati. Koliko je bio smiješan njegov nemoćni bijes, vidi se iz psovke werfluchten Morlaken« (prokleti Morlaci), koju je uputio Kaštelanima kad su se pojavili pod hrvatskom trobojnicom kod Sv. Nikole. 139 Kako je željeznica bila u državnim rukama, bilo je gotovo nemoguće odstraniti njemački i talijanski utjecaj na nju, pogotovo stoga što se upraviteljstvo e. i k. željeznica nalazilo u Trstu. Spomenuli smo već provokacije s trojezičnim natpisima kod puštanja u promet uskotračne pruge do Sinja, a slično se ponovilo kad to isto upravitelj stvo nije htjelo priznati ložački ispit dvojici Zagorana jer nisu znali njemački jezik.140

Zagorske općine nisu ostajale po strani ni kod akcija koje su pokretane da bi se ostvario neki zajednički cilj. Tako su se godine 1877. krugu mnogih primorskih općina koje su zahtijevale stavljanje slavenskih boja u austrougarsku trgovačku zastavu, pridružile i općine Drniš i Lećevica, a malo potom i Muć.141

Tragični događaji godine 1903. pri kraju Khuenove strahovlade u banskoj Hrvatskoj, teško su se dojmiti zagorskih domoljuba, pa su se u počast poginulima u protumađarskim demonstracijama održavale glagoljaške mise zadušnice, kao u Dicmu pod vodstvom don I. Škarice Žikova.142 Takvo stanje nacionalne osviještenosti u Zagori potrajalo je i dalje, sve do svršetka Prvoga svjetskog rata, premda su zbog iznevjerenih očekivanja bili upućivani oštri prijekori narodnim zastupnicima u Zadar. Nakon rata hrvatstvo je kod Zagorana unatoč srpskim nasiljima samo ojačalo, te su oni kasnije podarili puno povjerenje vođi hrvatsko­ga naroda Stjepanu Radiću.

5.6. OBIČAJI

Početkom XIX. st. cijela je Dalmacija, a osobito njezina unutrašnjost, pobuđivala sve veće zanimanje među kulturnim krugovima u tadašnjoj Europi. Ono što je započeo Alberto Fortis, nastavilo se i nakon odlaska Francuza. Tako je i sam maršal Marmont ostavio svoje viđenje napisavši: » ... ovu tako tužnu i

138 NL, 4/1877. 139 NL, 45/1877. - ... La costruzione della ferrata dalmata e per essere finita ...

Dagl'impressori fu data in generale a questi forestieri la preferenza nei lavori, e il nostro popolo, che e senza dubbio il migliore lavoratore dell' Austria fu obbliato: gli si neg6 persino da qualcuno il tozzo di pane che cercava di guadagnare lavorando nella propria terra! Dagl'insenati si misero in scena i disordini di Sibenico e Labin, ... ; NL, 57/1877. -... Egli, per6, non era il solo a cui la vista della nostra trobojnica metteva il furore nelle '(_ene. C'era pure in sua compagnia in certa tale sottoimprenditore Klepečka, rinnegato Ce ho, il quale pure se mordeva le labbre, e non poteva capacitarsi come questi verfiuchten Morlaken, nostri Castellani, si sono azzardatidi venire alla stazione ferroviarie con bandi ere nazionali...

140 NL, 8/1914, 141 NL, 89.,91/1877. 142 NL, 46/1903.

307

l

'' l'

l

siromašnu zemlju nastavaju lijepi, vrijedni i vedri stanovnici; neuki, jednostavn~ smion~ spremni da se žrtvuju za svoje vođe; ali poput svih neuljuđenih ne shvaćaju mudrovanja ( .. .) Zbog načina života i bijede umiru sva slabašna i loše građena djeca; prežive samo snažni i otporni. Tako svaka generacija doživljava neku vrst prisilnog čišćenja koje stvara kršnu i otpornu rasu ... <?43

Uporno zadržavanje starih običaja bilo je ponajviše uvjetovano izoliranošću Zagore od primorskih krajeva. Malo se toga promijenilo još od doba Turaka, pa je Zagora bila pravo otkriće za strane putnike namjernike. Njihovo zanimanje najviše su privlačili običaji vezani za ženidbu i pogreb, te narodna praznovjerja. Splitski poglavar Heinrich Reha zabilježio je godine 1822. da puk u Splitskoj zagori vjeruje u postojanje vještica, opasnih jednako za ljude kao i za polja (nestanak mlijeka kod krava, ovaca i koza također uzrokuju vještice). Tu su i crni ljudi s vatrenim očima, rozima i runjavim tijelom. Za oeake ljude vjeruju da poslije smrti ustaju i u obliku vukodlaka prolaze selom. 44 Zagorani bi prije pogreba pokojnika čuvali preko noći, a za to vrijeme bi palili veliku vatru kako bi rastjerali duhove koji su se motali uokolo. Narikače bi oplakivale mrtvaca, žene iz svojte bi ga ljubile u usta, a neke bi čak nagrđivale sebi lice. Poslije pokopa priredivala bi se gozba. Također su se dobro čuvali urokljivih očiju, majke su pazile da mjesečeve zrake ne padnu na dijete, zbog bojazni da ga mjesec ne proždre. Ako bi kokoš zakukurijekala, odmah b ijoj odsjekli glavu. Kad bi prijetili crni olujni oblaci, pucali bi u njih iz pušaka napunjenih blagoslovljenim voskom. O svemu tome, kao i o vilama koje znaju opčara ti mlade junake, pisao je Marko Casotti iz Trogira, nakon svojega boravka u okolnim zagorskim selima.145

Ni Englez A. A. Pa ton nije mogao odoljeti da ne zabilježi priču nekog Šime Šimunića. Ovaj je bio » ... išao u neki dosta udaljeni vinograd u namjeri da donese kući mješine vina koje je tamo napravio. Šime je bio siromašan i bilo mu je teško što, zbog gladi koja je pritisla zemlju, mora prodati vino koje je bio namijenio za seosku crkvenu feštu. Konj koji je nosio vino također je skapavao od glad~ pa je morao ići polagano. Nebo je bilo zastrto oblacima koji su skrivali položaj sunca. Uronjen u misli i otupio na okolinu, Šime nije vidio da se bliži večer, a do kuće je još bilo dugo. Stoga je odlučio krenuti kroz šumu, te je tako hodeći među visokim stablima i grmljem odjednom ugledao tanak pramen dima koji se dizao uvis. Pomislio je: 'Znam da nema tamo pojate, što bi to moglo biti -razbojnici?! Pa zašto bi oni oduzeli dvije jadne mješine vina jednom siromahu s obitelji. Ma idem naprijed. 'I krene on tako dalje i ugleda kroz granje plamsanje vatre i cijelog velikog vola na ražnju koji je okretala ljudska ruka deblja od najdebljeg hrasta. Nato se Šimi naježi kosa, a koljena mu počeše klecati i on zamre od straha. Kad je podigao pogled i vidio glavu osobe s licem velikim kao crkvena vrata, te s očima kao mješinama vina, koje su ga gledale, zavapio je: 'Siromah sam, i jedva hranim svoju

143 A. V. Marmont, n. dj., 57. str. 144 M. Stojković, 11Historijski prilozi etnografiji Hrvata1

\ Zbornik za narodni život i običaje 37, Zagreb, 1953., 266., 267. str.

145 M. Stojković, n. dj. 268. str.

308

djecu; sve što imam su dvije bijedne mješine vina; stoga ne napreži svoju snagu da raniš onoga koji te nikad nije ranio. Uzmi ove dvije mješine i poštedi mi život zbog moje obitelji.' Div padne u glasan smijeh koji je sličio na rzanje konja i reče mu da bude dobre volje, a ako je gladan i želi večerati da slobodno priđe. Onda mu je kazao da je on Velika Glad koja je u posjetu Dalmaciji. Šime je pristupio divu i našao ga kako sjedi na zemlji vrteći ražanj, dok mu je postelja bila napravljena od stotinjak bremena sijena. Kad je vol bio pečen, div je dao komad mesa Šimi za večeru, a sam je pojeo sve ostalo, te popio obje mješine vina. Usto mu je darežljivo platio i ujutro ga pustio kući ... << 146

U drugoj šaljivoj priči govori sekako je Bog u doba stvaranja svijeta prolazio s vrećom kamenja iznad Zemlje u namjeri da ga svuda ravnomjerno rasporedi. Na nesreću, arhanđel koji je krojio i šivao vreću loše je to napravio, pa se ona proderala upravo u trenutku kad je Stvoritelj letio iznad Dalmacije. Nato se sve to stijenje srušilo na nesretni kraj.

Neke nar~dne ~~iče ~o~će nisu bile autohtone. To je npr. slučaj s >>Uspo­m~na".'.a na _DIOkleciJana.~ ~Jeg~vu kćer<<. Duje Vučković iz D!;igopolja čuo je pnpoVIJedatl odAn te Jukica IZ DICma, a ovaj od nekogĐambra, Zidova iz Splita, >>da_ie Dioklecijan imao jednu kćer koju odluči predati vragu uz uvjet, da mu ovaJ čuva silno blago solinskih riznica od neprijatelja. Pripisao mu je uz uvjet ako koji momak nabavi Davidovo drvo, lijevo rebro sv. Marka i samotvor tra~ i poljubi mu kćer u lice, da prestaje pogodba, da je ona slobodna, a vrag mora ostaviti blago, a ona poći za tog momka i pokazati mu, gdje su joj očeve riznice. Od tada do danas djevica čeka oslobođenje<<. Slično je tome Mate Balić pok. Andrije pričao da ukleta Dioklecijanova kćer prolazi u vrijeme božićne ponoćke preko solinskog mosta u zlatnoj kočiji praćena od kvočke s dvanaest pilića. I tu je treba neki momak oteti, a ona će mu pokazati blago. Lovro Bralić pok. Joze iz Prisoja, Andrija Jelavić Bura iz Muća Gornjeg, te Ivan Kalinić pok. Ante iz Broćanca ispričali su gotovo isto. Pripovijetku o kiši i grmljavini koju izaziva Dio!<!ecijan. kazivali su ;\n~e Kulić pok. Frane~ Broćanca, Andrija Topić pok. Ive IZ Ogofja, Jure Kulić Šimunov te Jure Vučica pok. Mate iz Dugobaba (sve te priče prikupio je don Frane Bulić krajem XIX. st.).147

Običaj da muškarci briju glavu ostavljajući samo perčin bio je udomaćen sve. do druge polovice XIX. st., da bi postupno počeo nestajati, i to ponajprije u selima koja su bila pod jačim gradskim utjecajima. Osim toga, presudan utjecaj ?a promjene u ponašanju odigralo je i novačenje momaka, koji su dugo izbivali IZ ro~ne z:agore, a kad su se pružile mogućnosti zarade na >>državnim« poslovi­ma, JOŠ VIŠe se zapuštala stara tradicija. Unatoč svemu ostala je još dugo odbojnost prema talijanštini, što je također primijetio Paton.148

146 A. A. Paton, High/amis and Islands of the Adriatic, London, 1849., 36., 37. str.

(preveo autor). 147 F. Bulić, Izabrani spisi, Split, 1984., 263-265. str. 148 A. A Paton, n. dj., 10 str.- ... Some years ago the most contemptuous expression

for a Frank was, Lazmani rastrixem perima: 11the man with the s/it tail ... "

309

Kuće su još većinom bile niske kamene potleušice, u kojima se stanovalo zajedno sa stokom, od koje su ukućani bili odijeljeni samo >>!isom«. Tek krajem stoljeća, poboljšanjem prilika, počeli su Zagorani zidati kuće na kat od klesanaca povezanih vapnom.

Kako se pretežit dio Zagoraninova bogatstva sastojao u stoci, onda nije neobično mnoštvo imena koja su joj se davala. Ovce su se nazivale: blizna, biluša, babuša, biloglava, brize, brna, buba, bilorepa, bubre, bilka, bilonoga, bilokapa, crnonoga, crnobraza, crnoglava, cigla, crnaka, cvitonoga, ćoloca, ćore, ćipre, čule, čubre, če lica, čobanica, puli ja, škrape, dojka, dobra, divojkusa, doilja, dika, dugorepa, grle, eroglava, grozde, grive, grlica, gara, golubica, gale, galuša, gavranica, igle, jarebica, jabuka, kudra, kusa, kika, kružoka, krivovrata, kružuli­ja, kopilica, kosovac, krpica, ljuba, latinka, lipuša, lipoglava, lanjska, mravoka, lasica, mladika, malašna, malušnica, mlada, mezimica, mila, okana, plavoka, prnje, pivačica, putonoga, puparica, plavoćika, rese, runje, roguša, ruta, sridnja, sedi e, siro tka, sitnica, starišica, stara, slatka, sidulja, sokoli ea, šare, šiška, štrapa­ka, trza, talijanka, topuša, tepa, tane, velika, viverica, vijoglava, vranoka, valaj­kuša, zrne, žutaka, žutonoga.150

Bogata nošnja, razne igre i natjecanja najbolje su se mogli vidjeti na seoskim dernecima. Tamo bi se okupljali momci i cure iz bliže i dalje okolice, a svi bi nastojali odjenuti najbolje što imaju (T XXXIII.). Opis onoga što se tamo događalo donosi »Pučki list«:

» ... Što je domaćinu Božić, dici poklade, to su za mladjariju derneci. Na misec dana prvo tu se leta i obliće, moli i kumi, proklinje i zaklinje, dok se skloni narodno odilo za dernek. Ako je igdi lipa kita, jačenna, pripašaj, pas, nož, puška, gaće, podveze, šarac kamiš itd. ponosito i sileno momče zagorče opaletkuje, da se nagizdan u derneku prikaže. Cure demečarice nebi se u.~ivale ni u prosjakinje uzajmiti koji ures, ako ga samo u ove ima, da ga na se metnu i pod njim se korače, a ni samoj svetoj slici Bože me ne pokaraj u crkvi nebi u oči gledale, kad bi im se što za oko zapelo. Naša mladjarija ovako nakekerešena i zaodivena, većinom tudjim perjem to se zna nihaju se u derneku, neka se svit u nje zagleda i reče: gle bisna momka i zer cure! Umiveni, zalizani, zamazani, pa i naprašeni baše se dernekom ko brod tihom morskom pučinom dočim jim se iz kose niz obraz irat curi mast biližeć brazgotine po nečistoj koži nalik olovke po yapiru, jer, da nije derneka, prošao bi i misec dana, da se naoposum nebi umili. Cudan svit! Ti nebi rekao da se ono dica siromašnih roditelja, već velikizendjilaši. Neodaje mladjarija u derneku svoju ševaratu potleušicu, svoj puki siromašluk i onu rdju, koja je bije medju četiri gole i trošne suhozidine pri suhoparnoj siniji, na tvrdoj postelji bez prostirača i pokrovača. Ama je danas ovako, kad se od sile puca, a od rdje zavaljuje. Smišno! Nego u derneku hoće se i pregršće novaca za vino, pečenak, knJ.ške, jabuke, sapun,

149 A. V. Marmont, n. dj., 57. str.; S. Obad, Dalmatinsko selo ... , 41. str.

l50 Uz određene ispravke i nadopune prenio sam imena iz knjige: F. Ivanišević, Poljica, Split, 1987., 241., 242. str.

310

prstenja, vitice, igle, konac itd. u što divojče na dućanu prstom upre. Otkud novci? To je lasno. Mladjarija ide u svit, izbije, donese, pa misto dati otcu u kuću, on ti ga ostavi za dernek. Tko neide u svit on kriomice otisne iz kaša koju kvartu žita, ili iz tora bravče, a ni snopu na njivi nebi prostio, ako se samo dogovori s kojom mamušom kojim nažalost obiluje svako selo u zagorju. To se nit proda nit daruje, već se dade ilibud za što, a samo da se skuca koji novac za dernek. I curicam se bašta zavirit u materinu skrinju, u ćaćin pripašaj, eda lasnu i čalabrknu iz zavežnja koji novčić; dočim su vište i okoprčne doć torbom do koša, tikvom do bačve, bndarom do čerena u meso, u maslo i do svega, čega se uzmognu dokopati, pa to kriomice utisnu kojoj kumi u komšiluku, da upravi. Kakvi nadobudni roditelji restu u ovakoj mladjariji, ne triba nagadjanja. Kad roditelji uvide, da im je nestalo ovoga i onoga udri u psost, potvaranje, sumljičanje, a mladjarija hiljadu krivih kletava, da nije ništa čula ni vidjela.

Naša mladjarija u derneku nije ga, sokole, ponizna ni čedna ko druge dneve. Otkud! Ni hoda, ni ponašanja ni beside, ni razgovora za glavu, već sve navrnula, da opanci s nogu spadaju gledajuć i slušajuć. Pusta zveka kova, cvokot postala, laskanje svilenih rubaca, sve ovo opije i zaslipi mladenačku pamet. Ama u derneku i još ima ništa neobična, vanredna. Tu je svak mudar ko Solomun. Svak se izmeće ko ulje vrhu vode, nadmudruje i sili. Svak mudar, svak prista, svak snažan! Kad mladić u derneku stupi svome znancu, nepozdravlja po običaju, već se uginje, zasukuje i privija ko privijena zmija. Ako je bio u vojništvu, tada mu svaka druga rič nimačka, a i ono h!Vatskim rič im naćuli nike naglaske, da nemožeš znati, da li je tur.~ki ili arapski. Kad se je namlatio tako, a da još lipšu krabulju natakne na glavu, pri rastanku izvali: »Alzo« s Bogom! Ovi nesretni »Alzo« pametna čovika uprav zabnda i zablene čujuć i slušajuć do šta izrod dopire. Ni cure nisu izostale. Opiju gubice, vrte se, krše se, prigrizaju beside kao da je to ništa pobranije, uljudnije i pametnije. Da, dernek je, valja tu pametno besiditi, jer svit zamira. Kad glava mine mimo kapu, ko što je mladjariji u derneku, nemože se boljemu nadati.

Kad sunce nagne onda je prava delendeka u derneku. Tada stari Lozo najaši na bisnoj vračini, pa svak zablišći očima ko da je rakiju pekao u dimnoj kući. Starci na buljucim zasiti i udarili u pritres svojih doživljaja; bake naše zgurene nazdra­vlja(ju) jedna drugoj, zatim pri siru, pogači i uštipcim pribiru i rešetaju što im na pamet dodje. Jedna drugoj opisuju svoje bide i nevolje, to se naplaču do mile volje. Momci i cure od dućana do dućana, od mišine do mišine od vriće do vriće pale i ruše ko da su se okladili utamaniti i dušu, i zdravlje i kesu. Dodje se do šaka, do kamenica, pa do noža i puške, jer je pamet izgubila starešinstvo. Dogodi se pače, što je nevirojatno, da momak, tako natrošen pića, zagleda se u koju curu, vidi je nakićenu, opranu, kršnu, te za ruku i ovda mije put: umakne je! Nesmeta, što nezna čija je, kakva je, jer je ni vidio piVo nije: on je vodi. Prodje i više dana nezna joj ni za ime ni prezime, a možda bi prošlo i više, da nestiguju ulaci ovi po svoj prsten, oni po rubac itd. što joj tko uzajmio za dernek. Kad svako odnese svoje, kad ostane gola ko ripa, kad izpuši vino iz glave, tada se i momak i cura mlate šakom u ludu glavu.

Evo do šta dolazi i kaka naš seljak sam sebi jamu kopa. Aka se seljak nekani ovakoga običaja, i unaprid u njegovoj siromašnoj potleušici neće moći za ništa

311

drača zapeti, nit će mu biti božjega blagoslova u toru u košu i na njivi, uvik će ga č apa čapiti i rdja pribijati ... ,,tsl

Nije se čuditi spomenutom običaju otimanja, jer je jedna od svrha kasnijega mogućeg braka bila između ostalog i rađanje djece, pa su na to i suci blagona­klono gledali, što nam svjedoči dr. Ivan Bulić:

>> •• .lednom sam branio jednog otmičara, koji je na raspravu došao vjenčan sa mladom, zdravom i živahnom Zagorkom. Predsjednik rasprave htio je nekako da ublaži strogost zakona i utješi mladu rekavši: 'Eto, nismo ga puno osudili, samo osam dana', a ona vragoljasto: 'Ne bi bilo puno, da nije i osam noći;- i pobježe hitro iz sudnice ... «

To nije bilo ništa čudno, jer su takav korak prakticirali seljački krugovi i u drugim europskim zemljama.152 Odnose muškaraca prema ženama Paton je opisao, rekavši da su »muževi neskloni da dopuste europski položaj žene«, a sve je potkrijepio poslovicom »biraj ženu ušima, a ne očima«. Uz to je primijetio da se kod biranja žene gleda na njenu majku, tj. na način kojim ona vodi kućanstvo.153

Što se tiče obračuna među seoskim momcima, gotovo legendarni su postali oni za Sv. Antu na Prugovu. Koliko je malo trebalo da dođe do krvi, pokazuje slučaj koji se dogodio za pokladnu nedjelju ratne 1915. godine. Tamo je zbog pola litre vina neki Ivan M. dao zaušnicu Petru M. Ovaj mu nije ostao dužan, pa je, sakrivši se iza zida, dočekao suparnika i udario ga kamenom u glavu, našto je ovaj ostao mrtav. 154 Zagorani su išli na fešte i u primorska mjesta. I tamo je dolazilo do tučnjava, pa su se znali vraćati s modricama, ali bilo je i onih bolje sreće. Za Sv. Du ju 1894. vadila se tombola, na kojoj je Mate Medić iz Muća dobio zgoditak, pa se vratio kući sa 100 forinti (T XXXIV.).

5.7. PUTNICI

Razmah romantizma početkom XIX. st. naveo je mnoge znatiželjne Euro­pijane da putuju po egzotičnim zemljama. U to doba i Zagora je spadala u taj krug. Priče koje su o njoj prenosili putnici navele su i druge da je posjete, a nošnja i osebujni narodni običaji bili su dovoljan mamac za putopisce. Katkad

151 NL, 14/1914. 152 1. Bulić, Šibenik i Dalmatinska Zagora, 1932, Zagreb, 24. str. 153 A. A. Paton, n. dj., 34. str. - ... the husbands being indisposed to concede a

European position to the wife. There is very little romance in the courtship. Inquiries are made as to the disposition of the maiden, on the principle of their own proverb, 11Choose your wife by your e ars rather than your eyes; inquiries even go to an amusing length, such as the household qualities of the mother, even to the question of the soundness of her bodily constitution, and the quantity of milk she could give to her own children ...

154 PL, 5/1915.

312

bi se pojavili i otmjeniji gosti, a među takve svakako moramo ubrojiti cara Franju Il., koji je s dosta velikom svitom prošao kroz Zagoru godine 1825. u sklopu upoznavanja »svojih<< zemalja.155 Od okrunjenih glava prvi ga je slijedio sakson­ski kralj Fridrik August, koji je, nakon posjeta Sinju i upoznavanja Sinjske alke, krenuo prema Splitu 'sprovadjan od onih vitezah na svojih gizdavih paripih '. !56 Ta pratnja nije imala samo paradnu funkciju nego je bila i prijeka potreba, zbog hajduka koji su se u to doba još uvijek obarali na boljestojeće putnike. To je iskusio na vlastitoj koži prije spomenuti Joseph Maximilian von Lichtenstein kod Prapatnice.

Ipak je većina putnika nosila ugodne uspomene iz Zagore, a među njih se sigurno može ubrojiti car i kralj Franjo Josip l., koji je prilikom prolaska kroz Muć bio dočekan od mnoštva naroda klicanjem »Živio naš hrvatski kralju<<. 157 Dva Engleza, Sir John Gardner Wilkinson i A. A. Paton ostavili su mnoštvo zabi­lježaka o Zagoranima, pri čemu su katkad bili i prekritični prema nekim poja­vama.158 Wilkinson je prošao Zagorom godine 1848. krenuvši iz Šibenika prema Drnišu, a prema Splitu se uputio jašući na konju od Sinja do Klisa i čini se da ga okolica nije baš zadivila. 159 Pa ton je išao obrnutim smjerom, prema Sinju, ali ni on nije zamijetio ništa zanimljivo, osim što je pohvalio kvalitetu ceste koja je od Klisa išla prema Pro logu. Za razliku od njih, austrijski vojvoda Ludwig Salvator bio je zadivljen zagorskim nošnjama koje je vidio na svom putu preko Boraje. U svojem albumu» Das was verschwindet<< ostavio je nekoliko vlastitih slika Za go­rana, koje je popratio i prigodnim tekstom. Uz ilustraciju koju donosim, napisao je (sl. 16):

»Ova slika nam najzomije prikazuje malu kapu karakterističnu za šibenski kraj. Ona se nosi pričvršćena oko tjemena tankom uzicom, a s jedne strane visi kita i daje licu gizdav i kićen izgled. Što su ljudi mlađi i što više teže eleganciji, to je manja kapa koju nose, tako da je u stvari ukras, a ne pokrivalo za glavu. Crveno i plavo obrubljeni prsluci ponekad su opremljeni s okruglim visećim, a ponekad sa potpuno glatkim pucetima. <<

Zanimljivo je da je i on svojim stručnim okom primijetio da je stara kaštelanska nošnja bila veoma slična onoj zagorskoj.

