Navodi iz literature

Bibliografski podaci za većinu jedinica navedeni su u prezetnacijama

Balloffet, Nelly ; Jenny Hille, Preservation and Conservation for Libraries and Archives. - Chicago : American Library Asspciation, 2005, Kako je autorica radila u pogonu za uvezivanje knjiga (knjigovežnici) priručnik je intoniran u skladu s tim. Uvez knjiga je kontekstulaliziran u svebuhvatnu zaštitu.

Predgovor:

Proširilo se značenje riječi knjižnica te knnjižnični fond (građa) uključuje: računalne diskove, dilmove, dokumente, umjetnička djela, predmete i drugo. Time su se povećale i dužnosti knjižničarakamene pločesvitakkodeks – oblik knjigeU srednjem vijeku konzevacija (očuvanje) se sastojala u tome da su se knjige vezale lancemmetalni obrubiučvršćivanje spajanjeU 15. stoljeću Mathias Korvin u Budimu uvezuje svoje knjige.U knjizi The Enemys of Books William Blades (1829-1890): Najsigurniji način da sačuvaš svoje knjige jest da ih tretiraš kao svoju djecu, sigurno ćemo oboljeti ako se nalazimo u okolišu koji j nečist, pretopao, prehladan, prevlažan ili presuh.

Str. XVII: Konzervacija – akt zaštite (preservation) od preserving guarding protecting: preservation from loss, decay, injury or violation = očuvanju čuvali štiteći: očuvanje od gubitka, propadanja, ozljede ili povrede

The words are still often used interchangeably, so we will have to be patient and see how the usage evolves In this book, "preservation" refers to steps that address the overall safekeeping of all the holdings. "Conservation" is used to mean hands-on treatment. = Riječi su još uvijek često koriste kao sinonimi, tako da ćemo morati biti strpljivi i vidjeti kako potrošnja evoluira U ovoj knjizi, "očuvanje" odnosi se na korake koji se odnose na ukupnu čuvanje svih gospodarstava. "Zaštita" se koristi kao liječenje.

Bansa, Helmut. Strategie Bestandserhaltung : Eine Studie zur langfristigen Erhaltung des schriftlichen Kulturgutes in Deutschland von Helmut Bansa unter Mitarbeit von Walter Graßmann und Karin Slenczka 2006. http://www.uni-muenster.de/Forum-Bestandserhaltung/downloads/Strategie_Bestandserhaltung_Bansa_2006.pdf

Str. 1: Der folgende Text ist nicht der erste und wird nicht der letzte derer sein, die das Problem derlangfristigen Haltbarkeit und Verfügbarkeit eines bestimmten Teils des menschlichen Kulturschaffens diskutieren,5: Ein Ziel dieser Studie ist die Förderung der Einsicht, daß in den Bibliotheken und ArchivenAnstrengungen und Maßnahmen notwendig sind, um das eingangs definierte Kulturgut verfügbarzu halten.11: Tek upotrebom oštećenog papira vidljivo je oštećenje.

1

18: Die Texte zur richtigen Aufbewahrung und Behandlung von Archiv- und Bibliotheksgut, Titelmit Worten wie „Regeln“, „Grundsätze“, „Anleitung“, „Principles“, „Guidelines“, „Standard“u.s.w. bilden geradezu eine Literaturgattung. Als höchstrangiger, weil in internationaler undfachübergreifender Zusammenarbeit entstanden, kann die einschlägige ISO-Norm angesehenwerden. Sie liegt auch in deutscher Übersetzung vor40. Sehr ausführlich gehalten sind die Regeln der IFLA41, kürzer und deswegen eher lesbar und einprägsam die vom DBI 1992herausgegebenen42. Zur

18: Das Magazin sollte so gebaut sein, daß sich in ihm ein stabiles und gleichmäßiges Raumklimaeinstellt, zu dessen Regulierung technische Maßnahmen nur in möglichst geringemUmfang erforderlich sind.19: Um das Prinzip der Klimastabilität nicht zu beeinträchtigen, dürfen keine Regale oder andereGegenstände direkt an einer Außenmauer aufgestellt werden. Der Abstand zur Mauersollte mindestens 200 mm betragen.Magazinräume für Archiv- und Bibliotheksgut sollten kühl gehalten werden, idealerweisein einem nach den Prinzipien der Klimastabilität errichteten Gebäude. Die Luftfeuchtigkeitin Magazinräumen für Archiv- und Bibliotheksgut muß unterhalb der Grenze gehaltenwerden, die mikrobiologisches Wachstum ermöglicht. Nach derzeitigem Kenntnisstand bestehtbei mehr als 60 % relativer Feuchte19: Andererseits treten gegenteilige Wirkungen auf: Wenn die Temperatur unter den Taupunktsinkt, kommt es zur Kondensation, und niedrige relative Luftfeuchtigkeit führt zu Materialbrüchigkeit.20: Zur Schädigung durch Licht sagt die Norm folgendes:• Die von Lichteinwirkung ausgehende Schädigung ist kumulativ. Intensität,Jedes Stück, bei dem der Verdacht eines Befalls besteht, sollte eine desinfizierende Behandlung erfahren,Alle Desinfektionsmaßnahmen mit Chemikalien oder Bestrahlung können schädlich für dieMaterialien sein. Zur Behandlung von Insektenbefall sollte das Tiefgefrieren in Betrachtgezogen werden.

Zaštita kartonom

Alle Dokumente müssen geschützt werden. …ISO 9706 erfüllen.Alle Verpackungsmaterialien dürfen weder Weichmacher enthalten noch saure oder anderweitig schädliche Gase absondern.

23: Chemische Prophylaxe: Massenentsäuerung4.3.1. GrundlagenSaure Substanzen im Papier, dorthin gelangt vorwiegend durch den Produktionsprozeß, führen zu seinem hydrolytischen Abbau; leicht oxidierbare Substanzen wie Lignin befördern ihn dadurch, daß durch die Oxidation Säuren gebildet werden; Oxidation schafft auch die Voraussetzung für einen dritten chemischen Prozeß der PapieralterungHeute gibt es für die Entsäuerung unzerlegter Bücher zwei grundsätzlich unterschiedlicheVerfahren, jedes in mehreren Varianten. Ihr Ziel ist es, Erdalkali-, Magnesium- oder besserCalciumcarbonat, als milde alkalische Substanz in das Papier zu bringen.

2

Die älteste und zugleich weitest verbreitete Verfahrensgruppe kann man als die „Protosubstanzverfahren“ Die zweite Verfahrensgruppe kann man als die „Feinststaubverfahren“ bezeichnen. KleinstePartikel des in das Papier zu bringenden Erdalkalicarbonats bzw. – bei Magnesium – seinesOxids, das bezeichnen.24: Wenn man von der für Bibliotheken geltenden Bedingung absieht, daß die Massenentsäuerung auf ganze Bücher anwendbar sein muß, ist eine dritte Verfahrensgruppe des maschinellen Entsäuerns zu nennen. Man kann sie als die Mechanisierung des seit langem in der Restaurierwerkstatt eingeführten wäßrigen Entsäuerns verstehen.28: 4.4. Reparaturmaßnahmen …4.5. RestaurierungGrößere Arbeiten am Einband und am Datenträger und alle Arbeiten an Büchern von intrinsischemWert sind Sache der Buchrestauratoren: ein heute fest etablierter Berufsstand mit spe

33: 4.6. Zweitformen„Verfilmung ist ... keine Bestandserhaltung“. Dieser61: 5.2. Blick auf andere LänderZur Informationen über die bibliothekarisch-archivalischen Bestandserhaltungsaktivitäten dereuropäischen Länder hat die Europäische Kommission für Erhaltung und Zugänglichkeit derBestände (European Commission on Preservation and Access, ECPA), ansässig in den Niederlanden,ein höchst nützliches Instrument in das Internet gestellt: die Website http://www.knaw.nl/ecpa/map. Hier finden sich unter der Rubrik „Preservation map of Europe“ einschlägigeAngaben aus 41 Ländern, von Albanien und Andorra bis Weißrußland (Belarus) undZypern (Cyprus). Moldawien (Moldova) und Monaco fehlen; San Marino und der Vatikansind bei „Italien“ enthalten. Die Einträge zu den Ländern sind gegliedert in vier Gruppen:• National Policy,• Organisations,• Projects,• Training.64: 5.2.1.1. Niederlande: das Programm „Metamorfoze“1046..: In den Niederlanden gibt es seit 1997 ein großangelegtes nationales Programm zum Erhalt desKulturgutes in Bibliotheken und Archiven. Es ist ein Ausfluß des 1991 auf Initiative einerGruppe von niederländischen Bibliothekaren und Archivaren vom Niederländischen Kultusministerium(Ministerie van Onderwijs, Cultuur en Wetenschappen, OCW) erarbeiteten sog.„Deltaplan”,es gilt im wesentlichen der Herstellung von Zweitformen, undzwar in der Form von Mikrofilmen. Ein weiteres Characteristicum ist die Beschränkung aufeinschlägige Objekte nationalen, d.h. niederländischen Ursprungs, wobei dieser Begriff freilichrecht weit ausgelegt wird. So sind z.B. thematisch definierte Sammlungen von internationalemRang einbezogen, die in einer niederländischen Bibliothek aufbewahrt werden, auchwenn sie keinen speziellen Bezug zum Land haben. Eine dritte Beschränkung ist die nach derEntstehungszeit der einzubeziehenden Objekte, nämlich auf Werke aus der Zeit 1840-1950,so gesetzt offensichtlich unter dem Eindruck der Periode der „sauren Papierherstellung“,

3

etwa 1% der inniederländischen Bibliotheken vorhandenen Bestände unter die Definition des Programmsfallen: 600.000 Bücher, 300.000 Periodicabände, 5.000 Zeitungstitel, 2 Mio Handschriftenund Briefe im Besitz verschiedener niederländischer Bibliotheken. Weiter - 106 mil eura64: Zum Dritten gibt es eine Lobbygruppe: Senioren der Politik,Wissenschaftler, Wirtschaftskapitäne, die sich bei der Politik und der breiten Öffentlichkeitfür das Programm einsetzen.Die Durchführung der Verfilmungen ist Sache der einzelnen Bibliotheken.

5.2.1.2. Großbritannien: NPOUnter den ECPA-Präsentationen107 ist die von Großbritannien (United Kingdom) die mit demlängsten Kapitel „National Policy“, und so wie das entsprechende Kapitel in der Präsentationder Niederlande fast ausschließlich über „Metamorfoze“ berichtet, gilt das von Großbritannienfast ausschließlich dem dortigen „National Preservation Office“ (NPO).

66: Eine besondere und originelle Dienstleistung des britischen NPO gilt der Erhebung desErhaltungs-, Gefährdungs- und Schadenszustands der Objekte in den Bibliotheken (und Archiven)des Landes. Der Autor dieser Studie sieht einen Zusammenhang mit den einschlägigenGegebenheiten, über die oben in Kap. 3.3. berichte wurde. Es gibt einen umfänglichenKatalog einschlägiger Fragen, genannt „Benchmarks in Collection Care“111 Er besteht ausneun Gruppen: Fragen zur den Grundsätzen und dem Stellenwert der Bestandserhaltung in derVerwaltung, zum Zustand des Gebäudes, zur Lagerung, zu Reinlichkeit, Raum- und Bestandspflege,zu Benutzung und Behandlung der Objekte, zur Raumklimakontrolle, zu aktivenMaßnahmen an den Originalen, zu Zweitformen, zu den Neuen Medien und zur Vorsorge fürden Katastrophenfall112

Eine weitere Aktivität zur systematischen Zustands- bzw. Schadensbeschreibung stellt derPreservation Assessment Survey dar…..das NPO faßt die Angaben in einer Datenbank zusammen und strebt an, darauseinen landesweiten Überblick über den Zustand der Bestände zu erarbeiten.Im Anschluß an den Bericht über das britische NPO ist auf den hohen Stellenwert hinzuweisen,den in Großbritannien die Aus- und Fortbildung in Sachen Bestandserhaltung genießt.

68: Schaden und Verlust treten bei der Benutzung113, oder genauer, bei mechanischerBelastung auf, wie sie die Benutzung mit sich bringt, und auch manches bibliotheksinterneHandling: Umstellen, Umräumen, Auslagern.69: Für die flüchtige Durchsicht auf offensichtliche Einbandschäden wird ein Zeitaufwand zwischen2 und 5 sec. pro Buch geschätzt, für das Verzeichnen eines als behandlungsbedürftigerkannten Buches zusätzlich zwischen 6 und 10 sec. Soll auch auf Schäden oder auf Gefährdungim Innern, im Buchblock, am Papier geachtet werden, hört man auf Befragen Schätzungenin der Höhe des vielfachen Zeitaufwands.

4

76: 6.2.3. Zweitformherstellung6.2.3.1. ZweckeUnter dem Gesichtspunkt der Strategie ist zu unterscheiden zwischen Aktionen oder Projektenzum Zwecke der Verbreitung des Inhalts der Dokumente und der Anregung, sich mit ihmzu beschäftigen, oben charakterisiert als „vorausgesehene Benutzung“, und solchen, die speziellzum Zwecke der Bestandserhaltung durchgeführt werden. Diese letztere Intention ist nocheinmal unterteilt zu sehen. Zweck der einen ist die Erhaltung wenigstens des intellektuellenInhalts, wenn das zugrundeliegende Original verlorengeht: Aktionen der Sicherheits- besserals Sicherungsverfilmung zu bezeichnen. Zweck der anderen ist der Schutz der Originale vor„Zernutzung“.

Anders ist die Herstellung von Zweitformen in der Intention zu sehen, daß im Falle des Verlustsder Originale wenigstens deren intellektueller Inhalt erhalten bleibt. Das ist die Intention,die hinter der Sicherungsverfilmung steht.

78: Alles in allem ist die Sicherungsverfilmung sicher nicht der Königsweg der Bestandserhaltung,für den sie allgemein gehalten wird.79: Voraussetzung für jede Nutzung einer Zweitform anstelle des zugrundeliegenden Originalsist, daß seine Existenz bekannt, sprich daß sie im Bibliothekskatalog nachgewiesen ist. Filmund Digitalisat bieten die besondere Nutzungsform, daß sie an einem Ort herzustellen und anmehreren zu benutzen sind: der Film über eine per Maschinenlauf herzustellende Kopie, dasDigitalisat zusätzlich oder bevorzugt direkt über das Internet. Voraussetzung dafür ist derleicht zugängliche Nachweis126, am besten in einem einzigen zentralen Register.In dem Mangel an beiden diesen Voraussetzungen liegt das größte strategische Defizit derBestandserhaltung in Deutschland.

