MAKROEKONOMSKA PEFRORMANCA je zdravstveno stanje nekog gospodarstva; mjere za vrednovanje su:

1) realni BDP2) stopa inflacije3) stopa nezaposlenosti

Ekonomija - znanost koja se bavi izučavanjem alokacije oskudnih resursa između međusobno konkurentnih uporaba; nastoji pronaći odgovore na pitanje: što, kako i za koga.Cilj izučavanja je pronalaženje najkompetitivnijeg načina korištenja resursa koji bi omogućio u najvećoj mjeri zadovoljavanje ljudskih potreba.POZITIVNA EKONOMIJA = bavi se izučavanjem ponašanja neke ekonomske pojave/ procesa u uzročno posljedičnim terminima; objašnjava što se dogodilo, što se događa, odnosno što će se dogoditi; oslanja se na konstatacije tipa «ako..tada»; oslobođena je subjektivnih vrednovanja, predrasuda i procjena oko toga dal je neki ishod dobar ili loš, poželjan ili nepoželjan.NORMATIVNA EKONOMIJA = bavi se izučavanjem poželjnosti i prihvatljivosti nekog ekonomskog ishoda; izučava što se treba mijenjati, ciljem postizanja najboljeg mogućeg ishoda; koristi se za vrednovanje makroekonomske performance i politike.

Ekonomska teorija omogućava ljudima razumijevanje ponašanja izučavanih ekonomskih pojava i prognoziranje njihova budućeg ponašanja.Ekonomska analiza je primjena ekonomske teorije u rješavanju određenog skupa ekonomskih problema u određenoj ekonomskoj situaciji – zadatak joj je utvrditi međuovisnosti koje postoje između izdvojenog skupa ekonomskih pojava – provodi se obično na reduciranom obliku modela.

EKONOMSKI MODELI = apstraktna, logična konstrukcija izučavane ekonomske pojave, točan opis pojednostavljene imaginarne ekonomije, prognoziranje budućeg stanjaELEMENTI:

1) ekonomske varijable – njima se u modelima prezentiraju ekonomske pojave- mogu biti: a) endogene – varijable koje treba izračunati modelom, ovise o varijablama u modelu, zavisneb) egzogene - varijable čije su vrijednosti zadane, ne mijenjaju se s promjenama endogenih varijabli, nezavisne

- budući da sve varijable ne mogu biti obuhvaćene modelom, imamo relevantne (obuhvaćene modelom) i irelevantne (izostavljene iz modela)

2) relacije modela – pretpostavke na kojima se temelji model- mogu biti:

a) definicijske – definiraju ekonomsku varijablu kao uniju/presjek njezinih odrednica; poznate pod nazivom identiteti, istinite su za vrijednost varijabli u jednadžbi (Y=C+I+G+NI)

b) relacije ponašanja – izučavaju zakonitosti u ponašanju određenih varijabli obzirom na promjene veličine drugih varijabli (C=+Yr)

c) uvjeti ravnoteže – propisuju jednakosti između određenih varijabli radi očuvanja ravnoteže cijelog sustava ( AE=y)

3) parametri – kvantitativan izraz međuovisnosti varijabli čiju vrijednost je potrebno procijeniti i koja ja konstantna tijekom vremenaStrukturni parametri pokazuju neposredne učinke promjena egzogenih na endogene varijableReducirani oblik modela pretpostavlja izražavanje svake endogene varijable kao funkcije predeterminiranih varijabli (varijable s vremenskim pomakom) i parametara koji pokazuju ne samo neposredne učinke nego i posredne učinke promjene egzogenih na endogene. Ako se svaka endogena izrazi kao kombinacija egzogenih i parametara, model je transformiran u konačni oblik.

MIKROEKONOMIJA – bavi se izučavanjem individualnih domaćinstava, poduzeća, tržišta; koncentracija na izučavanje manjih podsustava nekog sustava.

1

MAKROEKONOMIJA – bavi se izučavanjem funkcioniranja neke privrede kao cjeline.(nema oštre granice u razlici, no razlikuju se u jačini utjecaja na ponašanje gospodarstva)

Učinci prouzročeni MA interakcijama:a) učinak neutralizacije – slučaj kad je neki ekonomski učinak neutraliziran drugim vidljivim ili

manje vidljivim učinkom, ispoljava u dugoročnom vremenskom razdobljub) učinak pojačavanja – javlja se ako sekundarni ekonomski učinci pojačavaju primarne učinke

Makroekonomska ravnoteža iznad pune zaposlenosti (max kapacitet privrede) moguća je kad je realni BDP prirodnog BDP-a, a stopa nezaposlenosti prirodne nezaposlenosti potrebno je napraviti razliku između fizičkih i ekonomskih kapaciteta privrede; gdje fizički podrazumijeva fizički max koji neka privreda može proizvesti uz dane resurse kratkoročno, a ekonomski kapacitet se odnosi na proizvodnju koja je održiva tijekom dugoročnog vremenskog razdoblja pod normalnim uvjetima, danim fizičkim kapacitetima i preferencijama ljudi (određuju razinu dugoročne agregatne ponude)

Tržišni neuspjesi/ nepovoljni učinci ekonomskih ishoda:a) nepoželjnost – ma ravnoteža je uspostavljena na razini manjoj od pune zaposlenosti, pa se

javlja problem nezaposlenosti (yo ymax)b) nestabilnost – iako privreda može funkcionirati na razini ma ravnoteže, to joj je osigurava

dugoročan opstanak, jer je privreda organizam koji je izložen permanentnim promjenama koje uzrokuju promjene krivulje AD i AS, pa se s njima mijenja i ma ravnoteža

POTENCIJALNA PROIZVODNJA razina ag.proizvodnje koja se ostvaruje pri punoj zaposlenosti proizvodnih čimbenika (inputa), ali na način da ne bude dovedena u pitanje njihova održivost – naziva se još max proizvodnja

Za određenje veličine inflacijskog i recesijskog jaza bitna je veličina potencijalne proizvodnje za čije se mjerenje koriste 4 pristupa : a) pristup proizvodne funkcije – izražava međuovisnost proizvodnje o veličini ulaganja inputa,

a koristi se za izračunavanje max funkcije, tj. proizvodnje koja odgovara punoj zaposlenostib) pristup trenda – identificiraju se gosp.ciklusi, te se kroz njihove vrhove provlači trend, a

procijenjene vrijednosti predstavljaju max proizvodnjuc) pristup baziran na Okunovom zakonu – povećanje stvarne stope nezaposlenosti iznad

prirodne za 1% uvjetuje smanjenje realnog BDP-a za 2% u odnosu na potencijalni BDPd) pristup anketiranja poduzeća – utvrđuje se iskorištenost kapaciteta poduzeća, te se na

temelju tih podataka procjenjuje vrijednost max proizvodnje

MAKROEKONOMSKI PROBLEMI:1) Gospodarski ciklusi – neregularne fluktuacije agregatne proizvodnje mjerene fluktuacijama

realnog BDP-a oko njegove putanje rasta; fluktuacije ag.proizv. imaju nelinearan karakter, te je posljedica toga nemogućnost izvođenja preciznih prognoza vezanih za buduće kretanje ag.proizvodnje tj. BDP-a čija dužina i intenzitet vremenski i prostorno variraju

Faza = vremenski razmak između vrha i dna gospodarskog ciklusa; kontrakcija –faza pada privrednih aktivnosti tijekom kojih se bilježi smanjenje agregatne proizvodnje

(ako je pad registriran u najmanje 2 uzastopna razdoblja, riječ je o recesiji –smanjen BDP, velika nezaposlenost) N, Y,

ekspanzija – faza rasta privrednih aktivnosti tijekom kojih se bilježi rast agregatne proizvodnje (ako je rast registriran u najmanje 2 uzastopna razdoblja, riječ je o oporavku); boom- raste potraž. količina dobara i prekoračuje održivu razinu ag.proizv.; , Y, N

Ciklus vremenski razmak koji razdvaja 2 infleksibilne točke iste prirode (2 vrha ili 2 dna)Vrh najviša točka g.ciklusa u kojoj realni BDP počinje padati, ekonomske aktivnosti su na najvišoj razini (y),

nezaposlenost mala, ali je inflacija velika.

2

Dno najniža točka g.ciklusa gdje realni BDP počinje rasti, y je na samom dnu, nezaposlenost je najveća, a inflacija najniža.

Promjena režima –promjena između razdoblja recesije i ekspanzije ili između razdoblja ekspanzije i kontrakcije.Održivi razvitak – težnja društva ka postizanju održivog gospodarskog rasta u mjeri koja će omogućiti

zadovoljavanje potreba sadašnjih, ali i budućih generacija na način da se ne ugroze regenerativni kapaciteti okoliša i ne uništava prirodna osnovica.

