malina - seminarski
DESCRIPTION
Malina - Seminarski RadTRANSCRIPT
Poljoprivredno-prehrambeni fakultet
MALINA
(seminarski rad)
MENTOR: STUDENT:
Prof.dr Senahid Memić Adnan Begić
UVOD
Malina (lat. Rubus idaeus) je vrsta biljke roda Rubus. Ponekad je zovu himber (nje.
Himbeere). Raste na nadmorskoj visini od 400 do 800 m. Malina je višegodišnja samonikla
biljka i ima zeljastu stabljiku. Grm naraste i do 250 cm u visinu. Listovi su složeni od 3 do 7
listića i perasto sastavljeni. Plodovi su zbirni, najčešće crvene boje, jako su ukusni za pojesti,
a beru se posve zreli. Sjemenke su svjetlosmeđe, mrežasto naborane, a najčešće ih raspršuju
ptice. Cvjetovi su bijeli.Rasprostranjena je u Europi i sjevernoj Aziji. Raste na rubovima šuma
gdje je veća vlažnost zraka. Ima ljekovita svojstva i koristi se za pravljenje mnogih proizvoda.
Raste od sredine ljeta do sredine jeseni, a cvate od svibnja do lipnja. Najveći proizvođač
malina je Rusija. Prema imenu ovog voća nastalo je hrvatsko žensko ime Malina.
Pomološka klasifikacija (prema građi ploda) svrstava malinu u grupu jagodastog voća, u koju
se pored iste još ubrajaju: jagoda, kupina, ribizla (crna, crvena i bijela), borovnica i ogrozd.
Međutim, američki stručnjaci za voće imaju još jednu, odnosno detaljniju podjelu unutar ove
grupe, te tako pod pojmom kupina podrazumjevaju podgrupu koju čine: malina, i to: crvena,
crna, purpurna i amber; kupina; tajberi – hibrid maline i puzajućeg tipa kupine; te loganberi
hibrid - kupina x malina. Naravno, uvođenjem u proizvodnju novih vrsta i njihovih tipova, i u
BiH, zahtjevat će određene korekcije, bolje rečeno dopune, u pogledu podgrupa jagodastog
voća.
U okviru naših proizvodnih površina pod jagodastim voćem nalaze se pored standardnih sorti
maline i novi genotipovi, kao i po prvi put na našim prostorima zastupljen jednogodišnji tip
maline.
Obzirom na plodonosne karakteristike, početnu rodnost, starost prirasta koji plodonose, te
ekonomski isplativog perioda uzgoja, sve sorte maline generalno se mogu podijeliti u dvije
osnovne grupe:
1. jednorodne, dvogodišnje ili ljetne, i
2. dvorodne, jednogodišnje ili jesenje sorte.
Dvogodišnje sorte maline plodonose na prirastima starim dvije godine, tokom četiri sedmice
perioda sazrijevanja u terminu juni-juli. Dakle, sorte maline iz ove grupe stupaju na rod u
drugoj vegetaciji, dok prethodne iste emituju samo vegetativni rast. Trenutno najzastupljenija
sorta maline vilamet u BiH pripada ovoj grupi, kao i nešto manje prisutan genotip miker, te su
bosnaskohercegovački proizvođači u velikoj mjeri upoznati sa sistemom i tehnologijom
uzgoja istih.
S druge strane, jednogodišnje sorte maline plodonose tokom prve godine na drugoj-gornjoj
polovini jednogodišnjih izdanaka tokom nekoliko sedmica u periodu od avgusta do oktobra,
odnosno sve do perioda žestokih mrazeva, naravno, u zavisnosti od sorte. Takođe, kultivari
maline iz ove grupe, ukoliko se kod istih ostave nerodni dijelovi prirasta iz prethodne godine
(donja polovina), mogu plodonositi na istim u periodu maj-juni, odnosno kada i dvogodišnje
sorte. Dakle, sorte iz grupe jednogodišnjih malina prve godine plodonose na vršnom dijelu
izdanka, a naredne godine na donjem dijelu istog. Ipak, zbog niza prednosti ovakve sorte u
intenzivnoj proizvodnji uzgajaju se samo jednu godinu.
