Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu

Josip Juraj Strossmayer o papi i primatu i eklezijalnom jedinstvu

proseminar

Mentor: doc. dr. sc. Grgo Grbešić Student: Maurizio Rezo

Đakovo, 2015.

Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................2

1. Općenito o J.J. Strossmayeru..................................................................................................3

1.1. Biografija J.J. Strossmayera.............................................................................................3

1.2. Strossmayer kao osoba.....................................................................................................3

1.3. Strossmayer kao biskup....................................................................................................3

1.4. Strossmayerova briga za Crkvu na Balkanu....................................................................4

2. Strossmayer o papi i primatu i njegovi stavovi o Crkvi..........................................................4

2.1.Strossmayer o papi i primatu do 1860. godine..................................................................4

2.2. Strossmayer o papi i primatu između 1860. i 1870. godine.............................................5

2.3. Strossmayer o papi i primatu između 1891. i 1905. godine.............................................5

3. Strossmayer i eklezijalno jedinstvo........................................................................................5

3.1. Strossmayerovo zauzimanje za jedinstvo kršćana u svijetu suvremenog ekumenizma...5

3.2. Strossmayer i jedinstvo....................................................................................................6

3.3. Strossmayerova sredstva i put do Crkvenog jedinstva....................................................6

3.4. Biskupove misli o svećeničkom jedinstvu.......................................................................6

4. Katehezacija mladih................................................................................................................7

5. Govor o papinoj nezabludivosti..............................................................................................7

6. Josip Juraj Strossmayer u društvu i kulturi.............................................................................7

6.1. Strossmayer i glazba.........................................................................................................7

6.2. Strossmayerova nastojanja oko glagoljski liturgijskih knjiga..........................................8

6.3. Doprinos Strossmayera u razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj................................8

6.4. Strossmayer i putovanja...................................................................................................8

6.5.Strossmayer i izazovi politike Habsburške monarhije......................................................9

6.6. Biskup na području kulture..............................................................................................9

6.7. Strossmayer i izgradnja željeznica.................................................................................10

Zaključak:.................................................................................................................................11

Literatura...................................................................................................................................12

1

Uvod

U ovom radu bavit ćemo se Josipom Jurjem Strossmayerom te stajalištima J. J. Strossmayera

o papi i primatu i eklezijalnom jedinstvu. Da bismo mogli uopće govoriti o njegovim

stajalištima o papi i primatu i eklezijalnom jedinstvu, prvo treba znati o Strossmayeru kao

osobi, kao svećeniku, kao biskupu te političaru. Tako u prvom dijelu rada upoznajemo

Strossmayera od njegovog ranog djetinjstva, njegovo školovanje te njegov studij.

Zatim upoznajem Strossmayera kao biskupa. Nakon postavljanja za biskupa, svoj je program

obrazložio riječima: "Sve za vjeru i domovinu". Na tom području on se iskazao jako dobro,

iako je imao protivnike koji su govorili da on tu dužnost ne obavlja dobro. Vrlo dobro se

pokazao kao mecena. Dao je sagraditi katedralu u Đakovu te je osnovao sjemenište. Iskazao

se na 1. vatikanskom koncilu, te se iskazao i u politici. U drugom dijelu seminara se dotičemo

teme, te se govori o mišljenju i stavovima Strossmayera o papi i primatu. U Petrovu primatu i

papi Piju IX. Strossmayer gleda onu dobrotu, kojom je otac zagrlio sina u prispodobi o

izgubljenom sinu. U njemu on gleda onu strpljivost koju Isus pokazuje u potražnji za

izgubljenom ovcom. Također, vidjet ćemo da se Strossmayer zauzimao za jednistvo. Za

Strossmayera je jedinstvo kao pojam imalo višeslojno značenje, isto kao što je i pojam

crkvenog jedinstva za njega bilo stupnjevito. Strossmayer naređuje katehezaciju mladih u

svrhu pravilnog kršćanskog odgoja. J. J. Strossmayer se izjasnio protiv definiranja dogme te

je naveo spektar dokaza u potvrdu svoga stava. U zadnjem dijelu seminara govori se o Josipu

Jurju Strossmayeru u društvu i kulturi gdje ćemo vidjet Strossmayerova nastojanja oko

glagoljski liturgijskih knjiga, njegov doprinos u glazbi, doprinos u razvitku školstva i

prosvjete u Hrvatskoj. Strossmayer će ostat zapamćen u puno stvari jer je puno toga

promijenio ali i doprinjeo narodu.

