malci-3a.weebly.commalci-3a.weebly.com/uploads/5/7/3/4/57348173/lektira-3.a... · web viewvladimir...
TRANSCRIPT
POPIS LEKTIRE – 3.a
1. Gustav Krklec: Telegrafske basne ( pročitati basne: Kome zvoni, Magareća posla, Klepetuše i još dvije po svom izboru ) - RUJAN 2015.
UPUTE ZA DNEVNIK ČITANJA - basne : napisati naslov knjige, ime i prezime autora, bilješke o piscu, prepisati basnu, ispod nje napisati glavne likove i njihove osobine, napisati pouku basne ( što smo iz nje mogli naučiti ), nacrtati likove iz basne.
2. Sunčana Škrinjarić: Dva smijeha (pročitati priče: Dva smijeha, Gospođica Neću, Vjetar u čamcu, Čovjek s točkom ) – LISTOPAD 2015.
3. Ivana Brlić- Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića – STUDENI 2015.
4. Vladimir Nazor: Bijeli jelen – PROSINAC 2015.
5. Mato Lovrak: Vlak u snijegu – SIJEČANJ 2016.
6. Dubravko Horvatić: Grički top ( pročitati priče: Krvavi most, Lijek iz zaleđena jezera, Oranje diva Dragonje, Grički top) – VELJAČA 2016.
7. Nada Iveljić: Šestinski kišobran – OŽUJAK 2016.
8. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P – TRAVANJ 2016.
9. Slavko Kolar: Jurnjava na motoru – SVIBANJ 2016.
Bilješka o autorici Sanja Polak hrvatska je književnica koja se rodila 1968. godine u Zagrebu gdje odrasta i živi. U
Zagrebu je završila i osnovnu školu i gimnaziju. Nakon gimnazije upisala je Učiteljsku Akademiju te je
postala diplomirana učiteljica za razrednu nastavu.
Radi kao učiteljica u osnovnoj školi, a uz to urednica je časopisa za djecu “Prvi izbor”.
Napisala je mnoge priče za djecu i mlade koje objavljuje i u dječjim časopisima “Smib” i “Radost”. Uz
to piše i scenarije za dječje televizijske i radijske emisije. Autorica je udžbenika za djecu, za osnovnu
školu i razrednu nastavu.
“Dnevnik Pauline P.” njezina je popularna knjiga koja je uvrštena i u obveznu lektiru u osnovnim
školama. Uz to, napisala je još 5 knjiga za djecu: “Drugi dnevnik Pauline P.”, “Pobuna Pauline P.”,
“Mali Jan ima plan”, “Petrica Pričalica” i “Dnevnik dobrih anđela”.
2004. godine osvojila je romanom “Dnevnik Pauline P.” nagradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman.
Bilješka o autoru Slavko Kolar (1891. – 1963.) bio je bio suvremeni pisac i dramatičar. Rođen je kod Palešnika u
Garešnici, a tamo mu je i otac radio kao učitelj. Majka mu je bila iz Čazme, a otac iz Zagreba.
Osnovnu školu pohađao je u Garešnici, a gimnaziju u čak tri gradova, Požegi, Bjelovaru i Zagrebu.
Nikada mu nije išla dobro matematika pa mu profesori nisu predviđali uspješnu budućnost.
Nije znao što će raditi nakon završene gimnazije, da bi na kraju počeo studirati agronomiju. Diplomirao
je na sveučilištu u Križevcima 1913. godine te se nakon toga odmah i zaposlio. Radio je na mnogim
mjestima u struci, često ih mijenjajući, a nikada nije imao dlake na jeziku pa je čak i prisilno morao ići u
mirovinu u 34-oj godini.
Književnošću se bavio od mladih dana. Pisao je pripovijetke, novele, humoreske i drame.
Najvažnija prozna djela su mu bila: “Breza”, “Nasmijane pripovijesti”, “Ili jesmo ili nismo”, “Mi smo za
pravicu”, “Svoga tela gospodar”.
Najviše se u njegovim djelima mogu vidjeti opisi socijalnih i ekonomskih odnosa na selu, a probleme je
često znao oslikati humorom.
Bilješka o autoru Dubravko Horvatić rodio se 1939. godine u Zagrebu. u Zagrebu je završio i osnovnu školu i
gimnaziju, a pohađao je i fakultet. Završio je na Filozofskom fakultetu povijest umjetnosti i
komparativnu književnost.