Ekonomski indikatori g.ciklusa – ekonomske varijable čija su ponašanja vremenski konzistentna s ponašanjem agregatne proizvodnje; mogu biti:

a) vodeći indikatori – one varijable čiji usponi i padovi prethode usponima i padovima agregatne privredne aktivnosti (indeks potrošačkih očekivanja, ponuda novca)

b) grubo koincidirajući indikatori – varijable koje se razvijaju na koincidirajući način i u isto vrijeme s razvitkom agregatne privredne aktivnosti (osobni dohodak umanjen za transf.plaćanja)

c) indikatori kašnjenja – varijable koje bilježe infleksibilne točke nakon izvjesnog vremena nakon što su zabilježene u agregatnoj privrednoj aktivnosti (prosj.trajanje nezaposlenosti)

2) Nezaposlenost – broj odraslih osoba koje nemaju zaposlenje, a koji žele raditi, što dokazuju aktivnim traženjem posla; dio su radno sposobnog stanovništva u dobi od 15-60 godina ili do 65; ako je nezaposlenost izražena kao postotak radne snage, riječ je o stopi nezaposlenosti (n)

RS = Z + N; n = (N / RS) x 100

Stopa nezaposlenosti nije perfektan pokazatelj stanja na tržištu rada zbog:a) nerealističnih očekivanja visine plaća – ako netko odbije posao zbog male plaće, mišljenje je

takvo da se te osobe ne bi trebale ubrajati u nezaposlene, iako se ubrajajub) obeshrabreni radnici – nezaposleni koji su nakon dugog traganja za poslom odustali, nisu

uvršteni u nezaposlenec) radnici koji rade nepuno radno vrijeme – ubrajaju se u zaposlene iako tragaju za poslom s

punim radnim vremenomd) radnici koji rade na «crno» - poslodavci ih nisu prijavili, pa su i dalje registrirani kao

nezaposleni

Troškovi nezaposlenosti:a) gubitak outputa i dohotka koji bi nezaposleni ostvarili da su radili; njegova veličina ovisi o prirodnoj stopi nezaposlenostiOKUNOV ZAKON – za svaki porast stope nezaposlenosti za 1%, output zemlje (mjeren relanim BDP-om) opada za 2% u odnosu na potencijalni BDP % promjena realnog BDP-a = 3% - 2 x % promjena stope nezaposlenosti % promjena n = -1/2 (% promjena realnog BDP-a – 3%) realni BDP će rasti za 3% ako n ostane konstantna (ta stopa rasta outputa koja je potrebna za održavanje n konstantnom zove se normalna stopa rasta)b) smanjenje ljudskog kapitala ili stagnacija njegovog razvitka; ljudski kapital odnosi se na zbroj znanja i vještina koje neka osoba stekne obrazovanjem i radom, a sam trošak nezaposlenosti je povezan sa sprečavanjem daljnjeg razvoja osobec) porast socijalnih problema odnosi se na to da je nezaposlenost povezana sa mnogim psihološkim i sociološkim problemima od kojih ističemo: odljev mozgova, porast kriminalnih djela, samoubojstva, razvodi brakova…

Vrste nezaposlenosti:a) ciklička – uvjetovana postojanjem g.ciklusa, a obično je vezana uz malu potražnju za radom

3

b) frikcijska – privremena ili tranzitorna; nastaje zbog napuštanja starog posla i traženja novog, ulaska ili ponovnog ulaska na tržište radne snage, zbog kojeg je neka zaposlena osoba ponovno postala nezaposlena; izdvajamo sezonsku – mijenjanje uvjeta zapošljavanja tijekom jedne godinec) strukturna – uvjetovana je nepodudaranjem između vještina i znanja osoba koje traže posao i zahtjeva raspoloživih poslova (zovemo ju još dugoročna nezaposlenost)

PRIRODNA STOPA NEZAPOSLENOSTI o stopa nezaposlenosti koja ne ubrzava inflaciju (konstantna je) –NAIRUo njoj teži privreda koja nije izložena smetnjama tijekom dugoročnog vremenskog

razdoblja, a koja je nezavisna od inicijalnih ekonomskih uvjeta i tekuće makroekonomske politike; korespondira s punom zaposlenošću privrede (kapaciteti resursa ekonomski iskorišteni)

o n (stvarna) np (prirodna) - rast P / inflacija

3) Inflacija – proces kontinuiranog rasta cijena / smanjenja vrijednosti novcaDeflacija – kontinuirano opadanje razine cijena / povećanje vrijednosti novca(ako je prisutna deflacija – stopa inflacije je negativna); granica između inflacije i deflacije je cjenovna stabilnost koja je uspostavljena kad prosječna razina cijena nema niti uzlaznu niti silaznu tendenciju

- razina cijena se mjeri indeksom cijena koji u bazičnoj godini ima vrijednost 100- stopa inflacije je stopa po kojoj raste razina cijena = (Pt – Pt-1 / P t-1) x 100Pt- tekuća godina; Pt-1 – protekla godina

- Mark up inflacija = uvjetovana je autonomnim povećanjem marže koja se dodaje direktnim troškovima u sektoru na ime pokrića općih troškova i dobiti- Dvije su činjenice vezane uz inflaciju: ne predstavlja jednokratno povećanje razine cijena, tj. odnosi se na kontinuirani porast razine cijena tijekom vremena; dinamičan je kumulativan proces koji je tijekom vremena prouzročen različitim uzorcima koji ju u daljnjim tijekovima hrane

- ukoliko je stopa inflacije nepromijenjena iz godine u godinu, očekivanja subjekata se prilagođavaju toj stopi; ona ne donosi iznenađenja, a subjekti je stoga ugrađuju u sve ekonomske aranžmane i planove koje prave – znači očekivana i ugrađena u sustav – inercijska ili sržna inflacija

- ukoliko je stopa inflacije prisutna u nekoj zemlji tijekom dužeg vremenskog razdoblja govorimo o strukturnoj inflaciji

Dezinflacija – proces reduciranja stope inflacije svjesnim i planiranim aktivnostima koje mogu promijeniti restriktivnu monetarnu politiku

STAGFLACIJA – neuravnoteženo stanje unutar kojeg funkcionira neka privreda (stagnacija realnog BDP-a pri određenoj razini ili njegovo stvarno opadanje od jednog do drugog razdoblja i velika stopa inflacije) razdoblje sporog ekonomskog rasta, istovremeno prisustvo recesije i inflacije; okarakterizirana je kombiniranim smanjenjem realnog BDP-a i rasta razine cijena, što je prouzročeno smanjenjem agregatne ponude.

Stabilizacijski program usmjeren eliminiranju stagflacije zahtjeva brižljiv odabir makropolitičkih mjera; raspoložive makroekonomske opcije namijenjene toj svrsi su:

a) bez državnih intervencija (tijekom vremena mali output i velika nezaposlenost će vršiti pritisak na smanjenje nadnica što će voditi pomicanju krivulje KAS udesno)

b) intervencije usmjerene na promjene agregatne potražnje mjerama fiskalne i monetarne politike s ciljem neutralizacije nekog učinka šoka ponude (potrebno je identificirati one političke instrumente pomoću kojih se može stimulirati ili ograničiti agregatno trošenje) -

c) intervencije usmjerene na promjene agregatne ponude fiskalnom politikom kroz smanjenje poreza čime se povećava zarada koju dobijaju radnici za svoj rad što ih stimulira za daljnji

4

rad i proizvodnju (potrebno je identificirati one političke instrumente pomoću kojih se mogu reducirati troškovi proizvodnje ili stimulirati povećanje agregatne proizvodnje pri svakoj razini cijena)

Keynes je smatrao da su državne intervencije nužne, dok se suvremeni ekonomisti slažu o potrebnosti, ali ne i o njihovom obimu Ekonomisti nove klasične ekonomije smatraju da je privreda samoregulirajući mehanizam koji osigurava usmjeravanje privrede prema dugoročnoj ravnoteži – država kroz monetarnu politiku ima izvjesnu ulogu u stabiliziranju privrede Ekonomisti nove keynesijanske ekonomije smatraju da privreda nije samoregulirajući mehanizam, te da država kroz fiskalnu politiku ima ulogu u privrednom životu

Stabilizacijski program bi se trebao oslanjati na trovrsnim politikama:1) politici zaposlenosti i usavršavanja (zadatak je poboljšati učinkovitost funkcioniranja tržišta rada, povećati

razinu informiranosti između nezaposlenosti i poslova koji se nude, reducirati svaki oblik diskriminacije)2) politici plaća i dohodaka (zadatak je promijeniti ponašanje monopolista na tržištu rada i dobara kako bi njihove

odluke bile kompatibilne s ciljevima pune zaposlenosti i stabilne razine cijena)3) ekonomija ponude (zadatak je povećati stopu rasta produktivnosti i realnog outputa, te spremnosti na rad,

štednju i investicije mijenjanjem porezno – transfernog sustava)

Indeks cijena ponderirani prosjek cijena određenih dobara i usluga:a) indeks potrošačkih cijena (CPI) – utemeljen na standardnoj košarici proizvoda i usluga koju

kupuje tipično domaćinstvob) indeks proizvođačkih cijena (IPC) – utemeljen na proizvodima koji se koriste u proizvodnji

drugih proizvodac) implicitni deflator BDP-a (IPD) – indeks (Paascheov indeks) koji se koristi za sve finalne

proizvode koji konstituiraju BDP; računa se kao odnos nominalnog i realnog BDP-a pomnoženog sa 100

-ako cijene uvoznih proizvoda porastu u odnosu na cijene proizvoda proizvedenih u domaćoj privredi, CPI će rasti brže od IPD, jer CPI reprezentira cijene dobara koje se troše u domaćoj privredi bez obzira gdje su proizvedeni, a IPD cijene dobara koje su proizvedene u domaćoj privredi.