Kombinacijom različitih tipova i adekvatne tehnologije uzgoja plodovi maline su prisutni na
svjetskom tržištu tokom cijelog perioda vegetacije. Takav pristup postiže se uzgojem sorti dva
tipa maline, i to dvogodišnjih i jednogodišnjih.
Dvogodišnje sorte maline plodonose na prirastima starim dvije godine, tokom četiri sedmice
perioda sazrijevanja u terminu juni-juli. Dakle, sorte maline iz ove grupe stupaju na rod u
drugoj vegetaciji, dok prethodne iste emituju samo vegetativni rast. Kultivari iz grupe
dvogodišnjih malina koje favorizuju voćarski razvijenije zemlje obuhavatju: Reveille,
Killarney, Latham, Encore, K81-6 i Tulameen. Standardi sistem uzgoja dvogodišnjih sorti
maline u zemljama EU jeste sistem vertikalnog špalira.
Sorte iz grupe jednogodišnjih malina prve godine plodonose na vršnom dijelu izdanka počev
od kraja ljeta pa sve do kasne jeseni, a naredne godine na donjem dijelu istog, obično krajem
maja i početkom juna. Kultivari iz grupe jedogodišnjih malina koji predstavljaju svetski tred
su sljedeći: Autumn Britten, Caroline, Josephine, Heritage, Autumn bliss, Polana, Polka i
Anne. Svejtski trend u tehnologiji uzgoja maline kao standard za jednogodišnju malinu uzima
sistem alternativnog špalira slobodnih grmova. Treba napomenuti da za neke sorte
jednogodišnjeg tipa maline kasnog sazrijevanja svjetski trend ide u pravcu uzgoja istih unutar
zaštićenih prostora.
Ovakvim pristupom uzgoju maline sezona prisustva svježih plodova na svjetskom tržištu iste
produžena je na cijeli period vegetacije. Takođe, dvogodišnje sorte maline uzgajaju se
pretežno za industriju, dok jednogodišnje uglavnom za stono tržište.
Jednogodišnje maline, često u literaturi pominjane kao jesenje maline, maline koje plodonose
u jesen, zatim stalnorađajuće maline, dvorodne maline koje plodonose dva puta, za sada su
potpuna nepoznanica na području BiH. Međutim, u voćarski razvijenijim zemljama struktura
proizvodnje maline predstavljena je tako da one zauzimaju više od polovine ukupne
produkcije. Primjera radi, u Poljskoj koja ima vlastite sorte jednogodišnje maline među
kojima posebno mjesto zauzimaju Polka i Polana, proizvodnja ove vrste voća toliko je
uznapredovala, te se ova zemlja po proizvodnji maline danas nalazi među vodećim
proizvođačima svijeta. Takođe, na primjer, u Australiji koja većinu svoje proizvodnje maline
plasira na tržište za svježu potrošnju (ove godine čak 60%), upravo zahvaljujući uzgoju
jednogodišnjih sorti proizvodnja ove vrste voćaka i njeno prisustvo na tržištu mogući su
tokom cijele godine, mada je glavna sezona koncentrisana u ljeto i jesen. S druge strane, u
mnogim voćarski razvijenijim zemljama sorta vilamet predstavlja zastarjeli, dominantno
predodređeni genotip za preradu, a ostale sorte bilo da se radi o dvogodišnjim ili
jednogodišnjim kultivarima maline uzgajaju se za svježu potrošnju.
Primjera radi, u Francuskoj struktura sortimenta maline izgleda ovako: Meeker 57%, Heritage
19%, Tulameen 4%, Glen Lyon 5 %, i ostale među kojima se nalazi vilamet. Sve one zemlje,
koje u svojoj tehnologiji kao dominantnu sortu imaju vilamet prethodnih godina doživljele su
upola niže prinose maline, a najbolji primjer za to je naš istočni susjed, Srbija, koja je dugi niz
godina među vodećim zemljama u svjetskom poretku po proizvodnji maline, tačnije na
drugom mjestu, a od 2004 godine ovako visokoj poziciji na ljestvici snažno se približila
Poljska. Treba napomenuti da prema dosadašnjim istraživanjima jednogodišnje sorte maline
Heritage i Autumn Bliss veoma odbro su adaptirane i na agro-klimatske uslove u BiH.