2

1. Općenito o J.J. Strossmayeru

1.1. Biografija J.J. Strossmayera

„Rođen je u Osijeku 1815., a umro je u Đakovu 1905. Bio je biskup đakovački i

srijemski (1850.-1905.). Filozofsko teološki studij započeo u Đakovu, završio u Pešti i Beču.

Doktorirao iz filozofije i teologije. Izvrsno je govorio uz hrvatski i latinski, njemački i

francuski. Vodi đakovačko-srijemsku biskupiju 55 godina i daje joj suvremeni izgled.

Djelatan je u političkom i gospodarskom životu domovine, monarhije i Europe. Na pozornicu

opće Crkve i Europe stupio je svojim nastupom na I. vatikanskom saboru gdje je održao pet

biser govora. Bio je protiv dogme u papinoj nezabludivosti, ali u isto vrijeme predlaže

radikalne reforme crkvenih struktura. Pomaže Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Dalmaciji,

Istri i Međimurju.“1

1.2. Strossmayer kao osoba

Strossmayer je kao osoba oduševljavao i privlačio. Posjedovao je govorničke

sposobnosti i poznavao više jezika. Također, Strossmayer je bio preveliki idealist i snaga mu

je bila usmjerena u misli i riječi, dok mu je, čini se, manjkalo smisla za stvarnost. Bio je

slabijeg zdravlja, ali unatoč tomu bio je mnogo radišan, mnogo je čitao i pisao zbog čega je

bio prisutan u svakakvim zbivanjima te je zbog toga i poznavao mnoge ličnosti. Inače,

Strossmayer je bio veoma nagao i žustar po naravi, te isto tako naglašeno osjećajan i uvredljiv

što je utjecalo na to da je u tom raspoloženju često znao biti neobjektivan prema suparnicima i

prijateljima.2

1.3. Strossmayer kao biskup

Nadalje, u povijesti se moglo rijetko susresti sa tako dugim biskupovanjem kao u

slučaju biskupa Strossmayera. Biti preko pola stoljeća na čelu jedne biskupije moralo je

značiti i određen izazov za biskupa, kako i razna pitanja i prigovori poput onih da li je biskup

baveći se mnogim područjima, znamerio svoju biskupsku službu. Danas je jasno da biskup

1Strossmayer, Josip Juraj (1815.-1905.), u: Suvremena katolička enciklopedija, prir. A. Šuljak, Laus, Split, 1998., str. 917-918.2Usp. A. ČEČATKA, Viđenje crkve J.J. Strossmayera (1815.-1905.), Dissertatio ad Doctoratum, Romae, 2001., str. 22.

3

nije zanemario svoju službu, jer je poznato što je učinio u strukturiranju biskupije, počevši od

formiranja potrebnih ustanova, osnivanja župa, brige oko podizanja i formacije klera te

promicanja liturgijskog i sakramentalnog života u biskupiji. 3

1.4. Strossmayerova briga za Crkvu na Balkanu

„Biskup Strossmayer je višestruko povezan s ustrojem Crkve na Balkanu. Najprije,

dolazeći na biskupsku katedru u Đakovu, postao je „biskup bosanski“. Taj naziv nije

doživljavao samo kao povijesvnu stečevinu, nego i kao obvezu brige za Crkvu koja se nalazila

na krajnjem zapadu nekoć moćnoga Otomanskog imperija. Druga veza bila je njegovo

imenovanje „apostolskim administratorom katolika u Srbiji“. Isto tako, biskup se brine i o