80: Die Gründe hierfür lassen sich abstrahieren zu der Feststellung, daß der Zweck von EROMMweder klar definiert ist noch von allen Beiträgern gleich gesehen wird. Für Frankreich bzw.für die Grand Bibliothèque de France ist, wie es scheint, der Verkauf von MF-Kopien und diedaraus zu erzielenden Einkünfte das Motiv für die Beteiligung an EROMM. Im Kontext derBestandserhaltung und der ihr dienenden strategischen Zusammenarbeit der Bibliothekenkommt es darauf an, ob eine EROMM-Recherche Antwort auf zwei Fragen geben kann: Gibtes von einem Buch, das wegen seines Erhaltungszustands zur Zweitformherstellung ansteht,anderenorts eine Zweitform, die von einem anderen Exemplar des Buches gewonnen wurde?Und: Kann diese anderenorts vorhandene Zweitform die Funktion einer neu herzustellendenvom eigenen Exemplar (Sicherung, Schutz, Benutzerwunsch) wahrnehmen? Auf die erste gibtEROMM ausreichend Antwort bzw. gäbe sie, wenn es vollständig wäre. Die zweite ist, wennnicht generell zu verneinen, so doch differenziert zu sehen:

80-81: Es ist ausdrücklich festzustellen, daß in EROMM neben der Massevon Mikrofilmen auch zahlreiche „electronic eds.“ bzw, „text files on optical disk“ nachge-127 Siehe S. 5581wiesen sind. Ein einheitliches Register für beide Zweitformarten würde jedenfalls die Arbeitdes BE-Bibliothekars erheblich erleichtern. Zu dessen Aufgaben gehört es, routinemäßig

5

nachzusehen, ob es von einem Buch, das aus der Benutzung heraus aufgefallen ist und für dasdie Herstellung einer Zweitform als bestgeeignete BE-Maßnahme erscheint, anderenorts einesolche bereits gibt. Die Notwendigkeit, in mehreren Verzeichnissen nachzusehen, würde zurVernachlässigung führen. Vielleicht läßt sich eine automatische Übertragung von rudimentären,für die Bestandserhaltung bedeutsamen Angaben (siehe oben) aus dem Nachweissatz inden „Portalen“ für Digitalisate an EROMM oder eine Verlinkung einrichten.BarbarićDamir. Što je to „simbolička forma“? : uz filozofiju Ernsta Cassirera // Filozofska istraživanja 17, 4 (1997), 863-870

Biti, Vladimir. Pamćenje i kulturni studiji / Republika (Zagreb. 1945).   -   55 ( 1999 ), 3/4 ; str. 85-105Str. 85: lakonska poanta zbivanja koja su preobrazila teorijsko polje 90-ih. Teorija je u tom razdoblju, premještanjem interesa s književnosti na društveno kulturalne probleme . .omasovljenje divezifikacije kulturne potrošnje.88: …književnost oslobađa to iskustvo (od sh) kontingentnih povijesno-pragmatičnih odrednica. Nasuprot tome za Williamsa (1958) kultura „nije samo kompleks inteelktulanih i imaginativnih djela; ona j etakođer i prije svega cijeli način života“ obuhvaćajući na primjer fotografija, film, radio, televizija, reklame, svakodnevna umijeća vrtlarstva, stolarstva i uopće ljudske običaje, navike uspomene ipredodžbe. ..na presjecištu vladajućih(dominant), nastajućih (emergent) i preostali (residula) kulturalnih silnica89: (Villams daje prednost onomu što dolazi) Za razliku od tradicionalnih marksista Williams je vjerovao da se revolucija neće dogoditi kao ekonomski prevrat, nego da se već razvija … i da to psotupno kretanje prije svega zbiva na razini kulture (Surber)..problematičnost koncepta kritike kulture koje Williams naslijedio od Arnolda i Leavisa. „Ima očito nešto proturječno u samom projektu utemeljenja oporbenog pojma kulture u organskom i konsenzusnom idealu društva. Kako bi privrženost kulturi mogla biti kosezna i protukonsezna u isto vrijeme“ ..Adorno dospjelo pod udar uvidom u diskurznu konstruiranost svihh iskustava zbog čega više nijedno nije moglo zahtijevati „prirodno pravo na neposrednost“ „Iz teroisjke prespektive, ne možemo usvojiti jedinstvenu, središnju kulutru, koja objedinjuje i osmišljuje individulana iskustva, već umjesto toga neizbježnu kulturalnu razliku, podjelu i nesuglasicu. Kao temelj kulutre teorijska je kotroveza neizbježna Poput tekstova , Kulture se drže neodređenim sjedištima sukoba koja se ne mogu fiksirati u jednistvena cjelovita značenja .. Na tome je 80-ih ustrajao tzv. kulturalni materijalizam, britanska škola koja je Williamsovo nasljeđe korigirala između ostalog, postrukturalističkim kritičarima.90: kulturalne granice. Pozicija analitičara ..oni se iz pripadnika kulture pretavaju i njezine promatrače ..antagonističko kulturalno polje….nijekanju isključivog prava na istinu. .. Oprez glede diskurzne „kolonizacije“ bio je u slučaju kulturalnog materijalizma i Novog historizma to potrebniji što se oni posvećuju renesansi čija je drugost bezmalo etnografijske naravi… čijim interesima služi… Novi historizam, iako s manje političkog naboja. On izostaje jer se Greenblatt (1989) oslanja na tehniku tzv. zgusnutog teksta (thick description) razvijenu u Geerovoj etnologiji plemenskih kultura (Geertz 1973) koja polemizira sglobalnim strukturalističkim matricama na sličan način kao što Greenblatt polemizira s dekosntrukcijskim „sveopćim tekstom“ Obojica teže dekolonizaciji analitičarev a poglea radi približavanja pojedinačbnsoti pregleda.91: Sedimentirali njegovo značenje Sve su kuluraln eodrednice tvoevinama pripisane a ne izveden iz njih. Značenje se dakle ne otkriva nego mukotrpno stvara

6

autoreferencijski…sve podvrgavaju relativizacijei da bi joj same izbjegle ..Po Foucaultu antropologija je obvezna na postavljanje takvoga transcendentalnog horizonta.U Geertza i Greenblatta takav hozont postavlja ideologijska opsjednutost predodžbama (representations) koju kulura polučuje u svih sovjih prpadnika.. Za razliku od Novog hisotirzma, gdje se moć i kulutra poistovjećuu s ideologiijom da bi se udobno proniknuli preopisivanjem u odgovarajućim terminima92. Moć tako nije opći uvjet funkcioniranja kulture. već je njezine vladajući instiutcije i autoriteti konkretno primjenjuju protiv njezinih potčinjenih skupina.Dok visoka kultura teži konačno ovladati drugim tako što se distancira od njega, dotle pučka kulutra „iznutra“ rukuje njiem u skladu sas vojim praktičnim ciljevima.93: U imekoga onda valja govoriti proučvaelju kulture. Što njemu pdoaruje djelatnu ovlast u svijetu sukobljenih perspektiva ..razotkrivanje potisnute istine studija engleske književnosti, naime njegove usmjerenosti oblikovanju uzornoga nacionalnoga identitetakoliko kulturalna proizvodnja strukturom svojih proizvoda stvara svojeg potpšača, a koliko on, naprotiv, domišljatošću svoje uporabe utječe na nju? Do koje sumjere aktivnosti „običnih“ pripadnika kulture pod njezinom manipulativnom kontrolom, topitanje progoni k.s.još od marksističke konfrontacije s francuskim strukturalizmom. ..Stav da samo domordci mogu poznavati domordce, samo žene moguu poznavti žene, samo žene mogu poznavati žene itd. ne može se održati kao rteorijska pretpostavka ..jer izvodi mogućnost znanja iz identiteta

95: 1. Foucault.. Foucaultova je poanta da su znanstveni diskursi u okviru modernističke episteme (1775-1965) uvjetovani ocrtanim odnosima međusobno proizvođenja 2. Sličnu vrstu arheologije kulutralnog pamćenja – iako sada na primjeru samroazumljivog pojma kjniževnosti – pokrenula jeod kraja 70- ih interdisciplinarna skupina heidelberških istraživača Assmann, A. i J/Hardmeier, Hardt) postavljaući pitanje o tome što ležiu u osnovi današnjega pojma književnosti i koji su mu stupnjevi kanonizacije prethodili. Pritom su oni na tragu tzv. Torotske škole (H.Innis, E Havelock, M. Mcluhan) i njezinihh njemačkih nastavljača (Kittler) usredotočili na pismo kao tehnologijski medij proizvodnje, pojhranjivanja, tardiranja i komunikacije ukupnog kulturalnog značenja, koji ima odlučujuću ulogu u oblikovanju i recepciji.. U doba osamostaljivanja književnosti , dakle potkraj 18. stoljeća. , pisani je medij otrkivao svoju oslobađajuću dimenziju..pruža mogućnsost osmišljavanja dnevnog iskustva…97: 4. Nietzsche je naime propitivao dug sadašnjosti prema cjelini poršlosti proglasivši zab orav životnom nuždom i uvjetom zdravlja „pojedinca, naroda i kulutre“. Sjećanje je odsad upućeno na selekciju, a to znači na stvaralačku konstrukciju.96: Dok tako zauzimaju položaj „zbiljnog“ novi mediji doznačuju pisanom tekstu smisao „simboličkog“98: 6: opći uvjet ljudskog iskustva i djelovanja.99: ..“intenzivno opssesivno nastojanje da se očuva koherencija između sadađnjega iskustva i prethodnih uvjerenja“- vriejdi za zajednice gdje pamćenje funkcionira „za društvo kao sustav imunosti z atijelo tj. tako što razlikuje vlastito od stranog. 7. Ništa dakle čudno ako je na sličnoj osnovi konzerviranja identiteta, pored konstruktivističkih teorija mozga izrađen i semiotički koncept kulturalnog pamćenja razvijen osbito u tzv. Tartuskoj školi. ...Kulturalni se prostor objedinjuje zajedničkim tekstovima „zajedničkim“ tekstovima“ istodobno kao „akumulatorom“ i gernatorom zajedničkog pamćenja (Lotman(1985) Pamćenje naime nije paasivan pohranjivač, nego kompleksan mehanizam proizvodnje tekstova koji hrani sve pokušaje samopisivanja kulture i tako održava njezinu životnu ravnotežu.Time se aktivna kulutrna kompetencija nameće protiv pasaivne prirodne kompetencije. ..aspekti jedno konzervativnog modela kulture . Njegova se konzervativnost

7

razabire u tome što se „memoria, doveden akao kolektivno pamćenje u reprezentativan status skupnog subjekta, investira u primarno praktičan interes:povjerava joj se ovladavanje prošlošću, rabi se kao program za muzeje preoručuje ka opravdanje arhiva100: relativističke koncepcije neprekidnog tkanja razlika. Pamćenje bi se tuonda pojavljivalo kao neka vrsta konstitutivno bježnog, ali regulativnog horizonta čiju samo jednu nišu rabimo u svojoj praksi

BOURDIEU,Pierre. Što znači govoriti : ekonomija jezičnih razmjena / preveli s francuskoga Alka i Mladen Škiljan. - Zagreb : Naprijed, 1992. (Zagreb : Hrvatska tiskara). - 211 str. : ilustr. ; 20 cm

Str. 9: U svakom slučaju, marginalizacija društvenoga, koja omogućuje da se jezik, ili bilo koji drugi simbolički objekt, tretira kao finalitet bez svrhe, uvelike je pridonijela uspjehu strukturalističke lingvistike, jer je „čistim“ primjenama posve interne i formalne analize dana draž igre bez posljedica….“društvena priroda jezika jedna od njegovih internih osobina.64: I prema tome moramo– nasuprot svim oblicima autonomiziranja striktno jezičnog reda - postaviti tezu da se svaki govor proizvodi za tržište i posredstvom tržišta i da stoga tržištu duguje svoje postojanje i svoje najspecifičnije osobine.85: Ali na dubljoj razini ona mora ispitivati udio riječi u konstruiranju društvenih činjenica i doprinos što ga borba za klasifikacije novokantovska teorija, koja jezičnoj djelatnosti i općenitije, predočavanjima pridaje specifično simboličku djelotvornost u građenju stvarnosti, posve je utemeljena86: oblici izražavanja predstvaljaju programe percepcije i različite više ili manje ritulaizirane strategije svakodnevne simboličke borbe ..sva sukobljavanja viđenja u političkoj borbi u užem smislu sadržavaju u sebi izvjesnu težnju za simboličkim autoritetom kao društveno priznatom moći nametanja određenog viđenja društvenog svijeta…agensi imaju onoliko moći koliko je razmjerno njihovom simboličkom kapitalu, to jest priznaju što im aga iskazuje grupa.93: Ovlašteni portapol može riječima djelovati na druge agense, i posredstvo njihova rada, na same stvari jedino stoga što je u njegovoj riječi koncentriran simbolički kapital što ga je akumulirala grupa koja je portparola ovlastila95: Vidimo da su sva nastojanja da se u specifično jezičnoj logici različitih oblika argumentiranja, retorike i stilistike pronađe izvorište njihove simboličke djelotovornosti…institucionalnim uvjetima105: Činjenica da se neka već postojeća razlika društveno instituira činom konstituiranja možda ima samo simboličke učinke, u smislu kad govorimo o simboličkom daru, a to znači da nema nikakve učinke. ovaj muškarac je muškarac (pravi muškarac razlikom od žene. Instituirati u ovom slučaju znači posvetiti.106: simbolička djelotvornost ..natječaj najslabiji koji je prošao i najboji koji je pao …jedan dobiva sve a drugi ništa.108: Stoga je čin instituiranja komunikacijski čin, ali čin posebne vrste: on znakom saopćava nekome njegov identitet, ali u tom smislu da muga u isti mah obznanjuje i nameće (kategorein prvotno znači javno optužiti)109: postani ono što jesi.129: Kao hijerarhijski odnosi organizirani po modelu čarolijom održavanih odnosa kakvi se u prvom redu ostvaruju u obiteljskoj grupi, svi oblici simboličkog kapitala, prestiž, karizma, čar, i odnosi razmjene pomoću kojih set aj kapital akumulira, razmjena, usluga, darova, znakova pažnje, ljubavi posebno s osjetljivi na razaračko djelovanje onih riječi koje razotkrivaju i razočaravaju

8

izvan-redan diskurs, s jedne strane, pridonositi ukinuću pristajanja uz svijet općeprihvaćenog značenja javno propovijedajući raskid s uobičajenim poretkom, ali on mora istovremeno proizvoditi novo općeprihvaćeno značenje i u nj uključivati dotad prešutne ili potisnute prakse i iskustva čitave jedne grupe. …Djelotvornost heretičkog sikursa nijeu magiji neke moći imanentne jeziku, kao što Autinova illocutionary force, nit je u osobi autorovoj, kao što Weberova karizma …neego jeudijalektičkom odnosu između jezika koji ovlašćuje i koji j eovlašten i grupe koja ga ovlašćuje i koja se njime ovlašćuje.131: načelo pertinentnosti podobno da ih pretvori u pokazatelje pripadnosti istoj kategoriji.Prijelaz iz stanja praktički postojeće grupe u stanje instituirane grupe (klase, nacije) pretpostavlja da je izgrađeno takvo načelo klasificiranja …nema grupe unutar koje se bi odvijala borba za nametanje legitimnog konsturiranja grupa i nema raspodjele svojastavato manje su sposobni provodi simboličku revoluciju – a ona je uvjet stjecanja ponovnog društvenog iodentiteta136: I najneutralnija znanost vrši utjecaje koji nisu nimalo neutralni…143: u granicama strukture vjerojatnosti postizanja materijane ili simbolične dobiti što je različiti oblici diskursa mogu pribaviti različitm proizvoditeljima ovisno o položaju kakv ti prozvoditelji zauzimaju unutar polja, tj u strukturi raspodjele specifičnog kapitala koji se obrće unutar tog polja.144:; Ta strukturalna cenzura djeluje posredstvom sanacija polja145: simbolički proizvodi duguju svoja najspecifičnija svojstva društvenim uvjetima svog prozvođenja i, još točnije rečeno poziciji proizvoditelja u proizvodnom polju…ne može se u opus operatum razlikovati formu i sadržaj tj. ono što je rečeno od onoga kako je rečeno.146: Forma čijim su posredstvom simbolički proizvodi najizravnije vezani su vjetima proizvođenja …posebno simboličko nasilje što ga onaj tko ga vrši može vršiti i onaj tko ga podnosi može podnositi jedino u formi u kojoj nasilje ostaje neprepoznato kao takvo, to jest u formi u kojoj je ono priznato kao legitimno.155: Nametanje reza usječenog između posvećenog i profanog zananja sastavni je dio težnja svake grupe specijalista koja nastoji osigurati za sebe monopol na znanje ili na posvećenu praksu na taj način što sve druge proglašava profanima160: nasilja čiju legitimnost Heidegger priznaje onda kad ga sam primjenjuje na Kanta, i koje jedino omogućava da se „s onu stranu riječi shvati što to znači“ (bilj: U krajnjoj liniji svaka riječ na taj način postaej neprevediv hapaks: na primjer riječ mertafizičko, riječ metafizičko nema kod Heideggera isto značenje kakvo ima kod Kanta, ni kod Heideggera iz druge faze isto kakvo ima u njegovoj prvoj fazi. U tom pogledu Heidegger samo do karajnosti razvija bitnu osobinu filozofskog jezika161: Jünger: Imati vlastitu sudbinu ili dopustiti da se s tobom postupa kao s brojkom…Govorimo o slobodnom čovjeku, onakvu kakav izlazi iz Božjih ruku …razlike postoje samo u onoj mjeri u kojoj svaki pojedinac umijeostvariti tu slobodu dobivenu na dar“ Jednaki u slobodi, ljudi su nejednaki po sposobnosti da se svojom slobodom n a autentičan način slujže i samo „elita“ može ovladati općenito ponuđenim mogućbnostima pristupa slobodi elite.