Pravi turizam, koji se tek počeo razvijati u Primorju, uglavnom je obilazio Zagoru, jer su sve znamenitosti za tadašnja shvaćanja bila izvan tog prostora

155 F. II von Habsburg, Bereisung meines KOnigreichs Dalmatiens ... 156 J. V. Sartori, Putovanje kralja saksonskoga, Zagreb, 1838. 157 S. Obad, SZHNP, 174. str. 158 A. A Paton, n. dj., 32. str.- ... in short, the Morlacks principle is to allow the man

to grow as the beast of the forest, strong, healthy, and savage, averse from every labour, and untamed by any discipline ...

159 J. Gardner Wilkinson, Dalmatia and Montenegro I, London 1848., 195., 241. str. - ... The only object of interest, between Sign and Spalato, are the fortress of Clissa ...

313

(slapovi Krke, slap Gubavica na Cetini). U vodičima koje je za putnike izdavala dalmatinska željeznica, bilo je navoda koji su samo mogli odvratiti posjetitelje od nauma da se usude zaći dalje od obale. Radoznalog korisnika »K. und K. Osterr. Staatsbahna<< pripremali su na Zagoru riječima:

» ... bujna južna vegetacija ustupila je mjesto kamenoj pustinji .... (Prnga ide) uzbrdo u smjeru sjeverozapada, kroz teren pun graba, vododerina i udolina, pa kroz jedan od najdužih tunela na trasi. Na visoravni prolazi kroz oskudne, mučno obrađene parcele između kojih su razasuta stabla murava. Kud god oko seže ne vidi se ništa osim kamenitog, jadnog tla, pokrivenog niskim grmljem iz kojeg se tu i tamo uzdižu hrastovi medunci. Neko vrijeme pruga ide platoom koji tu zauzima veliku površinu iz kojeg se pomaljaju niski brežuljci; male njive okružene su neplodnim tlom; ponegdje se vidi zelena ploha prekrivena škrtom travom.«160

U drugom sličnom opisu stoji:

>> ... Već putovanje željeznicom od Šibenika do Splita razjašnjava pozomom putniku dobar dio povijesti Dalmacije. Put nas vodi kroz planinsku pustoš koja nas ispunjava potresnom užasnošću. Izgleda da je sami vrag pravio ovu zemlju: najdi­vljije čudnovato rastrgane vapnenačke klisure; nigdje ni mrvice plodnog zemljišta; nigdje travke ni grma, nema ni ptica ni kukaca, a kamoli kuće i čovjeka u užasnoj pustoši kroz koju nas vodi pruga. A to je samo slutnja onoga, što nam Zagora nudi ... «

Ipak nije sve izgledalo baš tako. Zagora je u svojim njedrima krila mnoge ljepote, koje je tek trebalo prezentirati javnosti. Među njima prva je počela plijeniti pozornost spilja Vranjača u Kotlenicama, koja je otkrivena u ogradi seljaka Ante Punde godine 1903.161

Športski zaljubljenik kakav je bio dr. M. Oransz, predsjednik austrijske biciklističke udruge, prošao je godine 1903. na biciklu cijelu Hrvatsku i Bosnu, pa je na temelju svojega iskustva sastavio knjižicu za on: koji bi ga htjeli slijediti. Kroz Zagoru je prošao »Napoleonovom cestom<<, od Sibenika do Trogira. Za njezino stanje je rekao da je »manje dobro očuvana i zbog smanjenog prometa kola prilično prekrivena tucanikom. Do svratišta u Vrpolju teren je lagano valovit, da bi se na kraju počeo penjati. Od Vrpolja ima kratak pad, pa jači uspon do gustirne u mjestu Boraji. Odatle je opet srednji uspon dug 3,5 km, pa p akon pada od pola km, opet uz~rdica. duga 3 km, nakon druga dva k~ je Simi?a gostiona u Prapatnici. Od Sibemka dovde su 32,8 km. Od Prapatmce shjed1 2 km laganog pada, pa 5 km valovita terena, i na kraju 6 km strmih serpentina, nakon kojih se stiže u Trogir. .. «. 162

160 Illustrierter Fiihrer auf den K. und K. 6sterr. Staatsbahnen ... 161 PL, 11/1903. 162 M. Oransz, Auf dem Rade durch Kroatien, Dalmatien, die Herzegovina und

Bosnien, Wien, 1903., 60. str.

314

••• Kad je Austrija godine 1918. otišla s povijesne pozornice, ostavila je Zagoru

na stupnju razvijenosti na kojem ju je i našla. Dalmacija je bila najzapostavljeniji dio Carevine, a da bi se shvatilo kako je bilo u Zagori, nije potrebno drugo doli pročitati pjesmu koju je svojedobno objavio »Pučki list«:

PISMA OD ZAGORE

Mili Bože, na daru ti fala, Što ću pivat ovo nije šala; Ne ću pivat pisme od junaka, Nit od onih mladih divojaka, Već od jadu zagorskih težaka, Kako uvik u nevolji biše, Da nemože živiti se više! Po triba je uvik nas gonila, J er nas majka u kršu rodila; Nitko neće reći: njemu lako! Nego, braćo, svim nam je jednako. U zagori ne imade sela, Da baš žive, majka mu vesela, Nego svuda 'rgja i nevolja, Pošto tužni ne imamo polja, Izim jednog sela Radošića, Pa i u njem velika nesrića. To je polje mrtva crljenica, Tu bez gjubra ne rodi pšenica, A blaga je velika malica; Do njega je selo Vučevica, U njemu je zemlja smo lj enica, Pa za dugo ona vlagu drži, Tute žito malo sunce prži, Izvan odveć baš da bura puše, Tako da bi bojali se suše; Al pšenicu tu hvata ružina; Kad zavalja sa mora južina, Odnese ju puno položina. Sad dolazi selo Dugobabe, U njima su krševite drage, Mnogo puta ja sam u njim bio, Toga polja ja nisam vidio, Izvan ništa ispod kose njiva, Pa i njizih sve drača prikriva;

Megju kućam imade zemalja, Ali, brate, ni cigla ne valja; Po brdu je priličnih dolaca, Al učuvat nem' oš od ovaca, Tute sasvim slaba je li tina, Malo nagju i žita i vina; Navlastito na Kutića strnu Po ljutini lako skupe hranu. Sve sam lipo razgledao ovo, Sad ću kazat selo Brštanovo; U njem ima lipoga poljica, Al je zemlja odveć pržnjavica; Kukuruza tu bude lipota, Pogledat ga prava je milota, Al je slabo žito i pšenica, Ne izreste ko mišja repica; J a bih rada kazati o svemu, Al nemogu doznati po čemu, Već sam čuo baš od starih ljudi, Da pržinu pšenica ne ljubi, I najprije može biti s toga, Sad ću kazat od sela Niskoga. U njem nije baš pridobro polje, Al je slatko da nemože bolje. Tu, da vidiš, kada lito bane, Pa na zeman jedna* kiša pane, Kako lipo sva litina viri, Navlastito zeleni kumpiri. Oni svoga ne izgube lica, Sad ću kazat od sela Kladnjica; U njim polja vidit je malica, Ponajviše nikakvih lastvica, Navraća se tu puno groznica, A kakvo je selo Lećevica? Čudo gore, pobro, od Kladnjica!

315

Tu ne vidiš ni megje, ni doca, Ne imade ni najmanjeg poljca, Već krš ljuti, da nemože gori, A od žege sve opet izgori. Nikoliko ima godin' dana, Da se ljudi hvataju duhana, O njem rade i podnose muku, Ali mnogim duhan dade ruku. Lećevici da nije duhana Propala bi kroz godinu dana! O njem radi i žensko i muško, Idem sada u polje Koruška. Onakoga baš nema do megje, Svega vidiš sa Tapića grede; Čudo vidit imade prostora, A još da ga ne zaklanja gora? Od zemlje je tute slaba vrsta, Nema pupe za četiri prsta, Već je ploča, jadna škaljetina, Odveć slaba tu bude litina. J a sam ovo kazivao sada O zagori vrh Trogira grada, Al sam čuo od ljudi govora, Da je jadna sva cila zagora. Od Drniša do grada Trogira Tužan težak nigdi nema mira, Već se muči i danu i noći, Sve se uhva da će naprid poći, Ali 'rgja sve ga žešće bije, A pomoći ed nikud mu nije! Sve pritiska kamen i grabuša, Svakog lita umete nas suša, A ovoga lita za najviše; Sve litine četvrtina biše, Pak od onog jadnoga imanjka,

Mnogo valja podmiriti danjka: Polj aru je platit polj arinu, A zvonaru je dati zvonarinu, Kovaču je dati po kovinu, A fratru je platit redovinu. Općina nam teški danjak pita, Lugar hoće da mu dadeš mita, Sad težaku ne ostaje ništa, Već da crkne s dicom kod ognjišta. Da nam dadu bez dacije žito, Dobro bi nam uprav došlo i to, Al se bojim da to biti ne će, Jer općina narodu zameće, Ada bude baš bi bila srića*, Lak k bismo dočekali* proli ća. Općina bi čekala nas s novcim, Ne bi pali u ruke trgovcim, Da pritisnu naše jadno stanje I na bubanj bace nam imanje. Što je hvajda da dalje govorim, Ništa nego svoju pamet morim, Već da ste mi zdravo, zagora ni, Što nas mašklin i ćuskija hrani, I od malja pucaju nam dlani, A od mace zabole mišnice, I tresu se naše lopatice, Minavajuć kamenje po njivi, Dragi Bože, zagoru poživi! Ti daj njojzi ikakvu prosvitu, Nek ne živi najgore na svitu, Il nas, Bože, odavde preseli, Prije neg smo sasvim se umeli!

Momče Zagorče.

***

Malo je bilo ljudi koji su godine 1918. bili svjesni da istjerujući habsburškog orla, primaju u kuću karađorđevićevsku svinju.

316

6. ZAGORSKA PREZIMENA I IMENA

Dugotrajni napadački ratovi koje su Turci vodili još od godine 1463. imali su uništavajući učinak na sve oblike života kasnosrednjovjekovnih Zagorana. Međutim, najtemeljitije promjene zbile su se u sastavu pučanstva zagorskog prostora. Sudbonosan je bio prijelaz iz XV. u XVI. st., kojom pri! ik(!_ m je golema većina starih Zagorana izbjegla u primorske gradove i naselja (Sibenik, Pri­mošten, Marina, Seget Donji, Trogir, Kaštela i Split), a neki su otišli na otoke i u Istru. Oni rijetki preostali su, prihvativši tursku vlast, sačuvali uspomene i jedino na taj način može se objasniti činjenica daje vrlo mali broj toponima (tj. imena mjesta, lokava i brda) bio zaboravljen, odnosno promijenjen. Potvrđuju nam to zemljovidi iz XVI. i XVII. st. kad ih usporedimo s razgraničenjima iz XIV. i XV. st., a konačno i sadašnji nazivi tih lokaliteta.

Otada do godine 1715. dogodilo se nekoliko odseljavanja i doseljavanja. Prvo doseljenje je bilo početkom XVI. st., zatim je na početku XVII. st. došlo do odseljavanja, na što je odmah uslijedio manje intenzivan dolazak novoga stanovništva, da bi na kraju XVII. i početkom XVIII. došlo do konačnog i prilično organiziranog useljavanja iz Bosne i Hercegovine. Dakle, Zagora je pretrpjela dva velika odlaska, i tri dolaska novoga pučanstva.

Nakon te treće doseobe neka sela su ipak promijenila ime, pa je Zminovo postalo Muć, Zamelica Pakovo Selo, a Petrova gora prozvana je Mosećem. I manja brda bivala su preimenovana, tako Orguz u Dugopolju i Orguz kod Gizdavca dobivaju ime po turskom izrazu za ovčarske pojate, torine (ahar, ar (perz.- štala) + kuz (tur.- janje). To je vjerojatnije tumačenje od onog koje nudi don Lovre Katić izvodeći to iz: oreus -lat. plodna površina, a ne uviđa besmisao >>plodnih površina« u ljutom kršu. Usto zaboravlja na višestruke promjene pučanstva na tom prostoru od rimskog doba (postoji jedno selo Orguz i u Livanjskome polju podno Kamešnice).

6.1. PREZIMENA

I promjene imena, tj. prezimena nisu bile ni blizu tolike kako bi se to moglo očekivati s obzirom na 170-godišnju tursku vladavinu i utjecaj koji su muslimani

317

kao vladajući upravni i zakonodavni sloj širili u narodu. Nema sumnje da očuvanje hrvatskoga katoličkog duha ponajprije možemo zahvaliti visovačkim franjevcima, koji su bili svjetionik narodnih i vjerskih osjećaja. Gledajući te prve turske deftere, vidimo samo poneku osobu s prezimenom koje ima nastavak -IĆ. Medutim, već iz »uskočkog popisa<< iz godine 1579. možemo razabrati prezime­na koja su se očuvala čak do danas (tako: Plazonić u Divojevićima). Pozornom usporedbom nekih od ovih prezimena i onih iz turskih deftera vidimo način kako su ona nastajala. Tako se u Kladnjicama godine 1550. spominje Vukdrag, Ilijin sin, a taj isti se navodi godine 1579. kao Vukdrag Ilić, ili u Suhom Docu Mihovil, Radin sin (1550. ), pa Svetin Radić (1630.) i godine 1711. Ilija Radić, iz čega se vidi da su ta prezimena patronimici, tj. izvedena su iz očeva imena i dodana sinu kao prezime. Drugi način njihova nastajanja utemeljen je na nekoj tjelesnoj osobini ili gesti osobe. Primjeri za to su prezimena: >>Bejo, Krivo, Erak« i staro prezime >>Naerilović<< (sadašnji oblik glasi: Nedović). U prvom slučaju neki davni predak je imao običaj da plazi jezik, tj. da se >>belji<<, što je njegova okolina primijetila i dala mu kao nadimak koji je s vremenom postao prezime. Ostala tri slučaja govore da je bio neki predak koji je ili držao glavu nakoso, >>na'ero<<, ili je tako hodao. Prezime >>Galić<< ukazuje na osobu koja je bila crne puti.

Dakle, nakon prve doseobe s početka XVI. st. počela su se ustaljivati prezimena koja i danas susrećemo na tom području, ali poslije krvavih događaja na razmeđu XVI. i XVII. st. dolazi do druge doseobe u Zagoru. Te pridošlice doseljavaju po svemu sudeći jednim dijelom iz današnje Hercegovine, na koji nas zaključak navodi nazočnost prezimena >> Burmaz<< u spisima dubrovačkih notara iz X.IV. i XV. st., a osim toga, i dandanas postoji seoce Burmazi jugoi­stočno od Capljine.1 Navedeno prezime iznimno je zanimljivo jer dokazuje da je u Zagoru došla i jedna tanka struja vlaških doseljenika iz Hercegovine. Iako su oni već tamo bili pohrvaćeni, ipak su sačuvali to svoje prezime do današnjih dana. Ono na albanskom jeziku znači: veliki čovjek, muškarac, junak - Mrri! i madh. Jezičnim prilagođavanjem poprimilo je kroatizirani oblik. Ostala su još neka prezimena istoga podrijetla. Tako je prezime >>Bakmaz<< iz okolice Zadra (btici! i madh- veliki brat; stričević), te >>Sormaz<< iz okolice Knina (s6rri! i madh - veliki crnomanjasti čovjek). Ti Šormazi su za razliku od Bakmaza i naših Burmaza došli pod utjecaj pretežitog pravoslavnog pučanstva, tako da su s vremenom prešli na grko istočno kršćanstvo.

Drugo znakovito prezime istoga podrijetla je >>Andabaka<<. Ono je poteklo također od vlaška-albanskog jezika, i to od riječi tindi!- ješnost, apetit, iptiki!­slanina (ili bUki!- kruh). U prvoj kombinaciji (ande + ptiki!) bi značilo: onaj koji voli jesti slaninu, a u drugoj (ande +bUke): onaj koji voli jesti kruh.

1 M. J. Dinić, "Dubrovačka srednjevekovna karavanska trgovina",Jugoslovenski isto~ rijski časopis, Ljubljana, Zagreb, Beograd, 1937. god., 122. str.- ... 7. V111343: Dorman delli Brumas, capud catonis, Visulle delli Brurnas, Pomochian de lli Brumas, Radoslauus, filius Danilli, delli Brumas ... ; 134. str. - ... Bogdan Glegievich et Bogetta Nenchovich, Vlachi Bormaxi (1404) ... ; 135. str. - ... Priba~ Nicolich, Vlachus de cathono Burmas, Moroblachus et catonarius (1407-1418) .. .

318

Neka druga stara prezimena ukazuju na to da je dio pučanstva potjecao iz današnjega Makarskog primorja, koje se za vrijeme Turaka zvalo nabija Fragu­stin.Z Za utemeljenost te tvrdnje imam nepo bitan dokaz u postojanju prezimena Pra Agustin ov (koje je zabilježio fra Bone Bil oglav u svojoj Knjizi krštenih; vidi popis). Tu moju postavku potkrepljuje i rod Despotovića, isto tako spomenutih od fra Bone, a zna se da se početkom XVII. st. spominju >>Despoti<< u Zaostrogu koji je takoder spadao u Fragustin3

Nakon treće i najveće doseobe (od 1685. do 1718.) Zagorom su prevladali doseljenici iz jugozapadne Bosne i zapadne Hercegovine. To pučanstvo izvršilo je ključnu promjenu u običajima Zagoraca. Kako su pridošlice prije dolaska bile već više od dvjesta godina pod Turcima, donijeli su i mnoštvo turskih riječi i običaja, a sve to se odrazilo i na prezimena. Danas nema sela u Zagori, a da nema neku obitelj s prezimenom izvedenim iz turske riječi. Pogrešno je mišljenje da su to potomci nekih po krštenih >>Turaka<<. Oni su jednostavno imali u govoru mnoštvo turcizama, pa su i za razne pojave i odnose primjenjivali takve riječi. Takva su tzv. nadimačka prezimena: Topić- od topal, topa- tur. čovjek s jednom kraćom nogom, Pajdek- odpajdak- pe rz. krivonog čovjek, ili prezimena nastala po zanimanju nositelja: Bašić - baša - starješina, poglavar, Bunardžija - tur. zanatlija koji se bavi kopanjem bunara. Koliki je bio utjecaj turcizama možemo shvatiti kad usporedimo staro prezime >>Nebrilović<< (1579. u Utorima) i prezime >>Ćosić<< iz katastarskih popisa s početka XVIII. st. Naime, i jedno i drugo označava čovjeka rijetke brade koji se ne treba brijati (ćoso- pe rz.: nebrilo ). Ipak, nakon svega, i nadalje je većina prezimena potpuno domaća s hrvatskim domet­kom -IĆ sa značenjem: mali, sin (primj.: sin od Ive bi dobio prezime Ivić (mali Ivo) - u Vinovu Gornjem, ili sin od Mikea - Mikačić - u Broćancu ).

Sva starija i novija obiteljska prezimena mijenjala bi se poglavito ako bi bilo puno braće, pa da bi se međusobno razlikovali, dobivali bi dometke od nadimaka (tako: u Lećevici- Despotovići se dijele na Bočine, Markiće, Bužančiće i Tešije, a u Ljubitovici- Valižići postaju Vrbati, Tapići, Rapići, Banovci i Musolini). Kasnije su s vremenom ti različiti oblici nadvladali, pa se izgubila uspomena na srodstvo. Zahvaljujući zapisima u katastrima i maticama, znamo za zajedničkog pretka. Konačno su se sva prezimena ustalila krajem XIX. stoljeća, ali potreba razlikovanja po nadimcima ostala je i dalje, pa se npr. Vukorepe iz Planjana dijele na: Bilušiće, Š uljke, Šolpiće, Berame, Relje, Makaliće, Joliće, Tomaloviće, Antus'noviće, Devce, Jason e, Goliće, Lugaroviće, Lešiće, Lubnoviće, Tomeški-

2K. Jurišić, "Despotov Zaostrog kroz povijest",Makarskizbomik 2, Makarska, 1989., 296. str.- ... Kad su Turci konačno zauzeli Gornje primorje i nakon što je prije 1497. g. umro njihov zadnji gospodar turski vazal vojvoda (fra) Augustin Vlatković ...

3K. Jurišić, n. dj., 300., 301. str. - ... U turskim spisima XVII. st. susrećemo neka prezimena u Zaostrogu, kojih tu ne nalazimo u XVI. st. To su ova: Despotović (1607.), ( ... )navodimo izvorni turski spis u htvatskom prijevodu: "Teskera Kurta sina Velijina i Halila sina Ihtijareva, da je Luka sin Despotov iz sela Zaostrog u nahiji Fragustin oslobođen od svih tekjalifi urfija, kao i od kesima, jer služi papazima". Na poleđini istog spisa dvaput piše suvremenom htvatskom ćirilicom: Luka Despotović ...

319

ne, Racetine, Markiće, M~ćkove, Čoviće, Markut'noviće i Interoviće (prema kazivanju pok. Ante Vukorepe pok. Grge).

