maruli˘evi dani 2000. organizatori maruliæevih dana: dru ... · colloquia maruliana ix - zbornik...

1

MARULI∆EVI DANI 2000.

Organizatori MaruliÊevih dana:

Druπtvo hrvatskih knjiæevnikaHNK Split

Knjiæevni krug Split

2

PROSLAVU VELIKIH OBLJETNICA MARKA MARULI∆A (2000. i 2001) ORGANIZIRAJU:

Hrvatska akademija znanosti i umjetnostiDruπtvo hrvatskih knjiæevnika

Knjiæevni krug Split - Marulianum (srediπnji organizator)Matica hrvatska

Nadbiskupija splitsko-makarskaPoglavarstvo grada Splita

Æupanija splitsko-dalmatinska

POKROVITELJI:

Proslava MaruliÊevih obljetnica 2000. i 2001. odræava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Stjepana MesiÊa

Proslava MaruliÊevih obljetnica 2000. i 2001. u sklopu proslave 1700 godina grada Splita odræava se pod meunarodnim pokroviteljstvom UNESCO-a

4

ODBORI PROSLAVE

PoËasni odbor:

Stjepan MesiÊ, predsjednik Republike Hrvatske, predsjednik odboraZlatko TomËiÊ, predsjednik Hrvatskog dræavnog sabora

prof. dr. Katica IvaniπeviÊ, predsjednica Æupanijskog doma Saboradr. Antun VujiÊ, ministar kulture Republike Hrvatske

prof. dr. Hrvoje KraljeviÊ, ministar znanosti Republike Hrvatske akademik Ivo Padovan, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

akademik Slavko MihaliÊ, predsjednik Druπtva hrvatskih knjiæevnikaprof. dr. Josip BratuliÊ, predsjednik Matice hrvatskeprof. dr. Branimir LukπiÊ, æupan splitsko-dalmatinski

Ivan ©kariÊ, gradonaËelnik Splitamons. Ante JuriÊ, nadbiskup splitsko-makarski

mons. Josip BozaniÊ, nadbiskup zagrebaËkiprof. dr. Ivo BabiÊ, rektor SveuËiliπta u Splitu

prof. dr. Branko Jeren, rektor SveuËiliπta u Zagrebudr. Ivo Sanader, predsjednik odborâ za podignuÊe MaruliÊevih spomenika u Zagrebu i Berlinu

prof. dr. Nenad Cambi, predsjednik Knjiæevnoga kruga Split

Provedbeni odbor:

prof. dr. Nenad Cambi (KKS), predsjednik odboramr. Vlaho BogiπiÊ (MH)Jakπa Fiamengo (DHK)Jelena Hekman (MH)

mr. Branko JoziÊ (KKS - Marulianum)Ilija Kriπto (Æupanija splitsko-dalmatinska)mr. Petar Krolo (Poglavarstvo grada Splita)mr. Bratislav LuËin (KKS - Marulianum)

mr. Zvonimir MariÊ (Ministarstvo prosvjete)dr. Tonko MaroeviÊ

Anelko NovakoviÊ (DHK)dr. don Mladen Parlov (Nadbiskupija splitsko-makarska)

Duje ©iloviÊprof. dr. Mirko TomasoviÊ

Znanstveni odbor:

akademik Branimir GlaviËiÊ, predsjednik odbora mr. Bratislav LuËin, potpredsjednik odbora

akademik Rafo BogiπiÊprof. dr. Josip BratuliÊ

prof. dr. Dunja Faliπevacakademik Ivo Frangeπ

akademik Dubravko JelËiÊprof. dr. Nikica KolumbiÊakademik Milan Moguπ

prof. dr. Darko NovakoviÊdr. don Mladen Parlov

akademik Franjo ©anjekdr. don Drago ©imundæa

5

KALENDAR PROSLAVE 550. OBLJETNICE RO–ENJA MARKA MARULI∆A,

GODINE 2000.*

* U kalendar su uvrπtena ona zbivanja za koja su prireivaËi uspjeli doznati do predaje ove knjiæice u tisak (12. IV. 2000).

22. II, Hrvatski kulturni centar, Sarajevo

Predstavljanje knjigeMarko MaruliÊ: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko NovakoviÊ,

Matica hrvatska, Zagreb 1999. Govore: Jelen Hekman, Darko NovakoviÊ, Mirko TomasoviÊ, Mile Peπorda

22. II, Skenderija, Sarajevo Predavanje Mirka TomasoviÊa: Marko MaruliÊ - hrvatski Dante”

23. II, FranjevaËka klasiËna gimnazija, Visoko

Predstavljanje knjige Marko MaruliÊ: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko NovakoviÊ,

Matica hrvatska, Zagreb 1999. Govore: Jelen Hekman, Darko NovakoviÊ, Mirko TomasoviÊ, StjepanSuËiÊ

31. III, 11 sati, Druπtvo hrvatskih knjiæevnika, Zagreb

Predstavljanje triju izdanja posveÊenih MaruliÊu:Colloquia Maruliana IX - Zbornik radova sa skupa Marko MaruliÊ,

hrvatski pjesnik i katoliËki humanist: prijedlog za Europu treÊeg tisuÊljeÊa (Rim - Split, 1998-1999); Papinsko vijeÊe za kulturu, KKS -Marulianum, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Split-Rim, 2000.

Most / The Bridge (Dossier Marko MaruliÊ / Split and the Croatian Mediterranean); Druπtvo hrvatskih knjiæevnika, Zagreb 1-4/1999.

Marko MaruliÊ: Antologija, priredio Mirko TomasoviÊ; Konzor,Zagreb 2000.Govore: Anelko NovakoviÊ, Mirko TomasoviÊ, Bratislav LuËin, Slavko MihaliÊ, Ivo ÆaniÊ, Velimir ViskoviÊ, Neven JovanoviÊ MaruliÊeve stihove interpretira dramski umjetnik Boæidar Boban

11. IV, 19 sati, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Rim

9. IV, Opuzen, Izloæbeni dvor neretvanske riznice umjetnina i inih vrijednosti

Predstavljanje knjigeColloquia Maruliana IX (Zbornik radova s meunarodnog skupa

Marko MaruliÊ, hrvatski pjesnik i katoliËki humanist: prijedlog za Europu treÊeg tisuÊljeÊa)

Uskrsna izloæba Marko MaruliÊ 1450. - 1524. - 2000.

Predsjeda kardinal Paul Poupard; govore: mons. Jure Bogdan, mons.Bernard Ardura, don Mladen Parlov, Mirko TomasoviÊ

17. IV, 10 sati, Knjiæevni krug Split - Marulianum, Split

Tiskovna konferencija u povodu desete obljetnice MaruliÊevih dana ipete obljetnice utemeljenja Marulianuma

18. IV. 11 sati, »etvrta splitska gimnazija “Marko MaruliÊ”

SveËani program “MaruliÊu u spomen”; izvode uËenici IV. splitske gim-nazije

Otkrivanje poprsja Marka MaruliÊa, rad Josipa BosniÊa; govore: Bratislav LuËin, Kuzma KovaËiÊ

Knjiænica “Ante KovaËiÊ”, ZapreπiÊ

Predavanje Mirka TomasoviÊa: Marko MaruliÊ - hrvatski Dante

22. IV, Zagreb

SveËana sjednica Upravnog odbora Druπtva hrvatskih knjiæevnika u povodu 100. obljetnice osnutka Druπtva i 550. obljetnice roenja Marka MaruliÊa.

MARULI∆EVI DANI 2000.ZNANSTVENI, KNJIÆEVNI I IZDAVA»KI PROGRAM

UTORAK, 25. IV.18 sati, Zavod HAZU u Splitu

Predstavljanje knjigeMarko MaruliÊ: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko NovakoviÊ;

Matica hrvatska, Zagreb 1999.Govore: Jelena Hekman, Mirko TomasoviÊ, Bratislav LuËin, Darko NovakoviÊMaruliÊeve stihove kazuje dramski umjetnik Josip Genda

SRIJEDA, 26. IV.

9.30. sati, KKS-Marulianum, Split

Sjednica UredniËkog odbora Sabranih djela Marka MaruliÊa

SVE»ANO OTVARANJE DESETIH MARULI∆EVIH DANA

17.30. sati, crkva sv. Frane u SplituPozdravni govori Sveta misa

7

SveËanu koncelebraciju predvodi nadbiskup splitsko-makarski mons. Ante JuriÊPjeva zbor “Ivan LukaËiÊ” pod ravnanjem maestra Josipa VerπiÊa

Otkrivanje portreta Marka MaruliÊa, rad akademskoga kipara Krunoslava Boπnjaka (portret otkriva ministar kulture Antun VujiÊ)

Polaganje vijenca na MaruliÊev grob (u ime Druπtva prijatelja Kulturnebaπtine, Split, vijenac polaæe Ante Sapunar)

19.00. sati, Trg braÊe RadiÊa, Split

Polaganje vijenca na MaruliÊev spomenikPrigodna rijeË u ime Druπtva hrvatskih knjiæevnika

Pjeva zbor “Ivan LukaËiÊ” pod ravnanjem maestra Josipa VerπiÊa

»ETVRTAK, 27. IV. 8.15 sati, Zavod HAZU u Splitu

Prvo zasjedanje meunarodnoga znanstvenog skupa Marko MaruliÊ, europski humanist

13 sati, Muzej grada Splita

Prigodna sjednica Poglavarstva grada SplitaGovore: Ivan ©kariÊ (gradonaËelnik Splita), Ivo ©imunoviÊ (predsjed-

nik Gradskog vijeÊa Splita) i Bratislav LuËin (voditelj Marulianuma) Slijedi domjenak

18 sati, Zavod HAZU u Splitu

Predstavljanje novih svezaka Sabranih djela Marka MaruliÊa:Marko MaruliÊ: Repertorium I-III (editio princeps), priredio BranimirGlaviËiÊ, Knjiæevni krug Split, 1998-2000.Govore: Ivo Frangeπ, Drago ©imundæa, Branimir GlaviËiÊ

PETAK, 28. IV. 8.30 sati, Zavod HAZU u Splitu

Drugo zasjedanje meunarodnoga znanstvenog skupa Marko MaruliÊ,europski humanist

17 sati, crkva sv. Frane, Split

Prigodna rijeË pred MaruliÊevom nadgrobnom ploËom (Bratislav LuËin)


SveËana sjednica Upravnog odbora Druπtva hrvatskih knjiæevnika Predstavljanje Ëasopisa Most / The Bridge, br. 1-4/ 1999, posveÊenog

Marku MaruliÊu i Splitu (uredili Bratislav LuËin i Ivo ÆaniÊ)Dodjela nagrada Dana hrvatske knjige: Judita, Davidias i SlaviÊ

8

19.30 sati, PapaliÊeva ulica, Split

Prigodna rijeË pred spomen-ploËom na MaruliÊevoj kuÊi (Mirko TomasoviÊ)

20 sati, Muzej grada Splita

Knjiæevna veËer Hrvatski pjesnici MaruliÊevu Splitu

SUBOTA, 29. IV. 8.30 sati, Zavod HAZU u Splitu

TreÊe zasjedanje meunarodnoga znanstvenog skupa Marko MaruliÊ,europski humanist

17 sati, Pinakoteka samostana Gospe od Zdravlja, Split

Predstavljanje knjige-kataloga Marko MaruliÊ: Svarh muke Isukarstove, priredio: Mirko TomasoviÊ;

izbor djela MaruliÊevih suvremenika hrvatskih slikara, kipara, klesarai rezbara: Stjepan ©eπelj i Hrvoje ©ercar. Neretvanska riznica umjetni-na i inih vrijednosti, Opuzen - Naro-naklada d.o.o. - HKZ-Hrvatskoslovo, d.o.o.; Zagreb - Opuzen 2000.Govore: don Mladen Parlov, Stjepan ©eπelj, Mirko TomasoviÊ


Predstavljanje knjige Marko MaruliÊ: Suzana, priredio Mirko TomasoviÊ, Ceres, Zagreb 2000.

Govore: Dragutin DumanËiÊ, Cvijeta PavloviÊ, Iva GrgiÊ, Mirko TomasoviÊMaruliÊeve stihove kazuje dramski umjetnik Josip Genda


Predstavljanje knjige Marko MaruliÊ 1450-1524 (izbor iz djela u prijevodu na πpanjolski),

priredio Bratislav LuËin, na πpanjolski preveo Francisco Javier Juez Gálvez, Ediciones Clásicas, Madrid 2000.Govore: Ivo KlariÊ, Tonko MaroeviÊ, Francisco Javier Juez Gálvez, Bratislav LuËin

NEDJELJA, 30. IV.

Izlet na ©oltu za sudionike MaruliÊevih dana: posjet MaruliÊevoj kuÊi uNeËujmu i prigodni program »a - more - judi 2 (O© Grohote)

27. V, Berlin, opÊina WilmersdorfSveËanost otkrivanja MaruliÊeva spomenika pred vijeÊnicom opÊine

Wilmersdorf u Berlinu (skulptura je rad akademskog kipara Slavomira DrinkoviÊa)

!7. VI, Filozofski fakultet, Bratislava

Predavanje Mirka TomasoviÊa o Marku MaruliÊu

Pet stoljeÊa MaruliÊeva Naslidovan’jaPredavanje i izloæba hrvatskih prijevoda De imitatione Christi Tome

Kempenskoga (u povodu 500. obljetnice dovrπetka MaruliÊeva prijevoda pod naslovom Od naslidovan’ja Isukarstova, 20. VI. 1500)

14. VII, HNK Split

Frano ParaÊ: Judita - praizvedba opere

3. VIII, Podstrana

PjesniËka manifestacija Dobrojutro more: dodjela nagrada uËenicima za literarne i likovne radove na temu posljednjih triju stihova iz MaruliÊeve Judite

4. VIII, Split i ©olta

PjesniËka manifestacija Dobrojutro more: posjet sudionika mani-festacije Splitu, kratak prigodni program u Marulianumu, zatim odlazak u NeËujam na ©olti

18. VIII, Dvoriπte PapaliÊeve palaËe - Muzeja grada Splita

Proslava 550. roendana Marka MaruliÊa (u organizaciji Marulianuma)

X-XI-XII, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica u Zagrebu i Pinakoteka FranjevaËkog samostana u Splitu

Izloæba MaruliÊeve knjige i rukopisi (Organizatori: Knjiæevni krug Split - Marulianum, Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica Zagreb, SveuËiliπna knjiænica Split, Arheoloπki muzej Split)

X-XI-XII, Muzej grada Splita i KloviÊevi dvori, Zagreb

20. VI, Zavod HAZU u Splitu

9

Izloæba Umjetnost MaruliÊeva doba u Splitu (organizator: Muzej gradaSplita)

10

ME–UNARODNI ZNANSTVENI SKUP MARKO MARULI∆, EUROPSKI HUMANIST

Organizator: Knjiæevni krug Split - Marulianum

27-29. travnja 2000. Zavod za znanstveni i umjetniËki rad HAZU u Splitu,

Trg braÊe RadiÊa 7

RASPORED IZLAGANJA

»ETVRTAK, 27. TRAVNJA

Voditelji: Branimir GlaviËiÊ i Bratislav LuËin

8.15 Pozdravni govori 8.45 sati: Odmor9.00 satiIvo Frangeπ (Zagreb): Nova glediπta i spoznaje o MaruliÊu na razmeu

tisuÊljeÊaDrago ©imundæa (Split): Estetsko i etiËko jedinstvo MaruliÊevih djelaCharles Béné (Meylan): MaruliÊ et Erasme, lecteurs de Saint JérômeMirko TomasoviÊ (Zagreb): MaruliÊ i Dante (nove spoznaje) 10.30 sati: Odmor11.00 satiBranimir GlaviËiÊ (Zadar): Latinski pravopis u MaruliÊevim autografimaVladimir VratoviÊ (Zagreb): Tekstoloπka metoda Veljka Gortana - o 25.

obljetnici kritiËkog izdanja MaruliÊeve DavidijadeBrenda Dunn-Lardeau (Quebec): L’originalité de l’ecriture hagiographi-

que humaniste pré-tridentine dans le De bene beateque vivendi insti-tutione per exempla sanctorum (1498) de Marko MaruliÊ

Andrea Zlatar (Zagreb): Elementi hagiografske tradicije u MaruliÊevudjelu De institutione bene vivendi

Iva GrgiÊ (Zagreb): Muπka vrlina, æenska vrlina u MaruliÊevoj InstitucijiGorana StepaniÊ (Zagreb): Modeli karakterizacije u Instituciji i Evane-

listaru

PETAK, 28. TRAVNJA

Voditelji: Lökös István i Drago ©imundæa

8.30 satiZlatko Posavac (Zagreb): PlatoniËke komponente u MaruliÊevu poima-

nju umjetnosti Bratislav LuËin (Split): Marko MaruliÊ i theologia rhetoricaNeven JovanoviÊ (Zagreb): Izricanje neizrecive RijeËi: interpretacija Hym-

nus ad Deum Marka MaruliÊa

Stanislav MarijanoviÊ (Osijek): Poslanice Marka MaruliÊa i Stjepana BrodariÊa papi Hadrijanu VI. (s osvrtom na “suprotiva Turkom” sjevernohrvatskih humanista)

Ruæica Pπihistal (Vinkovci): RetoriËko-argumentacijsko i znaËenjsko ustrojstvo MaruliÊevih Parabola

10.30 sati: Odmor11.00 satiMladen Parlov (Split): Crkva MaruliÊeva vremena i MaruliÊeva CrkvaBranko JoziÊ (Split): MaruliÊ de novissimisGabrijel JuriπiÊ (Sinj): KrπÊanska molitva u MaruliÊevoj InstitucijiAtanazije MataniÊ (Zadar): Marko MaruliÊ u franjevaËkoj histori-

ografiji: jedna zanimljiva razmjena Nikπa PetriÊ (Hvar): MaruliÊ i PribojeviÊNevenka BeziÊ-BoæaniÊ (Split): Tragovi svakodnevnog æivota u djelima

Marka MaruliÊa

11

SUBOTA, 29. TRAVNJA

Voditelji: Charles Béné i Mirko TomasoviÊ

8.30 satiGabrijela Mecky (Mannheim): Zum Bild Gottes in MaruliÊs Judita und

Greffs Tragoedia des Buchs Judith (1536)Antonia Blasina Miseri (Gorizia): La figura di Marco Marulo attraver

so l’omonimo dramma di F. Seismit DodaFranz Leschinkohl (Mainz): Marko MaruliÊ na njemaËkom jeziËnom

podruËju u Europi - ©vicarska Francisco Javier Juez Gálvez (Madrid): MaruliÊeva nazoËnost u πpanj-

olskim knjiænicamaVinko GrubiπiÊ (Kitchener, Ontario): Marko MaruliÊ na sjevernoameriËkom

kontinentu10.30 sati: Odmor 11.00 satiDunja Faliπevac (Zagreb): Vrstovni sastav MaruliÊeve hrvatske lirikeLökös István (Eger): Funkcija molitve u strukturi MaruliÊeve JuditeAnte StamaÊ (Zagreb): Metafora vatre u JuditiCvijeta PavloviÊ (Zagreb): Idilske paradigme MaruliÊeve SuzaneSreÊko LipovËan (Zagreb): Tin UjeviÊ i Marko MaruliÊ (Raznovrsnost i

relevannost Tinovih maruloloπkih fragmenata)

12

Petar HektoroviÊ, Ribanje i ribarsko prigovaranje, Venecija 1568.

13

SAÆETCI Dr. Charles Béné, prof. em.

GrenobleMARULI∆ I ERAZMO, »ITATELJI SV. JERONIMA

I MaruliÊ i Erazmo vrlo su rano otkrili Jeronimovo djelo i dali mu unutar svojeg opusapovlaπteno mjesto. MaruliÊ mu, smatrajuÊi ga svojim zemljakom, posveÊuje raspravu protiv onihkoji ga dræe Italcem; æivotopis; napokon, pohvalnu pjesmu. No nadasve mu daje istaknutomjesto u svojim djelima, napose u Instituciji.

Erazmo, Ëini se, natkriljuje MaruliÊeva nastojanja. Godine 1516. on izdaje Jeronimovasveukupna djela u 9 svezaka. I sam sastavlja sveËev æivotopis, a uz to slijedi Jeronima objavlju-juÊi svoj Novi zavjet, latinski prijevod iz grËkoga teksta.

No njihov naËin Ëitanja i izbor razliËiti su. MaruliÊ u Jeronimu vidi uzor krπÊanskoga æivotai vodiËa za blaæen æivot. Nasljeduje ga u njegovu odbacivanju profane kulture (Pismo Eustohiji,XXII). Erazmo u Jeronimu vidi prije svega uËitelja egzegeze i zaπtitnika antiËke kulture (PismoMagnu, LXX). Njegov pak Æivotopis sv. Jeronima jest spis u vlastitu obranu.

Nevenka BeziÊ-BoæaniÊSplit

TRAGOVI SVAKODNEVNOG ÆIVOTA U DJELIMA MARKA MARULI∆A

Uklijeπten izmeu najezde Osmanlija (Turaka) i teπkih privrednih prilika pod pritiskomMleËana u drugoj polovici 15. i u 16. stoljeÊu Split sa svojim æivljem æivio je sve teæe i siro-maπnije. Stoga se u gradu nije mogla razviti renesansa u svom punom sjaju, veÊ je ostavila samoskromne tragove najviπe u okrilju crkava. Tek poneki renesansni reljefni ukras saËuvao se nakuÊama unutar stare gradske jezgre, a upotrebni predmeti πto Ëine æivot svakodnevnice nestalisu u tami nadolazeÊih stoljeÊa. Stoga i najmanji spomen opisa odjeÊe, nakita, namjeπtaja, tkani-na i raznih drugih kuÊanskih predmeta πto upotpunjuju i Ëine æivot svakog Ëovjeka moæemodanas jedino traæiti u pisanoj rijeËi tog vremena. Paæljivo iπËitavajuÊi djelo Marka MaruliÊa naila-zimo na takve dragocjene tragove, koji sa πturim i tek djelomiËno saËuvanim arhivskim izvorimaotkrivaju splitsku svakodnevnicu iz vremena MaruliÊeva æivota.

Prof. Antonia Blasina MiseriGorizia

LIK MARKA MARULI∆A PREMA ISTOIMENOJ DRAMI F. SEISMITA DODE

U svojem izlaganju neÊu analizirati MaruliÊev opus nego Êu govoriti o jednom djelu u kojemje on protagonist. Radi se o drami u tri Ëina koja je naslovljena upravo Marko MaruliÊ. Na tali-janskom ju je napisao jedan dalmatinski autor, Federico Seismit Doda i bila je prikazana u Zadrui Trstu 1843. g.

Namjera mi je kroz ovu dramu ocrtati osobna obiljeæja ovoga velikoga europskog humanista,koji se smatra ocem hrvatske knjiæevnosti.

Prof. dr. Brenda Dunn-LardeauSveuËiliπte Quebec, Montreal

ORIGINALNOST PREDTRIDENTSKE HUMANISTI»KE HAGIOGRAFIJE U DJELU MARKAMARULI∆A DE BENE BEATEQUE VIVENDI INSTITUTIONE PER EXEMPLA SANCTORUM (1498)

U 15. i osobito 16. st. javljaju se kako protestantske tako i katoliËke kritike djela Legendaaurea Jakova de Voragine (oko 1261-66). No kritika njegova srednjovjekovnog latinskog stila iponajveÊma napadi na njegovu slabu povijesnu utemeljenost i sklonost hagiografskim Ëudima,

14

πto mogu poticati praznovjernu poboænost, nisu sprijeËili niti pojavu novih izdanja Legende nalatinskom i na viπe æivih jezika sve do kraja 16. st., niti su sprijeËili pisce 15. i 16. st., meu koji-ma i one najsklonije novim idejama, da nalaze nadahnuÊe u toj zbirci svetaËkih æivotopisa.SvjedoËi o tome Miroir de l’âme pécheresse (1531) Margarete Navarske, u kojem je joπ uoËljivabujnost slika greπnice i pokajnice naslijeena iz Zlatne legende, premda su onee upisane u kon-tekst koji je osobnije naravi i kritiËkiji naspram Ëudesnoga.

To navodi na pomisao da katolici koji su se u 16. st. nadahnjivali Zlatnom legendom nisuËekali odluke Tridentskoga koncila da bi izostavili ulomke koji su se smatrali odveÊ Ëudesnimaza kritiËniji duh. DapaËe, istu je pojavu zapaziti ne samo u knjiæevnosti, nego i u humansitiËkojpredtridentskoj hagiografiji.