Crkvi u Bugarskoj, a aktivni je sudionik rješavanja pravnog položaja i ustroja Katoličke crkve

u Crnoj Gori.“4

2. Strossmayer o papi i primatu i njegovi stavovi o Crkvi

2.1.Strossmayer o papi i primatu do 1860. godine

„O papi i primatu govorio je Strossmayer kod svečanog stola nakon biskupskog posvećenja u

bečkoj nuncijaturi. Reče tada da je nama svima poznat jedan grad, koji se čini pozvan po

odluci sveznajućeg, sve više igrati prvu i najvažniju ulogu u svjetskoj povijesti, te tako bez

propusta na sebe svratiti pozornost cijeloga civiliziranog svijeta. Kada se u svom svečanom

trenutku Strossmayer u svom govoru u duhu baca pred noge Rimu, onda se on divi njegovoj

veličini i slavi. U Petrovu primatu i papi Piju IX. Strossmayer gleda onu dobrotu, kojom je

otac zagrlio sina u prispodobi o izgubljenom sinu. U njemu on gleda onu strpljivost koju Isus

pokazuje u potražnji za izgubljenom ovcom.“5

3Usp. P. ARAČIĆ, 55 godina pastoralnog djelovanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u: Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, prir. I. Padovan, HAZU, Zagreb, 1997., str. 39-40.4S. SLIŠKOVIĆ, Crkvena struktura na balkanskom poluotoku, u: Josip Juraj Strossmayer. Hrvatska. Ekumenizam. Europa., prir: M. Dabrowska-Partyka, M. Czerwinski, Scriptum, Krakow, 2007., str. 38.5N. IKIĆ, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 160-161.

4

2.2. Strossmayer o papi i primatu između 1860. i 1870. godine

„U svojoj okružnici o Syllabusuod 29. siječnja 1865. direktno je doticao temu primata.

Već u uvodu konstatira da je nadpastir, Kristov namjesnik, napadnut s različitih strana,

također i iz katoličkih krugova. U napadima prednjače oni narodi, koji bi ga po svim

očekivanjima trebali najviše braniti. To naziva herezom modernog vremena i moli svećenike

svoje biskupije da se bore protiv toga, jer to je želja i svetog oca, koja je za Strossmayera

istovremeno želja i zapovijed Gospodina. U enciklici Levateod 17. listopada 1867. papa

opisuje biskupima eksplozivno stanje u Italiji, te kritičan položaj Katoličke Crkve u Rusiji i

Poljskoj, gdje je došlo do proganjanja svećenika te Strossmayer određuje molitvene dane za

papu i Crkvu u svijetu.“6

2.3. Strossmayer o papi i primatu između 1891. i 1905. godine

Strossmayer je do 1891. godine rijetko kad govorio o nezabludivosti. Po njemu su

vječnost i nezabludivost unutarnje osobine Crkve i Božji darovi za spas svih ljudi, a isto tako,

vječnost i nezabludivost su za njega darovi cijelom apostolskom zboru, ali uvijek u

povezanosti s crkvenim poglavarom. Nezabludivost kao dar Duha Svetoga najjasnije se

pokazuje na Petru i njegovim nasljednicima. Isto tako Strossmayer je podsjetio da je na

Prvom vatikanskom saboru nezabludivost definirana kao članak vjere te da taj članak katolik

ne smije odbaciti u ime svoga spasenja i duše. 7

3. Strossmayer i eklezijalno jedinstvo

3.1. Strossmayerovo zauzimanje za jedinstvo kršćana u svijetu suvremenog ekumenizma

„Strossmayer je najistaknutiji predstavnik svojega vremena koji se namjerno,

promišljeno, duboko utemeljeno, sustavno i vrlo intenzivno zauzimao za jedinstvo kršćana.

On je to činio u dubokom vlastitom uvjerenju i vrlo zauzeto, mimo svih uzusa vremena u

kojemu je živio i položaja na kojemu je bio. Zahvaljujući tome, Strossmayera se u raznim

prigodama proglašavalo ekumenistom ili začetnikom ekumenizma. Međutim, ukoliko danas

6N. IKIĆ, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 162.7Usp. N. IKIĆ, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 171-172.