Radio je cijeli svoj život kao književnik. Pisao je eseje, romane, pjesme, pripovijetke, scenarije i
igrokaze. Radio je i kao novinar i kao urednik u raznim časopisima.
Za svog života napisao je preko četrdeset knjiga, od kojih je većina za odrasle te nešto manji broj za
djecu. Najpoznatije su: “Grički top”, “Katarina Kosača”, “Stanari u slonu” i mnoge druge.
Umro je u Zagrebu 2004. godine.
Bilješka o autoru Gustav Krklec se smatra jednim od najvažnijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću, a koji je
neko vrijeme bio na mjestu predsjednika Društva književnih prevodilaca. Rođen je 1899. godine u
malom mjestu Udbinju pored Karlovca. Nakon rođenja obitelj seli u Markuševec, mjesto u Hrvatskom
Zagorju gdje je proveo djetinjstvo.
U Zagrebu, Varaždinu i Susku je završio gimnaziju, a nakon toga se odlučio da upiše studij filozofije u
Zagrebu te potom u Beču i Pragu. Djetinjstvo koje je proveo u Hrvatskom Zagorju u velikoj je mjeri
utjecalo na književno stvaralaštvo i pjesme po kojima je bio najpoznatiji.
Napisao je mnogo knjiga poezije i proze za odrasle, ali unatoč tome ipak je objavio nekoliko knjiga za
djecu. Odlučivši pisati i za mlađu publiku, Gustav je objavio “Telegrafske basne” koje su mu donijele
najveću popularnost.
Telegrafske basne su nastale zahvaljujući Gustavovoj kćeri kada je pokazujući slikovnice o
životinjama, ispod svake slike odlučio nadopisati po četiri stiha kako bi knjiga bila još zanimljivija.
Nakon nekog vremena je prikupio sve što je nadopisao i nastala je zbirka, zbog koje je stekao titulu
najboljeg hrvatskog pisca za basne. Umro je 1977. godine u Zagrebu.
Napisao je i objavio razna djela: “Beskućnici”, “Lirika”, “Nove pjesme”, “Tamnica vremena”, “Srebrna
cesta”, “Noćno iverje”, “Darovi za bezimenu”, “Pisma Martina Lipnjaka iz provincije”…
Bilješka o autorici Sunčana Škrinjarić cijenjena je hrvatska književnica. Rođena je 11. prosinca 1931. godine u
Zagrebu. U rodnom gradu je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje te Pedagošku akademiju.
Iako je htjela raditi kao učiteljica, životni put ju je usmjerio u drugom smjeru.
Odlučila se posvetiti djeci, ali ne s imenikom kao što to rade oni čija je profesija da predaju djeci.
Učinila je to kao književnica i novinarka, uz pomoć lijepo napisanih riječi. U početku je radila razne
poslove.
Neko je vrijeme radila u šibenskom kazalištu gdje je pokazala glumačko umijeće. Dokazala se kao
urednica dječjeg obrazovnog programa na Radio – Zagrebu, a bila je novinar u dnevnim novinama
“Borba”, činovnica u Statističkom zavodu u Zagrebu te Domu narodnog zdravlja. Na kraju se u
potpunosti posvetila književnosti.
Napisala je velik broj knjiga za odrasle i djecu, s tim da su neke knjige dobila nekoliko nagrada. Za
djecu je napisala jedanaest knjiga: Knjiga o pajacima, Marijana u ruži vjetrova, Kaktus bajke, Dva
smijeha, Pisac i vrijeme, Slikar u šumi, Ljeto u modrom kaputu, Svaštara, Zmaj od stakla, Pisac i
princeza.
Za odrasle je napisala: Cvijeće u listopadu, Noć s vodenjakom, Čarobni prosjak, Jogging u nebo, Pasji
put. Umrla je 22. travnja 2004. godine.
Bilješka o autorici Ivana Brlić-Mažuranić rođena je 18. travanja 1874. u Ogulinu u hrvatskoj obitelji s mnogo poznatih
članova. Ivana je bila je unuka prvog hrvatskog bana pučanina i velikog pjesnika, Ivana Mažuranića.
Otac joj je bio pravnik Vladimir.
Prvi dio života je živjela u Karlovcu i Zagrebu, a nakon što se udala za odvjetnika Vatroslava Brlića
preselila se u Slavonski Brod. Zbog toga što se rodila u imućnoj obitelji Ivana je na raspolaganju imala
privatne učitelje i školovanje unutar svog doma.
