Što uopće znači

popularan? Imati puno

prijatelja i novaca? Biti

dobrog izgleda?

O toj sam temi

razmišljao u trenutku dok

je profesorica pregleda-

vala zadaću. Ne bih tom

unutarnjem monologu pos-

vetio toliko pažnje da

učenik s porte nije došao

s oglasnom knjigom: “Od

17. studenoga popularni

učenici prelaze u drugi

dio škole čija će gradnja

uskoro biti završena, a

ostali ostaju u svom dije-

lu“. Tko je popularan, a

tko nije, odlučit će pro-

fesori i ostali djelatnici

škole. Tko se ne bude sla-

gao s njihovim mišljenjem,

moći će uputiti ravnate-

lju žalbu.

Svi smo ostali u čudu.

Kakva izmišljotina. Mje-

sec dana kasnije došao je

dan prelaska. Međusobna

reakcija dvaju odjela u

početku nije bila burna,

no nakon nekog vremena

popularni i nepopularni su

se počeli svađati, tući i

sve se bližio vrhuncu, kao

da je u školi tempirana

bomba. BUM! Zatekao

sam se na podu svoje so-

be s bolovima otpada s

kreveta, pa zijevnem i

počnem razmišljati.

Je li ono bio sa-

mo san ili možda metafo-

rički preuveličan odraz

odnosu među popularnim i

nepopularnim? Ne znam,

no jedino bitno je sada da

se vratim spavati i prepu-

stiti ovu ranojutarnju

filozofiju nekamo druga-

mo.

Luka Žinić, 8.c

Moja škola

Likovna grupa

Čuvam priroduČuvam prirodu

Biti popularanBiti popularan

31. svibnja 2012.

U ovom broju:

Biti popularan 1

Moj pogled na svijet 2

Izvor u tišini 3

Trenutak u studenome 4

Moj Zagreb 5

Snaga molitve 6

Proljeće 9

Majka 10

Kod kuće je najgore 13

OŠ Kustošija,

Sokolska 7, Zagreb

Posebne zanimljivos-

ti:

Literarni radovi

Likovni radovi

Haiku poezija

Stripovi

Zabavni kutak

Nagrađeni i pohvaljeni

učenici

Ne bacam smeće bilo kamo, jer bi to moglo naštetiti šuma-

ma, životinjama, čak i nama. Štedim vodu, zato što je pitke

vode sve manje, a zagađene sve više.

Zasadim cvijet jer cvijeća ima malo. Ne trgam drveće i nji-

hove grane jer nas kisikom oni hrane.

Prirodu moramo čuvati jer bez nje ne možemo živjeti.

Marlena Musa, 2.a

Jabuka

Antonio Lozić, 2.c

Mi najmlađi Mi najmlađi

Živim u glavnom gradu RH.

U blizini moje zgrade je najduža

ulica grada Zagreba, Ilica. Moje

naselje zove se Kustošija. Idem u

malu područnu školu i tamo učim.

Otkad sam došao u ovaj

kvart, mnogo se toga promijenilo.

Izgrađene su nove i modernije

zgrade. U proljeće je u mom nase-

lju sve je zeleno i veselo. Čuju se

povici djece koja se igraju u parku

ili na igralištu. Ljeti se čuju cvrkuti

ptica,a tada je u gradu sve pusto;

svi su na moru.

Kad je jesen, trava, igralište, škola,

kuće, zgrade, pune su šarenog lišća.

Zima je u Zagrebu poprilično hlad-

na i ima mnogo snijega. Djeca se

zimi raduju i zabavljaju dok ne

moraju kući, a tada im i nije baš

zabavno. Mokri su i hladno im je.

Izmoreni su od igre, ali ja ipak

mislim da se od toga ne možemo

umoriti. Djeci igre nikad dosta.

Volim svoj kvart sa svim

promjenama jer uljepšavaju moje

naselje.

Ante Vučak, 4.c

mog prijatelja, obojali su zidove i

ogradu na igralištu,

preuredio se park,

na vrh moje ulice se

gradi nova kuća, u

vrtu smo posadili

travu , susjed je po-

pravio garažna vrata.

Mnogo toga se pro-

mijenilo u mom nase-

lju , a ja sve to mogu

Još živim u Zagrebu, a stanujem na

adresi Dvojkovićev

put 18 B. Tu sam se

doselila 2007. godine,

a prije toga sam živ-

jela u Australiji i

Poljskoj. U mojem naselju dos-

ta se toga promijeni-

lo . Izgradila se kuća

vidjeti s balkona ili mog potkrovnog

prozora. U mojem naselju ima mno-

go lijepih zgrada i kuća koje se

grade ili koje su već izgrađene na

njima se uvijek nešto mijenja. Više puta sam se selila, ali nigdje

nije bilo toliko promjena kao u Kus-

tošiji . Meni to ne smeta, jer se

tako uljepšava naselje , a ja svoju

Gornju Kustošiju volim sa svim nje-

nim promjenama.

Lucija Volarević, 4.c

Stranica 2

Moje staro novo naseljeMoje staro novo naselje

Mi najmlađi

Moje staro novo naseljeMoje staro novo naselje

Hrvatska

Nina Čačić i Luka Uzelac, 4.c

Kućice u mreži

Fran Bosančić, 1.c

na usprkos maminom upozorenju o

nevremenu. Objasnio sam joj da

to nije nevrijeme, već upravo sup-

rotno. To je dio našeg života i tre-

bamo ga prihvatiti. Kiša bez nas

nema smisla, značenja. Nema niko-

ga tko bi je iskoristio. Mama se

spremala nazvati Vrapče. Briga me,

kad želi biti nerazumni stvor, neka

joj bude. To je njena volja, a zap-

ravo je i logično. Kad bi svi težili

savršenstvu, napala bi nas takva

doza monotonije da ne bismo mogli

disati. Perfekcija je naš cilj, cilj

ljudskog roda,

a zašto se jed-

nostavno po-

put kiše ne

prepustimo

životu i svemu

što on nosi?