5

uzmemo u obzir dosljedno i suvremeno poimanje ekumenizma, onda moramo i Strossmayera

odgovarajuće tumačiti, priznati njegovu veličinu i zasluge i na tome planu.“ 8

3.2. Strossmayer i jedinstvo

Za Strossmayera je jedinstvo kao pojam imalo višeslojno značenje, isto kao što je i

pojam crkvenog jedinstva za njega bilo stupnjevito. Crkveno jedinstvo je shvaćao kao

temeljnu odskočnu dasku za sve druge pojmove. Strossmayer je smatrao kako je uspostava

ponovnog jedinstva kršćana jedna od njegovih najvažnijih zadaća u njegovom radu i poslanju

pa je tako upravo nastojanje i djelovanje na tom području bitno obilježilo njegov život.9

3.3. Strossmayerova sredstva i put do Crkvenog jedinstva

„Strossmayer se zalagao kod pape da se slavenski liturgijski jezik podrži svugdje tamo

gdje se on održao, npr. kroz izdavanja misala, potrebnih dozvola i izobrazbe svećenika u toj

tradiciji kako u Rimu, tako i u Dalmaciji. On je uvjeren da bi tako u staroslavenskom obučeni

svećenici zapadnoga obreda bili sposobni puno doprinijeti izmirenju Crkava, kada bi došli u

hrvatske prostore, te kada bi dobili potrebne liturgijske dozvole.“10

3.4. Biskupove misli o svećeničkom jedinstvu

„ Jedinstvo svetoga zvanja našega zahtjeva od svećenika, da biskupa svoga osobitim

načinom ljubi i štuje i da se nikada ni pod kakvu cijenu od njega ne razvrgne. Tako je svakom

svećeniku biskupa svoga rado pohadjati, rado se s njim posavjetovati, sve svoje znanje pod

njegovu radost stavljati, nikakva napast, nikakvi povodi, pa ni sama smrt od biskupa svoga

razružiti ne može. Svećenici braćo! Ljubite dakle biskupa vašega Ljubavlju svetom, to jest

ljubavlju koja se poglavito odnaša na onu višu moć, koja u biskupu prebiva i djeluje.“11

8D. KUŠEN, J. MARTINČIĆ, Strossmayerovo zauzimanje za jedinstvo kršćana u svjetlu suvremenog ekumenizma, u: Josip Juraj Strossmayer. Hrvatska. Ekumenizam. Europa., prir. M. Dabrowska-Partyka, M. Czerwinski, Scriptum, Krakow, 2007., str. 172.9Usp. N. IKIĆ, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 225-226.10N. IKIĆ, J. J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 193-194.11 M. PAVIĆ – M. CEPELIĆ, Biskup jedno sa svećenstvom, svećenstvo jedno sa biskupom, u: J. J. Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850.-1900., prir. P. Strgar, III., Spomen muzej biskupa J. J. Strossmayera, Đakovo, 2013., str. 172.-181.

6

4. Katehezacija mladih

Biskup 1851. godine naređuje katehezaciju mladih u svrhu pravilnog kršćanskog

odgoja jer je već nakon prve godine biskupstva shvario da mladi ne polaze katehezacije te

imaju nemar prema crkvi. Apelira na dolazak u crkvu svake nedjelje i svetkovine, te daje

knjigu M. Rafaja svećenicima i mladima u svrhu učenja o vjeri. Biskup govori o dužnostima

svećenika koji će naučavati mlade o vjeri, te govori o važnosti mladih i naučavanja mladih.12

5. Govor o papinoj nezabludivosti

J.J. Strossmayer se izjasnio protiv definiranja dogme te je naveo spektar dokaza u

potvrdu svoga stava. On smatra da je nezabludiva cijela Crkva, papa s biskupima,

svećenicima i vjernicima. Strossmayer i nadbiskup O'Conolly iz Halifaksa su progovorili o

pravu i odgovornosti biskupa, ne samo za svoju biskupiju, nego za cijelu Crkvu. Strossmayer

je iznio čak i ideju kolegijalnog upravljanja Crkvom, barem u klici i to tvrdnjom da bi se po

njegovom sudu, osim jurisdikcije, trebala priroditi snaga karaktera i reda biskupskoga i neko

virtualno pravo na ostalu Crkvu. Danas, poslije Drugog vatikanskog sabora, to je službena