Vrste inflacije:a) prema intenzitetu

latentna / potencijalna – ispoljava se kao sporo rastuća razina cijena kod koje stopa inflacije ne prelazi 5%, ima dugoročan karakter (blaga, puzeća)

srednja / umjerena – veže se uz iznimna vremenska razdoblja (npr. rat); raspon od 5-10%

galopirajuća – prelazi 100% mjesečno, progresivno se razvija, ponekad sve do kraha novčanog sustava – kad prerasta u hiperinflaciju koja započinje kad mjesečna stopa inflacije pređe 50% ili 100% po godini (razlika između njih je u tome što galopirajuća izaziva ozbiljne ekonomske poremećaje pod kojima gospodarstvo ipak preživljava, dok hiperinflacija dovodi do katastrofalnih poremećaja koje privreda ne preživljava.)

b) prema početnom uzroku inflacija potražnje – višak agregatne potražnje nad agregatnom ponudom; prouzročena

je povećanjem agregatne potražnje iznad nepromjenjenih ekonomskih kapaciteta privrede ili bržim porastom ag.potražnje od održivih ekonomskih kapaciteta. Makroekonomska stabilizacijska politika treba biti fokusirana na smanjenje ag.potražnje monetarnim i/ili fiskalnim mjerama

inflacija ponude (troškova) – uvjetovana porastom neke komponente troškova iz strukture cijene dobara tj. prekoračenjem agregatne ponude u odnosu na ag.potražnju; prouzročena je kontrakcijom ag.ponude uz nepromjenjenu potražnju – gospodarstvo funkcionira u uvjetima nepotpune nezaposlenosti. Makroekonomska stabilizacijska politika treba biti usmjerena na provođenje politike zaposlenosti i usavršavanja kojom

5

se poboljšava djelotvornost tržišta rada (smanjenje nominalnih plaća, inflatornih očekivanja, fiskalnih nameta)

c) prema očekivanju potpuno očekivana /anticipirana – predvidiva, nastaje kad su očekivanja svih subjekta

jednaka tako da ne dolazi do promjena relativnih cijena (ako ne vodi promjeni, riječ je o uravnoteženoj inflaciji)

neočekivana / neanticipirana – nastaje ako su prisutna iznenađenja u kritičnoj mjeri, kad je stvarna stopa inflacije različita od prognozirane (ako vodi iskrivljavanju relativnih cijena, poreznih stopa i realnih kamatnjaka, onda je neuravnotežena inflacija)

Troškovi inflacije:a) troškovi neočekivane inflacije – provocira arbitralnu redistribuciju dohotka i bogatstva (vjerovnici –

dužnici)b) troškovi očekivane inflacije

o trošak cipelarine – očekivana inflacija je očekivani trošak držanja novca koji se može izbjeći ekonomiziranjem novca, jer ako individue u prosjeku drže manju realnu količinu novca kod sebe, moraju češće odlaziti u banku i podizati novce

o trošak jelovnika – prouzročeni su promjenom cijena zbog čega restorani imaju povećane troškove zbog tiskanja novih jelovnika, a poduzećima se povećavaju troškovi izradom novih cjenovnika

o varijabilnost relativnih cijena i neoptimalna alokacija resursa – što je veća inflacija, veća je varijabilnost u relativnim cijenama

o porezni sustav i inflacija – ako porezi ovise o dohocima, tada će porast nominalnih dohodaka, uslijed rasta cijena, prouzročiti automatsko povećanje poreza koji se trebaju uplatiti državi

4) Deficit Proračun procjena godišnjih prihoda i primitaka, te utvrđeni iznos izdataka i drugih plaćanja države; suficit (PR) – deficit (PR) – uravnotežen (P=R)A) PRORAČUNSKI DEFICIT

o neki ekonomisti smatraju da je nužan, a ponekad i poželjan jer može pridonijeti stabiliziranju privrede, dok drugi misle da je nepoželjan jer provocira značajne tržišne, socijalne i političke posljedice po razvitak gospodarstva i društva

o načini financiranja pror.deficita:1) financiranje autonomnim porezima - povećana je državna potrošnja financirana u istom iznosu povećavanjem realnih autonomnih poreza (G - IS; dok je T - IS); rezultat je malo povećanje ravnotežnog BDP-a2) financiranje zaduživanjem - država prodaje obveznice javnosti, IS se pomiče udesno te y što uvjetuje potražnje za novcem koja vrši pritisak na r –dolazi do učinka istiskivanja privatnog trošenja3) novčano financiranje

- obveznice se prodaju središnjoj banci ili poslovnim bankama, a novčano financiranje rezultira inflacijskim pritiscima, pa se ti učinci nazivaju monetarnim učincima fiskalne politike (G - IS, prodaja obveznica- LM,r – nema učinka)

o može biti aktivan (strukturni –pri punoj zaposlenosti, rezultat je aktivnosti diskrecijske fiskalne politike), te pasivan (ciklički –određen stanjem privrede)

B) VANJSKOTRGOVINSKI DEFICIT- signal je ubrzanog gospodarskog rasta jer nerazvijene zemlje često ne raspolažu dovoljnom

količinom štednje koja im je potrebna za rast, pa taj problem rješavaju posuđivanjem u inozemstvuPlatna bilanca predstavlja agregirani popis vrijednosti svih transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom u tijeku 1 godine; PB= (E-U) – Nik

6

sastoji se od 2 bilance: a) bilance tekućih transakcija (bilanca VT razmjene roba i usluga s inozemstvom + bilanca

transfernih plaćanja)b) bilance kapitalnih transakcija (izravne investicije + portfolio investicije + bankovni i

nebankovni krediti + državni krediti i posudbe)c) neto greške i propusti – posljedica su nesavršenosti mjerenja tekućih i kapitalnih transakcija

E = U, VT je uravnotežena; (na 2 načina: aktiviranjem mehanizma automatskog uravnoteženja – koje se ostvaruje promjenama P u domaćoj privredi ili ino, te promjenama realnog BDP-a, ili mjerama ma politike)

E U, VT je u deficitu; E U, VT je u suficitu

OSOBNA POTROŠNJA ukupna vrijednost trošenja (izdataka) za potrošenu robu i usluge koju poduzima sektor kućanstva nacionalne privrede za tekuću uporabu

a) potrošnja netrajnih proizvoda (iskoriste se unutar 1 godine –hrana, piće)b) potrošnja trajnih proizvoda (traju znatno duže od 1 godine – namještaj, auto)c) potrošačke usluge (zdravstvene usluge, usluge prijevoza)

Svojstva Keynesove funkcije osobne potrošnje C=+Yr (korigirana funkcija potrošnje gdje je svaka točka tog pravca izražena jednakosti raspoloživog dohotka i osobne potrošnje Yr=C)

1.svojstvo – pretpostavlja se linearna funkcija i GSP= 2.svojstvo – s rastom raspoloživog dohotka, PSP postaje sve manja i teži GSP kao svojoj

graničnoj vrijednosti – dovodi do predviđanja da će gospodarstva razvijenih zamalja, te svjetsko gospodarstvo nakon II.svj.rata pasti u depresiju koja može dugo trajati, sve dok njihove države fiskalnim mjerama ne budu djelovale na povećanje AD – to je hipoteza sekularne stagnacije, koja se pokazala netočnom

prema otkriću Simona Kuznetsa, PSP je relativno stabilna tijekom dugoročnog vremenskog razdoblja; tijekom istraživanja, iako se raspoloživi dohodak drastično povećao – PSP se nije smanjila

TEORIJE POTROŠNJE:1) teorija životnog ciklusa – potrošnja je funkcija očekivanog dohotka kojeg domaćinstva

očekuju da će ostvariti tijekom svog života radom i imetkom (domaćinstva troše više nego što zarađuju u ranoj i kasnijoj dobi, a manje u srednjoj; što je veći udio aktivnog radnog stanovništva u ukupnom, veća je štednja)

2) teorija permanentnog dohotka – potrošnja je funkcija očekivanog dohotka koji predstavlja prosječni dohodak kojeg domaćinstvo očekuje da će primati u budućnosti

INVESTICIJE ukupna vrijednost trošenja za dobra namijenjena budućoj uporabia) poslovne (proizvođačke) fiksne – namijenjena kupovini novih pogona, zgrada, opreme koju

poduzima sektor poduzećab) intermedijarna dobra – dobra poput sirovina koja se utroše unutar 1 godine; dok se

investicijska dobra tretiraju kao dio finalnog proizvoda, intermedijarna se ne tretiraju takoc) stambene – investicije u nove stambene prostore koje poduzima sektor kućanstvad) investicije u zalihe – količina sirovina i materijala, poluproizvoda koje drže poduzeća

Princip akceleracije – objedinjuje mišljenja ekonomista da investicije ovise o realnom BDP-u; u središte interesa stavlja proizvodnju; promjene investicija su prouzročene promjenama dohotka i proizvodnje, gdje je dohodak generiran proizvodnjom (dohodak, proizvodnja - potražnja)DRŽAVNA POTROŠNJA

a) individualni izdaci države za potrošnju (obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb, kultura, sport, lijekovi, ortopedska pomagala, usluge lječilišta)

b) kolektivni izdaci države za potrošnju (obrambene, administrativne, ekonomske, razvojno istraživačke usluge države)