Luka Žinić,8.c

Kiša. Rominja mi po prozoru. Laga-

nim pokretima kuca. Pita me kako

se osjećam. A kako bih se osjećao

kad pričam s kišom neživom poja-

vom. Ipak, možda je ta kiša tako

toliko živa da to mi ne primjećuje-

mo. Budi u nama emocije, strah,

izbjegavanje, ali i nostalgiju. Uvi-

jek želi biti s nama, a mi ju odbija-

mo u zrak zavitoperenim kišobrani-

ma. Štoviše, kiša je življa od nas.

Mi odlazimo i prolazimo, a kiša je

uvijek tu, čeka pravi trenutak za

slobodan pad. Krenuh bez kišobra-

Moj pogled na svijetMoj pogled na svijet

“Mi odlazimo i “Mi odlazimo i

prolazimo, a prolazimo, a

kiša je uvijek kiša je uvijek

tu, čeka pravi tu, čeka pravi

trenutak za trenutak za

slobodan padslobodan pad.”

Poželite se ponekad maknuti od

svega što vas muči? Zaboraviti sva-

ku misao kojoj sada ovdje nije pra-

vo mjesto. Ja bih to rado učinio i

jednostavno otišao u svijet tišine.

Netko želi baš suprotno,želi ostati

u ovom svijetu punom žamora i ljudi

izgubljenih u vremenu.

Ako bi mi se ta pomalo čudna želja

i ostvarila, znam da sve ne bi bilo

onako kako sam i zamišljao. Poslovi

bi ostali isti, ali vjerujem da bi se

lakše i u miru obavljali. Vrijeme

zabave bilo bi skraćeno, ali puno

kvalitetnije i bolje provedeno. Da

bismo uopće shvatili tišinu, moramo

učiniti ono najzahtjevnije—pronaći

svoj mir. Kao što znamo, neki ljudi

se uopće ne trude pronaći ga. Kad

bi bar postojao takav svijet, svijet

pun jednostavnosti, u koji možemo

zaroniti barem jednom na godinu i

opustiti se. To nije samo imaginarni

svijet, i vjerujem da ću ga jednog

dana pronaći.

Andrej Ladiš, 8.d

ću vam. Ana je u kutiji u kuhinji

vidjela drago kamenje. Prodala ga

je i kupila si sve novo za školu.

Sljedećeg dana Ana se u školi hva-

lila. Ivana ju je upitala od kud joj

to? Ana je rekla da je kupila . Baš

ti je lijepo . Ana nije marila na pri-

jateljstvo sa Ivanom . Samo se

obazirala na nove stvari . Jednog dana Ana je pala na kamenje . Sve

njene nove stvari bile su potrga-

ne . Ana je bila tužna . Jednog po-

podneva Ana je otišla do Ivane. No

Ivane nije bilo doma . Srela ju je

na putu prema kući . Ivana ju nije

pozdravila. Ana se začudi . Nakon

1. sata razmišlja-

jući Ana je shva-

tila u čemu je

pogriješila . Is-

pričala se Ivani .

Nakon toga sve

je bilo u redu.

Nea Husić, 3.a

Draga djeco, možda biste htjeli

čuti ovu priču. A zove se : Bolje

poštenje nego drago kamenje. Dje-

vojčica Ivana ide u 1. razred.

Nije imala prijatelja. Jednog po-

podneva Ivani na vrata pozvoni

Ana, djevojčica iz 2. razreda. Hej,

hoćemo li se igrati? Može, odgovo-

ri Ana. Tako su djevojčice provele

lijepo popodne. Sutra su se djevoj-

čice opet igrale. Jednog popodne-

va Ivana je otišla do Ane . No Ane

nije bilo doma. Ivana se začudila.

Želite li saznati gdje je Ana, reći

Drobljenje suhog

lišća na šumskome

putu, šapat kiše

koja nas svojim

rominjanjem umi-

ruje te zanimljivi

prizori u lokva-

ma zagrebačkih

ulica samo su ne-

ke od savršenijih

slika jeseni.

Jesen je posebna. Sa sobom donosi

svu svoju veličanstvenost i na tre-

nutak zaustavlja ovaj užurbani pla-

net. Njeni pljuskovi nas natjeraju

da se probudimo i da razgledamo

svijet oko sebe.

Odjednom shvaćamo da neke živo-

tinje najljepše razdoblje godine

prespavaju i postajemo zahvalni što

kroz život imamo priliku ići otvo-

renih očiju.

Tek kada ih naučimo prepoz-

navati, moći ćemo uživati u

neprocjenjivoj ljepoti priro-

de.

Marija Stjepanović, 8.c

Budi kiša sve što u nama drijemaBudi kiša sve što u nama drijema

Izvor u tišiniIzvor u tišini

Bolje poštenje nego drago kamenjeBolje poštenje nego drago kamenje

Stranica 3

Šestinska marama

Borna Horina, 1.c

Svijeća

Dominik Pavliško, 4.c

“Ana je u “Ana je u

kutiji u kuhinji kutiji u kuhinji

vidjela drago vidjela drago

kamenje.” kamenje.”

Zanimljiv naslov. Mnogi ljudi bi tre-

bali češće čitati ovu rečenicu, mo-

žda bi onda bili sretniji i zadovolj-

niji. Ljudi danas žele imati velike

kuće, skupe aute, odjeću s markom,

mobitele koji koštaju kao nečija

plaća. Idu na ljetovanja gdje je

sve skupo samo da bi bili ''in'' i da

bi se mogli hvaliti drugima s time.

Svojoj djeci također kupuju skupe

i bespotrebne stvari pa se prave

važni kako su moderni i uspješni.

Ali…samo da razmislite malo…što

znači velika kuća u kojoj se rodite-

lji i djeca ne viđaju ni razgovaraju?