Nadzemni sistem jednogodišnjih sorti maline, iako biološki živi dvije godine, u proizvodnoj
praksi, uglavnom se iz više razloga, isti u proizvodnji ostavlja da živi samo jednu godinu. Ove
maline plodonose tokom prve godine na drugoj polovini jednogodišnjih izdanaka (zona
plodonošenja je obično iznad 70 cm), tokom nekoliko mjeseci u periodu od avgusta do
oktobra, neke čak sve do jakih mrazeva, naravno, u zavisnosti od sorte. Tako na primjer,
kultivari autumn blis (Autumn Bliss) i redvajn (Redwing) spadaju u ranije, obzirom da
plodonose tokom avgusta, a sorta heritidž (Heritage) u kasnije, jer njeni plodovi za berbu
pristižu krajem septembra i početkom oktobra. Takođe, kultivari maline iz ove grupe,
naredne-druge godine plodonose i na preostalom dijelu izdanka (dio koji nije plodonosio prve
godine) iz prethodne vegetacije, a koji je sada starosti dvije godine (zona plodonošenja ispod
70 cm). Dakle, sorte iz grupe jednogodišnjih malina prve godine plodonose na vršnom dijelu
izdanka, a naredne godine na donjem dijelu istog. Upravo ovakvo biološko ponašanje
jednogodišnjih genotipova maline iniciralo je atribut dvorodnih, obzirom da na različitim
dijelovima istog izdanka plodonose dva puta za vrijeme njegovog životnog ciklusa, ili
stalnorađajućih, obzirom da ukoliko se prirasti zadržavaju dvije godine isti se tokom cijelog
perioda vegetacije nalaze u rodu. Međutim, obzirom da su prinosi koje ove sorte maline
postižu u prvoj godini daleko veći, te postižu bolju cijenu, jer su na tržištu prisutni u
izvansezonskom periodu, kada nema dvogodišnjih sorti maline, kultivari iz grupe
jednogodišnjih malina uglavnom se uzgajaju za jeseni rod, a nosioci istog su jednogodišnji
izdanci, te odatle proizilazi atribut jednogodišnje.
Naravno, odgovarajući atributi su i jesenje maline-maline koje plodonose u jesen. Prema
tome, u biološkom smislu, životni vijek jednogodišnjih sorti maline jeste dvije godine, ali
zbog ekonomičnosti, prije svega, iste se uzgajaju samo jednu godinu. Takođe, treba znati da
plodovi jednogodišnjih sorti maline imaju prvenstvenu stonu upotrebu, mada se mogu koristiti
i kombinovano za stonu potrošnju i za preradu, obzirom da poslije prerade (zamrzavanja)
zadržavaju prirodni okus i čvrstoću mesa ploda više nego dominantno industrijska sorta
dvogodišnje maline vilamet.
Rezidba maline
Preporuka je da se prilikom pretposlednjeg uklanjanja (sredina maja) ostavi šest-sedam
izdanaka po dužnom metru. Toliko je potrebno za formiranje špalira u narednoj godini. U
malinjacima koji se navodnjavaju mladi izdanci se uklanjaju neposredno prije berbe.
Ovom mjerom omogućava se zadržavanje hranljivih niaterija u rodnim izdancima, bolje
osunčavanje špalira, lakša i efikasnija zaštita od bolesti i štetočina.
Uklanjanje mladih izdanaka u malinjacima treba da bude redovna mjera u krajevima s
vlažnom klimom. Može se raditi ručno, očenjivanjem do osnove ili herbicidima. U prvom
slučaju, primjena počinje kad krene vegetacija i traje desetak dana prije berbe u nižim i 15-
20 dana u višim predjelima. Po pravilu, orezuje se u četiri-pet navrata. Ako se primjenjuju
herbicidi, dovoljno je samo jedno prskanje pijre početka vegetacije.
