Low-Carbon Process Plan

Croatia

Zagreb • November 2014  

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2    

  The Low-Carbon Process Plan for Croatia has been compiled by the Ministry of Environmental and Nature Protection in the framework of Action 6.1 of the Project Low Carbon South East Europe (LOCSEE) (SEE/D/0166/2.4/X). The LOCSEE project is co-funded by the South East Europe Transnational Cooperation Programme of the European Commission. The plan was developed by M.sc. Igor Raguzin and Višnja Grgasović from the Ministry of Environmental and Nature Protection.    

 

3    

 

Sadržaj

1.   Uvod ................................................................................................ 4  2.   Djelokrug i misija procesnog plana ................................................... 6  

2.1   Temeljni podaci i informacije ................................................................... 6  2.2   Strukturni elementi procesnog plana ........................................................ 10  2.3   Utvrđivanje politike i konzultacije zainteresiranih strana ........................... 12  

3.   Uključenost dionika ........................................................................ 15  3.1   Utjecaj ključnih dionika ......................................................................... 15  3.2   Resursi dionika ..................................................................................... 16  3.3   Organizacijska i institucionalna pitanja .................................................... 18  

4.   Ciljevi i rezultati ............................................................................. 19  4.1   Obnovljivi izvori energije ....................................................................... 20  4.2   Energetska učinkovitost ......................................................................... 24  4.3   Okvirni ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova na putu prema nisko-ugljičnom gospodarstvu 2050. godine prema Okviru za izradu Strategije (LEDS) . 26  

5.   Strategija provedbe ........................................................................ 28  6.   Mehanizmi za monitoring i ocjenjivanje ......................................... 31  

6.1   Okolišni indikatori ................................................................................. 31  6.2   Socijalni indikatori ................................................................................ 33  6.3   Ekonomski indikatori ............................................................................. 34  

7.   Komunikacijske aktivnosti ............................................................. 35  8.   Literatura ...................................................................................... 36      

 

4    

1. Uvod U Republici Hrvatskoj uspostavljena je aktivna politika i mjere za smanjenje emisija i povećanje odliva stakleničkih plinova. Koordinaciju aktivnosti provodi Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (MZOIP), a provedbeni krovni dokument je Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i klime Republike Hrvatske za razdoblje 2013.-2017. U Planu je utvrđen i okvir djelovanja za put prema nisko-ugljičnom gospodarstvu do 2050. godine. Smjernice za put prema 2050. godini utvrđene su kroz široke konzultacije s javnosti i mnogobrojne sektorske radionice. Glavne potpore za provođenje politike i mjera su sredstva prikupljena za poticanje obnovljivih izvora (OIE) električne energije i sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Mogućnosti smanjenja emisije staklenički plinova komentiraju se u nastavku na temelju projekcija koje su publicirane 2013. godine. Projekcije iz 2013. godine korištene su za izradu Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije do 2020. (2013.) i 3. Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2014.-2016. (2014.), dokumenti koji su dostavljeni Europskoj komisiji. Za sektore koji nisu obuhvaćeni sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, Hrvatska u razdoblju 2013.-2020. godine, kao i sve države članice EU, ima određenu godišnju kvotu emisija koju ne smije prekoračiti. Ispunjavanje obveze ograničenja emisija do visine godišnje kvote u nadležnosti je središnjih tijela državne uprave nadležnih za poslove zaštite okoliša, graditeljstva, gospodarstva, energetike, poduzetništva, poljoprivrede, šumarstva, turizma i prometa. Pri tome ovo Ministarstvo kontrolira ispunjenje navedene obveze i izvješćuje Europsku komisiju o tome, a prema potrebi predlaže i dodatne mjere u slučaju da procijeni da će se godišnja kvota prekoračiti. EU je postavila vrlo ambiciozne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050. godine, na razinu 85 - 90 % u odnosu na 1990 godinu. Novim okvirom klimatsko energetske politike do 2030. godine se utvrđeni su ciljevi smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 %, povećanja udjela obnovljivih izvora energije za 27 % i povećanje energetske učinkovitosti odnosno ušteda energije za najmanje 30 % u 2030. godini. Slijedom utvrđenih ciljeva s temeljnim elementima klimatsko energetske politike EU do 2030. godine u tijeku su pripremne aktivnosti za izradu EU zakonodavstva koji će u pogledu klimatske politike obuhvaćati sve sektore i cjelokupno gospodarstvo u državama članicama. Slijedom dogovora iz Cancuna Europska unija je izradila Plan puta za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika do 2050. godine (COM(2011) 112). Konkretna odluka vezana uz izradu nisko-ugljične strategije donesena je u Sporazumima iz Cancuna (The Cancun Agreements), iz 2010. godine, gdje je utvrđena važnost pripreme strategija ili planova nisko-ugljičnog razvoja u smanjivanju emisija do 2050. godine u razvijenim zemljama. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, kao nadležno tijelo Vlade Republike Hrvatske,

 

5    

pokrenulo je izradu stručnih podloga za Strategiju niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske, a kojom će se provesti detaljne analize, modeliranje, projekcije i prijedlog ciljeva i troškovno učinkovitih mjera za razdoblje do 2030. godine, s pogledom do 2050 godine. Cilj strategije nisko-ugljičnog razvoja je smanjenje emisija stakleničkih plinova, zaštita okoliša, poticanje gospodarskog razvoja na principima održivosti, stvaranje prilika za nove poslove te usmjeravanje društva prema dugoročno održivom razvoju. Donošenje Strategije od strane Hrvatskog sabora predviđa se u 2015. godini, a taj dokument polazi od vizija i ciljeva identificiranih u glavnim sektorima utjecaja (energetika, promet, industrija, poljoprivreda, turizam i gospodarenje otpadom) kako bi se političke odluke usmjerile istovremeno prema gospodarskom razvoju i ublažavanju klimatskih promjena. Strategija otvara prilike da se poboljšanjima postojeće infrastrukture i tehnoloških rješenja, inovacijama, prijenosom naprednih tehnologija te značajnim strukturalnim promjenama u svim sektorima, potakne investicijski ciklus, rast industrijske proizvodnje, razvoj novih djelatnosti, konkurentnost gospodarstva te otvore nova radna mjesta s održivom perspektivom. Tranzicija prema niskougljičnom razvoju postiže se kroz programsko poticanje: proizvodnje i distribucije obnovljivih izvora, poticanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora u malim i srednjim poduzećima, poticanjem energetske učinkovitosti u obnovljivih izvora u javnoj infrastrukturi i razvoj pametnih distribucijskih niskonaponskih sustava. Proces tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu je kontinuiran i dugotrajan, zahvaća cjelokupno društvo i gospodarstvo, treba biti promišljen i prilagođen mogućnostima i raspoloživim resursima. To je prilika da se poboljšanjima postojeće infrastrukture i tehnoloških rješenja, inovacijama, transferom naprednih tehnologija, značajnim strukturalnim promjenama u svim sektorima, potakne porast industrijske proizvodnje, investicijski ciklus, razvoj novih djelatnosti, gospodarstva te otvore nova radna mjesta održive perspektive. EU je 2013. godine izradila Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama koja treba poslužiti državama članicama za izradu i provedbu nacionalnih strategija. Strategija prilagodbe klimatskim promjenama Republike Hrvatske planira se izraditi tijekom 2015. i 2016. godine sredstvima EU fondova, s ciljem procijene utjecaja klimatskih promjena i mjera prilagodbe kako bi se izbjegli rizici i moguće štete. Planira se za sve sektore koji su ranjivi (hidrologija i vodni resursi; poljoprivreda i ribarstvo; šumarstvo; biološka raznolikost i prirodni ekosustavi, obala i obalno područje; turizam i ljudsko zdravlje) procijeniti utjecaj i ranjivost, moguće mjere prilagodbe, izvršiti procjenu troškova provedbe mjera i koristi te rangiranje mjera prema troškovima, koristi, mogućnostima provedbe. Izrada okvirne strategije nisko-ugljičnog razvoja Republike Hrvatske započela je kroz Projekt potpore izradi Okvirne strategije nisko-ugljičnog razvoja (Low-emission Development Strategy - LEDS), u koordinaciji Ministarstva zaštite okoliša i prirode i Programa Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj (UNDP). LEDS je strategija razvoja s ciljem razdvajanja gospodarskog rasta i iscrpljenja ograničenih prirodnih resursa. Projektom su u tijeku druge polovice 2012. godine održane dvije konzultativne radionice i

 

6    

niz sektorskih radionica na kojima je učestvovalo više od nekoliko stotina stručnjaka iz državne uprave, znanstvenih institucija, fakulteta, konzultantskih tvrtki i predstavnika nevladinih udruga. Održane su radionice za sektor prometa, energetike i industrije, zgradarstva, poljoprivrede, šumarstva, gospodarenja otpadom i turizma ( http://klima.mzoip.hr ). Na svakoj sektorskoj radionici diskutirani su ciljevi, provedene analize snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT analiza) za navedene sektore, predložene i diskutirane mjere i instrumenti za smanjenje emisije stakleničkih plinova, mogući scenariji, troškovi, provedene ocjene prihvatljivosti mjera s gledišta temeljnih principa održivog razvoja, gospodarskog rasta, utjecaja na okoliš i socijalnih čimbenika. U postavljanju ciljeva i tranziciji prema nisko-ugljičnom gospodarstvu mogu se razdvojiti tri razdoblja: 1. Kyoto razdoblje, 2. razdoblje do 2020. godine i 3. razdoblje 2020.-2030. godine (slika 1).

Slika1 - Faze u tranziciji prema nisko-ugljičnom razvoju Republika Hrvatska odlučila se pridružiti državama u svijetu koje su izradile dugoročnu strategiju nisko-ugljičnog razvoja te time odlučno krenuti putem održivog razvoja.  

2. Djelokrug i misija procesnog plana

2.1 Temeljni podaci i informacije

U Republici Hrvatskoj zabilježen je snažan pad emisija stakleničkih plinova u razdoblju

 

7    

2008.-2012. Emisija svih stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj iznosila je 26,4 milijuna tona CO2-ekv u 2012. godini što je 17,3% niže u odnosu na 1990. godinu, a 13,9% u odnosu na 2005. godinu. U razdoblju 2008.-2012. emisija se smanjivala po prosječnoj godišnjoj stopi od 4,2%, što nije zabilježeno od početka devedesetih godina i početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj.

Slika 2 - Ukupne emisije stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj Republika Hrvatska je ispunila cilj iz Kyotskog protokola za razdoblje 2008.-2012. Prema podacima iz Izvješća o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske, ukupna emisija u razdoblju 2008.-2012. je niža od jedinica dodijeljenog iznosa (AAU) za 10,9%, a obvezujući cilj je iznosio 5% smanjenja. Emisija u baznoj godini (1990. godina) iznosi 31.322 GgCO2 eq, a prema njoj cilj Kyotskog protokola (-5% u odnosu na baznu godinu) je 29.756 GgCO2 eq. Razlika emisija u odnosu na cilj Kyotskog protokola za niz od 2008. do 2012. godine prikazana je u tablici 1. Ostvarene emisije u prvom obvezujućem razdoblju, od 2008. do 2012. godine, bile su 4.406 GgCO2 eq ispod obveze prema Kyotskom protokolu koja iznosi 148.780 GgCO2 eq, odnosno 9.266 GgCO2 eq ako se uključi odliv u iznosu od 972 GgCO2 godišnje.