BRKLJAČIĆ-PRLENDA.

Kultura pamćenja i historija. – Zagreb, 2006Str. 10: ..sve dok ih sedamdesetih godina 20. stoljeća plima širokog interesa za autobiografsku literaturu, obiteljska rodoslovlja, posejćivanje muzeja i zaštitu nacionalne baštine.12: primitivna ili sveta forma .pojam pamćenje (Klein) postupno je istisnuo nekadašnje favorite znastvenoga diksursa humansitičkih disciplina poput prirode kulture i jezika.

9

13: pamćenje je duboko društveni fenomen i pronalzimo ga u „pravilima, zakonima, standardiziranim procedurama, i zapisima…, knjigama, praznicima suvenirima“ Za FoucaultaOpsesije i fascinacije historijskim pamćenjem i amnezijom kojima smo svjedočili u drugoj polovici osamdesetih te devedesetih godina dvadesetgo stoljeća pokazale su svu dubinupriti9ska i na društvo samo, i na društvene znanosti, posebice historiju, koje su to pamćenje trebaal3e artikulirati. bilo je nekoliko krugova žestokih diskusija koji svjedoče o urgentnosti problema upravo kolektivnog pamćenja te njegova oblikovanja i važnosti u definiranju kolektivnihh identiteta danas postojećih entiteta. U Njemačkoj…15: Institucionalizaciju pamćenja u arhivima i muzejima…također smo ovom prilikom zaobišle.Erinnerung i Gedächtnis …kolektivno pamćenje podrazumijeva aktivnu praksu oblikovanja strukturiranja i organiziranja sjećanja…21: Pierre Nora. Između pamćenja i historije. Problematika mjestâ23: O pamćenju se toliko govori uprav o zato što ga više nema.24: Da historija nije odnijela pamćenje, mjesta pamćenja ne bi postojala. I najmanji svakodnevni čin proživljvali bismo kao bismo kao religiozno ponavaljanje onog što se radilo oduvijek u tjelesnoj i zjednačenosti čina i smisla. Čim postoji trag, distanca, posredovanje, više ne živimo u pravom pamćenju, već u povijesti.. Pamćenje i povijest, odnosno historija, ne samo da nisu sinonimi, već postajemo svjesni da ih sve suprotstavlja jedno drugom. Pamćenje je život koji uvijek stvarju žive ljudske skupine, te je stoga u stalnoj mijeni, otvoreno dijalektici sjećanja i amnezije, nesvjesno svojih redovnih iskrivljavanja, podložno upotrebam ai manipulacijama, dugotrajnim razdobljima latencije i iznenadnim oživljavanjima. Povijest je uvijek problematična i nepotpuna rekonstrukcija onog čega više nema. Pamćenje j efenomen koji je uvijek aktualan, proživljen aspona s vječnom sadašnjošću; povijes je reprezentacija prošlosti. Temeljno n aosjećajima i magiji, pamćenje se zadovoljava samo s pojedinostima kojega čine čvršćim; hrani se nejasnim, globalnim ili nepovezanim , pojedinačnim ili simboličnim sjećanjima .25: Kao intelektulna i svjetovna operacija, historija priziva analizu i kritički diskures.Pamćenje smješta sjećanje u područje svetog, historija ga otuda istjeruje na čistac, banalizira. Historija je delegitimacija proživljene prošlosti.Opća kritičnost je nesumnjivo sačuvala muzeje, medalje i spomenike kao arsenal nužan za njezin vlastiti rad, ali ga je pri tom ispraznila za ono ispraznila od onoga što, u našim očima, čini od njih mjesta pamćenja. ..Historija kao pamćenje (bolje pamćenje)Propitivanje tradicije, ma kako pozitivna bila , ma kako poštovan bila, znači da se više neprpeoznajemo kao njezini nositelji. Pojmovi povijesrti, pamćenja i nacije27: Pred snagom njemačke znanosti i njemačkih učitelja

27: Francusko je pamćenje opstalo kao sveto upravo zahvaljujući naciji. Kriznih tridesetih godina 20. stoljeća par država-nacija zamijenejn parom država-društvo (kriS izdizanjem drušrtva na mjesto nacije, legitimacija prošlošću, dakle poviješću, ustupila je mjesto legitmaciji budućnosšću. 28: Nacija-pamćenje bila je tako posljednje utjelovljenje povijesti pamćenja. ….ogromni kapita l pamćenja koji smo intimno proživljavali nestaje, odnosno nastavlja preživljavati samo u okviru rekonstruirane povijesti. Dok je sjedne strane došlo do presudnog produbljivannja historičarskog rada, s druge se trane nasljeđe konsolidiralo. Po unutranjoj dinamici načelne kritičnosti naš se politički i mentalni povijesni okvir iscrpio. Još uvijek je dovoljno moćan da prema njemu ne budemo ravnodušni, ali dovoljno oslabljen da se može nametnuti samo uz

10

pomoć svojih najsnažnijih simbola. Kombinacije te dvije struje vraća nas u isti mah osnovnim instrumentima historičarskog zanata i elementima našega pamćenja koji nose najviše simbolike: arhivima i trobojnici, knjižnicama, rječnicima i muzejima, obljetnicama ipraznicima, Panteonu ili Slavoluku pobjede, Laroussovom rječniku i žrtvam pariške komune. 29: razlici između pravog pamćenja… i pamćenja koje je preobraženo kroz filtar historije, koja je gotovo njegova suprotonost:voljno i namjerno,doživljeno kao dužnost, a ne više spontanost 30: Moderno pamćenje je prije svega arhivističko. (ne dakle kolektivno) (pamćenje koje je osvojila historija.31: Eklatantan primjer pružila je 1980. godina, proglašena godinom baštine, kad se značenje pojma baština proširilo do granica nejasnog. Deset godina ranije, Larousseov rječnik iz 1970. još uvijek je ograničavao baštinu na „imanje koje dolazi od oca ili majke“. Petiti Robert iz 1979. baštinu definira kao „vlasništvo naslijeđeno od predaka, kulturno naslijeđe jedne zemlje“. Od vrlo restriktivne koncepcije baštine kao povijesnih spomenika, s konvencijom o znamenitostima iz 1971. godine vrlo silovito se prešlo na koncepciju u koju, teoretski može ući sve…Proizvodnja arhiva…33: Zar nije krajem 19. stoljeća, kad su se osjetili odlučni potresi tradicionalnih ravnoteža, posebno rušenje seljačkog svijeta, pamćenje usšlo u središte filozofske refleksije Bersonom, u središte ljudske psihe s Freudom i u središte autobiografske književnosti s Proustom? 33: Obvez apamćenja.. pada na leđa pojedinca ..Umjesto retrospektivnog traženja kontinuiteta , razotkrivaju se diskontinuitetiOsim arhivskog pamćenja ipammćenja kao dužnosti, portret preobrazbi upotpunjuje i treća zanačjka: pamćenje distanca 35: Naša percepcija prošlosti je silovito prisvajanje onog za što zanmo da više nije naše. …Ne tražimo više genezu, već pokušavamo dešifrirati ono što jesmo preko onoga što više nismo.37: Naime, iako je točno da je temeljna svrha postojanja nekog mjesta pamćenja zaustavljanje vremen, blokiranje napretka zaborava, fiksiranja stanja stvari ovjekovječenje smrti, materijalizacija nematerijalnog (kao što je zlato pamćenje novca) da bi se maksimum smisla sakupio uu minimumu zankova, jasno je, i to je ono što ih čini tako uzbudljivim, da mjesta pamćenja žive samo od svoje sposobnosti preobražaja, u nerpekidnom obnavljanju značenja i nepredvidljivom bujanju grana. 38: ..Primjer čuvenog udžbenika Le Tour de la France … Napušta kolektivno pamćenje, da bi ušao u povijesno, a potom u pedagoško pamćenje .. 1977. .. Le Tour se ponovno tiska i ponovno ulazi u kolektivno pamćenje . sva mjesta pmaćenja su slika uslici.Pamćenje se hvata za mejsta kao što se povijest hvata za događaje.42. Ona pokazuje da nevidljiva niti veže naizgled sasvim nepovezane stvari. .. Za razliku od svih ostalih predmeta historije mjesta pamćenja nemaju referenta u stvarnosti. Ili bolje rečeno oni su sami s svoj vlastiti referent. .javlja se istinska tuga što više ne patimo za onim zbog čega smo toliko patili i štp odsada razumijemo samo glavom, a ne više nerazumnim srcem.52: Prednost je te teroije da ona istodobno sa sjećanjem može objasniti i zaborav. Ako pojedinac – i društvo – mogu pamtiti samo ono što se može rekonsturirati kao prošlost unutar relacijskih okvira njihove sadašnjosti, onda će ono što u takvoj sadašnjosti više nema relacijske okvire biti zaboravljeno.56: Kršćanska je topografija čista fikcija. Sveta mjesta ne komemoriraju događaje, za čiju istinitost jamče svjdoci, već vjerske ideje koje su u sveti mjestima naknadno pustile korijenje.

11

64: Kolektivno pamćenje funkcionira bimodalno: u modusu utemeljujućeg sjećanja, koje se odnosi na podrijetlo, i u modusu biografskog sjećanja koje se odnosi na vlastita iskustva i njihove okvirne uvjete (recent past) –čak i u nepismenim društvima - s čvrstim objektivacijama jezične nejezične vrste: u obliku rituala, plesova,, mitova, uoraka, odjeće, nakita, tetoviranja puteljaka, slikanja, krajolika itd. znakovnih sustava svih vrsta koje se na osnovu njihove mnemotejhničke funkcije, što podupire sjećanje i identitet, možemo zbrojiti pod ukupan pojam memor. Modus biografskog sjećanja, s druge strane , uvijek počiva na socijjalnoj interakciji, čak i u pismenim društvima. Utemeljujuće sjećanje više profitira od trenutka osnivanja nego od prirodnog rasta ( i svojim je ukorjenjivanjem uumjetne oblike istodobno umjetno implčementirano), dok je situacija s biografskim sjećanjem obrnuta. za razliku od komunikacijskog, kulutrno je pamćenje prije svega stvar institucionalizirane mnemotehnike.65: Za kulturalno pamćenje nije bitna činjenična nego samo upamćena povijest. Moglo bi se reći da se ..Suprotno od difuznog sudjelovanja grupe u komuniakcijksom pamćenju, sudjelovanje u kulturalnom vrlo je diferencirano. To vrijedi čak i za nepismena i egalitarna društva57: Pamćenje ne rekonstuira samo prošlost, već i organizira iskustvo sadašnjosti i budućnosti.59: Halbwachs… Također nas danas začuđuje da on nigdje ne navodi ulogu koju j e upravo pismo odigralo za sastavljanje kolektivnog sjećanja te ga nigdje čak i ne uzima u obzir. On mnogo više i dalje slijedi begsonovski put čarobnih riječi poput „život“ i stvarnost“.68: Ritual i blagdan kao primarni organizazcijski oblici kulturnog pamćenja.

173: U ovom povijesnom trenutku sve j e očitije da su identitet i pamćenje politički i društveni konstrukti i da im treba tako pristupati. Ne možemo si više dopustiti pripisivanje statusa prirodnog objekta, tretirajući identitet i pamćenje kao „činjenicu“ koja postoji izvan jezika.176: Nacionalno pamćenje dijele ljudi koji se nikad nisu vidjeli ili čuli jedni za druge, no koji smatraju da imaju zajedničku povijest.177: Za razliku od njih, Britanci koji su inzistirali na kontinuitetu svoje povijesti nisu stvorili službene praznike domoljubne vrste.189: U konačnici reformacija nije pridonijela sakralizaciji svijeta, već njegovoj sekularizaciji. Protestanti su zamijenili kozmoploitizam katoličanstva s terirorijalno zasnovanim crkvama, više povezanim s nacionalnim državama. Kako bi branila svoj položaj, nekad univerzualna katolička crkva morala je stupiti u savez sa svojim starim rivalom monarhijom. Do kraj 18. stoljeća veza između njih bila je tako bliska da revolucionarni pokreti nisu vidjeli druge alternative do razdvajanja crkve idržave, zamjenjujući Boga poviješću, a svece sekularnim mučenicima. U revolucionanrnoj Francuskoj veliki dofgađaji nacionalne povijesti zadobili seu sveto značenje nekad rezervirano samo za crkven blagdane.191: Konstruiranje novih sjećanja i novih identiteta, bolje prilagođenih kompleksnosti postnacioanlnog razdoblja, nema alternativu.

(Das) Buch der 1000 Büchern

Werke die die Welt bewegten. Autoren und Enstehung, Inhalt und Wirkung. 3. Auglage, . Mannheim 2005. Busse, Gisela von:

Das BIBLIOTHEKSWESEN der Bundesrepublik Deutschland / ein Hanbuch von E. Plassmann und J. Seefeldt. – Wiwebaden, Harrassowitz, 1999.

12

Str. 356-360: 4.11: Erhaltung schützenswerter Buchbestaäbde460: Literatur zu 4.11. 482: Register: Bestanderhaltung

CASSIRER, Ernst. Ogled o čovjeku. – Zagreb, Naprijed, Rijeka : Riječka tiskara, 1978.