6.I.l.Prezimena nastala iz turskih riječi:

Akrap - tur. - štipavac, škorpion

Alajbeg - tur. -zapovjednik spahija u sandžaku

Anterić- ar. anterija -vrsta gornje haljine

Arambašić- ar.-tur. harambaša- voda seoske čete

Armanda - perz. arman - gumno, guvno

Asanović- tur. osobno ime Hasan

Aužina- ar. havnz, hauz- jama za skupljanje vode

Badžim - tur. badža - sin stare sluškinje

Badžoka - tur. badža - otvor na krovn za dim; onaj koji ima oči velike kao »badža«

320

Bailo - ar. bahil - škrtac

Balić- tur. balija- prost čovjek iz naroda koji ne pripada plemstvn

Barčić- tur. barak- kosmat, kudrav, čupav čovjek

Bašić - tur. baša - starješina poglavar

Beara- perz. behar - cvijet voćke

Begović, Begonja- tur. beg -plemić, gospodin; onaj koji se tako ponaša

Bešlić - tur. bešlija - pripadnik plaćenog konjaništva

Bmjan - tur. bori - truba, trubač

Borozan - tur. - trubač

Brdak- perz. bardak - zemljana posuda za vodu

Bulić - tur. bula - muslimanska žena

Buljubašić- tur. buljubaša- zapovjednik čete

Bunardžija - tur. - obrtnik koji se bavi kopanjem bunara

Burazer, Burazin - perz. -brat, prijatelj

Buzdovačić - tur. buzdovan- vrsta starinskog oružja

Certa - perz. sert - tvrd, ljutit, opor

Čajić, Džajić, Žaja - l. perz. ćehaja, ćaja - seoski starješina, pastirski prvak 2. tur. čauš, čajo - svatovski šaljivčina

Čarija - l. perz. čara - lijek, pomoć; onaj koji liječi 2. tur. ćar- zarada u trgovini; onaj koji dobro trguje

Čatlak- tur. ča! tak- njiva zasijana rižom

Čiček- tur. - cvijet

Čogelja - perz. čugelj - duga varnjača; onaj koji tako izgleda

Čolak- tur. - onaj koji je bez jedne ruke

Čulić- tur. -onaj koji nema jedno uho

Čurčić - tur. ćurčija- obrtnik koji pravi kape od krzna

Ćatipović - ar. ćatib, ćatip - pisar

Ćelić - tur. - onaj koji je ćelav Ćorić, Čorić- perz. ćor - slijep u jedno oko

Ćosić- perz. ćoso - muškarac rijetke brade i brkova

Ćulum - perz. - buzdovan, topuz

Dadić - perz. dadija, dada - žena koja se brine o djeci

Delić - tur. delija -junak, silovit čovjek

Džalo - tur. džal - starac

Džanko - perz. Džanan, muško ime -voljeni

Dželalija - ar. muško ime- veliki, moćni

Džepina - ar. - džep

Džuderija- ar.- onaj koji je prebolio ospice

Đeldum - tur. deldi, geldi- dođe, stiže; onaj koji je došao, pridošlica

Đerek - ar. džerah - ranar

Đirlić- tur. dirlija -vrsta kola; onaj koji živo igra kolo

Đolić - l. tur. donlija - pripadnik dobrovoljačkih postrojba 2. tur. dol -Jezero, lokva; onaj koji čuva lokvu

Đolonga - tur. đonlaga - zapovjednik posebno uvježbanih vojnika

Đugum - tur. - bakrena posuda širokog grlića

Elez - tur. - vojnik

Hajder - ar. osobno ime - Lav

Hodžić, Odžić - perz. hodža - muslimanski vjeroučitelj

Jaman- ar. iman, aman- vjerovanje u jednog Boga

J ajić- tur. jaija- pješak

Kalaš - perz. - rasipnik, raspikuća

Kalauz - tur. - putovođa, vodič; poseban ključ

Kalpić - ar. kalfa- pomoćnik majstora

Kamber - ar. osobno ime

Karabatić- tur. karabatak - gornji dio stegna

Karanušić - tur. kara - crn + Anuša -žensko ime

Kelam- ar.- besjeda, onaj koji lijepo govori

Kevo, Kević- perz. keva - štap savijen na vrhu

321

Kuduz - tur. - bijesan

Kujundžić, Kulundžić - tur. kujundžija - zlatar

Kulušić- tur. kulukčija- zapovjednik noćnih stražara

Kurtović- tur. kurt -vuk (=Vuković)

Lagumdžija - perz. lagum - mina; onaj koji postavlja mine

Lalić - perz. lala - dvornik

Lolić - perz. lola - momak, dragi

Malbaša- ar.-tur.- seoski starješina

Mamut- tur. muško ime Mahmud, Mahmut- hvaljeni

Mandarić - l. grč. mandra - pastirsko ljetište s torovima za stoku, 2. ar. mandrak, matrak - toljaga, štapina

Melvan - ar. mevlana - naš gospodin, titula učenjaka

Menđušić - perz. menđuša - naušnica

Mizdrak- ar. - koplje koje ima oštrice na bridovima, tj. osoba koja tako izgleda

322

Mujan - ar. muško ime Mustafa - odabrani

Mula - ar. - učen čovjek

Munjiza - ar. - pitom, skroman Murat - tur. muško ime - Željko

Musolin - l. ar. muteselim - načelnik 2. ar. muselem - onaj koji je oslobođen nekih poreza

Mustapić - ar. muško ime Mustafa - odabrani

Nazlić- tur.-perz. nazli- dražestan, dopadljiv

Odžak- tur. - dimnjak, ognjište

Pajdak - perz. - krivonogi čovjek

Pandža - perz. - šapa, kukasti nokat ptice grabljivice

Parađina - tur. arpa -ječam

Peljić - perz. pehlu - pero na čelenci

Penga - l. perz. peng - pet - peto dijete 2. perz. penge - pesnica, onaj koji ima velike pesnice

Pralija - onaj koji pravi barut - prah

Ramadža - ar. muško ime Ramadan, Ramo

Rizvan - tur. muško ime -zadovoljstvo

Samardžija, Samarđić - tur. samardžija - onaj koji izrađuje samare

Saratlija, Sara tlić- perz.-tur. serhatlija, seratlija- krajišnik, graničar

Seralija- ar.-perz. sarah or, salahor- čuvar tvrđave ili nekog mjesta

Serdar itd. - perz. - glavar, starješina Sivrić- tur. sivrije - krojačka kliješta, šiljast

Spaić - l. perz. posjednik konjanik 2. perz. boljestojeći domaćin

Subašić, Šubašić- tur. subaša- nadzornik imanja Šećer - perz. osobno ime; šećer Šamadan- ar.-perz šemidan- svijećnjak, tj. onaj koja tako izgleda Šerić - ar. - drug, kolega Šiško- tur.- debeljko Tabak - ar. - kožar Tafra - ar. - onaj koji ljutito napada riječima Tandara- tur.- roštilj, gradele Taslak - tur. - bakreni lim u tabli

Tendžera, Tenžera- tur. -duboka bakrena posuda bez ručki

Terzija, Terzić - tur. - krojač

Teskera - ar. - isprava, potvrda

Topić- tur. topal, topo- čovjek s jednom kraćom nogom

Topčić -tur. topčija -topnik

Torlak- tur. -onaj koji se razmeće, hvasta Tucak- tur. tutsak - zarobljenik

Tuzluk- tur. - sl anik, posuda za sol

Zekić - ar. osobno ime Zekija - bistri

Zoraja- perz. zoran- silan, bijesan

Tumačenja navedenih prezimena temeljim na rječnicima: Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989.

Grupa autora, Fjalor shqip-serbokroatisht, Priština, 1981.

6.2.IMENA

Iz priloženih popisa vidi se i to da je velik dio imena još uvijek starog hrvatskog podrijetla (Radovan, Vukoje, Grubiša, Vladislav, Obrad), osobito u prvom razdoblju, do godine 1500. Međutim, kršćanska imena uzimaju sve više maha, što se temelji na naputcima Tridentskog koncila (1543.-1563.) da se kod krštenja djeci daju isključivo imena kršćanskih svetaca. Rezultat toga vidimo 120 godina kasnije, kada u Matici fra Bone Bilo glava susrećemo gotovo u potpunosti svetačka imena. Čak je revni fra Bone otišao u krajnost pa je latinizirao i hrvatska imena Radoslav, Božidar i Cvita, koja su postala »Gaudentij, Nata!, Flora<<.

323

Zanimljiv podatak je iznadprosječan broj imena Ivan (ili Ivanka), te Katarina i Margarita, što navodi na postojanje tradicije koja seže od doba Nelipića (početak XV. st., vidi tablica 1). Kao što znamo, posljednji Nelipići imali sn upravo ta imena, a kako su vjerojatno ostali u dobroj uspomeni kod naroda, djeca su često dobivala njihova imena. Usto je važno napomenuti da su gotovo svi »Ivani<< iz razdoblja A, poslije godine 1383. Kod fra Bonine Matice imamo i ženska imena, pa zbir muških i ženskih >>Ivana<< s Katarinama i Margaritama daje visok postotak od 18,02 posto u odnosu na cjelokupan broj od 949 osoba. I na kraju, tablica l. govori da je najomiljenije zagorsko ime IV AN, pa JURE i MATE. Brojnost imena ratničkog sveca sv. Jmja nije začudna, jer su i crkve posvećene njemu najbrojnije u Zagori, a njegovi prikazi s oltara najviše su se doimali pobožnog puka.

Visoko mjesto raznih »Radoja, Radoslava i Radovana<< upućuje na za­ključak da je novorođeni sin uvijek bio radost u obitelji, kao nasljednik, hranitelj i branitelj. Da bi dijete odagnala razne uroke, vukodlake i druge napasti od sebe, trebalo mu je dati odmah takvo ime koje će prepasti te nevolje, pa otuda i »Vukoje, Vukobrati, Vukmani, Vukići<<, čiji je lagani porast zamjetljiv nakon doseljavanja stočarskog pučanstva (tablica 1., razdoblje B- b). Taj praznovjerni običaj zamijenjen je većim u~ecanjem kršćanskih svetaca, pa je »Vukova<< bilo sve manje. Oni iz stupca E- (1711. g.) gotovo su isključivo pravoslavci.

Apsolutno nizak broj »Ilija<< odjednom raste kod D i E, a uzrok tomu nalazim u činjenici da je sv. Ilija zaštitnik i omiljen svetac u Bosni, a kako baš otada Zagoru preplavljuju pridošlice iz tih krajeva, oni mijenjaju običaj kod nadijevanja imena (tablica 1., E •).

Moram naglasiti da su podaci A s cijelog područja Zagore, B iz turskog deftera za sjeverni i istočni dio Zagore, C iz »uskočkog popisa<< (srednja Zagora), D iz fra Bonine Matice bez ubikacije nositelja prezimena, dok E imenik potječe s područja Sinjske zagore.

U tablici 2. vidimo omjer narodnih • kršćanskih 1 i muslimanskih g imena. U narodna su ubrojene sve inačice imena koja nisu kršćanskoga podrijetla. Sve oblike svetačkih kršćanskih imena (premda su ona katkad bila potpuno prila­gođena narodnom izgovoru (Filip = Vilip ili Pilip, Frane = Vrane) stavio sam u drugi red, a muslimanska imena su iz razdoblja turske vladavine. Moram upozoriti da podatak h ne daje pravu sliku jer je to ipak tzv. »uskočki popis<< pa i nije bilo očekivati da »Turci<< drage volje plaćaju porez. Ali kako bilo da bilo, pravi postotak nije bio veći od onoga iz razdoblja B.

Na žalost, ženska imena u većem broju nalazimo samo kod fra Bone Biloglava (1679. - 1686.), dok su kod ostalih popisa samo sporadična pojava. »Matica<< (razdoblje D) ipak daje vrijedne podatke. Primjećujemo spomenute »Ivanke, Katarine i Margarite<<, ali još više značajan broj »Oršula<<, što je danas gotovo nepoznato ime u Zagori. Od narodnih imena tu su »Vide, Stane, Cvile i Nediljke<<. Na sve skupa spomenuto doseljenje iz 1711. čini odlučan utjecaj, pa to možemo opet povezati s nestankom »Margarita, Oršula i Vida<< (tablica 3.)~

324

....i ,.... t-,.... , ~

_"; oo "' ,.... ' o

"' t->n ,.... ' u

oo N >n ,.... ,

>Q

o o >n ,.... o

"O

' <

l

V)

1:1' ..-: N N_ -- oo

'8' ~ r-. V)

"i' " .§ § o

:E ~

1:1' oo oo ,...,_ -"' "' '§' r-. ~ " "i' " .§ o>

~ :;; ::;:

1:1' ,..., "' oo_ ~ "'

'8' .e

N - oo

' " .§ 2 g 1:1' -oo

d "' - "' '8' ~ "' ,..., "i' " .§ o>

~ "O

~ ..... t--

1:1' - ,..., d --"'

i 1!!l -N

' " .§ o> "O

~ "' ~ 1:1' V) ('!; oo

oO "" 8 o.. :ii el lS' ~ " .....

,..., " "' "' oo oo o_ ~ V) ,.._- 'Ci ~ "'

:;f V) - "' ~ ,..., ,..., N

-a l;! o> g :;; o>

~ 'il ~ "' ::;: oo oo "' "' "' - ~ ~ :;;;. ~ "'

('!; "' t-- V) ~ ..,. ,..., ,...,

.s -a ~ el g ~ ~ ~ .:; ::;:

t!: t!: t!: N N

"' "' orl orl orl ~ ~

t-- t-- r-. "' "' -a

~ " o

~ :E ~ [;;

"' t-- ,...,

"' N "' oo ~ ~ "- ....,_

oO "' ,...,

" ,...,

1!!l "' ~ ,..., N -~

.o..., o> ~ ~ [;; ~ ~ "' ::;: "' [::]_ ~ -- ~-"' "'-V) ,..., ,..., ,...,

N --- "' "' oo

o l;! ) & g ~ 'il

~ "' o 8 oo ~ ~ - ,..., 'Ci 'Ci orl ~

~ l;! ~ g, o ~

"' cS :E ::;: o> ~ "'

r-. ~ -- ,...,

"' oo "' "'--::;} "l r--_ d "l ,..., ~ - o ' "'

,..., ,...,

- fl t--

"' " N , N - ' '

~ ·~ o o., o> ) o>

& o. [;; "O

§' ·o "' Cl) "' ::;: ~ ~ ' ' "' " "' "' "' o. ~ ~ - :::l-

.,._ ~ N_ ,...,

"' - o ' "' ,...,

"' "' N t-- - ' --- ,...,

' '

:ii o> o o o>

"' .g. "O

~ & :E [;; §' "' "' Cl) ~ ~ ' ' t-- ,...,

N N ~-

N ~~ i ;;} "' "' -- "' ..,.- .,.- ~ ~ -o ,...,

"' "' V) V) N -- ' '

·~ ~ g, ~

o> .g. ~

"O el "' "' §' Cl) ::;: ::;: ~ ~ ' '

~ "' fi. V) "' "' "' oo !; "' ~ "' "' ~ oo_ "" ,..., d d -o N

N - o o o --- --- t-- ' ' .s -a ~ ~ ~ o g "' .g. :E ~ Cl) ::;: ~ §'

' ' o 8

~-t-- R o "' ~ ~

o_ - ,...,_ d ,..., "" ,..., d -- o V) ..,.

oo V) " ,..., N - - ' '

·~ -a ~ o> o> o "' ~ .g. [;; :E ,!!! ::;: z :::;o

Cl) "' !=l ' '

"' ..,.

~ ..,.

!;;:_ N ~ "' ~- "l ~ "'- - "'- ,..., ..,. ,..., ,..., "' ,..., -- "' ,...,

"' ~ .s ~ ~o "' Cl o> ~ " ~ .g. "' ""'" ~ [;; M E ;::>~ ().§ ::;: ~ "' Cl) -

325

6.2.1. Imena vlaškog podrijetla

Dakle, nakane piVog doseljenja s početka XVI. st. zamjećuje se nekoliko imena koja izravno dokazuju nazočnost vlaških elemenata kod dijela pučanstva u Zagori. Ako pomno iščitavamo popise B i e, uočit ćemo imena kao:

Antu! - vlašizirani oblik imena Ante,

Franu! - vlašizirani oblik imena Frane,

GoduJ- vlašizirani oblik hiVatskog imena Gode, Godeslav,

Radul- vlašizirani oblik hiVatskog imena Rade, Radoslav.

Malobrojnost i poh!Vaćenost tih Vlaha bila je tolika da su se oni uskoro stopili s ostalim stanovništvom, pa su i takva imena nestala gotovo bez traga.

Prilikom konačnog oslobođenja Zagore od Turaka, doselila se treća skupi­na vlaškog pučanstva pravoslavne vjere. Ti vlasi su jednim dijelom pretci da­našnjih pravoslavaca, dok je drugi dio pravoslavaca hiVatskoga podrijetla.

Tabl. 2: Omjer narodnih', kršćanskih1 i muslimanskihg imena

A- do 1500. B -1528. e -1579. D -1686. E -1711. IME

Broj % broj % broj % broj % broj % p soba osoba [osoba k>soba k> soba

narodno 129 56,09 134 36,02 17 13,93 49 9,78 42 8,22 kršćansko 101 43,91 226 60,75 104 85,25 452 90,22 469 91,78 musliman. - - 12 3,23 l h 0,82 - - - -Ukupno 230 100 372 100 122 100 501 100 511 100

Tabl. 3: Ženska imena 1679 -1686. g.

IMENA NARODNA KRŠĆANSKA do 1500. 1579. 1711. broj % broj % broj broj broj

Manda - - 55 12,28 - - -Luca - - 47 10,49 - - -Ivanka - - 44 9,82 - - -Kata - - 43 9,59 - l l Margarita - - 38 8,48 - - -Jela - - 36 8,03 - - l

326

Ana - - 28 6,25 - - -Oršula - - 20 4,46 - - l

Matija - - 16 3,57 - - -Stana 15 3,34 - - 2 - -Anđa - - 13 2,90 - - l

Vida 13 2,90 - - - - -Perina - - 12 2,68 - - 2

Cvita 9 2,01 - - - - -Marija - - 8 1,78 - - -Nediljka 6 1,34 - - - - 2

Dora - - 5 1,12 - - -Marta - - 4 0,92 - - -Ruža 4 0,92 - - - - -Sofija - - 3 0,69 - - -Šima - - 3 0,69 - - -Jurka - - 3 0,69 - - -Toma - - 3 0,69 - - -Jaka - - 3 0,69 - - -Klara - - 3 0,69 - - -Rada l 0,23 - - 4 - -Janja - - l 0,23 - - -Ilinka - - l 0,23 - - -Diva - - l 0,23 - - -Anastazija - - l 0,23 - - -Agata - - l 0,23 - - -ostale - - 8 1,78 - - -UKUPNO 48 10,71 400 89,29 14 2 9

327

'/'XXXIV

7. RJEČNIK STARIH RIJEČI KOJE NESTAJU IZ SVAKODNEVNOG GOVORA

Prikupio: Anđelko Kužić

a ka' tamo-vija - otići iznenada, bez najave abren - živahan 'ajtat'- voditi brigu aka, do' ću ti a ka - stat ću ti na kraj alaburda- izravan napad psa ili zvijeri s namjerom da ugrize amato- uopće, sasvim, potpuno, skroz angir - konj pastuh; živa neukrotiva osoba antrešelj - prazno mjesto na hrptu naprćeno g konja arar- vreća satkana od kostrijeti i loše vune atoran- dužan (uslugu) bacigat - voditi brigu bacit ključ- proključati, provreti badilj -vrsta lopate bageljat- šepati baja - sitni gmižući kukac bajan -bijedan bajat- raditi pri slaboj vidljivosti bajmajstor- nadzornik pruge bak - rasplodni bik bakra- zemljani lonac bakrač - veliki lonac bala brat- govoriti bez smisla

bali t- sliniti na usta; ružno govoriti banda! - govoriti nesvjesno za velike vrućice

bandit - odstraniti

bankaraus, dobi' ćeš bankaraus - pri­jetnja izbacivanjem van

banzat - glasno obznanjivati begenat- povlađivali (nečiji govor) bejančuk - deblja žica koja se stavlja na rilo svinje da joj onemogući rova­nje po svinjcu bekina- životinjska kožica

bekina, slabe je bekine - slab, nejak, neuhranjen ben de, obisi t ben de - snuždi ti se

berišaljka, beriketa- jednjak, dušnik berleša, berlonja- priglupa, tupa i na­srtljiva osoba betežan - s tjelesnom manom bičić- čuperak (kose) bijOna- siva mrena bilig- znak bleka - budala, glupan blizon ti je nos guzice- kaže se djetetu kad nije dobre volje bljuznit - izliti zamalo vodu iz posude

329

'!!

,l ,,

~ .. ··1·.: il'

i

l

l

I

bolje bi bilo da si slipa nego šta si lipa -kaže majka kćeri koja ima puno pro­saca, pa se ne može odlučiti bota, na batu - odjednom branca! - vući po tlu brekelica - drobilica za kamen brenovat - napraviti uvojke pomoću vruće žice bresunica - ćimulica kupusa brnjica -vrsta suknje bronza - zvonce od lijevane bronce ovješen o stoci oko vrata bronzin- neemajlirani, nekositreni lo­nac od lijevana željeza brstilo- osoba koja stalno govori brzdav- prljav oko usta bužmala, brema - drvena posuda za piće slična bačvici, od 1-15 l bublja, na bublju (skuvat) - skuhati puru da bude tvrda kao kruh bukara- drveni sudić za piće s ručkom kojemu je vrh širi od dna bule i balota - dobar, potpun čovjek buleta, platit buletu - platiti taksu, kaznu bulin, bule- ciljna balota, u igri se prva baca busnut - nagao i nepredvidljiv u raz­govoru buturlast- kratkog, širokog lica, krat­kog vrata caca -vrsta graha centura - podstavljeni dio hlača oko pojasa cer( a) -lijep izgled, boja, lica Cibat - ljuljkati cigalin - cigaršpic cigani! se- pogađati se neozbiljno oko cijene cirlikat- smijati se veselo civil -probi rij iv kod jela

330

cak - oveći komad drva paralelno odrezanih strana crkavica- dobro, nepatvoreno vino cvarit- otapati se zbog vrućine {slani­na) cvit - najfinije brašno čampre, čambre - pandže čandrat- pisati, crtati bez smisla čati! - pjevati po kaštelansku čekljun - ostatak slomljenog ogranka pri debljem dijelu drveta čeprljin - osoba koja previše govori, pričalo

čeranj- mjesto iznad komina pod kro­vom gdje se suši meso čevrljuga - ševa čimavica- stjenica čin kod - čime god, bilo čime čmrknut - srknuti, malo popiti čudo (nečega, lijepo) - puno, mnogo nečega, vrlo lijepo čunka- njuška, gubica čurak - veći kruh izrađen kao kolač i ukrašen (za pirove i sl.) čut, nemojte se čut - nemojte se svađati (djeci) čvilja- bubuljica, akna čvrst- brz ćanćorat- stalno nešto prigovarati ćeser - alat sa sjekiricom na jednoj i bradvom na drugoj strani ćiverica - čelo, tjeme glave ćaka - duhan najlošije kakvoće za pušenje u luli ćokat, kokoš se naćokala - kokoš se najela zrnja ćunćuk - kost preostala od pršuta ćuna - penis malog djeteta dat - neugodan vonj danci - sve, potpuno, bez ostatka debata - gotovo, skoro, umalo

l 1.

J

de buja -slab, iscrpljen, bez snage deka t -požurivati konja u hodu ctekovat - skriti denjat se- prihvatiti (neku ponudu) derčina - tvrdo, neukusno vino dičinji- dječji

dešperan - tužan dešpetan - pakostan, inatan dičinji, z bande ka dičinja zdilica nikad uz ostale, uvijek sa strane dikod - katkad divan-kabanica - crvena dolama

doćukat - saznati, dočuti dobri n, ima ji' dobri n - ima ih dosta dodivat - dodirivati dojanko - sve bez ostatka dokon - besposlen dolekon - daleko dozvat, nije ni dozvat - nije ni pri­bližno drčina - dječurlija

dreždat - spavati dugo hrčući drlepan - neuredna, nepametna oso­ba droždit- govoriti puno drpat - češati se ne baš nježno drtesina - već poodraslo dijete slabo odjeveno i odgojeno duperan- rab ljen duperat - trošiti, upotrebljavati dur, dok dur-dur - dok traje-traje durećan- trajan dviščić- janje u drugoj godini starosti dvizica- ovca stara dvije godine đerdan, đendar - žandarm đotluk - dio hlača oko stražnjice đumalijc - vrsta obuće dumat - micati se, ne mirovati

đurvidat- šetati bez posla i cilja, tuma­rati er lav - nepravilnog pogleda gadelina- nevaljalac, bezobraznik gagorat - potiho se glasati prije nego snese jaje (kokoš) galijot- nevaljalac gangat- pjevati u veselom društvu (ali ne gangu!) gete- zatvoreni postoJi »na laštik« gingat se- njihati se na konopu veza­nom o granu glavić - prednji dio samara za nama­tanje konopa glavnja - gorući komad drveta glenda - šala gnjati - noge, potkoljenice gnječka - kaljuža gnjetati -gaziti po blatu ili gnoju grgoćat- ispirati grlo grintav - neraspoložen grizica - zanovijetalo grizina - sadržaj želuca kod životinja gr lavica -bolest grla grlićanje - ljubljenje svijeća prislonje­nih oko vrata za blagdan sv. Blaža gromulja- hrpa grstit se - gaditi se grušalina - prvo mlijeko poslije tele­nj a, koćcnja gruška! - udarati lagano rubljem po dasci pri pra nju rađi boljeg djelovanja sapuna

gužnjak - izlazni dio debelog crijeva gužva - kolut od drveta ili konopa guć, guć mali - dozivanje praseta guća- vuneni dio odjeće s rukavima ili bez njih guba- zbir sitnih mušica koje napada­ju bob, grah, šipak, breskve i sl.