Tablica 1: Razlika do cilja Kyotskog protokola, GgCO2 eq

1990. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2008. -2012.

Ukupne emisije 31.376 29.341 28.806 28.464 26.385 144.373

Ukupne emisije + odliv**

30.404 28.369 27.834 27.492 25.413 139.513

Emisija u baznoj godini

31.322

CILJ: -5% u odnosu 29.756 29.756 29.756 29.756 29.756 148.780

 

8    

na baznu god. * Razlika ukupne emisije

1.620 -415 -949 -1.291 -3.370 -4.406

Razlika ukupne emisije + odliv**

648 -1.387 -1.921 -2.263 -4.342 -9.266

* Dodijeljena kvota (eng. assigned amount) izračunata na način kako propisuje Članak 3. stavak 7. i 8. Kyotskog protokola ** Uključen odliv u iznosu 972 GgCO2 godišnje Tablica 2. prikazuje ukupnu emisiju i odlive stakleničkih plinova te njihov trend po sektorima, u razdoblju 1990.–2010. godine.

Tablica 2: Emisije/odlivi stakleničkih plinova po sektorima 1990.-2010. (Gg CO2-eq)

Izvor Emisije i odlivi stakleničkih plinova (Gg CO2-eq)

1990. 1995. 2000. 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. Energetika 22.538 17.102 19.332 22.537 22.716 24.045 22.826 21.574 20.880

Industrijski procesi 3.822 2.030 2.886 3.284 3.446 3.628 3.577 2.969 3.230 Uporaba otapala i ostalih proizvoda 117 109 109 197 224 246 236 151 151

Poljoprivreda 4.381 3.055 3.130 3.478 3.498 3.597 3.478 3.366 3.265

Otpad 612 744 656 748 863 892 932 998 1.071 Ukupna emisija (ne uključuje net CO2 iz LULUCF)

31.469 23.039 26.094 30.244 30.747 32.408 31.049 29.056 28.597

Odlivi (LULUCF) -6.730 -6.837 -6.476 -7.770 -7.894 -8.191 -8.322 -7.933 -8.411 Ukupna emisija (uključujući LULUCF) 24.739 16.202 19.618 22.474 22.853 24.218 22.727 21.123 20.186

Najveći doprinos emisiji stakleničkih plinova u 2010. godini imao je sektor Energetika sa 73,0%, slijedi Poljoprivreda (11,4%), Industrijski procesi (11,3%), Otpad (3,7%) te Uporaba otapala i ostalih proizvoda (0,5%). Ova struktura je, uz neznatne promjene, zadržana tijekom cijelog razdoblja 1990.−2010. Odlivi ugljikovog dioksida u sektoru Korištenje zemljišta, promjene korištenja zemljišta i šumarstvo u 2010. godini iznosili su 29,4%. Emisije obuhvaćene EU ETS-om u 2012. godini zabilježile su pad od 33,2% u odnosu na 2005. godinu. Udio emisija iz EU ETS sektora u ukupnim emisijama smanjivao se sa 36% u 2005. godini, na 29% u 2012. godini. Najveće smanjenje emisija zabilježeno unutar EU ETS sektora rezultat je gospodarske i ekonomske krize i posljedičnog smanjenja ili zaustavljanja proizvodnje. Primjetan je rast proizvodnje energije iz obnovljivih izvora u posljednje tri godine. Udio obnovljivih izvora u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije u Republici Hrvatskoj iznosio je 16,8% u 2012. godini dok je u 2005. iznosio 12,8%. Cilj u 2020. godini, prema Nacionalnom akcijskom planu, iznosi 20% u ukupnoj neposrednoj potrošnji energije. Može se konstatirati da povećanje udjela obnovljivih izvora energije u RH prati zadanu trajektoriju godišnjih ciljeva do 2020.

 

9    

U sklopu Energetske strategije postavljen je cilj smanjenja neposredne potrošnje energije 19,77 PJ u 2016. godini u odnosu na 2007. godinu, u skladu s metodologijom iz Direktive 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama. Procjene pokazuju da je u 2012. godini došlo do smanjenja 14,39 PJ (11,96 PJ izvan ETS-a). Energetska učinkovitost predstavlja izazov u budućem razdoblju. Smanjenje potrošnje energije u proteklom razdoblju bilo je uglavnom posljedica gospodarske i ekonomske krize, a manjim dijelom rezultat provedbe mjera. U isto vrijeme ostvaren je pad emisijske intenzivnosti (slika 3). Pokazatelj emisijske intenzivnosti se definira kao omjer promjene ukupne emisije stakleničkih plinova i promjene BDP-a u pojedinoj godini. Emisijska intenzivnost u 2012. godini je smanjena za 20% u odnosu na 1995. godinu što indicira da je došlo do razdvajanja gospodarskog rasta od emisija stakleničkih plinova. Emisija po stanovniku iznosila je 2012. godine 6,19 tCO2-ekv/stanovniku, što je među najnižim emisijama država Europske unije.

Slika 3 - BDP, emisija stakleničkih plinova i intenzivnosti emisije Ovisnost o uvozu energije se povećava. Republika Hrvatska je neto uvoznik energije. U 2012. godini vlastita opskrbljenost primarnom energijom iznosila je 48,4 %. Elektroenergetski sustav Republike Hrvatske ima dva obilježja koja su specifična i značajna za emisije stakleničkih plinova. Prvo, to je veliki uvoz električne energije (u 2012. godini uvoz je bio 40% ukupno utrošene električne energije), među najvećima u Europskoj uniji u apsolutnom i relativnom pogledu. Drugo, proizvodnja električne energije iz hidroelektrana varira, s udjelom od 36% do 60% u posljednjih 5 godina u vlastitoj proizvodnji električne energije, što znači da su potrebni rezervni kapaciteti u sustavu i kompenzacija uvozom. Razlika između sušne i hidrološki povoljne godine može iznositi i do 4 TWh što odgovara proizvodnji jedne velike termoelektrane snage 600 MW.

 

10    

2.2 Strukturni elementi procesnog plana

Strukturni elementi procesnog plana temelje se na ciljevima Republike Hrvatske u okviru energetsko klimatskog paketa EU 2020. godine koji obuhvaćaju smanjenje emisije stakleničkih plinova za 20 %, povećanje udjela obnovljivih izvora energije za 20 % i povećanje energetske učinkovitosti odnosno energetskih ušteda za 20 %. Mogućnosti smanjenja emisija i pripadajućih ciljeva u području obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti sagledavaju se na temelju projekcija koje uzimaju u obzir učinke ekonomske krize, odnosno korekcije energetskih projekcija iz Strategije energetskog razvoja RH iz 2009. godine (Energetska strategije). Cilj udjela obnovljivih izvora, cilj za energetsku učinkovitost ostao je kao u Energetskoj strategiji, ukupno 20% obnovljivih u ukupnoj neposrednoj potrošnji u 2020. godini i 22,76 PJ uštede energije u odnosu na scenarij bez mjera u 2020. godini. Instrumenti i mjere za ublažavanje klimatskih promjena na razini države donose se u petogodišnjim planovima zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena. Usporedno s pripremom nacrta Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske primjenjuje se provedbeni krovni dokument Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i klime Republike Hrvatske za razdoblje 2013.-2017. Plan daje operativne odrednice za postizanje ciljeva smanjenja emisije do 2020. godine, a istovremeno daje dugoročni pogled, na put prema niskougljičnom gospodarstvu i ciljevima koji se postavljaju za razdoblje nakon 2020. godine. Energetska politika u nadležnosti je Ministarstva gospodarstva, Uprave za industrijsku politiku, energetiku i rudarstvo, Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja. U skladu s ciljevima Strategije energetskog razvoja i obveza iz zakonodavstva EU, doneseni su planski dokumenti koji definiraju mjere za poticanje porasta energetske učinkovitosti i mjere za poticanje korištenja obnovljivih izvora energije: Nacionalni program energetske učinkovitosti 2008.-2016. godine, Prvi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost 2008.-2010. (NAPEnU), Drugi nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost do kraja 2013. godine i Treći nacionalni akcijski plan za energetsku učinkovitost 2014. do 2016. godine te Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije (do 2020.).

 

11    

Projekcije iz 2013. godine korištene su za izradu Nacionalnog akcijskog plana za obnovljive izvore energije do 2020. (2013.) i Trećeg Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti za razdoblje 2014.-2016. (2014.), dokumenti koji su dostavljeni Europskoj komisiji. Prema referentnom scenariju, u 2020. godini 39% električne energije proizvodit će se iz obnovljivih izvora energije, a u 2030. godini 49%. Postojeća energetska ovisnost kao i zastarjelost proizvodnih kapaciteta nije održiva za Republiku Hrvatsku pa se uz obnovljive izvore do 2020. godine planira i izgradnja novih termoenergetskih objekata koji koriste prirodni plin i ugljen. Nove elektrane na fosilna goriva imat će učinkovitost za 20% veću od današnjih elektrana. U gradovima se planira samo izgradnja visokoučinkovitih kogeneracija na plin. U elektroenergetskom sektoru proizvodnja električne energije je izrazito ovisna o hidrološkim prilikama što utječe na godišnje varijacije emisija stakleničkih plinova i potrebu uvoza odnosno angažmana elektrana na fosilna goriva. Zbog varijacije proizvodnje električne energije iz hidroelektrana i zbog značajnog porasta novih obnovljivih izvora energije potrebno je osigurati adekvatnu proizvodnju uravnoteženja iz fosilnih elektrana. Najveći potencijali smanjenja emisije su u sektoru zgradarstva primjenom energetske učinkovitosti. Visoki toplinski gubici postojećih zgrada moraju se smanjiti, postojeća regulativa ima propise za nove zgrade koji su i do 60% niži od gubitaka prosječnog fonda zgrada. Dodatni potencijali su u poticanju energetski pasivnih zgrada. U tom smislu, Vlada Republike Hrvatske donijela je Program energetske obnove javnih zgrada 2014. do 2015., Program energetske obnove stambenog fonda (obiteljskih kuća i višestambenih zgrada) za razdoblje od 2014. do 2020. godine, Program energetske obnove zgrada komercijalnih nestambenih zgrada za razdoblje od 2014. do 2020. godine te Dugoročnu strategiju za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada RH za razdoblje do 2050. godine. Postoje veliki potencijali u pogledu intenziviranja građevinskih aktivnosti i novog zapošljavanja vezano uz povećanje energetske učinkovitosti u sektoru zgradarstva. Primjerice, samo provedba Programa integralne obnove zgrada mogla bi dovesti do povećanja BDP-a između 2,1% i 3,6% u 2020. godini, zavisno o ostvarenom investicijskom multiplikatoru koji je procijenjen na 1,2 i 2. Smanjenje emisije u prometu je najveći izazov, u 2030. godini. Uz primjenu mjera referentnog scenarija, emisija u će biti na razini emisije u 2005. godini. Problem je što se u godinama krize prodaja novih vozila smanjila na više od polovice (broj prvi puta registriranih vozila u 2012. godini manji je za 61,6% u odnosu na 2007. godinu), tako da će zamjena voznog parka biti odgođena i sporija. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost započeo je sa sufinanciranjem nabave ekološki prihvatljivijih vozila sa vrlo stimulativnim iznosima a uvedene su i regulatorne mjere poput nižih trošarina za vozila koja su ekološki prihvatljivija, zelene javne nabave i pravednijeg modela naplate ekološkog poreza koji je razmjeran proizvedenim emisijama. Obnovljivi izvori energije će i dalje biti snažno poticani. Procijenjeni iznos poticajnih sredstava za povlaštene proizvođače električne i toplinske energije će u razdoblju 2013.-2020. kontinuirano rasti i iznosit će 0,25% BDP-a u 2020. godini. Cilj koji je definiran u Nacionalnom akcijskom planu za OIE odnosi se na ukupne kapacitete i očekivanu

 

12    

proizvodnju energije iz OIE. To znači da će u slučaju manjeg porasta ukupne neposredne potrošnje energije udio OIE u 2020. godini biti veći od 20% kako je definirano Nacionalnim akcijskim planom. Na provedbenoj razini Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ima ključnu ulogu u financiranju izrade, razvoja i provedbe projekata na području energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i zaštite okoliša. Također, predviđa se sufinanciranje mjera poticanja primjene obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti u okviru Plana korištenja financijskih sredstava dobivenih od prodaje emisijskih jedinica putem dražbi te uvođenje novih financijskih poticaja za kupnju novih električnih vozila, hibridnih vozila, vozila na ukapljeni prirodni plin i stlačeni prirodni plin, razvoj infrastrukture punionica za električna vozila, te programske aktivnosti na programiranju EU fondova u dijelu koji anticipira transformaciju gospodarstva na niskougljični razvoj primjenom novih, zelenih tehnologija i inovacija.