Što znači najnoviji mobitel i roba s

markom kada dijete želi roditelj-

sku ljubav i pažnju? Život brzo

prolazi i treba uživati u malim , ali

dragim stvarima. Mala

kuća je bogatija ljubav-

lju, ispunjena smije-

hom,a svi su na okupu i

razgovaraju. Ljeto pro-

vedeno kod kuće zna biti

jako zabavno. Šetnje s

roditeljima gradom, sla-

doled pojeden s dragim

prijateljima,igra na igra-

lištu ispunjena veseljem.

Male stvari nas čine

puno sretnijima. Osmjeh

tate kad dođem doma i

zagrlim ga, veseli i glas-

ni smijeh mame kad joj prepriča-

vam nešto smiješno što se dogodilo

u školi, zezanje s mojom braćom,

sretno lice bake ili tete kad ih pos-

jetim. Mogla bih sada

nabrajati puno malih

radosnih stvari, ali bi

sastavak bio preduga-

čak. Zato ću reći samo

ovo; ne trebaju nam

stvari nego ljubav, nje-

žnost, razumijevanje,

strpljenje. Jednostav-

no- samo želimo biti

voljeni.

Ivana Punek, 6.c

tičnu kao i ostale.

Kad je ribar ponovno došao pecati,

upecao je tu plastičnu ribicu i nije

primijetio razliku.

U moru su se nalazile dvije ribice

koje su bile najbolje prijateljice.

One su se divile svome moru.

Jednoga dana ribar je došao

pecati i upecao jednu od njih.

Druga ribica je bila jako tuž-

na. Znala je da mora nešto

poduzeti,ali nije bila sigurna

što.

Onda se dosjetila. Stavila je

u vodu plastičnu ribicu iden-

Kad ju je jeo za ručak, ugušio se.

Ova priča nije lijepo završila, ali

ribica je to morala učiniti za svoju

prijateljicu.

Ako se pitate što je bilo s tom ri-

bicom? Pojeo ju je morski pas.

Lara Knezović , 3.a

Stranica 4

Dvije ribiceDvije ribice

Mi najmlađi

U životu se trebamo radovati malim stvarimaU životu se trebamo radovati malim stvarima

Figura učenika

Nikolina Prša, 7.b

More

skupni rad učenika 6.razreda

koji čini moju

ulicu još življom i

veselijom. Volim

svoju ulicu, jer su

u njoj svi veseli i

dobri.

Ivan Glavaš, 2.a

Živim u Lendavskoj ulici u Graber-

ju. Ona se nalazi na maloj uzvisini.

Slijepa je i nema mnogo prometa pa

se mogu sigurno igrati na cesti is-

pred kuće. Moja ulica je mala i mir-

na . U njoj se nalazi dječji vrtić pa

se često čuje veseli dječji smijeh

Moja ulica lijepa licaMoja ulica lijepa lica

“Moja ulica je

mala i mirna.”

Bicikl

Antonio Lozić, 2.c

U utorak ujutro nismo imali nasta-

vu. Morali smo doći pred školu do

devet sati.

Išli smo u Maksimir, jedan

od najljepših parkova u našem gra-

du. Kada je pred školu stigao auto-

bus, svi smo požurili da se smjesti-

mo i da krenemo. Vozili smo se ši-

rokim ulicama do Dinamovog stadi-

ona. Prešavši prometnu i bučnu

Maksimirsku ulicu, ušli smo u park

Maksimir. Odmah smo krenuli pre-

ma velikom Jezeru po kojem su

plivale smeđe patkice i veliki bijeli

labudovi. Kada smo kupili karte i

ušli u Zoološki vrt, dočekale su nas

životinje u svojim kavezima. Vidjeli

smo velike medvjede koji su se iz-

ležavali na proljetnom

suncu i šarene papaga-

je koji su nas preplaši-

li glasnim pozdravom.

Majmuni su se dobro

zabavljali u svom ka-

vezu. Mi smo se najvi-

še zadržali ispred ka-

veza u kojem se smje-

stio kralj životinja.

Lav s gustom grivom

uživao je u svom od-

moru, a lavica se šeta-

la oko njega. Morali

smo krenuti dalje jer smo željeli

vidjeti sve životinje. Bilo je tu:

dvogrbih deva, jedna crno – bijela

zebra, opasnih krokodila i zmija,

veselih tuljana, pernatih nojeva i

životinja kojima ni-

sam zapamtio imena.

Imali smo i poučno

predavanje na kojem

smo saznali neke

novosti o životinja-

ma.

Iako sam

već sa roditeljima i

bratom bio u Zoološ-

kom vrtu, ovaj posjet

zauvijek ću pamtiti

jer sam bio sa svojim

prijateljima.

Marko Vukša, 4.b

Nije to dugo trajalo. Štoviše, mrak

je padao sve brže i brže. Taj osje-

ćaj nikada neću zaboraviti. Bilo je

to poput putovanja kroz vrijeme.

Sve se okretalo laganom brzinom

vrtuljka. Sjedeći tako na stolici u

toplom ogrtaču ugledam mjesec.

Proviruje iza malih oblaka. O taj

mjesec! Pa ja zaboravih na njega.

Zadnji put kada sam ga promatrala

bio je u potpunosti okrugao. Dale-

ko je on, no svjetlost mu je neopi-

sivo lijepa. Kao kada u ruke primiš

kristalnu posudu, promatraš je i

misliš da je to samo tvoje blago.

Mjeseče moj,

sada shvaćam da

si mi nedostajao.

Već bijaše dubo-

ka tama. Noć

poprimi svoj ko-

načan oblik. U

svom tom mraku,

samo dvije svje-

tlosti šire svoju

toplinu. Mjesec i

ulična lampa. Stu-

dena noć traje onoliko koliko joj

treba. Zato je moj trenutak trajao

dugo. Trenutak u studenom. Monika Berić, 8.c

Gledam…Pet je sati,a mrak već ku-

cana vrata . Promatram tu mladu

noć, to beskrajno nebo na kojemu

se zvijezde, one vrlo male, javljaju

i trepere od sreće. Sjedoh na te-

rasu . Tek što okrenem glavu i ba-

cim pogled na polumrtvo, već odav-

no ostarjelo drvo, zadnji list izgubi

ravnotežu, i padne. Obasjan mjese-

činom sjajio se zbog kiše koja ga je

po posljednji put poljubila u toj

mladoj predivnoj noći.