Uistinu, nasljee Zlatne legende nalazi se - ali ne bez prethodnoga probiranja - u glavnomkrπÊanskomoralistiËkom djelu hrvatskoga humanista Marka MaruliÊa De bene beateque vivendiinstitutione per exempla sanctorum, objavljenom u Mletcima 1498, koje je u latinskom izvornikui u prijevodima sve do kraja 17. st. imalo znatan utjecaj europskih razmjera i koje Êe biti sredstvopodrπke progonjenim katolicima u 16. st. Ukratko reËeno, MaruliÊ paæljivo preπuÊuje svoj zamaπandug Legendi kao i izostavljanja πto ih provodi u hagiografskim motivima svojih egzempla.

Joπ jedna osobitost toga djela u odnosnu na onodobnu oduπevljenost antikom jest njegovoslon, u skladu s pokretom Devotio moderna i krπÊanskim humanizmom, na biblijske izvore ikrπÊansku antiku, da bi se svetaËke figure povezale sa svetopisamskim naukom. Svrha za kojomse na taj naËin bjelodano teæi jest obrana i proslavljanje krπÊanske antike, za koju se smatra daje nadmoÊna poganskoj antici i njezinim “laænim bogovima”. Ipak, premda su na poËetku maneantiËkih heroja odbaËene, ipak Êe se pojavljivati kao fina nit koja sluæi da se istaknu zaslugekrπÊanskih junaka te da se diskurs usmjeri prema pohvali kreposti i potrazi za mudroπÊu.

Bilo bi dakle zanimljivo prouËiti ovo djelo humanista MaruliÊa kroz egzemple iz æivota sv.Dominika, da bi se razvidjelo koji su elementi krπÊanskoga Ëudesnog Ëas izostavljeni, ËassaËuvani, i koji su elementi tradicionalne hagiografije i poboænosti Ëas integrirani, Ëas zamijen-jeni novima.

Osim toga, ukazuje se kako valja cijeniti duboku originalnost strukture ove zbirke, koja ras-kida s predstavljanjem svetaca slijedom sveopÊega crkvenog svetaËkog kalendara, kojemu pret-postavlja moralnu klasifikaciju prema vrsti kreposti, prizivajuÊi hagiografske motive usredotoËenena vitae sanctorum viπe nego na popise miracula, a pri svemu tome u fakturi koja se neskrivenoponosi svojom elegancijom. S druge pak strane Institucija se udaljuje i od srednjovjekovne tradi-cije takozvanih tabulae exemplorum koje se nalaze na kraju legendarija, i to primjerima kojisadræe kritiku sveÊeniπtva, a ne samo laika.

MaruliÊevu Êemo Instituciju promatrati i uz pomoÊ antwerpenskog izdaa iz 1577. πto ga jeproredio Englez John Fowler, a u kojem su prvi put na margini oznaËena sva preuzimanja izZlatne legende. Takve oznake srednjovjekovnih hagiografskih izvora preuzet Êe i dva posttri-dentska francuska prijevoda MaruliÊeva djela: Du Montov (1585) i De Billyjev (1587).

Napokon, MaruliÊev doprinos hagiografskom pismu legendarija ne treba procjenjivati samou odnosu na njegove prethodnike, nego i u svjetlu obnove legendarija prema odredbamaTridentskoga koncila, obnove u kojoj su se rascvjetala, meu ostalim, djela prijelaznoga karak-tera kao πto su Villegasov Flos sanctorum (1578) kao i Ribadaneirin Flos sanctorum (1599). Jer,unatoË tome πto su se pojavljivale ortodoksnije zbirke, πirenje hagiografskog i retoriËkog djela,predtridentinske humanistiËke zbirke Marka MaruliÊa, nastavljalo se.

Prof. dr. Dunja FaliπevacFilozofski fakultet u Zagrebu

VRSTOVNI SASTAV MARULI∆EVE HRVATSKE LIRIKE

Iako broj i opseg MaruliÊevih pjesama na hrvatskom jeziku ni do danas nije precizno defini-ran, na pouzdano utvrenom korpusu MaruliÊeve hrvatske poezije pokuπat Êe se odrediti te-matske, stilske i metriËke karakteristike pojedine pjesme, te na temelju toga pokuπati odrediti

15

vrstovne sastavnice toga korpusa, a isto tako i generiËka tradicija na koju se pojedina pjesmaoslanja. MaruliÊ se u veÊem broju svojih kraÊih pjesama oslanjao na psalamsku poetiku (Molitvasuprotiva Turkom, Tuæen’je grada Hjeruzolima), zatim na poetiku hrvatske zaËinjavaËke poezije,a isto tako i na poetiËke sastavnice latinske naboæne lirike; istodobno MaruliÊevu hrvatski pisanupoeziju obiljeæuje svojevrstan poetiËki sinkretizam: uporaba antiËkih oblika i postupaka (epigram,satira) za krπÊansko-religiozne sadræaje ili pak biblijskih oblika (psalmi) za politiËke sadræaje.

MaruliÊeva hrvatski pisana poezija svjedoËi da se pojam lirskog u novovjekovnom smislu uMaruliÊevu pjesniπtvu razabire tek u obrisima. Na temelju takva zakljuËka pokuπat Êe se odreditiMaruliÊev odnos prema ideji roda u knjiæevnosti. Naime, dok se pojam epskog u MaruliÊevuopusu oblikuje do kraja jasno i precizno i u skladu s antiËkim razumijevanjem tog pojma, pojamlirsko u njegovu je opusu ostao u okvirima medievalne neodreenosti pojma. Moæda bi takavzakljuËak pridonio uspostavi kronologije MaruliÊevih djela.

Akademik Ivo FrangeπZagreb

NOVA GLEDI©TA I SPOZNAJE O MARULI∆U NA RAZME–U TISU∆LJE∆A

Budimo odmah jasni i nedvoumni. Danaπnje Ëitanja “Marka MaruliÊa, europskog humanista”nastavlja se ali i odvaja od prvih proplamsaja marulologije iz 1869. kada brigom IvanaKukuljeviÊa Sakcinskog izlaze u Starim piscima hrvatskim MaruliÊeva djela. Odnosno, iz 1901,kada ©repel i KasandriÊ objavljuju studije o MaruliÊu, “ocu umjetnoga hrvatskoga pjesniπtva”, uprigodi velike nacionalne proslave u Zagrebu - Ëetiristotge obljetnice Judite. Na razmei drugogi treÊeg milenija, znanstveni pristup djelu pisca kojega je Rafael LevakoviÊ joπ u XVII. stoljeÊunazvao “post divum Hieronymum Dalmatiae secunda gloria”, kudikamo je πiri i izgledniji, jer seopire o bogate rezultate razliËitih disciplina, od jezikoslovlja, tekstologije, filologije i traduk-tologije, preko nacionalne i komparativne knjiæevnosti, do filozofije, teologije i biblicistike.Odnosi se to na sva podruËja MaruliÊeva viπejeziËnog djelovanja, na latinska djela, na verse har-vacke, na svjeæe intertekstualne spoznaje o MaruliÊevu “pismu”, posebno Juditi, na brojnaotkriÊa s podruËja njegova prijevodnog rada. Ukratko, na sve uËestalije moderne prosudbe. Otome Êe govoriti i ovo izlaganje. Ukaæimo na neke primjere. U doba MaruliÊeva jubileja, prijejednog stoljeÊa, Davidias je bila viπe legenda, okruæena sumnjama i nejasnoÊama. A kolika jemetriËka, stilska i estetska vrijednost ovoga izvrsnog spjeva, koji se posvema ukljuËuje u velikutradiciju vergilijanske epike, nije se bez teksta i njegova prijevoda moglo ni slutiti. Isto valja reÊii za dva nedavno otkrivena glasgowska rukopisa latinskih epigrama i ljubavne poezije. ZaRepertorij, koji svjedoËi o πirini MaruliÊeve naobrazbe, o njegovoj obuhvatnoj nazoËnosti ueuropskom humanistiËkom krugu. Za MaruliÊev latinski rjeËnik, jedan od zavrπnih svezaka nje-govih Opera omnia. Pa MaruliÊeva bogata prepiska i konaËno Bibliografija.

Usvojit Êemo, nastaviti i potkrijepiti obuhvatnu oznaku Mirka TomasoviÊa i Tonka MaroeviÊa(M. MaruliÊ, Versi harvacki, Erasmus, 1996): “Marko MaruliÊ, prvi klasik hrvatske knjiæevnosti ihumanist europskog ugleda.” Po sloænom sudu knjiæevne historiografije XX. stoljeÊa, europskaknjiæevnost poznaje u epohama svoga postojanja kao klasike: Homera, Vergilija, Dantea,Shakespearea i Goethea. Bez obzira na πira svjetska mjerila, moguÊe je - Ëini se - oznaku “klasik”upotrijebiti u procjenjivanju pisaca svake homogenije i razvijenije nacionalne literature. UHrvatskoj je takav pisac Marko MaruliÊ - “otac hrvatske knjiæevnosti”. Obiljeæba nije puka kon-vencija. Znamo da je od PloËe hrvatskoga knjiæevnog poËetka u Baπkoj do MaruliÊeve pojave,proteklo gotovo Ëetiri stoljeÊa. Zato se “otac” odnosi na spomenutu klasiËnost, πto vrijednosnopotvruje sintetiËnost i univerzalnost njegova pisanja. MaruliÊevo djelo, klasiËno i aktualno,pomiruje dva znaËenja: veÊ navedenu πirinu tradicijskog zahvata i neistroπivost trajanja u vre-menu. Nova Ëitanja objasnit Êe uspon i rast naπeg autora - ravnopravnog sudionika huma-nistiËkih knjiæevnih gibanja XV. i XVI. stoljeÊa, aktivnog na ratnom rubu europskoga prostora.

16

Akademik Branimir GlaviËiÊFilozofski fakultet, Zadar

LATINSKI PRAVOPIS U MARULI∆EVIM AUTOGRAFIMA

Latinski pravopis u humanista nije bio isti kao onaj u klasiËko doba. UoËljiva su u tom pogle-du veÊa ili manja odstupanja, mahom srednjovjekovnog podrijetla, koja variraju od pisca dopisca, od djela do djela, a nisu rijetka ni unutar djela jednoga istog pisca. RijeË je upravo odrugaËijem ili neujednaËenom i nedosljednom biljeæenju mnogih glasova / ê ovdje oznaËavatzv. “repato e” / (npr. cêlum mj. caelum, sydera mj. sidera, nuncius mj. nuntius, solatium mj.solacium, bellua mj. belua, palium mj. pallium te o dubletama poput êger i eger, heres i hêres,martyr i martir, Holophernes i Olophernes, blasphemia i blasfemans, satiare i saciare i tripleta-ma poput femina, fêmina i foemina, Africa, Affrica i Aphrica itd.). Te je osobitosti nuæno upoz-nati jer o njima ovisi u velikoj mjeri kvaliteta prireivanja recentnih izdanja po strogim zahtjevi-ma suvremene znanosti kritike teksta. Da bi se taj delikatan posao obavio kako valja, od velikenam je pomoÊi posjedovanje autografa, napose samoga djela kojega se suvremeno izdanje hoÊeprirediti. Kad je rijeË o MaruliÊu, tu smo u boljoj situaciji nego kod mnogih drugih naπih latin-ista, jer za mnoga njegova djela posjedujemo autografe. Tako u velikom postotku raspolaæemorelevantnim podatcima koji dostatno - iako ne svagdje ni u potpunosti - ilustriraju njegovupravopisnu praksu.

Treba ipak napomenuti da svi MaruliÊevi autografi nisu podjednako mjerodavni za naπposao. Tako autograf njegova najopseænijeg djela, Repertorija, koji je sazdan na ekscerpiranjuvelika broja raznorodnih izvora, pokazuje tolike pravopisne razlike da je opravdano uzeti da suone rezultat takvih razlika u njihovih autora, prije nego πto bi bile odraz MaruliÊevih pojaËanihneujednaËenosti i nedosljednosti. Samo je tako moguÊe objasniti razliku u pisanju, na primjer,imena proroka Izaije - Isaias i Esaias ili πesterostruko variranje imena Abelova brata Kajina -Cayn, Chayn, Chain, Cainus, Caym i Caim!

Meutim, iz analize cjelokupna broja MaruliÊevih autografa moæe se zakljuËiti da je njegovpravopis umjereno neujednaËen i da naπ pisac teæi odreenoj ujednaËenosti - kadπto i po cijenunedovoljne razgovijetnosti (npr. kratica M. sluæi mu za Marcus i Manius), i da je u tom pogle-du svojim rjeπenjima ipak bliæi danaπnjim pravopisnim normama od veÊine svojih suvremenika(npr. u pisanju velikih i malih slova).

Mr. Iva GrgiÊFilozofski fakultet, Zagreb

MU©KA VRLINA, ÆENSKA VRLINA U MARULI∆EVOJ INSTITUCIJI

Interpretacijsko orue πto ga je humanistiËkim znanostima namrla primjena pojma roda (kaotrans-povijesnog svjetonazornog konstrukta utemeljenog na binarnoj opreci spolova) posljednjihse desetljeÊa pokazalo plodnim i u prouËavanju vjerske literature, iznjedrivπi korpus tekstova πtopovijest krπÊanske doktrine (baveÊi se poglavito Biblijom, patristikom, skolastikom) prate utakvom kljuËu, propitujuÊi aksiomatski pretpostavljenu univerzalnu inspiraciju njezinih onto-loπkih i etiËkih postavki, pri Ëemu se one katkada pokazuje kao rodno uvjetovane.

Cilj je ovoga priloga ispitati kompoziciju MaruliÊeve Institucije u onom njezinom segmentuπto ga pokriva i otkriva tako naznaËena vizura. Iako je krπÊanska vrlina i kao pojam i kao vjer-sko uporiπte svakako heteronomna opreci muπki rod - æenski rod, razliËit omjer muπkih i æen-skih exempla za pojedine vrline, razliËito strukturno mjesto koje alter sexus u ilustraciji pojedinihvrlina zauzima (izmjeπan s muπkim pimjerima, sukcesivno naveden iza muπkih primjera, te, samou dva sluËaja, obraen u posebnom poglavlju) kao i razliËit diskurzivni tretman æenskih primjera(pri Ëemu je najoËitija razlika ona u prijelaznim formulama), pruæaju dovoljno poticaja i oprav-danja za pristup iz rodne perspektive, u kojem Êe zavrπno pitanje nuæno biti: podlijeæu li u svi-jetu Marulove Palaestrae christianarum virtutum oba roda posve istoj hijerarhiji vrlina.

17

Prof. dr. Vinko GrubiπiÊSveuËiliπte u Waterloou

MARULI∆ NA SJEVERNOAMERI»KOM KONTINENTU

Ovoj opπirnoj temi ovdje se pristupa kao prvim informacijama o MaruliÊu u ameriËkim encik-lopedijama i drugim kompedijskim priruËnicima, a ujedno se pokazuje i na postojanje njegovihtiskanih djela u ameriËkim knjiænicama. Ukratko se navode i najznaËajniji radovi o MaruliÊu kojisu objavljeni u ameriËkim glasilima (Mirko Usmiani, Ante KadiÊ, Henry Cooper ...). Dokaz dastruËnjaci u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama visoko cijene MaruliÊa moæe biti i to πto je utreÊem broju “Harvard Slavic Studies” objavljen opπiran rad o hrvatskom humanistu, koji jenapisao u Hrvatskoj slabo poznati marulolog Mirko Usmiani.

U opπirnom i mnogobuhvatnom katalogu The National Union Catalog Pre-1956 Imprints (sv.365, na str. 690-692) nalazi se popis MaruliÊeviÊ djela tek u glavnijim ameriËkim knjiænicama, ataj je popis zaista impozantan, o Ëemu se u ovom radu govori opπirnije. Tu su sljedeÊaMaruliÊeva latinska djela:

Antverpenska “Opera omnia” iz 1601, De institutione ... (pod razliËitim naslovima i u raznimlatinskim izdanjima) u nekoliko primjeraka, a ujedno valja spomenuti i dva talijanska prijevodatog djela te po jedan portugalski i πpanjolski prijevod. Zanimljiv je engleski komentar uz cen-zurirano portugalsko izdanje, πto autor u ovom radu donosi u hrvatskomu prijevodu. Uz popu-larno djelo De instutitione ... u katalogu se spominje i postojanje dvaju razliËitih izdanjaEvangelistara (iz 1519 i 1532).

Evo i drugih djela koja se tu navode: Liber Marci Maruli spalatensis de Laudibus Herculis iz1524. te talijanski prijevod tog djela pod naslovom Dialogo di Marco Marulo. Delle excellentivirtu et marauigliosi fatti di Hercole, Quinquaginta parabolae i Epistola ad Adrianum VI.

VeÊina se od dvadesetak tiskanih saËuvanih primjeraka MaruliÊevih latinskih djela nalazi uknjiænicama Bostona i New Yorka, πto ne treba izgledati Ëudno zna li se kavu su vaænostMaruliÊeva djela imala meu katolicima diljem svijeta.

Zanimljivo je da glasovita Library of Congress posjeduje samo jedan primjerak MaruliÊevadjela Epistola ad Adrianum VI te dva primjerka polemiËkog spisa Animadversio... koji jeukljuËen u dva izdanja glasovitog LuciÊeva povijesnog djela.

Autor ovaj pregled smatra tek poËetnim korakom u prouËavanju MaruliÊeve nazoËnosti nasvjeveroameriËkom tlu, jer MaruliÊeva tiskana djela zasluæuju temeljito i svestrano prouËavanje.

Dabome, u buduÊnosti Êe biti zanimljivo istraæiti, koliko to bude moguÊe, putove i naËinekojim su MaruliÊeva djela dospjela u ameriËke knjiænice, jer putevi nas Ëesto vode ne samo dozanimljivih putnika nego i do samih izvoriπta.

Mr. Neven JovanoviÊFilozofski fakultet, Zagreb

IZRICANJE NEIZRECIVE RIJE»I: INTERPRETACIJA HYMNUS AD DEUM MARKA MARULI∆A

Hymnus ad Deum (Himan Bogu) ima 117 heksametara, te predstavlja najveÊi MaruliÊevlatinski pjesniËki tekst nakon Davidijade. Himnom MaruliÊ slavi Boga Oca, Boga Stvoritelja.Pristup u pjesmi naglaπeno je humanistiËki, koristi se slikama i hipotekstovima “poganske”antike, i time Hymnus odudara od glavnih SpliÊaninovih naboænih pjesama (Carmen de doctri-na, Ad Virginem beatam). Hymnus ad Deum prvi i jedini put publicirao je M. ©repel prije neπtoviπe od stotinu godina (1899), te je djelo Ëak i na latinskom danas teæe dostupno. Na hrvatskipjesma nije bila prevedena nikad. Zato Êu najprije omoguÊiti uvid u novo izdanje latinskog teks-ta i u njegovu hrvatsku parafrazu.

Hymnus ad Deum interpretirat Êu kao poetski tekst. To znaËi prvenstveno da Êe u æariπtu moginteresa biti samo djelo, njegova struktura i naËini na koje stvara poetsku napetost. Smatram,naime, da su pojedine slike ove pjesme iznenaujuÊe razumljive danaπnjem poetskom senzi-bilitetu.

19

Takoer, razmotrit Êu kako se MaruliÊ uklapa u æanrovske okvire, buduÊi da je svoju æeljuza pripadanjem vrsti himan tekst istaknuo veÊ u naslovu.

Potom Êu ispitati makrostrukturu Hymnus ad Deum: kompoziciju (njezinu su skladnost veÊistakli ©repel i TomasoviÊ) i strategiju teksta. Gibanje u pjesmi odvija se na viπe razina. Emotivnizazivi izmjenjuju se s kronoloπki organiziranim katalogom Boæjih kozmogonijskih djela.Grandioznost slika iz kataloga suprotstavljena je ne-govoru, viπe puta naglaπavanoj nemoÊi ljud-skog jezika da govori o Bogu. Nadalje, tekst ima jasne granice (prolog, intermezzo i finale) gdjese lirski glas ne obraÊa Bogu, veÊ Muzi. Ovo je daljnji izvor napetosti. Nastup Muze otkrivaHymnus ad Deum kao simboliËnu emulaciju Boæjeg Ëina stvaranja; pjesnik ponovno stvara svi-jet, ovaj put rijeËju. »ini to uz dostojnu bogobojaznu skromnost - ali kreativna moÊ mobiliziranaza njegov pothvat, moÊ oliËena u Muzi, silna je, nesavladiva i ne podlijeæe kontroli.

Nastavak interpretacije istraæivat Êe poetiËnost Hymnus ad Deum na razini jezika. Uusmenom izlaganju obrazloæit Êu poetske uËinke pojedinih slika i stihova (npr. zaπto Muza u st.2 ima magnanimum pedem, doslovno “srËanu nogu”), implikacije rekurentnih izraza (npr.odnos capit - capax - captum u st. 21, 103, 105), te locirati neke “bijele toËke”, nejasna mjestaove pjesme (npr. st. 26, 44). U pismenoj verziji ovog istraæivanja saËinit Êu mikrostilistiËkikomentar, gdje Êu ovakve analize provesti dosljedno za Ëitavu pjesmu, te ih pokuπati proπiriti istilistiËko-leksikografskim podacima, kao i usporedbama s graom iz drugih MaruliÊevih latin-skih tekstova i drugih tekstova latinske poezije.

Mr. Branko JoziÊMarulianum, Split

MARULI∆ DE NOVISSIMIS

RastuÊa politiËka i religijska kriza u MaruliÊevo je vrijeme kulminirala uvjerenjem da jeËovjeËanstvo doπlo do prijelomne toËke svoje povijesti - do obnove koja viπe nije samo Ëeænjaili oËekivanje “zlatnog doba”. Naprotiv, to je vrijeme angaæmana mnogih - od propovjednika,koji najavljuju skori sudnji dan, do humanista, koji izrauju nove modele odgojne i intelektualneformacije.

U takvom ozraËju i MaruliÊ, kao uvjereni humanist, nastoji oko Ëovjekova angaæmana zausavrπavanje vlastite biti putem kreposti. Svoje Ëitatelje nastoji motivirati pruæajuÊi im poticajneprimjere svetaca, a svoju Instituciju - Pouke za Ëestit æivot s primjerima zakljuËuje πestomknjigom u kojoj se bavi Ëovjekovim posljednjim stvarima. Tom se tematikom pozabavio i uParabolama 47-50 te u Propovijedi o Kristovu posljednjem sudu. TemeljeÊi svoje izlaganjeiskljuËivo na svetopisamskim citima on slijedi osnovno krπÊansko uËenje de novissimis(uskrsnuÊe mrtvih, Kristov dolazak u slavi da sudi i jednima dodijeli vjeËno blaæenstvo, a drugi-ma vjeËno prokletstvo); izbjegavajuÊi neke teme koje su zaæivjele u tradiciji i koje su tada Ëakbile “u modi”, MaruliÊ je nadiπao okvir svoga vremena i njegovo je uËenje univerzalno. On negovori o zagovoru svetaca ili Blaæene Djevice Marije na sudu, o oprostu vremenitih kazna, nepotiËe na traæenje spasenje putem ove ili one pokorniËke prakse, hodoËaπÊa, sakramenata.Nema ni traga milenaristiËkim nadanjima: ne govori o oslobaanju Svete zemlje, o obraÊenjumuhamedanaca, o pojavi pastor angelicus ni novoga Karla Velikog kao ni o ujedinjenu svijeta umiru i slozi. Kad pak govori o opÊim pojavama, u srediπtu je uvijek pojedinac i njegova indi-vidualna sudbina koja Êe ovisiti o kreposnosti æivota prije suda. Taj optimizam i personalistiËkipristup vrlo su bliski suvremenim eshatoloπkim promiπljanjima.

Prof. dr. Francisco Javier Juez GálvezSveuËiliπte Complutense, Madrid

MARULI∆EVA NAZO»NOST U ©PANJOLSKIM KNJIÆNICAMA

O “MaruliÊu u ©panjolskoj” dosad se nije previπe pisalo: istraæivala se izvanredna recepcijaπpanjolskoga prijevoda Carmen de doctrina DNIC fra Luisa de Granada (1504-1588); zna se da

20

su njegovim Ëitateljima bili sv. Franjo Ksaverski (1506-1552) (koji je na putu imao sa sobom, uzbrevijar, primjerak Institucije) i Francisco de Quevedo y Villegas (1580-1645) (koji je posjedovaojedno MaruliÊevo djelo, vjerojatno takoer Instituciju); poznato je i jedno madridsko izdanjeπpanjolskog prijevoda Evanelistara te Pedeset priËa, iz 1655, a joπ se uvijek traæi “fantomski”πpanjolski prijevod Institucije.