2.3 Utvrđivanje politike i konzultacije zainteresiranih strana

Utvrđivanje politike i konzultacijskog procesa dionika odvijat će se kroz izradu te stručnom i političkom procesu izrade, usuglašavanja te konačnog usvajanja Strategije niskougljičnog razvoja RH u Hrvatskom saboru. Proces izrade Strategije uključuje visoku razinu političke podrške, identifikaciju zainteresiranih skupina i dionika, jačanje institucionalnog okvira i osnivanje međusektorskog koordinacijskog tijela, prikupljanje i analizu podataka, utvrđivanje scenarija stakleničkih plinova i projekcija, identifikaciju politika i mjera za ublažavanje klimatskih promjena, određivanje prioritetnih mjera, političku podršku za usvajanje dokumenta te primjenu i praćenje mjera za ublažavanje klimatskih promjena.

 

13    

Slika 4 - Strateški dokumenti povezani i preklapajući sa Strategijom niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske

U Hrvatskoj je usvojeno niz strateških dokumenata koji su direktno ili indirektno povezani s politikom ublažavanja klimatskih promjena. To su Strategija održivog razvitka (2009), Nacionalna strategija zaštite okoliša (2002), Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti (2008), Energetska strategija (2009), Strateške odrednice za razvoj zelenog gospodarstva (2011), Okvir za izradu Strategije nisko-ugljičnog razvoja (2013) te sektorske strategije u području industrije, turizma, prometa, prostornog uređenja, zgradarstva i dr. U postupku izrade Okvira za Strategiju niskougljičnog razvoja (LEDS) kao prethodnice niskougljične strategije bilo je uključeno i Povjerenstvo za međusektorsku koordinaciju za politike i mjere za ublažavanje klimatskih promjena. Povjerenstvo je međusektorsko koordinacijsko tijelo koje uključuje predstavnike svih relevantnih ministarstava, agencija, instituta, fakulteta i civilnog društva. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima ključnu i koordinativnu ulogu vezano za klimatske promjene, te je nadležno za izradu strateških dokumenata i zakonodavnog okvira za ovo područje. Pri tome Ministarstvo surađuje s nadležnim tijelima državne uprave za pojedine sektore, kao i sa stručnim institucijama.

Strategija  niskougljičnog  razvoja  

RH  

Strategija  energetskog  razvoja  RH  

Okvir  za  izradu  Strategije  nisko-­‐ugljičnog  razvoja  

(LEDS)  

Strategija  zaš>te  okoliša,  Strategija  

održivog  razvoja  i  Strateške  

odrednice  za  razvoj  zelenog  gospodarstva  

Sektorske  strategije  razvoja  

industrije,  zgradarstva,  

turizma,  prometa,  ruralnog  razvoja,  i  

dr.  

Opera>vni  programi  RH  (2014-­‐2020)  

 

14    

U sveobuhvatnom konzultativnom procesu koji uključuje ključne predstavnike javnog i privatnog sektora kao i civilnog sektora sudjelovat će stručnjaci iz različitih sektora: iz državne uprave, znanstvenih institucija, fakulteta, konzultantskih tvrtki i predstavnika nevladinih udruga. Cilj konzultativnog procesa i sektorskih radionica je moderiranom raspravom sa stručnjacima iz relevantnih sektora i pristup „odozdo prema gore“ identificirati prioritetne mjere za niskougljični razvoj tih sektora. U okviru LEDS projekta već su održane brojne radionice za sektore prometa, energetike i industrije, zgradarstva, poljoprivrede, šumarstva, gospodarenja otpadom i turizma. Na svakoj sektorskoj radionici, prisutni su stručnjaci sudjelovali u izradi analize snaga, slabosti, prilika i prijetnji (SWOT analiza) za navedene sektore, zajedničkom su diskusijom identificirane mjere i instrumenti za smanjenje emisija stakleničkih plinova te su procijenjeni učinci tih mjera s gledišta temeljnih principa održivog razvoja - gospodarskog rasta, utjecaja na okoliš i socijalnih čimbenika. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku sukladno Zakonu o zaštiti zraka o uspostavi Povjerenstva za međusektorsku koordinaciju za nacionalni sustav za praćenje emisija stakleničkih plinova. Povjerenstvo se uspostavlja zbog brze i učinkovite horizontalne i vertikale koordinacije s ciljem izvršenja svih obveza koje Hrvatske ima iz područja klimatskih promjena, čime će se omogućiti uspješna i pravovremena ugradnja mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova i mjera prilagodbe klimatskim promjenama u sektorske strategije i programe te njihova provedba. Rad Povjerenstva provodi kroz rad Koordinacijske skupine i Tehničke radne skupine. Koordinacijskom radnom skupinom sastavljenom od pomoćnika ministara nadležnim za pojedina područja koja su važna za klimatske politike, predsjedava ministar zaštite okoliša, a predstavnici drugih ministarstava su donositelji odluka na operativnoj razini, koji će biti pravovremeno i točno informirani o njihovim zadaćama te tako utjecati na njihovu provedbu. Tehničku radnu skupinu čine stručnjaci resornih ministarstava, stručnih institucija, predstavnika gospodarstva i nevladinih udruga. Povjerenstvo se sastoji od 42 člana koja su imenovala središnja tijela državne uprave, tijela javne vlasti, trgovačka društva i znanstvene institucije, a koja prikupljaju ili posjeduju podatke o emisijama. Osnovne zadaće Povjerenstva su, među ostalim, dostava podataka o godišnjim emisijama stakleničkih plinova za pojedine sektore, pregled izračuna emisija stakleničkih plinova iz sektora i kontrola pouzdanosti dostavljenih podataka prije njihova dostavljanja u Tajništvo UNFCCC i Europsku komisiju, davanje mišljenja o prijedlozima propisa, radnim materijalima, studijama, elaboratima i ostalim relevantnim dokumentima.

 

15    

Ovim pristupom se ispunjavaju obveze RH u dijelu koji se odnosi praćenje emisija stakleničkih plinova, te pravovremena dostava izvješća u propisanim rokovima. Osim Tajništvu Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime i Kyotskog protokola, Hrvatska je od 2014. godine u obvezi dostavljati izvješće i u Europsku komisiju.

3. Uključenost dionika

3.1 Utjecaj ključnih dionika

Proces izrade Strategije niskougljičnog razvoja RH uključuje visoku razinu političke podrške, identifikaciju zainteresiranih skupina i dionika, jačanje institucionalnog okvira i osnivanje međusektorskog koordinacijskog tijela, prikupljanje i analizu podataka, utvrđivanje scenarija stakleničkih plinova i projekcija, identifikaciju politika i mjera za ublažavanje klimatskih promjena, određivanje prioritetnih mjera, političku podršku za usvajanje dokumenta te primjenu i praćenje mjera za ublažavanje klimatskih promjena. Važnije institucije u Republici Hrvatskoj čije su nadležnosti definirane propisima u području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti su:

• Ministarstvo gospodarstva koje je odgovorno za nacionalnu energetsku politiku, unapređenje zakonodavstva te provedbu EU zakonodavstva vezanog uz energetiku na nacionalnoj razini.

• Ministarstvo zaštite okoliša i prirode ima ključnu ulogu u kreiranju politike zaštite zraka i ublažavanja klimatskih promjena, te u pripremi nacrta prijedloga zakona i provedbenih propisa kao sunositelj politike energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije.

• Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja je nadležno za normativne, upravne i stručne poslove u provođenju politike energetske učinkovitosti Vlade Republike Hrvatske, a koja uključuju stanovanje, stanogradnju, graditeljstvo, prostorno i urbano planiranje te urbani razvoj.

• Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) je kao regulator energetskih djelatnosti odgovoran za osiguranje objektivnosti, razvidnosti i nepristranosti u obavljanju energetskih djelatnosti, provedbu načela reguliranog pristupa mreži/sustavu, donošenje metodologija za utvrđivanje tarifnih stavaka tarifnih sustava, uspostavljanje učinkovitog tržišta energije i tržišnog natjecanja, zaštitu kupaca energije i energetskih subjekata. HERA je u okviru svojih nadležnosti dužna jednom godišnje objavljivati izvješće o energetskoj učinkovitosti i potrošnji primarne energije. Izvješće o energetskoj učinkovitosti treba biti temeljeno na praćenju aktivnosti energetskih subjekata na poboljšanju energetske učinkovitosti i ostvarenim uštedama primarne energije.

• Hrvatski operator tržišta energije (HROTE) je zadužen za organiziranje tržišta električne energije i tržište plina na temelju zakonskih i podzakonskih akata.

 

16    

HROTE prikuplja naknadu za poticanje proizvodnje električne energije iz OIE i kogeneracije od opskrbljivača električne energije koji tu naknadu prikupljaju od kupaca električne energije. HROTE sklapa ugovore o otkupu električne energije s povlaštenim proizvođačima i isplaćuje im zajamčenu poticajnu cijenu.

• Operator prijenosnog sustava odgovoran je za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju prijenosne mreže na zadanom području i prekograničnih prijenosnih vodova prema ostalim mrežama te za osiguranje dugoročne sposobnosti mreže da zadovolji razumne zahtjeve za prijenosom električne energije.

• Operator distribucijskog sustava odgovoran je za pogon i vođenje, održavanje, razvoj i izgradnju distribucijske mreže na zadanom području te za osiguravanje dugoročne sposobnosti mreže da zadovolji razumne zahtjeve za distribucijom električne energije.

• Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) osnovan je s ciljem praćenja i analize provedbe smjernica i pravila planiranja, odobravanja i praćenja investicija u energetskom sektoru kao i praćenja i koordinacije investicijskih projekata vezanih za obnovljive izvore energije, pružanja stručne potpore u pripremi i ugovaranju investicija u energetskom sektoru te pružanja stručne potpore u izradi prijedloga programa investicija na temelju višegodišnjih i godišnjih programa u energetskom sektoru. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija imenovan je Nacionalnim koordinacijskim i provedbenim tijelom za energetsku učinkovitost. Drugim NAPEnU CEI-u su povjerene aktivnosti provedbe određenih mjera, koordinacije provedbe svih mjera koje provede druge institucije i tvrtke te vođenje informacijskog sustava za praćenje i verifikaciju ostvarenih ušteda energije.

• Ostale institucije za financiranje projekata i regionalnu/lokalnu podršku: Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), ESCO tvrtke, jedinice područne/lokalne samouprave, regionalne/lokalne razvojne/energetske agencije i dr.

3.2 Resursi dionika

U okviru MZOIP sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zaštite okoliša i prirode (»Narodne novine«, br. 10/14) ustrojena je Uprava za klimatske aktivnosti, održivi razvoj i zaštitu tla, zraka i mora koja u svom djelokrugu poslova povezuje politiku zaštite okoliša s obnovljivim izvorima i energetskom učinkovitošću. Unutar Uprave ustrojen je Sektor za klimatske aktivnosti i održivi razvoj koji provodi aktivnu politiku održivog razvoja, a posebice predlaže mjere i projekte održivog razvoja Republike Hrvatske te promiče korištenje obnovljivih izvora energije, primjenu mjera energetske učinkovitosti, čistiju proizvodnju, čistiji transport i zelene industrije. Stoga MZOIP sudjeluje u utvrđivanju i provedbi strateških, zakonodavnih i provedbenih akata u području energetske učinkovitosti te ima ulogu tijela za odobravanje, provedbu i praćenje realizacije svih mjera NAPEnU koje direktno i indirektno imaju vezu sa zaštitom okoliša. MZOIP, kao tijelo državne uprave nadležno za zaštitu okoliša, je koordinator za Okvir klimatsko-energetske politike za razdoblje 2020.-2030., nositelj izrade Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine te nadležno za programiranje

 

17    

EU fondova u dijelu koji anticipira transformaciju gospodarstva na niskougljični razvoj primjenom novih, zelenih tehnologija i inovacija. Za financiranje projekata s područja zaštite okoliša Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) odobrava kredite putem Programa za pripremu projekata obnovljivih izvora energije i Programa kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Cilj programa kreditiranja projekata zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije je realizacija investicijskih projekata usmjerenih na zaštitu okoliša, poboljšanje energetske učinkovitosti i poticanje korištenja obnovljivih izvora energije. Krediti su namijenjeni za ulaganja u zemljišta, građevinske objekte, opremu i uređaje. Krajnji korisnici kredita mogu biti jedinice lokalne i regionalne samouprave, komunalna društva, trgovačka društva, obrtnici i ostale pravne osobe. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) osigurava sredstva za financiranje pripreme, provedbe i razvoja programa i projekata u području zaštite okoliša, poboljšanja energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije te ublažavanja klimatskih promjena. Sredstva Fonda se dodjeljuju za projekte poboljšanja energetske učinkovitosti, uključuju kogeneracijska postrojenja, centralizirane toplinske sustave, energetske preglede i demonstracijske aktivnosti, projekte javne rasvjete, zamjene goriva i iskorištavanja otpadne topline te projekte u području zgradarstva i održive gradnje. Projekti obnovljivih izvora energije za koja Fond dodjeljuje sredstva uključuju sunčevu energiju, energiju vjetra, energiju biomase, energiju iz malih hidroelektrana i geotermalnu energiju. Sredstva za financiranje osiguravaju se iz namjenskih prihoda FZOEU od naknada onečišćivača okoliša, što uključuje naknade na emisije dušikovih oksida, sumporova dioksida i ugljikova dioksida, naknade korisnika okoliša, na opterećivanje okoliša otpadom i posebne naknade na okoliš na vozila na motorni pogon. Fond dodjeljuje sredstva jedinicama lokalne i regionalne samouprave, trgovačkim društvima, obrtnicima, nevladinim udrugama, neprofitnim organizacijama i fizičkim osobama, putem zajmova, subvencija kamata, financijske pomoći i donacija. Financijska potpora za provedbu programa i projekata koji doprinose razvoju RH i tranziciji prema niskougljičnom gospodarstvu osigurat će se i kroz Sporazum o partnerstvu EU s RH odnosno operativnih programa koji će se financirati sredstvima EU kroz EU fondove i programe zajedničkog strateškog okvira: Okvirni program za istraživanje i razvoj (FP7), Okvirni program za konkurentnost i inovacije (CIP), Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond (CF), Europski fond za poljoprivredu i ruralni razvoj (EAFRD) i Europski fond za more i ribarstvo (EMFF).

 

18    

3.3 Organizacijska i institucionalna pitanja

Prema Drugom NAPEnU, koji je donijela Vlada RH 14. veljače 2013. Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) imenovan je Nacionalnim koordinacijskim i provedbenim tijelom za energetsku učinkovitost. Drugim NAPEnU CEI su povjerene aktivnosti provedbe određenih mjera, koordinacije provedbe svih mjera koje provede druge institucije i tvrtke te vođenje informacijskog sustava za praćenje i verifikaciju ostvarenih ušteda energije. Time se osim jačanja cjelokupnog institucijskog okvira za provedbu NAPEnU pridonosi i učinkovitijem načinu praćenja i izvješćivanja o ostvarenim uštedama energije. Na ovaj način CEI je postao središnje tijelo koje će raspolagati informacijama o svim aktivnostima iz područja energetske učinkovitosti u RH te će imati bazu podataka s ostvarenim uštedama koja je ključan alat za izvještavanje i definiranje novog ciklusa mjera potrebnih za ostvarivanje nacionalnog cilja ušteda energije. Zadaće Nacionalnog koordinacijskog tijela: 1. Vodi SMIV - sustav praćenja, mjerenja i verifikacije ušteda energije 2. Djeluje kao središnje tijelo koje prikuplja podataka, analizira i izvještava o realiziranim uštedama energije u svim sektorima potrošnje energije na nacionalnoj razini 3. Priprema podloge za izradu Nacionalnih dokumenata i planova iz područja energetske učinkovitosti 4. Pokreće i vodi informacijske kampanje, obrazovne i edukacijske aktivnosti 5. Provodi aktivnosti kojima će se ostvariti ciljevi energetske politike u području EnU i OIE 6. Priprema i provodi projekte za povlačenje sredstava iz fondova EU, te pruža stručnu pomoć u razvoju i provedbi projekata EnU i OIE 7. Pruža stručnu pomoć i surađuje s MINGO i MGiPU u donošenju zakonskih i provedbenih propisa, programa i planova 8. Potiče i koordinira aktivnosti središnjih tijela državne uprave, FZOEU-a, EIHP-a, lokalnih i regionalnih energetskih agencija 9. Surađuje s međunarodnim organizacijama, a posebno s organizacijama EU i profesionalnim mrežama u okviru EU U tom smislu, Centar je u većini mjera u Trećem NAPEnU naveden kao tijelo s kojim sve ostale provedbene institucije i tvrtke moraju koordinirati svoje aktivnosti. Osim toga, sve ostale institucije i tvrtke koje provode aktivnosti i mjere poboljšanja energetske učinkovitosti definirane u Trećem NAPEnU dužne su izvještavati CEI o tim aktivnostima. Na ovaj će način Centar postati središnje tijelo koje će raspolagati informacijama o svim aktivnostima koje se na području energetske učinkovitosti događaju u Hrvatskoj te će imati bazu podataka s ostvarenim uštedama (SMIV – Sustav za mjerenje i verifikaciju ušteda energije) koja je ključan alat za izvještavanje i definiranje novog ciklusa mjera potrebnih za ostvarivanje nacionalnog cilja ušteda energije. U tom smislu, CEI su dane ovlasti da sve ostale institucije i tvrtke zatraži podatke potrebne za ocjenu ostvarenih ušteda energije. Druge institucije i tvrtke također imaju dužnost provoditi određene mjere iz ovoga NAPEnU

 

19    

kako je to navedeno uz svaku mjeru. Poglavito se u dijelu poticanja energetske učinkovitosti u kućanstvima očekuje značajan angažman JLP(R)S i regionalnih energetskih i razvojnih agencija. Nacionalno koordinacijsko tijelo za energetsku učinkovitost (CEI) od 2013., pa uključivo i razdoblje 2011.-2013., kao središnje Nacionalno tijelo radi BU izračun za sve projekte, mjere i sektore u kojima se realiziraju energetske uštede te izrađuje Nacionalno izvješće o provedbi energetske učinkovitosti i priprema Nacionalne akcijske planove energetske učinkovitosti. U tu svrhu pokrenuta je izrada Nacionalnog Sustava za mjerenje i verifikaciju ušteda energije (SMIV) koji vodi CEI u suradnji s GIZ (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH) Njemačkim institutom za međunarodnu suradnju. SMIV će uvelike olakšati praćenje provedbe politike energetske učinkovitosti i izradu Godišnjih izvješća o provedbi. Stoga je vrlo važno kontinuirano unaprjeđivati i razvijati ovaj Sustav. Za buduće razdoblje predlaže se staviti dominantan naglasak na SMIV kao središnju državnu bazu u kojoj se vode glavne informacije o mjerama, planovima, programima i projektima kojima se provodi nacionalna politika energetske učinkovitosti. Ključni institucionalni pristup za uspješno povođenje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije politike je jasna raspodjela odgovornosti i usmjeravanje djelovanja na unaprjeđenje suradnje i koordinacije ključnih institucija – Ministarstva gospodarstva, Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Ministarstva zaštite okoliša i prirode i ostalih ministarstava (nadležnih za poduzetništvo i obrt, turizam, promet, financije, poljoprivredu i dr.), Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama, Energetskog instituta Hrvoje Požar, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te ostalih institucija i tvrtki, pri čemu se aktivnosti koordiniraju s Centrom.  

4. Ciljevi i rezultati Strukturni elementi procesnog plana temelje se na ciljevima Republike Hrvatske u okviru energetsko klimatskog paketa 2020. godine, koji uključuju:

• izvori iz sustava trgovanja emisijama stakleničkih plinova (ETS) imaju zajedničku europsku kvotu, kojom se emisija ovoga sektora na razini Europe smanjuje za 21% u odnosu na 2005. godinu;

• za emisije izvan sustava trgovanja emisijom (non-ETS),a to su sektor prometa, male industrije, kućanstva i usluga, poljoprivrede i gospodarenja otpadom, Hrvatska ima mogućnost povećanja emisije za 11% u odnosu na 2005. godinu;

• udio od 20% obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije do 2020. godine, uključujući i velike hidroelektrane;

• 10% udjela obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza; • 39% udjela obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije, uključujući i

velike hidroelektrane, do 2020. godine; • smanjenje primarne potrošnje energije za 20 % do 2020. godine.

 

20    

Održivost energetskog sektora predstavlja izazov suvremenog razvoja. Energetski sektor sudjeluje s oko 75% u ukupnoj emisiji stakleničkih plinova uzrokovana ljudskim djelovanjem u Hrvatskoj. Ako se nastavi razvoj sadašnjih stopa potrošnje energije i izostanu daljnja ulaganja u energetsku učinkovitost izostaviti, kao i ulaganja u obnovljive izvore energije i tehnologije s nižim emisijama stakleničkih plinova, Hrvatska bi imala ozbiljnih problema u preuzimanju i ispunjvanju ciljeva i obveza budućeg međunarodnog sporazuma o emisijama stakleničkih plinova.