7

c) izdaci neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (političke stranke, crkve, kulturni, rekreacijski i sportski klubovi)

Državni transferi (Tr) – ukupna vrijednost plaćanja države domaćinstvima i poduzeću s ciljem subvencioniranja aktivnosti poduzeća ili povećanja dohotka domaćinstva (socijalna osiguranja, mirovine, invalidnine, stipendije)Neugodna monetarna računica: neki ekonomisti smatraju da ako je G financirana zaduživanjem, ljudi će znati da će deficit rasti i zbog kamata na dug; takav će rast biti prisutan dok država ne napravi «rez» nakon kojeg će se financirati novčano što vodi inflaciji (nazvana je tako jer se odgađanjem vremena kada će biti financiran novčanim načinom povećava inflacija koja će uslijediti)

KNJIGOVODSTVENI IDENTITETI U ZATVORENOJ PRIVREDI:Poduzeća: C+I+G = plaćanja domaćinstvima + Am + indirektni porezKućanstva: W+Tr = C + Sp + direktni poreziDržava: direktni + indirektni porezi = G + državni proračun + TrFin. institucije: Am + Sp + B = investicije

KNJIGOVODSTVENI IDENTITETI U OTVORENOJ PRIVREDI:Poduzeća: Cd + Id + Gd + E = W + Am + indirektni porezi + uvoz intermedijarnih proizvodaKućanstva: W + Tr + neto transferi domaćinstvu = Cd + Cu + Sp + direktni poreziDržava: indirektni + direktni porezi + neto transferi države = Gd + Gu + Tr + BFin. institucije: Am + Sp + B + prirast neto zajmova iz ino = Id + Iu

(Cu – domaća potrošnja na uvozna dobra; Gd – državna potrošnja na dobra domaćeg podrijetla; Gu – domaća potrošnja na dobra uvoznog podrijetla)

PRISTUPI OBRAČUNU BDP-a:1) pristup outputa (proizvodna metoda)

BDP predstavlja tržišnu vrijednost finalnih proizvoda i usluga ostvarenu u domaćoj privredi tijekom obračunskog razdoblja (1god.) neovisno o vlasništvu nad proizvodnim čimbenicima

BNP je tržišna vrijednost koju su ostvarili domaći rezidenti neovisno o tome rade li u domaćoj ili inozemnoj privredi (npr. hrvatski državljani na privremenom radu u Njemačkoj je dio njemačkog Bdp-a, a proizvodnja je dio hrvatskog Bnp-a)

Osnovne kategorije obračuna su:b) bruto vrijednost proizvodnje (BVP) – tržišna vrijed. svih proizvedenih dobara i usluga u tijeku

obračunskog razdobljac) intermedijarna potrošnja – vrijed. dobara i usluga što se transformiraju, koriste i utroše u

procesu proizvodnje u obračunskom razdoblju s ciljem proizvodnje dr.dobara

2) pristup trošenja (rashodna metoda) BDP(Y) = C+I+G (+ NI za otvorenu privredu) tj. jednak je agregatnom trošenju (AE)

3) pristup dohotka (dohodovna metoda) BDD predstavlja vrijed. svih dohodaka koje je sektor poduzeća nacionalne privrede

isplatio domaćim i ino kućanstvima BND je vrijednost svih dohodaka koje je sektor poduzeća nacionalne ili ino privrede

isplatio domaćim kućanstvimaBDP= NDP + AmNDP= nacionalni dohodak + indirektni poreziND= suma dohodovnih komponenti (plaće, rente, kamate, profita)Ag. Output = Ag. Dohodak = Ag. trošenje

Nominalni BDP vrijednost finalne proizvodnje po tekućim tržišnim cijenama ostvarenu u 1god. (ako je rast generiran rastom razine cijena, naziva se fantomski rast)Realni BDP vrijednosti finalne proizvodnje u stalnim (konstantnim) cijenama (korištenjem istih cijena za vrednovanje outputa u različitim godinama «ne dozvoljava» da promjene BDP-a budu uvjetovane promjenama cijena)

8

Ograničenja u primjeni BDP-a: /ne može se upotrijebiti kao mjera društvenog blagostanja ili kao mjera za usporedbu outputa i standarda življenja, razlozi:

a) netržišni proizvodi i usluge – pružaju ih kućanstva koja zadovoljavaju njihove potrebe, a ne prodaju se na tržištu, te se stoga ne uključuju u obračun bdp-a

b) troškovi onečišćenja okoliša – proizlaze iz obavljanja djelatnosti koje narušavaju okoliš, ne oduzimaju se od tržišne vrijednosti nego povećavaju vrijednost bdp-a

c) neslužbeno gospodarstvo – neprijavljene transakcije koje ne idu preko tržišta, ali i zabranjene, nisu uključene u obračun bdp-a (prodaja narkotika, oružja, ljudi)

d) nevidljiva struktura Bdp e) kašnjenje u izvješćivanju – zbog procjene podataka kvartalno i vremenski zahtjevnog procesa postoji

odstupanje od stvarnog i objavljenog bdp-aProblemi u obračunu:

a) neproduktivne transakcije – transferi i fin.transakcije (ne ulaze u obračun jer nisu povezani s proizvodnjom dobara)

b) dvostruki obračun – intermedijarna dobra i dobra proizvedena u 2.razdoblju (ne ulaze u obračun)

UČINCI PROMJENA RAZINE CIJENA NA POTRAŽIVANU KOLIČINU REALNOG BDP-a (negativan nagib AD krivulje):

1) učinak realne količine novca /realnog bogatstvaRealna količina novca je novčana masa koja je izražena u pojmovima roba i usluga koje se njime mogu kupiti (mjeri se kao odnos određene novčane jedinice i razine cijena)

- implicira na to da što je niža P, veća je vrijednost realnog novca, tj. veći je agregatni output (BDP-y)

- učinak koji je rezultat smanjenja P zbog kojeg se potrošači osjećaju bogatiji jer im raste realno bogatstvo, zove se Pigouov učinak

2) učinak kamatne stope /Keynesov učinak Promjena P utječe na količine novca koji ljudi žele i mogu imati, posuditi, pa stoga i na kamatnu stopu (tj. na potražnju za novcem) – što je P niža, potrebno je manje novca za kupovinu iste količine roba, a za onaj dio «neuposlenog» novca, kućanstva mogu kupiti kamatonosne vrijednosnice ili otvoriti štedne račune

- D zajmodavnih sredstava, S, r - I, y

3) učinak vanjske trgovine /učinak deviznog tečaja Ako P pada u domaćoj privredi, domaći proizvodi postaju jeftiniji od onih u ino, te dolazi do E i U, te domaćeg potraž.outputa ..isto tako… P u domaćoj privredi vodi r u domać.p., te se stoga I u ino, uslijed čega će devizni tečaj deprecirati ( vrijednosti domaće valute u odnosu na stranu; stimulira domaći neto izvoz i povećava potraž.količinu outputa)

PARADOKS ŠTEDNJE što je domaćinstvo štedljivije, to je bogatije, međutim na razini privrede to ne vrijedi pad BDP-a prouzročen rastom štednje poznat je pod nazivom paradoks štednje, jer povećanje

štedljivosti povećava njegovo bogatstvo te vodi ekonomiju u cjelini ka smanjenju njezinog agregatnog dohotka; prikazujemo ga ovako… 1-

kao implikaciju paradoksa štednje imamo hipotezu o sekularnoj stagnaciji (gdje će prekomjerna štednja osiromašiti privredu, a da do toga ne dođe potrebno je aktivirati makroekonomsku politiku)

MULTIPLIKATOR pokazuje za koliko će se jedinica multiplicirati u dohotku svaka jedinična promjena autonomne

komponente u uvjetima nezaposlenosti proizvodnih čimbenika što je veća GSŠ to je manji multiplikator (a manji multiplikator označava da će prouzročiti manje

povećanje realnog BDP-a, a time i štednje) prikazujemo ga kao: 1/1- povećanje autonomnih investicija za I rezultirati će povećanjem realnog BDP-a za umnožak

investicijskog multiplikatora i inicijalnog porasta autonomnih investicija (to vrijedi ako privreda funkcionira u uvjetima velike nezaposlenosti –AS potpuno elastična); vrijednost multiplikatora bi bila manja kad bi težila O, kako AS krivulja postaje okomitija

9

Financijsko tržište – tržište na kojem se trguje financijskom imovinom i obvezamaFinancijske transakcije – uzajamno dogovorene transakcije koje se odnose na promjene u financijskoj aktivi i pasiviFinancijska imovina – sredstva plaćanja + financijska potraživanja + ekonomska imovinaSredstva plaćanja – monetarno zlato + specijalna prava vučenja + gotovina + prenosivi depozitiNovac – sredstvo razmjene, sve što je općenito prihvaćeno kao sredstvo razmjene roba i usluga ili plaćanjaNelikvidna novčana sredstva – depoziti koje njihovi vlasnici ne mogu potraživati jer su blokirani, te depoziti oročeni na rok duži od godine dana.Novčana masa – količina koja egzistira u nekoj zemlji u određenom trenutkuNovčani optjecaj – dinamička mjera koja prati promjene novčane mase (novčana masa x brzina optjecaja)MONETARNI POTENCIJAL = likvidna + nelikvidna sredstva (M1 + M2 + M3)Rezerve likvidnosti – dio novčanih sredstava koje banke moraju držati u likvidnom obliku kako bi mogle udovoljavati svojim obvezama za gotovinske isplatePonuda novca – količina novca koja se u određenom trenutku nalazi u optjecaju unutar neke privrede –tu ulogu ima novčana masa (M1), a ponekad i M2 – na nju utječu središnja banka, poslovne banke i vlasnici gotovine i bankarskih depozita