Rezidba maline samo malim dijelom utjeće na oblik nadzemnog sistema, i to samo u
određenim slućajevima. Rezidbom se nekada zaustavlja rast u visinu tako sto se prikračuje
vrh a tim zahvatom se provociraju bočne grane i djeluje na njihovo izduženje.
U sušnim godinama i krajevima s manje padavina u toku vegetacije, ali i kada ne postoje
uslovi za navodnjavanje, u primjeni ove mjere treba biti oprezan. Za navedene uslove
preporuka je da se prilikom pretposlednjeg uklanjanja (sredina maja) ostavi šest-sedam
izdanaka po dužnom metru. Toliko je potrebno za formiranje špalira u narednoj godini.
Ovi izdanci se naknadno uklanjaju pred početak ili u toku same berbe, ako se ocjeni da će
novoizbili do kraja vegetacije dovoljno porasti i očvrsnuti. U suprotnom, ostavljaju se za
narednu godinu, ali ih treba zaštititi da ih ne zarazi didimela. Pažljivo se prskaju bakarnim
preparatima, najbolje ručno, pazeći da se ne zahvate zametnuti plodovi.
U malinjacima koji se navodnjavaju mladi izdanci se uklanjaju neposredno prije berbe.
Ovom merom omogućava se zadržavanje hranljivih materija u rodnim izdancima, bolje
osunčavanje špalira, lakša i efikasnija zaštita od bolesti i štetočina. Nesmetan je razvoj
plodova i znatno lakša berba.
Izdanci koji izrastaju posle ove rezidbe znatno su zdraviji, jer se smanjuje opasnost od
didimele i antraknoze. Cijelom dužinom su obrasli zdravim i razvijenim pupoljcima i
otporniji prema izmrzavanju.
Razlike u izgledu nadzemnog sistema razlikuju se i u samoj klasifikaciji maline. Tako,
nadzemni dio kod jednogodišnji malina se razlikuje od nadzemnog sistema dvogodišnjeg
tipa malina.
Ekološki uslovi za uzgoj maline
Zemljište - Malina nema specifičnih zahtjeva u pogledu zemljišnih uslova za njen zavidan
uzgoj. Ipak, najviše joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlažna
(75%), slabo kisela (pH 6), srednje teška (sa oko 50% gline) i plodna zemljišta (sa oko 5%
humusa). Gajnjače i duboki aluviji najpovoljniji su tipovi zemljišta za uspješno gajenje
maline.
Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najčešće može naći u brdskim
područjima, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz povećanu vlažnost vazduha i
nešto niže ljetne temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama i do 2000 m,
proizvodna područja koja se preporučuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela
prelaziti nadmorske visine od 1000 m.
Za uspješan uzgoj maline najpodesnija su područja umjerene klime (srednje mjesečne
temperature oko 10ーC i godišnje sume padavina 800-1000 mm, uz njihov pravilan raspored),
sa nešto svježijim ljetima i umjereno oštrim zimama. Također, za dobro projektovan malinjak,
preporučuju se sjeveroistočne ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%.
Malina cvjeta nešto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost od izmrzavanja (posljedicu
ranih proljetnih mrazeva). Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu može se
odraziti prvenstveno na bočna razgranjenja na dvogodišnjim prirastima. Dobro sazreli prirasti
maline uspješno odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih
godina se ipak mogu pojaviti manje ili veće štete od mraza. Faktori koji utječu na osjetljivost
prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu
pažnju su:
- nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena biološka odlika,
- loša zdrvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja može biti posljedica prekomjernog
đubrenja azotnim đubrivima na kraju vegetacije,
- oštećenja prirasta izazvana napadom štetočina ili biljnih bolesti,
- nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i dr.
U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte
veće snage rasta koja će obezbjediti snažnije priraste koji se najčešće ne postavljaju tokom
zime uz naslon, već se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zaštićeni snijegom koji ih
prekriva. Tek na proljeće ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i
neoštećenih podižu u vertikalan položaj i vezuju za žicu naslona.
LITERATURA:
Savremeno voćarstvo ....................... prof.dr Miladin M. Šoškić
Tehnologija uzgoja jednogodišnje maline........Kurtović M. Maličević A. Jusović H. Kanlić K.
Internet