No dosad se nije istraæivalo kakva je nazoËnost MaruliÊevih djela u πpanjolskim knjiænicama- a ona nije zanemariva: MaruliÊeva se izdanja mogu naÊi u bibliotekama u barem dvanaestakgradova u ©panjolskoj. »ini se da su najbogatiji fondovi u Nacionalnoj knjiænici (BibliotecaNacional) u Madridu, ali i druge knjiænice, i u Madridu i u drugim gradovima, posjedujuMarulovih knjiga, i na latinskome i u prijevodima na æive jezike. Npr., uz jedini do sada poznatiprimjerak πpanjolskog prijevoda Evanelistara u madridskoj Biblioteca Nacional, u drugimknjiænicama i gradovima nalazi se joπ primjeraka tog izdanja. Znatan broj MaruliÊevih knjiga po-sjeduju Knjiænica Filoloπkog fakulteta SveuËiliπta Complutense u Madridu i OpÊa knjiænicaSveuËiliπta u Valenciji. Izdanja MaruliÊevih djela mogu se naÊi u mnogim πpanjolskim pokraji-nama (u obje Kastilje, u Kataloniji, Valenciji, Arag MaruliÊevih knjiga

Prof. Gabrijel JuriπiÊFranjevaËka gimnazija, Sinj

KR©∆ANSKA MOLITVA U MARULI∆EVOJ INSTITUCIJI

Nema niti jedne religije bez molitve, jer molitva spada na samu bit vjere. I krπÊanstvoposveÊuje doliËnu pozornost molitvi. Stoga su o njoj napisane bezbrojne rasprave i knjige, a po-stoje razne “πkole molitve”.

Molitva je, naime, susret i razgovor s Bogom. To je jedna od brojnih definicija. Dijeli se uËetiri vrste: slavljenja Boga, zahvala za darove, kajanje za grijehe i molitva (iskanje) dobroËinsta-va. Molitva moæe biti usmena (izgovaranje ili pjevanje obrazaca) ili mislena (razmatranje o Bogui duhovnim stvarnostima).

Sve πto su teolozi i uËitelji duhovnoga æivota na temelju Objave izrekli o molitvi MaruliÊ pri-hvaÊa. On, naime, ne piπe rasprave o molitvi, nego vjeran naslovu svoga djela - upuÊujekrπÊansku duπu u Ëestit æivot po primjerima svetaca - De institutione bene vivendi pred exemplasanctorum.

Dakle, pisac æeli potaknuti sebe i druge (Predgovor) na postizanje evaneoskih kreposti, tj.krπÊanske savrπenosti po uzorima koje krπÊaninu pruæaju sveci svojim æivotom.

Koliko je piscu stalo da iznese pravi nauk Crkve, vidi se iz Predgovora: “Boæe, ... nadahnime..., pomozi mi dok budem pisao..., da se ne bih udaljio od onoga πto je Tvoja volja!”

Nakon prve knjige, u kojoj upuÊuje kako se treba kloniti zemaljskoga bogatstva i oholosti,biti ponizan i siromaπan, dobar dio druge knjige posveÊuje brizi za molitvu i naËinu kako trebamoliti. Zatim istiËe snagu molitve i upozorava i na napasti koje smetaju dobroj i poboænojmolitvi. Govori i o razmatranju, tj. vrhunskoj molitvi i Ëitanju Sv. pisma kao pripravi za molitvu.

O svakoj od tih tema pisac najprije donosi nekoliko uvodnih rijeËi, koje potkrepljuje citati-ma Sv. pisma, onda navodi primjere iz æivota svetaca poËevπi od Staroga zavjeta, zatim Novogai onda od prvih krπÊanskih vremena do njegova doba. Toga se nacrta ili redosljeda uglavnomdræi.

IznoseÊi pojedinu zgodu iz æivota nekoga sveca, Ëesto citira Sv. pismo i na kraju pruæakonkretnu pouku, npr. kako molitva pomaæe duπama u Ëistiliπtu (str. 181).

Iz svega πto je naπ Marko napisao o molitvi jasno se vidi da iznosi Ëisti nauk Crkve, damolitvu izvanredno cijeni, smatra je sastavnim dijelom krπÊanskoga æivota i osobitim pomaga-lom za napredak u krπÊanskoj savrπenosti. Osim toga iz svih se tekstova dade zakljuËiti daMaruliÊ nije samo znao lijepo pisati o molitvi i drugima je preporuËivati, nego da je i sam biousrajni i poboæni molitelj.

21

Franz LeschinkohlMainz

MARKO MARULI∆ NA NJEMAËKOM JEZI»NOM PODRU»JU U EUROPI - ©VICARSKA

Viπegodiπnjim traganjem za knjigama Marka MaruliÊa po knjiænicama πirom Europe,ispostavilo se je, da je njemaËko jeziËno podruËje (NjemaËka, Austrija i njemaËki dio ©vicarske)ne samo tijekom 16. i 17. stoljeÊa bilo, nego da je ono joπ i danas najplodnije tlo njegovim knjiga-ma, o Ëemu i svjedoËe 806 MaruliÊevih knjiga (NjemaËka 515, Austrija 179, ©vicarska 112) kojesam uspio registrirati na tom podruËju.

Pored tih 806 knjiga, koje svjedoËe veliku raπirenost MaruliÊevih djela na njemaËkomjeziËnom podruËju, uspio sam i izvan tog podruËja πirom Europe, te Ëak i u Americi, otkriti joπpreko 200 njegovih knjiga i tako preko tisuÊu knjiga Marka MaruliÊa spasio od zaborava i vra-tio ih u okrilje marulologije. Da i ovoga puta, tragajuÊi za knjigama Marka MaruliÊa po ©vicarskoj,nisu izostala iznenaenja, pridonijela je i poπiljka Nacionalne knjiænice (Bibliothéque nationaleSuisse) iz Berna s fotokopijom kataloæne kartice knjige Marulus M. Maruli M. S. J. De religiosepieque vivendi institutione per exempla ex V. et N. Testam. Antv. 1573, iz knjiænice kantonaObwalden u Sarnenu, koja je knjiga dosada nepoznata, iako ju Mirko TomasoviÊ u svojoj knjiziMarko MaruliÊ Marul spominje na strani 127. IznenaujuÊe podatke o nepoznatim MaruliÊevimknjigama doznajemo i iz enciklopedijske edicije Trésor de livres rares et précieux... izdane 1863.godine od Librairie H. Georg iz Æeneve u zajednici s izdavaËima iz Pariza, Londona i Dresdena,gdje u Ëetvrtoj knjizi na strani 435 Ëitamo Mar. Spalat. dictorum factorumque memorabilium LL.VI. Antv. 1540. in-8o, koja je knjiga tiskana joπ prije one Foulerove iz godine 1577. Tu se nalazei joπ dvije nepoznate nam knjige Marka MaruliÊa, a to su Parabolae L. Basil. 1517. in-8o iEvangelistarium. Ven. in aedibus Jac. Leuci 1518. in-4o.

A kao kuriozitet, knjiæniËar kantonalne knjiænice Vadiana iz St. Gallena javlja, da je njihovEvangelistar, tiskan u Baselu 1519, u zajedniËkom povezu sa knjigom “De causa Boemica”, Ëijije autor Jan Hus (1370-1415), koji je 1410. ekskomuniciran, te godine 1414, prilikom pokuπajada se na koncilu u Konstancu brani, biva uhapπen i kao heretik spaljen na lomaËi.

Dr. SreÊko LipovËan Erasmus Naklada, Zagreb

TIN UJEVI∆ I MARKO MARULI∆(Raznovrsnost i relevantnost Tinovih maruloloπkih fragmenata)

Iako o MaruliÊu naæalost nije ostavio cjelovita kulturoloπkog ogleda - poput mladenaËkog oNatku Nodilu (1912.) ili zrelog o Luki BotiÊu (1930) - pisac s piscem javno druguje puna tridesetljeÊa, od 1910. do 1940., a ne samo u glasovitu Oproπtaju iz g. 1914, pjesniËki nedvojbenonajsnaænijem, kulturoloπki najvrednijem i u πiroj javnosti najpoznatijem svjedoËenju. RazliËitunarav ukupnog odnosa otkrivamo tek onda ako u obzir uzmemo joπ dvije poznate rane pjesme(Petar ZoraniÊ i Naπe vile) i trinaest, u tipoloπkom i funkcionalnom smislu, razliËitih i - manjepoznatih proznih cjelina. Ukupno se moæe govoriti o dvadesetak Tinovih maruloloπkih fragme-nata u kojima mu je MaruliÊ najËeπÊe vrhunski simbol cijele jedne kulture, ali zna biti i, u podlis-tak dobrodoπao, namjernik-dobri duh Splita. Ako se jednom, u ogorËenoj borbi protiv onih kojimu kradu zaviËaj, na njega poziva kao na krunskog svjedoka, drugi puta ne moæe bez njega uobrazlaganju znaËenja i vaænosti vlastite kulturne baπtine u europskim okvirima. NeobuzdanimÊe mladenaËkim ushitom s MaruliÊem legitimno argumentirati u prilog Matoπu koji da je “... kaoMarko Marul ‘krijepio srca puku naπemu’ kultom energiËne naπe proπlosti”, ali i samo dvijegodine kasnije, isto tako mladenaËki nekontrolirano i iskreno, ali ovog puta nelegitimno -udovicu Juditu silom utrpati u πator “osvetnika Kosova”! Ne zaobilazeÊi ni primjere feljtonskelakoÊe ili ideoloπke zablude, ove se maruloloπke fragmente æeli tipoloπki opisati, otkriti razliËite

22

kontekstualne i funkcionalne determinante, upozoriti na njihovo znaËenje u Tinovu opusu: kaogradbenih elemenata u promiπljanjima europske i nacionalne, baπtinske i suvremene mu kulture,duhovnosti i pjesniËkog umijeÊa, politiËke i druπtvene zbilje. Opis bi bio nepotpun bez uvida urelevantne knjiæevno-znanstvene ili publicistiËke refleksije o Tinovoj maruliani od g. 1929. do1999. (V. GligoriÊ, I. HergeπiÊ, V. PavletiÊ, V. PopoviÊ, M. MirkoviÊ, ©. VuËetiÊ, A. StamaÊ, I.Frangeπ, M. TomasoviÊ, B. LuËin).

Prof. dr. István LökösFilozofski fakultet, Debrecen

FUNKCIJA MOLITVE U STRUKTURI MARULI∆EVE JUDITE

Petar Skok u svojoj raspravi piπe o Juditi (O stilu MaruliÊeve “Judite”) da “iz poslaniceMaruliÊeve ‘Judite’ izlazi, da je njegov religiozni epos prestilizirana biblijska pripovijest. To znaËi,da nije originalan narativni dio, nego samo stilistiËki. To je u literarnoj historiji ista pojava, kojuvidimo naprimjer u francuskoj tragédie classique. Ni njezina materija nije originalna, nego origi-nalan samo stil”. PrihvaÊajuÊi sve πto je Skok pisao u vezi sa originalnoπÊu stila MaruliÊeve Judite,mogli bismo dodati svemu tome i to da su u MaruliÊevu djelu osim originalnosti stila originalnii kompozicija i epska struktura. Prije godinu dana povodom okruglog stola o MaruliÊu Ëitali smoizlaganje o tome kako je MaruliÊ stvorio svoj ep pod utjecajem teorije o umjetniËkoj imitaciji(imitatio, mimesis) u renesansnom smislu rijeËi. Splitski je pjesnik kao renesansni poeta erudi-tus recipirao kompleksnu krπÊansku tradiciju, istovremeno i sredstva tradicionalne epske tehnike(invokaciju, epsku naraciju, epizode, enumeraciju, epske poredbe itd.), odnosno motive antiËkemitologije, povijesti, knjiæevnosti i mnoπtvo biblijskih motiva izvan starozavjetne knjige Judite.Sve πto je MaruliÊ ovako recipirao proizlazi iz razliËitih tradicija, obogaÊujuÊi biblijsku grau nje-gova knjiæevnog djela. Osim spomenutih elemenata strukture u epu dobije vrlo vaænu ulogu imolitva, koja Êe biti potvrda Juditinog moralnog Ëina, tj. s jedne strane ona Êe potvrditi svojepretvaranje pred Holofermom, πto je u moralnom smislu laæ, a ta laæ je tzv. pia fraus, koja har-monizira s onim teorijskim shvaÊanjem o kojem MaruliÊ detaljnije piπe u IV. knjizi Institucije podnaslovom De veritate colenda mendacioque fugiendo. U saæetku biblijskog teksta knjige JuditaMaruliÊ postavlja pitanje: “Quis tamen JUDITH viduae sutelas dolosque et mera mendacia audetaccusare, quibus patriam obsidione, ludaeam omnem, hoc est, Dei populum servitutis periculoliberavit?” A njegov je odgovor: “Tot igitur bona illo figmento comparata sunt, quod sine illomala secutura erant.”

Mr. Bratislav LuËinMarulianum, Split

MARKO MARULI∆ I THEOLOGIA RHETORICA

MaruliÊeva poslanica Tomi Nigeru, kojom mu on posveÊuje Dijalog o Herkulu, tekst je Ëijaje vaænost obrnuto proporcionalna njegovoj kratkoÊi. Dosad se njome pozabavio samo BranimirGlaviËiÊ u svojoj temeljnoj studiji “Marko MaruliÊ i Erazmo Roterdamski”. No poslanica TomiNigeru vaæna je kao jedno od vrlo rijetkih mjesta u MaruliÊevu opusu gdje splitski humnanistizrijekom govori o svojim knjiæevnim nazorima. U ovom radu potanko se analizira srediπnji dioposlanice, u kojem MaruliÊ iznosi svoj pogled na odnos retorike i naboæne knjiæevnosti.Pokazuje se da je taj ulomak struktiriran kao niz binarnih opozicija izmeu poæeljnih inepoæeljnih svojstava naboæne knjiæevnosti, iz Ëega jasno razaznajemo koju knjiæevnu tradicijuMaruliÊ priznaje kao svoju. Poæeljna svojstva (uz pietas, koja je dakako na prvom mjestu) MaruliÊopisuje izrazima koji nedvojbeno prizivaju antiËku retoriËku teoriju, pa onda i najbolju tradicijurenesansnoga humanizma: eruditio, eloquentia, uenustas, pristina pigmenta rhetoricique colores,delectatio. Potanka terminoloπka analiza otkriva k tome intertekstualnu sponu s Erazmovim spisi-ma (Pohvala ludosti i PriruËnik krπÊanskoga borca).

23

Poslanica Tomi Nigeru moæe se odËitati kao in nuce manifest tzv. retoriËke teologije (taj jetermin u optjecaj uveo Charles Trinkhaus 1970). Theologia rhetorica takav je pristup vjerskimrazmatranjima, religioznoj pouci i poticanju na djelatnu primjenu vjerskih naËela, u kojem se viπevjeruje u snagu retorike nego u filozofiju i dijalektiku. Moæe se reÊi da je posrijedi philosophiamoralis Christiana modo rhetorico. Meu humanistima takva su glediπta teoretski razradiliLorenzo Valla i Aurelio Brandolini, a u praksi su ih primjenjivali joπ i Sicco Polenton, Bartolomeodella Fonte, Cristoforo Landino i dr. Iako se teoloπka retorika zatjeËe u raznim æanrovima,najizravnije se njezina naËela oËituju u humanistiËkoj propovijedi. KarakteristiËno je da i uMaruliÊevu opusu najjasniju praktiËnu primjenu pogleda izloæenih u poslanici Tomi Nigerunalazimo u Propovijedi o posljednjem Kristovu sudu.

Prof. dr. Stanislav MarijanoviÊPedagoπki fakultet, Osijek

POSLANICE MARKA MARULI∆A I STJEPANA BRODARI∆A PAPI HADRIJANU VI.(S osvrtom na temu “suprotiva Turkom” sjevernohrvatskih humanista)

Osvojenjem tvrave Zimpi na Galipoljskom poluotoku 1352, a potom i same strateπketvrave Galipolje na obalama Dardanela 1354, Turci prvi put prelaze i gospoduju na europskomtlu. Od tada pa u naredna stoljeÊa Osmanlije postaju europskom morom, a turkofobija, contraTurcas tematika i MaruliÊev molitveni zov suprotiva Turkom odzvanja u govorima i epistolama,posvetnim i pjesniËkim poslanicama i elegijama kao ishodiπna i opÊa agitatio actualis generahrvatskoga i europskog humanizma. Glasoviti hrvatski humanisti upuÊivali su ih kao visokicrkveni dostojanstvenici, dræavni diplomati, dvorski izaslanici i oratori, kao turski zarobljenici ipreæivjeli oËevidci, zagovornici protuturskog rata i meudræavnog mira, ili kao ojaeni pjesnicii publicisti, europskim monarsima i papama s hrvatskoga “predzia krπÊanstva”. Njihove poslan-ice i govori imaju iskustvenu, predodæbenu, spoznajnu i zazivno-smjerodajnu funkciju, o Ëemudokumentacijski svjedoËi zbornik Govori protiv Turaka Splitskoga knjiæevnog kruga (Logos, Split1983). U njemu su naznaËeni, ali nisu obuhvaÊeni govori, poslanice i tekstovi humanista sjever-nohrvatskoga kruga prije i poslije Marka MaruliÊa i njegovih suvremenika, na koje se autorosvrÊe (Ivana Viteza od Sredne, Jana Panonija, Nikole Modruπkoga, Stjepana BrodariÊa i Bartola–ureviÊa).

Dovode se u suodnos i posebno interpretiraju govori i poslanice papi Hadrijanu VI. TomeNigera MrËiÊa i kneza Bernardina Frankopana, a navlastito Marka MaruliÊa s govorima i poslan-icom Stjepana BrodariÊa, koji je preæivio mohaËko razbojiπte. U njima se BrodariÊ, pouzdavajuÊise i on u istinski autoritet i pastirsko dræanje Hadrijana VI., u ime kraljevo i svoga naroda, æenai djece, zazivnom porukom i besprimjernom oπtrinom i optuæbom izravno obraÊa papi i obarana neslogu velikoeuropskog “neËujma” u obrani “naπe stvari”. Njegovi su istupi o sudbinihrvatskog naroda, “obdarenog nesreÊom” da pada braneÊi se, da ga se optuæuje πto je izginuo,spoznajni i proroËki. S objelodanjenim “istinitim opisom” MohaËke bitke, BrodariÊevi govori iposlanica papi opstoje po znaËenju i odjeku kao memorandum, po trajnosti kao monumentum,a po nasljedovanju kao testamentum.

Prof. dr. Atanazije J. MataniÊ Zadar

MARKO MARULI∆ U FRANJEVA»KOJ HISTORIOGRAFIJI: JEDNA ZANIMLJIVA RAZMJENA

VeÊ je bilo poznato, a poslije splitskog izdanja Institucije i Evanelistara mnogo bolje,koliko svetaËkih “primjera” MaruliÊ donosi iz srednjovjekovne franjevaËke hagiografije: najviπe,dakako, iz æivota sv. Franje Asiπkoga, koga spominje Ëesto s posebnom osjeÊajnoπÊu. Iako jeprof. GlaviËiÊ nastojao sva ta loca paæljivo zabiljeæiti, potpisani misli da se moæe joπ viπe i bolje

25

uËiniti: i ne samo stoga πto je franjevaËka hagiografija bogat MaruliÊev izvor, s pojedinim manjimupitnostima, nego i stoga, πto Êe viπe narednih franjevaËkih povjesniËara, poËam od 16. stoljeÊa,navoditi MaruliÊa kao svoj izvor. Ta Êe se “razmjena” zbivati i kasnije, dok naπe istraæivanje idedo oko 1650. godine. Smatramo da stvar zasluæuje da bude predstavljena, jer se radi o priloguza bolje poznavanje MaruliÊeva upliva: ne samo njegovih izvora. »ini nam se da je to podruËjedo sada nedovoljno istraæeno, tim viπe ako se istraæivanje proπiri na druge redovniËke obitelji,kao πto su monastiËki redovi, i dominikanci, ili MaruliÊevi viπe manje izriËiti teoloπki izvori itd.

Naπe se izlaganje dijeli na tri toËke: 1. franjevaËki hagiografski izvori u MaruliÊa uopÊe, 2.MaruliÊ u franjevaËkoj historiografiji do sredine 17. stoljeÊa (koriste ga Ëetiri veÊa franjevaËkapovjesniËara!), i 3. nekoje manje upitnosti o predmetu (npr. MaruliÊ i redovnici, izravno i neizravnokoriπtenje izvora, pitanje kasno kanonizirana sv. Bonaventure, MaruliÊ izmeu tomistiËkog aristo-telizma i neoplatonizma, MaruliÊ i “heretici” njegova vremena (napose u Evanelistaru),MaruliÊeva prvotna sklonost prema eremitizmu a onda zdravi stav prema apostolskom æivotu.

Mr. Gabrijela Mecky M. A.Manheim

“MERCKET DAS / GOTT ZUERNET NICHT SO / GLEICH WIE EIN MENSCH PFLEGT OFFT ZU THUN” - ILI PAK DA?

O SLICI BOGA U MARULI∆EVOJ JUDITI (1501) I GREFFOVOJ TRAGEDIJI KNJIGE JUDITA (1536)

U srediπtu pozornosti moga izlaganja nalazi se sadræaj djela nastaloga u 2. stoljeÊu prijeKrista, u kojem je rijeË o Juditi. U njemu se govori o udovici koja je zahvaljujuÊi ubojstvu posta-la spasiteljicom svojega naroda. Za sadræajem Judite poseæe se vrlo Ëesto, meu ostalim i uhrvatskoj i njemaËkoj knjiæevnosti.

Za preuzimanja mitske grae - dakle i za Juditinu grae - karakteristiËno je da se ona teme-lje na nepromjenjivu sustavu radnje, dok su im lica, motivi i opÊi izriËaji podloæni utjecajurazliËitih povijesnih, kulturnih i subjektivnih tumaËenja. Preko stereotipova radnje dolazi se doizrazitih razlika u raznovrsnim preradama. BuduÊi da predodæba o Bogu nije bezspovijesna ibezkulturoloπka kategorija, u razliËitim knjiæevnim tekstovima kristaliziraju se i razliËita vienjao vjeroispovijesti i Bogu.

Knjiæevni tekstovi reflektiraju “svjetove æivota”, prerauju opaæanja o zbilji i stvaraju nove“svjetove æivota”; u izrazitoj mjeri pogotovo u razdobljima u kojima se zbivaju druπtvene pro-mjene od prijelomnoga znaËenja. Oko 1500. godine u hrvatskome i njemaËkome druπtvu zbiva-ju se znaËajne promjene: novo se doba svugdje primjeÊuje, a s njime i mnoπtvo gotovo revolu-cionarnih politiËkih, filozofskih i religijskih prosudaba. Pozornost usmjeravamo prema posljed-njemu, prema religijskofilozofskome diskursu u dvama tekstovima koji su u spomenuto vrijemenastali na hrvatskome i njemaËkome prostoru, dakle, na meusobno udaljenim toËkama europ-skoga prostora.

MaruliÊeva Judita (1501) i Greffova Tragedija knjige Judita (Tragoedia des Buchs Iudith)(1536) dva su teksta u kojima su razraeni opreËni religijskofiolozofski pogledi. Tekstovi tihdvaju umnih suvremenika koji su odliËno upuÊeni u humanistiËke svjetonazore, otkrivaju veÊ naprvim stranicama u Ëemu se razlikuje njihovo predoËavanje svijeta i neba. Dok se u MaruliÊevudjelu gotovo u potpunosti ocrtava starozavjetna, katoliËka slika ljutita boga Ëiju milost treba tekzasluæiti, u Greffovoj programatsko-didaktiËkoj πkolskoj drami predstavljena je reformatorskaslika novozavjetnoga, blagoga Boga koji je sklon oprostu. U tim tekstovima tek je radnja isto-vjetna s biblijskim arhitekstom. Greff stvara dojam da se nalazimo - unatoË predkrπÊanskoj æen-skoj figuri - u “njegovu” novom vremenu u kojemu se vjeruje na luterovski naËin pa se podpokroviteljstvom “uvijek milosrdnoga Boga” odbacuje svaka misao o prosudbenoj opuπtenosti,a papini sljedbenici degradirani su na razinu “djece avla”.

S funkcionalno-teoretskoga glediπta svrha ovog predavanja na njemaËkom jeziku sastoji se upodrobnijem opisu ovdje spomenutih dviju razliËitih slika Boga.