Funkcije novca:a) sredstvo razmjene – olakšava i posreduje u razmjeni roba i uslugab) obračunska jedinica – fiksna količina novca koja se uzima kao standard za mjerenje bogatstva, cijena,

-u RH je to kuna koja se dijeli na 100 lipac) mjerilo vrijednosti – posljedica je razdvajanje čina kupnje od čina prodajed) pričuva vrijednosti – bilo koja jedinica koja se može držati određeno razdoblje, te se po isteku

zamijeniti za drugu jedinicu

OBLICI NOVCA:a) naturalni / robni – ima unutarnju vrijednost, sredstvo je razmjeneb) papirni – posreduje pri razmjeni dobara i usluga, zakonsko je sredstvo plaćanjac) fiat – nema, ili ima vrlo malu unutarnju vrijednost, obavlja sve 4 funkcije novca, ima određenu k.moćd) depozitni – depoziti u bankama

MONETARNI AGREGATI:a) M1 (gotovina- novčanice i kovani novac + depozitni novac po viđenju) – 100% likvidna sredstvab) M2 (M1 + quazi novac- približni novac u koji svrstavamo štedne depozite i depozite a vista)c) M3 (M2 + ograničeni depoziti do 1 godine, obveznice s rokom do 1 godine) = monetarni volumen

Središnja banka Njenu funkciju u RH obavlja HNB CILJ: postizanje i održavanje stabilnosti cijena, podupiranje gospodarske politike djelujući po

načelima otvorenog tržišnog gospodarstva i slobodne konkurencije ZADAĆA: utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, upravljanje pričuvama, izdavanje

novca, odobrenje drugim bankama Monetarnu politiku ostvaruje primjenom instrumenata: - politike otvorenog tržišta – politike eskontne

stope – određivanjem visine obvezne rezerve Deviznu politiku ostvaruje primjenom instrumenata: trgovanjem stranom valutom – upravljanjem

međunarodnim pričuvama – otvaranjem računa u inozemstvu Aktivu čine: zlato, krediti bankama i vladi Pasivu čine: novac u optjecaju, depoziti vlade i ostalih banaka, kapital i rezerve

Poslovne bankeo Banke kojima je središnja banka izdala dozvolu za obavljanje bankarskih poslova (pasivni,

posrednički, aktivni)

10

o Pasivni (banka se pojavljuje kao dužnik jer prima sredstva), posrednički (banka je opunomoćenik za komitenta za kojeg obavlja posao i ostvaruje proviziju), aktivni (banka je vjerovnik jer plasira prikupljena sredstva)

Kreditni potencijal (višak rezervi) – max iznos sredstava kojeg banka može odobriti, a da pritom ostane likvidna (naime, svaka banka po primitku stvarnog depozita jedan dio od njega zadržava kao rezervu likvidnosti, a preostali dio depozita po viđenju predstavlja kreditni potencijal)

max promjena novčane mase (M) = 1/p VR (p-rezerva likvidnosti; VR–promjena rezervi banaka)1/p – jednostavni monetarni (novčani) multiplikator koji pokazuje koliko se jedinica novca može teorijski stvoriti u bankarskom sustavu iz 1 jedinice viška rezerviJKM – jednostavni kreditni multiplikator koji pokazuje koliko jedinica kredita može max stvoriti neki bankarski sustav iz 1 jedinice viška rezervi; JKM = (1/p)-1Max iznos ekspanzije kredita određen je izrazom Z= Ddo (1/p)-1 ……Ddo-inicijalni depozit po viđenju

Vrijednost jednostavnog monetarnog i kreditnog multiplikatora ostvaruje se samo ako:1) bankarski sustav je zatvoren, nema odljeva iz bankarskog sustava (odljev znači

smanjenje viška rezervi)2) se stopa rezerve likvidnosti ne mijenja tijekom procesa multiplikacije3) je potražnja za novcem dostatna

KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA polazna je postavka da povećanje količine novca povećava za isti postotni iznos razinu cijena upotrebljava se kao teorija razine cijena i teorija potražnje za novcem postoje 4 verzije:

1) Fisherova transakcijska verzija – domaćinstva moraju posjedovati novac kako bi mogla kupovati dobra i usluge tj. obavljati transakcije

- Veza između transakcija i novca izražena je jednadžbom: M V = P T- (M-nom.količina novca, P-razina cijena, T-ukupni br.transakcija, V-transakcijska brzina optjecaja

novca)- V=mjeri brzinu po kojoj novac cirkulira u privredi tijekom određenog vrem.razdoblja

2) Verzija dohotka – što neka privreda više proizvodi, to se više proizvoda kupuje i prodaje- izražava se jednadžbom: M V = P Y (nom.BDP)- V=dohodovna brzina optjecaja novca koja govori koliko puta se količina novca obrnula kako bi u

određenom razdoblju izvršila plaćanja za finalna dobra i usluge

Ono što ove 2 verzije čini kvantitativnim su pretpostavke na kojima počivaju: brzina optjecaja novca je konstantna (promjena je prouzročena egzogenim čimbenicima) realni BDP nije ovisan o količini novca (u uvjetima pune zaposlenosti dodatno trošenje ili rast ponude ne može povećati realni BDP, samo razinu cijena; rast novčane mase = rastu cijena)

3) Cambridge «cash balance» pristup – M= k PY- cambridge (k) je konstanta , indicira na onu količinu dohotka kojeg ljudi u nekoj privredi žele

držati u novcu; jednaka je recipročnoj vrijednosti brzine optjecaja novca (V= 1/k)- jednadžba potražnje za realnom količinom novca M/P = Ky

4) Friedmanova verzija – kreće od pretpostavke da je realnu količinu novca moguće tretirati kao skup robe i usluga koji se s novcem može kupiti, u biti to je teorija potražnje za novcem, a ne teorija razine cijena.- dok su ostali smatrali da je brzina optjecaja novca konstantna veličina, Friedman je smatrao da je stabilna i predvidiva funkcija manjeg broja nezavisnih varijabli, te kvantitativna jednadžba postaje MV(r, e) = PY … (brzina optjecaja je funkcija kamatne stope i očekivane stope inflacije)

Tijekom kratkoročja brzina optjecaja novca raste u fazi booma, a opada u fazi rececije, dok tijekom dugoročja ima tendenciju blagog opadanja, i to zato što je inflacija tijekom dugoročja neodrživa bez povećanja novčane mase

11

KLASIČNA TEORIJA INFLACIJE objašnjava inflaciju kao posljedicu povećanja količine novca u optjecaju pri punoj zaposlenosti, te rezultira povećanjem agregatne potražnje (kvantitativna teorija pruža dobro objašnjenje inflacije kad je inflacija velika, no kad je mala, objašnjenja kvan.teorije nisu dostupna, to je stoga što su realni uvjeti postali relativno važniji od monetarnih uvjeta)

KEYNESIJANSKA POTRAŽNJA ZA NOVCEM1) transakcijska – motiv držanja novca je potreba osiguranja dovoljne količine novca za

obavljanje poslovnih transakcija, te potreba minimiziranja troškova izvođenja tih transakcija (što je vremenski jaz duži između primanja i izdavanja novca, to je potrebna veća količina novca)

2) zbog nepredviđenih plaćanja – prouzročena je nepredviđenim događajima koji zahtjevaju veća gotovinska plaćanja od uobičajenih; funkcija je dohotka i kamatne stope, pribraja se transakcijskoj potražnji, i označava sa L1

3) špekulacijska – posljedica je funkcije novca kao pričuve vrijednosti, veličina je određena očekivanjima o budućoj veličini kamatne stope; opadajuća je funkcija kamatne stope, a rastuća funkcija inflacije

FISHEROV UČINAK realna kamatna stopa (r) –aproksimativna razlika nominalne kamatne stope (i ) o stope inflacije

(), tj. r = i - … i = r + … ta je jednadžba poznata pod nazivom Fisherova jednadžba, te ukazuje da je nominalna kamatna stopa ovisna o realnoj kamatnoj stopi i stopi inflacije

prema Fisherovoj jednadžbi, povećanje inflacije za 1% prouzročiti će povećanje nominalne kamatne stope za 1% - taj se odnos «jedan za jedan» naziva Fisherov učinak

korigirana Fisherova jednadžba glasi i = r + e (i se mijenja u odnosu «1 za 1» prema očekivanoj inflaciji)

za investicijske odluke je važna realna, a potražnju za novcem determinira nominalna k.stopa dva su koncepta realne kamatne stope:

a) ex ante – veže se uz očekivanja o budućoj stopi inflacije (e)… i - e b) ex post – veže se uz aktualnu stopu inflacije () … i -