331

'l l

l

!

l

l

'

' \ li

guba, ima ki gube - ima mnogo (nečega)

gubeša- zakržljao, nerazvijen (za oso­bu) guljevina- vuna s krepane ovce gumaši- opanci s potplatima od auto­mobilske gume guzilo- osoba veće stražnjice (ić) na noge- ići pješice ić uz nos- neodobrava ti

ićat se - hitati se, bacati sc kamenom

inbazdat- kod krojenja, koncem ugru­bo prišiti intrat- sresti

Iri, Iri, !rudica, majka ti je pogan ica­uzrečica moje prabakc Marije kod si­jevanja, grmljavine ili tuče

iskcljit sc - postaviti tijelo da sc vide butine isklištat - popasti travu do korijena (konj, magarac, mazga) iskopreštit se- srdito reagirati, uspro­tiviti se iskoritastit se- poprimiti oblik korita, a da se to ne želi (kod neke stvari)

ispopružit - izudarati drvetom po leđima

isporavnit - isprazniti

ispriprostit- otarasiti se, osloboditi sc ispurgat- iščisti ti isteljužit - izdužiti tijelo (nekontroli­rano) isterlušat - poderati, izlizati plazen­jem iston - tek, upravo

istrackat- uncrcditi, uprljati radom išantan - iskrivljen

išibičat - istući šibom (dijete)

ište tit- iščaši ti, uganuti nogu, ruku ištetiti- uganuti nogu, ruku

izadrit se- zaviknuti

332

izba - prostorija za stoku u prizemlju ispod tavana izdovarijat- izdržati, istrajati izdreči t (oči)- gledati širom otvorenih očiju

izdregenčit se - sjediti nepristojno, prekomotno

izdrpat - poderati odjeću; ispipati žene izlemat- istući

izlitat- uprlja ti rijetkom stolicom izmest (mlijeko)- odvojiti maslo od ukiseljenog mlijeka metenjem ll s tapu izmendat- zakrpati (čarapu, odjeću)

izmerlat- uneredi ti bojdisanjcm, žbu­kanjem

izncšcstit- izobliči ti izorcat- izdržati, istrajati izumi nj- preslušanje izvan pit- izvjctriti

izvenčat- svcnuti, oslabiti izventat- izmisliti

izvrgnut sc- pobacit i (za ovcu) jlr', na jir'- na krivo jer- zašto? jalovčenjc- stoka koja nije za rasplod jami me se- pusti mc na miru jami se- makni sc, udalji sc

japurdina - jedva prolazno mjesto u brdima izmedu kamenja i drveća j arina- janjeća vuna je gori u Turskoj grmi- izraz (u Ra­došiću) kod grmljavine koja bi dopira­la od strane Lcćcvice ježuri - srst jedoli ga?- stiže li?, dolazi li? jcroglavo- nakrivo, ukoso, nije u prav­cu

jid - otrov iz bolesnog tijela, ali i iz zmije otrovnice k fi p ran glavo n- ići svjesno protiv sebe

kakoćat - kokodakati kad snese jaje (kokoš) kalašit- skitati se kalada - nakupina oblaka sa zapada kambrk - tkanina za košulju kim -prljav kanjerkat- odugovlačiti, otezati kankarana - ugnojena i ucrvana (ra­na) kaparica- mala igla za krpanje kari tat, za kari tat- za milosrđe karonjstvo- nered, nepoštenje kavu! -drveni držak za iglu pri plete­nju, zadjene se za pas kcrav- bez uha keve- stražnjica (velika) kezme- praščić od 15 do 30 kg kinkor - ručno miješalo za žbuku (u šibenskom kraju) kinut, kinija me - odgurnuo me od sebe s lakšim udaranjem klapi!- isprazno govoriti, sanjati klepan - klipan, neodgojen momčić kličana - izvezena torba kll'pati- pješačiti umorno podižući no­ge 'ko more, i konj mu more - tko je dobro stojeći (bogat), i konj mu je dobar, jak koće ta -ležaj od četiri gredice spojene sa četiri daske kočak - kućica za janjce, kozliće ili svinje kol inka- kolijevka, zipka kondir, čin' kondir - kako uzeo da uzeo- čini račun

kopun - tukac, puran za rasplod

kopuni t se- rado se svađati korpe! - ženski prsluk bez rukava

križana- duhan iskrižan za pušenje kriK; ka' kflk- kočnica; jak, snažan

krivčina- jugo (vjetar) u svibnju, palac (koji pali)

krivi se ludo Latinče- zagorsko ruga­nje kaštelanskom pjevanju

krivi t se- pre glasno, neugodno pjevati

krivljcvina- veoma glasan plač, zapo­maganJe

krkalina - izmet konja, magarca ili mazge

krnj atak- ostatak od zuba u desnima

krožet- muški prslukod sukna ili plat­na

krstac - stražnji dio samara u obliku križa

krv nezabiljena- čin, postupak za sva­ku osudu

krvav si mi prid očima - ne želim tc vidjeti, može doći do zla

kucat sc- pari ti se (kuja)

kuja t- patiti, bolovati

kula - kuća na kat ili dva zidana u vapno; visoki oblak na obzoru

kulccat- trčati odbacujući se s noge na nogu

kuljav- velikog trbuha

kunjat- drijemati sjedeći, naslonjen

kuntija- hugatstvo, imanje

kvartat sc - dirati se, upletati sc u nešto

kvrca t- naglo kuhati puru na vatri

lambik- dio kotla za pečenje rakije

lani t- ukrasti

!apat- zakrpa na poderanoj odjeći

lapiš- pisaljka, olovka

lfrza- mjesto za prolaz na ograđenom zemljištu

lazi t- hodati uz pomoć ruku ili nekog pomagala

laznu t- liznu ti, okusiti, probati

lešto! -brže!

333

l

l

lešurat - teško hodati zbog bolesti ili iznemoglosti lepeška -vojnička čuturica Iepit - hlepiti, vruće željeti nešto lepušat - čistiti kukuruzne klipove od obloge lepušina - dio kukuruza koji kao list ovija klip lepuv - lišće otpalo sa stabla liždra- žena mršava lica i tankih usana !išnjak - stog jasenovih grana sprem­ljen za zimnicu !igo -ležaj lipo stavljen - lijepog izgleda lisa - pregrada od prepletenog pruća ljaštarica- vrsta manjeg oboljenja slu­zokože jezika ljaljak- mali krumpir ljubit ljubi li? -prihvaća li ovca svoje tek ojanjeno janje? logan (leći) - oboljeti, zaleći lopar - okrugla drvena lopata koja služi kod pečenje kruha lule - osoba slabog pamćenja macat se- parili se (mačka) maćija - maćeha maginjat- micati se, ne mirovati (ma­lo dijete nogama) miHi ma - dozivanje praseta malo ubit oko - malo odspava ti mamlazina -krupan, nezgrapan mamulja - mahuna maništral - vjetar maestral; piće koje se prodavalo na čaše po dernecima manjižat- micati se stalno, nemati mi­ra manjinjorgo - strašilo, prikaza manteljit - izdržavati, trošiti za život mašljin -budak marovele- šui jevi, hemeroidi materina- povremeno podrigivanje

334

mećaja - drveno pomagalo za odva­janje masla od kiselog mlijeka u stapu mendule- škripac (alat) meškinjast- slab, mršav, neotporan

micina- vrsta čira

mider- valjda mirlisat, ne mirlišu mi ruke - nije mi po volji, nije dobro mišaja - pogodan zaobljen komad drveta za miješanje pure mišnica - mišić nadlaktice

mitit - mimoići

motuz- malo uže od konoplje mrčio a - garež s lonaca mrčit se- parili se (ovca) mrđele - niske oko vrata (vrsta ogrli­ce) mrgilj - međašni kamen mrske- gusto nabrani dijelovi haljine, košulje mržgavci - nosnice

mudlat - izmotavati se mukaet, ni mukaet - ni riječi mukte - besplatno mule - izvanbračno dijete mulin, muleša -ovan bez rogova

muma!- jesti punim ustima, lakomo mu tap- pokrivač ili prostirač od lošeg sukna

muznice - ovce koje se muzu muzuknit- početi se kvariti (hrana) nabaška - posebno, odvojeno nabacivat- sijati kukuruz zrno po zrno za oračem u brazdu nabadač- željezni probijač za rupe na opancima nabiguz -lakom na jelo osobito ako je besplatno nabotu - odjednom

nabrat - postaviti potrebnu početnu veličinu kod početka pletenja nabrečat - nabubriti nabrizgat- napuniti vime preživanjem (krava, koza) načigled- dobro vidljivo načurljat- nabrati na brzinu, načupa ti (na)dovezat se- biti uporno dosadan, ne dati mira nađinđati - iskititi neukusno nagovedat - izmlatiti nekoga kao go­vedo nagraisat- naići nepažnjom, te proći s lošim posljedicama nagrdi! (se)- nabosti (se) nagverit- gledati jednim okom nakri­vljenom glavom najmenica - služavka, pastirica najskoli - naročito nakan - ima namjeru nakličat - izvesti terluke, torbe i sl. raznobojnim koncem naknatit se - prihvatiti se jela kao da jesam namaknit - kupiti, ostaviti domaću životinju za rasplod, povećati brojnost namrskat - namjerno nabrati tkaninu radi šivenja naoposa - pravilno, na pravu stranu okrenuto napatrljit se - nabosti se na drvo napravan -lijepa izgleda naprnjit (lice) - pokazivati po izrazu lica nezadovoljstvo, ljutitost naprobivat - izudarali napundurit se -namršti ti se nararat, valaj ćeš mi nararat - nećeš dobro proći, nadrlja t ćeš naretit - nakrivljen, uzbrdit naro! jat se- opiti se naručitije - pogodnije, zgodnije

nasadit - naleći kokoš na jaja; staviti držalo na motiku nlisik- na oštro nastovrljit- podići se na još nesigurne noge poslije pada ili preležane bolesti nastovrljit se- osovili se, stati na noge nasumit- pomiješan (neodvojen) našaketat- istući šakama nataman - upravo tada, tog časa natop - obilna kiša natravuljat - obuti bilo što da nisi bos natutakat- pokušati odgovoriti na uprt- teret na leđima obješen o oba ramena nausnica - brčići kod momčića navisit- objesiti lonac na komoštra da kuha navrazače- opanci prepleteni oputom navunjit se- natmuri ti se, naoblačiti se nazdravu (zaboli!) - zaboljeti bez va­njskog uzroka naždralit se - bezobrazno i upadno promatrati ne ićaj se u Boga stinan - budi skro­man, ne traži previše ne more ti kolač na ruku - kaže se djetetu kad je ljuto nebes(t)an- nemilosrdan, tvrd, opor neo bili ti zuba - ne izgovoriti ni riječi neposraman -bez srama nešesno - nezgrapno nezaglavljen- svojeglav, tvrdoglav ni bile, ni crne- ni riječi ništa ti, kad znaš kazat - nije zla, kad ranjeni-bolesni zna kazati kako mu je nlkidan -prilog vremena za razdoblje od 3 do dvadesetak dana nosac - dio petrolejke kroz koji se provuče stijenj i zapali nude- daj (da vidim); uzmi očeprlja! se - ogrepsti se o trn, žicu

335

'i !

l

l !

l.

l !l

oće ta - okov na prozoru i vratima obadavat- uvažavati (molbu, zapovi­jed) o balota!- porubiti sukno da se ne suče obazdrit se - pogledati oko sebe oblaguzan- naročito sklon nekom jelu obligan - obvezan oblog, obložina - slabo plodno zem­ljište, pašnjak obod - kalup za prav! j enje sira obrdan - iznošen, poderan, oštećen obricat - porasti mlada dlaka, a stara otpasti ocidito - mršavo (lice) od plša do kaka -veoma mala udalje­nost, mali put odića čini gospodića - po odjeći te se cijeni oduva - odušak ograda - pašnjak, gaj obzidan zaštićen od stoke ograjat - priviknuti se, očvrsnuti ogrizina- ostatak hrane (kruha, jabu­ke) koju je netko jeo ogmjač- sukneni ili platneni pokrivač za kišu ili snijeg okaJat- zaobići, izbjeći

okitit - otići brzo, gotovo trčeći okoran - krut, nesavitljiv okosi! - srdit, oštar okušljat - odstraniti dlaku s kože (i kod pranja crijeva) okupertat se - oporaviti se illo- okolo olumlani - zaprekolani, godinu prije prekolani omršaj- meso u kući (zajelo) omrknut- uhvatiti noć (osoba) omućati - oprati netemeljito omunit se - zaustaviti se u rastu (ka­pula)

336

opaprčit - udariti nekim predmetom oplećak - ženski odjevni predmet s rukavima ora', slušaj orle šta tuke divane- slušaj moćni kako ti prijeti nemoćni osin - sjena, hladovina osJen - od sada os! j iv- oštar, neugodan za jelo osmudit - opaliti malo vatrom, ne sa­gorjeti osurlat- udariti po nosu osutak - osip ošervat se - pogledati, opaziti oštropac - komadić kamena pri kle­sanju ili granate nakon ekplozije ošurit - odstraniti dlake i papke vrućom vodom ili paljenjem kod obra­de svinje otčenit - odlomiti otelen - odatle otpečeno - nepriljubljeno ozub - pamtiti nečije nevaljalstvo i vratiti mu ožbrljat - udariti po licu, zubima ožeg- žarač, j arilo pačat se - dirati se, upletati se u nešto palj - iščupana dlaka psa, mačke, zeca poslije njihova sukoba palj erka- upaljač panada - suhi kruh, ulje, sol i voda zamiješana u kašu kao hrana za malu djecu pandela- lagana haljina paprčit- ići brzo parba - parnica pašmage -vrsta obuće paštri!- crvenjeti, zariti (trešnje) pedana - podvrnuti donji dio haljine perčin- duža kosa kod muškarca sple­tena u pletenicu i spuštena niz leđa pervaz- rub

pića - hrana za stoku, zimnica pijuknit- srknuti

p!ljkat - nalijevati vodu na slabom iz­voru pinjur- vilica pipita -bolest u ždrijelu kokoši

pipita - tkanina sa sitnim kvadratnim uzorkom u dvije boje pirnič - riža pitat- hraniti nemoćnog (dijete, star­ca) pitat će te šta ti je - bit ćeš dobro udaren pitna (trava) - trava koja daje više mlijeka pivčeno (jaje) - oplođena jaje

plls, plisnjav- plijesan, nečistoća plema - rakija najlošije kakvoće pula- rahla, omekoćena zemlja pleti Ike - igle za pletenje,

ploska - tikva plosnata oblika za nošenje tekućine

počepušat se - potući se hvatajući se za kose počivaljke - mjesto gdje se odmaraju oni koji pokojnika nose do groblja poderina- prljavština na ljuštećoj koži

podlanica - mjera širine dlana podložina - uložak u opanku (obično sukneni) podmučaj- napoj za svinje (mekinje i voda) podrepit - udariti nogom u stražnjicu podukrajan - pun do vrha

podumenat -temelj (građevine) podurkat- potaknuti, podgovoriti, na­govoriti podvoljak- slanina sa svinjskih vilica poj at se- popraviti se u izgledu, ude­bljati se

poji tuđu kokošicu, svoju vez1 za nožicu - kako su tebe ugostili, spremi se i da uzvratiš poklepušit se, pokrit se ušima - pret­varati se da ne čuješ što čuješ (poleti!) svitnjaci - zaiskriti u očima od udarca pol oj it- polediti po površini pometina- posteljica (ploda) pomlja, pomlju imaj - obrati pozor­nost, pazi pomljiv- pažljiv ponićen - pogrbljen popi' ćeš kavu - dobit ćeš batina popišmanit- poreći popričat (opanke) - oputom popraviti pokidane okrajke opanaka poričkat se - posvađati se posrpiti se - pogrbiti se, pognuti se postav- platno posubitat se - usuditi se pošakreto - tajno, potajice pošalandrcat- skrenuti s uma potegni! se - opaliti iz puške; baciti se kamenom potpačit - poduprijeti pave- remen na samaru koji stoji pre­ko zadnjih nogu, a ispod repa životi­nje, koji sprječava klizanje samara preko glave na nizbrdici povorne kosti -kosti kralježnice povrslo- polukružna ručka na posudi za nošenje i vješanje pozledit- pogoršati se (rana) požmarit- postati od tamnog svjetlije, izgubiti boju prasetan- neodgojen, nepristojan pratnja - sajmeni dan pravda - parničenje pri'tz - ovan za rasplod prćavac - želudac u kokoši

337

ll l

prčiguzi - mravi smeđe boje koji žive u suhim stablima i zidovima prdecat se- brzo trčati (za djecu) pregljica- o kovna remenu ili na opan­cima prez- bez prezumit se -prevariti se, pogriješiti prga - u peki poprženi ječam za jelo pribrčak - komad drveta za udaranje nabrzinu prička- ostaci goveđe kože od koje se pravi aputa za krpanje opanaka prijanit- prilijepiti prijanit jist- početi jesti, obično posli­je bolesti prilivoda- nestalan, rado mijenja stra­ne u sukobu primest - ozepsti primetača - ženski odjevni predmet od bijelog platna, od vrata niz prsi do pojasa prinemagat se - nemati volje niti sna­ge pripelit, upelit - upozoriti priporito - primrsno (jelo) priprstan - sklon krađi priranak- trs kupusa ostavljen zasje­me prismest se - prevariti se prisprčit - teško dalje snositi prisumitit- presavitijedno preko dru­gog prisvedit - prepeći, pregorjeti (jelo) prišestarit- reći u brk osobi ono što joj nije drago čuti pritrenit - zaspati nakratko pri ub -blizu, malo (kod usporedbe) priupena - ljubazna, srdačna kod ja­vljanja priuza -uže za privezivanje životinje

338

prljuga, prljužina - komad zemlje sla­bo rodan prluč- zapovijed ovcama da se odvoje i svaka ide u svoj tor probreušit - prokinuti rupicu za kvačenje ili vješanje progaratat- promiješati žeravu na pe­ki progona!- ne dati mira djevojci (mo­mak) dodirivanjem kako ona ne želi promaje, gaće na promaje - suknene hlače s izrezima sa strane trbuha (radi mokrenja) promurgat - proprati površno (staru odjeću)

pronosak- prvo jaje koje kokoš snese provećuran - snalažljiv provrtit- probuši ti pr( u )v6č -nutkanje stoke sitnog zuba kodpojenja pučica - malo puce pulija- vrsta malog puceta puljovkaste (oči) -izbuljene oči pundarat - bacati se kamenjem u ne­koga punjka - rupica za puce punta - upala pluća purlast - čovjek široka i kratka nosa pustimice - baciti kamen s visine poda se puzdra - spolni organ mužjaka svinje, nerasta rabi tn jak- radni dan rači t - osjećati se ugodno, po volji radi, radi ne doć - kušaj, probaj ne doći (prijeteći)

rakam -vez na odjeći, čipka 'ramat, zna na koju nogu 'ramlje- zna što radi, što mu koristi rastriskat- razbiti glavu raščenit- raspo loviti

raštrambat- razbistriti, razvedriti razbucat- razbacati, raskopati razmećat se ka prdac po gaćan - biti bezobziran u ponašanju, držanju; pra­viti se važan razoputit- raščistiti, objasniti 'rdina - starež re gnu t, samo regni - (prijeteći), da ne čujem glasa rožit se - svađati se roguša - razmak između vrha palca i vrha kažiprsta rudast - kovrčast rujit- glasati se (svinja kad traži hra­nu) sada- ženski odjevni predmet bez ru­kava, pokriva stražnji dio tijela do pod koljena sadač- drveni kočić za sadnju kt!pusa, salate i sl. sadak - ženski odjevni predmet, kao i si\da, ali kraći sadno - nažuljak samara ili jarma na koži životinje sala uk, salaučina -jak vjetar salidž- pločnik sanpazica - pospanost, omamljenost, lagana nesvjestica sa pari t - opariti, obraditi parom sasnit - sisati sa tra t se- ozlijediti se (jače) selbezan -bezbrižan, slobodan sičimice- oštricom (udarati) sirište - sredstvo koje se dodaje mlije­ku kako bi se ono moglo posiriti sirnjav, simjava vuna - neoprana ovčje runo sjužit- pogrij ati malo skucat - skupiti novac strogo štedeći skalcat (bičve) - spustiti čarape nad gležnjeve

skanatorit - prikupiti nešto malo-po­malo da bi se završilo skandeljiv- sklon svađi skela - družina skevat se - nadebljati se previše sklitat - ušiti i zakrpiti dio odjeće od različitih i starih komada tkanine sklonit - sastaviti, napisati skondrljat se - pasti s kuće, drveta, kamena skovrljit - skupiti se, iskriviti se skrljat se- pasti, ozlijediti se skrljit -polomiti skurljat- jako smršavjeti, oslabjeti sladit, ne sladit - osjećati se loše slandrat - svući odjeću na brzinu slavnica - slamarica stipica - stara vrsta petrolejske lampe sljuštrit- naglo smršavjeti smaknit - prodati, zaklati domaću životinju smiljat- sličiti

smirit- udariti (nekoga) smitljika - snijet (gljivično oboljenje) smlido - smeđe, tamno smrdljiv- sklon svađi i neljudskim po­stupcima smrsit- reći nešto nejasno smuždrit- sabrati na brzinu plodove i lišće

smućalina - tekućina od pranja po­suđa

smurit - obariti tek malo na vatri ili suncu s ne ruke - nije usput, sa strane sočivica - leća, vrsta mahunarke s6ć- poprečan šav na pregači soja- drveni podupirač kod tovarenja konja ili magarca somić- trokutasti dio zida kuće s dvo­slivnim krovom

339

soparno - nemrsno Gelo) sorit (se)- srušiti (se) spirit -užeći vatru sputan - uredan sputit - vezati konju prednje noge na kratko spi če (usta) - trpko u ustima spicijalija -lijek splestan - bez reda, sklada (za ljude i stvari) sprcat - kod ljudi: napasti žestoko ri­ječima; kod pasa: žestoko lajati (s)predat- strašiti se sprež - vrsta ljekovite trave koja se uvlači životinji pod kožu kako bi se izliječila

sprežit - stržariti, biti oprezan sprnjavorit - skuhati na brzinu sprtva -plitka košara za nošenje zem­lje ili šljunka spušta t (mliko)- kod muzenja, ponov­ni dolazak mlijeka spurit - spremiti jelo na brzinu srbiguzica- plod divlje ruže, šipurak srdeljica- sredina glavice kupusa sručit- sposoban ručno uraditi sta' se na misa'- poveo je računa, misli o tome staknit - potaknuti vatru da bolje gori stanje - imanje stareši t se -glumiti starješinu stej ana (krava)- krava koja nosi plod stentan - razuman, bistar, spretan stiman - cijenjen, viđen stinjat- staložiti stoji ka magarcu sedlo - ne pristaje (odjeća)

. stopro - tek stražeć - dobar pas čuvar strašivu trgovcu govno u tobolcu - bez rizika nema ni uspjeha

340

stravinjat- strašiti se strij a- streha strnit- strahovati (za nekoga ili nešto) strnit, strne ka ovca noža -boji se kao ovca od noža stupčit - stajati ili se kretati u malom prostoru sturina- ostatak od kukuruznog klipa kad se skine zrno sučija - tuberkuloza suk - komad drveta pogodna za uda­ranje sumpreš, sumprešat- glačalo, glačati

susak - drveni sudić za piće s ručkom, kojemu je dno šire od vrha susta t- umoriti se suvotan - onaj koji nema mesa u kući (zajelo) svrnit (pisku) -napraviti od jasenova drva pisak za diple ili trubu svrzat se, svrza' se- povezao se čvršće (s nekim) šćavorit se - osušiti se previše šćeto - loše kakvoće šakavac - kamen pogodan da stane u šaku šakavice -krajevi rukava uz zapešća šaporit - šaptati šaravit (osoba) - nepouzdan, nestalan šarovftat- govoriti sve samo ne istinu šekancija- neugodnost, neprilika šetka - šestar šilježe -janje staro oko 10 mjeseci šimin- naročito lijepa djevojka (u opi­su) širljat - mlazom teći škancina- mjesto za odlaganje tanjura i zdjela škito - malo, nedovoljno šklopac- krpelj sit krvi

šk6dit, škađat -naplatiti, utjerati du­govanje škomljit - cviljeti, žaliti (pas) škopiguda - osoba vješta škopljenju domaćih životinja škr6nit - kapnuti vrlo malo škrbat se - ne trošiti, štedjeti škrilja- kamen pogodan za bacanje škriljka- kriška škripi- vrsta oboljenja škropac- krupne kapi kiše nošene vje­trom šmedljiv- izbirljiv kod jela šmignit -brzo nestati bez traga šmrljat -jesti bez teka šocija- društvo, družina mlađih osoba (podrugljiv izraz starijih) šotana - podsuknja šperit se, šperilo mu se je - dogodilo mu se nešto neugodno špruglja - dugačak prut za mlaćenje oraha i bajama štampilij a - tiskana slova štrambast - prostran, razvučen, raz­građen

štrcaljika- proljev štrika- željeznička pruga; crta štringa - žena pokvarenica šudar - ženski rubac za glavu šudit - pokoran šunjka - njuška, rilo šuporat - kamate šura, šuvar - čep od pluta šumit - sakriti nešto na brzinu šuša koza - koza bez rogova šušnjevato, šušnjevata naloži! - baci granja sa suhim lišćem (da bolje zasvi­jetli)! šuština- vrsta metalne kopče na blu­zama i haljinama šuverin - žigica