Str.XXX: (logika i pojedinačno) ..da se pokaže i shvati jedan moment koji se ponavlja u svakom osnovnom duhovnom obliku, a koji se opet s druge strane ni u jednom od njih ne ponavlja u istom obliku. „ taj je moment znak ili simbol… XL: Cassirer preferira da povuče odlučnu razliku između znakova i simbola te dopuštajući životinjama da se služe zankovima, upotrebu simbolarezervira za čovjeka.XLII: relacioona misao40- : Johanne von Uexküll ..Svaki j eorganizam, čak i najniži, u nekakvu neodređenu smislu ne samo prilagođen (angepasst) svojoj okolini, nego i potpuno uklopljen eingepasst). U skaldu sa svojom anatomskom strukturom, ima određeni Merknetz i određeni Wirknetz - receptorski sustav i efektorni sustav. Oni su karike jednog lanca što ga Uexküll naziva funkcionalim krugo žviotinje. Možemo li pomoću te sheme opisati ljudski svijet? … u uljuskoms vietu nalazimo jednu novu kareakteristiku koja je čini se , osebujni znak ljudskog života. Čovjekov funkcionalni krug nije samo širi nego je i kvaltiaativno drukčiji. Čovjek je takore ći otkrio novu metodu u čovjeku između receptorskog i efektortskog sustava nalazimo treću kariku koju bismo mogli nazvati simboičkim sutavom. ..odgovor odgođen… I čim nije više …čovjek se bavi sam sa sobom. Toliko se umotao u jezičke oblike, umjetničke slike, mitske simbole i ili religijske obrede, da ništa ne može vidjeti ni spoznati bez posredovanja tzoga umjetnog medija. defincija čovjeka animal rationale nije izguubila svoju snagu47: propzicijski jezik …jezik kao instrument misli - sve ima svoje ime.inscenacije i izložbe.50: signali supstancijalni bitak - simboli funkcionalni52: Hellen Keller – gluhonijema nuačila mnoga imena57: Ovisnost relacijske misli o simboličkoj58: može izolirati relacije i promatrati ih u njnihovu apstraknu značenjnu ..Takvo je dostugnuće nemoguće be prethodnoga razvoj aljudskoga govora71: vrijeme i pamćenje.Poezija, dakle nije jedini a možda niti najkarakterističniji oblik pamćenja. Augustin u Ispvoijestima ne prepričava zbivanja iz svoga života, koja njemu nisu bila vrijedna nipamćenja ni zhaopsivainja. Drama koju nam augustin iznosi drama religijska je drama čovječanstva. Njegovo osbono obraćenje nije drugo ..Augustin j emogao govoriti samo simbioličkim jezikom kršćanske vjere.79: Razlika između zbiljnosti i mogućnosti nije metafizička nego epistemološka. Ona ne označava neko obilježje stvari, negose odnosi samo na našu spoznaju stvari. 95: Čovjekova glavna značajka, obilježje kojim se on ističe nije njegova fizička i metafizička priroda, već njegovo djelo. Upravo to djelo, taj sustav ljudske djelatnosti definira i određuje krug „čovječanstva“Jezik, mit,religja, umjetnost nauka i povijest sastavni su dijelovi, različiti segmenti toga kruga. Stoga bi filozofija čovjeka bila filozofija koja nam pruža uvid u osnovnu strukturu svake od tih ljudskih djelatnosti i koja nas osposobljava da ih shvatimo kao organsku cjelinu..ne viculum substantiale nego vinculum functionale. Znanstvene činjenice 147: Prema tome ako se prirodne sile zazovu na pravi način one ne mogu odbiti svoju pomoć. Magičnoj se riječi ništa ne opire. Kad je čovjek stao shvaćati da je to povjerenje uzaludno –

13

da je priroda neumoljiva ne zato što dobija ispuniti njegove zahtjeve, nego zato što ne razumije njegov jezik – to je otkirće moralo na njega djleovati poput šoka. ..Mgičnu funkciu riječi azsjenila je i nadomjestila sematička funkcija.148: Možda nema problema koji više zbunjnujke i koji j eprjeporniji nrgo što je „značenje značenja“.154: Pretvorba emocionalnih uzvika u ime.. Glasovni uzvici se takopretavarju u simbole koji se priopćuje određeni smisao. 151: Trojako shvaćanje funkcije i vrijednosti jezika mitološko, metafizičko i pragmatičko …usklična teorija, obični ljudski uzvici ,glasovi154: imena kao simboli kojima se daje određeni smisao155: Mit i ne zna ništa drugo nego poći u prošlost da ondje nađe podrijetlo sadašnjem stanju stavari156: Riješit će se sva pitanja kad se riješi pitanje geneze, a li s epistemološkog stajlišta to jeproizvoljno. Valja razlikovati između gentskih i sustavnih problema158: Humbolt .Jezik je pogled na svijet159: Jezik enegeia a ne ergon… Strukturalizam je potisnuo pozitivizam160: Saussureu161: Paninijevu sanskrtsku gramatiku koja je nastala između 350 i 250 godine pr. krista161:fo9netski tek u 19. srt.163: Gvoro se n e može razložiti na formui materiju164: U fonologiji ne proučavamo fizičke nego značenjske glasove 169: Raznolikost pojedinih idioma…filozofia scientia generalis. Filozofija ljudske kulture …razlike i divergentnosti .ujedijnjuje..ali i razjedinjuje i to je u svim simboličkim foramma tako171: Ako govoru pripisujemo produktivnu i kostruktivnu, a ne samo reproduktivnu funkciju, a ne samo reproduktivnu funkciju sudit ćemo drukčije. U tom slučjau važnija je en3rgija a ne djelo jezika.172: s prvim razumijevanjem simbolike govora. 174: Učenje novog jezika Ime ističe neku psoebnost201: Romantičnoshvaćanbje umjetnostiSchlegel: trancendentalno pjesništvo Novalis: Samo je pjesništvo apsolutn o iizvorno relan o.to je srž moje filozogije 203: Naturalizam: Relaisti nisu uočii simoblički karakter umejtnosti. Umjetnosti jest zapravo simbolizam, ali simbolizam umjetnosti morase shvatiti u imanentnom a ne trancendentnom smilsu. (pravi predmet umejtnosti nije Schlegelovo beskonačno niti hegelov apsolu.tu, nego u sturkturnim obilježjima oblika.216: Umjetnost je druga priroda ..Croce istovjetnost jezikai umjetnsoti…No, ipak psotji očevidna razlika između umjetničkih simbola i jezičnih izraza običnog govora i pisanja. Ni jezik ni umjetost nisu obično oponašanje stvari i radnji One su predo9čivanja repersentations). Ali predočivanje posredstvom osjetilnih oblika uvelike se razlikuje od verbalnog ili pojmovnog predočivanja.Sliakrov ii pjesnikov opis pejsaža nema ništa zejedničko s opisom zemljpoisca ili geologa, s onu stranu ..odjednom otkrivanmo njihove oblike

ČUČKOVIĆ, Dana (1892-1978.). Čuvanje i zaštita knjiga u knjižnicama, Zagreb, 1956.3: Knjigom danas nazivamo stanovit broj lisova, povezanih u jednu cjelinu, nakoje je pismom ili stikom unensen neki misaoni sadržaj …. kod čuvanja knjiga vodimo brigu jedino o knjižnom materijalu, tj. o onom dijelu knjige, koji pruža mogućnost da se taj sadržaj na njemu sačuva .Egipčani.. papirus u cedrovo ulje da spriječe crve

14

4: Vitruvije knjižnici u zgradi namijeniti istočnu stranu tzbog svjetla ali i manje vlage, jer je vlaga glavni neprijatelj knjige.5: Da uzmognemo udovoljiti zadaći, koja nam se na tom području postavlja, moramo poznavati knjigu i s tehničke strane, moramo poznavati n jene bolesti i njene neprijatelje i uputiti se u stanvoite tehničke mjere i postupke oko zaštite i popravka knjige:Poznavanje materijalaPoznavanje glavnih bolesti i neprijatelja toga materijalaPoznavanje najvažnijih suvremenih mjera i materijala koja nam stoje na raspolaganje da predusretnemo oboljenje knjige, a ukoliko ono ipak nastupi, da ga suzbijemo i štetu popravimo. Posebno semoramo pozabaviti i mjerama oko zaštite knjiga od zloupotrebe čitača, pai od krađe.U Rimu je godine 1938. osnovan Instituto di patologia del libro. 11: Ručnom proizvodnjom dobivao se papir sve dokonca 18. st. Lous Robert pronašao strojj13: drvo već mnogo prije ali 1843. Keller pronašao mljevenje drva –ligninNajraniji postupci uklanjanja lignin već na početku 19 stoljeća – otqpalima sumporsta kiselina17.: unutarnje (endogne) bolesti a) ligninb) sredstvo za pisanje (tintac) bjelila papira sadra (gips)d) pljjensive krpee) klor kao bjelilo19: vanjski neprijateljivatra) voda – neposredno papir se ukrućuje gubi elastičnost - posredno (plijesan, kukcisvjetlo i tamavrućinai hladnoćaprašina

35: Mjere i sredstva u aočuvanje knjižne imovineMjere kojimase knjižničar služi u svrhu očuzvanja knjižnog blaga dvojake su 1) preventivne mjere tj. mjere, kojima se predusreću knjižne štete 2) kurativne mjere tj. mjere, kojima se knjige liječe i nastale štete popravljaju.Mjere Preventivne (tehničke: a) smještaj knjižnice, b) prostorije, c) smještaj knjiga d) postupak e) uvez – dosta iscrpno obrađeno; šest vrsta uveza: meko kartonirani, tvrdo kartonirani presvučeni, poluplatno a natpisom na hrptu (mrbat i uglovi), potpuni platneni uvez s hrptenim natpisom, polukožnati uvez s hrptenim natpisom čitavi kožnati uvez s hrp. natpisom f) laminacija (lat. lamina-pločica) presvlačenje ilki impregniranje listova raznim prozirnim tvarima: želatina, nitroceluloza acetilceluloza (acetatceluloze- Verona: polietilen); prije postupka pranje, uklanjanje mrlja kemijskim putem, krpanje, neutralizacijafotokopija –mikrofilm – čitač –čuvanje filma 50% rel vlage.51: Administrativne mjere (žigovi, posudba, upute za uporabu)

53: Mjere i sredstva z popravak i obnovu oštećenih knjiga. Ovamo idu one mjere, koje poduzimamao, da bolesnu i oštećenu knjigu popravimo iobnovimo, dajoj vratimo čvrstoću i dobar izgled.Ozbiljno liječenj bolesne knjige (restaturiranje, skup jei vrlo sloižen posao pa se poduzima samo kod napose vriejdnih knjiga.Manje zahvate za knjižničaraMrlje brisanjem gumom i drugim mehaničkim postupcima te kemijski topla voda, sapunica, vodikov Ion H2O2 (prekis) etilnialkohol isl. ; kemijska kupelj , dezinfekcija

15

masne mrlje toplom peglomSitni poravciDezinfekcija i dezinsekcija (sumporugljik, klormetan, cijanovodiktuberkuloza- okužena knjiga, uređaj za dezinfekciju

ČUČKOVIĆ, Dana (1892-1978.). Umiranje knjiga // VBH, 6,3-4 (1969), 71-72.

DADIĆ, Vera ; Sarić, Eleonora, Osnove zaštite bibliotečne građe - Zagreb, 1973. (Izdanja HBD ; knj 6)

Str. 18: strukturna formula molekule celuloze19: Najznačajniji kemijski procesi koji rezultiraju razgradnjom (odgradnjom) molekule celuloze jesu: oksidacija, hidroliza i fotokemijske reakcije52: svi materijali koji se susreću u sastavu zvučnih dokumenata podliježu oštećenjima ..najidealnija temperatura 7-10 stupnjeva ..erl. vlaga 45-65%60: fizikalne, kemijske i biološke faktzore oštećenja bibliotečne građe113: Pojam zaštite u bibliotečnom smislu obuhvaća uglavno tri heterogena područja. To su administrativna, preventivna i restauraciona zaštita139: neutralizacija slobdnih kiselinau papiru.. ima ikemijske formule168: laminator „Impregnator“ Mašino impex Zagreb172: dolijevanje papirne kašeDocumentation – abstracts for publication and documentation : ISO 214. Geneve : International Organization for Standardization, 1976.4. Documentation – methods for examining documents, determining their subjects, and selecting indexing terms : ISO 5963-1985. Geneve : International Organization for Standardization, 1985.Dollimore, Jonathan. Uvod: Shakespeare, kulturalni materijalizam i novi historizam.// Književna republika 3(2005), br. 1-2, 154-168.

Str. 155: Termin „kulturalni materijalizam“ preuzeli smo od Raymonda Williamsa156: Većinu tih istraživanja pogalvito zanimaju operacije moćei. No tek će se u Sjedinjenim državama najviše pažnje posvetiti reprezentacijama moći u renesansnoj književnosti .. interakcije državne moći i kulture …onih žanrova ipraksi u kojima su država i kulutra najbjleodanije stopljeni. kao primjerice pastorali, maskerati i insitutu patornatstva - .. pa stoga i teatra kao glavnog mjesta reprezentacije i legitimacije moći 157: nema književnsoti izvan društvenoga konteksta ..idealistička kritika164: S. Greenbaltt raspravlja o tome u jednom važnom članku gdjekao primjer služi makjavelistička postavka o religji kao lažnoj sviejsti koju vladari nerpekidno potiču kako bi podanike držali u pokornosti165: Govorimo li jedino o moći koja proizvodi diskurs subverzije , ne samo da hipsotaziramo moć nego briešmo kulutralne razlike..Tako su demonizirani elementi u elizabetanskoj kulutri posve precizno identificirani kao takvi kako bi se ,no jjednom identificirani postaju snagom koja može identificiranti samu sebe.

16

DUDA, Dean. Kulturalni studiji : ishodišta i problemi. - Zagreb, AGM,2002.Str. 8: Neovisno o tom reduktivnom modelu, koji nije samo hrvatska izmišljotina, i kod nas je „kultura“ zahvaljujući raširenoj upotrebi počela funkcionirati kao kišobranski termin koji pokriva raznolike prakse. Dijelom je to posljedica značenjskoga uvoza, a dijelom je stvar u aplikativnoj snazi odnosno općenitoj komunikacijskoj prikladnosti termina. Potrebno je samo imenovati fenomen, ispred njega dopisati riječ „kultura“ i stvar je riješena. Kad je u proučavanju i imenovanju društvenih pojava jednom probila semantičku ogradu elitističke oaze, „kulutra“ se domogla gotovo svake pore svakodnevnoga života.9: povijest pojma, kao i reširenost njegove upotrebe u raznim područjima upućuje i na različite koncepcije kulture.. Štoviše unutar svake pojedine humanističke i društvene discipline postoje ozbiljni prijepori oko toga što sve pokriva termin „kultura“ … sad baš: nacionalistički diskurs. .. a malo dalje eto ti opet Foucaulta.14: Williams… življena kultura posebnog prostora i vremena, koja je u potpunosti dostupna samo onima koji žive u tom prostoru i tom vremenu, zatim zabilježena kultura u najširem smislu od umjetnosti do svakodenvnih činjenica, odnosno kultura razdoblja i naposljetku ono što povezuje življenu kulturu u kulturu razdoblja - kulturu selektivne ili izabrane tradicije, kao kontinuirani izbor i reizbor vlasitith prethodnika15: Williams zatim naglašava kako, za razliku od nekih autora, upotrebljava kulutru u oba smisla. dakle i kao sveukupšan način života, i kao umjetnost i učenost.16: Talor,Eliot u Bilješakama o definciji kulture … Williamsova polemika tradicija „kulture i civilizacije. ..Arnold kao ustanovitelj elitizma - ono najbolje21: Već se iz ovako reduciranog genealoškog dijaloga može ocrtati ishodišni koncept kulture koji je na djelu u kulturalnim studijima: kultura jeobična, društveno locirana i oslobođena elitističke iskljjučivosti, vezan uz sveukupan način žviota, uz svakodnevne djelatnosti koje također počivaju na određenim vrijednostima iproizvode značenje22: McGuigan .. da su simbolička iskustva i prakse običnih ljudi analitički i politički važniji od Kulutre s velikim početnim slovom 23: John Fiske (1996) „kultura i kulturalni studiji su i biti politički. .. „u bit marksistički u tradiciji Louisa Althussera i Antonija Gramscija, premda je taj marksizam ponekad sa strukturalističkim, a ponekad s etnograrfskim prizvukom.“24: proizvodnja značenja, dakle, neodvojiva jeod društvene strukture i može se objasniti jednino ujodnosu na nju injezin povijest . društvena konstrukcija subjekta.25: bojišnica26: Hall „nekom vrstom trajnoga bojnoga polja.27: Da bi se kulturu moglo uspostaviti kao polje sukoba oko značenja. 28: čitanje značenja proizvoda i tekstova kao svojevrsnoga procesa proizvodn je s različitim socijolanim ishodima i na različitim mjestima … uspostavljanje kružnoga toka značenja kulturnih proizvoda koja29: Johnsonov je model zato pokušaj oblikovanja kružnoga toka kulture i pregled terijske scene kulturalnih studija prema kriteriju teorijske usmjerenosti na određene elemente koji u toj cirkulaciji sudjeluju30_31: kako dakle izgleda model utemeljen na artikulaciji? Autori studije o Walkmanu identificiraju pet glavnih kulturalnih procesa koji zajedno stvaraju kružni tok kul, odnosno uspostavljaju njezinu cirkulaciju: reprezentaciju, identitet, proizvodnju, potrošnju i regulaciju. Svaka analiza kulturalnoga teksta ili proizvoda kako jeon prikazan (reprezentiran)…Reprezentacija je prvi proces ..logiku popularne kulture zatim varijacije Benjaminove idejej o umjetničkom djelu u vrijemme njegove tehničke – autori doadaju: elektronske - reprodukcije …mobilnosti

17

34: Potrošači nisu tek pasivni sljedbenici zamisli proizvođača koji pokušava na njima vježbati vlasitiu moć

DUIĆ-KOWALSKY, Ministrastvokulutre RH, nada.duic@uprava-bastine.tel.hr Međunarodne Udruge UNESCO, Alpe Jadran u odnosu na tradicijsku baštinu // Zbornik radova : II. simpozij etnologa konzervatora Hrvatske I Slovenije : zaštita I očuvanje tradicijske kulturne baštine, Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2001., str. 73- 92

ERLER, Ingolf, Das Buch als soziales Symbol. – Wien, 2005

Str. 80: Die nach dem Dreissigjärigen Krieg (1618-1639) erstarkten Fürtenhäuser (plemićke obitelji) in Deutschland in ihrenn Rezidenzen Bibliotheken zur represäntiativnen Zuraschauraritas (rijetkost, iznimnost, neobično, distinktno) Bić će ipak da tunije riječ samo o fizičkoj rijetkosti već i o posebnosti usadržajnom smislu curiositas (posebnost, začudnost, zadivljuće)preciositas (skupocjenost, artificijelno, umjetničko)perfectio (savršenost)spectatio (gledanje) – polazišni kriterij)Der Adelige präsentierte sich fdamit in seiner Sammlung

U baroku imamo tako većinom sadržajno intoniran Indeks librourm i izvanjska obilježja knjige u bibliofila, dapače se govori o bibliomaniji.