Očekivanja:a) adaptivna – očekivanja o budućnosti formiraju se na temelju ekonomskih događaja u prijašnjim

vremenskim razdobljima, zadržana je postavka o dugoročnoj neutralnosti novcab) racionalna – očekivanja o cijenama se formiraju na temelju analize svih raspoloživih informacija bez

pravljenja sistematskih grešaka (očekivana greška jednaka je NULI), no rac.oček. mogu često biti pogrešna što je uzrok kompleksnost ekonomske stvarnosti, sveprisutna neizvjesnost i nedostatno znanje; zamijenjena je postavkom o kratkoročnoj neutralnosti novca; ugrađena je u hipotezu o rac.očekivanjima prema kojoj su predviđanja ljudi bez obzira kako ih oni činili jednaka onima koje stvaraju ekonomisti koristeći se pritom relevantnom ekonomskom teorijom

Monetarna politika i operacije ne otvorenom tržištu:- kupnja i prodaja obveznica odvija se na tržištu obveznica (što je veća cijena obveznica, to je niža kamatna stopa na obveznice) postoji inverzan odnos između cijena obveznica i kamatne stope

- ako je cilj središnje banke povećati ponudu novca, ona provodi ekspanzivne operacije na otvorenom tržištu, kupuje obveznice čija kupnja vodi porast potražnje za obveznicama, tj. rastu cijena obveznica i smanjenju prinosa

NOVČANA ILUZIJA učinak povećanja količine novca na realne varijable tijekom kratkoročnog razdoblja; pojavljuje se kao posljedica pogrešnih percepcija da neka obračunska jedinica povećava ili smanjuje svoju vrijednost tijekom vremena (proizlazi iz neznanja)

tijekom kratkoročnog razdoblja nominalne nadnice , pa se događa da realne nadnice jer cijene nominalnih nadnica; radnici nisu svjesni te činjenice pa S rada, no kad postanu svjesni «prijevare» zahtijevati će realnih nadnica, na što poslodavci mogu reagirati zaposlenosti

EGZOGENI ŠOKOVI nepredvidivi čimbenici koji utječu na ekonomske aktivnosti, izazivaju «otklone» gospodarstva od stanja pune zaposlenosti djelovanje može biti povoljno (npr. veliko sniženje cijena nekog ključnog resursa utječe na smanjenje opće razine cijena) i nepovoljno (npr. jednokratno povećanje cijena)

a) šok ponude –promjena u gospodarstvu koja utječe na pomicanje AS krivulje (P nafte, pregovaračke moći, suša koja je smanjila prinose i povećala cijene hrane)

12

b) šok potražnje – promjena u gospodarstvu koja utječe na pomicanje AD krivuljedo šoka može doći ako su prisutne 2 okolnosti: ako je udio nac.trošenja nekog proizvoda u BDP-u dovoljno značajno da promjena cijena statistički značajno utječe na razinu cijena, ako je prisutna rigidnost nadnica i cijena drugih inputa prema smanjenju u dovoljnoj mjeri tako da učinak neće biti neutraliziran smanjenjem drugih cijenasubjekti makroekonomske politike ne mogu istovremeno neutralizirati oba nepovoljna učinka pomicanja krivulje KAS, jer ako djeluju na AD riješiti će problem nezaposlenosti, ali će P, te kako bi smanjili P mogu djelovati na AD, ali bi time došli do pada outputa i rasta nezaposlenosti.

makroekonomske političke opcije suzbijanju nepovoljnih učinaka šoka ponude:a) stimuliranje poboljšanja tehnologije –da, ali zahtjeva relativno dugo vrijemeb) ubrzavanje procesa mjerama monetarne i fiskalne politike –djeluje na ag.potražnjuc) bez intervencija – tijekom vremena zbog velike nezaposlenosti i male pregovaračke moći

sindikata, poslodavci mogu vršiti pritisak i smanjivati plaće radnicima (KAS se pomiče prema dolje, cijene padaju, a količina outputa raste do prirodne razine)

MAKROEKONOMSKA POLITIKA svjesne i ciljane promjene određenih ma varijabli koje čine subjekti te politike (sabor, vlada, HNB, ministarstva) temeljni pristupi ekonomskoj politici: normativan (propisuje subjektima ek.politike šta trebaju činiti u odnosu na definirane ciljeve, pod utjecajem je subj.vrednovanja i procjena); te pozitivan (bavi se analizom činjenica i podataka o stvarnom svijetu čije je vrednovanje oslobođeno subj.vrednovanja) proces provođenja ma politike:

1) definiranje ciljeva - imenovani (cilj prema kojem neka privreda teži, nisu podložni čestim

promjenama)- stvarni (posredni, konkretiziraju imenovane ciljeve) - omogućuju ostvarenje

imenovanog cilja, podložni su promjenama, izražavaju se ma varijablama, u kratkom roku mogu biti kongruentni (ostvarenje 1 cilja pridonosi ostvarenju 2 cilje), ali i konfliktni … dijele se na temeljne ciljeve koji se odnose na postizanje i održavanje: nezaposlenosti na prirodnoj razini, održivog rasta realnog BDP-a, stabilnosti razine cijena, stabilnog deviznog tečaja, uravnotežene vt razmjene

2) određenje vrste ek.politike (politika tržišta, monetarna, fiskalna politika, vt politika)3) odabir instrumenata ek.politike – za svaki posredni cilj izabire se određeni instrument4) određenje mjera ek.politike – njima se konkretiziraju instrumenti5) uspostava mehanizma kontrole i upravljanja procesa

Indeksi makroekonomske performanceo povezuju na izvjestan način realne i nominalne posredne ciljeveo indeks neimaštine – jednak je sumi stope inflacije i stope nezaposlenosti IN=n+ (veći indeks –

lošija ma performanca)o indeks nepopularnosti – vezan je za ponašanje glasača tijekom izbora (političari nastoje smanjiti

njegovu vrijednost kako bi smanjili svoju nepopularnost) … INP=stopa inflacije – 3 x stopa rasta realnog BDP-a …. INP= stopa inflacije + 6 x stopa nezaposlenosti

o indeks stabilizacijske politike – koristan cilj za ma politiku je održati stopu rasta nominalnog BDP-a stacionarnom (ako poraste za 1%, realni BDP se treba smanjiti za 1% s ciljem održanja rasta nominalnog BDP-a konstantnim) …ISP= stopa inflacije + 2 x stopa nezaposlenosti

o Stabilizacijska ma politika je usmjerena ostvarenju posrednih ciljeva, a zadaća joj je održati agregatnu potražnju barem na približnoj razini na kojoj je jednaka ag.ponudi kod pune zaposlenosti

FISKALNA POLITIKA utječe na AD, ali kroz porezni sustav može utjecati na AS, a time i na ma ravnotežu kad fiskalna politika ima utjecaj na AS, poznata je pod nazivom ekonomija ponude država je smanjila autonomne poreze, te se smatra da će pomicanje AD udesno prouzročiti

pomicanje AS udesno, razlog tome: T - y, Sp, I, P

13

DRŽAVNI PRORAČUN plan prihoda i primitaka, te rashoda neke države za određenu fiskalnu godinu prihodi + primici = rashodi + otplata duga (uravnotežen proračun) P R – proračunski suficit P R – proračunski deficit Državni / javni dug = ukupna zaduženost države prema domaćim ili ino vjerovnicima u

određenom trenutku Unutrašnji (domaći) – država duguje domaćim vjerovnicima Vanjski (inozemni) – država duguje inozemnim vjerovnicima Funkcije proračuna: prikazuje najvažnije ciljeve u datoj fiskalnoj godini, služi kao

instrument kojim država utječe na ekonomsko stanje zemlje, te kao sustav kontrole prikupljanja i trošenja proračunskih sredstava

Razine proračuna: državni proračun, proračun izvanproračunskih fondova, te proračun jedinica lokalne uprave i samouprave (proračun opće države)

Dijelovi proračuna: prihodi (tekući, kapitalni, potpore) – rashodi (tekući, kapitalni, posudbe) – račun financiranja (manjkovi + način financiranja, te viškovi + način korištenja)

LAFFEROVA KRIVULJA povezuje prihode od poreza s poreznim stopama, te se pomoću nje prate učinci na porez na ordinati su porezne stope (1-100%), a na apcisi su prihodi od poreza krivulja ima početak u ishodištu jer ako je t =0, neće se moći ostvariti ni prihodi, kao ni kad je t= 100% prihodi od poreza će rasti dok su porezne stope manje od 40%, a nakon te točke opadaju jer se značajno smanjuje osnovica na koju se obračunavaju (povećati poreze čije su stope manje od 40%, a smanjiti one čije su veće od 40%)