teologija Crkve.13

6. Josip Juraj Strossmayer u društvu i kulturi

6.1. Strossmayer i glazba

„Značajan je doprinos biskupa Josipa Jurja Strossmayera razvoju glazbene kulture i

umjetnosti druge polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj. Riječ je o mecenatskoj pomoći pojedinim

glazbenicima te o potpori glazbenim institucijama. Razumljivo da je Strossmayer mogao tek

djelomice poduprijeti njihovo održanje, osnivanje i razvoj, ali se značenje njegove uloge ne

mjeri veličinom materijalnog uloga već postojanošću u bitnim kretanjima hrvatske glazbene

kulture i umjetnosti vremena.“14

12Usp. M. PAVIĆ – M. CEPELIĆ, Biskup naredjuje katehizaciju malenih, u: J. J. Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850.-1900., prir. P. Strgar, III., Spomen muzej biskupa J. J. Strossmayera, Đakovo, 2013., str. 121.-130.13Usp. A. ŠULJAK, Strossmayerov govor o papinoj nezabludivosti, u: Biskup Josip Juraj Strossmayer i Prvi vatikanski sabor. Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmaeru, prir. I. Padovan, HAZU, Zagreb, 1997., str. 73.-74.14D. FRANKOVIĆ, Josip Juraj Strossmayer i glazba, u: Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, prir. S. Marijanović, Grafika, Osijek, 2008., str. 649.

7

6.2. Strossmayerova nastojanja oko glagoljski liturgijskih knjiga

„Cijeloga svog života Josip Juraj Strossmayer radio je s najboljim namjerama na

ujedinjavanju Južnih Slavena i približavanju Zapadne i Istočne crkve. Uvjeren da kad god radi

zajedno i pomaže i drugomu, nije se dao pokolebati sumnjičenjima i otvorenim napadima.

Slaveni su, po njegovu mišljenju, najteže platili danak crkvenom raskolu, kojemu uopće nisu

kumovali. Svojim nastojanjima oko jedinstva crkava Strossmayer je nućno morao naći

uporište i u djelu Ćirila i Metoda, to više što se, noseći i naslov srijemskoga biskupa, smatrao

nasljednikom Svetoga Metoda. Biskupovao je u vijeme kada su slavanski narodi isprepleli

međusobne veze kao nikada u svojoj prošlosti, a za jače povezivanje koriste se i brojne

obljetnice datuma iz tisuću godina stare kulturne i crkvene slavenske prošlosti.“15

6.3. Doprinos Strossmayera u razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj

„Iz opusa Strossmayerova djela ponajmanje je istražen njegov udio i doprinos razvoju

školstva, prosvjete i pedagoške misli u Hrvatskoj i drugim južnoslavenskim zemljama.

Uvidom u dosad objavljenu literaturu, prije svega pedagošku, utvrđujemo da se često i ne

navodi Strossmayerovo ime, niti opisuje njegov utjecaj na školsko-prosvjetne prilike i

obrazovanje mladeži u mjesnog stanovništva. Ne navodi se nadalje njegova pomoć u

osiguravanju udžbenika i druge školske literature za potrebe pojedinih škola, zatim

materijalna potpora pojedinim učiteljima i profesotima u stručno-pedagoškom usavršavanju,

kao i preporučivanje istaknutih pedagoških radnika i znanstvenika za obavljanje odgovornih

obrazovnih uloga, npr. u svojstvu ravnatelja neke srednje škole, profesora teološkog ili drugog

fakulteta i slično.“16

6.4. Strossmayer i putovanja

„Biskup Josip Juraj Strossmayer mnogoliko je ljudsko biće, crkveno i građansko. Po

područjima, smjerovima i sastavnicama svojih zanimanja, i po suverenosti i kompetentnosti

kojom se njima kreće putujući Hrvatskom i Europom, stoji visoko iznad svojih suvremenika.

U njemu je, po tome, Đakovačka i srijemska biskupija dobila biskupa – putnika,

15S. DAMJANOVIĆ, Strossmayerova nastojanja oko glagoljskih liturgijskih knjiga, u: Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, prir. S. Marijanović, Grafika, Osijek, 2008., str. 365.16J. REDŽEPAGIĆ, Doprinos Josipa Jurja Strossmayera razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj, u: Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, prir. S. Marijanović, Grafika, Osijek, 2008., str. 289.

8

najpokretnijega, najpoznatijega i najeuropskijega. Prometovao je svojom četveroprežnom

biskupskom kočijom svakojakim putovima i cestama po Slavoniji i Hrvatskoj, lađama i

željeznicom europskim rijekama i prostranstvima, državama i mnogim gradovima, samo ne i

morima. Tako ne po Jadranskome, koje je vidio pod „nebeskim plavetnilom“ s Rijeke i prvih

glednica, još manje po Sredozemlju. Biskup je bio samo europski putnik, najbolji poznavatelj

i najveća hrvatska moneta u Europi i za Europu.“17

6.5.Strossmayer i izazovi politike Habsburške monarhije

„Premda nije rabio termin „Srednje Europe“, može se zaključiti da je J.J. Strossmayer

u svojim nastupima upravo ciljao na uređenje širega područja koje je obuhvaćalo zemlje

između istočne i zapadne Europe. Na njegovo je viđenje, tijekom druge polovice 19. stoljeća,

utjecao niz raznovrsnih čimbenika koji su se ispreplitali na tome području: aktualna politika

velesila, nacionalno pitanje, međuvjerski odnosi, tradicija, sekularizacija, modernizam i druge

pojave koje su uglavnom destabilizirale tadašnji svijet katolika, potičući na kovanje novih

ideja. Iskustvo bečkog sazrijevanja nije utjecalo da u Strossmayerovim promišljanjima

prevlada puko austrofilstvo. Krize unutar Monarhije su poticale nove vizije uređenja

geopolitičkih cjelina.“18

6.6. Biskup na području kulture

„U Strossmayerovoj teološkoj koncepciji znanost i vjera igraju zapaženu ulogu. One

kao da su dva puta, koji vode k istom cilju, koji se međusoobno načelno ne isključuju, nego

dopunjuju. Obadvije dimenzije bi morale prodrijeti u općem interesu ljudi u njegovu od Boga

stvorenu narav. Tako se one u čovjeku nadopunjuju. U tom ozračju Strossmayer je razumio

znanost i umjetnost kao saveznike kršćanstva, pa je na toj osnovi potpomagao sve znanstvene

i kulturne institucije. Strossmayer je odrastao blizak kulturi. Poslije je kao student upoznao

sve važnije i veće kulturne centre Europe. U svome životu zajedno je promatrao kulturna kao

i politička gibanja. Pomagao je moralno i financijski časopise i publikacije, tiskare i

knjićevnike, umjetnike i sakupljače umjetnina. S posebnom ljubavlju je pomagao one kulturne

17M. PEIĆ, Biskup na putu, u: Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera, prir. S. Marijanović, Grafika, Osijek, 2008., str. 553.18S. MATKOVIĆ, Strossmayer i izazovi politike Habsburške monarhije: biskupova vizija Srednje Europe, u: Međunarodni znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer povodom 190. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti, prir: F. Šanjek, A. Šuljak, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2005., str. 35.

9

projekte, koji su bili usmjereni u slavenskom duhu, kao npr. hrvatska kulturna povijest ili

različite povijesne edicije.“19

6.7. Strossmayer i izgradnja željeznica

„Đakovački i srijemski biskup J.J. Strossmayer je iz vlastitog iskustva kao i dobro

naobražen čovjek vidio prednost i potrebu dobrih željeznica te je ulagao sav svoj javni i

privatni utjecaj da se u Slavoniji grade prometnice, prvenstveno željeznice. Bio je više puta na

čelu odborima koji su imali zadaću da omoguće gradnju željeznica. Njegova ideja je bila,

zbog općeg interesa zemlje, da se gradi željeznička pruga „kroz Slavoniju“, dok bi se dravski i

posavski koridor imali priključiti na tu glavnu prugu. Vizije, zalaganje i poruke koje je biskup

J.J. Strossmayer predložio o potrebi dobrih prometnica i danas su aktualne, osobito u

europskom udruživanju, gdje je protok ideja, ljudi i materijalnih dobara još više naglašen baš

putem prometnica.“20

19N. IKIĆ, Na području kulture, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 2002., str. 115-116.20S. SRŠAN, J. J. Strossmayer i izgradnja Hrvatsko-slavonskih željeznica, u: Međunarodni znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer povodom 190. obljetnice rođenja i 100. obljetnice smrti, prir: F. Šanjek, A. Šuljak, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2005., str. 46.