26

Dr. Mladen ParlovTeoloπki fakultet, Split

CRKVA MARULI∆EVA VREMENA I MARULI∆EVA CRKVA

Na prijelazu iz petnaestoga u πesnaesto stoljeÊe Crkva se je nalazila u dubokoj krizi, koja jezahvatila sve njezine slojeve, hijerarhiju, redovniπtvo, ali i obiËne vjernike. »ini se da u cjelokup-noj povijesti Crkve nije bilo tuænijeg razdoblja od vremena u kojemu je æivio naπ Marko MaruliÊ(1450-1524). To je, dakle, razdoblje izmeu papa Nikole V i Hadrijana VI, razdoblje u kojemusu se pojavile i pape kao Aleksandar VI (1492-1503) i Leon X (1513-1521). Zloporabe i skandalivezani za pape, da ne spominjemo ostali visoki i niæi kler, bili su toliki da se Ëinilo da je doπaokraj svijeta. Doista, oko 1500. oËekivao se je smak svijeta, a nemoral i zloporabe crkvenihpoloæaja bile su znak da je kaj blizu. Spomenuto moralno nazadovanje oslabilo je autoritet i utje-caj Crkve u javnom æivotu, a posljediËno i osjeÊaj vjere i poboænosti kod mnogih vjernika.

S mnogih strana stizali su glasovi koji su zahtijevali renovatio, obnovu Crkve u glavi i udovi-ma. Jedan od mnogih koji je ne samo æudio za obnovom Crkve, nego je i djelatno provodi bioje i naπ Marko MaruliÊ. Doista, svojim æivotom i djelima ubraja se u ne baπ brojne Ëimbenikekoji su prethodili i pripravili veliku obnovu Crkve koja se je dogodila na Tridentskom koncilu(1545-1563).

Usprkos svim ljudskim zloporabama koje je vidio u Crkvi, za MaruliÊa Crkva je Boæje djelo;ona je boæanska i ljudska, nebeska i zemaljska, vjeËna i vremenita. NajËvrπÊa stijena na kojoj jeCrkva sagraena jest sam Isus Krist, glava Crkve i njen utemeljitelj. On, pravi Bog i pravi Ëovjek,garant je da Êe Crkva trajati sve do konca svijeta te da je nikakva sila, ni ljudska ni avolska, nemoæe sruπiti, ma koliko to pokuπavali.

MaruliÊ nije bio Ëlan crkvene hijerarhije. Bio je obiËan vjernik, reËeno danaπnjim jezikom,laik. Ipak, svojim spisima MaruliÊ se predstavlja kao vir ecclesiasticus, crkveni Ëovjek, koji je, uvrijeme kada su i sami pape zakazali, nastupao u obranu i πirenje vjere te obranu poslanja Crkvei njena nadnaravnog porijekla. U svemu πto piπe, πto predlaæe i za πto se zalaæe pokazuje da æeliostati vjeran nauku Crkve i da ne æeli izjaviti niπta πto ne odobrava sluæbena Crkva. Ne prven-stveno iz straha od cenzure, nego iz uvjerenja da je Crkva boæanska, ona kojoj je Isus Krist je-dina Istina, povjerio nauËavanje istine i πirenje evanelja. MaruliÊ se svjesno stavlja u sluæbuπirenja te istine.

ReagirajuÊi na iskrivljeno, nemoralom nagrizeno krπÊanstvo, brojni humanisti, MaruliÊevisuvremenici, krenuli su u potragu za nekom drugom mudroπÊu. Oduπevljavali su se bogatstvomantiËke knjiæevnosti, traæili su uËitelje mudrosti u drugim religijama nastojeÊi ih pomiriti skrπÊanstvom. Ukratko, napustivπi nauk Crkve, nisu viπe znali πto bi s Kristom, koji im postaje tekjedan u nizu uËitelja mudrosti i morala.

MaruliÊ, laik i krπÊanski humanist, naprotiv nikada ne napuπta nauk Crkve. Predstavlja se kaonepokolebljivi vjernik koji se stavlja u sluæbu πirenja vjere i obnove Crkve. Njegova djela, pri-hvaÊena i rado Ëitana od generacija vjernika, osobito redovnika, bila su dio pretkoncilskeobnove i priprava terena za Tridentski koncil.

Mr. Cvijeta PavloviÊFilozofski fakultet, Zagreb

IDILSKE PARADIGME MARULI∆EVE SUSANE

Tri su MaruliÊeva teksta u kojima nastoji u stihovima ispripovjediti starozavjetna dogaanja:Judita, Susana i Davidias. O Susani je pisano malo, uglavnom u usporedbama s Juditom, gdjeje promatrana kao Juditina umanjenica, intermezzo izmeu Judite i Davidijade. Umjesto epa,Susana biva versificirana biblijska pripovijest, narativna poema kraÊega daha, biblijska parafraza,“mali thriller” o lijepoj Joakimovoj æeni, iz kratke epizode iz æivota proroka Danijela. Za jasnuæanrovsku i poetiËku pripadnost Susani nedostaju i naracijske i kompozicijske pretpostavke epa.

27

Ne znaËi, meutim da Susana iznevjerava pjesniËka mjerila. U tu je pjesmu MaruliÊ unio dostalirske osjeÊajnosti, a specifiËnim zavrπetkom pokazuje nam da je imamo shvatiti neËim razliËitimi od crkvenih knjiga, koje on dobro poznaje i koje su njegovo veliko nadahnuÊe (Stari zavjet,Toma Kempenac, Riga i dr.)

Susana pokazuje na viπe razina tipiËne autorove osobitosti. »etiri su veÊa pjesniËka ukrasa,koja dokazuju da je autor bio svjestan svakoga trenutka odstupanja od biblijske naracije u poet-ske svrhe, radi literarnog moderniziranja religioznih tema, neke vrste osuvremenjivanja pripo-vjedne koloteËine. Javljaju se galantne konotacije i petrarkistiËke stilizacije æene, tu su i mito-loπke asocijacije u maniri enumerativnog kataloga humanistiËke provenijencije te autorovasklonost humoru, umetci i stilske natuknice. U okviru biblijskih zadanih koordinata pripovjedaËæeli komunicirati s Ëitateljem. Najljepπi je dio Susane opis vrta, aktualizacija okoliπa prebivaliπtajunakâ. Ovdje MaruliÊ slijedi idilske paradigme, i to opÊe mjesto, locus amoenus, prenosi uzaviËajno okruæje divnih splitskih perivoja. Iz kratke Biblijske natuknice autor proizvodi pjes-niËki senzibilne stihove, koji otkrivaju velike moguÊnosti lirske tvorbe. Jasno je da se autor ravnaprema renesansnoj utopijskoj æudnji za Edenom, ali je njegova amplifikacija æiva i nadahnutaevokacija, koja upotpunjava erotiËki signal kao kljuËni Ëvor poeme.

Nikπa PetriÊHvar

MARULI∆ I PRIBOJEVI∆

“Zasjala je u ovo naπe doba u Dalmaciji druga luË, Marko MaruliÊ, koji je sastavio mnogosvezaka krπÊanske poboænosti.”

Godinu nakon, MaruliÊeve smrti tako ekstatiËno izriËe PribojeviÊ svoje poπtovanje znaËajurenesansnog knjiæevnog barda, kada spominjuÊi i Split naglaπava da je to rodno mjesto MarkaMaruliÊa. U svojem kulturnopovijesnom govoru odræanom 1525. g. u dominikanskom samostanuu Hvaru, a objavljenom u knjizi 1532. hvarski dominikanac Vinko PribojeviÊ prvi u hrvatskoj kul-turi naznaËava knjiæevnoznanstveni znaËaj Marka MaruliÊa. U svojem djelu PribojeviÊ u histori-ografskom kontekstu citira dva Marulova djela, Vita divi Hieronymi i Regum Dalmatiae etCroatiae gesta, oba neobjavljena, koja je dakle izravno poznavao. Vjerujem da su se MaruliÊ iPribojeviÊ poznavali.

PribojeviÊ je prijatelj i Marulova prijatelja Tome Nigera, koji je od 1487. do 1491. bio profes-sor gramaticae u Hvaru, i koji PribojeviÊu posveÊuje pjesmu proslovno objavljenu u njegovudjelu, 1532. g.

PribojeviÊ je 1510. uËiteljem studija na Generalnom uËiliπtu u samostanu S. Maria Novella uFirenci. Generalni kapitul odobrio je 1515. PribojeviÊu i Dominiku BuÊi doktorate iz teologije,πto pretpostavlja da su njih dvojica bili vrπnjaci i prijatelji. D. BuÊa se spominje proljeÊa 1521. udominikanskom samostanu u Starom Gradu na Hvaru, a iste se godine, skupa s PribojeviÊemnalazi na zajedniËkom zadatku ispitivanja sluËaja senjskog priora.

God. 1522. Marko MaruliÊ piπe poslanicu protiv Turaka papi Hadrijanu VI. na nagovorDominika BuÊe kojemu je i posveÊuje, a Ëije je propovijedi s radoπÊu sluπao, kako sam opisuje.

Naravno, da se u dominikanskom i kulturnom krugu u blizini nalazi i PribojeviÊ πto oËitujesadræajnost renesansnog kulturnog ozraËja Dalmacije.

Prof. dr. Zlatko PosavacInstitut za filozofiju, Zagreb

PLATONI»KE KOMPONENTE U MARULI∆EVU POIMANJU UMJETNOSTI

Novija su istraæivanja pokazala kako se pristup MaruliÊevom opusu ne moæe viπe svoditisamo na razliËite razine i profile interpretiranja njegovog pjesniπtva zajedno s proznim djelima,bilo da su pisana latinskim ili hrvatskim jezikom. Potrebno je jasnije identificirati njegovo povi-jesno mjesto sukladno bitnim odnosno karakteristiËnim crtama epohe kojoj pripada i koju suiz-grauje. A to nije moguÊe bez odreenijeg uvida u MaruliÊevu poetiku shvaÊene kao svjesne

29

teorijske refleksije, πto tad zapravo podrazumijeva razabiranje MaruliÊevih estetiËkih nazora, kojepak nije moguÊe shvatiti ukoliko se ne uoËi njihovu misaonu, tj. filozofijsku podlogu i pozadinu.Glavnim MaruliÊevim tekstom koji prezentira njegovu estetiku valja (uz eventualno moguÊe idruge njegove funkcije) smatrati raspravu izmeu (latinistiËkog) pjesnika i bogoslova podnaslovom Dijalog o Herkulu, gdje MaruliÊevo stanoviπte ne zastupa pjesnik nego bogoslov,buduÊi da mu je srediπnja estetiËka (!) kategorija stanoviti lik istine ili toËnije veritas christiana.Misaona podloga tog dijaloga pak nije naprosto samo teoloπka nego se hermeneutiËki mogu pre-poznati platoniËke (dijelom neoplatoniËke) crte, kako u samoj formi dijaloga, tako i u njegovimsadræajnim aspektima, koje potvruju i fragmenti iz drugih MaruliÊevih tekstova, kako onihpisanih latinskim tako i hrvatskim jezikom.

Mr. Ruæica PπihistalPedagoπki fakultet, Osijek

RETORI»KO-ARGUMENTACIJSKO I ZNA»ENJSKO USTROJSTVO MARULI∆EVIH PARABOLA

U odnosu na veÊ provedena istraæivanja MaruliÊeva spisa Quinquaginta parabolae (B.GlaviËiÊ, D. ©imundæa, D. NovakoviÊ), u ovome je radu istraæivanje usmjereno k izdvajanju,usustavljivanju i opisu temeljnih MaruliÊevih retoriËko-argumentacijskih postupaka, kao iuspostavljanju modela semantiËke organizacije njegovih parabola. Iz knjiæevnoteorijske se per-spektive ponajprije nastoji problemski osvijetliti pitanje imaju li MaruliÊeve parabole ustrojstvoporedbe, ili pak ustrojstvo alegorije. Provedena analiza pokazuje kako se MaruliÊeve parabolenaËelno mogu podijeliti u dvije velike skupine: prvu koja bi udovoljila Jülicherovim kriterijimaza parabolu u uæem smislu, u kojoj parabola ima smislenu dovrπenost i transparentnost znaËenjana dijegetskoj razini same priËe, i drugu u kojoj se smisao parabole ne iscrpljuje samo krozpoantu pripovijesti, nego tek kroz sustavno uspostavljanje ekvivalentnih znaËenja u njezinutumaËenju: na razini likova, zbivanja, stanja, radnji ili predmetnih jedinica-entiteta. Dok uparabolama iz prve skupine dogaajna i aktancijalna struktura udovoljava tek elementarnimzahtjevima priËe, u drugoj je skupini parabola zamjetno s jedne strane usloænjavanje narativno-ga ustrojstva, a s druge strane potiskivanje dinamiËkih jedinica teksta u korist statiËkih jedinica:slike, deskripcije. U potonjoj su skupini nositelji znaËenja entiteti koji su unaprijed razvrstani posvojim alegorijsko-metafiziËkim znaËenjima i imaju sami po sebi vrijednost znakova, koje jepotrebno prikljuËiti na sveukupni kôd krπÊanske doktrine. Izdvajanje i opis temeljnih seman-tiËkih modela, kao i njihovih transformacija, ukazuje istodobno na raznolike autorske intencije(prosti puk, redovniËki staleæ), dok se funkcionalna veza izmeu parabole i njezina tumaËenjaprovjerava analizom opsega i naËina MaruliÊeva postupka tumaËenja, kao i znaËenjskih razinakoje se u njemu aktualiziraju.

Prof. dr. Ante StamaÊFilozofski fakultet, Zagreb

METAFORA VATRE U JUDITI

U Juditi je zamjetna savrπena sroËnost mikrostrukture i makrostrukture. Jedna od vaænihmikrostrukturnih odrednica jest i metafora, odnosno njezino naËelo. Baπ kao i u cjelini spjeva,na pojedinim mjestima moguÊe je ustanoviti rekurenciju leksiËkih i frazemskih elemenata, kojipotvruju smisao cjeline. Jedan od tih realiziranih rekurentnih elemenata jest i metafora vatre.Ona se, ne Ëesto ali vrlo funkcionalno, isprva pojavljuje kao metonimiËki snimljen cjeloviti pros-tor puta osvajaËke vojske (do danas poznat naziv “spaljene zemlje”), koju vodi vojskovoaOloferno, na kojega potom prelaze svi vaæniji semi leksiËkog sadræaja “vatre”. On je zaæaren kaovojskovoa, potom kao kratkovidni vojnik opijen prolaznom pobjedom, na kraju zaæarenpijanstvom i pohotnoπÊu. U tom najviπem trenutku njegove “vatrene” metonimizacije, doËekuje

30

ga predstavnica “grada bez vode”, Betulije, πto ga reprezentira junakinja spjeva Judita. U izla-ganju se metodom leksiËke semantike prati put i takav razvitak metafore “vatra”, “oganj”, “æar”,i ostalih rijeËi koje pokrivaju semantiËko polje izgaranja.

Mr. Gorana StepaniÊFilozofski fakultet, Zagreb

MODELI KARAKTERIZACIJE U INSTITUCIJI I EVAN–ELISTARU

Institucija i Evanelistar tekstovi su u velikoj mjeri orijentirani na Ëitatelja - pozivaju ga inalaæu mu da aktivno provodi u njima ponuene naputke. Izraæena pragmatiËka dimenzija pret-postavlja, kako bi se Ëitatelja doista i pridobilo, veliku persuazivnu moÊ teksta. Ona se postiæeraznim postupcima, meu kojima su svakako najvaæniji egzempl, citat, zakljuËivanje. Jedan odpostupaka, iako ne i najvaæniji, kojima autor moæe svojim iskazima priskrbiti vjerodostojnost ipersuazivnu moÊ, jest karakterizacija likova. Za razliku od likova u fikcionalnom narativnomtekstu, konaËnu sliku kojih Ëitatelj sâm sklapa iz indikatora strateπki rasutih po tekstu, te ih (zbogindividualnosti Ëitateljskog Ëina) shvaÊa nuæno pomaknuto u odnosu na autorovu zamisao, likovimoralno-didaktiËkih djela trebali bi se (radi ispravnosti shvaÊanja teksta) moÊi shvatiti upravoonako kako to zahtijeva autor i svjetonazor Ëiji je on predstavnik. Vrijedi li to i u MaruliÊevimdvama djelima? Ovaj rad na odabranoj skupini starozavjetnih i novozavjetnih, pozitivnih i nega-tivnih likova analizira naËine na koje MaruliÊ karakterizira svoje likove. Definira li ih izravno ilipredstavlja preko njihovih rijeËi i postupaka? Predstavlja li misli likova? Koji su gramatiËki obli-ci njihova spominjanja u tekstu? Postoje li formule koje prate pojedini lik? Kakav je odnos premanegativnim likovima? Koliko opseg i doseg karakterizacije odgovaraju æanru i ekonomiji izraza?Ovo su samo neka od pitanja na koje se, uz pomoÊ novijega knjiæevnoteoretskog instrumenta-rija, pokuπava pronaÊi odgovor i rasvijetliti ovaj dosada nedovoljno prouËen aspekt Evanelis-tara i Institucije.

Prof. dr. Drago ©imundæaSplit

ESTETSKO I ETI»KO JEDINSTVO MARULI∆EVIH DJELA

MaruliÊ je svestran kulturni djelatnik, veoma bogat i raznolik. MoguÊe mu je pristupiti s viπeglediπta i njegova djela dijeliti u razliËite vrste i podvrste, krugove i podruËja. Meutim, bez obzi-ra o kojem se æanru, podruËju ili temi radi, lako Êemo uËiti osnovni stil. Bitno ga odreujeknjiæevna kreacija i moralno-teoloπki angaæman. Svjesno gradi na estetskom i etiËkom jedinstvu,tako da u njemu zajedno progovara pjesnik i etiËar, knjiæevnik i teolog.

O tomu upravo raspravlja ovo izlaganje. U srediπtu je osnovna teza o binarnom principuMaruliÊeve poetike: literarno-estetskom i moralno-teoloπkom. Inspiracije su razliËite, a motivaci-ja uvijek ista: moralno-didaktiËka. ZahvaljujuÊi tome MaruliÊeva su djela bitno obiljeæena s objekomponente. Naravno, poetska viπe poetskom, a studijska moralno-teoloπkom.

Prof. dr. Mirko TomasoviÊFilozofski fakultet, Zagreb

MARULI∆ I DANTE (NOVE SPOZNAJE)

“Stare” su spoznaje o vezama hrvatskoga humanista i talijanskoga klasika: MaruliÊ je posje-dovao æivotopis Dantea Alighieria, koji je napisao Giovanni Boccaccio; preveo je na latinskiuvodno pjevanje Boæanstvene komedije; parafrazirao je u predgovoru Judite Danteovo razliko-vanje pjesnika latinskoga i puËkoga izraza. Tim Ëinjenicama valja, meutim, dodati nekeznakovite izjave i intertekstualne dodire, koje su ustanovljene u recentnim istraæivanjima. Naprvom je mjestu MaruliÊeva “autonominacija” za Dantea hrvatskoga jezika, izreËena u pismu

31

Jeronimu ∆ipiku u srpnju 1501, u sklopu izraæene radosti zbog dovrπetka epa Judita. Da je skrb-no Ëitao Danteov spjev, svjedoËe barem dva primjera intertekstualnoga znaËaja iz njegova opusa:reminiscencije u jednomu MaruliÊevu sonetu na talijanskomu jeziku na zvijeri iz prvoga pjevan-ja Pakla; podudarnosti u opisima pakla u nekim njegovim tekstovima s Danteovim vizijama.ZakljuËak je, da se Marko MaruliÊ usmjerio prema auktoru Boæanstvene komedije kao prema lit-erarnom modelu viπe nego je do sada bilo, viπe nego je do sada isticano, te da je i to potvrdanjegove humanistiËke pozicije.

Akademik Vladimir VratoviÊZagreb

TEKSTOLO©KA METODA V. GORTANA - O 25. OBLJETNICI KRITI»KOG IZDANJAMARULI∆EVE DAVIDIJADE

God. 1974. objavio je Veljko Gortan kritiËko izdanje MaruliÊeve Davidijade (Zagreb, JAZU;Hrv. latinisti, knj. 7), i to prema autografu u Nacionalnoj knjiænici u Torinu. Tomu je izdanju sli-jedilo II. izd. 1984. u Splitu. Ali dva su izdanja Davidijade prethodila Gortanovom: izdanje JosipaBadaliÊa, prava editio princeps MaruliÊeva epa (Zagreb, JAZU 1954), prepuno pogrjeπaka u Ëitan-ju, i izdanje Miroslava MarkoviÊa u Venezueli (Merida 1957), mnogo bolje od BadaliÊeva, ali joπuvijek s dosta grjeπaka u lekcijama. Nad svima kudikamo kvalitetom strπi Gortanovo izdanje.Iako je Gortan veÊ bio objavio –ureviÊa (1956) i ©iægoriÊa (1966), ovo izdanje MaruliÊa, potekstoloπkom umijeÊu i estetskom znaËenju, predstavlja krunu njegove filologije.

Gortanova se Davidijada odlikuje potpunoπÊu i sjajnom preciznoπÊu reprodukcije autografa,minimalnim brojem nerijeπenih ili slabo rijeπenih mjesta, emendacijama koje su veÊ potpuno pri-hvatljive.

U istom izdanju tiskan je, usporedno s izvornikom, GlaviËiÊev hrvatski prijevod u hek-sametrima. Izvanredna njegova vrsnoÊa pokazuje se ne samo u filoloπkoj pouzdanosti, tekstual-noj vjernosti izvorniku i striktnoj transpoziciji stiha, nego i u tanËinama leksiËkog, sintaktiËkog istilskog repertoara i u ritmiËko-melodijskim vrjednotama heksametara. Gortanovo je izdanje nasamim vrhuncima suvremene marulologije, u kojoj uporno i temeljito istraæuje, potiËuÊi i drugeu nas i u svijetu, velezasluæni Mirko TomasoviÊ.

Davidijada zraËi utjecajem svoga latinskog teksta, kako u ispitivanju jeziËnih i stilskih sa-stavnica unutar cjeline MaruliÊeva opusa, tako i u okvirima latinskog stvaralaπtva hrvatskog isvjetskoga. A i hrvatski prijevod Davidijade πiroko djeluje, posebice na razini zakljuËaka o kom-pozicijskim razmjerima MaruliÊeva epa, njegovim alegorijskim i metaforiËko-poredbenim cjeli-nama i opÊim stilsko-komparativnim odnosima.

Prof. dr. Andrea ZlatarFilozofski fakultet, Zagreb

ELEMENTI HAGIOGRAFSKE TRADICIJE U MARULI∆EVU DJELUDE INSTITUTIONE BENE VIVENDI

U ovome radu bit Êe ponajprije analizirana pripovjedna struktura MaruliÊeva djela De insti-tutione bene vivendi iz aspekta naËina povezivanja i odnosa Ëisto pripovjednih i refleksivnihdijelova. Posebna paænja bit Êe posveÊena odnosu MaruliÊa-autora i MaruliÊa pripovjedaËaprema pripovjednom materijalu preuzetom iz “druge” (pripovjedne) ruke. Tematska analiza bavitÊe se slojevima starozavjetnog materijala, novozavjetnog uËenja i hagiografske predaje, koji susvi prisutni u MaruliÊevim Poukama za Ëestit æivot s primjerima. I pripovjedna i tematska ana-liza u osnovi Êe biti usmjerene u pravcu identificiranja elemenata srednjovjekovne hagiografsketradicije u MaruliÊevu djelu, kako na razini pripovjednih tehnika tako i na razini preuzetih te-matskih slojeva.

33

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA

Dr. Charles Béné, prof. em.SveuËiliπte Stendhal, Grenoble

Rodio se 1919. u pokrajini Haute-Savoie u Francuskoj. Diplomirao klasiËne jezike, stekaodræavni doktorat i postao redovni profesor francuske knjiæevnosti na SvuËiliπtu Stendhal uGrenobleu. Ugledan je struËnjak za djelo Rabelaisa, Montaignea i Erazma. Zapaæene prinose daoje prouËavanju duhovnog i biblijskog aspekta francuske knjiæevnosti 16. st. »lan je Meunarod-nog odbora sabranih djela Erazma Rotterdamskog. Posljednjih desetak godina bavi se hrvatskomknjiæevnoπÊu humanizma i renesanse, osobito djelom Marka MaruliÊa, o kojem je objavio nizstudija u europskoj periodici. Meu ostalim objavio knjige: Erasme et Saint Augustin, Genéve1979; Sudbina jedne pjesme - Destin d’un poéme - Destiny of a Poem, Zagreb - Split 1994; ÉtudesMaruliennes, Zagreb - Split 1998.

Prof. Nevenka BeziÊ-BoæaniÊSplit

Rodila se 1927. u Bjelovaru. Diplomirala povijest umjetnosti u Zagrebu. Do umirovljenjadjelovala pri Zavodu za zaπtitu spomenika Dalmacije u Splitu. Bavi se prouËavanjem kulturnepovijesti Dalmacije. Meu ostalima objavila knjige Majstori Dalmacije I, Split 1978; StanovniπtvoJelse, Jelsa 1982; Povijest stanovniπtva u Visu, Split 1988; Majstori od IX do XIX stoljeÊa uDalmaciji, Split 1999.