Od početka je bila okružena mnogim knjigama i uvijek je imala veliku želju da uči i upija nove
informacije. Zbog toga si je dala truda i naučila nekoliko stranih jezika. Osim velike želje za učenjem
Ivana je već u ranoj fazi života osjećala potrebu da se izrazi na umjetnički način i više posveti
književnosti.
Iako je potreba za književnošću postojala dugo i prije nego što se udala, Ivana je odlučila obiteljski
život staviti na prvo mjesto te se posvetiti odgoju petero djece. Tek kada je primijetila da nema
dovoljno literature za djecu, odlučila je spojiti dužnost, ali i ljubav te na svoj način napisati nekoliko
knjiga za djecu.
“Valjani i nevaljani” je bila prva knjiga izdana 1902. godine. Ipak postoje dvije knjige po kojima je Ivana
Brlić postala popularna, a o jednoj od njih “Priče iz davnine” pročulo se izvan granica zbog čega je
dobila nominaciju za Nobelovu nagradu. “Čudnovate zgode šegrta Hlapića” još je jedna knjiga zbog
koje je postala omiljena spisateljica među djecom, ali i starijima. Umrla je 21. rujna 1938. u Zagrebu.
Bilješka o autoru Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. g. u Velikom Grđevcu kod Bjelovara. Odrastao je na selu, pa je
u svojim knjigama za djecu najviše opisivao upravo život u ruralnim sredinama. Književnošću se bavio
50 godina, a najviše književnih radova napisao je za djecu. Radio je kao učitelj 35 godina.
Najveću popularnost stekao je zahvaljujući romanima “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice”. Radi se
o slavnim djelima koja su dramatizirana, a prema čijem su sadržaju snimljeni filmovi. Mnoga djela su
prevedena na razne jezike, što svjedoči o njihovoj popularnosti. U romanima se oslanjao na radnju s
elementima didaktičkog i pustolovnog.
Iako je najviše ostao poznat zbog romana po kojima su snimljeni filmovi, Mato je jedan dio književnog
stvaranja posvetio pripovijetkama.
Osim već spomenutih knjiga uz čije su radnje uživale mnoge generacije, a u kojima djeca i danas
uživaju, Mato Lovrak je još napisao: “Desetorica hrabrih”, “Anka Brazilijanka”, “Neprijatelj br. 1 i “Divlji
dječak”, “Tri dana života”, “Zeleni otok”, “Andrija Jug”… Mato Lovrak umro je 1974. g. u Zagrebu.
Bilješka o autoru Vladimir Nazor bio je poznati pjesnik, romanopisac i putopisac, rođen 1876. godine u malom mjestu
Postirama na otoku Braču.Na otoku je pohađao osnovnu školu, a zatim je sa deset godina krenuo
prema Splitu u klasičnu gimnaziju.
Nakon što je završio studij prirodoslovnih znanosti u Grazu, otišao je u Zadar kako bi radio kao
profesor. Nekoliko je godina radio kao upravitelj doma za djecu u Crikvenici. Odmah nakon Drugog
svjetskog rata djelovao je kao predsjednik Prezidija Hrvatskog sabora.
Osim što je pisao Vladimir Nazor je bio i politički aktivan. Nakon što se pridružio partizanima, postao je
jedan od bližih suradnika Josipa Broza Tita. Nazora smatraju uspješnim piscem koji je napisao cijelu
knjižnicu knjiga, a jedan je dio svog stvaralaštva posvetio upravo djeci.
Od njegovih radova najviše se izdvajaju djela poput: “Albus-kralj”, “Minji”, “Halugica”, “Svjetionik”,
“Bijeli jelen”… Napisao je više od 500 pjesama, a njegova najpoznatija prozna djela su: “Krvavi dani”,
“Veli Jože”, “Zagrebačke novele”, “Živana”…
Umro je 1949. godine u Zagrebu. U njegovu čast, svake se godine dodjeljuje nagrada s njegovim
imenom za umjetničko dostignuće.
Bilješka o autoru Nada Iveljić je cijenjena književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza.
Rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovala, pa je nakon završene gimnazije
upisala Filozofski fakultet, smjer književnost.
Prije nego što se počela baviti književnošću Nada je radila kao profesor iz hrvatskog jezika u
osnovnim i srednjim školama, a osim toga neko je vrijeme djelovala kao urednica časopisa za djecu
“Radost”.
Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih
priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje
stvarnog života s elementima fantastike i bajke.
U bajkama koje je napisala najviše je koristila životinje koje su skoro uvijek bile idealizirane. Neka od
njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”,
“Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini
života.