4.1 Obnovljivi izvori energije

Ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je zajedno s drugim državama članicama, a temeljem Direktive 2009/28/EZ o poticanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, preuzela obvezu povećanja uporabe energije iz obnovljivih izvora pri čemu bi u 2020. godini udio energije iz obnovljivih izvora u bruto neposrednoj potrošnji trebao iznositi najmanje 20 posto. Nacionalni akcijski plan za proizvodnju energije iz OIE 2020. godine izrađen prema zahtjevima Odluke 2009/548/EK o utvrđivanju predloška za izradu nacionalnih akcijskih planova za obnovljive izvore energije temeljenu na Direktivi 2009/28/EZ. Dokument je donešen na Vladi RH u listopadu 2013. godine, a definira ciljeve za tri sektora: elektroenergetski sektor, sektor prijevoza i sektor grijanja i hlađenja. Izračunati su udjeli za 2020. godinu i to: – 39,0% udjela OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji električne energije. – 10,0% udjela OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji energije u prijevozu. – 19,6% udjela OIE-a u bruto neposrednoj potrošnji za grijanje i hlađenje. U elektroenergetskom sektoru, povećanje proizvodnje energije iz OIE-a temelji se na novim kapacitetima u elektranama na biomasu i bioplin, vjetroelektranama, sunčanim elektranama, geotermalnim elektranama, te na malim i velikim hidroelektranama. Strategijom energetskog razvoja definiran je nacionalni cilj od 35% OIE u potrošnji električne energije u 2020. godini.

 

21    

Slika 5 - Usporedba realizacije i ciljeva za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora u pokazateljima snage (MW) i električne energije (GWh) po tehnologijama za 2013. i 2020. godinu Sektorski cilj za OIE u prijevozu, izračunat u skladu s člankom 3, stavkom 4 Direktive 2009/28/EZ, iznosi 10%, dok je stvarni udio u ukupnoj potrošnji energije u prijevozu na razini od 6%. Sektor prijevoza doprinosi ukupnom cilju od 20% do 2020. godine sa svojih 1,9%. Trajektorija godišnjih ciljeva u sektoru prijevoza definirana je Nacionalnim akcijskim planom poticanja proizvodnje i korištenja biogoriva u prijevozu za razdoblje 2011. - 2020. Trajektorija za sektor grijanja i hlađenja nije fiksna, već nadopunjuje razliku do iznosa ukupnog cilja od 20%. Sektor grijanja i hlađenja iznimno je bitan za povećanje energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj te je usko povezan s proizvodnjom električne energije u proizvodnim postrojenjima za proizvodnju električne energije, odnosno kogeneracijskim

Male hidroelektrane

Velike hidroelektrane

Geotermalne elektrane

Sunčane elektrane

Vjetroelektrane

Elektrane na biomasu

Elektrane na bioplin

Ukupno

41

2108

10

216

7

8

2389

100

2356

10

52

400

85

40 3043

MW (2013.) MW (2020.)

Male hidroelektrane

Velike hidroelektrane

Geotermalne elektrane

Sunčane elektrane

Vjetroelektrane

Elektrane na biomasu

Elektrane na bioplin

Ukupno

131

6050

19

496

56

53

6805

318

6361

72

60

880

438

260

8388

GWh (2013.) GWh (2020.)  

654

32

78 184

42

248

59

1583 207

382 384

41

311 72

187

10

REALIZIRANO PLANIRANO

REALIZIRANO PLANIRANO

 

22    

postrojenjima na bioplin, sunčevim kogeneracijama odnosno hibridnim sunčevim instalacijama (fotonaponski sustav s toplinskim kolektorom) i geotermalnim postrojenjima, te kao takav doprinosi ukupnom cilju do 20% do 2020. godine sa svojim udjelom od 8,2%. Većinski dio cilja ostvaruje se u kućanstvima i uslugama posebice turizmu, zatim u industriji i centraliziranom toplinskom sustavu. Isto tako, potrebno je naglasiti da Nacionalni akcijski plan za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije do 2020. godine pretpostavlja za grijanje i hlađenje cilj od 19%, dok Strategija energetskog razvoja pretpostavlja udjel od 21%. Razlika u udjelima koja se pojavljuje rezultat je stroge primjene metoda izračuna definiranih Direktivom 2009/28/EZ. Kako bi se postigli ovi ciljevi i osiguralo objedinjavanje pravnog okvira u području obnovljivih izvora energije i usklađenost s Direktivom 2009/28/EC predviđa se donošenje sveobuhvatnog Zakona o obnovljivm izvorima energije u 2015. godini. Tablica 3 - Ciljevi za OIE-E u Nacionalnom akcijskom planu za obnovljive izvore energije

2020.  

2005.   2010.   2011.   2012.   2013.   2014.  

MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh  

Hidro:   2.082,7   6.546,9   2.139,2   6.026,8   2.139,2   5.969,8   2.140,3   5.962,8   2.149,2   6.181,0   2.158,2   6.378,1  

<  1  MW     0,0     0,0     0,0     0,0     0,0   0,0   0,0  

1MW  –  10  MW  

26,7   108,3   31,1   124,1   31,1   67,1   32,1   102,2   41,1   130,7   50,0   159,1  

>  10  MW   2.056,0   6.438,6   2.108,1   5.902,7   2.108,1   5.902,7   2.108,1   5.860,6   2.108,1   6.050,3   2.108,1   6.219,0  

Od  čega  iz  reverzibilnih  

(pumpnih)  HE     16,3     16,3     16,3     16,3     16,3     16,3  

Geotermalno     0,0   0,0   0,0                  

Sunce:   0,0   0,1   0,1   0,1   6,0   12,1   6,4   7,3   9,6   19,3   15,6   31,2  

                 Fotonaponski  sustavi  

0,0   0,1   0,1   0,1   6,0   12,1   6,4   7,3   9,6   19,3   15,6   31,2  

               Koncentrirana  sunčana  energija  

                       

Plima,  valovi,  ocean  

                       

Vjetar:   6,0   9,5   77,3   139,1   124,9   287,3   158,0   347,6   215,6   495,8   280,0   644,0  

                 Kopno  (on-­‐shore)    

6,0   9,5   77,3   139,1   124,9   287,3   158,0   347,6   215,6   495,8   280,0   644,0  

                 Priobalje  (off-­‐shore  

      0,0                  

 

23    

postrojenja)  

Biomasa:   2,0   10,9   5,0   33,0   5,0   33,0   10,8   52,9   10,1   54,2   10,1   54,2  

                   Kruta     2,0   10,9   2,7   0,2   2,7   0,2   2,7   0,2   2,7   0,2   2,7   0,2  

                   Bioplin         2,2   32,8   2,2   32,8   8,1   52,7   8,1   52,7   8,1   52,7  

                   Biokapljevine  1  

                       

Ukupno   2.090,7   6.567,4   2.221,5   6.199,1   2.275,1   6.302,2   2.315,5   6.370,5   2.384,5   6.750,2   2.463,9   7.107,4  

Od  čega  kombinirana  proizvodnja  električne  energije  i  topline    

    2,7   0,1   2,7   0,1   2,7   0,1   2,7   0,1   2,7   0,1  

 

2015.   2016.   2017.   2018.   2019.   2020.  

MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh   MW   GWh  

Hidro:   2.167,1   6.090,3   2.224,9   6.233,6   2.282,7   6.353,9   2.340,4   6.449,6   2.398,2   6.565,3   2.456,0   6.679,1  

<  1  MW                          

1MW  –  10  MW  

59,0   187,6   67,2   213,7   75,4   239,7   83,6   265,8   91,8   291,9   100,0   317,9  

>  10  MW   2.108,1   5.902,7   2.157,7   6.020,0   2.207,3   6.114,1   2.256,8   6.183,8   2.306,4   6.273,5   2.356,0   6.361,2  

     Od  čega  iz  reverzibilnih  

(pumpnih)  HE     16,3     16,3     16,3     16,3     16,3     16,3  

Geotermalno   5,0   36,0   6,0   43,2   7,0   50,4   8,0   57,6   9,0   64,8   10,0   72,0  

Sunce:   52,0*   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8  

           Fotonaponski  sustavi  

52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8   52,0   59,8  

           Koncentrirana  sunčeva  energija  

                       

Plima,  valovi,  ocean  

                       

Vjetar:   400,0*   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0  

         Kopno  (on-­‐shore)    

400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0   400,0   880,0  

         Priobalje  (off-­‐shore  postrojenja)  

                       

Biomasa:   57,7   332,8   73,5   405,7   86,4   478,7   99,3   551,6   112,1   624,6   125,0   697,5  

 

24    

           Kruta     42,5   233,8   53,3   274,5   61,3   315,3   69,2   356,0   77,1   396,8   85,0   437,5  

           Bioplin     15,2   99,0   20,2   131,2   25,1   163,4   30,1   195,6   35,0   227,8   40,0   260,0  

Ukupno   2.681,8   7.398,9   2.756,4   7.622,4   2.828,1   7.822,7   2.899,7   7.998,6   2.971,4   8.194,5   3.043,0   8.388,4  

Od  čega  kombinirana  proizvodnja  električne  energije  i  topline  

42,5   233,8   51,0   274,5   59,5   315,3   68,0   356,0   76,5   396,8   85,0   437,5  

4.2 Energetska učinkovitost

Razvoj i provedba politike energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj provodi se kroz Strategiju energetskog razvoja (listopad, 2009.), Nacionalni program energetske učinkovitosti 2008.-2016. godine (travanj, 2010.) i nacionalne akcijske planove za energetsku učinkovitost RH, od kojih su provedeni Prvi nacionalni akcijski plan 2008. -2010., Drugi nacionalni akcijski plan do kraja 2013. a u tijeku provođenja je Treći nacionalni akcijski plan energetsku učinkovitost RH 2014.-2016. godine koji je donesen u srpnju 2014. godine. Ključni planski i provedbeni dokumenti za energetsku učinkovitost su nacionalni akcijski planovi za energetsku učinkovitost koji predstavljaju sveobuhvatne provedbene dokumente politike energetske učinkovitosti za trogodišnje razdoblje a ujedno predstavljaju izvješće s detaljnim prikazom aktivnosti provedenih u prethodnom razdoblju i ocjenom ostvarenih ušteda energije u odnosu na ciljeve postavljene u Prvom nacionalnom akcijskom planu za energetsku učinkovitost. Treći nacionalni akcijski plan usklađen je s zahtjevima Direktive 2006/32/EC o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama (ESD), dijelom zadovoljavaju i zahtjeve za izvještavanjem iz Direktive 2010/31/EC o energetskim svojstvima zgrada (EPBD II) te nove Direktive 2012/27/EU Europskog Parlamenta i Vijeća od 25.10.2012. o energetskoj učinkovitosti (EED) čije su odrednice prenešene su u pravni sustav RH kroz Zakon o energetskoj učinkovitosti, Zakon o tržištu toplinske energije i Zakon o prostornom uređenju i gradnji. Iako je nacionalni okvirni cilj ušteda od 19,77 PJ definiran u 2. nacionalnom akcijskom planu i nije se mijenjao u 3. nacionalnom akcijskom planu, taj cilj je potrebno izmijeniti do i uskladiti do travnja 2015. s obzirom na promjenu metodologije i računanje udjela u primarnoj potrošnji energije. Primjenom TD (top-down, odozgora prema dolje) metode ostvarene uštede u 2012. godini su na razini od 61 % od cilja za 2016. godinu te se može očekivati da će cilj u 2016. biti ostvaren. U odnosu na 2010. godinu, povećane su uštede u svakom sektoru, od čega je najveći porast u industriji i prometu. Ipak, analiza provedbe svake pojedine mjere koja je bila definirana u 1. i 2. nacionalnom akcijskom planu pokazuje da se velik dio pozitivnih rezultata ostvario zbog nepredviđenih aktivnosti, odnosno slučajnih/jednokratnih pozitivnih rezultata, a ne zbog sustavnog provođenja mjera.