Prof. Antonia Blasina MiseriGorizia

Predaje talijanski, engleski i hrvatski jezik i knjiæevnost. Bavi se prevoenjem i prouËavanjemhrvatske knjiæevnosti. Sudjelovala je na viπe skupova u Hvratskoj, Italiji i Austriji. Objavila studi-je o M. BegoviÊu. F. Fancevu, A. Haleru i o problemima hrvatske teatrologije 17. st.

Prof. dr. Brenda Dunn-LardeauSveuËiliπte Quebec, Montreal

Profesorica srednjovjekovne i renesansne francuske knjiæevnosti na SveuËiliπtu Quebec uMontrealu. Njezino kritiËko izdanje Zlatne legende (Lyons 1534) koju je objavila nakladniËkakuÊa Champion (Pariz 1997) dobilo je 1998. jednu od nagrada za knjiæevnost Francuskeakademije: nagradu Emile Faguet, srebrna medalja.

Prof. dr. Dunja FaliπevacFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se 1946. u Poæegi. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala jugoslavistiku i kom-paratistiku. Doktorirala temom o pjesniπtu Dæiva BuniÊa VuËiÊa. Od 1971. radi na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, gdje je sada redovni profesor na Katedri za stariju hrvatsku knjiæevnostOdsjeka za kroatistiku. Objavila knjige Hrvatska srednjovjekovna proza, Zagreb 1980; DæivoBuniÊ VuËiÊ, Zagreb 1987; Stari pisci hrvatski i njihove poetike, Zagreb 1989; Smijeπno & ozbiljnou staroj hrvatskoj knjiæevnosti, Zagreb 1995; Kaliopin vrt, Split 1997. Priredila viπe izdanja stari-jih hrvatskih pisaca (Jakov ArmoluπiÊ, Dæivo BuniÊ VuËiÊ, Ivan DraæiÊ i dr.).

Akademik Ivo FrangeπZagreb

Rodio se 1920. u Trstu. Romanist i kroatist, povjesniËar knjiæevnosti i kritiËar. Dugogodiπnjiprofesor novije hrvatske knjiæevnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na mnogimsveuËiliπtima u inozemstvu. SuosnivaË je zagrebaËke stilistiËke πkole, pokrenuo je i ureivao viπeznaËajnih Ëasopisa (Umjetnost rijeËi, Croatica). Prevodio je s talijanskog i francuskog jezika(Machiavelli, de Sanctis, Stendhal, Verga i dr.). Objavio velik broj studija i knjiga, meu kojima:Nove stilistiËke studije, Zagreb 1986; Povijest hrvatske knjiæevnosti, Zagreb - Ljubljana 1987;Suvremenost baπtine, Zagreb 1992; Geschichte der kroatischen Literatur von den Anfängen biszur Gegenwart, Köln - Weimar - BeË 1995.

Akademik Branimir GlaviËiÊFilozofski fakultet, Zadar

Rodio se u Naπicama 1926. Diplomirao klasiËnu filologiju na Filozofskom fakultetu uZagrebu. Doktorirao 1964. na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom MetriËko zakoraËenje uHomera. Umirovljen kao redoviti profesor pri Katedri za latinski jezik i rimsku knjiæevnostzadarskoga Filozofskog fakulteta. Prevodi s grËkoga i latinskoga, bavi se metriËkom prob-lematikom, napose versifikacijom hrvatskih latinista (»esmiËki, BuniÊ, MaruliÊ, VitezoviÊ, RastiÊi dr.). Glavni je urednik te prevoditelj i prireivaË latinskih djela u ediciji Sabrana djela MarkaMaruliÊa, za koju je priredio i MaruliÊev latinski rjeËnik, Split 1997. Osim svezaka u edicijiMaruliÊevih Opera omnia objavio prvi potpuni prijevod Homerovih Himana i HesiodovoRoenje bogova, Sarajevo 1975, te prepjeve iz djela Jakova BuniÊa DubrovËanina, Dantea,Petrarke i dr. Autor je brojnih studija s podruËja metrike, stilistike, epske tehnike i tekstologije.

Mr. Iva GrgiÊFilozofski fakultet, Zagreb

Viπa lektorica u Odsjeku za talijanistiku zagrebaËkoga Filozofskog fakulteta. Magistriralatemom o talijanskim prijevodima GunduliÊeva Osmana. Objavljuje prijevode djela talijanskihprozaika te Ëlanke iz podruËja talijanistike, traduktologije i dr. Meu ostalim, priredila jemeunarodni zbornik O hrvatsko-talijanskom i talijansko-hrvatskom knjiæevnom prevoenju (usuradnji, Zagreb 1996) te Izabrana djela Luigija Pirandella, Zagreb 2000.

Prof. dr. Vinko GrubiπiÊSveuËiliπte Waterloo

Lingvist i knjiæevnik, profesor na SveuËiliπtu Waterloo, Kanada. Meu inima objavio i dvarada o MaruliÊu (jedan na hrvatskom u Hrvatskoj reviji a drugi u Annali Slavi de Napoli) te osvrtna prijevod Judite H. Coopera (u Colloquia Maruliana).

Mr. Neven JovanoviÊFilozofski fakultet, Zagreb

Bavi se latinskom i novolatinskom knjiæevnoπÊu. PodruËja interesa: epska poezija, latinskastilistika, kompjuterska analiza teksta, prevoenje. Radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.Objavio viπe studija o MaruliÊu u godiπnjaku Colloquia Maruliana.

Mr. Branko JoziÊMarulianum, Split

Rodio se 1960. u Rami; 1985. diplomirao na KatoliËkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu;1991. Magistrirao na Augustinianumu u Rimu. Od 1995. radi u Marulianumu. Objavio knjigu

34

35

Problem religijske netolerancije, Split 1995; zajedno s Bratislavom LuËinom knjigu BibliografijaMarka MaruliÊa. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split 1998, te viπe Ëlanaka i prijevoda sreligijsko-filozofskog i kulturoloπkog podruËja; suurednik Suvremene katoliËke enciklopedije,Split 1998.

Prof. dr. Francisco Javier Juez GálvezSveuËiliπte Complutense, Madrid

Zavrπio studij KlasiËne filologije (1979-1984) na madridskom SveuËiliπtu Complutense. Od1989/90. radi kao profesor asociado slavistike na spomenutom sveuËiliπtu. TeËajeve i specijali-zacije pohaao u Bugarskoj, Hrvatskoj, GrËkoj, Sloveniji, Ukrajini, SlovaËkoj, Poljskoj,Rumunjskoj, »eπkoj, Italiji, Engleskoj. Suauktor je Diccionario Latino I, Madrid 1988; Diccionariode términos lingüísticos ruso-espa i specializacije poMadrid 1994; Historia de las literaturaseslavas, Madrid 1997; autor je i knjige Blasii Kleiner Archivium Tripartitum Inclytae ProvinciaeBulgariae, Madrid 1997. S hrvatskoga je preveo antologiju U ovom straπnom Ëasu (Barcelona1995), zbirku Ivana Goluba HodoËasnik (Zagreb - Barcelona 1998), Mrtvu svadbu Asje Srnec (utisku) itd. Objavio je i druge prijevode s klasiËnih i slavenskih jezika. Bavi se u prvom redujuænoslavistikom (osobito bugaristikom i kroatistikom) te balkanistikom, iz kojih je podruËjaobjavio viπe studija u πpanjolskoj i stranoj periodici.

Prof. Gabrijel JuriπiÊ, OFMSinj

Profesor grËoga i latinskoga na FranjevaËkoj klasiËnoj gimnaziji u Sinju, urednik zbornikaKaËiÊ i viπe izdanja Knjiænice zbornika KaËiÊ, sudjelovao na viπe skupova u Hrvatskoj i inozem-stvu. Posebno se bavi hrvatskom hagiografijom.


Umirovljeni tipograf, povjesniËar tiskarstva i knjige. Za proËavanje tiskarske povijestiMaruliÊevih djela u NjemaËkoj dobio je Gutenbergovu statuetu grada Mainza. O toj temi objavioviπe priloga u godiπnjaku Colloquia Maruliana.

Dr. SreÊko LipovËanErasmus Naklada, Zagreb

Rodio se u Zagrebu 1942. Studirao na Pravnom i potom na Filozofskom fakultetu SveuËiliπtau Zagrebu, na kojem je 1969. diplomirao povijesnu skupinu predmeta. Studirao u Kölnu(njemaËki jezik) i Berlinu (slavistiku, povijest JugoistoËne Europe, bizantinistika). NazagrebaËkom Filozofskom fakultetu 1999. doktorirao tezom o Mladom UjeviÊu i njegovoj prozi.Objavljuje studije i rasprave o hrvatskoj politiËkoj i kulturnoj (knjiæevnost, publicistika) povijesti19. i 20. stoljeÊa. Godine 1992. utemeljio ERASMUS Nakladu u Zagrebu (djela iz podruËja znanos-ti i umjetnosti, na hrvatskom i svjetskim jezicima). Za biblioteku CROATICA (RIJE», Vinkovci,1999) priredio izbor iz djela Tina UjeviÊa. Od 1996. struËni voditelj ZagrebaËkih knjiæevnih raz-govora, najvaænije meunarodne manifestacije DHK.

Prof. dr. Lökös IstvánFilozofski fakultet, Debrecen

Rodio se 1933. u Egeru (Maarska). Diplomirao je 1957. na Filozofskom fakultetu SveuËiliπtaKossuth Lajos u Debrecenu hungaristiku i rusistiku. Na filozofskom fakultetu u Debrecenu 1985.izabran je za docenta na Katedri za komparativnu knjiæevnost, 1994. izabran je za redovitog pro-

fesora na spomenutoj Katedri. Organizirao je 1992. Katedru za povijest srednjoeuropskih iistoËnoeuropskih knjiæevnosti na Filozofskom fakultetu u Miskolcu, gdje je kao redoviti profe-sor predavao do 1997. povijest hrvatske knjiæevnosti. Njegovi znanstveni i struËni radovi tiËu senajviπe povijesti hrvatske i maarske knjiæevnosti, odnosno hrvatsko-maarskih knjiæevnih vezai drugih slavenskih knjiæevnosti. Objavio je, meu ostalim, knjige: Hidak jegyében = U znakumostova, 1974; Magyar és délszláv irodalmi tanulmányok = Maarske i juænoslavenske knjiæevnestudije, 1984; A horvát irodalom története = Povijest hrvatske knjiæevnosti, 1996; Zrínyi eposzá-nak horvát epikai elözményei = Hrvatski epski prethodnici epa Zrinjskoga, 1997; Déli szláv-magyar szellemi kapcsolatok = Juænoslavenske-maarske duhovne veze, 1997; A Kaptoltól aLudovikáig = Od Kaptola do Ludoviceuma, 1997; Hrvatsko-maarske knjiæevne veze, 1998;Erlebnisse und Rezeption Krleæas Kerempuh-Balladen aus ungarischer Sicht, 1999.

Mr. Bratislav LuËinMarulianum, Split

Rodio se u Splitu 1956. Na Filozofskom fakultetu u Zadru diplomirao hrvatski, latinski iengleski jezik. Magistrirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu temom iz MaruliÊeve latinskeretorike. Od 1986 radi kao urednik u Knjiæevnom krugu Split, a od 1995. voditelj jeMarulianuma. Suurednik (s M. TomasoviÊem) godiπnjaka Colloquia Maruliana, operativni ured-nike edicije Sabrana djela Marka MaruliÊa. PodruËja interesa: starija hrvatska knjiæevnost,hrvatski latinizam, opus Marka MaruliÊa. Objavio s Branko JoziÊem knjigu Bibliografija MarkaMaruliÊa. Prvi dio: tiskana djela (1477-1997), Split 1998.

Prof. dr. Stanislav MarijanoviÊPedagoπki fakultet, Osijek

Rodio se u Kloπtru Podravskom 1935. Studirao je i doktorirao u Zagrebu. Radi kao profesorhrvatske knjiæevnosti na Pedagoπkom fakultetu u Osijeku. Bavi se slavonskim, poglavito starijimprinosima nacionalnoj knjiæevnoj baπtini. Meu ostalim, objavio knjige Povratak zaviËajnicima(1983) i Fin de siècle hrvatske moderne (1990).

Dr. Atanazije MataniÊ, OFMZadar

Rodio se u Vrbniku (Krk). Doktorirao je na Antonianumu u Rimu. Predavao je na raznimviπim crkvenim πkolama (Antonianum, Lateranum i dr.). Objavio viπe knjiga i nekoliko stotinaznanstvenih radova, Ëlanaka i dr. Danas je sluæbeni provincijski knjiæniËar u Zadru.

Mr. Gabrijela MeckyMannheim

Doktorandica, veÊ neko vrijeme radi na podruËju tekstova Judite na njemaËkom jeziku.Magistarski joj se rad bavi dvjema nepoznatim dramama Judita iz 19. stoljeÊa, a i tema dizertacijeodnosi se na njemaËke dramske Judite od vremena reformacije (1534/36) do ekspresionizma(1910).

Dr. don Mladen ParlovTeoloπki fakultet, Split

Duhovnik, odgajatelj na Bogosloviji u Splitu te profesor na KatoliËkom bogoslovnom fakul-tetu u Splitu. Doktorirao u Rimu tezom Il mistero di Cristo - modello di vita cristiana secondoMarko MaruliÊ (Otajstvo Krista - uzor krπÊanskog æivota prema Marku MaruliÊu).

36

Mr. Cvijeta PavloviÊFilozofski fakultet, Zagreb

Rodila se u Zagrebu 1970. Asistentica na Katedri za komparativnu povijest hrvatskeknjiæevnosti Odsjeka za komparativnu knjiæevnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavljujeznanstvene i struËne radove iz podruËja poredbene povijesti knjiæevnosti od renesanse do post-modernizma.

Prof. Nikπa PetriÊHvar

Rodio se 1946. godine u Splitu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je arhe-ologiju 1972. godine. Od 1974. godine zaposlen je u Odsjeku za arheologiju Hrvatske akademi-je znanosti i umjetnosti u Zagrebu, pri Ëemu od 1985. godine æivi u Hvaru. Od 1997. godine jeËlanom Istituto Italiano di Preistoria e Protostoria u Firenzi. Dosad je objavio stotinjakznanstvenih radova i Ëlanaka iz arheologije i kulturne povijesti.Godine 1971. objavljena mu jeknjiga pjesama “Metamore”, F. A. B. ©imiÊ, Zagreb 1971. U tisku mu je antologija “Pjesnici Hvaraod MaruliÊa do ©oljana”.

Prof. dr. Zlatko PosavacInstitut za filozofiju, Zagreb

Rodio se u Kaptolu kod Slavonske Poæege 1931. Studij filozofije i juænoslavenskihknjiæevnosti zavrπio u Zagrebu, gdje je i doktorirao. Objavio knjige: Albert Haler, 1978; Estetikau Hrvata, 1986; Novija hrvatska estetika, 1991; Filozofski rukopisi 18. stoljeÊa u franjevaËkimsamostanima Slavonije, 1993; –uro Arnold kao estetiËar u kontekstu kontorverza hrvatske mo-derne, 1996.

Mr. Ruæica PπihistalPedagoπki fakultet, Osijek

Rodila se 1966 u Vinkovcima. Zavrπila studij hrvatskog jezika i knjiæevnosti na Pedagoπkomfakultetu u Osijeku, magistrirala na filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. s temom iz hrvatskerenesansne filozofije (Frane PetriÊ). Radi na Pedagoπkom fakultetu u Osijeku kao znanstvenanovakinja. Objavila viπe radova iz podruËja hrvatske filozofsko-estetiËke baπtine i iz zaviËajneknjiæevnosti.

Prof. dr. Ante StamaÊFilozofski fakultet, Zagreb

Rodio se na otoku Molatu 1939. Diplomirao komparativnu knjiæevnost i engleski jezik naFilozofskom fakultetu u Zagrebu, studirao muzikologiju u Ljubljani te filozofiju i germanistiku uBeËu. Doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je redoviti profesor teorijeknjiæevnosti u Odsjeku za hrvatski jezik i knjiæevnost. Od 1995. do 1999. predsjednik Druπtvahrvatskih knjiæevnika. Autor je viπe knjiga pjesama, monografije o Tinu UjeviÊu, knjiga eseja istudija (Slikovno i pojmovno pjesniπtvo, 1977; Teorija metafore, 1988; Passim, 1989, Ranjivi opissustava, 1996. i dr. Priredio niz antologija i zbornika. S engleskog i njemaËkog jezika preveomnoga knjiæevna i teorijska djela (Joice, Brecht, Rilke, Nietzche, Huizinga, Jacobson i dr.).

Mr. Gorana StepaniÊFilozofski fakultet, Zagreb

Znanstvena novakinja na projektu Neolatina Croatica Filozofskog fakulteta u Zagrebu.PodruËja interesa: kasni hrvatski latinizam, biblijska epika, teorijski aspekti latinskih tekstova.Bavi se i prevoenjem s latinskoga.

37

38

Prof. dr. Drago ©imundæa Gimnazija “Don Frane BuliÊ”, Split

Drago ©imundæa (1935.), sveÊenik splitsko-makarske nadbiskupije, radi u gimnaziji “DonFrane BuliÊ” i, kao honorarni nastavnik, na KatoliËkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.Znanstveni je radnik i publicist, marulolog. »lan je brojnih znanstvenih, kulturnih i crkvenihdruπtava, suradnik viπe Ëasopisa i listova, sudionik na razliËitim simpozijima u nas i u svijetu.Bavi se teoloπkim, knjiæevnim, filozofskim, etiËkim i opÊim druπtvenim pitanjima. Objavio je viπeod 730 jedinica iz tih podruËja te desetak knjiga.

Prof. dr. Mirko TomasoviÊFilozofski fakultet, Zagreb

Rodio se 1938. u Splitu, podrijetlom je iz sela KuËiÊa pokraj Omiπa, po struci komparatist iromanist. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu SveuËiliπta u Zagrebu, gdje i radiod 1971. do umirovljenja. Bio je redovni profesor na Odsjeku za komparativnu knjiæevnost iproËelnik Katedre za komparativnu povijest hrvatske knjiæevnosti. Osim strukom bavi se iprepjevanjem poezije s romanskih jezika. Iz tih podruËja objavio je tridesetak knjiga. O »ocuhrvatske knjiæevnosti« objavio je mnogobrojne Ëlanke, osvrte, studije, rasprave te knjige: MarkoMaruliÊ, Plavca nova (priredio zajedno s T. MaroeviÊem), Split 1971; Zapisi o MaruliÊu i drugikomparatistiËki prilozi, Split 1984; Marko MaruliÊ Marul (monografija), Zagreb 1989; MarkoMaruliÊ, Judita (priredio), Zagreb 1991; Marco MaruliÊ Marulus, Lugano 1994; Marko MaruliÊ,Hrvatski latinisti (zajedno s Darkom NovakoviÊem), Zagreb 1994; Sedam godina s Marulom,Split 1996; Marko MaruliÊ/Marcus Marulus, Split-Paris 1996; Marko MaruliÊ, Judita (prirediozajedno s Milanom Moguπem), Zagreb 1996; Marko MaruliÊ Marul (monografija), Zagreb - Split1999; Nove godine s Marulom, Split 2000.

Akademik Vladimir VratoviÊZagreb

Rodio se 1927. u ©ibeniku. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao klasiËnu filologi-ju. Doktorirao radnjom Horacije u dubrovaËkom pjesniπtvu 18. i 19. stoljeÊa. Umirovljen je kaoredovni profesor latinskog jezika i rimske knjiæevnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavise rimskom knjiæevnoπÊu i hrvatskim latinizmom, u prvom redu dubrovaËkim, osobito s kom-parativnoga glediπta. Meu ostalim objavio knjige: Hrvatski latinisti - Croatici auctores qui Latinescripserunt, sv. I-II, Zagreb 1969-1970 (zajedno s V. Gortanom); Hrvatski latinizam i rimskaknjiæevnost, Zagreb 1989; Croatian Latinity and the Mediterranean Constant, Zagreb -Dubrovnik 1993; Hrvati i latinska Europa, Zagreb 1996; Latinsko pjesniπtvo u Hrvata - dvojeziËnaantologija, Zagreb 1997; The Croatian Muses in Latin - Musae Croaticae Latini sermonis -Hrvatske Muze na latinskom, Zagreb 1998.

Prof. dr. Andrea ZlatarZagreb

Rodila se 1961. u Zagrebu, gdje je 1984. diplomirala studij komparativne knjiæevnosti i filo-zofije na Filozofskom fakultetu. Magistarski rad Epska tehnika i biblijski predloæak u MaruliÊevuepu Davidias obranila je 1988. godine, a doktorirala 1992. godine s temom Modeli latinske auto-biografije u 12. i 13. stoljeÊu: Ispovijest i æivotopis. Sudjelovala je u radu niza domaÊih i meunar-odnih simpozija. Od 1986. godine radi na Odsjeku za komparativnu knjiæevnost Filozofskogfakulteta u Zagrebu, sada u svojstvu izvanrednog profesora. Urednik je dvotjednika za kulturuZarez. Objavila je viπe desetaka znanstvenih i struËnih radova te knjige: Istinito, laæno,izmiπljeno (ogledi o fikcionalnosti), Zagreb 1989; MaruliÊeva Davidijada, Zagreb 1991. iAutobiografija u Hrvatskoj, Zagreb 1998.

INTERNATIONAL CONFERENCEMARKO MARULI∆, EUROPEAN HUMANIST

Organised by: The Split Literary Circle - MarulianumApril 27-29

Split, Institute of the Croatian Academy of Sciences and ArtsTrg braÊe RadiÊa 7

SCHEDULE OF PAPERSTHURSDAY, APRIL 27

Chairpersons: Branimir GlaviËiÊ and Bratislav LuËin

08.15: Speeches of welcome 08.45 Break09.00Ivo Frangeπ (Zagreb): New Insights and Information on MaruliÊ at the

Turn of the MillenniumDrago ©imundæa (Split): The Ethical and Aesthetic Unity of MaruliÊ’s

WorksCharles Béné (Meylan): MaruliÊ et Erasme, lecteurs de Saint JérômeMirko TomasoviÊ (Zagreb): MaruliÊ and Dante (New Information)10.30 Break11.00Branimir GlaviËiÊ (Zadar): Latin Orthography in MaruliÊ’s AutographsVladimir VratoviÊ (Zagreb): The Textological Method of Veljko Gortan

- On the 25th Anniversary of His Critical Edition of MaruliÊ’s DavidiasBrenda Dunn-Lardeau (Quebec): L’originalité de l’ecriture hagiograph-

ique humaniste pré-tridentine dans le De bene beateque vivendi insti-tutione per exempla sanctorum (1498) de Marko MaruliÊ

Andrea Zlatar (Zagreb): Elements of the Hagiographic Tradition in Ma-ruliÊ’s De institutione bene vivendi

Iva GrgiÊ (Zagreb): Male Virtue and Female Virtue in MaruliÊ’s De insti-tutione

Gorana StepaniÊ (Zagreb): Models of Characterisation in De institutio-ne and Evangelistarium

FRIDAY, APRIL 28

Chairpersons: Lökös István and Drago ©imundæa

08.30Zlatko Posavac (Zagreb): Platonic Components in MaruliÊ’s Concept-

ion of Art

41

Bratislav LuËin (Split): Marko MaruliÊ and theologia rhetoricaNeven JovanoviÊ (Zagreb): Uttering the Unutterable Word: An Interpre-

tation of MaruliÊ’s Hymnus ad DeumStanislav MarijanoviÊ (Osijek): The Epistles of Marko MaruliÊ and Stje-

pan BrodariÊ to Pope Adrian VI (with reference to the “against the Turks” theme of the northern Croatian Humanists)

Ruæica Pπihistal (Vinkovci): The Rhetorical, Argumentative and Sem- antic Organisation of MaruliÊ’s Parables

10.30: Break11.00Mladen Parlov (Split): The Church of MaruliÊ’s Time and MaruliÊ’s ChurchBranko JoziÊ (Split): MaruliÊ de novissimisGabrijel JuriπiÊ (Sinj): Christian Prayer in MaruliÊ’s De institutioneAtanazije MataniÊ (Zadar): Marko MaruliÊ in Franciscan Historiogra-

phy: An Interesting ExchangeNikπa PetriÊ (Hvar): MaruliÊ and PribojeviÊNevenka BeziÊ-BoæaniÊ (Split): Traces of Everyday Life in the Works of

Marko MaruliÊ

SATURDAY, APRIL 29

Chairpersons: Charles Béné and Mirko TomasoviÊ

08.30Gabrijela Mecky (Mannheim): Zum Bild Gottes in MaruliÊs Judita und

Greffs Tragoedia des Buchs Judith (1536)Antonia Blasina Miseri (Gorizia): La figura di Marco Marulo attraverso

l’omonimo dramma di F. Seismit DodaFranz Leschinkohl (Mainz): Marko MaruliÊ in the Germanophone Part

of Europe - SwitzerlandFranciso Javier Juez Gálvez (Madrid): MaruliÊ’s Presence in Spanish

LibrariesVinko GrubiπiÊ (Kitchener, Ontario): MaruliÊ on the North American

Continent10.30: Break11.00Dunja Faliπevac (Zagreb): The Generic Composition of MaruliÊ’s Croatian

Lyric PoetryLökös István (Eger): The Function of Prayer in the Structure of MaruliÊ’s

JudithAnte StamaÊ (Zagreb): The Metaphor of Fire in JudithCvijeta PavloviÊ (Zagreb): Idyllic Paradigms in MaruliÊ’s SusannaSreÊko LipovËan (Zagreb): Tin UjeviÊ and Marko MaruliÊ (The Hetero-

geneity and Relevance of Tin’s Marulological Fragments)

42

Marko MaruliÊ: Judita, na maarski prepjevao Lökös István, Budimpeπta 1999.