Utjecaj duga na ma performancu i gospodarski rast (razlika počiva na utjecaju fiskalne politike na osobnu potrošnju)

a) tradicionalni pogled – financiranjem duga zaduživanjem potiče C i reducira nacionalnu štednju, fiskalna politika utječe na C, te na agregatnu proizvodnju- učinci se ispoljavaju: unutar kratkog vremenskog razdoblja (T vodi k C, y)- krivulja AS je vodoravna, te tijekom dugoročnog vremenskog razdoblja (T vodi k y, C, S) r, I, dug

b) ricardijanski pogled – fiskalna politika ne utječe na C, te proračunski dug ne vodi S i učinku istiskivanja investicija; pretpostavlja se da ljudi anticipiraju događanja unaprijed i tekuću potrošnju vrednuju na temelju tekućeg, ali i budućeg dohotka, te stoga povećavaju štednju u sadašnjostiRicardijanska ekvivalencija –obzirom da je državni dug ekvivalentan budućim porezima, a oni pak tekućim porezima, financiranje dugom je ekvivalentno financiranju porezima

MONETARNA POLITIKA mjereno rastom količine novca tendira biti prociklička (slijedi ekspanzivnu politiku tijekom ekspanzije, restriktivnu tijekom kontrakcije) mjereno kamatnim stopama tendira biti protuciklička (slijedi eks.politku tijekom kontrakcije, restriktivnu tijekom ekspanzije) aktivna = središnja banka kontrolira ponudu novca kako bi inicirala promjene kamatne stope ili spriječila promjene pasivna = središnja banka ne reagira na promjene na tržištu novca koje su prouzročene promjenama realnog BDP-a ili razine cijena sustav kanala monetarne politike – sustav putem kojeg novci stižu do privrednih subjekata transmisijski mehanizam – skup procesa putem kojih se učinci mon.politike prenose na realne gosp.tijekove; svaki poseban proces u tom mehanizmu se zove kanalom

vremenska kašnjenja u provođenju monetarne politike:a) kašnjenje autonomnog trošenja –učinci promjene kamatne stope na inv.planove

ispoljavaju se nakon određenog vremenab) kašnjenje induciranog trošenja – smanjenje investicija inducira smanjenje izdataka za

potrošnju i smanjenje ravnotežnog trošenja, potrebno je vrijeme za smanjenje

14

c) kašnjenje zbog prilagođavanja cijena – povećanje ravn.trošenja uzrokuje pomicanje AD krivulje udesno, s čime se tijekom vremena P počinje povećavati (sporije u početku)

obzirom na vrijeme ispoljavanja učinaka promjene ponude novca na realne ma varijable uočavamo 2 stadija:

a) prvi stadij – učinci su prouzročeni promjenama monetarne baze, a ispoljavaju se tijekom kratkoročja izravno kroz transmisijske mehanizme (kamatne stope); ispoljavaju se glavnina učinaka (ponude novca uvjetuje r, što se odražava na I i ag.trošenja)

b) drugi stadij – dugoročni utjecaj je ovisan o relaciji između raspoložive količine novca, rasta potencijalnog BDP-a i promjene r; tijekom dug.vrem.razd. kad je monetarni rast premašio stopu rasta realnog BDP-a, a nije bio kompenziran opadanjem brzine optjecaja, doći će do inflatornog rasta P, a manje rasta realnog BDP-a

TRŽIŠTE RADAPorast realnih nadnica uvjetuje porast ponuđene količine rada, a tome su 2 razloga:

1. rast radnih sati po radniku ovisni su o spremnosti radnika na rad koja se mjeri oportunitetnim troškovima (op.t. izostanka s posla = realnoj nadnici) porast realne nadnice djeluje na spremnost za rad putem učinka supstitucije (veće realne nadnice povećavaju op.t. neodlaska na posao-što su veće, to se nudi više sati rada) i učinka dohotka (veće realne nadnice povećavaju dohodak, a što je on veći, povećava se potražnja za svim drugim vrstama roba i usluga, a time i za slobodnim vremenom –posljedica je manje ponuđenih sati rada) pri malim realnim nadnicama učinak supstitucije je jači od učinka dohotka, i obratno

2. porast stope participacije radne snage to je proporcija radno sposobne populacije koja je zaposlena ili nezaposlena obzirom da svaka individua ima određeni min nadnice za koju radi (reservation wage), s rastom realnih nadnica veći je broj onih čiji je min n adnica pao ispod realnih nadnica, stoga je veća i proporcija

Phillipsova krivulja prezentira relaciju između stope nezaposlenosti i stope inflacije, odnosno inverzan odnos temeljna implikacija je: što je veća stopa nezaposlenosti, to je manja stopa inflacije krivulja ima negativan nagib suvremena kratkoročna Phillipsova krivulja razlikuje se od originalne jer prikazuje relaciju između n

i cjenovne inflacije (promjene stope inflacije), uključuje očekivanu inflaciju, te šok ponude originalna se pokazala netočnom jer je negativna veza između inflacije i nezaposlenosti održiva samo

kratkoročno, tj. dok ne dođe do promjena u inflatornim pritiscima (tijekom dug.vrem.razd. inflacija nije povezana s nezaposlenošću) – velika stopa nezaposlenosti prouzročiti će inflacije, al ne nužno malu stopu inflacije

kratkoročna (suvremena) prikazuje kratkoročni kompromis između inflacije i nezaposlenosti koji vrijedi jedino za danu stopu očekivane inflacije (pomiče se prema gore-dolje s očekivanjima o porastu-smanjenju stope inflacije –uzročnik je nepovoljan šok ponude)

dugoročna ne prikazuje kompromis, već da bez obzira na stopu inflacije, stopa nezaposlenosti tendira k svojoj prirodnoj stopi (pomiče se u ovisnosti o promjenama prirodne stope nezaposlenosti koja varira s varijacijama na tržištu rada koje su prouzročene tehnološkim promjenama, snagom sindikata – uz konstantna očekivanja o stopi inflacije, porast prirodne stope nezaposlenosti prouzročiti će pomjeranje dugoročne udesno, te također i kratkoročne.)

novčane mase, AD te će gospodarstvo skliznuti duž kratkoročne P.krivulje (manja inflacija, veća nezaposlenost), a tijekom vremena smanjivanjem očekivane inflacije, KPK će se pomicati ulijevo –te će inflacija biti manja, a nezaposlenost će se vratiti na prirodnu stopu

15

Koeficijent žrtve – indicira na veličinu postotnog žrtvovanja godišnjeg realnog BDP-a ciljem reduciranja inflacije za 1% (može se izraziti i u pojmovima nezaposlenosti)MA politika treba imati aktivnu ulogu jer su državne intervencije pozitivne i učinkovite, a ne treba imati pasivnu na temelju teorema političke neučinkovitosti, te treba slijediti fiksna pravila u uvjetima nepredvidivosti. – precizan odgovor oko toga dal ma politika treba biti aktivna ili pasivna ne postoji, mada postoje brojni razlozi koji govore u prilog i jednom i drugom načinu.Teorem političke neučinkovitosti – samo neočekivane političke promjene utječu na output, dok očekivane ne mogu utjecati na output, pa je stoga i stabilizacijska politika neučinkovita

2 tipa vremenskog kašnjenja u provođenju ma politike:a) unutarnje – razdoblje između početka djelovanja određenog šoka na privredu i provođenja političke

mjere kao reakcije na šok (ima fiskalna politika)b) vanjsko – razdoblje između provođenja ma političke mjere te njezina utjecaja na privredu (ima

monetarna politika)

DILEME ANTIINFLACIJSKE POLITIKE:1) određenje vremenskog razdoblja koje vrijedi kao dugoročno – egzogeni šokovi i promjene

inflatornih očekivanja koje udaljavaju gosp. od razine pune zaposlenosti mogu se neutralizirati tijekom određenog razdoblja za što postoje procjene (5-10godina)

2) izračun troškova dezinflacije ekvivalentno je identifikaciji nagiba KPK, no mogućnost preciznog nagiba je «mimo» sadašnjeg znanja ekonomista

3) ocjenjivanje vjerodostojnosti ma politike ako postoji čvrsto povjerenje u subjekte i ako je aktivnost njihove politike transparentna, troškovi dezinflacije su manji od procjenjenih troškova pomoću koef.žrtve

Stop-go politika = politika koja se naizmjenično ispoljava između ekstremno restriktivne i ekstremno ekspanzivne politike (učestalo mijenjanje karaktera ekonomske politike s destabilizirajućim učincima) FRIEDMAN najbolja stabilizirajuća politika je nikakva, posebice ne ona koja se provodi mjerama fiskalne politike…najbolje što ma politika može napraviti jest da svake godine povećava novčanu masu M1 za 3% (tj. onoliko koliko je dugoročna stopa rasta realnog BDP-a), te M2 za 4%…time bi se eliminirali vremenski jazovi u politici, te osigurala stabilnost gospod.rasta

Deviza – svako potraživanje u stranoj valuti koje egzistira u obliku gotovine, depozitaDevizni tečaj – cijena jedne strane valute izražene brojem jedinica domaće valuteTržište deviza – prostorno rašireno tržište na kojem kupci i prodavatelji valuta razmjenjuju svoje valute prema određenim cijenamaEfektivni tečaj domaće valute – indeks prosječne promjene domaće valute prema izabranom broju ostalih valuta (odražava kretanje za gosp. najznačajnijih svjetskih valuta); primjena …vrednovanje promjene globalne konkurentnosti privrede, procjenjivanje utjecaja promjene tečaja na vt bilancu, te procjenjivanje globalnog utjecaja promjene tečajeva različitih valuta na domaće cijene.