ESCARPIT, Robert. Revolucija knjige. – Zagreb, Prosvjeta 1972. Orig, nasl.: La revolution du livre. – Paris UNESCO 1972.Str. 8: Ovaj se prikaz nastavlja na djelo „Knjiga usvijetu“ 1956.9: Ova knjiga objavljena je 1965. 1969 paperback –broširano izdanje s mekim koricama – namijenjena širokom krugu čitatelja.10: No velik broj iznesenih podataka potječe iz odsjeka za dokumentaciju pri Unescou-uGodina 1972. jemeđunarodna godina knjige.14: do pojave prvo oblika knjiga biblios, liber book15: Verba volant, scripta manent17: Promjene knjige papirus-svita ; permanea –kodeks od 3. st. prije Krista.izrezana na listove i uvezana u obliku bilježnice, rukopisi. pergamena se nazivala kodeksom19: papir21: Neki autori procjenjuju na 20 milijuna broj inkunabula .Oko 1530 knjiga je zahvatila i Ameriku ..Cehovski propisi ograničvali su i broj tiskara i visinu naklade23: No taj je aristokratski kozmopoloitizam bio neposredno ugrožen24: U posljednjoj trećini XVIII. st. predstavnici raznih idejnih pravaca, usprkos međusobnim proturječjima, sve više zahtijevaju da se i onim slojevima koje se dotada smatralo „narodom“ omogući pristup knjizi. ..1900 do1 820 čitav nizh pronalazaka – željezni stroj, cilidrični stroj – automatski prani strojPočetak toga doba valja potražiti u Engleskoj..sva su usavršavanja tiskarskih tehnika engleskog porijekla (pa i cilidrični storj koji ej torkio Nijemac.? op. moja) … Najvio ga je Scott, ali j epočetak označio Bayronh sa svojim Gusarom.val novina prodro je i u Francusku 1830-tih u isto vrijeme adk i brzotisni tiskarski stroj.

18

26: U revolucionarnom pokretu koji prožima 1848. godinu knjiga postaje najvažnii simbol. Danas znamo da put slobodi otvaraju kulturna dostignuća. …oružje u službi naroda.26: peta promjena knjige - javaljauj se popularna izdan ja27: novine – masovna komunikacija.28: početkom 1955 dosegnut je vrhunac pa opadanje takmaci su: kinematografija, radio i televizija.30: Te iste 1935. godine je sir Allen Lane osnovao u engleskoj izdanja „Penguin“. Knjige izdanja Penguin nisu možda bile osobito lijepe ali su zato crveno-bijeli omoti tih paperbacka po 6 pensa bii neubičajeno veseli za tu kategoriju knjiga ..otvorio vrata masovnoj knjizi.

34: Književnost nije čista umjetnost. Naime slovo koje jenjezino specifično izražajno sredstvo, istodobno je i predmt iznak. Kao predmet slvo ima određenoblik koji se percipira, tumači i vrednuje prema stanovitom sustavu plastičnih vrijednosti. Kao znak slovo ima određen sadržaj koji se percipira, tumači i vrednuje prema stanovitom sustavu semantičnih vrijednosti, a taj se ne podudra sa sustavom semantičnih vrijednosti.35: Ako književni čin promatramo kao čin komunikacije koji se ostvaruje posredstvom knjige, tada je sigurno da književnost u širem smislu ne može postojati bez knjige.36: grafičke plastičnosti, melodije jezika intelektulanog značenja …kineske ideogramezagonetke i verbalni simbolizam. 39: Povijesna selekcija koja potiskuje u zaborav 80%, literarne prozvodnje u godinu dana, a 99% u dvadeset godina.40: ulaganje novca, dekorativni element i..status simbol. .Lijepo izdanje zaboravljene knjige predstavlja mrtvi kapital.41: status simbol. –socijalni status…

50: Već odavna izdanja „Penguin“ objalvjuju uz književnu i funkcionalnu seriju u kolekciji „Pelican“51: Kad napr. u Francuskoj izdavačke kuće Flammarion i Garnier objavljvuju u istoj kolekciji tipa paperback tekstove velikih francuskih klasika i starih pisaca, tada s jedne strane zadovoljavaju funkcionanu potrebu učenika….52: U sociologiji književnosti objavljeno 1958 literarna knjiga ..nesvrsishodna knjiga neutilitarna56: No, za samoću pisca ta su sredstva ostala bez učinka. Za njega treba upotrijebiti drugu metaforu. Na primjer usporedbu sa zatrpanim speleologom koji u podzemnom ponoru prolijeva fluorescein, dok se za to vrijeme na udaljenosti do stotine kilometatra prolaznici, ribari ili mornari, gledajući zeleni odraz rijeke, sa strahom pitaju za uzrok te pojave, ili joj se dive, ili pak u njoj vide znak s nebesa. 65: UNESCO-va definicija knjige –Preporuka za utvrđivanje statističkih normi u oblasti izdavanja knjiga i časopisa.69: Statističke podatke o naslovima i nakladi treba dakle kombinirati s dinamičkim informacijama o velikim st4rujanjima koja u naše doba sve više rpetavaraju nekoć nacionalno tržište knjige u svjetsko tržište.92: U Preporuci UNESCO-a iz 1964. postoji kategorija 21a i 21-b pri čemu 21-b zanči književn tekstove.119: Međunarodna trgovina knjige120: Nizozemska kao primjer124: Prijevodi obuhvaćaju 8 do 9% svjetske proizvodnje po naslovima.Indeks translationum

19

158: U francuskom riječ „editer“ (izdati) i riječ „publier“ (objaviti), koje se često upotrebljavaju kao sinonimi, nisu u početku imale isto značenje. Editer od latinskog edere, znači doslovno donijeti nas viejt, roditi. „Publier“, od latinsog publicare, znači izložiti na javnom mjestu, zaonimne prolaznike. Izdavanje je usmjereno prema djleu, objalvjivanje prema nepoznatom čitaocu.

163: Maloprodajna cijena knjiga za književna djela… po formuli C=kF/1-kd167: Dok je književnost bila ograničeni društveni fenomen, dok su se književnosšću smatrala samo djela što ih jekao takvea ocijenila jedna elita …degradiranje.. pa su se djela mirne duše mogla bacati na msetište šund-literature. Ali to postaje nemoguće u trenutku kad se književnost očituje kao fenomen masovne komunikacije.170:masovna knjiga ide tamo gdje se nalze mase. 172: u suvremenoj književnosti na bestselere, a u starijoj književnosti na tekstove koje bilježi književna historija kakva se predaje na sveučilištu.173: Izdavačka kuća Penguin ..Pelican… Puffin Crim club.. 174: masovna knjiga neriješen problem176; Je li dovoljno da se knjiga prodaje u velikim robnim kućama i drugstoreima a bi postala ne samo sredstvo komunikacije nego i nosilac masovne književnosti? ….knjižara193: biblioteke na radnom mjestu207: ali samoća piščeva i čitateljeva nije asocijalna. Ona je samo jedanod mnogih načina kako da nađemo jedni druge…Filmska enciklopedijaSv. I: 395: Film- koža kožica opna opnica od sredine 19. stojeća „savitljiva vrpca s prevlakom osjetljivom na svjetlost“ (fotografija i kinematografija)Sv. II: Nijemi film. Neozvučeni film. Uvriježio se tek po pojavi zvučnog filma koncem tridesetih godina. …Naziv za razdoblje filmske povijesti od braće Lumiere 1895 do pojave tehnike zvučnog filma555: Standardi u kinematografiji: od tehnoloških standarda najvažnmiji su oni koji utvrđuju dimenzije standardne filmske vrpce 35 mm sl. 18x24 mm (8 mm, 9,5 mm 16 mm, 70 mm

FUCHS, Max. Die Macht der Symbole : ein Versuch über Kultur, Medien und Subjektivität, München, 2012. / Max Fuchs

Str. 15: Die Bevorzugung des Simmbolbegriffs geht offenbar einher mit einer kulturgeschichtlichen, vielleicht sogar kulturphilosophischer Vorliebe (Cassirer)Semiotik (Teorija znakova) – Eco, Bense - estetska pitanja erkenntnistheorethische Fragen.

16: Čovjek si je stvorio mogućnost da realne idealne stvari ili procese ponazoči drugim osjetilnim stvarima.25: An dieser Stelle lohnt daher ein Blick in die Genese von „Bedeutung“ als zentrale Kulturdimension des Menschen. „Bedeutung“ erscheint zwar in einigen Ansätzen und Theorien als schwieriges Koncept. Ihre entstehung ist jedoch denkbar simpel: „Bedeutungsvoll“ ist das, was etwas mit dem Leben des Menschhen zu tun hat,33: Zeichen 36: Diskurzivni i nediskurzivni simboli (slike) rekao bih neizrecivi simboli37: duh koji uključuje diskurzivne i prezentativne Formen i koj s tim Gefühseite nicht schlicht als irrational abtun muss ..Musik als konotative Semantik

20

38:Offenbar führte die politischen Umstände und M, Thatcher, die aus Birmingham nicht wohlgesonnen waren, zu einer Schachtung im „Utterland“ den kritischen und marxorientierten Arbeiten

39: Im Hinblick auf das thema der vorliegenden Arbeit ist die Auseiandersetzung über Texst und Werk, so wie sie sich bei St. Hall im A an R. nschluss an R.Barthes findet, interresant. Grundidee ist der Gedanke der Loslösung der Zeichemn von ihrer Referenz, a lso da Aufgebeben eoiner relasitischen Bedeutungstheroie: Zeichen beziehne sich vielmehr nur (noch) auf andere Zeichen. Dadurch verliert die Sigmatik/Semantik an Bedeutung gegenüber der Pragmatik, der Rezeption. Zugleich ist dies eine Überwindung der zu linear gedachten Vorstellungen aus der mathematisch ausgerichteten Kommunikationstheorie (Shanon Weaver), die sich an ihrer einfachsten Form wie forlgt darstellt41: Der „schreibbare Text“ behandelt den TExt als Deutungoffenes („polysdemes“) System, das den Leser zum eigentlichen Produzenten der Bedfeutung machtEin Letzter Hinweis gilt dem „Menschenbild der Cultural studies“. F. Krotz arbeitet in seinem Arbeit die Gemeinsamkeiten zwischen Symbolischen Interaktionis und den cultural studies aus: Beide entwerfen „Kommunikationstheorien , die sich einerseits auf die gleichen Grundlagen, nämlich Bedeutngskonstuktion durch die Menschen, beziehen, und die sich andererseits ergänzen, insofern sie je Sprechen und Sprache, situatives Handeln und Aktualisierung von Struktur, individuälle Krativität und geselschaftlich geprägten Diskurs betonen.42: treba još pročitati jer sam i sam malo tematizirao pitanje odnosa pojedinca i kulture.43: Značenje djela 45: Cassirer knjižnikčar. u Warburgu. Habermas ga je zvao posljednjim univerzalnim učenjakom.

FUMAGALLI, Giuseppe (važan autor za kriterije, vjerojatno sam naveo njegovo ime u vezi s Venecijom jer je autor geografskog indeksa Italije) Šime Jurić u tekstu Stara i rijetka građa // Seminar standardizacije stare i rijetke tiskane građe Zagreb, NSK, 1993. navodi prema Mihaele Kovačić (100 godina sveučilišne knjižnice u Splitu str. 56.) njega kao izvor za kriterije za odabir knjiga u Rara.) Ako je Jurić naveo bibliografsku referencu…. Imamo naime nekoliko Fumagallijevih djela. Dakle: Šime Jurić u navedenom članku:Ipak, nabrojiti ćemo najvažnije kriterije, koji po Fumagalliu posebno vrednuju određenu knjigu:1) knjiga se vrednuje s obzirom na svog autora (tko je bio autor, kakvo je bilo njegovo značenje u povijesti književnosti, znanosti i sl.)2) knjiga se vrednuje s obzirom na svoj sadržaj (koja je tema u njoj obrađena, što ona znači ili je nekada značila, je li aktualna i sl.)3) o kakvom izdanju je riječ (da li je izdanje originalno, editioprinceps, pučko, kritičko, divot-izdanje ili neko drugo)4) tko je tiskar knjige (neki poznati cijenjeni majstor, kojim je postupcima izrađena knjiga, na kakvom materijalu)5) ima li djelo neko posebno značenje na domaću ili svjetsku kulturu) 6) iz kojeg vremena potječe ta knjiga (pitanje njene starosti) 7)vanjska oprema knjige (posebne ilustracije, vrijedan uvez, sačuvanost primjerka, eventualne bilješke)8)provenijencija primjerka (u čijem vlasništvu je bila, vezanost za neki važni povijesni događaj)

21

9)broj sačuvanih primjeraka (koliko je određena knjiga rijetka)

U Izvorniku: Manuali Hoepli. Bibliografia : rifacimento e ampliamento del „Manuale di Bibliografgia di Giuseppe Ottino ; a cura di Giuseppe Fumagalli 4. ed. riveduta e arricchita da G. Fumagalli e Olga Pinto. - Milano : Ulrico Hoepli, 1935.Str. 347-398: Classificatione dei libri rari: No, ostavljajući opći diskurs, i vrijeme je da se zapitamo što su to rijetke knjige, stari bibliografima, Psaume, Denis, itd., pokušao dati klasifikacije, apsolutno naivan i neučinkovit. Prvo izdanje Manule ponoviti, ali vjerujemo korisnije da ih zamijeni s popisnih različitih kategorija knjiga koje danas bibliophiles cijenim, u potrazi. Počnimo rekavši da postoje knjige na tu temu tražili nakon za njihov najbolji za njihov sadržaj. M ain općenito kada kažeš rijetku knjigu, uvijek se mora razumjeti određeni problem

T&re grandi classi di libri rari e pregevoli

Libri rari e pregevoli per il contenuto -Knjige rietke i vrijedne (dragocjene) po sadržajuLibri rari e pregevoli per l'editione; po izdanjuEsemplari particolamente rari e pregevoli – Primjerci posebno rijetki i dragocjeni Te tri skupine dijeli na 25 kategorija.