43

ABSTRACTS

Charles BénéUniversité Stendhal, Grenoble

MARULI∆ ET ERASME, LECTEURS DE SAINT JÉRÔME

MaruliÊ comme Erasme ont découvert très tôt l’oeuvre de Jérôme, et lui ont donné dans leuroeuvre une place de choix. MaruliÊ consacre à celui qu’il regarde comme un compatriote uneétude contre ceux qui soutiennent qu’il est italien; une vie de saint Jérôme; une poème, enfin,tout à la gloire de Jérôme. Mais surtout, une place de premier plan dans ses oeuvres et surtoutdans l’Institutio.

Erasme semble réncherir sur l’oeuvre de MaruliÊ. Il assure, dè 1516, une édition complètedes oeuvres de Jérôme en 9 vol. Il compose, à son tour, une vie de Jérôme, et suit Jérôme enpubliant son Nouveau Testament d’après le grec.

Mais les lectures et les choix sont différents. MaruliÊ voit en Jérôme un exemple de vie chré-tienne, et une guide pour la vie consacrée. Il le suit dans son rejet de la culture profane (AdEustochium, XXII). Erasme voit surtout en Jérôme un maître de l’exégèse et un défenseur de laculture antique (ad Magnum, LXX). Mais sa Vie de Jérôme est un plaidoyer pro domo.

Nevenka BeziÊ-BoæaniÊSplit

TRACES OF EVERYDAY LIFE IN THE WORKS OF MARKO MARULI∆

Caught in the pincers of Turkish inroads and the difficult economic conditions resulting fromVenetian pressures in the second half of the 15th and in the 16h century, the life of Split and itspeople was increasingly difficult and impoverished. For this reason, the Renaissance could notdevelop in its full glory in the city, but left only modest traces, mostly under the aegis of theChurch. Only the occasional Renaissance relief ornament has been preserved on the houseswithin the old city centre, and the use objects that comprise the quotidian disappeared in thedarkness of the coming centuries. For this reason the slightest description of clothing, jewellery,furniture, fabric or various other household items that fill out and constitute the life of everymancan be found today only in the writing of the time. Carefully reading the work of Marko MaruliÊ,we can find precious clues that together with the terse and only partially preserved archivalsources reveal the everyday life of Split in the time of MaruliÊ’s life.

Antonia Blasina MiseriGorizia

LA FIGURA DI MARCO MARULO ATTRAVERSO L’OMONIMO DRAMMA DI F. SEISMIT DODA

Nella relazione non analizzerò l’opus di Marko MaruliÊ ma parlerò di un’opera che lo vedeprotagonista. Si tratta del dramma in tre atti che porta appunto il nome di Marco Maurlo, scrit-to in italiano da un autore dalmata, Federico Seismit Doda e rappresentato a Zara e a Trieste nel1843.Attraverso questo dramma si intendono evidenziare i tratti personali di questo grande umanistaeuropeo, considerato il padre della letteratura croata.

44

Brenda Dunn-LardeauUniversité du Quebec a Montréal

L’ORIGINALITÉ DE L’ÉCRITURE HAGIOGRAPHIQUE HUMANSITE PRÉ-TRIDENTINE DANS LE DE BENE BEATQUE VIVENDI INSTITUTIONE PER EXEMPLA SANCTORUM (1498)

DE MARKO MARULI∆

Au XVe s. et au XVIe s. surtout, les critiques sur la Legenda aurea de Jacques de Voragine(c. 1261-1266) s’élevèrent tant des protestants que des catholiques. Cependant, les critiques surson style en latin médiéval et principalement les attaques sur sa faiblesse historique et son mer-veilleux hagiographique pouvant favoriser des pratiques de piété superstitieuses n’empêchèrentni la Legenda aurea de continuer d’être publiée en latin et en plusieurs langues vernaculairesjusqu’à la fin du XVIe s. ni les écrivains des XVe et XVIe s., même parmi les plus favorables auxidées nouvelles, d’être inspirés par ce recueil de vies de saints. Témoin le Miroir de l’âme pécher-esse (1531) de Marguerite de Navarre dont l’efflorescence d’images de la pécheresse et de lapénitente héritées de la Légende dorée sont encore perceptibles tout en s’inscrivant dans un des-sein plus personnel et plus critique du merveilleux.

Ceci laisse penser que les catholiques, qui se sont inspirés de la Legenda aurea au XVIe s.,n’ont pas attendu les décrets du Concile de Trente pour écarter eux-mêmes les passages jugéstrop merveilleux pour leur esprit plus critique. Mieux, on observe le même phénomène nonseulement dans littérature mais aussi dans l’hagiographie pré-tridentine humaniste.

En effet, l’héritage de la Legenda aurea se retrouve, mais non sans avoir également fait l’ob-jet d’un tri, dans l’oeuvre majeure de morale chrétienne de l’humaniste croate Marco MaruliÊ(Marc Marulle) De bene beateque vivendi institutione per exempla Sanctorum publié à Venise en1498 qui connut un rayonnement européen considérable dans l’original latin et ses traductionsjusqu’à la fin du XVIIe s. et qui jouera un rôle de soutien auprès des catholiques persécutés auXVIe s. En bref, MaruliÊ passe soigneusement sous silence sa lourde dette à la Legenda aureaet, par la même occasion, l’élagage qu’il fait subir aux motifs hagiographiques des exempla.

Une autre particularité de l’ouvrage par rapport à l’engouement contemporain pourl’Antiquité est de s’appuyer dans le sillage de la Devotio Moderna de l’humanisme chrétien surles sources bibliques de l’Antiquité chrétienne afin de lier ces figures saintes à l’enseignementde l’Ecriture. L’objectif clairement visé par ce moyen est la défense et illustration de l’Antiquitéchrétienne jugée supérieure à l’Antiquité païenne et ses “faux dieux”. Néanmoins, les vies deshéros antiques, bien que rejetées en principe, servent en filigrane de faire-valoir à celles deshéros chrétiens et orientent le discours sur l’éloge de la vertu et la recherche de la sagesse.

Il serait donc intéressant d’étudier cette oeuvre de l’humaniste MaruliÊ, à travers l’exemplede la vie de saint Dominique, afin de voir quels éléments du merveilleux chrétien sont tantôtconservés et quels aspects de l’hagiographie et de la piété traditionnelles sont tantôt intégrés,tantôt renouvelés dans cet ouvrage. Outre cela, il est indiqué de faire état de la profonde origi-nalité de la structure de ce recueil qui rompt avec la présentation des saints selon le calendrierdes saints de l’Eglise universelle pour lui préférer un classement moral par genre de vertu appel-lant des motifs hagiographiques centrés sur les vitae sanctorum plutôt que les listes de mira-cula, le tout dans une facture qui se pique d’être élégante. En revanche, l’Institutio s’écarte dela tradition médiévale des tabulae exemplorum à la fin des légendiers, par des exempla qui fontla critique des religieux et non seulement des laïcs. L’oeuvre de MaruliÊ sera également exam-inée à l’aide de l’édition d’Anvers (1577) de l’anglais John Fowler dans laquelle, pour la pre-mière fois, les emprunts continuels à la Legenda aurea sont tous indiqués en marge. Ces nota-tions des sources hagiographiques médiévales seront reprises dans les deux traductions enfrançais post-tridentines de MaruliÊ: celles de Du Mont (1585) et De Billy (1587).

Enfin, l’apport à l’écriture hagiographique du légendier de MaruliÊ ne doit pas être appréciéuniquement par rapport à ses prédécesseurs mais également à la lumière du renouveau des

45

légendiers selon les décrets du Concile de Trente qui vit éclore, entre autres, l’oeuvre de transi-tion les Flos sanctorum de Villegas, en 1578 ainsi que les Flos sanctorum de Ribadaneira en1599. Car, alors que des recueils plus orthodoxes deviennent disponibles, la diffusion de la miseà jour hagiographique et rhétorique du recueil humaniste pré-tridentin de MaruliÊ se poursuit.

Dunja FaliπevacFaculty of Philosophy, Zagreb

THE GENERIC COMPOSITION OF MARULI∆’S LYRIC POETRY IN CROATIAN

Although neither the number nor the extent of MaruliÊ’s poems in Croatian has yet been pre-cisely defined, an attempt will be made, on the basis of a reasonably accurately determined bodyof his Croatian poetry, to characterise poems in terms of theme, style and meter. On this foun-dation, the corpus will be categorised in terms of genre, including reference to the generic tra-dition to which a given poem is related. In a large number of his short poems, MaruliÊ reliedon psalmody (Prayer against the Turks, Complaint of the City of Jerusalem). Also important werethe poetics of the Croatian makers’ poetry, and the poetic components of Latin religious lyrics.MaruliÊ’s poetry written in Croatian is marked by a kind of poetic syncretism: the use of ancientforms and procedures (the epigram and the satire) for religious and Christian material, and theemployment of Biblical forms (the psalms) for political poetry.

MaruliÊ’s poetry in Croatian shows that the concept of the lyrical in the modern sense canbe seen only rudimentarily. An endeavour will thus be made, according to this conclusion, todetermine MaruliÊ’s attitude to the idea of genre in literature. While the concept of the epic isgiven extremely clear and precise shape, in line with the classical understanding of the concept,in his work the idea of the lyrical remained within the framework of medieval indeterminacy.Such a conclusion might assist in the establishment of a chronology of MaruliÊ’s works.

Ivo FrangeπZagreb

NEW INSIGHTS AND INFORMATION ON MARULI∆ AT THE TURN OF THE MILLENNIUM

Let us be at once clear and unambiguous. The reading of Marko MaruliÊ, the European human-ist, goes on today, but it has grown apart from the first up-flaring of Marulology since 1869,when MaruliÊ’s works, thanks to the care of Ivan KukuljeviÊ Sakcinski, came out in Old CroatianWriters. Or since 1901, when ©repel and KasandriÊ published studies about MaruliÊ “the fatherof artificial Croatian poetry”, on the occasion of the great national celebration in Zagreb of thefourth centenary of Judith. At the turn of the millennium, the scholarly approach to the work ofa writer whom Rafael LevakoviÊ, as long ago as the 17th century, called “post divumHieronymum Dalmatiae secunda gloria” is far and away broader and more prosperous, for itdraws on the broad-ranging work of various disciplines: linguistics, discourse studies, philolo-gy, translation studies, national and comparative literary history and theory, philosophy, theolo-gy and Bible studies. This applies to all the areas of MaruliÊ’s polyglot work, to the Latin works,the verses in the Croatian manner, and to fresh intertextual knowledge about MaruliÊ’s writing,particularly about Judith, to numerous studies from the realm of his work in translations. Inshort, to increasingly frequent modern evaluations. This paper will discuss these features. A fewexamples can be adduced. In the time of the MaruliÊ jubilee of a hundred years ago, TheDavidiad was more of a legend, surrounded by doubts and uncertainties. And how great themetrical, stylistic and aesthetic value of this excellent poem was, a poem which is completely apart of the great tradition of the Virgilian epic, could not even be guessed at without the textand the translation of it. The same goes for the two recently discovered Glasgow manuscripts

46

of Latin epigrams and love poetry. And for Repertorium, which bears witness to the breadth ofMaruliÊ’s learning, and his comprehensive presence in the field of European humanism. AndMaruliÊ’s Latin Dictionary, one of the last volumes of his Opera omnia. There is also his exten-sive correspondence and finally the Bibliography.

We shall adopt, continue and endeavour to back up the comprehensive designation of MirkoTomasoviÊ and Tonko MaroeviÊ (M. MaruliÊ, Versi harvacki, Erasmus, 1996): “Marko MaruliÊ,the first classic of Croatian literature and a humanist of European reputation.” According to theunanimous judgement of literary history in the 20th century, European literature has known cer-tain classics in the eras of its existence: Homer, Virgil, Dante, Shakespeare and Goethe.However, notwithstanding broader world criteria, it is possible, it would seem, to use the termclassic in the evaluation of writers of all fairly homogenous and developed national literatures.In Croatia, Marko MaruliÊ is such a writer: the father of Croatian literature, as he is known. Thisis not a mere convention. We know that from the beginnings of Croatian writing in the BaπkaInscription to MaruliÊ almost four centuries went past. And so this fatherhood refers to the clas-sicalness mentioned, confirmed in terms of value by the synthesis and universality in his writ-ing. MaruliÊ’s work, classically and currently, reconciles two significances: the already mentionedbreadth of traditional scope and his temporal inexhaustibleness. New readings will make clearthe rise and growth of the author, a fully equal participant in Humanist literary trends in the 15th

and 16th centuries, and one active on the warring periphery of the European space.

Branimir GlaviËiÊFaculty of Philosophy, Zadar

LATIN ORTHOGRAPHY IN MARULI∆’S AUTOGRAPHS

Latin orthography among the Humanists was not that of the classical era. From this point ofview, greater or smaller divergences can be seen, mainly of medieval origin, which vary fromwriter to writer, work to work, and which are not uncommon within the work of the samewriter. This is mainly to do with a different or uneven or inconsistent way of recording many ofthe phonemes / ê here denotes “e caudata” / (e.g., cêlum instead of caelum, sydera for sidera,nuncius for nuntius, solatium for solacium, bellua not belua, palium not pallium, and of dou-blets like êger and eger, heres and hêres, martyr and martir, Holophernes and Olophernes, blas-phemia and blasfemans, satiare and saciare and triplets like femina, fêmina and foemina, Africa,Affrica and Aphrica, and so on). It is necessary to know these particular features because thequality of the editorial work of recent editions, which will be judged by the rigorous criteria ofcontemporary textual scholarship, largely depends on them. For this delicate work to be donethe way it should, it is very useful to have the autographs, particularly of a given work that wewish to publish in a contemporary edition. To do with MaruliÊ, we are in a better situation thanwe are in the case of many other Latin authors in Croatia, because we do actually possess auto-graphs of many of his works. Thus to a large extent we have the relevant facts that adequately,although not everywhere completely, illustrate his habitual practice with respect to orthography.

It should nevertheless be stated that not all MaruliÊ’s autographs are equally authoritative forthis work. Thus the autograph of his most extensive work, Repertorium, which consists ofexcerpts from a large number of heterogeneous sources, shows so many differences in grammarand spelling that it is justified to take them as being a reflection of the differences in his authors,rather than of MaruliÊ’s own unevenness or inconsistence. Only in this way is it possible toexplain the difference in the name of the prophet Isaiah - Isaias and Esaias, or the six-fold vari-ation in the name of Abel’s brother: Cayn, Chayn, Chain, Cainus, Caym and Caim.

However, from an analysis of the entire number of MaruliÊ’s autographs it can be conclud-ed that his orthography is only moderately uneven, and that the writer did actually aim at a cer-tain unity of usage - even at the price of a certain lack of intelligibility (for example, he used M.as an abbreviation for both Marcus and Manius). It can also be stated that he is from this point

47

of view in his approach nevertheless closer to today’s rules of spelling and grammar than mostof his contemporaries (in, for example, the matter of writing upper or lower case letters).

Iva GrgiÊFaculty of Philosophy, Zadar

MALE VIRTUE AND FEMALE VIRTUE IN MARULI∆’S DE INSTITUTIONE

The interpretive tool that was bequeathed to the humanities by the application of the con-cept of gender (as a trans-historical world-view construct based on a binary opposition of sexes)has proved very fertile in the last decades in the study of religious literature. It has given rise toa body of texts that follow the history of Christian doctrine (dealing mainly with the Bible andthe patristic and scholastic texts) from this point of view, questioning the axiomatically presup-posed universal inspiration of its ontological and ethical premises, during which they sometimesturn out to be gender-conditioned.

It is the objective of this paper to investigate the composition of MaruliÊ’s De institutione inthat segment of it that both conceals and reveals the viewpoint so denoted. Although Christianvirtue, as both concept and religious stronghold, is certainly heteronymous to the female - malegender opposition, the different proportion of male and female exempla for individual virtues,the differing structural place that the alter sexus occupies in the illustration of individual virtues(mingled with male examples, named after male examples, and, only in two cases, dealt with ina different chapter) and the different discursive treatment of female examples (the most obviousdifference being that in the transitional formulae) offer adequate stimulus to and justification foran approach from the perspective of gender, in which the final question will necessarily be: areboth the genders, in the world of Marul’s Palaestra Christianarum virtutum, subject to quite thesame hierarchy of virtues?

Vinko GrubiπiÊUniversity of Waterloo, Canada

MARULI∆ ON THE NORTH AMERICAN CONTINENT

This extensive topic is approached to provide some initial information about MaruliÊ inAmerican encyclopaedias and other compendia and reference works, and to state to what extentprinted works are available in American libraries. Short mention is also made of the most impor-tant papers about MaruliÊ appearing in American journals (Mirko Usmiani, Ante KadiÊ, HenryCooper…). Proof that scholars in the USA value MaruliÊ very highly can be found in the thirdnumber of Harvard Slavic Studies having published an extensive work about the Croatianhumanist by the MaruliÊ scholar Mirko Usmiani, who is not widely known in Croatia.

In the extensive and very comprehensive catalogue The National Union Catalog Pre-1956Imprints (vol. 365, pp. 690-692) there is a list of MaruliÊ’s work only in the leading Americanlibraries, a list that is really quite impressive, of which there will be more in detail in the paper.There are the following Latin works by MaruliÊ:

The Antwerp Opera omnia of 1601, De institutione… (under various different titles and invarious Latin editions) in several copies (two Italian translations, one Portuguese and oneSpanish of the work ought to be mentioned). The English commentary to the censoredPortuguese edition is of interest, and the present author provides a Croatian translation of it inthis paper. As well as the popular work De institutione, the catalogue also mentions two differ-ent editions of the Evangelistary (1519 and 1532).Other works that are mentioned are: Liber Marci Maruli spalatensis de Laudibus Herculis of 1524and an Italian translation of the work entitled Dialogo de Marco Marulo. Delle excellenti virtu etmarauigliosi fatti di Hercole, Quinquaginta parabolae and Epistola ad Adrianum VI.

Most of the score or so printed extant copies of MaruliÊ’s Latin works are in libraries in

48

Boston and New York, which needs cause no surprise when one considers how importantMaruliÊ’s works were among Catholics all round the world.

It is interesting that the famed Library of Congress possesses only one copy of the workEpistola ad Adrianum VI and two copies of the polemical writing Animadversio, which is boundin with two editions of LuciÊ’s renowned historical work.

The author of this survey considers this just a first step in the study of MaruliÊ’s reception inNorth America, for the printed works deserve thorough and wide-ranging study.

In the future it will be interesting to do research, as far as it is possible, into the routes andways in which his works got into American libraries, for the routes will often take us not onlyto interesting travellers but also to the very sources.

Neven JovanoviÊFaculty of Philosophy, Zagreb

UTTERING THE UNUTTERABLE WORD: AN INTERPRETATION OF MARULI∆’S HYMNUS AD DEUM

Hymnus ad Deum (Hymn to God) is written in 117 hexameter verses, and is the longestMaruliÊ’s Latin poem after the Davidiad. In the Hymn, MaruliÊ celebrates God the Father, Godthe Creator. The approach in the poem is markedly humanist, using images and subtexts frompagan antiquity, the Hymn thus standing out from most of the Split writer’s religious poems(Carmen de doctrina, Ad Virginem beatem). Hymnus ad Deum was published for the first andonly time by M. ©repel a little over a hundred years ago (1899), and is a work that is not veryaccessible even in Latin, even today. The poem has never been translated into Croatian. For thisreason I shall first of all provide some insight into the new edition of the Latin text and aCroatian paraphrase.

I shall interpret Hymus ad Deum as a poetic text. This means primarily that the focus of myinterest will be the work itself, its structure and the manner in which it creates poetic tension.In my opinion, that is, some of the images of this poem are remarkably intelligible to today’spoetic sensibility.

I shall also consider the way MaruliÊ fits in to the generic context, since he highlighted hisdesire that the poem should belong to the genre of the hymn in the very title.

Then I shall investigate the macro-structure of the hymn: the composition (its harmony hasalready been emphasised by ©repel and TomasoviÊ) and the strategy of the text. Movement inthe poem takes place at several levels. Emotive invocations alternate with a chronologicallyordered catalogue of the divine cosmogony. The grandness of the images of the catalogue isopposed to non-utterance, the frequently stressed incapacity of human language to talk of God.The text has clear borders (a prologue, an intermezzo and a finale) where the lyrical voiceaddresses not God but the Muse. This is a further source of tension. The appearance of the Musereveals Hymnus ad Deum to be a symbolic emulation of the Divine act of creation, the poetrecreating the world, this time in words. He does this with a fitting pious modesty; nevertheless,the creative strength mobilised for his enterprise, the power embodied in the Muse, is potent,unconquerable and not subject to any control.

In continuation, the interpretation will investigate the poetic features of Hymnus ad Deumat the level of language. In the oral presentation I shall discuss the poetic effects of individualimages and verses (for example, why the Muse in line 2 has magnanimum pedem, a stout-hart-ed / bold foot), the implications of recurring phrases (for example, the relationship: capit - capax- captum in ll. 21, 103, 105) and locate certain “blank spots”, unclear areas in the poem (ll. 26and 44 for example). The written version of the research will contain a micro-stylistic commen-tary, in which this kind of analysis will be carried out consistently for the whole of the poem,and be expanded with stylistic and lexicographic data, as well as comparisons with material fromother Latin texts by MaruliÊ and other Latin poetic texts.

49

Branko JoziÊMarulianum, Split

MARULI∆ DE NOVISSIMIS

The swelling political and religious crisis in MaruliÊ’s time culminated in the conviction thathumanity had arrived at a watershed of its history, to a renewal that was not just yearning orexpectation of the golden age. On the contrary, this was a time that engaged many, from thesermon writers who announced the coming of the end of the world to the humanists who weredrawing up new models of educational and intellectual formation.

In such an atmosphere, MaruliÊ too, as a convinced humanist, was involved in man’sengagement for the perfection of his own being via virtue. He attempted to motivate his read-ers by offering them heartening examples of the saints; he concluded his De institutione with asixth book in which he dealt with the last things. He also dealt with the same topic in Parables47-50 and in Sermon about the Last Judgement of Christ. Basing his address only on citationsfrom the Holy Scriptures, he followed the basic Christian doctrine de novissimis (the resurrec-tion of the dead, Christ’s coming to judge the quick and the dead, to give some eternal bliss,others eternal damnation). Avoiding certain topics that had been much in evidence in the tradi-tion and were even at that time in fashion, MaruliÊ improved on the framework of his time andhis teaching is universal. He does not talk of the intercession of the saints or the Blessed Virginat the judgement, of the remission of temporal penalties, does not encourage people to look forsalvation via this or that penitential practice, or pilgrimages or sacraments. There is no trace ofmillenarian hopes: he does not talk of the liberation of the Holy Land, the conversion of theMuslims, the appearance of the pastor angelicus or a new Charlemagne, nor of the unificationof the world in peace and harmony. When he does in fact talk of general phenomena, it isalways the individual that is at the centre, and the individual fate, which depends on the virtu-ousness of the life lived before the Judgement Day. At bottom, his speech is essentially charac-terised by optimism: no one outside man himself determines his eternal fate. Every virtuous deedwill be valued and rewarded, even those done in retirement, which have experienced no recog-nition on earth.

Francis Javier Juez GálvezComplutense University, Madrid

MARULI∆’S PRESENCE IN SPANISH LIBRARIES

Not much has so far been written about “MaruliÊ in Spain”; research has been done into theoutstanding reception of the Spanish translation of Carmen de doctrina by Fray Luis de Granada(1504-1588), and it is known that it was read by St Francis Xavier (1506-1522) (who had a copyof the De institutione with him on his travels, along with his breviary) and by Francisco deQuevedo y Villegas (1580-1645) (who possessed one of MaruliÊ’s works, also probably the Deinstitutione). Also known is a Madrid edition of the Spanish translation of the Evangelistary andthe Fifty Parables, of 1655, and the phantom Spanish translation of the De institutione is stillbeing sought.