Paritet kupovne moći – implicira da neka valuta mora imati istu kupovnu moć u bilo kojoj zemlji pod uvjetom da je omogućena međunarodna arbitraža (cijene identične robe trebale bi biti jednake u različitim zemljama, a važan preduvjet tome je postojanje tržišta deviza potpuno konkurencijskog tipa)…izražava se na način: e x P = P* tj. e=P* / P (P-troškovi domaće košarice u domaćoj valuti, P*-obratno)

implicira da je nominalni devizni tečaj između 2 zemlje = odnosu razine cijena tih zemalja paritet kupovne moći ne vrijedi u stvarnosti jer međ.arbitraža nije u potpunosti moguća jer postoje dobra koja nisu uključena u međ.razmjenu, a također je potrebno uzeti u obzir transportne troškove, te proizvodi i usluge u različitim zemljama nisu perfektni supstituti

16

PRILJEV KAPITALA (iz ino) – transakcije odobravanja zajmova domaćim rezidentima iz ino, polaganja depozita u domaće banke, te prodaja vrijednosnica ino (nakon izvjesnog vremena, primljen kapital se vraća u ino – otplata zajma, podizanje depozita, otkup vrijednosnica)ODLJEV KAPITALA (u ino) – transakcije davanja zajmova, polaganja depozita, te kupnje vrijednosnica (nakon izvjesnog vremena kapital se vraća u domaću zemlju – otplatom zajma, povlačenjem depozita, prodajom vrijednosnica)

Promptna «spot» transakcija – transakcija koja se može izvršiti odmah, a devizni tečaj koji ju primjenjuje je promptni tečaj (e)Terminska transakcija – transakcija koja se izvršava na određeni dan u budućnosti, uz nju se veže terminski tečaj (f) ..što znači da sudionici odgovaraju u sadašnjosti za tečaj koji će vrijediti u budućnostiTerminska premija – razlika između promptnog i deviznog tečaja (ef) ili terminski diskont (ef)Kamatni paritet – ako je razlika između promptnog i terminskog tečaja približno jednaka razlici u kamatnim stopama između zemlje i ino (ako vrijedi, nema arbitraže)Nepokriveni kamatni paritet (uvjet rizične arbitraže) – domaća k.s. približno je jednaka ino k.s. uvećanoj za očekivanu deprecijaciju domaće valute (arbitraža je rizična jer se odluka donosi na temelju očekivanih povrata, a investitor nije siguran kakav će biti devizni tečaj u danu t+1)Pokriveni kamatni paritet (nerizični uvjet arbitraže) – pretpostavlja da je stopa povrata na kunske depozite jednaka pokrivenim ino depozitima (ako investitor investira u zemlji, svaka kuna uložena u kupovinu hrv.obveznica na 1god. donijeti će mu dobit od 1+ rt kuna

r r* + (f – e)/e …(f-e)/e = terminska premija na euro u odnosu na kune

VANJSKA RAVNOTEŽAo ravnoteža u platnoj bilanci (saldo tekućih trans.=saldu kapit.transakcija s protivnim predznakom)o krivulja se ilustrira u (Y,r) prostoru; svaka točka na krivulji prezentira par vrijednosti r i Y pri kojoj je

PB=0, tj. svaka točka duž krivulje indicira na onu kombinaciju r i Y pri kojoj je ostvarena ravnoteža o područje ispod krivulje je deficit, a iznad krivulje je suficit platne bilanceo nagib krivulje ovisi o odnosu granične sklonosti uvozu i osjetljivosti kretanja kapitala na promjenu ro krivulja je okomitija (obično u nerazvijenim zemljama), što je veća GSU uz danu GSE kapitalao krivulja je vodoravnija (obično u razvijenim zemljama), što je veća GSE uz danu GSU kapitalao ekstremni slučajevi su kad je krivulja PB okomita = slučaj perfektne imobilnosti kapitala, te kad je

vodoravna = slučaj perfektne mobilnosti kapitalao promjena krivulje PB se ispoljava kao promjena nagiba i/ili pozicije krivulje (pomaknuti će se prema

gore ako dođe do rasta uvoza ili smanjenja izvoza; vrijedi i obratno)

Neuravnotežena PB može se uravnotežiti:1) politikom tečaja: Marshall – Lernerov uvjet

uvjet koji govori o tome kada će realna deprecijacija povećati neto izvoz zadovoljen je ako je EE, + EU, 1 … realna deprecijacija će poboljšati vt bilancu domaće privrede ako je zbroj elastičnosti potražnje za izvozom i njezine potražnje za uvozom obzirom na realni devizni tečaj veći od jedinice – uvjet je točan ako su veličine uvoza i izvoza podjednake poboljšanje se ne ostvaruje neposredno nakon deprecijacije , jer tijekom kratkoročnog razdoblja deprecijacija pogoršava deficit vt bilance J-krivulja oslikava dinamiku procesa, upućuje na uzor ponašanja NI koji se formira nakon deprecijacije domaće valute (nakon vremena t0) – ordinata prikazuje nominalno izraženu vt bilancu, a apcisa prikazuje vrijeme

2) ograničenjem kretanja vt i kapitalnih tijekova protekcionističke mjere ograničenja uvoza i poticanja izvoza dobara i usluga (carine, kvote, izvozne subvencije, porezne olakšice za proizvodnju izvoznih dobara, mjere devizne politike) proizvode niz neposrednih i posrednih učinaka

Politika vanjske i unutarnje ravnoteže

17

unutarnja ravnoteža određena je sjecištem IS i LM krivulje (riječ je o paru vrijednosti (r,Y) gdje je IS=LM)

egzistira u točki sjecišta, a dostizanje te točke može se definirati kao cilj kojeg žele ostvariti subjekti ma politike (postoji niz mjera za dostizanje te točke; ako određena mjera pridonosi ostvarenju 1 cilja nauštrb 2 cilja, tad ona ima kontradiktorne učinke)

učinci mjera ma politike istražuju se pomoću Swanovog dijagrama

Gospodarski rast – povećanje prirodne razine realnog BDP-a – širenje ekonomskih kapaciteta privrede ako prekoračuje rast populacije , implicira na porast outputa per capita, te poboljšanje životnog standarda, no ako je uravnotežen s razvojnim dimenzijama (socijalnim, zdravstvenim, ekološkim), pridonosi održivog razvitku tog društva teorija g.r. bavi se izučavanjem dugoročnog rasta modeliranjem interakcija između resursa, outputa, štednje i investicija u procesu; zadatak joj je objasniti stope rasta, ta zašto se životni standard razlikuje između zemalja knjigovodstvo g.r. se bavi mjerenjem utjecaja proizvodnih čimbenika na output i g.r.

Solowljev model rasta (proizvodna funkcija)o promatra interakcije između outputa te njihov utjecaj na output o rast outputa po zaposlenom neovisan je o stopi štednje i stopi rasta populacije, ovisi o tehnološkom

napretkuo model se temelji na p.f. oblika Y=f(K,L), no obično se pretpostavlja Cobb-Douglasova funkcija

Y=AKLI- ….(A-tehnologija, K-kapital, L-rad, -vrijednost između 0 i 1)o pretpostavljamo da p.f. ima bazična svojstva poput:

1)konstantnost prinosa opsega – ako proporcionalno povećanje svih inputa za puta znači povećanje outputa za puta … Y=f(K, L) za bilo koji pozitivan broj

…. = 1/L za proizvodnu funkciju vrijedi Y/L = f(K/L, 1) gdje je Y/L prosječna produktivnost rada prema toj jednadžbi rast outputa po zaposlenom može biti prouzročen rastom kapitala po zaposlenom tj. akumulacije kapitala čiji je izvor u štednji i ne može osigurati održiv rast oputputa po zaposlenom iako može osigurati bolji životni standard, te tehnološkim progresom koji osigurava održivi rast nagib je određen graničnim proizvodom kapitala (GPk) koji pokazuje koliko će dodatnog outputa po radniku proizvesti svaka dodatna jedinica kapitala po radniku … GPk = f (K/L + 1) – f (K/L)

2) opadajuće granične prinose – implicira monotono opadanje GPk sa akumuliranjem kapitala tj. svaka jedinica kapitala uz konstantne dr. inpute proizvodi sukcesivno sve manje outputa u odnosu na prethodnu

Hipoteza o konvergenciji – razlike između gospodarskog rasta razvijenih i nerazvijenih zemalja bi se trebale smanjivati tj. nerazvijene zemlje bi se trebale konvergirati razvijenim zemljama (zemlje s malim K/L nisu dostigle stacionarno stanje te bi trebale rasti brže od onih kod kojih je K/L veći nego u stacionarnom stanju) – argument je pogrešan jer nerazvijene zemlje rijetko rastu brže od bogatih, a hipoteza se može primijeniti jedino na zemlje koje imaju iste navike u štednji i rastu pučanstva, tj. konvergiraju jedna drugoj po stopi od oko 2% godišnje – «uvjetna konvergencija».Endogene teorije rasta («nove teorije g.r.») u ovisnosti su o tome kojoj odrednici g.r. pridružuju najveći ponder (1 grupa podržava tezu o akumulaciji znanja kao primarnoj determinanti rasta, 2 grupa vidi u kapitalu (ljudskom)glavnu monotornu snagu rasta, 3 grupa u socijalnom stanju vidi snažnu determinantu g.r.)

18