šužbina - lepušina pročišćena i napu­njena u slamaricu švragat- šuškati, čeprkati u rupi (miš) taloga - ostatak od pretopljenog ma­sla taj en ta- čekić s oštrim drugim krajem za kresanje kamena tandrkat- klopotati neugodno pri vuči tanga -boja, bojenje teg - nedavno uskopano, uzorano tlo tejano - polako telaruša - tkanina lošije kakvoće za odijela teljig - dio jarma volu oko vrata tendit se- razumjeti se u nešto tentat - dosađivati, napastovati neko­ga terkija- kožni remen, oputa t'ićit - širiti se (korov ili neka kožna bolest) tiknit - sjetiti se, pasti na pamet timenjača - nakupljena prljavština na tjemenu glave tinit- utihnuti, stišati se (vjetar) tira t se- pari ti se (koza) tisan - ne trpi protivljenje svome sta­

. vu, pa teško oprašta tisika- potištenost tko vatru žiška, gaće piška - tko igra­jući se prouzroči požar, upiški se u hlače (djeci) točit - ići polako pasući (ovce) toprag- dom, ognjište trage tat - izvršiti radnju uz napor tralješa- nespretnjaković traverša - pregača trbav - povećeg trbuha treselj it -pri hodu treskati tijelom trevit - sresti trlometit- odvajati metlom slamu kod vršidbe konjima

341

trtak - ptica carić trud- vrsta gljive pripremljene za pal­jenje vatre kresivom trzinče - posljednje i najmanje od okoćene mladunčadi

tubok - komadić sira otkinut pri sire­nju tudelen, 'aj' tudelen! -idi odatle! tuđi! se -biti stidljiv turnera - kožni gornji dio opanka tfimit- biti zamišljen; patiti od nostal­gije tutlav- tup, nespretan (za osobu) tuzgav- prljav, nečist tvorilo - drveni okrugli kalup za sire­nje ugrijat - ući silom, nepozvan uj! u j!- strašenje kokoši opasnošću od bliskog jastreba ujalo se- od obilnog jela ostao samo zalogaj ujam - ušur kod mlinara ujti' ćeš konja - dobit ćeš batina ujtija ba' ma' -oteo se kontroli, nepo­slušan u j tilo se (mliko)- mlijeko se zgusnulo, može se siriti u j tit- uhvatiti ukolinčit - poštetnoj ovci stegnuti te­tive iznad koljena da bude mirnija uljčić - prase od 25 do 35 kg umakuit - odvesti djevojku uz njezin pristanak, a protiv volje njezinih rodi­telja umećat se - bacati kamena s ramena umet -velika šteta, nevolja, zlo umetaljka - kamen (stina) za natje­canje u bacanju undelen - odanle unjigavat se -praviti se dragim, dopa­dljivim (i životinja također)

342

upači t - uprijeti prstom u nekoga u plakat se- prihvatiti se ozbiljno posla urda -pu jina, prokuhana surutka urtat - doći, ući ne baš očekivano usprčit -uspravan, prkosan usrljat- ući s nepažnjom ustra - britva ušestit- dati pravilan oblik u trupi t se - stajati nepokretan uvodnica - ovca stara tri godine koja se nije ojanjila uvar- kruna, krij esta kod pijevca uzbijat - čuvati stoku na paši uzglavnica- jastuk uzjat- uzjahati uzvirit se- uplašiti se (za stoku) večat- glasati se (koza) vajda, nije vajde- nema koristi vakter - čuvar pruge 'vala, iz prazne 'vale ništa- za učinjeno dobro nije dosta reći hvala vanci- osim varnjača -velika drvena žlica vašljat- biti nemiran u postelji vavik - uvijek, stalno veruga - karika, kopča vijar- zračni vrtlog, pijavica vikat se- parili se (prasica) vinčanica - vodoravna greda na zidu kuće na koju se naslanjaju krovne gre­de, rožnjaci vinorizić - kao srp savijen nožić za obrezivanje loze i berbu grožđa viri t -rasti više laže neg' more nosit - izuzetno mnogo laže vižlast- tanak, živ, okretan vižle -živo, okretno dijete vlaš- miran, tih, blag vlilš( a) - meka pur a, kruh

vodit- parili se (krava) vranoka- bijela ovca s crnim kolutom oko očiju vrbeć- osjetljiv vrcit- skočiti iznenada vrcan vrcimice - skokom skokimice vrid - otrov iz bolesnog tijela vrišetan - osjetljiv na studen i vrućinu vrljčić- dječak od lO do 13 godina vrljovnica - mali grozd ostao poslije berbe vro, vr' -vrh zaša' se- onemoćao od gladi ili stude­ni zabajetilo - otvrdlo, skoreno zabalit- pasti malo kiše koja tek ov laži zemlju zabelengavat - razgovarati da se od­vrati pozornost zableušit- prepasti zabrkljat (kašu)- skuhati puru da bu­de rijetka miješajući je drvetom s 3-4 paroška zabuškat - skriti nešto u grmlje zabu jat - onemoća ti zbog gladi zabulat- zaplijeniti zacenit se - smijati se ili plakati do gubitka daha zadava! - glasati se iznemoglim gla­som (gladno janje ili kozle) zagajit- označiti granicu zabrane na­pasanja stoke zagarazit -žestoko se posvađati zagumat- zagristi oveći komad zaintači! - tražiti uporno, kazivati uporno zajat - pozajmiti; otpremiti mazgu, konja u pašu zakalat - opkoliti zakosmatit - obrasti dlakom zakosutra - dan poslije prekosutra

zakuka t - ostati malen, ne narasti zfila, u zfili - u pričuvi zamašit - širok, velik, razvijen zamarepat - naglo otići bez riječi zamličit oči - zavarati sitnim darom zanoveta t- prigovarati tražeći dlaku u jajetu zaob lica -janje, šilježe za pirove zaosinit - opsjeniti zaperuljit, zaperuljilo - trava porasla poslije kiše u proljeće zapodirat- poticati, započinjati zapojarmit - upregnuti, angažirati za neki rad za paravan -zauzet, nije slobodan zapovrnit- obavljati radnju bez ikak­vih obzira zaprećat - staviti kruh pod peku i po­kriti žeravom zapredat - htjeti da bude po vlastitoj želji zarukovetat - pomicati rukom zbog teškog i dugog rada zasukan - čovjek na svoju ruku, koji teško mijenja svoje mišljenje zatrovašit -zagubiti, smetnuti s uma zaturučit - zasukati, zamrsiti z(a)uar- kakva-takva korist zaujst se - upaliti se (koža pod pazu­hom); osjetiti se uvrijeđenim zavilašeni (rogovi) - rogovi ovna ili jarca zavijeni u spiralu zavrljacit- baciti nešto visoko i daleko zavrndžat- zamrsiti uže, predivo zbabna - noseća, trudna žena zdepat se - nadebljati se previše zenit - prozelenjeti, pro listati zere, ni zere - ništa zere, sve do zere - sve bez ostatka zglajzat - iskočiti iz tračnica (vlak); pretrpjeti neuspjeh (čovjek)

343

l i'

l l' ll

zgleda t se - diviti se zgrabuštat -zgrabiti na brzinu zgranut- suludast, nenormalan zgrišpat- zgužvati sjedenjem zguzit petu - završiti pletenjem petu na bičvi zivka - zipka, kolijevka zjakat - govoriti preglasno zjatno - otvor jame zlo'ran - izbirljiv kod jela zubotak, nema ni zubotka - kad na livadi nema trave ni da se zubima da zahvatiti zurat - lutati bez cilja zviri t -vidjeti kroz rupu na krovu ili u zidu zvirka - manja rupa na vratima ili kućnom krovu zvrknut - zvekast, niije mu svaka na mjestu ždroknit- pojesti na brzinu, progutati nesažvakano (isti glagol u istom

344

značenju čuo sam od stare gradišćan­ske Hrvatice Marije Haj san iz sela Fra­kanava) žegaran - osjetljiv, eksplozivan žentil - slab, tanak

žerbasto (vino) -piće koje treba još razblažiti vodom živolazan- živ, nepokoran žmekćat - škripati kod hod an j a s opancima punim vode žrnjat - mljeti u žrvnju; škripati u ne­podmazanom ležaju žugeljiv- sklon nepotrebnom prigova­ranju žunast - plavkast, svijetle kose i puti žutac- platno žućkaste boje, pranjem izbijeli žvijuknut- ustima i prstima zazvižda ti

žvoka - natučak na glavi žvrnjok - udarac u glavu srednjeg prsta i palca

PROVINCIJALI PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITEUA DO 1918. GOD. RODOM IZ ZAGORE

(prema J. A. Soldo: >>Djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja kroz 250 godina<<, Kačić XVII, Split, 1985)

Fra Petar Filipović ............. Ramljane .............. 1763.-1766.

Fra Josip Radman ............. Muć ....................... 1773.-1776.

Fra Ante Paić ..................... Ljubostinje ........... 1845.-1848.

Fra Stjepan Bosančić ........ Dugopolje ............. 1898.-1899. (generalni komesar)

Fra Mate Kardum ............. Dugopolje ............. 1902.-1904.

1909.-1910. (provincijski vikar)

1913.-1915.

FRANJEVCI PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITEUA DO 1918. GOD. RODOM IZ ZAGORE:

BAKIĆ* BAŠIĆ Andrija ........... Sitno ................ 1778. + Ilija .................. Prugovo ........... 1764.+

BAKOVIĆ-KESIĆ BIKIĆ Josip ............... Suhi Dolac ..... 1784. + Frane .............. Prgomet .......... 1880.+

BAKOVIĆ BOGIĆ Lovre .............. Suhi Dolac ..... 1738.+ Bonaventura .. Divojevići ........ 1878. +

BAKOVIĆ BOGIĆ Petar ............... Suhi Dolac ..... 1757.+ Luka ................ Divojevići ........ 17 41. + BAŠIĆ* BOGIĆ Marko ............ Trolokve ......... 1808. + Mate ............... Divojevići.. ...... 1793. +

BAŠIĆ BOGIĆ-ŠIŠAK Petar Marko .. Trolokve ......... 1808. + Jure ................. Divojevići ........ 1755. +

345

BO UAT DELIĆ Bonaventura .. Vučevica ......... 1757.+ Augustin ......... Muć ................. 1807.+

BOSANČIĆ DELIĆ Stjepan ........... Dugopolje ...... 1927.+ Frane .............. Lećevica .......... 1878. + BRALIĆ DELIĆ Ivan ................ Donje Dicmo. 1895. + Hilar ................ Muć ................. 1813.+ BULAT DESPOTOVIĆ-TEŠIJA Bartul ............. Mirlović? ........ 1829.+ Danijel ............ Lećevica .......... 1851.+ BULAT DESPOTOVIĆ-TEŠIJA Josip ............... Mirlović? ........ 1805.+ Ilija .................. Lećevica .......... 1816. + BULAT DRAŽIĆ Luka ............... Miri ović? ........ 1824. + Vinko .............. Sitno ................ 1790. + BURILOVIĆ Augustin ........ Visoka ............. 1802. +

ĐAKOVIĆ Krsto ............... Goriš. ............... 1868. +

COPIĆ Andrija ........... Pokrovnik ....... 1921. +

COPIĆ-UUBIČIĆ Andrija .......... Pokrovnik ....... 1787.+

COPIĆ-UUBIČIĆ Ivan ............... Pokrovnik ....... 1793.+

ĐIRLIĆ Danijel ............ Radošić ........... 1909.+

ĐIRLIĆ Petar ............... Radošić ........... 1876. +

ĐIRLIĆ Marko Stanko.Radošić ........... 1929.+

ČAVKA ĐOGAŠEVIĆ Lovre .............. Crivac .............. 1750.+

Ivan ................ D ivoj evići ....... 1908. +

ČOVIĆ Antun ............. Sitno ................ 1787.+

ČULIĆ

ELAČ Ambroz Ivan .. Suhi Dolac ...... 1896. +

Anđeo ............ Konjsko .......... 1817.+

ČULIĆ Toma .............. Brštanovo ....... 1760. +

ČVRUAK Antun ............. Konjevrate ..... 1802.+

DADIĆ Frane .............. Ogorje ............ 1737. +

ELEZ Bonaventura .. Ogorje ............ .1807. +

ELEZ Filip ................. Ogorje ............. 1818. +

ELEZ Petar ............... Ogorje ............. 1839.+

FILIPOVIĆ

;

l i

i !

l !

DELAŠ Petar ............... Ramljane ........ 1769.+

Benedikt.. ...... Zelovo ............ 1793. +

DELIĆ GOSPIĆ Antun ............. Muć ................. 1790.+ Luka ................ Lećevica .......... 1772. +

346

GOTOVAC Anđeo ............ Vinovo ............ 1903.+

GRANIĆ Andrija ........... Muć ................. 1791.+

GRANIĆ Dominik ......... Muć ................. 1772. +

GRANIĆ Frane .............. Muć ................. 1764. +

GRANIĆ Ljudevit... ....... Muć ................. 1788. + GRGIĆ Luka .............. Trolokve ......... 1879.+

GRGIĆ Paško .............. Trolokve ........... 1812. +

GULIN Juraj ............... Konjevrate ..... 1801. +

IVANČEVIĆ Antun ............. Muć ................. 1756.+

IVANČEVIĆ Lovre .............. Muć ................. 1763. +

IVANOVIĆ Antun ............. Muć ................. 1756. +

JADRIĆ Frane .............. Trolokve ......... 1930.+

JELAVIĆ Andrija ........... Gizdavac ......... 1804. +

JELAVIĆ Anselmo ........ Gizdavac ......... 1804.+

JELIČIĆ don Petar. .............. Neorić ............. 1827.+

JUKIĆ Antun ............. Krušvari... ....... 1875. +

JURIĆ Filip ................ Sratok ............. 1878. +

JURIĆ Gaj etan .......... Sratok ............. 1836. +

JURIĆ Lovre .............. Planjane .......... 1871. +

JURIĆ Mate ............... Planjane .......... 1814.+

JURIĆ Paško .............. Crivac .............. 1820. +

JURIĆ Stjepan ............ Crivac .............. 1758. +

JURIĆ Stjepan ............ Crivac .............. 1790. +

KALINIĆ Šimun .............. Broćanac ......... 1774.+

KARDUM Mate .............. .Dugopolje ....... 1924. +

KESIĆ-BUKOVIĆ Josip ................ Trolokve .......... 1784. +

KOVAČEVIĆ Antun .............. Dicmo .............. 1750. +

KOVAČEVIĆ Filip ................. Dicmo .............. 1743. +

KRIŽANOVIĆ Marko ............. Postinje ........... 1788. +

KROLO Petar ............... Muć ................. 1808.+

LABOR Mate ............... Goriš ................ 1876. +

LEMO-LABROVIĆ Bonaventura .. Visoka ............. 1878. +

UUBIĆ Bernardin ....... Korušca ........... 1811. +

UUBIĆ Frane .............. Korušca ........... 1758. +

UUBIĆ Mate ............... Goriš.. .............. 1895.+

MALEŠ Ivan ................. Mirlović ........... 1790.+

347

l

1

1.' l

i l

MAUKOVIĆ MITROVIĆ-BUČIĆ RADANOVIĆ ROLIĆ Frane .............. Labin1816. + Salvator .......... Crivac .............. 1807.+ Mate ............... Kladnjice ........ 1842.+ lgnacije ........... Ogorje ............. 1749.+

MANDIĆ MRČELA RAD EU AK ROSIĆ Andrija ........... Sratok ............. 1797. + Lovre .............. Koprno ............ 1838.+ Didak ............. Bristivica ......... 1834. + Anselmo ......... Muć ................. 1849. + MANDIĆ Šimun ............. Sratok ............. 1793.+

MRČELA Pavao .............. Koprno ............ 1763.+

RADEUKOVIĆ Bonaventura .. Koprno ........... 1751. +

ROSIĆ Ivan ................. Muć ................. 1792. +

MARAS Ilija ................. Mirlović .......... 1813. +

MARETIĆ J ak ov .............. Mir! ović .......... 1771. + MARETIĆ Lovre .............. Mirlović .......... 1838. + MARETIĆ

NAKIĆ Mijo Anđeo .... Mirlović ........... 1802. +

NAKIĆ Mijo ................ Mirlović ........... 1835.+

NAKIĆ Paško .............. Mirlović ........... 1811.+

RADEUKO Josip Marija ... Bristivica ......... 1809.+

RADIĆ Ante ............... Suhi Dolac ..... 1742 +

RADIĆ-VRŽINA Špiro ............... Suhi Dolac ..... 1928. +

RADMAN

ROSIĆ Mijo ................ Muć ................. 1841.+

ROSIĆ Petar ............... Muć ................. 1809.+

RUNJIĆ Jeronim .......... Labin ............... 1931.+

Pavao ............. Mirlović .......... 1763.+ Frane .............. Muć ................. 1789.+ MARETIĆ Roko .............. Mirlović .......... 1800.+ MARETIĆ-ĆUK* Antun ............. Podumci ......... 1851.+ MARETIĆ-ĆUK*

ODAK-KIJEV ANIĆ Bernardin ....... Bristivica ......... 1854. +

OMRČENOVIĆ Josip ................ Nisko ............... 1770.+

RADMAN Josip ............... Muć ................. 1784.+

RADNIĆ-SKELIN Jure ................ Sitno ................ 1784.+

RADNIĆ

SMOUIĆ Ivan ................. Mirlović ........... 1839. +

SUČIĆ Gabrijel .......... Mirlović ........... 1846. +

SUNARA Krsto .............. Podumci ......... 1904.+ MARŠIĆ-DŽALO Frane .............. Prgomet .......... 1828. + MARŠIĆ-DŽALO Nikola ............ Prgomet .......... 1878. +

MATAS Ivan ................ Mirlović .......... 1790. +

MATAS Mijo ................ Mirlović .......... 1742.+ MATAS Mijo ................ Kladnjice ........ 1810.+ MATAS Nikola ............ Kladnjice ........ 1935. +

MED VIDOVIĆ Dominik ......... Pustinje ........... 1765. + MED VIDOVIĆ Stjepan ........... Pustinje ........... 1790. +

PAIĆ Antun .............. Ljubostinje ...... 1857. +

PAIĆ Toma .............. Bristivica ......... 1778. +

PARATOVIĆ Jakov ............... Ostrogašica ..... 1813.+

PARATOVIĆ Jure ................. Ostrogašica ..... 1793. +

PARATOVIĆ Jure ................. Ostrogašica ..... 1809. +

PENAVIĆ Dominik ......... Pustinje ........... 1806. +

PEROVIĆ Petar ............... Muć ................. 1871.+

PILIPUŠIĆ Jeronim .......... Muć ................. 1850.+

Vladislav ........ Sitno ................ 1918. +

RAJČEVIĆ Ivan ................ Crivac ............. 1799. +

RAJČEVIĆ Petar ............... Crivac ............. 1785.+

RAJČIĆ Augustin ........ Radošić ........... 1840. +

RAJČIĆ Dujo ............... Radošić ........... 1813. +

RAKIĆ Andrija ........... Sitno ................ 1783. +

RAKIĆ Paško .............. Pakovo Selo ... 1927.+

RAKOVIĆ* Filip ................ Suhi Dolac ..... 1742. +

RAMU AK Leonard ......... Koprno ........... 1930. +

Bonaventura .. Nevest ............. 1825. +

SUNARA Mijo ................ Nevest ............. 1792.+

SUNARA Mijo ................ Nevest ............. 1844.+

ŠIMIĆ Antun .............. Crivac .............. 1763. +

ŠIMIĆ Filip ................. Crivac .............. 1783. +

ŠIMIĆ-ČAGARA Josip ................ Kladnjice ......... 1756.+

ŠIMUNDŽIĆ Ivan ................. Bisko ................ 1883. +

ŠKOPUANAC Ivan ................. Radošić ........... 1900.+

MEDVIDOVIĆ-PENA VIĆ POLIĆ RATKOVIĆ ŠODIĆ Dominik ......... Pustinje ........... 1808. + Antun .............. Brštanovo ........ 1785. + Frane .............. Muć ................. 1883. + Ivan ................. Bristivica ......... 1845. +

MELVAN POLIĆ RATKOVIĆ TOPIĆ Andrija Ivan ................ Utore .............. 1826. + J osip ................ Brštanovo ........ 1757. + Antun Vinko . Muć ................. 1844. + Bemardin ....... Korušca ........... 1787.+

348 349

TOPIĆ VUKOVIĆ Andrija ........... Korušca .......... 1823. + Šimun .............. Goriš. ............... 1847.+

VARIVODIĆ ZORIČIĆ Marijan .......... Prugovo .......... 1771. +

VIŠIĆ Marijan .......... Kopmo ........... 1836. +

VOJKOVIĆ Ljudevit.. ........ Dicmo ............. 1741.+

VOJKOVIĆ Ljudevit .......... Dicmo ............. 1801. +

VRŽINA-RADIĆ Antun ............. Suhi Dolac ..... 1801.+

VRŽINA-RADIĆ Mate ............... Suhi Dolac ..... 1852.+

Antun .............. Pakovo Selo .... 1771. +

ZORIČIĆ llija .................. Pakovo Selo .... 1772. +

ZORIČIĆ Mate ............... Pakovo Selo .... 1783. +

ZORIČIĆ Mate ............... Pakovo Selo .... 1890. +

ZORIČIĆ Mijo ................ Pakovo Selo .... 1787.+

ZORIČIĆ-MRČELA Ilija .................. Koprno ............ 1756. +

ZORIČIĆ-MRČELA VRŽINA-RADIĆ Špiro ............... Suhi Dolac ..... 1928. +

Lovre .............. Koprno ............ 1757.+

VUČI ČEVIĆ ŽELATIĆ Ivan ................ Mirlović .......... 1786. + Lovre .............. Unešić ............. 1757.+ VUKIČEVIĆ-DEDIĆ ŽIVKOVIĆ Andrija ........... Mirlović .......... 1929.+ Mijo ................ Mirlović ........... 1813.+

VUKIČEVIĆ-ŠIMAC ŽUNIĆ Ivan ................ Mirlović .......... 1784. + Frane .............. Suhi Dolac ...... 1868. +

350

IZVORI I LITERATURA

l. IZVORI

a)Arhivska građa:

Arhiv HAZU Zagreb,

Hrvatski državni arhiv (HDA), Grafička zbirka, Kartografska zbirka,

Kaptolski arhiv Split,

Povijesni arhiv Split (PAS), Katastarske mape,

Povijesni arhiv Zadar (P AZ), Geografske i topografske karte Dalmacije, Mape Grimani, Mape katastarske, Trogirski arhiv, Mandati reggimento Zuane Bragadin, Trogirski arhiv, Općinski arhiv, Zbirka matica, Matična knjiga župe Zmina fra Bonaventure Bilo glava

Trogirski kotarski sud, kopije presuda.

b)Novine, časopisi:

La Dalmazia, Zadar, 1845. Narodni list, Zadar, 1862., 1872., 1876., 1877., 1885., 1890., 1903., 1914.

Pučki list, Split,1891.,1893.,1894.,1901.,1902.,1903.,1904.,1908.,1912.,1914., 1915.,1918.,

Srbsko dalmatinski magazin, Zadar, 1844.,

Slobodna Dalmacija, 27. 2. 1995.,

351

c)Almanasi, shematizmi, statistike:

Almanaco della Dalmazia per !'anno 1836, Zadar, 1836.

Illustrierter Fiihrer auf den K und K osterr. Staatsbahnen

Manuale del Regno di Dalmazia/1871, Luigi Maschek, Zadar, 1871.

Schematismo dell'I. R. Governo della Dalmazia, Zadar, 1841.

Schematismus sibenicensis, Šibenik, 1886., 1899., 1907., 1909.

Statistika obćina kraljevine Dalmacije, Zadar, 1882.

Stato del clero e popolo della diocesi di Spalato e Macarsca, Split, 1872.

Status personalis et localis dioec. spalatensis et makarskensis, Split, 1897., 1909.

d)Tiskani izvori:

ANDREIS Pavao: Povijest grada Trogira I, preveo V. Rismondo, Split, 1977. Povijest grada Trogira II, Split, 1978.

BANAC, Ivo: Grbovi biljezi identiteta, Zagreb, 1991.

BARAS, Frano: Dalmacija Anno Domini, Split, 1988.

BARBAZANIS, Miha Madijev de: Historija, preveo V. Rismondo, Legende i kronike, Split, 1977.