However, to date no research has been done into the presence of MaruliÊ’s works in Spanishlibraries - and it is far from negligible. Editions of MaruliÊ can be found in libraries in at least ascore of cities in Spain. It would seem that the richest stocks are in the National Library inMadrid, but other libraries, both in Madrid and elsewhere, possess books by MaruliÊ, in Latinand in translations into the vernacular. As well as the only previously known specimen of theSpanish translation of the Evangelistary in the National Library of Madrid, in other libraries andcities there are copies of this edition. A considerable number of MaruliÊ books are to be foundin the Library of the Faculty of Philosophy of the Complutense University in Madrid and in theGeneral Library of the University in Valencia. Editions of MaruliÊ’s works can be found in manyof the regions (both Castiles, Catalonia, Valencia, Aragon, Andalusia).

50

Gabrijel JuriπiÊFranciscan High School, Sinj

CHRISTIAN PRAYER IN MARULI∆’S DE INSTITUTIONE

No religion can exist without prayer, because prayer is of the very essence of religion.Christianity too devotes a proper attention to prayer. Countless books and treatises have beenwritten about it, and there are several schools of prayer.Prayer is an encounter and dialogue with God. This is one of the many definitions. It can bedivided into four types: praise of God, thanks for benefits, repentance for sin and prayers forbeneficence. Prayer can be oral (the utterance or chanting of set forms) or thought (thinkingabout God and spiritual realities).

MaruliÊ accepted everything that theologians and teachers of the spiritual life said aboutprayer on the basis of Revelation. He wrote no treatise on prayer, but faithful to the title of hiswork recommended the Christian soul a virtuous life according to the examples of the saints -De institutione bene vivendi per exempla sanctorum.

The writer wishes to prompt both himself and others (Foreword) to the attainment of theevangelical virtues, i.e., Christian perfection according to the examples that the saints in theirlives extended to the Christian. How much the writer was concerned to state the true teachingof the Church can be seen from the Foreword: “Lord… inspire me… help me while I write…so that I should not stray from what is Thy will”. After the first book, in which he says that it isnecessary to shun earthly riches and pride, to be lowly and poor, he devotes a good part ofBook Two to care for prayer and the way to pray. Then he highlights the power of prayer andwarns of the pitfalls that lay in the way of good and pious prayer. He talks also of contempla-tion, i.e., supreme prayer, and of the reading of the Scriptures as preparation for prayer.

The writer has an introduction to each of these topics, bearing them out with quotationsfrom the Scriptures, and then giving examples from the lives of the saints, starting with the OldTestament, going on to the New, and then from the times of the early Christians up to his ownday. He very largely adheres to this plan or order.Mentioning an individual event from the life of some saint, he will often quote the Bible, and atthe end will offer some concrete moral, for example, how prayer helps souls in Purgatory.

From everything that Marko wrote about prayer, it is clear that he is stating the doctrine ofthe Church, and that he values prayer very highly, considering it a component part of theChristian life, and a particular aid in the search for Christian perfection. Apart from this, it canbe concluded from all his writings that MaruliÊ did not only write handsomely about prayers,recommending them to others, but also himself consistently and with great piety resorted toprayer.


MARKO MARULI∆ IN THE GERMANOPHONE PART OF EUROPE - SWITZERLAND

Through many years of searching for books by Marko MaruliÊ in libraries throughout Europeit has been discovered that the Germanophone area (Germany, Austria and the German lan-guage part of Switzerland) was not only the most fertile ground for his books, but is still sotoday, as witnessed to by the 806 MaruliÊ works that I have managed to register in this region(Germany 515, Austria 179, Switzerland 112).

As well as these 806 books, which bear witness to the very considerable dissemination ofMaruliÊ’s books in the German-speaking area, I also managed, outside this area, all round Europe,and even in America, to discover some 200 more of his books, and thus save over a thousandbooks from oblivion and bring them back under the wing of Marulology. In the search for booksof Marko MaruliÊ round Switzerland there was no lack of surprises, for which the arrival of a

51

packet from the National Library in Berne with a photocopy of the catalogue page of the bookMarulius M. Maruli M. S. J, De religiose pieque vivendi institutione per exempla ex V. et N. Testam.Antv. 1573 was very largely responsible. This was found in the library of the canton of Obwaldenin Sarnen and is a book that was so far unknown, although Mirko TomasoviÊ does mention it onp. 127 of his book Marko MaruliÊ Marul. I found out surprising facts about unknown MaruliÊbooks from the encyclopaedic work Trésor de livres rare et précieux, published in 1863 by theLibrairie H. Georg of Geneva in concert with publishers in Paris, London and Dresden. In Vol. 4on p. 435 we read Mar. Spalat. dictorum factorumque memorabilium LL. VI. Antv. 1540. in-8 o,a book that was printed before the one by Fowler in 1577. There are two more books of MaruliÊthat are unknown to us, Parabolae L. Basil. 1517. in-8 o and Evangelistarium. Ven. in aedibusJac. Leuci 1518. in-4 o.

As a curiosity, the librarian of the cantonal library of Vadian, St. Gallen, reports that theirEvangelistiary, printed in Basle in 1519, is bound up with the book De causa Boemica, by JanHus (1370-1415), excommunicated in 1410, and in 1414, during an effort to defend himself atthe Council of Constance, arrested and burnt at the stake as a heretic.

SreÊko LipovËanErasmus Naklada, Zagreb

TIN UJEVI∆ AND MARKO MARULI∆(The Heterogeneity and Relevance of Tin’s Marulological Fragments)

Although, alas, Tin UjeviÊ did not leave a complete cultural survey about MaruliÊ - like hisyouthful one about Natko Nodilo (1912) or his mature one about Luka BotiÊ (1930) - writer keptcompany with writer in public for a full three decades, from 1910 to 1940, and not only in thefamed Farewell of 1914, poetically undoubtedly the most powerful, in cultural terms the mostvaluable and to the general public best known testimony. The various nature of the overall atti-tude can be found only if we take into consideration two familiar early poems (Petar ZoraniÊand Our Dames) and thirteen different, in typological and functional terms, and lesser-knownpieces of prose.

All in all, it is possible to talk of some score of Tin’s Marulological fragments, in whichMaruliÊ is for him most frequently the supreme symbol of a whole culture but can also be a wel-come visitor to a column or essay, the good spirit of Split. If one time, in a bitter struggle againstthose who were stealing his native ground, he appeals to him as a star witness, at another timehe cannot do without him in setting forth the importance and significance of his own culturalheritage in European terms. In unrestrained youthful enthusiasm he carries on a legitimate argu-ment with MaruliÊ on behalf of Matoπ who “like Marko Marul “fortified the hearts of our peo-ple” with the cult of our energetic past”, but only two years later, with equal youthful lack ofcontrol and sincerity, but this time illegitimately, wishes to put widow Judith by force into thetent of the “avenger of Kosovo”.

Without evading examples of the columnist’s facility or ideological error, the paper wouldlike to describe these Marulological fragments typologically, reveal the varying contextual andfunctional determinants, draw attention to their significance in Tin’s oeuvre: as structural ele-ments in thinking about the European and national, contemporary and inherited culture, spiri-tuality and poetic skill, political and social reality. The description would be incomplete withoutsome insight into the relevant scholarly or journalistic reflections of Tin’s Maruliana from 1929to 1999 (V. GligoriÊ, I. HergeπiÊ, V. PavletiÊ, V. PopoviÊ, M. MirkoviÊ, ©. VuËetiÊ, A. StamaÊ,I. Frangeπ, M. TomasoviÊ, B. LuËin).

52

Lökös István Faculty of Philosophy, Debrecen

THE FUNCTION OF PRAYER IN THE STRUCTURE OF MARULI∆’S JUDITH

In his discussion, Petar Skok writes about Judith (On the style of MaruliÊ’s Judith) that “fromthe epistle of MaruliÊ’s Judith it appears that his religious epic is a restyled Bible story. Thismeans that the narrative part is not original, only the style. In literary history this is the samephenomenon that we see in, for example, French classical tragedy. Its material is not original,only the style.” Accepting everything that Skok says about the originality of the style of MaruliÊ’sJudith, we could add to this that in MaruliÊ’s work apart from originality of style, there is alsooriginality in the composition and the epic structure. A year ago at the MaruliÊ round table weread a paper about MaruliÊ’s having written his epic under the influence of the theory of artis-tic imitation (imitatio, mimesis) in the Renaissance meaning of the word. The Split poet, as poetaeruditus of the Renaissance, had inherited a complex Christian tradition, as well as, at the sametime, the devices of the traditional technique of the epic (the invocation, epic narration,episodes, enumeration, the epic simile and so on), as well as the motifs of ancient mythology,history, literature, and the many Biblical motifs outside the Old Testament Book of Judith.Everything that MaruliÊ had received comes from various traditions, enriching the Biblical mate-rial of his literary work. Apart from the elements of the structure mentioned, a very importantrôle is played in the epic by the prayers, which will confirm the morality of Judith’s deed. Onthe one hand it supports her pretence vis-à-vis Holofernes, which is in a moral sense a lie.However, this lie is a pia fraus, so called, which is in harmony with the theoretical understand-ing about which MaruliÊ writes in more detail in Book IV of De institutione under the title of“De veritate colenda mendacioque fugiendo”. In a summary of the Biblical text of the Book ofJudith, MaruliË asks: “Quis tamen JUDITH viduae sutelas dolosque et mera mendacia audetaccusare, quibus patriam obsidione, Iudaeam omnem, hoc est, Dei populum servitutis periculoliberavit?” And his answer: “Tot igitur bona illo figmento comparata sunt, quot sine illo malasecutura erant.”

Bratislav LuËinMarulianum, Split

MARKO MARULI∆ AND THEOLOGIA RHETORICA

MaruliÊ’s epistle to Toma Niger dedicating the Dialogue about Hercules to him is a text theimportance of which is in inverse proportion to its length. So far it has been dealt with only byBranimir GlaviËiÊ in his fundamental study Marko MaruliÊ and Erasmus of Rotterdam. However,the epistle to Toma Niger is important as one of the very few places in MaruliÊ’s oeuvre wherethe humanist of Split gives an express statement of his literary standpoints. This work analysesin detail the central part of the epistle, in which MaruliÊ gives his views on the relationshipbetween rhetoric and religious literature. It will be seen that this episode is structured in termsof a series of binary oppositions between desirable and undesirable features in religious litera-ture, from which we can clearly distinguish which literary tradition MaruliÊ acknowledges hisown. MaruliÊ describes the desirable qualities (along, of course, with pietas, which occupiespride of place) in expressions that unambiguously recall the rhetorical theory of antiquity, andthen the best tradition of Renaissance Humanism: eruditio, eloquentia, uenustas, pristina pig-menta rhetoricique colores, delectatio. A more detailed terminological analysis will show in addi-tion an intertextual link with Erasmus’ writings (Praise of Folly, The Handbook of the ChristianSoldier).

The epistle to Toma Niger can be read as an in nuce manifesto of rhetorical theology, as itis called (the term was brought into circulation by Charles Trinkhaus in 1970). Theologia rhetor-ica is the kind of approach to religious considerations, religious teaching and encouragement to

53

an active application of religious principles in which more trust is placed in the power of rhetoricthan in philosophy and dialectics. It might be said that it is a philosophia moralis Christianamodo rhetorico that is at issue here. Among the Humanists, such views were worked out theo-retically by Lorenzo Valla and Aurelio Brandolini, and in practice were applied by SiccoPolenton, Bartolemeo della Fonte, Christoforo Landino and others. Although theological rhetoricis met with in various genres, its principles can best be seen in the Humanist sermon. It is alsorevealing that in MaruliÊ’s oeuvre the clearest practical employment of the views laid out in theepistle to Toma Niger is to be found in his Sermon about Christ’s Last Judgement.

Stanislav MarijanoviÊFaculty of Education, Osijek

THE EPISTLES OF MARKO MARULI∆ AND STJEPAN BRODARI∆ TO POPE ADRIAN VI(With reference to the “against the Turks” theme of the northern Croatian Humanists)

When they took the fortress of Zimpi on the Gallipoli Peninsula and then the strategic fortof Gallipoli itself on the Dardanelles in 1354, the Turks for the first time crossed over onto andruled part of the European mainland. From then on, in the centuries to come, the Ottomans wereto become the European nightmare, and Turkophobia, contra Turcas , the theme of MaruliÊ’sprayer against the Turks rings out in dedicatory and poetic speeches and epistles and elegies,as an inaugural and general agitatio actualis genres of Croatian and European Humanism.Renowned Croatian Humanists, high ecclesiastical dignitaries, diplomats of the state, courtenvoys and orators, Turkish prisoners and surviving eyewitnesses, advocates of a war againstthe Turks and peace among states, or sorrowing poets and journalists, sent them to Europeanmonarchs and popes from the Croatian “bulwark of Christianity”. Their epistles and speecheshave an experiential, conceptual, cognitive and hortatory function, as documented by the col-lection Speeches against the Turks published by the Split Literary Circle (Logos, Split 1983). Thismentions but does not encompass the speeches, epistles and texts of the Humanists of northernCroatia, before and after Marko MaruliÊ and his contemporaries, to whom the author refers (IvanVitez of Sredna, Ianus Pannonius, Nikola Modruπki, Stjepan BrodariÊ and Bartol –ureviÊ).

The speeches and epistles to Pope Adrian VI of Toma Niger MrËiÊ and Duke BernardinFrankopan are juxtaposed and interpreted, while those of Marko MaruliÊ are compared with thespeeches and epistle of Stjepan BrodariÊ, who survived the Battle of Mohacs. In them, relyingon the genuine authority and pastoral stance of Adrian VI, and in the name of his king and peo-ple, of women and children, BrodariÊ in a hortatory appeal, with an accusation of unparalleledsharpness, addressed the Pope and came down on the lack of concert of the great European“silence in the defence of “our cause”. His statements about the fate of the Croatian nation,“endowed with misfortune”, falling in its defence, and being blamed for dying, are both prophet-ic and the fruit of knowledge. With the publication of his “genuine account” of the Battle ofMohacs, BrodariÊ’s speeches and epistles to the pope survive because of their importance andinfluence as memorandum, because of their durability as monument, and because of their inher-itance as testament.

Atanazije J. MataniÊ Zadar

MARKO MARULI∆ IN FRANCISCAN HISTORIOGRAPHY: AN INTERESTING EXCHANGE

It was already known, and known much better after the Split edition of De institutione andEvangelistary, how many saintly examples MaruliÊ quotes from medieval Franciscan hagiogra-phy, mainly, of course, from the life of St Francis of Assisi, whom he mentions frequently witha special sensitivity. Although Professor GlaviËiÊ has endeavoured to mention all these loca verycarefully, the current writer thinks it might be possible to do more and better, not only because

54

Franciscan hagiography is a rich source of MaruliÊ, with a few minor doubts, but also becausemany Franciscan historians, starting in the 16th century, were to cite MaruliÊ as their source. Thisexchange was to go on later, although the research detailed here stops at about 1650. We thinkthe matter deserves to be presented, because it is a contribution to a better understanding ofMaruliÊ’s influence, and not only of his sources. It would seem that this area has been inade-quately researched to date, the more so if the research spreads to the other orders, such as themonastic orders, and the Dominicans, or MaruliÊ’s more or less specific theological sources.The paper is divided into three parts: 1, Franciscan hagiographic sources in MaruliÊ in general;2, MaruliÊ in Franciscan hagiography up to the mid-17th century (four major Franciscan histori-ans used him), and 3, some minor questions about the subject (for example, MaruliÊ and themonks, the direct and indirect use of sources, the question of the late canonisation of St.Bonaventura, MaruliÊ between Thomist Aristotelianism and Neo-Platonism, MaruliÊ and theheretics of his time (particularly in the Evangelistary), MaruliÊ’s first inclination towardseremitism and then his sound stance towards the apostolic life.

Gabrijela Mecky.Mannheim

“MERCKET DAS / GOTT ZUERNET NICHT SO / GLEICH WIE EIN MENSCH PFLEGT OFFT ZU THUN” - ODER ETWA DOCH?

ZUM BILD GOTTES IN MARULI∆S JUDITA (1501) UND GREFFS TRAGOEDIA DES BUCHS IUDITH (1536)

In meinem Vortrag wird es darum gehn, differente Gottesbilder in ausgewählten Judith-Texten zu untersuchen. Im Mittelpunkt des Interesses steht damit das aus dem zweiten vor-christlichen Jahrhundert stammende Buch Judith. Im Buch Judith wird die Geschichte einerWitwe erzählt, die durch einen Mord zur Retterin ihres Volkes wird. Der Judith-Stoff wird ins-besondere in der Literatur immer wieder aufgegriffen - unter anderem auch in der kroatischenund der deutschen Literatur.

Es ist für Mythenreprisen - also auch für Reprisen des Judith-Stoffes - charakteristisch, dassihnen ein konstantes Handlungsgefüge zugrunde liegt, dass aber Charaktere, Motive undGesamtaussage historischen, kulturellen und subjektiven Umdeutungen unterliegen. Durch diePlotstereotypen treten Divergenzen unterschiedlicher Bearbeitungen deutlich hervor. Geht mannun weiterhin davon aus, dass die Vorstellung von Gott keine ahistorische und akulturelleKategorie ist, so läst sich schliessen, dass sich in verschiedenen literarischen Texten auch ver-schiedene Bilder von Religion und Gott herauskristallisieren.

Literarische Texte reflektieren ‘Lebenswelt’: Sie verarbeiten Wahrenehmungen vonWirklichkeit und erschaffen durch eben diesen Prozess der Verarbeitung andere, verändertge‘Lebenswelten’ - meist verstärkt in Phasen gesellschaftlichen Wandels. Um 1500 haben wirsowohl im kroatisch- als auch im deutschsprachigen Raum Zeiten des Umbruchs: Die Neuzeithält allerortens Einzug und mit ihr eine verwirrende Anzahl revolutionär anmutender politisch-er, philosophischer und natürlich religiöser Denk- und Glaubensansätze. Und genau um let-zteres soll es nun gehen: um die religionsphilosophischen Diskurse in zwei Texten, die zu dieserZeit an ganz unterschiedlichen Orten Europas entstanden sind.

Mit Marulics’ Judita (1501) und Greffs Tragoedia des Buchs Iudith (1536) sind zwei Textekoncipiert worden, in denen konträre religionsphilosophische Ansichten verhandelt werden. DieTexte dieser gelehrten Zeitgenossen, die beide bestens mit humanistischem Gedankengut ver-traut sind, verraten schon auf den ersten Seiten des “Libro Parvo” beziehungsweise des Prologs,worin sich ihre Welt- oder genauer ihre Himmelsbilder unterscheiden. Während sich in Marulics’Judita fast durchgehend das alttestamentarische, katolische Bild von einem zürnenden, grollen-den Gott zeigt, dessen Gnade hart verdient sein will, wird in Greffs programmatisch-didaktis-chem Schuldrama das neutestamentarische, reformatorische Bild eines sanften, vergebendenGottes propagiert. Lediglich der Plot stimmt hier noch mit dem biblischen Prätext überein: Greff

55

vermittelt den Eindruck, man befinde sich, trotz der vorchristlichen Frauenfigur, eigentlich schonin einem neuen, in ‘seinem’ Zeitalter des Glaubens - einem luterisch geprägten versteht sich,einem, in dem unter der angenommenen Schirmherrschaft eines “ewig gütig/en/ Gott/es/” jedeIdee von erhabener Gelassenheit vergessen und die “Papisten” zu “teuffels kinder/n/” degradiertwerden. Ziel des in deutscher Sprache gehaltenen Vortrages wird sein, diese zwei differentenGottesbilder aus einer historisch-funktionstheoretischen Perspektive en détail herauszuarbeiten.

Mladen ParlovCatholic Theology Faculty, Split

THE CHURCH OF MARULI∆’S TIME AND MARULI∆’S CHURCH

At the transition from the fifteenth to the sixteenth century, the Church was deep in crisis, acrisis that encompassed all its layers, the hierarchy, the orders, and the ordinary believer. Itseems that in the whole history of the Church there was no sorrier a period than that in whichour Marko MaruliÊ lived (1450-1524). This is the period between Pope Nicholas V and AdrianVI, a period in which popes like Alexander VI (1492-1503) and Leo X (1503-1521) appeared.Scandals and abuses connected with the popes, not to mention other senior and junior clerics,were so numerous that it seemed that the end of the world had come. About 1500, indeed, theend of the world was actually expected, and immorality and the abuse of ecclesiastical positionwere a sign that the end was closer. The moral backsliding weakened the authority and influ-ence of the Church in public life, and in consequence the feeling of faith and piety among manyof the communicants.

From many quarters came voices demanding renovatio, the reform of the Church in its headand its limbs. One of the many who not only longed for the renovation of the Church but alsowas active in carrying it out was Marko MaruliÊ. In his life and his works he can be numberedamong the not exactly abundant factors who preceded and prepared the way for the great refor-mation of the Church that took place after the Council of Trent (1545-1563).

In spite of all the human abuses that he saw in it, for MaruliÊ the Church was the work ofGod: it was divine and human, heavenly and earthly, eternal and temporal. The firmest rock thatthe Church was built on was Jesus Christ himself, the head of the Church and its founder. He,God and man, was a warrant that the Church would last until the end of the world and that nopower, human or diabolic, could overturn it, however hard it tried.

MaruliÊ was not a member of the ecclesiastical hierarchy. He was an ordinary believer, intoday’s terms, a layman. However, in his writings MaruliÊ did present himself as vir ecclesiasti-cus, a man of the church, who, at the time when even the popes were not up to their task, cameout in the defence and dissemination of the faith and the defence of the mission of the Churchand its supernatural origin. In everything that he wrote, proposed and championed, he showsthat he wanted to remain faithful to the teachings of the Church, and did not wish to state any-thing not approved by the official doctrine of the Church. Not primarily from fear of censorship,but from the belief that the Church was a thing of God, that to which Jesus Christ, the one Truth,had confided the teaching of the truth and the spreading of the gospel. MaruliÊ deliberately puthimself at the service of the spreading of this truth.

Reacting to the distorted Christianity eroded by immorality, many of the humanists ofMaruliÊ’s times went looking for some other wisdom. They took delight in the riches of the lit-erature of antiquity, found teachers of wisdoms in other religions, endeavouring to reconcilethem with Christianity. In short, abandoning the study of the Church, they no longer knew whatto do with Christ, who became just one more in a line of teachers of wisdom and morality.

MaruliÊ, layman and Christian Humanist, never, on the other hand, abandoned the doctrineof the Church. He presented himself as an unshakeable believer who served the disseminationof the faith and the renovation of the Church. His works, accepted and happily read by genera-tions of believers, particularly by the Religious, were part of the pre-Counter-Reformation renew-al, and prepared the ground for the Council of Trent.

56

Cvijeta PavloviÊFaculty of Philosophy, Zagreb

THE IDYLLIC PARADIGMS OF MARULI∆’S SUSANNA

There are three books in which MaruliÊ relates in verse events of the Old Testament: Judith,Susanna and Davidiad. Little has been written about Susanna, and what there has is mainly inconnection with Judith, it being looked at as a minor Judith, an intermezzo between Judith andThe Davidiad. Instead of an epic, Susanna is a versified Bible story, a narrative poem on a small-er scale, a Biblical paragraph, a little thriller about Joachim’s lovely wife, from a short episodein the life of the prophet Daniel. The narrative and compositional premises of the epic forSusanna to be assigned a clear poetic and generic position are missing. But this does not meanthat Susanna lets down poetic standards. MaruliÊ has put a good deal of lyrical sensitivity intothe poem, and in the particular ending shows us that we have to understand it as something dif-ferent from the books of the church that he knew well and were his great inspiration (OldTestament, Thomas à Kempis, Petrus Riga et al.).

Susanna shows the author’s typical characteristics at several levels. There are four majorpoetic decorations, which show that the author was conscious at each moment of his departuresfrom the Biblical narrative for poetical purposes, for the literary modernisation of the religioustheme, some kind of up-dating of the narrative rut. Connotations with the galant, and Petrarchanstylisations of women appear; there are mythological associations in the manner of the enu-merative catalogue of Humanist origin, and the author’s fondness for humour, inserts and styl-istic references. Within the framework of the coordinates set by the Bible, the narrator wants tocommunicate with the reader. The best part of Susanna is the description of the garden, inwhich the surrounds of the protagonists’ place of residence are made concrete. Here MaruliÊ fol-lows the paradigms of the idyll, and puts that commonplace, the locus amoenus, into the localsetting of the marvellous gardens of Split. From the short reference in the Bible, the author pro-duces poetically sensitive verses that reveal great capacities for lyrical creation. It is clear thatthe author orients himself according to the Renaissance Utopian longing for Eden, but his ampli-fication is a living and inspired evocation, which complements the erotic signal, creating a keynode in the poem.