10

Zaključak:

Kroz ovaj seminar vidjeli smo da je Strossmayer bio biskup koji će uvijek ostati zapamćen.

Najveći dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, apostol mira, razumijevanja i

suradnje među ljudima i narodima, humanist i vizionar, biskup Strossmayer bio je i ostaje

jedan od najvećih graditelja moderne Hrvatske, poštovan daleko izvan njezinih granica te s

pravom zauzima mjesto na jednoj od najčasnijih stranica novije hrvatske povijesti.

Mnogi su ga napadali da je zanesen svojim velikim idejama i pothvatima, da je zanemario

svoju biskupiju. No, dovoljno je samo pogledati Đakovo i biskupiju kakvu je naslijedio i

kakvu je predao svojim nasljednicima.

Kroz 55 godina biskupovanja učinio je Đakovo pravim središtem biskupije. Dao je izgraditi

velebnu neoromaničku katedralu i obnoviti zgradu sjemeništa. Neumorno je obilazio župe

svoje biskupije, svećenicima i vjernicima upućivao je svoje glasovite okružnice. U Osijeku je

otvorio dječačko sjemenište, pomagao izgradnju velebne neogotičke župne crkve Sv. Petra i

Pavla, prozvane osječkom ''katedralom''. Jako se zauzimao za jedinstvo te naređuje

katehezaciju mladih. Strossmayer je bio sudionik 1. vatikanskog sabora gdje iskazuje svoje

oštre stavove koji nisu bili baš prihvaćeni. Strossmayer zasigurno nije bio čovjek svoga doba.

Nije bio shvaćen te je bio često osuđivan. Njegove ideje bile su shvaćene i razmatrane na 2.

vatikanskom koncilu tek 100 godina poslije. Na kraju zaključujem da je Strossmayer svojim

velikim idejama na Koncilu te općenito promijenio dosta toga, te je dosta toga uređeno.

Zasigurno je bio biskup koji je na svim područjima doprinjeo dosta toga da će uvijek ostati

zapamćen.

11

Literatura

Strossmayer, Josip Juraj (1815.-1905.), u: Suvremena katolička enciklopedija, prir. A. Šuljak,

Laus, Split, 1998.

ČEČATKA A., Viđenje crkve J.J. Strossmayera (1815.-1905.), Dissertatio ad Doctoratum,

Romae, 2001.

ARAČIĆ P., 55 godina pastoralnog djelovanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera, u:

Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmayeru, prir. I. Padovan, HAZU, Zagreb, 1997.

SLIŠKOVIĆ S., Crkvena struktura na balkanskom poluotoku, u: Josip Juraj Strossmayer.

Hrvatska. Ekumenizam. Europa., prir: M. Dabrowska-Partyka, M. Czerwinski, Scriptum,

Krakow, 2007.

IKIĆ N., J.J. Strossmayer i crkveno, kulturno i nacionalno jedinstvo, Vrhbosanska katolička

teologija, Sarajevo, 2002.

FRANKOVIĆ D., Josip Juraj Strossmayer i glazba, u: Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera,

prir. S. Marijanović, Grafika, Osijek, 2008.

ŠULJAK A., Strossmayerov govor o papinoj nezabludivosti, u: Biskup Josip Juraj

Strossmayer i Prvi vatikanski sabor. Zbornik radova o Josipu Jurju Strossmaeru, prir: I.

Padovan, HAZU, Zagreb, 1997.

M. PAVIĆ – M. CEPELIĆ, Biskup jedno sa svećenstvom, svećenstvo jedno sa biskupom, u:

J.J. Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850.-1900., prir. P. Strgar, III.,

Spomen muzej biskupa J.J. Strossmayera, Đakovo, 2013.

12