čno u podne. Na Dolcu kupujemo

sve što je zdravo i prirodno. Ban

Josip Jelačić ponosno stoji na trgu

i čuva svoj grad. Često

možemo posjećivati Ja-

run i Bundek. Ljeti se

mnogi na tim jezerima

kupaju. Zimi skijamo na

Medvednici. Svake godi-

ne u siječnju se održava

skijaško natjecanje za

snježnog kralja i kralji-

cu.

Rođena sam u Zagrebu i jako

ga volim. Kamo god putujem ponos-

no govorim gdje živim. Zagreb je

veliki grad u kojem živi puno ljudi.

Svi ti ljudi se ne poznaju, ali ih ve-

že ljubav prema svome gradu.

Jedni žive na jednoj, a drugi

na drugoj obali Save. Gradom se

vozimo u plavom tramvaju. Ilicom

šeću pješaci i gledaju šarene izloge.

Sa Griča se svaki dan čuje top to-

U našem gradu ima puno škola

i fakulteta. Mnogi dolaze zbog toga

u naš grad na školovanje.

Ljudi u posjet gradu

dolaze avionom u zračnu

luku Pleso ili na glavni

autobusni kolodvor.

N adam se da ću zauvi-

jek ostati u Zagrebu jer

je on moj dom.

Nika Barić, 3.a

Moj ZagrebMoj Zagreb

Posjet ZooPosjet Zoo--vrtu Maksimirvrtu Maksimir

Trenutak u studenomeTrenutak u studenome

Stranica 5

Ptica-kolaž

Likovna grupa

Tigar

Marko Uzelac, 4.c

“Promatram tu

mladu noć, to

beskrajno nebo

na kojemu se

zvijezde, one

vrlo male,

javljaju i

trepere od

sreće.”

Što je molitva zapravo? Mnogo sam

se puta uvjerila da za neke ona ne

predstavlja ništa osim “beskorisnog

blebetanja naštrebanih riječi” te

da se takvi ljudi mole samo kada

moraju.

No, za mene je molitva nešto vrlo

važno. Ona je sastavni dio moje

svakodnevnice, moja utjeha i nada.

Taj razgovor s Bogom liječi sve

moje rane i pomaže mi da nastavim

dalje, da kroz život kročim hrab-

rim i sigurnim korakom znajući da

me neka “viša sila” čuva i usmjerava

na pravi put.

U mome životu bilo je mnogo situa-

cija u kojima mi je doista trebala

snaga, snaga da prebrodim ono što

mi se događalo. Bila sam mala, ali

shvatila sam da me

jedino vjera očvršću-

je. Počela sam moliti

jer mi je u tim teškim

razdobljima Bog pos-

tao najbolji prijatelj.

Kroz molitvu sam mu

sve mogla reći, izja-

dati se, a On bi me

slušao i postupno da-

vao osjećaj olakšanja

mojoj duši. Nije mi

bitno ni mjesto ni vri-

jeme molitve, nego

samo osjećaji koji u tom trenutku

izviru iz moga srca. A riječi? One

naviru same od sebe.

Ja rastem, a raste i vjera zajedno

sa mnom. Iako prije nisam imala taj

osjećaj, danas sa

sigurnošću mogu reći

da je Bog uz mene,

da me čuva i da mi

molitva uvelike po-

maže.

Da ne molim ne bih

se nadala. A kakav

bih život živjela bez

nade, bez vjere da

će sutra biti bolje?

Iva Živković, 8.a

ti za novi auto. Meni

je sve to smiješno.

Baka se uvijek jada

preko telefona kad

sam bolestan, a djed

se uvijek pita fali li mi

nešto jer želi biti

najbolji djed. Dobro,

ja mislim da sve te

brige treba ostaviti

iza sebe jer kažu da

vrijeme sve liječi.

Pun sam briga, a nitko me

ne shvaća ozbiljno i svi se

samo nasmiješe na to.

Moja je briga hoću li posli-

je treninga stići napisati

zadaću.

Mamina je briga jesam li se

najeo, a tata viče: “Daj

voće i povrće!” Tata je za-

brinut hoće li ikada zaradi-

A niste čuli još ovo ! Moj brat se

uvijek brine kakvu će frizuru nosi-

ti. Inače se fura na Justina Biebe-

ra. Ja ga uvijek zezam.

Odrasli kažu da prave brige tek

dolaze u pubertetu jer tada imamo

kokošji mozak i polude nam hormo-

ni. I eto, to su moje takozvane sva-

kodnevne brige i sretan sam što ih

imam.

Marko Uzelac, 4.a

Stranica 6

Svakodnevne brigeSvakodnevne brige

Mi najmlađi

Snaga molitveSnaga molitve

Križ

Florijan Bednjanec, 5.b

Maska u mreži

Martina Lozić, 4.c

bili smo u pravu, svi smo jako loše

napisali testove. Dobio sam jedini-

cu ... Stigavši kući, hitno padoh

majci u naručje i zaplakah. O kako

je topao bio zagrljaj koji je uslije-

dio. Kada sam joj ispričao svoju

''tragediju'', blago se nasmijala i

rekla da će mi nešto pokazati. Bio

sam vrlo zainteresiran. Odvela me

u šetnju šumom. Sjeli smo zajedno

na jedan panj i šutjeli. Tada sam po

prvi put u životu osjetio božanski

mir koji pruža šuma. Čuvši tu miloz-

vučnu melodiju odmah zaboravih na

jedinicu i sve nazovimo ih životne

probleme. Dopus-

tio sam da žubor

šumskog života

odvede moj duh

u najdublje kut-

ke svoje nutrine.