Nikπa PetriÊHvar

MARULI∆ AND PRIBOJEVI∆

“In Dalmatia in our times another light has shined, Marko MaruliÊ, who has composed manya tome of Christian piety.”

A year after MaruliÊ’s death, PribojeviÊ thus ecstatically expresses his respect for theRenaissance bard when, mentioning Split, he emphasises the fact that it is the birthplace ofMarko MaruliÊ. In a speech made in the Dominican monastery in Hvar in 1525 and publishedin his book in 1532, the Hvar Dominican Vinko PribojeviÊ was the first in Croatian cultural his-tory to denote the literary importance of Marko MaruliÊ. In his work, PribojeviÊ cites two worksof MaruliÊ in historical context: Vita divi Hieronymi and Regum Dalmatiae et Croatiae gesta,both of them unpublished, which he knew at first hand. I believe that MaruliÊ and PribojeviÊknew each other.

PribojeviÊ was a friend of MaruliÊ’s friend Toma Niger, who taught grammar in Hvar from1487 to 1491, and who dedicated to PribojeviÊ a poem put as an epigraph to his work, 1532.

In 1510 PribojeviÊ was teacher at the College in the Monastery of S. Maria Novella inFlorence. In 1515 the chapter granted PribojeviÊ and Dominik BuÊa doctorates in theology,which would suggest that the two of them were friends and peers. BuÊa is mentioned in spring1521 in the Dominican monastery in Stari Grad, Hvar, and in the same year, together withPribojeviÊ, he was engaged in investigating the case of the Prior of Senj.

57

In 1522 MaruliÊ wrote his epistle against the Turks to Adrian VI at the urging of DominikBuÊa, to whom he dedicated it, and whose sermons he enjoyed hearing, as he himself says.

And of course, PribojeviÊ was also in the Dominican and cultural circle in the neighbour-hood, which manifests the substantiality of the Renaissance cultural atmosphere of Dalmatia.

Zlatko PosavacInstitute for Philosophy, Zagreb

PLATONIC COMPONENTS IN MARULI∆’S CONCEPTION OF ART

Recent research has shown that no approach to MaruliÊ’s oeuvre can any longer be reducedto various levels and kinds of interpretation of his poems and prose works, whether in Croatianor in Latin. There is a need to make a clearer identification of his historical position in accordwith the essential, or characteristic, features of the epoch he belonged to and helped to create.And this in turn is impossible without a certain insight into his poetics understood as conscioustheoretical reflections, which then actually entails comprehending MaruliÊ’s aesthetic viewpoints,which cannot be grasped without knowledge of their intellectual or philosophical ground. TheDialogue about Hercules, a discussion between a (Latinist) poet and a theologian, has to beunderstood as the main MaruliÊian text dealing with aesthetics. MaruliÊ’s point of view is pre-sented not by the poet but the theologian, for his central aesthetic (!) category is truth, moreprecisely veritas christiana. The intellectual ground of this dialogue is though not just theolog-ical; it is possible hermeneutically to recognise Platonic features, partially Neo-Platonic, both inthe very form of the dialogue and in some of the things it contains, which are confirmed by frag-ments from other MaruliÊ writings, both in Croatian and in Latin.

Ruæica PπihistalFaculty of Education, Osijek

THE RHETORICAL, ARGUMENTATIVE AND SEMANTIC ORGANISATION OF MARULI∆’S PARABLES

On the basis of research already done into MaruliÊ’s Quinquaginta parabolae (B. GlaviËiÊ,D. ©imundæa, D. NovakoviÊ), in this work the research is directed towards the distinguishing,systematisation and description of MaruliÊ’s main rhetorical and argumentative procedures, andto the establishment of a model of the semantic organisation of his parables. From the stand-point of literary theory, first of all an attempt is made to problematise the question of whetherMaruliÊ’s parables have the structure of the simile or that of the allegory. The analysis carriedout shows that the parables can be divided into two main groups: one that would satisfyJulicher’s criteria for the parable in the strict sense, in which it has a deliberate and thought outcompleteness and transparency of meaning at the diegetic level of the story itself, and a secondin which the meaning of the parable is not exhausted only in the punch line, but goes onthrough a systematic establishment of equivalent meanings in its interpretation: at the level ofcharacters, actions, states, happenings or entities concerned. While in group one parables thestructure of the happenings and actions satisfy only the elementary demands of the story, ingroup two it is possible to see on the one hand an increasing complexity of narrative organisa-tion and on the other hand the suppression of dynamic entities in the text for the benefit of thestatic entities: images, descriptions. In the latter group the meanings are borne by entities thatare in advance categorised by their allegorical and metaphysical significances and have in them-selves the value of signs, which need to be added to the overriding code of Christian doctrine.The distinction and description of fundamental semantic models, and their transformations,show at the same time the diversity of authorial intentions (for the simple people, for the reli-gious), while the functional link between parable and interpretation is checked by an analysisof the range and manner of MaruliÊ’s procedures in interpretation, and the semantic levels thatare made concrete in them.

Ante StamaÊFaculty of Philosophy, Zagreb

THE METAPHOR OF FIRE IN JUDITH

In Judith a perfect analogy of micro and macrostructure can be seen. One of the moreimportant microstructural determinants is metaphor, or the principle of it. Just as in the wholeof the poem, so in individual places it is possible to determine the recurrence of elements ofphrase and lexis that bear out the meaning of the poem as a whole. One of these recurrent ele-ments is the metaphor of fire. It appears first, not often but very functionally, as a metonym forthe whole of the area of the road taken by the conquering army (known even today as “burntland”), led by General Holofernes, who then takes on all the major semes of the lexical contentof fire. He is aflame as a general, then as a myopic soldier flushed with transitory success, andin the end aflame with drunkenness and lust. At the highest moment of his metonymy of fire heencounters a woman representative of a city without water, Bethulia, represented by the hero-ine of the poem, Judith. In the paper through the method of lexical semantics the developmentof the metaphor of fire, flame, embers and other words that cover the semantic field of com-bustion is followed.

Gorana StepaniÊFaculty of Philosophy, Zagreb

CHARACTERISATION MODELS IN THE DE INSTITUTIONE AND EVANGELISTARY

The De institutione and the Evangelistary are texts that are to a great extent reader-orient-ed, calling upon the reader actively to carry out the instructions given in them. The pragmaticdimension expressed presupposes, so that the reader should really be won over, a great per-suasive power in the text. This is achieved by various procedures, among which the most impor-tant are the exemplum, the quotation, the conclusion. One of the procedures, although not themost important, through which the author provides his statements with credibility and persua-siveness, is the characterisation of personae. Unlike the characters in a fictional narrative text,the final image of which the reader creates himself from indicators scattered strategically roundthe text, necessarily (because of the individuality of the act of reading) considering them inde-pendent of the author’s conception, the characters of a moral and didactic work should be, forthe correct understanding of a text, be intelligible in precisely the same way as the author andthe world view he represents require. Does this go for MaruliÊ’s two works? This work, on aselection of Old and New Testament, positive and negative characters analyses the ways inwhich MaruliÊ characterises his figures. Does he define them directly or show them through theirwords and actions? Does he show the thoughts of the characters? What grammatical forms areused to mention them in the text? Are there any formulae that go together with an individualcharacter? What is the attitude towards the negative characters? How much doe the scope andachievement of the characterisation correspond to the genre and economy of expression? Theseare just some of the questions that an attempt will be made to answer with the assistance of thetools of modern literary theory, thus throwing light on a hitherto inadequately studied aspect ofthe Evangelistary and De institutione.

Drago ©imundæaSplit

THE AESTHETIC AND ETHICAL UNITY OF MARULI∆’S WORKS

MaruliÊ was a person who was broadly and diversely engaged in culture. He can beapproached from several points of view, and his works can be divided into different genres andsub-genres, circles and areas. However, irrespective of the genre, area or theme, a certain basic

58

59

style can easily be observed. It is essentially determined by literary creativity and moral and the-ological engagement. He consciously builds upon an aesthetic and ethical unity, so that the poetand the moral philosopher, the writer and theologian speak as one.

This paper discusses precisely this. At the centre of it is a basic thesis, about the binary prin-ciple of MaruliÊ’s poetics: literary and aesthetic, and moral and theological. The inspirations arediverse, the motivation always one: moral and didactic. Thanks to this, MaruliÊ’s works are pro-foundly marked by both components. Naturally, the poetic more with the poetic, the learnedpart more with the moral and theological.

Mirko TomasoviÊFaculty of Philosophy, Zagreb

MARULI∆ AND DANTE (NEW INFORMATION)

“Old” knowledge about the connection between the Croatian humanist and the Italian clas-sic includes: MaruliÊ possessed a biography of Dante, written by Boccaccio; he translated theintroductory canto of The Divine Comedy into Latin; he paraphrased in the foreword to JudithDante’s distinction between poets of the vernacular and poets of Latin. However, to these factsshould be added certain important statements and intertextual features established as a result ofrecent research. First and foremost is MaruliÊ’s “self-nomination” as the Dante of the Croatianlanguage as stated in the letter to Jeronim ∆ipiko in July 1501, as part of the joy he was express-ing at having finished Judith. That he had read Dante’s poem with care is shown by two exam-ples of intertextual importance from his oeuvre: reminiscences in one of MaruliÊ’s Italian son-nets of the beasts of Canto I of Inferno; the similarities in the descriptions of hell in some of hisworks with those in Dante’s visions. It can be concluded that Marko MaruliÊ modelled himselfliterarily on the author of the Divine Comedy more than has been previously, and currently, stat-ed, and that this modelling bears out his humanist position.

Vladimir VratoviÊZagreb

THE TEXTOLOGICAL METHOD OF VELJKO GORTAN - ON THE 25TH ANNIVERSARY OF HIS CRITICAL EDITION OF MARULI∆’S DAVIDIAS

In 1974, Veljko Gortan published a critical edition of MaruliÊ’s Davidias (Zagreb, JAZU;Hrvatski latinisti, Vol. 7) after the autograph in the National Library in Turin. A second editionfollowed in 1984, published in Split. However, two editions of the Davidias had precededGortan’s: that of Josip BadaliÊ, the real editio princeps of MaruliÊ’s epic (Zagreb, JAZU 1954), fullof errors of reading, and the edition of Miroslav MarkoviÊ, in Venezuela (Merida 1957), muchbetter than BadaliÊ’s, but with nevertheless quite a number of errors in the reading. Gortan’s edi-tion outstrips them both in quality. Although Gortan had already published editions of –ureviÊ(1956) and ©iægoriÊ (1966), this edition of MaruliÊ, in terms of textological skill and aestheticimportance, was the crown of his philology.

Gortan’s Davidias is distinguished by the completeness and marvellous precision of thereproduction of the autograph, the minimum number of unsolved or poorly solved cruxes, andby emendations that are completely acceptable.

The same edition includes GlaviËiÊ’s Croatian translation in hexameters, parallel with theoriginal. His extraordinary skill is seen not only in the philological reliability, textual faithfulnessto the original and the strict transposition of the verses, but in the details of the lexical, syntac-tic and stylistic repertoires, as well as in the rhythmic and melodic values of the hexameters.Gortan’s edition is at the very peak of contemporary Marulology, in which persistent and fun-damental research, encouraging others in Croatia and the world at large, is being done by theextremely meritorious Mirko TomasoviÊ.

60

The Davidias radiates the influences of the Latin text, both in the interrogation of linguisticand stylistic components within MaruliÊ’s oeuvre as a whole, and within the context of Latinwriting in Croatia and elsewhere. The Croatian translation of the Davidias also has a very wideinfluence, particularly at the level of conclusions about the compositional dimensions ofMaruliÊ’s epic, his units of allegory, metaphor and simile, and general stylistic and comparativerelationships.

Andrea ZlatarFaculty of Philosophy, Zagreb

ELEMENTS OF THE HAGIOGRAPHIC TRADITION IN MARULI∆’S DE INSTITUTIONE BENE VIVENDI

This paper will primarily consist of an analysis of the narrative structure of MaruliÊ’s De insti-tutione bene vivendi from the aspect of the manner in which the purely narrative and the reflec-tive parts are linked and connected. Special attention will be devoted to the relation betweenMaruliÊ the author and MaruliÊ the narrator and the narrative material taken over from someother narrative hand. The thematic analysis will deal with the layers of the Old Testament mate-rial, the doctrine of the New Testament, and hagiographic tradition, all of which are present inMaruliÊ’s Instructions for a good life with examples. Both the narrative and the thematic analysiswill in principle be directed towards an identification of the elements of the medieval hagio-graphic tradition in MaruliÊ’s work, as well as to the level of narrative techniques and the levelof the thematic layers adopted.

61

Slavomir DrinkoviÊ: spomenik Marka MaruliÊa (maketa)

62

IZDANJA U POVODU 550. OBLJETNICE RO–ENJAMARKA MARULI∆A

DOSAD NEOBJAVLJENA MARULI∆EVA DJELA I NJIHOVI PRIJEVODI

Marko MaruliÊ: Glasgowski stihovi, priredio i preveo Darko NovakoviÊ, Mati-ca hrvatska, Zagreb 1999.

Marci Maruli Repertorium I - III (= Sabrana djela Marka MaruliÊa, sv. 15-17),priredio Branimir GlaviËiÊ, Knjiæevni krug Split, Split 1998-2000.

POJEDINA DJELANa hrvatskom

Marko MaruliÊ: Judita (s pretiskom drugog izdanja iz godine 1522), priredioi protumaËio Milan Moguπ, pogovor Josip VonËina, Matica hrvatska, Zagreb1998.

Marko MaruliÊ: Suzana, bibliofilsko izdanje, priredio Mirko TomasoviÊ, Ceres,Zagreb 2000.

Marko MaruliÊ: Judita, na suvremeni hrvatski jezik preveo Marko GrËiÊ, Maticahrvatska, Zagreb 2000.

U prijevodu na strane jezike

IZBORI IZ DJELANa hrvatskom

Marko MaruliÊ: Antologija, priredio Mirko TomasoviÊ, Konzor, Zagreb 2000. Marko MaruliÊ: Svarh muke Isukarstove, priredio: Mirko TomasoviÊ; izbor dje-

la MaruliÊevih suvremenika hrvatskih slikara, kipara, klesara i rezbara: Stje-pan ©eπelj i Hrvoje ©ercar. Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti,Opuzen - Naro-naklada d.o.o. - HKZ-Hrvatsko slovo, d.o.o., Zagreb - Opu-zen 2000.

Marko MaruliÊ: Duhom do zvijezda,izabrao i uredio Bratislav LuËin, Mozaikknjiga (Biseri hrvatske knjiæevnost), Zagreb 2000.

U prijevodu na strane jezike

Most / The Bridge 1-4/1999. (Dossier Marko MaruliÊ / Dossier Split and the Croatian Mediterranean, uredili Bratislav LuËin i Ivo ÆaniÊ), Druπtvo hrvat-skih knjiæevnika, Zagreb 1999.

Marko MaruliÊ (1450 - 1524), izbor iz djela, priredio Bratislav LuËin, na πpa-njolski preveo Francisco Javier Juez Gálvez, Ediciones Clásicas, Madrid 2000.

ZNANSTVENA LITERATURA O MARULI∆U

Branko JoziÊ - Bratislav LuËin: Bibliografija Marka MaruliÊa. Prvi dio: tiska-na djela (1477-1997), Knjiæevni krug Split - Marulianum, Split 1998.

Marko MaruliÊ: Judit, fordította Lökös István. Eötvös Jozsef Könyvkiadó, Buda-pest 1999.

63

Mirko TomasoviÊ: Marko MaruliÊ Marul (monografija), Erasmus Naklada - Knjiæevni krug Split - Marulianum - Zavod za znanost o knjiæevnosti Filozof-skog fakulteta u Zagrebu, Zagreb - Split 1999.

Colloquia Maruliana IX: Zbornik radova sa skupa Marko MaruliÊ, hrvatski pjesnik i katoliËki humanist: prijedlog za Europu treÊeg tisuÊljeÊa (Rim -Split 1998-1999), Papinsko vijeÊe za kulturu, KKS - Marulianum, Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima, Split - Rim 2000.

Mirko TomasoviÊ: Nove godine s Marulom, Knjiæevni krug Split - Marulianum,Split 2000.

KATALOZI

Katalog izloæbe Umjetnost MaruliÊeva doba u Splitu, Muzej grada SplitaKatalog izloæbe MaruliÊeve knjige i rukopisi, Knjiæevni krug Split - Marulianum

64

SABRANA DJELA MARKA MARULI∆A

IzdavaË: Knjiæevni krug Split

UredniËki odbor (2000): Glavni urednik: Branimir GlaviËiÊ

Rafo BogiπiÊ, Josip BratuliÊ, Nenad Cambi, Ivo Frangeπ, ©ime JuriÊ, Nikica KolumbiÊ, Bratislav LuËin, Milan Moguπ, Darko NovakoviÊ,

Nedjeljka Paro, Drago ©imundæa, Mirko TomasoviÊ

Iziπlo iz tiska:

DavidijadaEvanelistar IEvanelistar IIInstitucija IInstitucija IIInstitucija IIIJuditaNaslidovan’jeDe humilitateStarozavjetne liËnostiLatinska manja djela IPisni razlikeDijaloπki i dramski tekstoviB. GlaviËiÊ: MaruliÊev latinski rjeËnikRepertorium IRepertorium IIRepertorium III

U pripremi:

Latinski stihoviLatinska manja djela IIHrvatska prozaIncerta (djela pripisivana MaruliÊu)M. Moguπ: MaruliÊev hrvatski rjeËnikZnanstveni prilozi o MaruliÊu

65

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGE

P r a v i l n i k

Nagradu Dana hrvatske knjige dodjeluje Druπtvo hrvatskih knjiæevnika - podpokroviteljstvom Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Tri su nagrade: “Judita”, “Davidias”, “SlaviÊ”Nagrade su godiπnje.Nagrade se dodjeljuju u Splitu na Dan hrvatske knjige - 22. travnja tekuÊe godine.“Judita” - Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj

knjiæevnoj baπtini, a posebno o humanistiËko-renesansnoj.“Davidias” - Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji prijevod djela iz hrvatske

knjiæevne baπtine na strane jezike ili za najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroa-tista o hrvatskoj knjiæevnoj baπtini.

“SlaviÊ” - Nagrada Dana hrvatske knjige za najbolji autorski knjigom objavljeniprvenac.

Sva djela (prvotisak) koja se predlaæu za nagrade moraju biti objavljena od 1. sijeËnjado 31. prosinca prethodne godine.

Nagrade se sastoje od novËanog dijela: “Judita” - 10.000 kuna, “Davidias” - 10.000kuna, “SlaviÊ” - 2.500 kuna i povelja.

Nagrade uruËuju: ministar kulture Republike Hrvatske i predsjednik Druπtva hrvatskihknjiæevnika.

GradonaËelnik Splita sve nagraenike daruje zlatnikom grada Splita.Odluku o nagraenim djelima odnosno o autorima nagraenih djela donosi

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige.Upravni odbor Druπtva hrvatskih knjiæevnika imenuje Povjerenstvo Nagrade Dana

hrvatske knjige - na rok od Ëetiri godine.Povjerenstvo je u radu i odluËivanju samostalno.Povjerenstvo bira tajnika - na rok od Ëetiri godine.Tajnik organizira i vodi rad Povjerenstva te po potrebi, a obvezatno jednom godiπnje,

o radu Povjerenstva izvjeπÊuje Upravni odbor Druπtva hrvatskih knjiæevnika i Ministarstvokulture Republike Hrvatske.

Ako je djelo Ëlana Povjerenstva meu prijedlozima za nagradu, onda taj Ëlan ne su-djeluje u radu Povjerenstva prilikom glasovanja.

O svakoj nagradi odluka se donosi veÊinom glasova.Kad je nagraenik strani dræavljanin, o dodijeljenoj nagradi treba ga izvijestiti najma-

nje trideset dana prije same dodjele.Povjerenstvo odluËuje i o autorima obrazloæenja o nagradama.Troπkove rada Povjerenstva, novËane iznose nagrada, izradbu povelja, organizaciju

dodjele nagrada i honorar autorima obrazloæenja osigurava Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske.

Sve navedene troπkove Druπtvo hrvatskih knjiæevnika prijavljuje Ministarstvu kulturekao dio svoje redovne godiπnje djelatnosti.

66

Povjerenstvo Nagrade Dana hrvatske knjige:

Josip BratuliÊ, Jakπa Fiamengo, Branimir GlaviËiÊ, Bratislav LuËin, Stanislav MarijanoviÊ, Tonko MaroeviÊ, Anelko NovakoviÊ, Ante StamaÊ,

Josip Stipanov, Mirko TomasoviÊTajnik Povjerenstva Nagrade Dana hrvatske knjige:

Anelko NovakoviÊ

NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGEDo sada nagraeni:

1999.

Judita Radoslav KatiËiÊ (Litterarum studia, Matica hrvatska, Zagreb 1998)

Davidias Joanna Rapacka (Zaljubljen u vilu, Knjiæevnikrug Split, 1998)

SlaviÊ Ana BrnardiÊ (Pisaljka nekog mudraca, SKUD “Ivan Goran KovaËiÊ”, Zagreb 1998)

U povodu Dana hrvatske knjige, a u sklopu MaruliÊevih dana, Druπtvohrvatskih knjiæevnika je dodijelilo i dvije Zahvalnice:

Bratislavu LuËinu: za iznimni prinos u pouËavanju hrvatske knjiæevne baπtine;Zagreb - Split, 22. travnja 1998.

Mirku TomasoviÊu: za iznimni prinos u pouËavanju hrvatske knjiæevnebaπtine; Zagreb - Split, 22. travnja 1999.

1997.

Judita Pavao PavliËiÊ (Studije o Osmanu, ZAZNOK,Zagreb 1996)

Davidias István Lökös: (A horvát irodalom története, Nemzeti Tankönyvkiadó, Budapest 1996)

SlaviÊ Maro PitareviÊ (Harlekin, Ceres, Zagreb 1996)

1998.

Judita Branimir GlaviËiÊ (MaruliÊev latinski rjeËnik,Knjiæevni krug Split, 1996)

Davidias Ján JankoviË (Chorvátska literatúra v slovenskej kultúre I, Ústv svetovej literatúry SAV, Bratislava 1997)

SlaviÊ Romeo MihaljeviÊ (Aneoska konverzacija, Mozaik knjiga, Zagreb 1997)

68

Fran

o Pa

raÊ:

Judi

ta(o

pera

), iz

vada

k iz

par

titur

e

69

KALENDAR PROSLAVE 550. OBLJETNICE RO–ENJA MARKA MARULI∆A, GODINE 2000. ........................................................... 5

ME–UNARODNI ZNANSTVENI SKUP MARKO MARULI∆, EUROPSKI HUMANIST - RASPORED IZLAGANJA ........................................... 10

SAÆETCI ....................................................................................................... 13

PODATCI O SUDIONICIMA ZNANSTVENOGA SKUPA ....................................... 33

INTERNATIONAL CONFERENCE MARKO MARULI∆, EUROPEAN HUMANIST - SCHEDULE OF PAPERS ........................................... 40

ABSTRACTS .................................................................................................. 43

IZDANJA U POVODU 550. OBLJETNICE RO–ENJAMARKA MARULI∆A .................................................................................... 62

SABRANA DJELA MARKA MARULI∆A .............................................................. 64

NAGRADA DANA HRVATSKE KNJIGE ............................................................. 65

SADRÆAJ

72

Proslavu 550. obljetnice MaruliÊeva roenja novËanom su potporom pomogli:

Ministarstvo kulture Republike HrvatskeMinistarstvo znanosti Republike Hrvatske

Æupanija splitsko - dalmatinska Poglavarstvo grada Splita

Zahvaljujemo na pomoÊi sljedeÊim ustanovama:

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, ZagrebHotel Marjan, Split

SINE-ST, SplitDræavni arhiv Split

Dalmacijapapir, SplitKRON, Split

Croatia Airlines, Zagreb Varaædinska banka, Varaædin

IzdavaË:Knjiæevni krug Split - Marulianum

Ispod ure 3, Split

Za izdavaËa:Nenad Cambi

Ovu knjiæicu uredili:Branko JoziÊ i Bratislav LuËin

Design:Duje ©iloviÊ

Autor logotipa:Boris LjubiËiÊ

Skulptura Marka MaruliÊa na koricama:Vlade Radas

(foto: Ante Verzotti)

Prijevod na engleski:Graham McMaster

Tisak:Dalmacijapapir - Split

Naklada:500 primjeraka

maruli˘evi dani 2000. organizatori maruliæevih dana: dru ... · colloquia maruliana ix - zbornik...

Documents