 

25    

Sukladno noveliranim projekcijama neposredne potrošnje energije definirani su okvirni nacionalni ciljevi povećanja energetske učinkovitosti. Okvirni nacionalni cilj povećanja energetske učinkovitosti izražen kao apsolutni iznos neposredne potrošnje energije u 2020. godini je 293,04 PJ (7,00 Mtoe). Odgovarajući cilj izražen kao apsolutni iznos primarne energije u 2020. godini je 466,69 PJ (11,15 Mtoe), izraženo u pokazateljima za neposrednu potrošnju energije 19,77 PJ u 2016. godini i 22,76 PJ u 2020. godini. U odnosu na 2007. godinu, u Hrvatskoj je u 2012. godini smanjena potrošnja primarne energije s 418,20 PJ/god na 365,54 PJ/god, što je 52,66 PJ/god manje. Na temelju izračuna ušteda zbog primjena mjera energetske učinkovitost vidljivo je kako je 42,5 % (22,4 PJ/god) smanjenja potrošnje rezultat porasta energetske učinkovitosti, dok je 57,46 % (30,26 PJ) rezultat ostalih utjecaja, koji su većinom posljedica manje gospodarske aktivnosti uslijed gospodarske i ekonomske krize.

Slika 6 - Sektorski ciljevi za energetske uštede 2016 . g (TJ)

Treći nacionalni akcijski plan koji je u provedbi obuhvaća 46 mjera su podijeljene na sektorske i međusektorske mjere koje su razvrstane u sljedeće skupne: opće mjere za zgrade, mjere za kućanstva, mjere u javnom sektoru, mjere za sektor komercijalnih usluga, mjere za sektor industrije, mjere za sektor prometa, mjere za energetske tvrtke te horizontalne i međusektorske mjere. Fokus se stavlja na poticanje obnove stambenih i nestambenih zgrada zgrada koje postižu energetske karakteristike više od važećom regulativom propisanih, te postizanje energetskog standarda „gotovo nula energetskih zgrada“. Procjenjuje se da se programima obnove stambenih i nestambenih zgrada do 2016. godine mogu ostvariti uštede od čak preko 50 % nacionalnog cilja. Sljedeće prioritetno područje djelovanja je promet u kojem se predviđa provođenje mjera usmjerenih na promociju javnog prijevoza u putničkom prometu te željeznice u teretnom prometu, poticanje ekološki i energetski učinkovitijih vozila. Aktivnosti koje se provode u javnom sektoru potrebno je nastaviti kako bi on i dalje pružao primjer dionicima iz drugih sektora, a posebice je potrebno iskoristiti znatan potencijal sustava javne nabave kojim se može

3400   3640  

6700  6030  

               Industrija                    Usluge                          Kućanstva              Promet  

 

26    

potaknuti cjelokupna transformacija tržišta prema učinkovitijim proizvodima i uslugama. Ukupno trogodišnje financiranje za sve mjere koje su obuhvaćene financijskim procjenama iznosi oko 6,5 milijardi kn, od čega najveći dio otpada na mjere: energetske obnove stambenih zgrada, energetske obnove obiteljskih kuća, energetske obnova komercijalnih nestambenih zgrada, energetske obnove zgrada javnog sektora, Program „Energetski učinkovita javna rasvjeta“ te mjere u području energetske učinkovitosti u primarnoj energiji, poboljšanje učinkovitosti smanjenjem vlastite potrošnje u hidroelektranama, termoelektranama i termoelektranama-toplanama. Realni i stabilni izvori financiranja za provedbu mjera nacionalnog akcijskog plana osiguravaju se u najvećem dijelu iz izvanproračunskih izvora i tržišnih mehanizama financiranja, a manje iz proračunskih izvora – samo sredstva za pripremu programa u okviru određenih mjera. Za sufinanciranje provedbe mjera zadužen je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost a uključuju se Hrvatska banka za obnovu i razvoj (HBOR) i komercijalne banke, da kroz svoje programe omoguće razvoj tržišta energetskih usluga (ESCO), koji treba postati primarni oblik financiranja projekata energetske učinkovitosti u javnom sektoru.

4.3 Okvirni ciljevi smanjenja emisije stakleničkih plinova na putu prema nisko-ugljičnom gospodarstvu 2050. godine prema Okviru za izradu Strategije (LEDS)

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode i Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u svibnju 2013. godine predstavili su Okvir za izradu Strategije. Okvir utvrđuje smjernice vezane uz ciljeve, vizije i prioritetne mjere te instrumente provedbe Strategije. Ukazuje na nužnosti sveobuhvatnog pristupa, međusektorske suradnje i participacije svih dionika, nužnost stručnih analiza kao i snažne političke volje. Vodeći se zaključcima IPCC-a, Međunarodnog panela za klimatske promjene, koji poziva na smanjenje emisija za 80-95% u razvijenim zemljama, te Europske unije koja planira iste ciljeve smanjenja emisija, u okviru razmotren je scenarij koji u Hrvatskoj vodi do smanjenja emisija za 80% do 2050. godine. U tablici 4., na temelju procjena u okviru LEDS projekta, dani su okvirni ciljevi smanjenja emisija po sektorima koji dovode do ukupnog smanjenja od 80%. Za Hrvatsku će se u okviru interne sheme raspodjele EU-a, koji uzima u obzir gospodarske i razvojne različitosti država članica, utvrditi konačna obveza. Budući da je nemoguće danas planirati točna sektorska smanjenja, raspon po svakom sektoru je rezultat te nesigurnosti.

 

27    

Tablica 4. Okvirni ciljevi smanjenja emisije stakleniĉkih plinova na putu prema niskougljiĉnom gospodarstvu, u odnosu na 1990.

Hrvatska EU

2030. 2050. 2030. 2050. % % % %

Energetska postrojenja -58 -92 -54 do -68 -93 do -99 Industrija -43 -83 -34 do -40 -83 do -87 Promet 20 -54 +20 do -9 -54 do -67 Kućanstva i usluge -37 -88 -37 do -53 -88 do -91 Poljoprivreda -36 -42 -36 do -37 -42 do -49 Ostalo -72 -70 -72 do -73 -70 do -78 Ukupno -38 -76 -40 do -44 -79 do -82 Ukupno, sa LULUCF -41 -80

Prikaz smanjenja emisije dan je na slici 8. Smanjenje emisija, kako je prikazano na slici podrazumijeva primjenu svih prioritetnih mjera, uključivo i druge mjere, izuzev izgradnje novih nuklearnih elektrana.

 

28    

Slika 7 - Projekcije smanjenja emisije po sektorima 2050. (LEDS projekt)

Prema do sada izvršenim procjenama provedenim u okviru LEDS projekta, a uvažavajući i tehničke analize drugih stručnjaka na ovu temu, može se konstatirati sljedeće:

− U energetici ciljeve je moguće postići postojećim i predvidivim tehnologijama. − Potrebne su značajne promjene u svim sektorima. − Instrumenti moraju biti mnogobrojni, sustav trgovanja emisijskim jedinicama za

sada je najučinkovitiji instrument. − Potrebna je snažna i kontinuirana politička podrška za promjene. − Značajne strukturalne promjene u svim sektorima zahtijevaju nove organizacijske i

institucionalne oblike. − Promjena obrasca ponašanja temeljni je element uspjeha (koncept održive

potrošnje).

5. Strategija provedbe U implementacijskoj strategiji utvrđuju se moguće mjere odnosno instrumenti za energetski sektor. Smanjenje emisija, kako je prikazano na slici 7. podrazumijeva primjenu svih prioritetnih mjera, uključivo i druge mjere, izuzev izgradnje novih nuklearnih elektrana. U sektoru energetike prioritetne mjere su energetska učinkovitost i obnovljivi izvori energije. No, ove mjere neće biti dovoljne, u tranzicijskom razdoblju bit će potrebna primjena tehnologije izdvajanja i skladištenja CO2 za fosilne elektrane, a možda i za velike industrijske izvore. U 2030. godini pretpostavlja se da će sve nove velike termoelektrane na fosilna goriva, izgrađene nakon 2015. godine, imati uređaje za odvajanja i skladištenja CO2. U proizvodnji električne energije obnovljivi izvori energije trebali bi u 2050. godini imati udio najmanje od 80%, pri čemu će najviše biti energije iz vjetroelektrana, hidroelektrana i fotonaponskih ćelija. Korištenje biomase ne smije ugroziti principe održivog gospodarenja šumom. Javne konzultacije na stručnoj razini obavljene LEDS projektom, pokazale su da nuklearnu opciju treba držati otvorenu, s time što se računa na produženje životnog vijeka nuklearne elektrane Krško. Glavni izazovi energetike su u sektoru prometa gdje bi električna vozila i vozila koja koriste biogorivo trebala biti glavna odrednica. Nužan je prijelaz s dominantno cestovnog prometa na veće učešće željezničkog, riječnog i morskog prometa, više putnika u javnom prijevozu i povećano korištenje bicikla. Ovime će doći do porasta potražnje za električnom energije, no i mogućnosti za lakše ravnanja vršnog opterećenja. U smislu instrumenata i provedbe mjera do sada je najviše napravljeno u sektoru zgradarstva, pri čemu ovaj sektor može postići vrlo velika smanjenja emisije s ciljem postizanja blizu nulte energetske potrošnje na novim zgradama, primjenom pametnih sustava, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije (posebice energije sunca i biomase).