I.1) Libri in lingue orientali o in altre lingue poco conosciute e poco parlate (jetici malo poznati i malo govoreni)2) Libri figurati, che oggi tengono il campo nel commercio librario. Oslikane knjige koje danas postoje u knjižarstvu3) Le storie locali. (Lokalne povijesti4) Opere antiche di geografia, antiche relazioni die viaggi, antiche carte geografiche e marine, e atlanti. (Stara geografska djela, drevni putopisi, stare karte zemalja, mora i oceana)

5) Opere antiche di matematica, di meccanica, di gnomonica (izreke, kazaljke), di astronomia, di astrologia, prognostici, opere di alcimia di medicina..erbari e ricettari (herbari i kuharice), specialmente con figure6) Opere di musica antica e di storia del teatro7) Vecchi giornali e almanacchi. (Newe Zaytungen)8) Libri di letteratura popolare, canzonette, giuochiu, raccolte, leggende sacre storie amorose…9) Libri su argomenti curiosi (knjige neobična sadržaja), come a dire feste, ingressi, tornei, pompe religiose…10) Facezie, satire, libri a chiave. Vicevi, satira, knjige s ključem. 11) libri erotici.12) libri condannati e perseguitati.13) Libri espurgandi in esemplari risparmiati dalla Censura.14) Curiosita letterarie minori.15) In fine di questa classe vanno ricordate le cosiddette opere da biblioteca che non si possono dire assolutamente rare

II.16) Edizioni del sec. XV.17) edizioni originali18) Edizioni di celebri tipografi

22

19) Edizioni di stamperie private o particolari.20) Edizioni tirate (povučene?) a piccolissimo numero di esemplari21) Libri divenuti rari per singolari circonstanze (incendi naugfragi) che ne hanno distrutto il soppressi dagli autori stessi - Knjige postale rijetkost u neobičnim okolnostima (požar, brodolomi) koje su uništene, uklonjene od strane samih autora)22) Curiosita tipografiche, per esempio i libri stamapti in colori.

III.23) Esemplari stampati su pergamena, o su altre carte speciali. Esemplari miniati…(iluminiraen)24) Esemplari postillati, ossia con note autografe degli autorti o altri illustri personaggi25) Esemplari con leegature artistiche o storiche o stemmate..illu personaggio o famoso bibliofilostreGreenblatt

GREENBLATT, Stephen. Prema poetici kulture // Književna republika 3(2005),5-6, str. 180-

Str. 181: Sedamdesetih predavao na Berkeleyju Marksističku estetiku Nakon toga predaje kolegij Kulturalna poetika ..teoretičar marksističke estetike Fredric JamesonHrvatska književna baština / urednici Dunja Fališevac, Josip Lisac, Darko Novaković. – Zagreb, Ex libris, 2002.Sv. 1. Str. 7: Proslov: Osim same građe, u ovoj ediciji namjeravamo objavljivati i studije o hrvatskoj književnoj kulturi.

HALL, James. Rječnik tema i simbola u umjetnosti. – Zagreb, 1998.

Str. 232: Dürer, Sveti Ivan Ev. guta knjigu, a ima i drugih primjera slikanja knjige, uglavnom pod Dürerovim utjecajem

HILLEBRANDT, Frank Praktiken Des Tauschens: Zur Soziologie Symbolischer Formen Der Reziprozität

http://books.google.hr/books?id=eVlVKnJAW5wC&pg=PA71&dq=Soziologie+der+symbolischen+Formen&hl=hr&sa=X&ei=V7_bUZz3EcmctQai2YG4DQ&ved=0CEoQ6AEwBTgK#v=onepage&q=Soziologie%20der%20symbolischen%20Formen&f=false

Str. 44: Wärend Bourdieu mit der Habitustheorie die Denk-,Wahrnehmungs Bewärtungs., und Handlungdispositionen als habitulaisierten Formen inkorporierter Sozialität fasst, entfaltet er mit Hilfe der Feld-und Raumtheorie den Begriff der objektivierten Sozialität, der von ihm als zweiter Bedingungkomplex der Paxis einführt wird.

Gefragt wird danach, wie innerhalb der Relation zwischen dem Habitus als „Ergebnis des Eingehehns des sozialen in di Körper“ und dem Feld als „Ergebnis des Eingehens des Sozialen in die Sachne oder in die Mechanismen, die gewissermassen die Realität von physischen Objekten haben“, Paxisformen entstehen…Stattdessen versehen die Akteure ihre Aktivitäten mit prektischen Sinn, der nur aus ihrem Denk-,Wahrnehmungs- und Handlungs-positionen (Habitus) entstehen kann, di sie in Verlauf ihrer Lebenspraxis inkorporiert haben ..objektivierte und inkorporierte Geschichte….

23

47: um die Frage wie Mac- und Herschaftsstrukture enstehen und sich reprodiuzierenstrukturen. Der Machtbegriff wird zum zentralen Begriff der Paxisstheorie ..Relationene zwischen Positionen in Feldern des sozialen Raums ..letzlich auf Macht beruhenTendencija tumačenja Boudieuova koncepta isključivo kao sociologije moći…48: Praxis erscheint dann als Ökonomie der Praktiken, in der Variabilität und Dynamik nur innerhalb der Gränzen des akampfes um den sozialen Vorteil vorstellbar sind. Doe vbon Bouriu untersuchten Praxisformen sind dann ..auf eine „Analytik der Kämpfe“ reduziert49: Relation zwischen inkorporierter und objektivierten Sozialität differenzierter gefasst… wird sichtbar, dass nicht alle Praxis in Kräftfeldern ausschliesslich a ls ein Kampf um soziale Vorteile verstanden werden kann50 Kultursoziologisch fundieren.

HARVEY, Ross. UNESCO'S Memory of the World Programm. // Library Trends, 56,1 (2007), str. 259-274.

Str. 263: The Memory of the World Programm does not exist in a vacuum. The caralyst for initiation by the Director General od UNESCO in 1992 was the deliberate destruction of the National library in Sarajevo.

  HASENAY, Damir; Krtalić,Maja. Terminološki i metodološki aspekti u proučavanju zaštite stare knjižnične građe /Libellarium, 1,2 (2008), str. 203-220.203.: Zaštitu knjižnične građe moguće je proučavati na različite načine i u različitim kontekstima, ali je isto tako potrebno jasno definirati temeljne pstavke koje trebaju biti univerzalne bez obzira na način i kontekst proučavanja.205: Zaštita …segment poslovanja knjižnice (nabavi ikoristenjuMisija ustanove . nacionalna knjižnica.. visokoškoske institucije. zastarjeli udžbenici…narodne knjižnice i lokalna građa temeljna svojstva materijala,Tko se bavi zaštitom?

Zaštita knjižnične građe obuhvaća stratešku, tehničku, i operativnu razinu djelovanja te sva administrativna, pravna i finacijska pitanja, kadrovsku politiku, kao i koncepte, pristupe metode, tehnike i postupke bitne za čuvanje i dobrobit knjižnične građe te informacije koje ona sadrži.204: Terminološka razrada temeljnih pojmova u zaštiti stare knjižnične grtađe205: Dakle zaštitu knjižnične građe treba implementirati u praksi kao jedan od poslovanja knjižnice.poslanja knjižnice (misija)temeljna svojstva materijala208: Pored sagledavanja zaštite kroz navedene razine, potrebno je razumjeti i odnos izmeđuz nekoliko termina (pojmova) koji se često koriste kada je riječ o zaštiti knjižnične građe. U prvo reu to seodnosi na termine kao što su koncept, pristup, metoda, tehnika i postupak.- Koncept valja promatrati kao opću ideju o izvođenju zaštite. Primjerice može se razlikovati koncept zaštite materijalnog nositelja (izvornika) i koncept zaštite sadržaja neovisno o materijalnom nositelju. Koncept unutar koncepta zaštite izvornika razlikuje se preventivni i korektivni pristup.metoda zaštite knjižničbne građe. Unutra određenog koncepta i pristupa zaštiti metode treba definirati kao konkretne i definirane mjere koje se poduzima pri realizaciji ciljeva zašte .postupak –izvedbeni koraci u provedbi određene metode

24

… jesu li pojmovi vrijedno, rijetko i staro jasno i jednoznačno definirani. Vrijednost građe općenito može biti intelektulana, povijesna, zavičajna, estetska sadržajna, materijalna i sl.210: Upravljanje i organizacija zaštite (stare) knjižnične greađe211: Upravljanje zaštitom može se provoditi kroz sljedeće eleemnte:1. strateško-teorijski2. ekonomsko-pravni3.edukativni4.materijalno-operativni –ispitivanje stanja fonda5. kulturološko- društveni kriteriji

HEREIN: EUROPSKA MREŽA O BAŠTINI (EUROPEAN HERITAGE NETWORK)Europska mreža o baštini (HEREIN) je permanentni informacijski sustav, koji okuplja tijela državne uprave europskih zemalja, zadužena za zaštitu kulturne baštine. Pravo uključenja u projekt HEREIN ima svaka zemlja potpisnica Europske  kulturne konvencije (ETS 018).  Ciljevi projekta:  - olakšati pristup kulturnoj baštini i informacijama o njoj uz pomoć suvremene informacijske tehnologije;  - osigurati stalni interaktivni informacijski sustav o kulturnoj baštini namijenjen kako upravnim tijelima, stručnjacima i ostalim sudionicima u baštinskim djelatnostima, tako i najširoj javnosti  Pokrenut od Vijeća Europe 1999. godine i zamišljen kao vremenski ograničen projekt, HEREIN je danas prerastao u informacijski sustav neograničena trajanja, koji se od inicijalnih šest (6) proširio na dvadeset pet (25) europskih zemalja: Armeniju, Belgiju, Bugarsku, Bjelorusiju, Cipar, Estoniju, Francusku, Gruziju, Hrvatsku, Irsku, Italiju, Latviju, Litvu, Luksemburg, Mađarsku, Makedoniju, Moldaviju, Norvešku, Poljsku, Rumunjsku, Sloveniju, Španjolsku, Švedsku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Ukrajinu.  Hrvatska se u ovaj projekt uključila koncem 2001. godine, a zastupa ju Ministarstvo kulture, koje je time steklo status člana mreže HEREIN. Ministarstvo imenuje nacionalnog korespondenta, čije su glavne zadaće priprema i ažuriranje nacionalnog izvještaja o upravljanju kulturnom baštinom, te sudjelovanje na godišnjim sastancima koje organizira Vijeće Europe.  Okosnicu ovog on-line sustava (URL: http://www.european-heritage.net/) čini komparativna baza podataka o nacionalnim baštinskim politikama država potpisnica Europske kulturne konvencije. Pripremanje tzv. nacionalnog izvještaja, koji se potom integrira u bazu podatka, zadaća je nacionalnog korespondenta. U sadržajnom smislu, izvještaj pokriva široki raspon tema s područja zaštite graditeljske i arheološke kulturne baštine, kako je ona definirana konvencijama iz Granade (1985) i La Vallette (1992), grupiranih u devet (9) skupina (Promjene odnosa prema baštini; Činitelji (pravne i fizičke osobe); Financijska politika; Znanje i zaštita; Konzervacija i upravljanje; Pristup i interpretacija; Digitalizacija; Statistički podaci; Svjetska baština). Tehnički, izvještaji se pripremaju u Word-u, u posebno priređenim obrascima sukladnima strukturi baze podataka. Nacionalni korespondent dostavlja tako priređen izvještaj u digitalnom obliku (e-mailom ili na disketi) administratoru baze podataka, koji ga, nakon verifikacije, konvertira u XML format i učitava u SDX bazu podataka.  U tijeku je razvoj drugih pomagala koja će omogućiti lakše upravljanje mrežnom stranicom i ažuriranje podataka izravno na samoj stranici (XML DTD i prirednik, web-sučelje).  Osim opisane baze podataka, u izlaganju će biti predstavljeni i drugi sadržaji ovog informacijskog sustava, kao što je portal koji nudi pristup relevantnim računalnim bazama podataka i Internet stranicama, ili višejezični tezaurus (englesko-francusko-španjolski) koji obuhvaća terminologiju s područja graditeljske i arheološke baštine, sadržanu u nacionalnim izvještajima zemalja članica. 

HOFMANN-WIESER. Bestanderhaltung in Archiven und Bibiotheken 4. Aufl. - Berlin;Wien:Zürich, DIN Deutschen Institut für Normung, 2013. Str. 464: Za očuvanje dokumenata na papiru, pergameni i koži kao i za različite vrste ploča i za nekoliko magnetskih medija nema internacionalne norme za dugoročno čuvanje. Brojke u tabeli B1 potječu iz drzgih citiranih izvora …Maksimalni vijek trajanja i maksimalna raspoloživot za uporabu dvije su različite opcije, koje se umnogim slučajevima isključuju.

25

507-542: Gljivična plijesan – Materijali za uklanajnje nisu navedenih kontrola svih segmenata

HORIĆ, Andrea. Knjiga kao izložbeni objekt u knjižnici // Muzeologija 48/49, Str. 38-45

Str. 40 Stipčević41: Pravu bit knjige kao izložbenog objekta, prema nekim autorima, moguće je sagledati …kroz vizuru proizvodnje, upotreb i djelovanja knjige …Rudolf Frankenberger ,protivnik izlaganja knjiga jer je ona namijenjena iskljiučivo čitanju.42: Zbog savoje prirode jedinstav duha, očitovanoga i fiksiranoga u materijalni oblik, knjigu treba promatrati na isti način kao i umjetničko djelo

HORVAT, J. Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939. – Zagreb, 2003.

KATIĆ, Tinka. Zaštita i očuvanje pisane baštine u AKM ustanovama. // AKM, 11 ; 2007. Zagreb, 2008. str. 1-10 ( Izdanja HKD ; sv. 45) ; (Sadrži I popis hrvatskih zakona vezanih za pisanu baštinu)

KRIŽAJ, Lana Ministarstvo kulture, Odsjek za INDOK kulturne baštine  Ilica 44, 10 000 Zagreb  tel. 01/ 48 49 444, fax 01/48 49 445  e-mail: lana.krizaj@uprava-bastine.tel.hr 

KRSTIĆ, Dragica. Razvoj modela zaštite knjižnične građe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu . doktorska dizertacija. – Zagreb, 2012. (Doktorska disertacija)

Zaštita- preservationpohrana - storageStr. 47: pojmovnoodređenje zaštite …Hasenay D.; Krtalić, M Terminološki i metodološki aspekti u proučavanju zaštite stare knjižnične građe // Lubelarium 1, 2 (2008) str. 203-204.

smještajuvezivanjerestrauriranjekonzerviranje

Fether 1981. – konzervacija je izišla iz ormara starih i rijetkih knjiga i pojavile se pod novim imneom – zaštite – posstala je pitanjem upravljanja knjižnicom48: MacKenziezaštia se odnosi na sve što pridonosi fizičkoj dobrobiti zbirkikonzerviranje (restauriranje) ili neposredna fizička intervencija na materijalu samo je dio uzaštiteposredno – zaštita zgrade metodae pohrane, osiguuranje od opasnosti i rukovanjepreforamtiranje49: ZaštitaKonzerviranje – naastojanje oko usporavanja procesa propadanja

26

Trokut:

restauriranjeAktivno konzerviranjepasivno konuzerviranjepreventivno konzerviranje52: Najnovija EU norma 15898 -2009

69: Zakonska regulativa95: Uloga nacioanlne knjižnice - izrada tekuće nacionalne bibliografije i retrospektivnih bibliografija (UNESCO Bulletin for Libraries 25,1 (1973) str. 8-9ISO 2789; 200997: - pisana i tisakna građaanalogna/audio/film/videodigitalni izvori

Kriteriji139: Kriteriji odabira knjižnične građe za zaštitu

Ross Atkinson, Selection for preservation. A Matgerialist Approach, 1986:objekti i zbirke velike prozvodne i umjetničke vrijednostiintelektulani sadržaji ivelika potražnjaslabo korištena građaDadićPrijedlog – moj tekst154: Prijedlog nije prihvaćen

144: Google –masovna digitalizacijaLiteratura:

Aparac-Jelušić Dig. baština // AKM 2000.Đardulo A. Zaštita i konzervacija knjiga v- Beogra, 2005.HRN ISO 9706 2789 11108 – Zahtjevi za psotjanost (papir)Medić , Irena. Zaštita i pohrana – katalogMušnjak T.

br. 234. Presevation standards.

KRSTIĆ,Dragica. Odjel za zaštitu i pohranu NSK: pola stoljeća nerpekidne konzervatorske skrbi o knjižničnoj baštini / Glas NSK, 3-9-10 (2012), str. 22-24-EN 15898: 2009 (nHRN 15898; 2010) Pojmovi Prvi tekst o tome Verona 1961. 1973. Vera Dadić2012. Dragica Krstić

27

Verona VBH 1961: Laboratorij za stručnu konzervaciju, laminaciju i restauraciju knjiga rukopisa i drugog bibliotečnog materijala, započeo je rad 27. veljače 1961. g. u Nacionalnoji sveučilišno biblioteci u Zagrebu.Konzerviranje sve radnje koje se poduzimaju radi održavanja kulturne baštine i njezina značenja kako bi se osigurala dostupnost sada i ubuduće.Konzerviranje uključuje preventivno konzerviranje, kurativno konzerviranje i restauriranje.Kurativno konzerviranje sve su izravne mjere usmjerene na stabiliziranje stanja predmeta kulturne baštine koji je u stanju oštećenosti /Propadanja.Preventivno konzerviranje ili preventivna zaštita (kao deklinacija) ili pasivno konzerviranje kao sinonim) upravljanje je bilo kojim predmetom ili skupinom predmeta kulturne baštine i njegovim okruženjem kako bi se izbjegle buduće nepoželjne pojave i gubitak materijala predmeta.Restauriranje su sve izravne radnje na predmetu kulturne baštine koji je zbog oštećenja ili propadanja izgubio dio ili cjelokupno značenje, a u svrhu lakšeg razumijevanja i shvaćanja vrijednosti ili korištenja, uz poštovanje njegovih estetskih, povijesnih i fizičkih obilježja.Početno se NSK ograničuje samo na vlastiti fondPočetno 1966. počeo je Program zaštite starih hrvatskih novina obuhvaćeni su fondovi znasntvnei knjižnica u Puli, Zadru, rijeci Splitu u Dubrovniku. Većinom laminacija

LEBINAC, S. Priprema starih novina za mikrofilmiranje i digitalizaciju // VBH 55, 2(2012). str. 95-110.

LIBRARY TRENDS

Očuvanju kulturne baštine posvećena su tri broja časopisa Libary trends: Vol. 4,br. 3, 1956; Vol. 30,2(1981); i 56,1 (2007)Magerski, Christine

http://www.zfs-online.org/index.php/zfs/article/viewFile/1184/721

MEDIĆ, Irena, Zaštita i pohrana knjižnične građe //Nacionalna i sveučilišna knjižnica u zagrebu, 1607.-2007. / Zagreb, NSK, 2007. 133-136-133: Fotolaboratorij osnovan 1940. ..uskoro kamera za mikrofilmiranje novina134: 1945. Knjigovežnica1961. impregnator.-laminatorPočetkom osamdesetih ručno restauriranje, a ne laminireanjedigitalizacija započeta 2003.metoda dolijevanja papirne mase

MAROEVIĆ, Ivo. Koncept održivog razvitka u zaštiti kulturne baštine // AKM ; 6; 2002., Zagreb, 2003., 1-9. Montrose, Louis A. Proučavanje renesanse: poetika i politika kulture.// Književna republika 3(2005), br. 1-2,

28

Str 149:J. Hillis Miller (1986).. da se „proučavanje književnosti u posljednjih nekoliko godina gotovo u potpunosti odvratilo od teorije kao orijentacije prema jeziku kao takvom, okrenuvši se shodno tome, povijesti, kulturi, društvu, politici, insitucijama, klasnoj i rodnoj uvjetovanosti, društvenom kontekstu, materijalnoj bazi. Takvom formulacijom Miller polarizira jezično i društveno. . Međutim kulturalni studiji naglašavaju važnost njihove recipročnosti i uzajamnog oblikovanja: u jednu ruku društveno shvaća kao dikskurzivno kostruirano; a u drugu ruku uporaba jezika se shvaća kao nužno dijaloška, koa društveno i materijalno determinirana i ograničena. 150: Može se shvatiti i kao inzistiranje na ideološkoj moći diskursa ..problematiziranje procesa proizvodnje i utemeljenja značenja te refleksija o vlastitim pretpostavkama ..Miller u potpunosti poistovjećuje „teoriju“ s uvriježenim, politički ispraznim varijantama dekonstrukcije, kojoj daje etičku i epistemološku prednost u odnosu na rpijezira vrijednu „idelogiju“ - gorljivo i ostrašćeno stanje obmane koju navodno dijele „kritičari i protivnici dekonstrukcije“ ...na različite oblike sociopolitičke i historijske kritike neosporno je utjecao razvoj teorije u posljednja dva desetljeća, djelujući štoviše na njihovo određenje i usmjerenje. Jedno jeod tih usmjerenjea shvaćanje po kojem „teorija“ ne prebiva blaženo iznad „ideologije“ već je u nju uglibljena. Reprezentacije svijeta u pisanom diskursu sudjeluju u kostruiranju svijeta, oblikovanju modaliteta društvene stvarnosti, te prilagođavanju pisaca izvođača, čitatelja i publike mnogostrukom i pormjenjivom pozicioniranju subjekta unutar svijeta koji ujedno stvaraju i nastanjuju. Tradicionalno se „ideologija“ odnosila na sustav ideja, vrijednosti i uvjernja zajedničkih ma kojoj društveno sklonosti; posljednjih godina, taj prijeporan no nezaobilazan pojam u svojem se najopćenitijem smislu asocira uz procese kojhi oblikuju i preoblikuju društven subjekte, i omogućuje im da djeluju kao svjesni agensi u naizgled smislenom svijetu. U otm smislu je naša profesionalna praksa, kao inaš predmet, proizvod ideologije.152: Radi se zapravo o reorijentaciji osi intelektualnosti, gdje se dijakronisjiki tekst autonomne književne povijesti zamjenjuje sinkronijskim tekstom kulture …implicitno uvjerenje da formalistički i historicistički interesi nisu suprotstavljenisemiotika kulture.153: novije je književno povijesna kritika nova po svojem odbijanju neproblematiziranih distinkcija između „književnosti“ i „povijesti“ između „teksta“ i „konteksta“; nova u otporu prema uvriježenoj tendenciji postuliranja i privilegiranja jedinstvene i autonomne individue - bilo autora bilo djela – odvojene od društvene i književne pozadine.različite kritičarske prakse ..neskloni njihovoj teorijskoj razradi..nedostatak takvih eksplicitnih artikulacija bio uvelike simptomatičan za stanovite eklektične i empirijske tendencije koje su gotovo ugrozile svaki pokušaj razlikovanja novog i starog historizma. …konvergencija mnoštva različitih interesa uvjereni marksistički kritičari žestoko napdaju novi hsitorizam uglavnom zbog nedostatka kako političke gorljivosti tako i dijakronijske analize, te nesposobnosti da usitinu bude historijski, a neki plodno kombiniraju s feminističkim interesimadok jedni vide novi historizam kao još jedan modus društvene kritike angažirane u stvaranju teorijski informirane, poststrukturalističke problematike proučavanja povijesti, drugi ga pridružuju neopragmatičkoj reakciji protiv svih oblika visoke teorije… pokuišaj da se cjelokupna kultura shvati kao područje književne kritike – tekst što se nerpestano može interpretirati,kao neiscrpna zbirka priča iz koje semogu izabrati i pametno prepričati neobične dogodovštine.155: Tekstulanost povijesti znači, kao prvo, da ne možemo imati pristupa cjelovitoj i autentičnoj prošlosti, proživljenoj materijalnoj egzistenciji, neposredovanoj očuvanim tekstulanim tragovima određenoga društva

29

156: postrukturalisitčka povijesna kritika pomak od povijesti k povijestima… strk. i poststruk. formalizmi koji dovode upitanje smu mogućnost povijesnog razumijevanja i povjesnog iskustva ..glavni problem oko kojega se svi sukobljuju leži na bojnom polju suvremene teorije leži u „naravi odnosa između sturkture i subjekta u ljudakoj povijesti i društvu“ …ipak uzajamno konstitutivni.158-9: U takvom tekstualnom prostoru dotiče se u uzajamnom djelovanju toliko mnogo kodova kulture da su ideološka koherencija i stabilnost jedva mogući.159: Williams je imao na umu postojanje rezidualnih i emergentnih , opozicijskih te alternativnih vrijednosti, značenja ipraksi u bilo kojoj vremneskoj tiočki„Povijesnost teksta i tekstualnost povijesti“: to što su takve hijastičke formulacije danas u modi, u času kada je pojam referencijalnosti postao problematičnim , možda je zbog toga što polaze od samog diskursa kao modela dinamičnih, nestabilnih i recipročnih odnosa između diskurzivnih i materijanih domena 160: Nova povijesna kritika nastoji, dakle, podvrći analizi međudjelovanje kulturno specifičnih diskurzivnih praksi, svjesna da je i ona sama takva praksa koja ima udjela u međudjelovanju koje želi analizirati…Zato praksa novohistoričke kritike razvija retoričke strategije što u prvio plan stavljaju konsittutivn činove tekstualnosti koje su tradicionalni modusi književne povijesti previđali ili odbacivali. Potreban jetzrud da se hsitorizira sadašnjost kao i prošlost, te da se historizira dijalektika među njima - ona recipročna povijesna trenja, s pomoću kojih prošlost oblikuje sadašnjost a sadašnjost preoblikuje rpošlost ..dijalog između poetike i politike kulture161: U takvim kontekstima, vrednovani su kao trajni odraz subjektivnosti njihovih stvaratelja, odnosno egzemplarne instance distinktivno estetskog načina percepcije; kao konkretna utjelovljenja vječnih i univerzalnih istina, ili barem kao trajni spomenici liberalnog duha judeo-kršćanske, angloameričke civlizacije. … Tim je snagama zajednička težnja za potvrđivanjem veze između književnog i drugi diskursadijalektika teksta i svijeta. Uvjeti: 161 (bilj.16): Wagner piše da: Antropolog „izmišlja“ kulturu vjerujući kako je proučava..Činom izmišljanja druge kulture, antropolog izmišlja vlastitu kulturu, prekrajajući zaparao i samo shvaćanje kulture.162: Prvo, znastveniciima ..rod i etnička pripadnost,vjerski i klasni korijeni, politička opredjeljenja ili seksualne sklonosti kompliciraju njihovu stvarnu ili pretpostavljenu participaciju u kuluturalnoj i ideološkoj tradiciji očuvanoj u djelima koja proučavaju i podučavaju. … Drugo reorjentacija ..šezdesete .sociopolitički ..Treće …“Teorija“163: diksurzivna konstrukcija roda164: engleski priorteti nacionalnog identiteta i kolektivne svijesti165: prijenos akumulirane mudrosti naše civilizacije ..Ideje koje potječu izravno iz velikih epoha zapadne civlizacije..ljepilo su koje spaja našu pluralsitičku naciju (W. Benett, 1984)166: W.Benett..pad tradiconalnih vrijednostiBloom… Zaboravljamo svoje akcidentalne živote167 Ideologija nije nazivnik za vrednote drugih ljudi168: To što sam usvojim čitanjima Shakespeara ili Spensera izabrao u prvi plan staviti kao što s politika roda, ograničenja koja nameće kulutra, društvenu instrumentalnost i postavljanja na scenu, znači danisam angažiran jedino u našem neizbježnom i neprekidno ponovnom otkrivanju elizabetanske kulture, već u nasotjanju da da taj angažman ima udjela u preoblikovanju naše vlastite kulutre. . samorefleksivnost U svakom slučaju, sam proces subjektivnog življenja konfrontacija unutar ili između ideologija omogućuje nam da iksusimo facete vlastite subjekcije u pormjenjivim unutarnjim razmjerima – da kao u lomu svjetla, jedan fragment naše ideološke inskripcije odgovnetnemo s pomoću drugog. Takva samorefleksivnost , premda parcijalna i nestabilna

30

može ipak omogućiti subjektima da budu agensi.propiotivanje baštine koju smo dužni (i plaćeni) prenositi ..osjećaj vlastie povijesnosti.

MUŠNJAK, T. Zaštita pisane baštine od kemijskih uzročnika oštećenja // Savjetovanje: Konzerviranje i restauriranje papira 4

MUZIČKA enciklopedija. Zagreb, 1974.Sv. I: Fonograf – Edison 1877. oštra igla pričvršćena memebranu oscilira u rtimu zvučnih valova, koji su izazivali titranje membrane, i urezivala plići ili dublji žljebić na valjakod tankog kositra.. God 1877. Edison je umjesto valjak uporabio cilindar obložen voskom.

Sv. II, , str. 9: GramofonE. Berliner 1887. počeo snimati zvučne valove na ploče od šelaka (tvrda smola od indijske smokve. 1888. pronašao je način kako se mogu dobiti duplikati. Zvuk se prenosio u veliku rezonantnu trubu.Početkom 20. st. The Gramophon and Typwriter Comapny počela je s masovnom produkcijjom ploča. Najprije glas pa onda isnstrument. To su akustički snimci. Električni snimci pomoću mikrofona i električnog gramofona. Gdoine 1935-1947. snimljena su sva najvažnije djela iz svih epoha muzičkog stvaralaštvaOsnovni nadostaci gramofonskih ploča do 1947. bili su kratko trajanje, lomljivost materijala i prilična ograničensot uporabljivosti. Godine 1948. ploče s 33 okretaja prečnika 12 incha odn. 30 cm. –LP ploče Long playing, prave se od vinilita i sličnih smjesa i trajnije suod starih koje su imale 78 okretaja, pronađena j epotom EP ploča (Extended play) 45 okretaja505: Magnetofon, apart za magnetsko snimanje i reproduciranje zvuka. Preko mikrofona magnetofon pretva akustične tirtrraje u elektirčne; oni izazivaju promjene jakosti magnetskog polja koje se upisuje na tanki sloj feromagnetičnog praha na pomičnoj plastičnoj vrpci (magnetofonska vrpsca) ili čeličnosj žici. Tako nastaej magnetofonska slika zvuka.Prvipokušaji snimanja zvuka datiju u na kraj 19. st. oko 1930 izrađeni suprvi magnetofoni. Nekoliko godina kasnije prestali su se rabiti magnetofoni s čeličnom žicom.

PRAVILNIK o evidentiranju bibliotečne građe koja ima svojstvo spomenika kulture (1983)Poslovi evidentiranja građe od poesbnog suu društvenog interesa, jer spadaju u obvezu SFRJ na temleju Haške konvencije.

PRAVILNIK o načinu korištenja bibliotečne građe koja ima svojstvo spomenika kulture, 1983. // VBH, 27,1-4 (1983-84),

u pravilu se građ aspomeničkog značaja snima na mikrofilmu ..pri tom se izradi sigurnosna kopija i jedna rdn akopija …na srebrno-halogneom filmu Diazo kopije izrađuju se također na srebrnohalogneom filmuPrincipi čuvanja i zaštite građe u bibliotekama (1984) // VBH, 27,1-4 (1983-84) [Zagreb,1986], 196-207

Danas je sasvim jasno da je nužnost sačuvati sve jednom stvorene dokumente za budućnost, i to u takvom stanju da ih budući korisnici mogu proučavarti

31

Obveza je bibliotekara da pri utvrđivanju uvjeta pohrane i korištenja građe vode računa, da tuu istu građu moraju sačuvati za buudće korisnike, jer će jedino tako ostvariti u potpunosti osnovno načelo – univerzalne i trajne dostupnosti stvorenom znanju.Voditi računa o sigurnosti u bibliotekama,osiguranju optimalnih uvjeta pohrane (kontrola klime, nivoa osvjetljenja),čišćenja spremišta,osiguranju od fiziklanih oštećenjaosiguranju da se dovoljan broj primjeraka čuva pod određenim uvjetima za buudće korisnike

čl-2.7: arhivski primjerak … se tretira kao spomenik kulture.2.9: Mora se voditi računa o „posljednjem sačuvanom primjerku“rukopisi stra i rijetka građa

Materijal Uvjeti spremišta:pohrana građe koja se koristi

Arhivski uvjeti:pohrana građe koja seu pravilu ne koristi

Temp.C

rel.vl.%

svjetlolux

Temp.C

rel.vl.%

svjetlolux

Dokumenti napapiru

20-22 50-60 100 13 50-55

Gramofonske ploče

16-20 45-55 7-10 30-40

Audio-kazete 20+2 50-65 8-12 45-50

Mikrofilm i film 20+3 40-50Nitratni 4 20-30Triacetatni 6-12 20-30Kolor ispod

020-30

Magnetske vrpce

20 50 8-12 45-50

Rukopisi i rijetke knjige: 18-22 C 50-60% rel.vl.