BEŠLAGIĆ, Šefik: Stećci- kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

BEZINA, Petar: Pučko školstvo i franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja, Split, 1987.

BLUNT, Henry: Morgenliindische Reise des Ritters Blunt, Helmstadt, 1687,

BOJNIČIĆ, Ivan: Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nuernberg, 1899.

BOŽIČEVIĆ-NAT ALIS, Frane: Govori protiv Turaka, Split, 1983.

BULIĆ, Ivan: Šibenik i Dalmatinska Zagora, Zagreb, 1932.

BUDAK, Neven: Prva stoljeća Hrvatske, Zagreb, 1994.

BUTKO pop: Misal vojvode Hrvoja, Zagreb, Ljubljana, Graz, 1973.

CATTALINICH, Giovanni: Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo la caduta della repubblica veneta, Split, 1841.

CERINEO Antonio de: Il eho/era morbus, Split, 1856.

Cronaca d'ignoto, Bullettino di a. e s. d. V, 1882., Split, Bullettino ... VI, 1883., Split

CUTHEIS, A.: Tabula, prijevod V. Rismondo, Legende i kronike, Split, 1977.

ČELEBI, Evlija: Putopis, prijevod Hazim Šabanović, Sarajevo, 1973.

ĆIRIĆ, Miloš: Heraldika I, Beograd, 1983.

ČURČIĆ, Vejsil: Starinsko oružje u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1943.

DEMMIN, August: Die Kriegswaffen, Gera, 1899.

352

DESNICA, Boško: Istorija kotarskih uskoka II, Beograd, 1950.

DIFNIK, Franjo:PovijestKandijskograta u Dalmaciji, prijevod Smiljana i Duško Kečkemet, Split, 1986.

ERBER, Tullio: Storia della Dalmazia da/1797. a/1814., Zadar, 1888.

ERDEUANOVIĆ, Jovan: O poreklu Bunjevaca, Beograd, 1930.

ETEROVIĆ, Adam S.: Croatian and Dalmatian coats of arms, Palo Alto, 1978. FISKOVIĆ, Cvito: Dalmatinske freske, 1965.

FOR TIS, Alberto: Put po Dalmaciji, preveo Josip Bratulić, Zagreb, 1986.

FREYTAG, Gustav: Bilder aus der deutschen Vergangenheit II, Hamburg, 1978.

GIROMETTA, Umberto: Jame i pećine srednje Dalmacije, Beograd, 1923.

GOLDSTEIN, Ivo: Bizant na Jadranu, Zagreb, 1992.

GORTAN, Veljko: "Juraj Šižgorić, Georgius Sisgoreus, (15. st)",Hrvatski lati­nisti I, Zagreb, 1969.

GRABOVAC, Filip: Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, Zagreb, 1951.

GRUBIŠIĆ, Slavo: Šibenik kroz stoljeća, Šibenik, 1974.

HABSBURG, Franz II von: Bereisung meines KOnigreichs Dabnatiens, ? , 18 .. ? HABSBURG, Ludwig Salvator von: Das was verschwindet, Trachten aus den

Bergen und Inseln der Adria, Leipzig, 1905.

IVANIŠEVIĆ, Frano: Poljica, Split, 1987.

JELO VINA, Dušan: Starohrvatske nekropole, Split, 1976.

KAČIĆ MIOŠIĆ, Andrija: Razgovor ugodni naroda slovinskoga, 18. Pisma od Stipana Kristića i njegovih svatova, Zagreb, 1946.

KATIĆ, Lovre: Saksonac Gottschalk na dvoru kneza Trpimira, Zagreb, 1932.

KLAIĆ, Nada: Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb, 1971.

KLAIĆ, Vjekoslav: Hrvatska plemena od XII do XVI stoljeća, Zagreb, 1897.

KLAIĆ, Vjekoslav: Bribirski knezovi, Zagreb, 1897. KOLB, Hugo: Željeznička pruga Zenica-Duvno-Split, Split, 1955.

KUNIČIĆ, Petar: Vtški boj, Zagreb, 1907.

LAGO, Valentino: Memorie sutla Dalmazia, Zadar, 1869.

LUCIĆ, Ivan: Povijesna svjedočanstva o Trogiru, prijevod: J. Stipišić, Split, 1979.

MARKOVIĆ, Ivan: Le parrochie francescane in Dalmazia, Zadar, 1885.

MARKOVIĆ, Ivan: Sinj i njegovo slavlje, Zagreb, 1898.

MARMONT, Auguste Viesse: Memoari, preveo Frano Baras, Split, 1984.

MARMONT Auguste Viesse: Memoires du marechal Marmont due de Raguse de 1792 a 1841 III, Paris, 1857.

MIHOVILOVIĆ A, Miro: Otok Šolta, Zagreb, 1994.

353

OBAD, Stijepo: Dalmatinsko selo u prošlosti, Split, 1990.

O MAŠIĆ, Vjeko: Povijest Kaštela, Split, 1986.

O MAŠIĆ, Vjeko: Topografija Kaštelanskog po/ja, Split, 1978.

ORANSZ M., Auf dem Rade durch Kroatien, Dalmatien, die Herzegovina und Bosnien, Wien, 1903.

OŽANIĆ, Stanko: Poljoprivreda Dalmacije u prošlosti, Split, 1955.

PA TON A. A.: Highlands and Islands of the Adriatic, London, 1849.

PERA, Miroslav: Poljički statut, Split, 1988.

PERIČIĆ, Šime: Gospodarske prilike Dalmacije od 1797. do 1848., Split, 1993.

PEROJEVIĆ, Marko: Petar Kružić kapetan i knez grada Klisa, Zagreb, 1931.

PEROJEVIĆ, Marko: Klis u turskoj vlasti, Sarajevo, 1936.

PETTER, Franz: Dalmatien in seinen verschiedenen Beziehungen, Gotha, 1857.

PETTER, Franz: Das Konigreich Dalmatien, Beč, 1841.

POSCHENBURG, Viktor: Die Schutz- und Trutzwaffen des Mittelalters, Stutt­gart, 1939.

RENGJEO, Ivan: Corpus der mittelalterlichen Miinzen von Kroatien, Slavonien, Dalmatien und Bosnien, Graz, 1959.

SANUDO, Marin: Dnevnik, Starine XVI, Zagreb, 1884. StarineXXW, Zagreb 1892. Starine XXV, Zagreb 1893.

SARTORI J. V., Putovanje kralja saksonskoga, Zagreb, 1838.

SOLITRO, Vicko: Povijesni dokumenti o Istri i Dalmaciji, prijevod Vladimir Rismonda, Split, 1989.

STOŠIĆ, Krsto: Sela šibenskog kotara, Šibenik, 1941.

STULLI, Bernard: Iz prošlosti Dalmacije, Split, 1990.

ŠANJEK, Franjo: Kršćanstvo na hrvatskom prostoru, Zagreb, 1991.

ŠIŠIĆ, Ferdo: Le/opis popa Dukljanina, Zagreb-Beograd, 1928. ŠK O BALJ, Ante: Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970,

TOMA ARHIĐAKON: Kronika, preveo: V. Rismonda, Split, 1977.

TOMIĆ, Jovan N.: Grad Klis u 1596. god., Beograd, 1908.

WILKINSON, Sir John G.: Da/matia and Montenegro l, London, 1848. ZLATOVIĆ, Stipan: Franovci DlŽave Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u

Dalmaciji, Zagreb, 1888.

354

e)Zbirke izvora

Barada Miho, Trogirski spomenici l/l, Zagreb, 1948. Trogirski spomenici l/2, Zagreb, 1950. Trogirski spomenici Il/l, Zagreb, 1951. Trogirski spomenici, Split, 1988.

Barbarić, Josip, Kolanović Josip: Šibenski diplomatarij, Šibenik, 1986.

Horvat, Karlo: Monumenta historiam Uscocchorum illustrantia I, Zagreb, 1910. Monumenta historiam Uscocchorum i/lustrantia Il, Zagreb, 1913.

Kukuljević, Ivan: Acta regni l, Zagreb, 1862.

Laszowski, Emil: Monumenta Habsburgica l, Zagreb, 1914.

Lopašić, Radoslav: Hrvatski urbari, Zagreb, 1894.

Lopašić, Radoslav: Spomenici hrvatske krajine I, Zagreb, 1884. Spomenici hrvatske krajine Il, Zagreb, 1885. Spomenici hrvatske krajine III, Zagreb, 1889.

Ljubić, Sime: Listine Il, Zagreb, 1870. MHAS Split- AM Zagreb, Kralj Zvonimir -Dokumenti i spomenici. Milaš, Nikodim: Documenta spectantia historiam orthodoxae diuersis Dalma-

tiae et Istria e a XV usque ad XIX saecu/um, Zadar, 1899. . . .

Muzej grada Šibenika: Spisi kancelarije šibenskog kn~za Pantina de Cha de Pesaro 1441-1443, Šibenik, 1989.

Novak, Grga: Mletačka uputstva i izvještaji W, Zagreb, 1965. Mletačka uputstva i izvještaji V, Zagreb, 1966.

Rački, Franjo: Documenta ... , Zagreb, 1877.

Smičiklas, Tadija: Codex Diplomaticus II, Zagreb, 1904. CodexDiplomaticus V, Zagreb, 1907. Codex Diplomaticus XVIII, Zagreb, 1993.

Srkulj, Stjepan: Izvori za hrvatsku povijest W, Zagreb, 1910.

Statut grada Trogira, preveli Marin Berket, Antun Cvitanić i Vedran Gligo, Split, 1988.

Šišić, Ferdo: Priručnik izvora, dio l, čest l, Zagreb, 1914.

Šurmin, Đuro: Hrvatski spomenici I, Zagreb, 1898.

f) Rječnici

Bartholomae, Christian:Altiranisches Worterbuch, Strassburg, 1904.

Grupa autora: Fjalor shqip-serbokroatisht, Priština, 1981. Škaljić Abdulah: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo, 1989.

355

2. LITERATURA

Alačević, Josip: Tabularium vol. I, fasc. l, Zadar, 1901.

Ančić, Mladen: "Gospodarski aspekti stočarstva Cetinskog komi tata u XIV. st.", Acta historicooeconomica 14., Zagreb, 1987.

Barada, Miho: Dvije naše vladarske isprave, Zagreb, 1938.

Barada, Miho: Postanak hrvatskog plemstva, Zagreb, 1943.

Barada, Miho: "Historicitet imena Svačić", Vjesnik arheološkog drnštva, n. s., XVI, 1/2, Zagreb, 1935.

Barjaktarević, Sulejman: "Turski dokumenti", Starine 44, Zagreb, 1952.

Batinić, M. N.: "Njekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti", Starine XVII, Zagreb, 1885.

Bezić-Božanić, Nevenka: "Doseljenici u Split početkom 19. stoljeća ... ", Čakavska rič 16, Split, 1988.

Bojanovski, Ivo: Do/abelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Sarajevo, 1974.

Bojničić, Ivan pl.: "Izvješća o kretanjima turske vojske uz hrvatsku granicu u drugoj polovini 16. st.", Vjesnik kraljevskog hrv. -slav. -da/m. zemaljskog arhiva 16., Zagreb, 1914,

Božić-Bužančić, Danica: "Prilozi poznavanju interijera kuće u Splitu iz druge pol.16. vijeka", Izdanje Historijskog arhiva Split 3, Split, 1961.

Božić-Bužančić, Danica: "Interijer kuće u Splitu u 17. vij.", Izdanje Historijskog arhiva Split 7, Split, 1965.

Božić-Bužančić, Danica: "Arhivsko spomeničko blago Trogira", Mogućnosti XXVII, 10-11, Split, 1980. .

Božić-Bužančić, Danica: "Prilog poznavanju stanovništva i antroponima mućko­-lećevićke zagore", Čakavska rič 2, Split, 1988.

Bujas, Gašpar: "Makarski ljetopis od god. 1773. do 1794"., Starine 47., Zagreb, 1957.

Bulić, Frane: Izabrani spisi, Split, 1984.

Crnković, Nikola: "Vjera i svetišta starih Hrvata", Croatica christiana 33/XVII, Zagreb, 1994.

ČOralić, Lovorka: "Duhovne osobe s hrvatskog prostora u Mlecima od XIV. do XVIII. st.", Croatica christiana 30/XVI, Zagreb 1992. ·

ČUrčić, Vejsil: "Lov sa sokolom u BiH", Napredak- Hrvatski narodni kalendar, Sarajevo, 1936.

Dinić, J. Mihailo: "Dubrovačka srednjovekovna trgovina", Jugoslovenski istorij­ski časopis 3, Ljubljana, Zagreb, Beograd, 1937.

356

Dragičević, Magdalena: "Odora i znamenje hrvatskog kralja", Hrvatska obzorja 2, Split, 1993.

Ferluga, Jadran: Vrzantiska uprava u Dalmaciji, Beograd, 1957.

Gestrin, Ferdo: "Migracije iz Dalmacije u Marke u XVI st.", Radovi Instituta za hrvatsku povijest 10, Zagreb, 1977.

Grgić, Ivan: "Opis kliškog sandžaka s ove strane Velebita i Dinare iz godine 1572.", Zadarska revija V, br. 4, Zadar, 1956.

Gunjača, Stjepan: "Gvozd u ratovima Arpadovaca u Hrvatskoj potkraj XI stoljeća", Izbor iz djela, Split, 1991.

Gunjača, Stjepan: "Ubikacija srednjovjekovnog castruma Brečevo", Izbor iz djela, Split, 1991.

Gunjača, Stjepan: ''Tiniensia II", Starohrvatska prosvjetalll/7, Zagreb, 1960.

Gušić, Branimir: "Starohrvatska naseljenje Ravnih kotara", Radavi Instituta JAZU u Zadru 18., Zadar, 1971.

Jelaska, Joško: "Zaštita šuma u statutima i drugim aktima srednjovjekovnih dalmatinskih komuna", Acta Historico-oeconomica Jugosl. l O, Zagreb, 1983.

Jurić, Šime: "Neobjavljena listina cetinskog kneza Ivana Nelipića", Arhivski vjesnik 19/20, Zagreb, 1976/77.

Jurišić, Karlo: "Bula pape Lava XII Mjesto bl. Petra i crkva u hrvatskoj danas", Kačić 3, Split, 1970.

Jurišić, Karlo: "Des po tov Za os trog kroz povijest", Makarski zbornik 2, Makarska, 1989.

Kaimija, Hasan: "O vi Vlasi mletački", Pet stoljeća hrvatske književnosti 10, Zagreb, 1967.

Kapitanović, Vicko: "Nemiri u srednjoj Dahnaciji 1806-09",Kačić 6, Split, 1976.

Katić, Lovre: "Starohrvatska župa Srnina (Zmina)", Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split, 1928.

Katić, Lovre: "Veze primorske Dahnacije kroz Kliški prolaz od prethistorije do pada Venecije", Starine 51, Zagreb, 1962.

Katić, Lovre: "Reambulacija dobara splitskog nadbiskupa 1397. godine", Starohrvatska prosvjeta III, 5., Zagreb, 1956.

Katić, Lovre: Četiri priloga historiji grada Splita XVII i XVIII st., Split, 1954.

Katić, Lovre: "Veze primorske Dalmacije kroz kliški prolaz ... ", Starine 51, Za­greb, 1962.

Katić, Lovre: "Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka", Starine 47, Zagreb, 1957.

Katić, Lovre: "Povijesni podaci iz vizitacija trogirske biskupije u XVIII. stol­jeću", Starine 48, Zagreb, 1958.

357

Katić, Lovre: "Gospodarsko stanje Splita i okolice po desetini u prvoj pol. XIX st.", Anali historijskog instituta u Dubrovniku VI/VII, Dubrovnik, 1959.

Klaić, Vjekoslav: "Rodoslovje knezova Nelipića od plemena Svačić", Vjesnik hrvatskog arheološkoh društva n. s. III, Zagreb, 1898/99.

Kosor, Karlo: "0. fra Stjepan Zlatović", Kačić l, Split, 1967.

Krekich, Antonio: "Documenti per la storia di Spalato (1341-1414)", Atti e memorie 2, Zadar, 1927.

Kužić, Krešimir: "Zaboravljena utvrda", Hrvatski zemljopis II/4, Zagreb, 1995.

"Ljetopis Fratra Šimuna Klimentovića", Arkiv za povjestnicu jugoslavensku IV, Zagreb, 1857.

Ljubić, Sime: "Rukoviet jugoslavenskih listina", Starine X, Zagreb, 1878.

Marun, Lujo: "Arkeologički prilozi o religiji poganskih Hrvata", Starohrvatska prosvjeta I, 2., Knin, 1897.

Mirković, Mijo: "O ekonomskim odnosima u Trogiru u XIII. stoljeću", Historij­ski zbornik W/1-4, Zagreb, 1951.

Novak, Grga: "Dalmacija god. 1775/76 gledana očima jednog suvremenika", Starine 49, Zagreb, 1959.

Novak, Grga: Morlaci (Vlasi) gledano s mletačke strane, Zagreb, 1971,

Obad, Stijepo: "Splitska Zagora u Hrvatskom narodnom preporodu", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 15, Zadar, 1988/89.

Omašić, Vjeko: "Mletačko-tursko razgraničenje na trogirskom području nakon Ciparskog i Kandijskog rata i njegove posljedice", Muzej grada Trogira I, 1971.

Omašić, Vjeko: "Opremanje galije suprakomita Jakova Andreisa godine 1470.", Fiskovićev Zbornik II, Split, 1980.

Omašić, Vjeko: "Prilog poznavanju težačkog pokreta u Dalmaciji", Izdanje Historijskog arhiva Split 7, Split, 1969.

Omašić, Vjeko: "Lipanjski dani u Trogiru 1797.",Mogućnosti, Split, XXVII, 10-11, Split, 1980.

Pederin, Ivan: "Austrijski putopisi prema Hrvatima Dalmacije ... ",Radovi !JAZU 21, Zadar, 1974.

Peisker, Jan: "Koje su vjere biti stari Slaveni prije krštenja", SHP, n. s. ll/1-2, Zagreb, 1928.

Peričić, Šime: "Prilog poznavanju brodarstva i pomorske trgovine šibenske regije u XVIII st.", Radovi Instituta za hrvatsku povijest 7., Zagreb, 1974.

Perojević, Marko: "Iz arhiva Slade-Šilović", Trogir, Bullettino di a. e s. d. 27, Split, 1904.

Perojević, Marko: "Talovci - cetinski i kliški knezovi", Napredak - Hrvatski narodni kalendar, Sarajevo, 1937.

358

Pilar, Ivo: "O dualizmu u vjeri starih Slovjena i njegovu podrijetlu i značenju", Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena XXVIII/l, Zagreb, 1931.

Prijatelj, Kruno: "Ljetopis nepoznatog Splićanina od 1756. do 1811.", Starine 44, Zagreb 1952.

Rački, Franjo: "Borba južnih Slovena",RadJAZU27, Zagreb, 1874.

Rački, Franjo: "Prilozi za geografskostatistički opis bosanskog pašaluka", Stari­ne XIV, Zagreb, 1882.

Raukar, Tomislav: ''Venecija i ekonomski razvoj Dalmacije u XV i XVI st.", Radovi instituta za hrvatsku povijest 10, Zagreb, 1977.

Rismonda, Vladimir: "Iz knjiga splitskih srednjovjekovnih notara", Izdanje Historijskog arhiva Split 9, Split, 1967.

Rismonda, Vladimir: "Trogirsko i splitsko zaleđe u nekim dokumentima ... ", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru 14/15, 1976.

Rismonda, Vladimir: "Prilike na trogirskoturskoj granici početkom tridesetih godina XVII stoljeća",MogućnostiXXVII, 10·11, Split, 1980.

Rončević-Brozović, Dunja: "Na marginama novijih studija o etimologiji imena Hrvat", FOC 2, Zagreb, 1993.

Rončević-Brozović, Dunja: "Tragovi poganskih, kršćanskih i islamskih kultova u toponimiji", Naučni skupovi, knjiga XXXVII, SANU, Beograd, 1987.

Sakač Krizin, Stjepan: "Historijski razvoj imena 'Hrvat"', Život l, Zagreb, 1942.

Soldo, Josip ANTE: "Provala Tatara u Hrvatsku", Historijski zbornik XXI-XXII, Zagreb, 1968/69.

Soldo, J. Ante: "Cetina srednjovjekovna županija i kneštvo Nelipića", Sinjska spomenica 1715-1965.

Soldo, J. Ante: "Djelovanje franjevaca Provincije Presvetog Otkupitelja kroz 250 god.", Kačić 17, Split, 1985.

Soldo, J. Ante: "Civilna variaArhiva franjevačkog samostana u Sinju", Kačić 12, Split, 1980.

Soldo, J. Ante: '"Bosanski franjevci' u povijesnoj prekretnici Dalmacije pri kraju XVII i prvoj polovici XVIII st", Kačić 15, Split 1983.

Spaho, Fehim Dž., "Jedan turski popis Sinja i Vrlike iz 1604. god.", Acta historico-oeconomica Jugosl. 12., Zagreb, 1985.

Spaho, Fehim Dž., "Splitsko zaleđe u prvim turskim popisima", Acta historico­·oeconomica Jugosl. 13, Zagreb, 1986., Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1528. godine.

Stojković, Marijan: "Historijski prilozi etnografiji Hrvata", Zbornik za narodni život i običaje 37, Zagreb, 1953.

Šabanović, Hazim: "Bosanski pašaluk", Naučno društvo NR BiH, Djela XW, Sarajevo, 1959.

359

Šupuk, Ante: "Šibenski Liber baptizatorum 1581-1590", Radovi Instituta za hrvatsku povijest 7, Zagreb, 1974.

Tomašić, Nikola: "Život i djela cara Konstantina VII Porfirogeneta", Vjesnik kralj. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva XX, Zagreb, 1918.

Ungarov, Bruno: "Agrarni odnosi na p~druč):U Dalmac_ije tije~om _mlet~čke vladavine s posebnim osvrtom na Gnman~ev agrarn1 zakon 1 Grunantjeve mape", Geodetski list 46 (69), 3, Zagreb, 1992.

Uskjufi, Hevaji Muhamed, "Ja, kauri, vami velju", Pet stoljeća hrvatske književnosti 10, Zagreb, 1967.

Vinski, Zdenko: "Razmatranja o poslijekarolinškim mačevima 10. i ll. st. u Jugoslaviji", MHAS-Starohrvatska prosvjeta III/13, Zagreb, 1982.

Zelić-Bućan, Benedikta: "Bosančica u srednjoj Dalmaciji", Prilog 3. svesku Izdanja Historijskog arhiva Split, 1961.

Zjačić, Mirko: "Spisi šibenskog notara Slavogosta", Starine 44, Zagreb, 1952. Zlatović, Stipan: "Prilog Zlatovičev", Viestnik narodnoga zemaljskoga muzeja

u Zagrebu, Zagreb, 1870. Zlatović, Stipan: "Kronaka o. Pavla Šilobadovića", Starine 21, Zagreb, 1889. Zmajić, Bartol: "Pečat sa grbom kneza Ivana II Nelipića",Arhivski vjesnik 19/20,

Zagreb, 1976/77.

360

STO RIA DEL ZAGORA

Riassunto

L' area dell'attuale Zagora ( =retroterra) della Dalmazia- parte integraledell'omo­nima provincia romana - durante la »grande migrazione dei popali« venne devastata in diverse occasioni da svariate tribU barbare. Dopo l' anno 614 vennero a stabilirvisi defmi­tivamente gli Slavi sotto il dominio supremo degli avari. Per respiogere la dominazio­ne avara dalle proprie vicinanze l'imperatore bizantino Eraclio chiamO i croati, i qual~ colsero l'invito e, dal territorio della Polonia attuale, si calarono sulla costa orien­tale Adriatica per sconfiggere gli avari e per instaurare il proprio dominio sopra gli slavi di questo territorio. L' area del Zagora della Dalmazia presentava la parte centrale degli insediamenti croati, quindi per i suoi fertili campi carsici si insedio la stirpe degli Svačić, i quali formavano la maggior parte della popolazione della contea di Clissa, il cui centro era nell'omonima rocca. Siccome ben pres to incominciO il processo di conversione alla feđe cristiana, anche nel Zagora della Dalmazia venivano edificate chiese, la piu nota delle quali e la chiesa di s. Pietro a Muć Donji eretta dal duca Branimir nell'anno 888. Le chiese venivano per lo piU fabbricate nei luoghi nei quali in precedenza si trovava­no dei santuari pagani degli antichi croati. (Prima della conversione anche pres­so i Croati incontriamo divinita comuni alle genti slave, anche se pressa di lora era piU evidente il dualismo, cioe la lotta tra la Buona e la Cattiva divinita.) Nei villaggi di Ne­vest, Sratok e Radošić cio si puo notare dalla posizione delle chiese. Nei secoli seguenti certi villaggi vennero a far parte della arcidiocesi di Spalato: Labin nell'anno 1078 e Konjsko nel 1083 - tramite atti di donazione del re Zvonimir (1075-1089). Do­po la sua morte scoppiarono disordini e il nuovo re Petar Svačić veniva sostenuto solo da parte della nobilta. In base a cerri legami di parentella apparve come concorrente al tro­no anche il re ungherese Colomano, il quale inviO l'esercito che sconfisse il re Petar sul monte Gvozd - oggi Moseć. Nonostante tutto venne accordata la pace tra lui e i croati, tra i quali c'era anche un membro della stirpe dei Svačić- Juraj. Cosi il Zagora giunse sotto il sommo dominio dei re ungaro-croati.

Da principio il cambiamento non si senti, ma ben presta incominciO l'espansione dei comuni litoranei - in primo luogo di Trali, di Sebenico e in parte anche di Spalato. Questo e pure il perioda del conflitti col duca Domald Svačić (1160-1243), il quale do­minava nel Zagora. Nel1242, inseguendo il re Bela IV, i Mongoli giunsero fino a Clissa, TraU e Sebenico, che non conquistarono, ma saccheggiarono il Zagora. Da li a poco i nobili di Trali sfruttarono l'impoverimento della stirpe antico-croata dei Didić (dal Zagora della Dalmazia) e comprarono alcuni villaggi, m entre altri ne ricevettero di Bela IV in segno di riconoscenza. In questo perioda (a. 1185) avvenne anche la delimitazione tra la diocesi di Trali e l'arcidiocesi di Spalato, alle quali ben presto si affiancil anche la diocesi di Sebenico che ricevette pure parte dei villaggi eU' area sopraindicata. Si con­ducevano aspre lotte per il dominio sopra la rocca di Clissa, perche ciO permetteva il possesso dei villaggi della parte orientale e centrale del Zagora, come pure il controllo della via mercantile che conduceva verso !'interno. Verso la fine del '200 e al principio del '300 i bani ereditari della Croazia e i signori della Bosnia - appartenenti al casato ducale dei Šubić- si trovavano all'apogeo della loro potenza. A Pavao I segul Mladen II contro il quale si alearono Venezia, le citta della costa e il bano bosniaco Stipan II Kotromanić. Con Mladen restarono solo gli abitanti del Zagora e di Poljica. Nella balta-

361

Mehrheit. Aber die Autonomisten geben nicht auf und verursachen iiberall die Unruhen, die besonders stark in den staatlichen Institutionen, wie z. B. bei der Eisenbahn, waren. Die wichtigsten Trager der nationalorientierten Ideen sind wieder die Franziskaner, sowie einige reichere GroBbesitzer und Geschaftsleute, wie z. B. Jerko Cambj. Sie setzen sich aufopfemd fiir die kroatischen Ideen ein. Dank dieser Bemiihungen ist Zagora bis zum Ende der 6sterreichischen Herrschaft den heimischen Traditionen treu geblieben.

Zu j ener Zeit reisten durch Zagora Kaiser Franz l, der sachsische KOnig Friedrich August, sowie Franz Josef I (1875). Der Thronfolger Franz Ferdinand hiitte es auch besuchen sollen, aber er wurde 1914 in Sarajevo vom Serben Gavrilo Princip erschossen. AuBer ihnen bereisten Zagora auch andere Reisenden aus dem Ausland, die in Europa das Bild vom Leben der Zagoraner verbreiteten, von ihren Brauchen und Aberglauben. Sie berichten tiber ihre reiche Vokstracht, Tanze und historische Sehenswurdigkeiten des Gebietes.

Der Anfang des l. Weltkrieges ruf! Beunruhigung hervor. Spiiter kommt es auch zur Armut und Unzufriedenheit. Am Ende ist Kroatien, und dami t auch Zagora, aus der bsterreichisch-Ungarischen Monarchie ausgetreten und haben sich 1918 dem Staat der Serben, Kroaten und Slowenen angeschlossen. Zagora blieb auch weiterhin der unen­twickeltste Teil des KOnigreiches, und dem Volk wurde wenig von dem zuri.ickgegeben, was ibm friiher weggenommen worden war.

Obersetzung Sandra Hoffman

368

KAZALO IMENA

A

AGILLES, de Rajmund 17 AL-BEKRI15 ALAGA113 ALAJBEG, Nikola 278 ALDUK, Ante 281, 282 ALFIREVIĆ, fra Petar 180 AMET187 AMET ČOLAK 187 ANŽUVINCI 30

Karlo 30 ANDREIS, Petar 75 ANDREIS!, obitelj 28, 95 ANDRIJA Il. {kralj) 26 ANDRIJIN BLAŽ 38 ARMANDA274 ARN1R ( nad~iskup) 48 ARPADOVICI 30 AVARI 10, 19,48 AZAKLIJA (vojvoda, turski) 120

B

BAŠIĆ281 Josip 271 fra Marko 191 Šimun (načelnik) 298

BABAJA182 BABONI<:, Stjepan {ban) 30 BAKOVIC, Petar (knez, glavar) 119

To'!la {hajduk) 175 BALIC, Ante 278

Gargo 176 Mate 309

BANDIĆ, Petar 180 BARAKOVIĆ, Ahmed-aga 103,

105,165 BARANOVIĆ, Jakov {harambaša)

105 BARIĆ, Pavao 121 BARIČEVIĆ, Ilija (harambaša) 105 BARTULICA, Ivan 276 BATU (kan) 27 BELA IV. {kralj) 27, 28 BENUTIĆ, Toma 169 BERČIĆ, Ivan V. {biskup) 298, 303 BERISLAVIĆ, Petar {biskup i ban)

93 BERKET, Ivan 169 BETIĆ, fra Andrija 181 BIBIĆ51 BILANDŽIĆ, Ili j a (harambaša)

180,273 BILOG LA V, fra Bonaventura 119,

333 BILUŠ Ante (harambaša) 181

Ivan292 Petar {harambaša) 272

BILUŠ GAGIĆ, Ivan Peša 270 BISERIĆI, obitelj 53 BIUK, Grgo 272 BIZZA, Pacifik (nadbiskup) 181 BLUNT, Sir Henry 122 BOGIĆ273

Mat~ {harambaša) 182 BOLD U, ~avao (providur) 171 BOROVIC, Lazo 281

369

BORŽIĆ281 Stipanov Josip 34, 67 ĆURKOV, Stipan 169 DŽAFER 103, 113 BOŠNJAK, Jure 187 Stipan 31, 49

D alajbeg 106 BOŽIĆ, Grgur 189 CEGA CELlO, Jakov (pukovnik) BOŽIČEVIĆ NA TALIS, Frane 109 271 DADIĆ, Jure 272 Đ

BRČIĆ, Mate 282 CHIUDI, obitelj 38, 40 Petar288 ĐAMBAR309 BRALIĆ, Lovro 309 Mihovil l Gl DAKOJEVIĆ, Toma 50 ĐELDUM, Luca 285 BRANIMIR 14, 178, 180, 304 Petar 28 DANDOLO, Vicko (namjesnik) BREKOVIĆ, fra Silvestar 303 CHLUMECKI (barun) 276 271,297 E

BRKLJAČA, Marko 169 CIPICO, obitelj 168, 169 DANILO, don Ivan 306 EBRAIN179 Antun 191, 192 DEŠK9VIĆ, Ivan 306 ELAČ, fra Ambroz 303 BRNADA, Jerko 282 Lelije 188

BRUNETTI, Girolamo 180 DEDICI49 EMO (providur) 168 CONTARINI 170 DELIĆ, obitelj 170 ERCEG, Ante 283 BRZAK(harambaša) 183 Santo (knez) 192 fra Ante 180 fra Ivan 180 BUŽANCIĆ, Marko 270 COPIĆ, fra Andrija 180

DELZONS (general) 273 ERGO V AC, Pavao 276 BUDIMIR26 CORNARO Girolamo (providur) DESPOT ČOLAK 186 BUGA lO 164,168,172 DESPOTOVICH, Ilia 173 F BUGARI 15 CRNOBOG 12, 19, 20 DESPOTOVIĆ, Jerko (harambaša) BULAT, dr. Gajo 276, 306 CRNOTIN, Amblažev Marin 28

181 FILIPOVIĆ (barun) 282 Frane 270 CUKROV, Jakov 304

DIDIĆ, Luka 169 FONDA (biskup) 181 BULIĆ, fra Donat 298 CUPILLI, Stjepan (nadbiskup) 180

DIVA 19, 20, 22,23 FOR TIS, Alberto 189, 307 don Frane 309 CUTHEIS, A. 69

DIVNIĆ, Ivan 121 FOSCARINI, J ako v (generalni pro-Ivan305 CZERNIN, Anton 183

DIVOJEVIĆ Sl vidur) 99 dr. Ivan 312

Marko51 FOSCOLO, Leonardo (general) BUNARĐUAJ. 299 č

DOBROJEVIĆ-VITLE, Mate 190 105, 116 BURAZER, fra Ante 180 ČAČIĆ, fra Marko 304 FRANE36 BURIĆ282 ČAVKA, fra Ivan 303

DOLFIN, Danijel (providur) 106, FRANK~PAN, Anž (knez) 39 179 BURIĆ!, obitelj 273 ČE LAN, obitelj 165 DOMALD 26, 49 FRATRICEV, Mate 121

B URILO, Petar 173 ČELEBI, Evlija 106, 108, 115, 116, DONELLI, fra Bone 298 FRID RIK, August Il. (kralj) 313 BURILOVIĆ, fra Augustin 187 122 DOVIĆ, Nediljko 278 BUTK027 ĆIKARA, Ivan 164 DRAŽIĆ-BALOV, Ante (načelnik) G BUTRIŠIĆ, Frane 121 ČIPČIĆ, Nikola 101 293 GALEŠIĆ, Grgur 34 ČUDOMIRIĆI 12 DRAŽOJEVIĆ, Žarko (veliki GALIĆ, Mijo 292 e ČULIĆ, don Stipan 298 knez) 91,93 GANGIĆ, Jakov (harambaša) 105 CAKTAŠ, Jure 165

ć DRAGOJEVIĆ, Josip 297 GARANJIN, obitelj 169

CALEGARI, Ivan Dominik (bi- DRAXICH, Stipan (sudac) 173 GERENDI (Nikola) 93, 110 skup) 183 ĆELANOVA, Kata DRNASIN, Filip 281 GIUSTINIAN B. G. 120

CAMBJ, obitelj 182 ĆEV ARNIĆ, Ivan 175, 176 DUBOKOVIĆ, Niko 276 GJIRLIĆ281 Jerko 294, 296, 306 Jadre 176 DUBRAVČIĆ, Jure 34 Jure281 Lambert290 Jure 175 Viganj 39 Marko281 Sebastijan 274 Mijo 175, 176 DUKLJANIN (pop) 16 GLA VINA, Mate 305

CASOTTI, Marko 308 ĆUDINA, Ivan (serdar) 176, 183 DŽ GOJAK, fra Ante 298, 304

CAV ALU (providur) 176 Stipan (harambaša) 167, 168, 172 GOTOVAC, fra Anđeo 303 CEGA, Matija 37 ĆUK, Kata 271 DŽELALUA271 Ivan306

Pelegrina 38 ĆULAP, Bariša (harambaša) Božo282 GOTTSCHALK 13 Petar28 obitelj 165 Mijo (harambaša) 183 GRABOVAC, fra Filip 177

370 371

GRANIĆ282 JAKELIĆ, Ante 180 KLUKlO LOREDAN, Pietro 38 don Mijo 296, 304, 305 Jure 270 KNEŽEVIĆ (harambaša) 183 LOVRIĆ, Andrija (harambaša) 271

GRDOŠEVIĆ, Bogdan 32 JANKOVIĆ, Stojan (serdar) 164, KOLOMAN (herceg) 26 Ivan 178, 190 Ost<!,ia 32 186 187 KOLOMAN (kralj) 17, 19 LOVRO (nadbiskup) 15

GRGIC, Ante 280, 281 JEIAĆić, Josip (grof i ban) 305 KOLUMBAN (biskup) 28 LUCA184 fra Luka303 Marko 96 KOMNEN EMANUEL (car) 25 LUCIĆ, Ivan 49, 67, 70, 74

GRGUR X. (papa) 28 JElA VlČ-BURA, Andrija 309 KONSTANTIN VII. PORFIROGE-GRGUR(biskup) 14 JELENA LIJEPA (kraljica) 17 NET (car) 10, ll LUDOVIK L (kralj) 32, 34, 35, 36,

GRGURIČIĆ 273 JELENA (kraljica) 15 KORJENIĆ-NEORIĆ 51 50,67

GRIMANI (providur) 173, 288 JELIĆ Blaž 180 KORVIN, Ivaniš (ban) 91 LUDWIG SAL V ATOR (vojvoda)

GRUBIŠIĆ, Petar (harambaša) 105 JUKić, obitelj 180 KOSENAClO 313

GULIĆ-ŠIMIĆ, Šime 180 Ante309 KOSITEROVI~, Arslan-beg 121 LUKA~op)71

JURAJ (Svačić) '19 KOTR<?MANIC, Stipan IL (ban) 32 LUKRI Stipan (harambaša) 105

H JURIĆ, Ante 169, 281 KOV AC, Ivan 271

HABSBURG, Ferdinand 282, 296 fraAnte270 KOVAČEVIĆ, Ivan 179 LJ Franjo II. 191 Šimun 271 KRIL! Ć,_ J ako v (harambaša) l 05 LJUBIĆ, Behram 99 Franjo Josip L 287, 288, 296, 303, JURJEVIĆ, Atanazije 122 KRUZIC, Petar (knez) 93, 95, 96, UUTA184 305,313 Petrica (knez) 38 110, 121 Karlo 100 JUSUF-AGA 113 KUŠAN191 Rudolf IL 100, 101, 103 KUKARI12

M

HARRACH, Johann (grof) 276 K KUKUUEVIĆ, Ivan 305 MAŠTROVIĆ, Josip (podserdar) HASAN-BEG 121

KAČIĆ, bisk~ 175 KULIĆ, Ante 309 296

HASAZI107 Jure 309 MAĐARI 15, 26 HRANISLAV 26 KAČIĆ MIO IĆ, fra Andrija 51, KURJAKOVIĆ, Toma 38 MAĆIN, Petar 121 HRVAT lO 185,297 HRVATINIĆ VUKČIĆ, Hrvoje KAČIĆI 12, 25, 48

KURJAKOVIĆ! 30 MAD lJEV, Miha 49

(vojvoda) 37 KAJDAN27 KURTOVIĆ, fra Grgo 187, 188 MAKEDONCI 15

HUGOLIN (nadbiskup) 35 KAIAŠ, Duje (harambaša) 272 L MALEŠ, Ivan (harambaša) 181

HUSREV-BEG (sandžak-beg) 93, KALINIĆ, Ivan 309 Jozo 279, 280

97 KAPITANOVIĆ, Bože 169 LADISIA V NAPUUSKI (kralj) Mate293

Božo272 17,28,38,50 MALENICA, Ivan (harambaša) 272

I Jure 272 LALIĆ, Toma 121 Jure272

IBRAHIM, sandžak-beg 96, 105 Petar272 LANCKORONSKI (grof) 276 MAUKOVIĆ, obitelj 168

ILIIĆ, obitelj 274 KA V ALOVSKI 289 IATINI21 Frane 180

IVAČIĆ273 KERAM, Marko 281 IAURIĆ, Ivan 285 MAL V ASIJA, Ante 278, 279

IVAN37 KESIĆ, Božo 273 IAURISTON (general) 269 MAMUlA (namjesnik) 297

IV AN KLIŠANIN 32 KESIĆ (harambaša) 183 LENKOVIĆ, Juraj (general) 102, MANDARIĆ, Pavao 186

IV AN VIII. (papa) 14 KEVIĆL299 112 MANDIĆ, fra Andrija 180 IV ANČEVIC, Mihovil (harambaša) Mijo 271 LEON Xli. (papa) 302 Miloš (harambaša) 105

105 Pave271 LICHTENSTEIN, von Joseph Maxi- MANENICA,Ivan169 KHUEN, ban 307 millian 279, 313 MANO LA, Didak (biskup) 181,

J KLEMENT X. (papa) 28 LISTEŠ, Jure'(harambaša) 105, 107 182,183

JADRIĆ281 KLEMENTOVIĆ, Jurjev fra Šimun UUTICA, Bogdan MARDEŠIĆ, Nikola 183

Marko281 109 LOBEL lO MARETIĆ, Ilija 273

JAJIĆ, fra Toma 180 KLEPEČKA 307 LOJICH, Ivanu 172 MARIĆ, fra Pavao 181

372 373

MARINIĆ, Šimun 169 MIROŠEVIĆ, Gašpar (podserdar) PAIĆ, Ilija 270 PULAM, Ante 170

Jerko 169 296 Mijo 270 Stana 170

MARINOVIĆ, fra Marin 298 MLEČANI 15, 19, 31, 32, 34, 38, 67, PAITONI271 PULIĆ, Marko (harambaša) 167

MARISLA VIĆ 181 69, 75, 90, 91, 93, 96, 99, 100-192, PANIZZA273 PUNDA,Ante314

MARKOVIĆ, Ivan 172 289 PARČINA, Mate-Bileta 271

MARMONT, Auguste, maršal 270, MOGOROVIĆI 12 PARAŠIĆ, Nikola (harambaša) 105 Q

272,301,307 MOLITOR (general) 269 P ARAT, Marko283 QUERINI (providur) 165

MARTINOVIĆ, Krašan 50 MRŠIĆ, fra Nikola 303 PA TON A. A. 308,309,313

MARULIĆ, Marko 110 MRČELA (alfir) 270,271 PAVA_Q (iz Rovinja) 122 R MATAS, fra Konstantin 303, 305 MUHAMED108 PA VIC von PFAUENTHAL, Al-

fra Mijo 180 MUHL010 fans 296 RAĐA, Petar 169

Stipan 186 MUNJIZIĆ, Ivan 183 PAVLINOVIĆ, don Mihovil306 RAAB, Casper 100 ·

Toma270 MUTIMIR (knez) 15 PAVLOVIĆ, Ivaniš 71 RACETIN, Jeronim 172

MATIJA37 PEŠIĆ, Mijo (podnarednik) 270 RADAN, don Mijo 176

MATKOVIĆ, Mate 305 N PERAJICA, Ilija (harambaša) 163, RADEUKOVIĆ, Ivan (haram-

MEŠTROVIĆ, Josip 279 NELIPIĆ, Ivan (knez) 32 164,167 baša) 167

MEDIĆ, Mate 312 Ivaniš (knez) 36, 37, 38, 39,40 PERI§Ić Ante (harambaša) 176 Ma~a (knez, glavar) 119

MEHMED-BEG (sandžak-beg) 102 Katarina 39 PERISI9 (harambaša) RADI , Ilija 187

MELEK, Ahmed (paša) 109 Margarita (kneginja) 71 PERKIC, Ante 296 Stjepan 307

MEMED-AGA 187 NEORIĆ51 PERKOVIĆ, Ahmet 121, 187 Šare Petar 121, 187

MENĐUŠIĆ N. 298 NEUMANN, Friedrich 287 PERO DE GIOVANNI 292 RADIĆI, braća 170

MERKURIJE 17 NICOLICH, Biasio 173 PEROJEVIĆ, Marko 181 RADIGOST19

MIHIĆ, Lovro (harambaša) 105 NIGER, Toma (biskup) 110 PERUN 12, 19, 20, 21 RADMAN, fra Josip (provincijal)

Martin (harambaša) 167 NIJEMCI 26, 121 PESCHIECH, Ante 172 180

MIHOVIL ~EŠIMIR IL (kralj) 15 NIKOLA (ban) 30 PET AR (nadbiskup) 13 RADNIĆ, Jure 186

MIHOVILICI 30 NINČEVIĆ, Ivan 292 PETAR HUMSKI (knez) 26 Mijo (provincijal) 179

MIJO, Pričalo 72 NORDLING 286 PETAR KRE§I~IR IV. (kralj) 15 Paško271

MIKAČIĆ, Jakica 278, 279 NOVAKOVIĆ51 PETAR SV f\CIC (kralj) 16, 17 RADNlĆARMANDA, Mijo 185

MIKLOUŠ39 Ivanac (vojvoda) 40 PETROVIC, fra Grgo 180 RADOS72

MILETA, Toma 169 PICHLER284 RADOJEVIĆ, Dragoslav 50

MILETIĆ, Ivan (podnarednik) 272 o PINELLI, Ivan Anton (biskup) 192 RADO V AN (kraljević) 16, 17

MILIN 101 OMERBAŠIĆ, Ahmet-aga 104, PLANČIĆ, Ante 298 RAJČIĆ M. 299

Jure 279 Ivan 104 Martin 270

MILINOVIĆ, fra Šimun 305 106, 113 PLA VŠA, fra Andrija 303 Petar292

MILOŠEVIĆ, Ibrahim 119 ORŠULA 175, 176 PODBIOK, Nikola 180 RAJKOVIĆ51

Luka 119 ORANSZ dr. M. 314 PODRUG274 RAMU AK, fra Petar 304

Martin 119 O RD UU, don Ivan 298 POLIĆ, fra Ante 180 RAVLIĆ, fra Andrija 191

Mate 119 ORMUŠ-paša 187 POUAKOVIĆ, Stipan (haram- REHA, Heinrich (poglavar) 308

Viganj 53 ORSEOLO, Pietro (dužd) 15 baš~ 105 REMETIN, Lovre 169

Vujica 119 OSLOV, Herbert 27 POUl ANI 30, 37, 48, 105 ROŽIĆ, Ilija 279

MILOVIĆ, Božo (serdar) 270 OZAKOVIĆ, Pave 175 PRIBUDIĆ, Nikola 169 RODIĆ ~baron) 286

MI OTTO V. 291 p PRINCIP, Gavrilo 296 ROGU , Ivka 184

MIRILOVIĆ 51 PRKIĆ, Mate 279 ROGUŠIĆ, Ilija 175

MIRILOVIĆI, obitelj 99 PAŠTAR, Petar 278 PRODAŠIĆ, Juraj 36 ROGUU273

374 375

ROSIĆ, Ante (donačelnik) 293 STRMIĆ ĆALETIĆ, Mate 121 Mladen II., ban i knez 30, 50 VESELA72

fra Ivan 180 Andrija (sudac) 187 Mladen III., knez 32, 34, 50, 53, VIDOJE32

ROTONDO, Benko 100 SUDOLIĆ, Radoslav 36 69 VIDOVIĆ 271, 272

ROZGA, Marijan (načelnik) 293 SUIĆ, Jerko (harambaša) 105 Pavao, ban i knez 30, 32, 53 VJETRI de, fra Ivan Krstitelj 179

RUKA VINA, Matija (general) 192 SUNARA, Ante 270 Stipko, knez 30 VI.AJČIĆ (BOTIĆ), obitelj 168

RUNTIĆ, Jure 271 SUPILO, Frano 276 T VLASTELIC~Ivan292

SVAČIĆ! 12, 17, 19, 26,49 VOJNOVIĆ, Stipan (knez, glavar)

s SV ALINA, Šime 184 TACCONI, Rikard 276 119

SAGUDIN, Nikola 90 SVAROŽIĆ 19, 20, 23 TADić, Marko 305 VOLAREUICH, Zuane 173

SAMUILO (car) 15 SVAROG19 T ALOV AC, Petar(ban) 39,40 VRANČIĆ, Faust 101 SVASTIĆ19 TARTAGL~ obitelj 169 VRDO U AK, fra Jeronim 305

SARACEN26 SVETOVID 12, 19, 20 Petar 169 VUČEMILOVIĆ, Marko (haram-SARAJ-BAŠIĆ, Ale 187 SARAJIN SANE, Silvestar 121

TEŠIJA, Ante 281 baša) 271 š Cvitko281 VUČETA, Butkov 49

SCRAPICH, Marian 172 ŠANTIĆ, Damjan 104 TEGETTHOF (admiral) 281 pok. Mihovila 32

SEČ Nikola (ban) 35 §ARIĆ, Josip 288 TEKEL!JA (paša) 104 VUČIC~ Jure 309

SEDLAR, Jakov 283 SERO, Ivan 281 TERZIC, Luka 185 VUČKOVIĆ, Duje 309

Mate 169 ŠIŽGORIĆ, Juraj 90, 110 TITLIĆ, fra Mijo 180 VUJČIĆ, fra Ivan 298, 303

SEID, ~ed (paša) 106 ŠILOVIĆ, Andrija (harambaša) 272 TO LJEN, Butkov 49 VUKITIĆ, Bratoš 72

SELVERIC Luka 101 Josip (barjaktar) 182 TOLK072 VUKOREPA, Ante 283 Marko 101 TOMA ARHIĐAKON 26, 49

SIDOVIN72 Mate 281 J.299

Vujica (harambaša) 105 TOMAšEVIĆ, Lovre (serdar) 189 VUKOVIĆ, Mate 169 SIMEON (car) 15 ŠIMETIN, Mijo 276 TOMI;>LA V (knez i kralj) 15 VULETIN, Ivan 121 SKELIN, Mate 283 ŠIMIĆ, fra Filip 180 TOPIC, Andrija 309 Martin 276

P.299 ŠIMUNIĆ, Šime 308 Stipan283 Slavomir 276 Petar ŠKARICA, don Nikola 276 TOPO, Ivan 191 VULIĆ, Ivan 278 Šime 283

SKORENIĆ, Petko 36 ŠKARICA ŽIKOV, don L 307 TROGIRANIN, fra Anđeo 101

ŠKOPUANAC, Ante 292 TRPIMIR (knez) 13 w SLAV AC (kralj) 17 fra Ivan 303, 304, 306 TRUMBIĆ, dr. Ante 276, 298 WILKINSON, sir John Gardner 313 SLA VIŠIĆ, Mahmut 121 Josip 270, 271 TUGA10

Svirac 121 Luka 169 TURCI 38, 70, 71, 89, 90, 91, 93, 95, SMOLČIĆ, Filip 285

z Petar 169 97,99,100-186

SOKOLOVIĆ, Fer had-paša ŠKORO, Joko 298 TURSULOVIĆ, Ibro 187 ZEKAN, Jure 277 (sandžak -beg) 99 §KRAPIĆ, Marijan 271 TVRTKO (ban i kralj) 36 ZEKIJIĆ, Musa 187

SOLDO, fra Ilija 270 §ODJ\, Frane 293 ZELIĆ, fra Bartul180

STANIČIĆ (franjevac) 117 SOLIC, Ivan 271 u ZLATOVIĆ 188

STEFAN pušAN (kralj i car) 34 Mijo 271, 282 ULAMA-BEG97 fra Stipan 303

STIPANICI 30 _ Petar (ha~ambaša) 173 ZORIČIĆ, Bože 187

STJEPAN DRŽISLA V (kralj) 15 SPIRANCIC, Pavao (ban) 90 v Mate 270

STJEPAN (ban) 28 ŠUŠTIĆ, fra Jozo 303 V ALIER, Pietro (providur) 167

ZOVIĆ, Bariša 270, 271

STOJANAC, Luka 289 ŠUBIĆI BRIBIRSKI 12, 30, 31, 50, ZUBAN, Filip (harambaša) 271,

STRIČEVIĆ, Pavica 189 70 VEUAČ~ Ivko Ciganin 277 272,273

STRISEUICH, Mattia 173 Jelena34 Mate (glavar) 292 ZULINOVIĆ, Juraj 99

Nicola 173 Juraj, knez 30 VENIER (providur) 169 ZVONIMIR (kralj) 15, 16, 76

376 377

ž ŽIGMUND (kralj) 36, 37 ŽIKOV BRKLJAĆA, Luka 189

378

ŽUNIĆ, fra Frane 303 ŽAKULIĆ, Mate (harambaša) 167 ŽARKOVIĆ Petar 169

KAZALO MJESTA

A

Aleksandrija 188 Amerika 66, 282 Apulija 72 Aržano 288

B

Bačka 113 Baba lokva 107 Babićev bunar 169 Babin gradac 39 Balić (Baghlic, Baghle) l 02 Banova česma 97 Banovača, česma 97 Banja Luka 121 Beč 111, 163, 187,269 Betlehem 188 Bidnić 120, 172 Bijaći 13, 15 Bilići 40 Biograd 15, 17 Biokovo? Biranj, vrh 13, 21 Biran j, izvor 99 Biranjšćina, gaj 168, 281 Bisko 30, 51, 93, 180, 181, 185, 295,

303 Biskupija 14 Bitelić 189 Bizant 9, 15, 25 Blizna 23, 28, 53, 75, 100, 117, 119,

164,172,178,183,275,285,288, 290,295,302,303

Bliznica, lokva 39 Bogdan 39 Bogdan, lokva 21 Bogdanja glavica 39 Bogdanovići 21, 75 Bogočin 12, 13, 20 Boraja 8, ll, 96, 99, 101, 168, 183,

283,294,296,313,314 Bosna 40, 71, 89, 90, 108, 120, 121,

163,165,171,179,282,284,287, 314,319, 334

Brštanovo 32, 37, 53, 54, 72, 76, 118, 164,172,179,180,181,270,271, 280,295,302,303,315

Brašnice 101 Bračeva lokva 37 Bračević 32, 36, 76, 100, 102, 178,

182,280,294 Bra timska lokva 169 Brečevo32

Bristivica 7, 28, 38, 70, 75, 100, 101, 104,119,164,172,178,180,183, 191,288,290,293,295,302

Bristovača, lokva 74 Bristovača, lokva (Slivno) 280 Brnjica 32, 99, 294 Broćanac37,76,170,189,309,319

Broćanac Donji 294 Broćanac Gornji 294 Buble sedlo 37, 39 Bugarska 10, 37 Buličića Selo 172

379

e Carigrad 99, 100, 104, 109, ll1, 188,

274 Cetina 7, ll, 48, 51, 74, 76, 93, 107,

164,189,314 Cetinska krajina 7, ll8 Crivačko polje 10 Crivac 178, 182, 294 Crne Luke 37, 77, 172 Crni krug 99 Crni umac21

č

Ćapljina 318 Ćava!, brdo 39 ćavoglave 7, 184 Čicave 172 Čikola 8, 39, 40, 117, 286 Ćirivuci 76 ćvrljevo 164, 172, 178, 180, 182,

276,295,298,299,302,303 ćvrijevo (Šibenik) 280, 294

D

Dabar, potok 286 Danilo 105, 106, 280, 298 Dasini Doci 36, 76 Debelo brdo 169 Dicmanjsko polje 10 Dicmo 7, ll, 36, 93, 95, 106, 120,

122,164,165,168,179,180,181, 184, 189, 273, 284, 289, 298, 302, 307,309

Dinara290 Divnića Selišće 39 Divojevići 100, 178, 182,270,284,

295,318 Dobarčić28

Dobra lokva 74 Doljani 164 Donji kraji 30 Doszavoda 39 Dražice 37, 77

380

Drage99 Dragović 189 Drinovci (Dicmo) 36 Drinovci (Suhi Dolac) 37 Drniš 89, 105, 120, 121, 163, 168,

175,179,278,282-288,293,297, 307,313,316

Drobec 172 Dužević 172 Dubrava, selo 105 Dubrave 16, 37, 48 Dubrovnik 12 Dugobabe 121, 172, 179, 181, 285,

295,309,315 Dugopolje 21, 30, 32, 37, 76, 105,

164,165,175,180,181,271,278, 280,288,291,294,298,303,309, 317

Duječevo, brdo 75 Dunav37 Dupla gomila 37 Duplja 39 Duvanjsko polje 17 Dvogrlo93

E

Europa 17, 34, 66, 112, 121, 187,307

F

Fragustin, nabija 319 Francuska 10

G

Giulia 169 Gizdavac 164, 172, 189, 278, 294,

296,317 Glamoč 164, 185 Gluetuna, lokva 7 4 Golo brdo 39 Golubica, jama 74 Golubinka 39 Gomile na Stupih 169 Goriš 32, 99, 294

Goričane 37, 76 Gornje Selo 278 Grabrov jarak 74 Gradac 28, 37, 77 Gradina (Radošić) 20 Gradina (Suhi Dolac) 37, 39 Grlo, prijevoj 96 Gubavica, slap 314

H

Hercegovina zapadna 53, 91, ll7, 164,179,318,319

Hranoć, brdo 39 Hrvati, vilajet 95 Hrvatska ll, 17, 19, 32, 48, 49, 89,

93,108,118,192,269,303,305, 307,314

Hrvatsko zagorje 7 Hum51, 71 Humljani 36

I

Ilova polje 75 Istra 89 Italija 72, 109

J Jadran 19, 25, 191 J a dr ansko more 14 Jajce ll1 Ježević 271 Jelsa 276 Jeruzalem 188 Jordan, selo 101

K

Kaštel Gomilica 286 Kaštel Kambelovac 286 Kaštel Lukšić 21, 26, 121, 169, 187 Kaštel Novi 104, 164, 169 Kaštel Stari 121, 276, 285, 286 Kaštel Sućurac 286 Kaštel Vidovac 75

Kaštela 13, 25, 48, 176, 184, 187, 270,271,273,277,286,289,306, 317

Kaštelanska polje 13 Kaline 37 Kamešnica 26, 317 Kamen 76, 103, ll3 Kamenice 39, 75 Kamenice (Labin) Kandija (Kreta) 104, 107, ll8, 186,

187 Kanjevača, polje 34 Kapitanova vlaka 272 Karno, polje 31 Kladnjice37, 76,100,168,172,178,

182,270,272,281,295,299,315, 318

Klišak, brdo 39 Kliška županija 12, 13, 25 Kliška vrata 25 Kliški sandžak 97, 102 Klis ll, 12, 13, 25-32, 36, 37, 48, 53,

67, 74, 90, 93-ll2, ll9, 122, 167, 168,169,175,180,181,189,273, 279,284,285,289,303,313

Knin ll, 14, 15, 17, 27, 30, 37, 93, 106,171,283,318

Kočerin53 Kočinje brdo 284 Komornik, brdo 39 Konjevrate 99, 105, 120, 283, 294,

298,302 Konjsko 16, 37, 48, 53, 72, 76, 95, 96,

106,164,168,169,184,294,305 Koprivno 37, 40, 76, 169, 172,274,

295,302 Koprno 28, 31, 35, 39, 99, 183, 270,

271 Korušce 37, 76, 172, 179, 181, 295,

316 Kosević 28, 39 Kosmaći 76 Kosmač, lokva 76 Kostajnica 183

381

Kotlenice 171,291,294,303,314 Kovačev dolac 39 Kovrljica, brdo 39 Kozjak 7, 13, 21, 23, 50, 99, 106, 107,

120,169,281 Kraljevci, gaj 168, 281 Kravlji brod 39 Križice 36, 77 Krka 17, 25, 314 Krpušina kamenica 37, 39 Krušvar21,37, 76,181,295,298,302 Kruna, klisura 51 Kudrica, vrh 39 Kupres 164

L

Laškijevac, brdo 39 Laško39 Labin 7, 8, 16, 37, 48, 53, 74, 75, ll9,

169,172,179,181,270,274,286, 287,295,296,298,306

Labinšćica, brdo 74 Ladičina draga 39 Ladici 74 Lećevica 164, 172, 179, 180, 181,

270,271,274,276,281,284,285, 288,289,295,296,302,303,306, 307,315,316,319

Lepenica 8, 28, 53, 75, 99, 178, 183, 288,295,296

Lišnjevača 169 Libanon 187 Lika 30, 51, ll4, 121 Livanjska polje 317 Livno 30, 106, 164, 186 Losoini dolac 39 Lukšić kosa 99 Lutvija, lokva 74, 272

w Ljubitovica 28, 31, 36, 75, 114, 164,

172, 178, 180, 183, 278, 285, 287, 295,296,298,302,303,319

Ljubostinje 39, 95, 99, 270, 280

382

M

Mađarska južna ll3 Mačni Dolac, selo 37 Madrid 103 Maglinica 75 Makarska 14 Malac 74 Malačka 121, 272, 277 Malo polje 31 Malta 188 Marina 106, 108, 122,274, 317 Mezline 101 Milešine 271, 272, 294 Mirlović Polje 7 Mirlović Zagora 7, 39, 179, 180, 183,

270,274,293 Mitio 53, 69,100,172,178,183 Modri vrh 39 Marija (Peloponez) 187 Moseć 8, 17, 97, 117, 181, 182, 280,

317 Moseć, selo 293 Mosor 7, 21, 48 Mravnica 7, 37, 99, 178, 182, 291, 294 Muć Donji 23, 180, 184, 278, 294,

302,305 Muć Gornji ll, 14, 23, 28, 37, 51, 76,

101,164,168,170,173,174,180, 189,273,274,276,277,282,284, 289,290,294,296,297,302,304, 305,307,309,312,317

Mućko polje 10, 296 Murvica 7

N

Neorić 93, 95, 97, 164, 170, 294, 302 Nevest 20, 23, 28, 35, 36, 37, 71, 99,

172,178,183,270,302 Nikopolj 37 Nin 15,37 Nisko 37, 76,172,178,181,280,295,

298,315 Novak, lokva 169 Novi studenac 39 Nućak 93

o Obodina 39 Obrovac (Sinj) 107 Ogorje 36, 51, 76,121,164,178,179,

180,182,184,186,270,271,285, 296,302,303,309

Ogorje Donje 294 Ogorje Gornje 294 Opor, brdo 74, 75, 172 Orguz 169, 317 Orle Stine 39 Orljak, brdo 39 Osoje36 Osoje, gaj 201 Ostrog 26, 48, 49 Ostrogašica 293 Otavice 97 Otočac llO Ozaljića dolac 39

p

Pašman 276 Pakovo Selo 72, 99, 270, 283, 293,

317 Palestina 187 Papići 37, 76 Pećnik75

Pečnjak, brdo 37 Perković 280, 285-288 Petrograd 188 Petrova gora 17, 39, 95,317 Petrovo polje 7, 8, ll, 14, 17, 186 Pettosich 99 Pišćet 39 Plagwitz 288 Plana, brdo 74 Planjane 37, 39, 293, 319 Plišiva lokva 39 Plitvina, lokva 74 Plošnjak 169 Podboraja 172 Podgorje 172 Podnižje* 7, 119 Podumci 38, 39, 99, 293

Pokrovnik 23, 71, 97, 99, 183, 293, 298,303

Poljšćica 39 Poljička kneževina 7, 48 Poljica 7, 12, 13, 17, 25, 30, 48, 53 Poljska 10 Ponikva 76 Popovići 7 Porsanze, selo 101 Postinje 37, 76, 172, 178, 182, 277,

280 Postirije Donje 294 Postinje Gornje 278, 294 Potravlje 180 Pralad39 Prapatnica 28, 31, 36, 75, 106, 119,

172,179,183,273,279,283,290, 295, 296, 313, 314

Prgomet28,38, 75, 76,90, 164,172, 175,179,180,181,184,281,285, 295, 296, 302-304

Pribude 102, 172, 294 Pridil39 Primorje 7, 16, 27, 109, 113, 120,313 Primorje (makarska) 25, ll6, 319 Primorska županija 25 Primošten 101, 317 Prisičnica 7 Prisoje309 Privedrina, planina 40 Prolog, prijevoj 115, 313 Prosik 107 Prtenić 35, 39 Prugova 7, 21, 37, 76, 164, 169, 170,

175,180,184,189,279,290,298, 302,305, 312

Prugova Donje 294 Prugova Gornje 294

R

Račići 37, 77 Radošić 7, 16, 20, 23, 28, 34, 37, 49,

67, 70, 74,95, 100,101,104,106, 107,121,164,168,169,172,175,

383

179,181,184,185,189,270,277, 291,292,295,296,299,302,303, 306,315

Radoško polje 10 Radonić (Šibenik) 280, 294 Radonić (Drniš) 293 Radunić37, 76,172,178,271,272,

294 Rakitno 91, 164 Rama ll7, 164 Ramljane 172, 178, 182, 280, 294,

296 Rastovac 31, 100, 172 Rim 179,181 Rinča 122 Roženik, lokva 75 Roški slap 17 Rogoznica, lokva 39 Ropovo39 Rotna gomila 75 Rovinj 122 Rupotina 106 Rusija 188

s Sana, rijeka 30 Sarajevo 89, 122, 296 Scilip 76 Sedam Voda 75 Sedramić 39, 95, 282, 293 Seget Gornji 31, 72, 101 Senj 96, 97, 102, 103, llO Sinj ll, 36, 53, 89, 93, 95, 106, 115,

120, 167, 168, 173, 175, 179, 181, 185,270,271,273,274,279,283-285,287,288,290,307,313

Sinjsko polje 17 Sitnica, selo 28, 35, 39 Sitno 91, 99, 100, 172, 178, 182, 184,

185,270,271,293,295,302 Siverić 285, 286, 287 Skalice 39 Skradin 7, 50, 93, 95 Slavonija 89

384

Slivno 70, 280, 286, 294 Smokvica 72, 74 Solin 14, 15, 23, 104, 120, 286, 290 Split 12, 21, 25, 26, 34, 38, 48, 54,

106,109,113,115,171,180,270, 271,274,277,278,279,282-287, 292,297,302,304,309,313,317

Splitsko polje 26 Sratok 20, 32, 37, 75, 100, 172, 178,

182,281,287,295 Srednje Selo 278 Stoblići 75 Stoj čeve njivice 39 Stražica glavica 39 Strop 39 Suhi Dolac 8, 28, 37, 38, 40, 70, 74,

75, 76, 100, 107, 119, 164, 170, 172,178-183,187,285-287,291, 295,296,298,302,303

Susel (Žuželj), lokva 74 Sutina 294 Svilaja 8, 172, 270, 271, 272, 274,

280,290

š Šćirna poljana 40 Šajo, rijeka 27 Šećeri 76 Šibenik ll, 15, 27-38, 48, 104, 106,

109,115,120-122,180,270,273, 274,278,283-287,289,292,313, 314,317

Škrbac, brdo Škrilnik, zemlja 39 Šolta 184, 277 Špiljan 25 Štrbac, brdo 37, 38 Šušnjari 36 Šutanj, glavica 76, 169

T

Tepla draga 121 Travnik89 Trećanica, brdo 99, 169

Trištenica 21 Trilj ll, 89 Trogir 12, 21, 25-40, 48, 66, 74, 99,

120, 163, 168, 180, 181, 183, 191, 192,270,271,273,275,277,280-285,289,297,308,314,316,317

Trolokve 28, 40, 74, 107, 172, 181, 191,273,280,281,295,302

Trst 274, 307 Trtar 7, 99 T udar, brdo 7 4

u UKal37, 77 Ubla 74, 101, 172, 189, 304 Ugarska 25, 30, 191 Uljene kamenice 37 Unešić 12, 13, 36, 39, 99, 183, 286,

293,302,304 Uskoplje 164 Utore 100, 172 Utore Donje 295 Utore Gornje 295

v Veguinse, selo 101 Veli Ovnjak, brdo 37, 39 Veliki J elin ak 7 Velo polje 31 Veprine kamenice 39 Vinar 169 Vinovac 172, 183 Vinovo 172, 178, 182, 285, 293, 295,

299,319 Vis282 Visoka 37, 76, 117, 164, 172, 178,

180,182,185,285,295,302,303 Visovac 117, 120, 179, 180, 302 Vojnovići 119 Voloran Liuisno 75 Vraca 31, 76, 100 Vranjača, spilja 314

Vrata, prolaz 28 Vratkovići 7, 119 Vrba, rijeka ll, 17, 34, 106, ll6,

168,169,174,175 Vrlika 186, 189 Vrpoljac 7, 175, 283, 286, 290, 314 Vrsno 178, 183 Vrućica, lokva 39 Vučipolje (Dugopolje) 165 Vučivica 7, 37, 76, 121, 167, 170,

172,179,181,281,285,295,315 Vučje Stine, selo 172

z . Zadar 12, 34, 109, 122, 172, 269,

274,283,284,298,303,307,318 Zaglav 109 Zagora kroz cijelo djelo Zagorica 74 Zagorje, nabija 97 Zagradinje Zagreb 290 Zamelica 72, 99, 317 Zaostrog ll7, 319 Zawarycham 37,77 Zbič 37, 38, 75, 76, 95, 96, 104 Zelim37, 77 Zelovo 165, 172, 180 Zenica 89 Ziharina 28, 72 Zlopolje 182, 302 Zmina 14, 16, 37, 48, 76,117,172,

317 Znojila, brdo 74, 90, 91, 100, 172 Zrmanja ll Zvoničac 38, 39, 99

ž Žitnić 39, 71, 91, 99, 183, 189, 283,

285,286,293 Živogošće 180 Žrnovnica 48

385

SADRŽAJ

UVOD ....................................... 7

l. RAZDOBLJE HRVATSKIH VLADARA ................. 9 (od početka VII. st. do 1102. g.) 1.1. VJERA STARIH HRVATA ...................... 19

1.2. POKRŠTAVANJE HRVATA U ZAGORI ............. 21

1.3. IMENA OSOBA S PODRUČJA ZAGORE KOJA SE SPOMINJU U OVOM RAZDOBUU .......... 23

2. POD GRADOVIMA I VELIKAŠIMA (1102.-1463.) .......... 25

2.1. ŽIVOT ZA GORANA U SREDNJEM VIJEKU .......... 48

2.1.1. Pučanstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48

2.1.2. Plemići ............................... 51

2.1.3. Težaci ............................... 66

2.1.4. Nevolje ............................... 69

2.1.5. Crkva ................................ 71

2.1.6. Parnice ............................... 72

2.1.7. Izgled sela ............................. 74

2.2. IMENIK OSOBA KOJE SE SPOMINJU U PISANIM IZVORIMA U OVOM RAZDOBUU ................ 79

3. TURCI (1463.-1684.) ............................. 89

2.1. RASAP .................................. 90

3.1.1. Uskoci ............................... 96

3.1.2. Kandijski rat (1645.-1669.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104

3.2. ŽIVOT ZAGORANA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

3.2.1. Nevolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

3.2.2. Crkva i vjera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

3.2.3. Trgovci (i hajduci) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

3.2.4. Putnici (i špijuni) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

3.3. IMENIK OSOBA KOJE SE SPOMINJU U PISANIM IZVORIMA U OVOM RAZDOBUU . . . . . . . . . . . . . . . 123

4. >>POD KRILOM PRIVEDROGA PRINCIPA<< (1684.-1797.) . . . . . 163

4.1. VELIKA SEOBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 163

4.2. NEVOUE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167

4.3. GOSPODARSTVO I UPRA V A . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172

4.4. CRKVA I VJERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

4.5. OBIĆAJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 4.6. KRAJ REPUBLIKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191 4.7. IMENICI OSOBA. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

4.7.1. Knjiga krštenih fra Bane Biloglava, župnika župe Zmina od 1679. do 1686. god. . . . . . . . . . . . . . . 197

4.7.2. Osobe iz zemljišnika šibenskog dijela Zagore iz godine 1709. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

4.7.3. Osobe iz zemljišnika trogirskog dijela Zagore iz godine 1711. ......................... 222

4.7.4. Osobe iz zemljišnika sinjskog dijela Zagore iz godine 1709. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250

4.7.5. Nova prezimena nastala dijeljenjem starih rodova tijekom XVIII. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . 264

5. AUSTRIJA (1797.-1918.) ......................... 269

5.1. NEVOUE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269 5.2. GOSPODARSTVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 283 5.3. UPRAVA ............................... 292 5.4. CRKVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 301 5.5. POLITIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 304 5.6. OBIĆAJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . 307 5.7. PUTNICI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312

6.ZAGORSKAPREZIMENAIIMENA ................. 317

6.1. PREZIMENA ............................. 317 6.1.1. Prezimena nastala iz turskih riječi . . . . . . . . . . . . . . . 320

6.2. IMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 323 6.2.1. Imena vlaškog podrijetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 326

SLIKOVNI PRILOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . između str. 326/327

7. RJEĆNIK STARIH RIJEĆI KOJE NESTAJU JZ SVAKODNEVNOG GOVORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 329

PROVINCIJAL! PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITEUA DO 1918. GOD RODOM IZ ZAGORE . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

JZVORIILITERATURA .......................... 351

STORIADELZAGORA(Riassunto) ................... 361

GESCHICHTE ZA GO RAS (Zusammenfassung) . . . . . . . . . . . . . 365

KAZALO IMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 369

KAZALO MJESTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 379