 

29    

U sektoru industrije, politika će ciljeve ostvariti sustavom trgovanja emisijskim jedinicama, snižavanjem ukupne kvote emisije. Cijene emisijskih jedinica će rasti i industrija treba sama raspoznati koristi ranog djelovanja, tranzicije prema niskougljičnim tehnologijama, primjenu mjera energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Nedvojbeno je da je hrvatska industrija izložena konkurenciji susjednih država koje za sada nemaju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova. Ova bi se prijetnja trebala s vremenom smanjivati, na čemu treba inzistirati u međunarodnim odnosima. Prioritetno je pomoći industriji proaktivnim pristupom administracije, što bržim uklanjanjem zapreka za primjenu mjera koje su u skladu s ciljevima ove strategije. Kod većih industrijskih izvora moguća je i primjena tehnologije hvatanja i skladištenja CO2. Hrvatska u ovom pogledu ima pozitivna iskustva na pilot projektu koji provodi sektor proizvodnje nafte i plina. Sektor gospodarenja otpadom čini oko 4% emisija stakleničkih plinova, a glavna smanjenja su moguća primjenom općih principa gospodarenja otpadom, tzv. integralnim pristupom: odvojenim sakupljanjem, reciklažom i ponovnim korištenjem. Cilj je proizvoditi što manje količine otpada za obradu i trajno odlaganje. U Hrvatskoj, sektor poljoprivrede čini značajan dio ukupne emisije stakleničkih plinova (11,4% u 2011.). Primjena mjera u sektoru poljoprivrede jedan je od najvećih izazova, za njega nema potpunog odgovora. Pozitivna iskustva sa značajnim učincima drugih nisu raspoloživa, pomaci se mogu postići vrlo postupno, a socio-gospodarske implikacije su vrlo velike. Europska unija je kroz svoje fondove identificirala ovaj izazov i velik dio raspoloživih sredstva rezerviran je u okviru programa ruralnog razvoja strukturalnih i kohezijskih fondova. U poljoprivredi jedan značajan polazni element je razgraničenje šumskog i poljoprivrednog područja, točna i ažurna evidencija strukture poljoprivrednih površina te utvrđivanje zaliha ugljika. Sektor šumarstva, kao i do sada, treba doprinijeti zajedničkom cilju. Napori se u ovom sektoru trebaju tretirati jednako vrijednim kako i u drugim sektorima. Potrebno je osigurati povećanje proizvodnje biomase, povećanje drvne zalihe pošumljavanjem i sadnjom brzorastućih kultura, te održavanje zalihe ugljika na postojećim šumama na razinama koje će omogućiti Hrvatskoj obračun odljeva ugljika (odljev veći od referentne vrijednosti iz dodatka Kyoto protokolu). Način obračuna odljeva iz sektora korištenja zemljišta, promjena u korištenju zemljišta i šumarstva utjecat će na politiku šumskog gospodarstva, te je stoga potrebno hitno napraviti Akcijski plan za sektor korištenja zemljišta, promjena u korištenju zemljišta i šumarstva. Hrvatskoj je značajna gospodarska grana turizam pa bi niskougljični razvoj trebalo iskoristiti za jačanje brenda sačuvane prirode, uz reklamiranu ponudu turizma niskougljičnog otiska. S obzirom na najveći doprinos stakleničkih plinova iz energetskog sektora posebno se izdvajaju moguće prioritetne mjere odnosno instrumenti za energetski sektor kao ključnog dijela implementacijske strategije:

1. Ekonomski

 

30    

• Ograničavanje i trgovanje emisijskim jedinicama (‘cap and trade' - EU ETS sustav) • Tarife za poticanje obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije • Tarife za poticanje obnovljivih izvora energije u proizvodnji toplinske energije • Tarife za poticanje kogeneracije • Tržišne cijene energenata • Propisivanje udjela obnovljive energije u proizvodnji električne i toplinske energije • Ukidanje subvencija za fosilna goriva i visoko-ugljične tehnologije • Takse na emisiju CO2, i/ili prekomjerni ugljični otisak • Uključivanje troškova zaštite okoliša u cijenu energije • Modeli povratka troška iz ušteda (ESCO) • Smanjeni porezi za nisko-ugljične tehnologije • Subvencije za učinkovitija vozila • Poticanje energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije kreditima i donacijama

2. Normativno zakonodavni • Najbolje raspoložive tehnike u industriji kroz okolišne dozvole • Propisivanje energetskih karakteristika zgrada • Energetska certifikacija zgrada • Propisivanje individualnog mjerenja emisije • Eko-dizajn • Ograničavanje ugljičnog otiska proizvoda - tCO2/kWh, tCO2/GJ • Propisivanje udjela obnovljivih izvora energije • Propisivanje udjela biogoriva u prijevozu • Propisivanje ugljičnog otiska vozila gCO2/km • Javna zelena nabava • Minimalni udio obnovljive energije u javnim zgradama • Prostorno planiranje uvažavanjem održivog transporta i energetike

3. Dobrovoljni • Zelena javna nabava • Udruživanje u zajedničke inicijative, primjerice Povelja gradonačelnika • Društveno odgovorno ponašanje • Uvođenje sustava upravljanja okolišem

4. Informativno obrazovni • Energetsko označavanje proizvoda (kućanski uređaji, vozila, itd.) • Promidžba za političko prihvaćanje i inicijativu • Promidžba za promjenu obrasca ponašanja (korištenje resursa, prijevoza, hrane, itd.) • Informiranje i promidžba o mogućim uštedama i rješenjima malog ugljičnog otiska • Školovanja i treninzi • Ogledni primjeri • Osnaživanje kapaciteta za akreditacije • Poticanje rada udruga posvećeno temi nisko-ugljičnog razvoja

5. Istraživanja i znanost • Ulaganje u razvoj inovativnih tehnologija niskog-ugljičnog otiska

 

31    

• Ulaganje u obrazovne i školske cente • Ulaganje u centre izvrsnosti i ogledne primjere novih tehnologija • Ulaganje u ispitne laboratorije i laboratorije za certifikaciju  

 

6. Mehanizmi za monitoring i ocjenjivanje Nakon odabranih mjera, mogući su indikatori pomoću kojih će se pratiti učinak strategije. Spomenuti indikatori su jednostavni, lako se izračunavaju i za većinu njih postoje izvori podataka. Oni su ključni u praćenju trendova i napretka pri implementaciji Strategije nisko-ugljičnog razvoja jer promjene mogu izraziti u numeričkim pokazateljima. Birajući indikatore, obuhvaćena je okolišna, ekonomska, i društvena dimenzija jer jedino multidimenzionalni pristup može realno prikazati učinke mjera koje će se provoditi.

6.1 Okolišni indikatori

6. Emisija stakleničkih plinova Indikator prati godišnji iznos emisije stakleničkih plinova od kojih najveći udio imaju CO2 emisije. Ovo je jedan od indikatora koji se najčešće prate i uvrštavaju u strategije izrađene u svrhu očuvanja okoliša i prirode. Prikupljanje podataka potrebnih za izračun ovog indikatora regulirano je Zakonom o zaštiti zraka1 te Uredbom o praćenju emisije stakleničkih plinova u Republici Hrvatskoj2. Nadalje, emisija stakleničkih plinova se mjeri u CO2 ekvivalentu a kao bazna godina za izračun i usporedbu uzima se 1990. Izvor iz kojeg će se prikupljati podaci o emisiji stakleničkih plinova koji nastaju ljudskom djelatnošću je Nacionalni inventar stakleničkih plinova (National Inventory Report, NIR), čija izrada je u nadležnosti Agencije za zaštitu okoliša3.

 

7. Udio obnovljivih izvora energije (OIE) u neposrednoj potrošnji energije (%) Važnost ovog indikatora se očituje u činjenici da povećani udio OIE u neposrednoj potrošnji energije pridonosi smanjenju pritisaka na okoliš i ljudsko zdravlje koji proizlaze iz proizvodnje energije. Također, odabran je i s obzirom da se jedna od mjera koje će biti uvrštene u Strategiju odnosi na povećanje udjela energije dobivene iz OIE. Indikator se prikazuje kao udio potrošene energije dobivene iz OIE u neposrednoj potrošnji energije

                                                                                                                         1  Zakon  o  zaštiti  zraka  (NN,  130/11  i  47/14)  

2  Uredba  o  praćenju  emisija  stakleničkih  plinova,  politike  i  mjera  za  njihovo  smanjenje  u  Republici  Hrvatskoj  (NN    87/2012)    

3  http://www.azo.hr/Izvjesca26    

 

32    

(udjelom zbroja stavki za ogrjevno drvo i biomasu, i ostalih obnovljivih izvora energije, te udjela hidroenergije u potrošenoj električnoj energiji). Podatke o udjelu obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije objavljuju se u godišnjem energetskom pregledu Energija u Hrvatskoj4.

8. Potrošnja energije po stanovniku Ovaj indikator mjeri se u tonama naftnog ekvivalenta. Ovaj indikator je bitan jer može ukazati na promjene u navikama i ponašanju stanovništva Hrvatske pri iskorištavanju energije, te tako neposredno govori o intenzivnosti potrošnje energije. Podatak o potrošnji energije po stanovniku se također može naći u godišnjem energetskom pregledu Energija u Hrvatskoj5.

 

9. Drvna zaliha, godišnji prirast i etat Predloženi indikator daje podatke o ukupnoj drvnoj zalihi šuma u Hrvatskoj odnosno volumenu stabala na određenoj površini. Drvna zaliha je postojeća količina drvne mase po jedinici površine. Godišnji prirast predstavlja volumni prirast drvne zalihe po hektaru za određeno razdoblje, dok etat predstavlja drvnu zalihu ili površinu šuma koja je osnovom gospodarenja predviđena za sječu. Iskaz izvršenih sječa predstavlja ukupno posječenu drvnu masu6. Šumama i šumskim zemljištem gospodari se na temelju Šumskogospodarskih osnova područja, koje se donose na razdoblje od 10 godina. Trenutno se gospodari na temelju Osnove donesene 2006. godine. Ovaj pokazatelj bitan je s aspekta održivog gospodarenja šumama a kao takav je uvršten i u Nacionalnu listu pokazatelja (NLP)7. Podaci se mogu pronaći na portalu Hrvatskih šuma8.  

10. Efikasnost korištenja vode Podatak o efikasnosti korištenja vode je bitan jer ukazuje na količine vode koje se gube u vodoopskrbnim sustavima. Indikatorom se prikazuje odnos između isporučenih i zahvaćenih količina vode. Drugim riječima, bitan je jer se njime doznaje energetski intenzitet gubitaka u vodovodu. Podaci o zahvaćenim i isporučenim količinama vode definirani su Zakonom o financiranju vodnoga gospodarstva9 te su dostupni na stranicama

                                                                                                                         4  http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/Energija2010.pdf    5  http://www.eihp.hr/hrvatski/projekti/EUH_od_45/Energija2010.pdf      6  Prema  Nacionalnoj  listi  pokazatelja  šumarstva  http://www.azo.hr/Pokazatelji26    7  Prema  Zakonu  o  zaštiti  okoliša  (NN  110/07  čl.37.,  stavak  2)  djelatnost  Agencije  za  zaštitu  okoliša  obuhvaća  izradu  Nacionalne liste pokazatelja (NLP)  8  http://portal.hrsume.hr/index.php/hr/ume/opcenito/sumeuhrv    

9  Zakon  o  financiranju  vodnoga  gospodarstva  (NN  153/09,  90/11)  

 

33    

Državnog zavoda za statistiku10. Bitno je napomenuti da su gubici vode u javnom vodovodu iznimno visoki – 2010. godine se radilo o gubitku od 66% količine ukupno isporučene vode.

11. Područja pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom Ovim indikatorom će se pratiti trendovi širenja područja pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom i njihov udio u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji. Izrađuje se temeljem podataka o udjelu ekoloških poljoprivrednih gospodarstava u ukupnoj poljoprivrednoj površini i u ukupnom broju poljoprivrednih gospodarstava te kao udio dodijeljenih poticaja za ekološku proizvodnju u ukupnom broju poticaja. Svi podaci o područjima pod ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom dostupni su na web stranicama Ministarstva poljoprivrede11.

6.2 Socijalni indikatori

1. Stopa zaposlenosti

Indikator pokazuje ukupan broj zaposlenih u starosnoj dobi između 15 i 64 godine u Hrvatskoj u jednoj godini prikazan u godišnjem prosjeku. Izrađuje ga Državni zavod za statistiku u svojoj publikaciji „Hrvatska u brojkama“ prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Pomoću njega prati se utjecaj na porast zaposlenosti na godišnjoj razini.