RICŒUR, Paul. Pamćenje, Povijest, Zaborav / s francuskog prevela Ita Kovač. // Europski glasnik.   -   11 (2006), 11 ; str. 799-807 str. 800: metafora otiska..pojam traga također.Ricœur, Paul. Pamćenje, povijest, zaborav / prevela s francuskog Marija Spajić // Quorum (Zagreb).   -   24 (2008), 2 ; str. 238-266

32

239:povijest historija248: Trenutak arhiviranja trenutak je kad historiografska operacija ulazi u pismo.250: svjedočenje može biti pohranjeno. Pohrana je sa svoje strane uvjet mogućnosti postojanja specifičnih institucija posvećenih prikupljanju ..gomile dokumenata ..utočište sudbini one vrste traga koju smo pomno razlikovali od cerebralnog traga i afektivnog traga, naime sudbini dokumetirani traga. … Dovesti proizvod u vezu s mjestom252: De Serteau zove „mjestom“ ono što dopušta i ono što zabranjuje ovu ili onu vrstu diskursa u okviru kojega se odviajju u pravom smislu riječi kognitivne operacije 253: sržahivskoga dondda čine tekstovi-254: u povijesnoj kulturi kao što je naša.257: Naime, upravo u sferi historije pojavila sam riječ kritika u smislu potkrepe tuđih iskaza, prije nego je preuzela transcendetalnu funkciju koju će joj dodijelit Kant na razini istraživanja granica sposobnosti spoznaje.259: borba s dokumentom261: Lovcii t ..pismoragovi …čitava se semiotika pokazuje indijskom.

SARAČEVIĆ- WÜRTH, Ranka, O postupku utvrđivanja svojstva kulturnog dobra za knjižničnu građu // Muzeologija 48/49 (2011-2012), str. 27-30.Str. 27: To je najprije formalni kriterij starosti odosno pripadnosti knjige naznačenom razdoblju.Tom se kriteriju pridodaje kriterij rijetkosti te drugi kriteriji kojima se knjiga vrednuje s obzirom na autora, sadržaj, likovnu opremu, uvez, izdavača i tiskara, vrstu pisma, dodatke (zemljopisne karte, grafičke listove i mape i sl) provenijenciju, odnosno pripadnost određenoj privatnoj zbirci knjiga ili zbirci neke ugasle ustanove koja je u naiconalnoj povijesti imala važnu ulogu

SEITER-ŠVERKO, Dunja. Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe. // VBH 55, 2(2012), str. 1-15.

SEITER-ŠVERKO ; Križaj, L. Digitalizacije kulturne baštine u Republici Hrvatskoj. // VBH 55. 2 (2012), str. 29-40.Str. 39: Rad na dokumentu strategije odnosno Nacionalnom programu digitalizacije

STANČIĆ, Hrvoje. Elektronički repozitorij : budućnost očuvanja digitalne baštine?. // Seminar Arhivi, knjižnice, muzeji, 9;2005. str. 56-65.

STIPANOV, Josip. Knjižnice i društvo - od potrebe do mogućnosti - Zagreb, Školska knjiga, 2010. Str. 21: izvanjsko (eksteriozirano) pamćenje.…društvo kao komunikacijski sustav stvorilo je knjižnicu kao komunikacijsku agenciju, kao skupno pamćenje društva Čovjek kao komunikacijsko biće osnivanjem knjižnice stvorio je je nov komunikacijski usstav koji počiva na njegovu prirodnom (komunikacijksom sustavu). Ne spominje kulutru. ..treći svijet Popper. (Prioda a ne kultura, op. S.H.) … knjižnica kao komunikacijska agencija ..jednostavno nadilazila mogućnost pamćenja22: skupno ekstrerijerno pamćenje.23: zabilježeno znanjekomunikacijsko vsv dokumentacijsko-inforamcijsko središte.27: civilizacija28: gospodarske, društvene i kulturne potrebe 33: Kultura

33

34: Jedno od bitnih obilježja sumerske kulture odnosno civlizacije.37:prenosivi medij40: Ašurbanipal99: Aleksandar Veliki svojim osvajanjima takav duh. takvu kulturu i pristup širi daleko prema istoku. ..Aleksandrijska knjižnica.105: Europa … Njezino su, dakle, bitno obilježje, znak raspozanvaja i prepoznavanja kultura, kulturne odrednice i vrijednosti, a ne puki prostor odnosno zemljopis.. I tako je ostalo sve do danas108: Nema ni antičkih knjiga (? renesansa)109: materijalnih i kulturnih dobara. (u osnovi ipak komunikološka a ne kulturno…)110: U takvoj situaciju, kad je riječ o kulturi i obrazovanju…111: poganskim i tako opisanim.112: Augustin113: Srednji vijek …samostani118: Karolinska renesansa …kulturna obnova.121: Grad se dakle otvara pisanoj riječi, knjizi knjižnicama Počevši od 9. stoljeća latinski jezik psotupno postaje mrtvi jezik

125: Rimsko pravo (Ono je u neku ruku podloga zapadnoga društva (pravni propisi su nešto što se znade, sazna se barem onda kad se prekšti i nepoznavanje nije opravdfanje ilatinski jezik, sveti jezici.)128; …dominkanski kapitul 1288. sveučilišta148: Bagdad171: prevlast grafičke paradigme: Kažemo u Europi, jer je poznato da se situacija na Dalekom istoku, unatoč mnogo ranijem izumu tiska, nije tako razvijala te nije pridonijela takvom procvatu knjiga i knjižnica te ukupnom društvenom napretku i razvoju kao u Europi181: Enciklopedija

STRATEGIJA, zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015. / Ministarstvo kulture RH

STRGAR, Dušan, Očuvanje nepokretne kulturne baštine i rad konzervatora // Zbornik radova : II. simpozij etnologa konzervatora Hrvatske I Slovenije : zaštita I očuvanje tradicijske kulturne baštine, Zagreb, Ministarstvo culture REpublike Hrvatske, 2001.,249-259.249: Slovenski zakon o zaštiti kulturne baštine

SVENONIUS, Elaine. Intelektulane osnove organizacije informacija / [Prevela Mirna Willer] Lokve : Benja, 2005.Str. IX: proces organizacije informacija kao uporabu posebnoga jezika,nazvanoga bibliografski jezik konceptulane i operativne definicijekonceptualizira se organizacija informacija kao uporaba bibliografskoga jezika posebne namjene.35: Informacija je sadržaj dokumenta?

34

Šola Tomislav Filozofski fakultet u Zagrebuinfo@thebestinheritage.comtsola@ffzg.hrHeritologija ili opća teorija baštinesažetak za AKM 8. seminar, tekst nije objavljen zbornikuIz dvaju muzejskih stoljeća u kojima je odnos prema prošlosti bio ili arbitraran ili pak prepušten prestižnim institucijama ušli smo postupno u doba baštine. Širenje i urazličenje djelatnosti koje se bave baštinom i, istovremeno, njihova konvergencija kroz informacijske tehnologije i ulogu u društvu, donijela je potrebu jedinstvene teorijske osnove. Golema konvergencija struka mnogima sliči na opasan vrtlog koji ili ne žele vidjeti ili ga smatraju zlom kojem bi, da ga uvaže, samo pridali značaj i osigurali legitimitet. Tu konvergenciju treba čim prije prepoznati i priznati te staviti u funkciju društvenih ideala i uravnoteženog, održivog razvoja.

Kad heritologija, ako tako zovemo opću teoriju baštine, dobije koherenciju znanosti i prepoznavanje akademske zajednice, njen će sadržaj definirati nova razgraničenja po kojima će objedinjavati osobine informacijskih znanosti. Stajat će tako na vrhu piramide koju čini teorija informacija i pojedinačne, na njoj osovljene opisne discipline. Kao disciplina među informacijskim znanostima, i heritologija se definira kao "disciplinu koja se bavi procesima spremanja i prijenosa informacija". Tako nužno zadire u samu bit svih specijalističkih djelatnosti koje se bave zbiranjem, organizacijom, pohranom, pretraživanjem, interpretacijom i komunikacijom informacija u raznim baštinskim institucijama. Heritologija je transdiciplinarna teorija cjelovite baštine koja služi razumijevanju nastanka i svrhe baštine te oblika djelovanja i poslanja baštinskih struka. Heritologija se bavi istraživanjem prirode kolektivne memorije i identiteta, istraživanjem društvenih potreba te primjenom stečenih spoznaja na djelovanje struka, institucija i akcija s područja baštine. Cilj heritologije je upotreba baštine u kontinuiranju identiteta. Ona tumači baštinu kao neophodnu mudrost potrebnu za kvalitetni razvoj suvremenog društva.

Šola Tomislav. // Opća teorija baštine ili prolog za heritologiju. // Zbornik radova : II. simpozij etnologa konzervatora Hrvatske I Slovenije : zaštita I očuvanje tradicijske kulturne baštine, Zagreb, Ministarstvo culture REpublike Hrvatske, 2001. str. 261-276.Str. 262: Tu konvergenciju treba što prije prepoznati i priznati i staviti u funkciju društvenih ideala i uravnoteženog održivoga razvoja. Društvo bez utopije prije ili kasnije postaje društvo bez ideala, a takvo je pak nezaštićeno od surovosti institucionalizirane, u ideologiju pretvorene pohlepe. 263: Koncept baštine koji objedinjava struke što na njemu rastu podrazumijeva da je teroijski korpus formiran na istoj širini te osnove264; filozofija struke … Riječ je o potrebi strukovnog svjetonazora koji je ustanju temeljito razumjeti, a potom i jasno formulirati poslanje institucija baštine u dramatičnim okolostima suvremenog svijeta.Ustanoviti da je baština koncept zajednički svim, na početku opisanim oblicima prakse (bez obzira na njihove razlike ) predstavlja akt razumijevanja, a potom i gospodarenja tom, naoko kaotičnom situlacijjom. .. razumijevanju baštine kao..promjenjivog, a ipak izabranog dijela prošlosti koji smo odlučili ponijeti sa sobom u budućnost.265-6: Dublje, upotrebljivije znanje moguće je stvoriti iz potpunog uvida u prirodu koncepta baštine i fenomena kojeg a označavaju….Čemu bi trebale služiti institucije baštine ako ne tomu da nas iznova, crpeći spoznaje iz prošlosti, uče razlikovato dobro od zla, ono što služi izgrađivanju kvalitete od onog što ga razgrađuje.266: Transfer profesionalnoga iskustva važan je zadatak teorije.267: Svedeno na praktične posljedice. struke su društveno prepoznate i vrednovane; njihova uloga u društvu j eprihvaćena i visoko rangirana od strane dominantnih snaga u društvu i one, sasvim ukratko, najčešće čine ili sudionike ili podupiratelje te strukture moći.269: Prijeti li dakle nekom sustavu identiteta nestajanje, muzeji mogu postati ishodište protudjelatne akcije kojoj je cilj vratiti izgubljeni karater nekog identiteta.

35

Str. 271: Opće načelo teorije je postojanje kolektivne memorije, uže definirane kao baština, mišljene kao cjleina dokumentarnih iskustava274: Heritologija je transdisciplinarna teorija cjelovite baštine koja služi razumijevanju nastanka i svrhe baštine, te oblika djelovanja i poslanja baštinskih struka. Heritologijase bavi istraživanjem prirode kolektivne memorije identiteta, istraživanjem društvenih potreba baštine u kontinuiranju identiteta. Ona tumači baštinu kao neophodnu mudrost potrebnu za kvalitetni razvoj suvremenog društva.

Šporer, David

Novi historizam i kulturalni materijalizam // Književna republika 3(2005), br. 1-2, str. 153

TREICHLER, Willi. Magazinbau zwischen virtuellen Bibliothek und Bestandexplosion // Speicherbibliotheken – Digitale Bibliotheken : Wissen verteilen und bewahren / Zeitschrift für Bibliothekswesen und Bibliographie. Sonderhefte ,S 70. str. 42-Str. 42

Braucht ese überhaupt noch Büchemagazine angesichts der virtuellen Bibliotheken, deren Realisierung nur noch eine Frage der Zeit ist.Gradnja zgrada – skupe investicije.Wenn das Bauobjekt ernst noch „nur“ der Lagerung von Bibliotheksgut, früer Bücher, heute vornehmer weil umfassender Medien gannt, dient, fällt in aller Regel ein beträchtliches Überzeugungs potential gegenüber Geldgeber aller Schattierungen.konkurencijas prostorom ua fitnis na primjerviše primjerakaSačuvati najmanje jedan primjerak u okvirima nekog lokalnog, regionalnog ili čak nacionalnog..Aufbewahrungkonzepts. Und damit ist eine zentrale Bedingung zugunsten des Baus von Bibliotheksmagazinen im Zeitalter von elektronischen Publikationen und Internet gennant. Entwicklung von klaren Aufbewahrungkonzepts der Medien. Ein solches Konzept kann beretis Aussagen darüber liefern welche Instititutionen mit einem Medienspeicher auszurüsten sind welche eben nicht, auch wenn es weh tut.44: „müssen wirklich alle alles sammeln“ Muss wirklich ein Handbuch der inneren Medizin aus den frühen fünfziger Jahre an mehreren Orten innerhalb desselben Univeristätscampus aufbewahrt „Die vorhandenen Resourcen besser nutzen“. … Schüchtern wohl deshalb, weil damit die Forderung an einzelne Instiutionen verbunden ist sich von kaum mehr benutzten (aber vielleicht umso lieber gewordene) Bestandgruppen zu trennen und vermeintlicher Besitzstolz der zentralen Konkurenz zu überlassen.

48: So wie es künftig trotz globaler Informationsangebote selbst in die gute Stube auch weitehin Bibliotheksgebäude mit ensprechenden Austattung braucht, so werden magzine für Medien aller Art weiterhin erforderlich sein. Der vor kurzem erstellte Benton –Report (allerdings sehr auf amerikanische Verhältnisse und auf öffentliche Bücherei zugeschnitten)weist eindrücklich nach dass das Volk seine library übeer alles liebt, eine

36

library die längst nicht mähr nur der Buchauleihe dienen soll,sonder sich zum multidfuntionalen Gemeindezentrum zu entwickeln im Begriffe ist

VERONA, Eva (1905-1996). Restauracija novina u Hrvatskoj /VBH 7,3-4 (1961, 242-2543.

VERONA, Eva (1905-1996). Über die Restaurierung von Zeitungbeständen in der National- und Univeristatsbibliothek in Zagreb // Zentralblatt für Bibliothekswesen 77,10(1963), 433-443.Mikrofilmiranje čuva samo tekst434: Mora se pronaći Verfahren (pstupak, metoda) koji omogućuje ugroženi fond (građu) und sie dadurch textlich als auch materiell zu erhalten.nijedan od tih psotupaka ne sadrži terapeutske mjere da izliječi konstitutivne bolesti novina.436: Historijski isntitut JAZU 1953. osnovao Laboratorij za restaruraciju. Tvrtka Strojotehna (Rybkin i Pavlović) Električni stroj za laminaciju Impregnator.- opis postupka laminacijePrvi pokušaji šezdesetene Acetatcelulose –kruti listovi438: primijenjena polietilenska folijaprethodi neutralizacija441: opis postupka oko 120 impregniranje i cilinder koji pod rptiskom nanasoi plastiku

37