Vraćajući se iz

šume shvatih ka-

ko je jedinica za

mene bila blagos-

lov jer sam nau-

čio gdje tražiti

utočište mira.

Marko Dužević, 8.d

Tišine, tišine, nek jedino srca mje-

re vrijeme, kazuju put

(Tone Pavček: Jednostavne riječi)

Tišina ... Kod nekih izaziva strah, a

kod drugih mir i opuštenost.

Ustao sam jednog kišnog

proljetnog jutra i krenuo u školu.

Školski sati su prolazili, a ja bijah

sve umorniji i umorniji. Tada je

stigao posljednji sat. Profesorica

bijaše vrlo ljuta što nas sve uplaši

jer smo pretpostavljali razlog. I

Moj izvor tišineMoj izvor tišine

“Tišina ...

Kod nekih

izaziva strah,

a kod drugih

mir i

opuštenost.”

PopularnostPopularnost

Sjedim i razmišljam što bih odgo-

vorila da me netko pita želim li biti

popularna. Odmah bih odgovorila

potvrdno. Tko od nas ne sanja da

bude kao Bieber, Ronaldo i ostale

zvijezde . Oni imaju sve, pažnju,

novac, garderobu, uvijek su okru-

ženi hrpom ljudi. Gdje god da dođu

dočekaju ih širom otvorenih vrata.

Svi im traže autograme,trče za

njima s fotoaparatima. Kad malo

bolje razmislim, ništa od toga mi se

ne sviđa. Ja sam jedna obična cura

koja voli klizanje , košarku i šetnju

po dućanima s prijateljicama. Da

sam jedna od tih popularnih, ništa

od toga ne bih mogla. Zamislite da

idete u shopping s prijateljicama, a

za vama trče ljudi i

traže autograme .

Ima još jedno veliko

pitanje . Imaju li oni

pravih prijatelja i ka-

ko ih prepoznaju ?

Teško bi bilo znati

druži li se netko sa

mnom samo zato što

sam popularna ili zbog

mene same. Zato ipak

na kraju mislim da mi

je bolje ovako. Ne

trebam biti popular-

na , nije mi potrebno sto takozva-

nih prijatelja. Imam svoje prijate-

lje koji me vole takvu kakva jesam.

Slobodna sam i

mogu obrisati nos

a da ta slika ne

izađe drugi dan u

novinama.

Iva Čavlović, 8.d

kojim ćemo se zasigurno suočiti

sljedećih godina, a ta popularnost

obuhvaća one koji puše i piju. Oni

se u društvu jednostavno nameću

kao glavni i popularni jedino zato

što se ponose svojim ovisnostima

jer su probali i rade nešto što os-

talima nije ni na kraj pameti. Koji

je moj zaključak? Markirani tinej-

džeri koji se prave važni zbog eti-

kete, a ne znaju koje su prave živo-

tne vrijednosti, jednostavno su

ljudi koji traže sreću u materijal-

nom i naizgled imaju sve, ali su zap-

ravo vrlo siromašni duhom. Oni koji

misle da su popularni zbog cigarete

u ustima, uglav-

nom su „djeca

ulice“ prepuštena

sama sebi. Ako

biti popularan

znači biti prepo-

tentan, izrazito

narcisoidan i na-

metljiv, a pogo-

tovo još ako to-

me pridodamo

različite ovisnos-

ti, onda ja nisam popularna i takvu

vrstu popularnosti ne želim nikome.

Iva Živković, 8.a

Što je popularnost zapravo? Jasno

je da su popularni ljudi omiljeni u

društvu, no što ih takvima čini?

Njihovo ponašanje i osobine ili po-

pularne marke ispisane na etiketa-

ma odjeće, na mobitelima? Nekada

se etiketama nije pridavala velika

važnost. U djetinjstvu naših rodi-

telja popularni su bili oni koji su

imali veliko srce prepuno prekras-

nih osobina. Danas su među našim

vršnjacima popularni oni čiji su ro-

ditelji dubokog džepa pa djeci mo-

gu priuštiti sve dobro nam poznate

markirane komade odjeće. No, po-

stoji još jedan oblik popularnosti s

sio umjesto da sebi kupim igračku.

To me učinilo stvarno sretnim i

zato preporučujem svima koji su

nezadovoljni da pokušaju pomoći

nekome.

Luka Prlić, 2.a

Kad sam sretan, osjećam se lijepo.

Smijem se, radostan sam, ponekad

pjevam i skačem… Sretan sam kad

upoznam novog prijatelja, dobijem

peticu u školi ili novu igračku. Naj-

veća sreća je pomoći siromašnima i

potrebitima. Prošlu nedjelju dao

sam deset kuna djedici koji je pro-

SrećaSreća

Biti popularanBiti popularan

Stranica 7

Prijatelji

Dora Frajt, 4.c

Helena

Helena Duspara, 7.b

“U djetinjstvu

naših roditelja

popularni su

bili oni koji su

imali veliko

srce prepuno

prekrasnih

osobina.”

One vladaju svemirom. One su viso-

ko iznad nas. One predstavljaju

savršenstvo. Zvijezde. Poput sre-

brne kiše padaju u daljini. Sunce,

naša zvijezda samo je zalutalo zrn-

ce zvjezdane prašine što nas sve

drži na životu. Pobjeglo je od osta-

taka zvijezda i sjaji svakoga dana

samo za nas. Kakva je to čast imati

takvu prekrasnu veličanstvenu

svjetlost da nas grije, nasmijava i

poziva na igru kad god to poželimo.

Iz dana u dan grli nas i mije zlat-

nim zrakama pričajući nam priče o

svojoj svemirskoj avanturi. Ima

zvijezda koje su i po nekoliko tisu-

ća puta veće od našeg Sunca. Kad

pomislim i da je Zemlja

tako mala u odnosu na

Sunce, pitam se što sam

onda ja u ovom beskraj-

nom svemiru. Sjetim se

svojih teških odluka, ve-

likih briga, važnih misli,

lošeg raspoloženja i pro-

livenih (krokodilskih)

suza pa pogledam u nebo,

to golemo mirno neistra-

ženo prostranstvo. Jesu

li moje brige zaista toli-

ko važne i velike kakvi-

ma mi se čine!?

Ja sam tek

malo biće koje sanja

da će jednom posta-

ti zvijezda.

Sandra Romac, 8.a

može ono.

Međutim ja sam vidio

neke stvari. Chuck

Noriss ima Iphone sa

neodgriženom jabu-

kom. Kada sam jučer

gledao televiziju, na-

javili su da je Chuck

Noriss umro, ali mu je

danas bolje.

Isto tako, tijekom gle-

danja one serije o Lari,

prekinuli su program,

Bok, ja sam Marko, a

ovo vam je priča o

Chucku . . . Ma svi

već znate tko je on

ali za one koji ne

znaju, to je Chuck

Noriss.

Malo sam mu zavidan

jer svi pričaju da

Chuck Noriss može

ovo i da Chuck Noriss

jer je Chuck Noriss došao u Split,

a kada Chuck Noriss dođe u Split

Lara nema izbora.

Onda sam shvatio da su to obični

vicevi i sada volim viceve o njemu,

a i drugi vole kada im to pričam.

Ipak, ako ga vidite, pozdravite mi

ga. Njegova adresa je Chuck No-

riss – Bogu Iza Nogu 13.

Lara Knezović, 3.a

Stranica 8

Priča o Chuck NorissuPriča o Chuck Norissu

Mi najmlađi

Zvijezda da mi je bitiZvijezda da mi je biti

Majčin dan

Antonija Vuletić, 8.a

Oluja

Zvonimir Juhar, 4.b

li ja pospremam krevet ili ne jer

onda ga on mora pospremiti. Ja ga

onda zovem spremačica. Tatina je

briga da zaradi što više novaca. Kad

čujem tatu da govori: ''Joj!'', po-

mislim da nema ni za žvaku.

Ponekad me brine hoće li pasti

kiša, imam li napisanu zadaću, je-

sam li spreman za školu. Zato volim

vikend jer su mi tad brige manje i

nema žurbe. Ma-

ma kaže da su to

male brige, ali za

mene su

to ,,extra'' bri-

ge.

Luka Uzelac,

4.c

Neki Ljudi misle da mi djeca nema-

mo brige. E, zato ih ja imam dosta.

Moja mi mama stalno govori da

jedem. Onda pita kako ću narasti

ako ne jedem meso. Tata viče da

jedem voće i povrće. Baki je to ja-

ko smiješno jer me mama želi ude-

bljati, a tata želi da budem zdrav.

Mama stalno misli da ću ostati tako

mali i žgoljav. Bratove su brige da

Svakodnevne brigeSvakodnevne brige

“Ponekad me

brine hoće li

pasti kiša,

imam li

napisanu

zadaću, jesam

li spreman za

školu.”

Jednom davno živjele su bebe

Marko i njegov brat Darko.

Oni nisu bili samo obične bebe, oni

su bili bebe super junaci.

Spašavali su svijet, a usput bi ubra-

li mami pokoji cvijet.

Bili su jako poznati i slavni zbog

njihovog super junaštva.

Jednog se dana ukazala ružna pa-

norama.

Na njihov svijet su se spustili iz-

vanzemaljci Zorex, Klax i Đurđa.

Svi su se uplašili jer su bili zeleni,

ružni i odvratni.

Dok je grad žudio za super

bebama, oni su uživali kao

u bajci sunčajući se na Ja-

majci.

Kada su se vratili, shvatili

su da je njihov grad u opa-

snosti.

Trebali su se požuriti, a ne

si tamo kožu skuriti.

Uslijedio je obračun.

Bilo se teško boriti, ali

na kraju su pobijedili.

Dok su ulazili u svoj brod

svemirci su rekli da će

opet doći i osvetiti se.

Ali, ako bi jednog da-

na opet došli, u borbi

sa super bebama ne bi

dobro prošli .

Lara Knezović, 3.a

Proljeće je u mom srcu, mislima i

glavi.

Proljeće je moje najdraže godišnje

doba.

Znate zašto, e pa reći ću vam.

Zato što je šareno, puno prelijepog

cvijeća i drveća.

Čuje se cvrkut ptica, trava zeleni i

tjera zimu iz grada.

Barem je tako doživljavam prolje-

će.

Tamara Cvitkušić, 3.a

Proljeće ima pu-

no cvijeća. Jako

volim proljeće.

Sunce sije, svi ga

vole i ljudi i dje-

ca. Da bar u su-

botu bude sunča-

no! Ako bude

sunčano, otići ću

u Zagorje.

Ema Lozić, 3.a

Došlo je proljeće. Mačke su se

omacile, a ptice debelo perje odba-

cile. Maleni leptiri i šareni šeširi

svugdje lete, lete.

Ali ima tu i kiše. Ljudi koji se boje

trebali bi se bojati malo više. Me-

đutim, veselim se proljeću zato što

tada laste dolijeću.

Hm… Ovo bi trebao biti kraj, što

reći nego bye, bye!

Marija Juratek, 3.a

Djeca su nacrtala prekrasne rado-

ve o proljeću i polijepili su svoje

plakate na zidove. Učili su opširnije

o proljeću, pisali su pjesme i sas-

tavke o proljeću, baš

kao i ja.

Proljeće je godišnje

doba u kojem je sve

kao i u jeseni, u znaku

šarenila.

Proljeće je veselo

zbog cvrkutanja ptica,

pjeva životinja, lahora

Proljeće je došlo i otjeralo zimu.

Sve je bilo u obliku proljeća.

Proljeće je ispunjavalo sve moje

želje. Zima je postala šarena.

Svi su se radovali zato što se živo-

tinje bude iz zimskog sna. Livada

je dobila svoju zelenu boju. Bila

sam jako sretna i vesela. Mogla

sam se rolati, voziti bicikl i igrati

se vani s prijateljima. Meni je pro-

ljeće najljepše godišnje doba.

Sunce je obasjavalo sve livade,

proljetno cvijeće i životinje.

vjetra… Proljeće može živjeti

svugdje, baš svugdje.

Nea Husić, 3.a

Super junaci bebeSuper junaci bebe

ProljećeProljeće

Stranica 9

Leptir

Iva Prosenečki, 5.c

Učenik

Grgo Volarević, 1.c

“Proljeće je u

mom srcu,

mislima i

glavi.”

Bila jedna mala piroška,fina

i mekana

kao šape u zekana.

Voljela se peći

i obožavatelje steći.

Jednoga dana se nije više htjela

peći i htjela je ići van

jer je bio lijep i sunčan dan.

Tako je vani šetala

I ljudima u prolazu smetala.

Nije se više htjela vratiti u pećni-

cu,

nije htjela shvatiti da

je sada više nitko ne

cijeni

i samo se gomilaju pro-

blemi.

Jednoga dana se vratila

i pekaru se pomalo

bahatila.

Vidjela je da joj nije

ugodio i to ju je jako

pogodilo.

Jednoga dana šepuriti se stala,

i jer slušat neće zavr-

šila je u košu za sme-

će.

Lara Knezović , 3.a

Prvo sam sanjala

da je žirafa

manja od miša,

a onda da novčića

topi kiša.

U trećem snu

trebala sam ići na

operaciju kuka,

kad je mama to čula

bila joj je muka.

Na zadnjem sam sanjala

da sam poludila

i tek onda sam se probudila.

Tena Tomić,3.a

Stranica 10

Moji snoviMoji snovi

Mi najmlađi

Priča o maloj piroškiPriča o maloj piroški

Kukuruz

Domagoj Pavlek, 3.a

Žena s maramom

Dora Frajt, 4.c

više nisi u samoći.

Majka je dobra,

nježna i blaga,

Majka je osoba

koja je Bogu draga.

Majka je biće bez

koje se živjeti ne

može,

I sva se stvore-

nja

Uvijek s time

slože!

Mihael Brigić,

4.c

Majka ima ruke

kao latica cvijeta,

Kad te dotakne

kao da ljubav pucketa.

Majka ima kao

u SUNCA oči,

Kad te dotakne

MajkaMajka

“Majka je

dobra,

nježna i blaga,

Majka je

osoba

koja je Bogu

draga.”

Ljubav

O ljubavi pišemo u školi,

jer jedan dječak Anu voli.

Poklanja joj cvijeće,

u rano proljeće.

Kad stoji ispred njene kuće,

srce mu jako tuče.

Puno pisama bi joj slao,

da bi joj svoju ljubav dao.

Ivona Bešlić i Laura Majnarić,4.b

Lijepo ću slike raditi,

I svi će mi mnogo platiti.“

Lijepo mu upute daj,

Naslikaj najljepši raj.

Kad ti sliku da,

Vidjet ćeš da to je istina.

Od uputa sve je naopako,

Ma, kakav raj, to je pak'o.

Tamo je samo rat i galama,

Kako ti ljudi nemaju srama.

I to je naslik'o naš pas slatki,

Ma, kakav pas,

više sliči patki.

Taj polu-pas, po-

lu-patka zvao se

Saša,

I tim završava

pjesma naša!

Mihael Brigić,

4.c

Jedan pas je slikar bio,

Dok je slik'o, tad je pio.

Pio je rum, vino i pivo,

I uvijek je naslik'o nešto krivo.

U čudu ga gledaju svi,

Kako se ovoga ne dosjeti:

„Neću više vina piti,

Neću više pijan biti.

Upita ih pokvareni sir.

Pernica i olovka kažu:

da!

U isto vrijeme nasmiju

se: ha! ha! ha!

Tena Tomić,3.a

Pernica kaže

da olovka laže.

Olovka se brani

za ničim ne žali.

Hoće li između vas

ikad biti mir?

Pernica i olovkaPernica i olovka

Ljubav i proljećeLjubav i proljeće

Pas slikarPas slikar

Stranica 11

Optičko miješanje boja

Laura Majnarić, 4.b

“Tamo je samo

rat i galama,

Kako ti ljudi

nemaju

srama.”

,

PROLJETNI MIRIS

LJUBIČASTA BOJA

ŠAFRAN.

Dora Prkačin,4.b

LJEPOTA LJUBIČICA

PLAVO NEBO

STIŽE PROLJEĆE.

Laura Majnarić,4.b

ZELENA LIVADA

LJEPOTA TRATINČICA

-MIRIS PROLJEĆA.

Ivona Bešlić, 4.b

Stranica 12 Mi najmlađi

Haiku poezijaHaiku poezija

Dvorac

Luka Uzelac, 4.c

Likovni radoviLikovni radovi

Odbojkašice

Dora Sedak Benčić, 6.a

Brod

Petar Pandža, 8.b

Jedrenjak

Hilda Bednjanec, 7.b

Čipka

Silvija Koružnjak 4.b Leptir

Ivana Bosančić, 5.c

Livada

Lovro Jurić, 4.b

Evo krenulo je! U našoj familiji kaš-

njenje je nepisano pravilo, ali tre-

nerove rutinske jezikove juhe u

sedam u jutro više nisu ni najmanje

zanimljive. U kući je strka, zvone

budilice, svi se deru i nekamo žure

dok se ja tromo vučem prema do-

ručku. Poput krave razvlačim zalo-

gaj za zalogajem, a ostali se člano-

vi obitelji čude mojoj opuštenosti.

Odavno sam već zaključio da je

borba uzaludna, stoga se prepuš-

tam liniji manjeg otpora, tj. Ako

ćemo zakasniti -zakasniti ćemo

debelo. Tata je brata i sestru od-

veo u školu, a mene mama bodri u

borbi s mojim najvećim porokom-

oblačenjem čarapa. Ukratko,već su

me više puta ukućani našli kako le-

žim s čarapom na pola

stopala kada sam tre-

bao odavno biti u ško-

li. Napokon,izišli smo.

Teškim korakom vu-

čem se prema autu

razmišljajući kako je

glupo da mladić mog

uzrasta izlazi iz kuće

prije nego li sunce izla-

zi iza krovova. Stigao

sam na bazen,uzvratio

pozdrav treneru i prip-

remio se na mogući anafilaktički

šok. Odrazivši se od startnog bloka

munjevito probijem površinu.

“Gle, pa nije tako

hladno!“ pomislih i

zaplivam u novi

dan.

Roko Jelavić, 8.a

Stranica 13

Kod kuće je najgoreKod kuće je najgore

Naši nogometaši

Sara Koren, 6.a

priroda umire, kao da umire i jedan

dio nas.

Na svakom koraku lišće nas podsje-

ća da je vrijeme za nove pobjede!

Kiša nam, koliko god hladna bila,

daje predivan osjećaj topline, a

vjetar se pobrine da nam misli ne

pobjegnu glupostima, već ih u jed-

nom dahu otpuše na ispravan put.

Čini se kako jesen mora učiniti toli-

ko toga kako bi nas probudila, no

zapravo joj je dovoljan jedan krat-

ki trenutak i naša suradnja. Vrlo je

jednostavno.

Sve što moramo

jest uživati u

toj igri koju

igramo s priro-

dom jer nas ona

prati kroz cijeli

život.

Marija

Stjepanović,

8.c

Ne postoji ništa ljepše od onih tre-

nutaka između sna i jave, onih u

kojima se povezujemo sa Svemi-

rom.

Nimalo slučajno, ti se trenuci

ponajviše događaju u mjesecu stu-

denome. Možemo reći kako tada

postajemo uspavani. To, međutim,

nije istina. Radi se o tome da je

nastupilo doba godine u kojem čov-

jek shvaća da je godina na izmaku.

Htjeli mi to ili ne, svojevrsno smo

se suživjeli s godinom. Sada kada

Trenutak u studenomeTrenutak u studenome

“Htjeli mi to ili

ne, svojevrsno

smo se

suživjeli s

godinom.”

Zima

Marina Poduška, 3.c Drveće

Ema Gajski, 2.a

Grana bora

Domagoj Đapić, 2.c

Državno natjecanje:

1. Tomislav Knez, 8.b

2. Ivan Blažanović, 7.a

Županijsko natjecanje:

1. Luka Čabraja, 5.b

2. Luka Žinić, 8.c

3. Tin Gajski, 7.b

4. Tin Reiter, 8.b

5. Petra Tvrdeić, 2.a

6. Marija Stjepanović, 8.c

Učenik generacije:

5. razredi

Leon Đapić, 5.c

6. razredi

Matija Perković, 6.c

7. razredi

Ivan Blažanović, 7.a

8. razredi

Iva Živković, 8.a

Najuzorniji učenik

Iva Živković, 8.aIva Živković, 8.a

Naj odjel: 6.b6.b

Pohvala dramskoj

skupini “Igra”

Riječi – skrivalice :

U skupini riječi prva slova daju

neki pojam.

Gibraltar Enik Ormar Guma Rat

Armada Finish Indija Jakov Ana

Odgovor :

_______________________

David Šesto, 6.b

Pohvaljeni i nagrađeni učenici u šk. god. 2011./2012.Pohvaljeni i nagrađeni učenici u šk. god. 2011./2012.

Zabavni kutakZabavni kutak

Stranica 14

Dan škole

Likovna grupa

VIC

IDU DVA

DEČKA

ULICOM

JEDAN REPA

A DRUGI

MRKVA

Rebus

Lana Hercigonja, 8.c

Strip-Romeo i jabuka

Antonija Vuletić, 8.a

Leonarda Valentina Mrkoci, 6.b Osmosmjerka

Marija Puljić, 6.b

Mi najmlađi

Strip - Moj san

Petra Štruklec, 8.c

Stranica 15

OŠ Kustošija,OŠ Kustošija,

Sokolska 7, ZagrebSokolska 7, Zagreb

Članovi novinarske i likovne grupe

pod vodstvom profesorice Mire

Rabljenović

Članovi foto grupe pod vodstvom

profesorice Marice Radoš

Dizajn školskog lista birali učeni-

ci šestih razreda. Izabran je di-

zajn učenice Ane Žderić , 6. a

Fotografije uređivala učenica

Željka Muslić, 5. b

Učeničke radove lektorirale pro-

fesorice hrvatskog jezika: Mla-

denka Volović, Emilija Centner i

Ljiljana Behaim

Suradnici—svi učenici čiji se ra-

dovi nalaze u školskom listu

Telefon: 37 50 307

Faks: 37 51 307

E-pošta: osk@zg.t-com.hr

Uredništvo školskog listaUredništvo školskog lista

Ima nas i na webu

www.os-kustosija-zg.skole.hr

"Dao Svevišnji da ova škola bude na korist ovome vri-

jednome puku. Djeca njihova neka crpu ovdje blagoslo-

veno slovo nauke, plemenito srce i poštenu dušu, da

budu danas, sutra značajni ljudi, čestiti općinari i poš-

teni Hrvati.

Ljubav neka veže nastavnike uz djecu jer iz ove ljubavi

rađat će se zahvalnost mališa koji će biti najbolji zalog

učiteljima, lijepe uspomene i čestitoga života njihovih

učenika.

Učiteljima koje je zapao najčasniji dio u javnome radu

jer imadu u rukama mlado pokoljenje narodno, a prema

tom i njegovu budućnost, bila ova škola mjesto gdje će

uzgajati povjerenu im djecu, oplemenjivati im um i sr-

ce. " – Riječi su pri blagoslovu dvorazredne pučke ško-

le, velečasnoga gospodina Franje Horvata 22. rujna

1910.