2. Osobe izložene riziku od siromaštva i socijalne isključenosti Indikator prikazuje udio osoba (%) u ukupnom stanovništvu koje žive u kućanstvima kojima je neto ekvivalentni dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Prag rizika od siromaštva definiran je relativno i temelji se na distribuciji dohotka. Prag rizika od siromaštva utvrđuje se tako da se za sva kućanstva izračuna ekvivalentni dohodak po članu kućanstva. Zatim se utvrđuje srednja vrijednost (medijan) distribucije dohotka i 60% od izračunane srednje vrijednosti čini prag rizika od siromaštva. Prag rizika od siromaštva iskazuje se u novčanim jedinicama. Državni zavod za statistiku prati i objavljuje stopu rizika od siromaštva na godišnjoj bazi u svojoj publikaciji „Pokazatelji siromaštva“12. Pomoću stope rizika od siromaštva može se pratiti utjecaj na smanjenje broja osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti.

3. Osobe koje pate od ozbiljne materijalne deprivacije Stopa materijalne deprivacije prikazuje postotak osoba koje žive u kućanstvima koja si ne mogu, isključivo zbog financijskih razloga, priuštiti najmanje tri od devet stavki materijalnog oskudijevanja. Stavke materijalne deprivacije odnose se na ekonomske pritiske, trajna dobra i stambene uvjete. U posebnom fokusu su dvije stavke, odnosno 1) mogućnost

                                                                                                                         10  http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2011/06-­‐01-­‐05_01_2011.htm    

11  http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184    

12  http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/14-01-02_01_2012.htm    

 

34    

plaćanja najamnine, hipoteke ili režija te 2) mogućnost adekvatnog grijanja doma. Državni zavod za statistiku također prati i objavljuje stopu materijalne deprivacije u svojoj publikaciji „Pokazatelji siromaštva“. Pomoću ovog indikatora moguće je praćenje broja osoba koje pate od ozbiljne materijalne deprivacije.

4. Izloženost onečišćenosti zraka Mjeri se kroz dva pokazatelja koji se nalaze na Nacionalnoj listi pokazatelja, a mjerenje i praćenje pokazatelja u nadležnosti su Agencije za zaštitu okoliša i Državne mreže za trajno praćenje kvalitete zraka13. Pomoću ova dva pokazatelja može se pratiti utjecaj na smanjenje zagađenosti zraka kojem su izloženi stanovnici Hrvatske. To su Kakvoća zraka u urbanim područjima; broj dana u godini s prekoračenjem graničnih vrijednosti za onečišćujuće tvari SO2, NO2, PM10 i O3 i Kakvoća zraka u ruralnim područjima; broj dana u godini s prekoračenjem graničnih vrijednosti za onečišćujuće tvari SO2, NO2, PM10 i O3.

5. Energetsko siromaštvo Postoji nekoliko različitih definicija koje opisuju uvijete pod kojima možemo govoriti o energetskom siromaštvu. Jedna od definicija prihvaćena u UK, Australiji i Japanu energetsko siromašno kućanstvo definira kao ono koje si ne može priuštiti adekvatne energetske usluge s najviše deset posto svojih prihoda, odnosno da je u stanju energetskog siromaštva svako kućanstvo koje troši više od 10% svojih prihoda na osnovne energetske potrebe, podaci mogu biti mjerljivi i usporedivi. Suradnja GfK Hrvatska i UNDP-a dovela je do prvih numeričkih podataka za energetsko siromaštvo na području Hrvatske te omogućila formiranje ovog pokazatelja kojim ćemo moći pratiti utjecaj Strategije na smanjenje energetskog siromaštva.

6.3 Ekonomski indikatori

1. Energetska intenzivnost ukupne potrošnje

Ovaj indikator je omjer ukupne domaće potrošnje energije izražene u kgen (kg ekvivalenta nafte) i bruto domaćeg proizvoda (BDP) obračunanom prema paritetu kupovne moći izraženom u 1000 kuna, 1000 dolara ili Eura. Stalne cijene iz 2000. godine uzimaju se kao referenca. Ovaj indikator mjeri potrošnju energije unutar ekonomije te njenu ukupnu energetsku efikasnost. Omogućuje praćenje dinamike ukupne potrošnje energije u kgen na ostvarenih 1000 kuna, dolara ili BDP (2000) te usporedbu s drugim državama. Pokazatelj se izrađuje temeljem vrijednosti kvocijenta količine iz zajedničkih upitnika IEA/OECD-Eurostat-UN/ECE o ukupnoj potrošnji energije izražene u kgen i podijeljene sa BDP u 1000 EUR, stalne cijene iz 1995. godine. Podaci su dostupni u zborniku „Energija u Hrvatskoj“ i u statističkim ljetopisima (godišnjim izvještajima) Državnog zavoda za statistiku14.

2. Zeleni porezi i subvencije Prema definiciji EU/ OECD-a ekološki porez je oblik poreza kod kojeg je porezna osnovica

                                                                                                                         13  http://vrijeme.hr/kz/modeliranje/drzavna_mreza_izvjesce_2011_rujan.pdf  14  http://www.dzs.hr/Hrv/publication/stat_year.htm  

 

35    

izražena u fizičkim jedinicama materije i dokazan je njezin negativan utjecaj na okoliš. Tri su osnovne kategorije ekoloških poreza u EU, odnosno porez na energente (koji čini oko tri četvrtine ukupnog iznosa zelenih poreza), porez na transport (oko jedne petine ukupnog iznosa) te porez na zagađenja i prirodne izvore (oko 4% ukupnog iznosa). Subvencionira se proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije na način da svi kupci plaćaju dodatnu naknadu za poticanje sukladno Uredbi o izmjeni i dopunama Uredbe o naknadama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Ukupan iznos subvencije dobiva se tako množenjem isporučene količine energije s iznosom naknade. Ovaj indikator uspoređujući godišnji iznos zelenih/ekoloških poreza i subvencija pokazuje omjer godišnjeg iznosa koji je ostvaren za zaštitu okoliša te koji je uložen u zaštitu okoliša kroz subvencije.

3. Udio zelenih poreza u ukupnom poreznom opterećenju Ovaj indikator pokazuje udio zelenih/ekoloških poreza u ukupnom poreznom opterećenju te omogućuje praćenje povećanja ili smanjenja poreznog opterećenja koji se prikuplja u svrhu zaštite okoliša i održivog razvoja. Ovaj indikator se redovito prati na razini Europske Unije te će podaci o Hrvatskoj biti dostupni na statističkom uredu Europske unije, Eurostatu, nakon ulaska Hrvatske u EU. Također se može izračunati iz publikacije Eurostata „Strukture poreznih sustava u Europskoj Uniji“15.

4. Materijalna produktivnost Materijalna produktivnost je definirana kao BDP podijeljen sa domaćom potrošnjom materijala (Domestic material consumption – DMC) te izražena u EUR po kilogramu. DMC mjeri ukupnu količinu materijala koja je direktno upotrijebljena u gospodarstvu. Definirana je kao godišnja količina sirovina eksploatiranih u gospodarstvu kojoj se dodaju sve sirovine iz uvoza, a oduzimaju sve izvezene sirovine. DMC prikazuje stvarnu potrošnju, a ne krajnju potrošnju sirovina. Prema naputcima Eurostata kada se proučavaju trendovi materijalne produktivnosti u jednom geografskom području BDP koji se koristi treba biti izražen u eurima prema referentnoj 2005. godini i valutnim tečajevima iz 2005. godine. Ovaj indikator nam omogućava da pratimo učinkovitost korištenja resursa u gospodarstvu. Dostupan je na Eurostatu za Hrvatsku i sve ostale zemlje Europske unije16.

7. Komunikacijske aktivnosti Svi strateški dokumenti u području energetike i zaštite okoliša ukazuju na važnost komunikacijskog pristupa i na nužnost stvaranja pretpostavki za razumijevanje i provedbu                                                                                                                          15  http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/product_details/publication?p_product_code=KS-DU-06-001  16  http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tsdpc100  

 

36    

strategija institucionalne kapacitete za provedbu mjera, a osobito uloge odnosno podrške regionalnih/lokalnih agencija kao provedbenih tijela jedinica područne i/ili lokalne samouprave. Komunikacijske aktivnosti će se provoditi u okviru izrade i promocije i provedbe Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje do 2030. s pogledom do 2050. godine s akcijskim planom. U okviru Komunikacijskog plana aktivnosti su usmjerene prema svim različitim ciljanim skupinama koje obuhvaćaju sve relevantne društvene dionike (donosioci odluka, sektori, građani, gospodarstvo…). U okviru komunikacijskih aktivnosti organizirat će se tematske radionice i šira javna rasprava, a sudjelovat će koordinacijsko tijelo za politiku i koordinacijsko tijelo za tehnička pitanja. Komunikacijske aktivnosti će se provoditi na temelju iskustva u okviru izrade Okvira za Strategiju niskougljičnog razvoja. Važno je komunicirati pozitivne socijalne implikacije niskougljičnog razvoja. Glavni socijalni faktori koje bi trebalo uzeti u obzir u okviru Strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske su: • Povećanje zaposlenosti, • Sprječavanje depopulacije ruralnog područja, • Doprinos ujednačavanju socijalnog razvoja, • Doprinos smanjenju socijalne isključivosti, • Doprinos smanjenju svih oblika siromaštva, • Doprinos u ublažavanju ekonomske emigracije.

8. Literatura 1. LOCSEE: Guidelines for Coordinated Transfer of EU Legislation in the Field of Climate

Change: www.locsee.eu/guidebook-report.php?id=84&catid=63 . 2. LOCSEE: Step-by-Step Manual on Developing Low-Carbon Policies:

www.locsee.eu/step-by-step-manual.php?id=92&catid=64. 3. LOCSEE: Template for development and improvement of low carbon process plans,

Bolzano, Activity 6.1., February 2014. 4. Plan zaštite zraka, ozonskog sloja i ublažavanja klimatskih promjena u Republici

Hrvatskoj za razdoblje od 2013. do 2017. godine, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2013.

5. Šesto nacionalno izvješće Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2014.

6. Izvješće o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske za razdoblje 1990. - 2012. (NIR 2014), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2014.

7. Izvješće o projekcijama emisija stakleničkih plinova Republike Hrvatske, Agencija za zaštitu okoliša, ožujak 2014.

8. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09). 9. Ekonomski program Republike Hrvatske 2013., Vlada Republike Hrvatske, 2013.

 

37    

10. Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije, Ministarstvo gospodarstva, 2013. 11. Treći nacionalni akcijski plan energetsku učinkovitost RH 2014.-2016. godine, Vlada

RH, srpanj 2014. godine. 12. Analiza mogućnosti dodatnog smanjenja emisija stakleničkih plinova u Republici

Hrvatskoj do 2020. godine, EKONERG, svibanj 2014. 13. Podloge za izradu Prilagodba i nadogradnja strategije energetskog razvoja Republike

Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, 2008. 14. Okvir za izradu strategije niskougljičnog razvoja Republike Hrvatske (LEDS) – nacrt

cijelog dokumenta i sažetak, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, 2013. 15. Strategija gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN 130/05). 16. Statistički ljetopis Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku.