ministarstvo znanosti i obrazovanja - mzo.hr · pdf fileprilog humaniziranju škole i...

MINISTARSTVO ZNANOSTI I OBRAZOVANJA

NACIONALNI KURIKULUM NASTAVNOGA PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK

PRIJEDLOG NAKON JAVNE RASPRAVE

Prosinac 2017.

‒2

A. OPIS NASTAVNOGA PREDMETA

Svrha je Katoličkog vjeronauka u školi omogućiti učenicima sustavno, postupno i što cjelovitije upoznavanje, produbljivanje i usvajanje kršćanskoga

nauka i katoličke vjere radi ostvarivanja evanđeoskog poziva na svetost i postignuća pune općeljudske, moralne i kršćanske zrelosti. Učenicima se

omogućuje da dublje, istinito i sigurno upoznaju Kristovu osobu i cjelovitost njegova spasenjskoga navještaja, da svjesno, slobodno i odgovorno, na

osobnoj i zajedničkoj razini, dublje upoznaju katoličku vjeru u njezinu učenju, slavljenu i življenju, da steknu znanje i razumijevanje njezinih

evanđeoskih temelja i katoličkoga nauka, odnosa i nauka Katoličke Crkve prema drugim konfesijama, religijama i svjetonazorima. Katolički vjeronauk

jednako tako učenicima omogućuje poznavanje povijesnoga hoda, djelovanja i utjecaja Katoličke Crkve na izgradnju ljudskoga društva i kulture i

njezina doprinosa razvoju i napretku hrvatskoga i europskih naroda u kulturi, znanosti i školstvu, umjetnosti i graditeljstvu. On time pridonosi cjelovitu

odgoju i obrazovanju učenika u školi i ima svoje crkveno-teološko, antropološko-pedagoško, povijesno-kulturno i didaktičko-metodičko obilježje,

mjesto i zadaću u hrvatskome školskom odgojno-obrazovnom sustavu i kurikulumu.

Katolički vjeronauk u školi ima konfesionalno obilježje i usmjerenje. Kao školski predmet on sustavno posreduje, promišlja i tumači kršćansku Objavu

i nauk Katoličke Crkve. Zasniva se na autonomiji znanstveno-teološkog istraživanja i autentična crkvenoga posredovanja kršćanske vjere i govora o

Bogu na temelju razuma i Objave. On na teološkom i odgojnom planu ostvaruje vjernost Bogu i vjernost čovjeku. Vjernost Bogu događa se u istinitom

i sigurnom upoznavanju i tumačenju cjelovitosti kršćanske Objave, evanđeoskoga navještaja i nauka Katoličke Crkve, njezine sakramentalne i povijesne

stvarnosti i poslanja. Katolički vjeronauk se stoga po svom temeljnom sadržaju, odgojnoj i obrazovnoj zadaći, usredotočuje na osobu Isusa Krista u

otajstvu trojstvenoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga, na središnje događaje povijesti spasenja i osobito na Kristovo spasenjsko i otkupiteljsko djelo u

okviru cjelovita nauka Katoličke Crkve. U njegovu središtu su također sakramenti, povijest i bogata tradicija Crkve, njezini sveci i duhovni uzori,

njezina povijesna, kulturalna i umjetnička baština, te sve vrijednosti koje potiču i promiču izgradnju pune ljudske i kršćanske zrelosti učenika u vjeri,

nadi i ljubavi. Vjernost čovjeku sadržajno se i odgojno usredotočuje na čovjeka kao Božje stvorenje i Božju sliku, na njegova temeljna pitanja i iskustva

o smislu života i vlastitoga postojanja. Te činjenice obvezuju poznavanje i vrjednovanje povijesno-kulturne i egzistencijalne stvarnosti, napose općih

etičkih i moralnih izazova i problema suvremenoga čovjeka i društva, pa Katolički vjeronauk učenicima želi omogućiti potpunije poznavanje i

vrjednovanje čovjeka i svijeta, različitih povijesnih izvora i područja života te bogatstvo kršćanskih iskustava, izražavanja i djelovanja koji pridonose

općem dobru čovjeka i ljudske zajednice.

Katolički vjeronauk ekumenski je i dijaloški vrlo otvoren po svom odgojno-obrazovnom pristupu, sadržajima i ciljevima. Zadaća mu je učenike odgajati

za istinski ekumenizam i poštovanje prema pripadnicima drugih kršćanskih Crkva i zajednica, te za iskreni dijalog i suživot s pripadnicima različitih

religija i svjetonazora, poštujući njihova uvjerenja, stavove i tradicije.

Suvremena škola zahtijeva cjelovit odgoj učenika i ostvarenje svih njegovih intelektualnih, moralnih i duhovnih potencijala. Katolički vjeronauk

pridonosi općim ciljevima demokratske i humane škole, pogotovo što cjelovit odgoj ljudske osobe promatra u svjetlu kršćanske antropologije i čovjeka

‒3

koji je Božja slika, savršeno ostvarena u Isusu Kristu. Na tim se izvorima nadahnjuju sadržaji i ciljevi Katoličkoga vjeronauka koji pridonose izgradnji

i poštovanju čovjekova dostojanstva, njegove duhovno-religiozne, etičke i moralne svijesti, objektivna kritičkoga pristupa prema životu pred pojavama

i izazovima suvremenoga svijeta i društva. Katolički vjeronauk na taj način, u svjetlu katoličke vjere, omogućava učenicima argumentirano i kritičko

promišljanje i stjecanje spoznaja o čovjeku i svijetu te razvijanje i izgradnju vjerskih stavova i vrjednota, etičko-moralne svijesti i savjesti, moralnih

načela i vrijednosti kao što su sloboda, odgovornost, pravednost, solidarnost, poduzetnost, snošljivost, dijalog i drugo. Vjeronauk time daje vrijedan

prilog humaniziranju škole i odgoju učenika za solidarni humanizam i izgradnju „civilizacije ljubavi“. On učenicima na društvenom i socijalnom planu

pomaže otkrivati vlastita i potrebu poštivanja temeljnih ljudskih prava i sloboda drugih ljudi, razvijati načela pravednosti i solidarnosti prema čovjeku

i društvu, sudjelovati u izgradnji mira i općeg dobra, njegovati osjećaje i stavove za očuvanje okoliša te drugih vrjednota koje im pomažu da postignu

punu ljudsku i kršćansku zrelost i ostvarenje „čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove“, riječima katoličke vjere - da postanu sveti.

Katolički vjeronauk u školi ulazi također u područje ljudske kulture i u aktivan susret i dijalog s kulturom, odnosno s kulturama današnjega svijeta.

Zadaća mu je uprisutniti Evanđelje u sustavnu osobnom i kritičkom procesu asimilacije kulture te pokazati utjecaj i doprinos kršćanstva razvoju i

izgradnji opće i nacionalne kulture. Učenicima se omogućuje upoznavanje, stjecanje, čuvanje i razvijanje vlastitoga kulturnoga, nacionalnog i vjerskog

identiteta te poznavanje i poštivanje identiteta drugih pojedinaca i skupina, promičući istodobno međukulturni dijalog i suradnju u suvremenome

pluralističkom društvu i globaliziranome svijetu. On promiče i druga znanja i kompetencije učenika na različitim područjima koje pridonose ostvarenju

temeljnih vrijednosti školskoga kurikuluma, osobito osobnoj, društvenoj i građanskoj odgovornosti i kompetencijama.

Katolički vjeronauk u školi nudi suvremeno komunikološko i didaktičko-metodičko djelovanje, strategije, pristupe i metodički instrumentarij u

procesima stvaralačkoga i suradničkog učenja i poučavanja. Pored toga, on ima i svoju odgojno-obrazovnu i metodičku posebnost jer vjeronaučnu

nastavu i školski sat promatra kao dinamičan suradnički susret osoba, susret učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti. Vjeronauk

u isto vrijeme njeguje interdisciplinarni dijalog i međupredmetnu suradnju s drugim nastavnim predmetima unutar društveno-humanističkoga i drugih

odgojno-obrazovnih područja. Kako su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima znanja, ti sadržaji učenicima postaju važan

interpretacijski ključ za razumijevanje ne samo religijskih sadržaja nego i razumijevanje cjelokupne stvarnosti.

U formalno-pravnome i organizacijskome smislu Katolički vjeronauk u školi redovni je i obvezni nastavni predmet za učenike čiji ga roditelji ili skrbnici

slobodno izaberu, izvodi se s dva sata tjedno u okviru redovne nastave, pod jednakim uvjetima kao i ostali obvezni nastavni predmeti u školi. Vjeronauk

se poučava tijekom svih odgojno-obrazovnih ciklusa. Kurikulum se prilagođava u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje i prilagodbu iskustava

učenja te vrednovanje postignuća djece i učenika s teškoćama, a s ciljem zadovoljavanja odgojno-obrazovnih potreba darovitih učenika, uvodi se

razlikovni kurikulum u skladu sa smjernicama Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika.

‒4

B. ODGOJNO-OBRAZOVNI CILJEVI UČENJA I POUČAVANJA KATOLIČKOGA VJERONAUKA

Katolički vjeronauk treba omogućiti da svaki učenik:

razvije sposobnost postavljanja pitanja o Bogu, čovjeku, svijetu, smislu i vrijednostima života, etičkim i moralnim normama ljudskoga djelovanja

te sposobnosti smislenoga predstavljanja i objašnjavanja odgovora koji na ta pitanja dolaze iz razuma, Objave i vjere Katoličke Crkve;

upozna i razumije kršćansku religiju i katoličku vjeru, te poznaje i usvaja temeljne istine vjere u svjetlu cjelovita nauka Katoličke Crkve;

poznaje sadržaj i osnovnu strukturu Biblije i temeljna obilježja kršćanske Objave i povijesti spasenja, da razumije značenje Božje riječi u Bibliji

i crkvenom naviještanju, te argumentirano raspravlja i vrjednuje njezin utjecaj na povijest čovječanstva, ljudsku kulturu i konkretan život;

pronalazi vlastiti put izgradnje života i odgovorna moralnoga djelovanja prema kršćanskoj poruci i katoličkoj vjeri, i postane sposoban

artikulirati, graditi i vrjednovati život iz te religijske i katoličke perspektive;

upozna i vrjednuje sakramente, liturgijska i crkvena slavlja te molitvu kao duhovnu snagu i duhovno-vjernički način pripadništva i života,

zajedništva i slavlja u Katoličkoj crkvi;

poznaje temeljne događaje povijesti i tradicije Katoličke Crkve i shvaća njezinu sakramentalnu stvarnost, razumije da je ona zajednica Kristovih

vjernika, nositeljica Objave Božje i navjestiteljica Radosne vijesti spasenja za sve ljude;

shvati da je pripadnost Katoličkoj Crkvi, u okviru konkretne crkvene zajednice, poziv na svjesno i odgovorno kršćansko djelovanje i vladanje u

Crkvi i društvu;

poznaje temeljna obilježja poznatih konfesija, religija i svjetonazora, promiče razumijevanje i poštovanje drukčijih razmišljanja, stavova,

tradicija i životnih odluka;

pozna i vrednuje ulogu i doprinos kršćanstva, osobito Katoličke Crkve u kulturnomu, obrazovnomu, znanstvenomu i gospodarskomu razvoju i

napretku hrvatskoga društva i zapadne civilizacije u prošlosti i sadašnjosti, izgrađujući pritom vlastiti stav odgovornosti, poduzetnosti,

sudioništva i solidarne humanosti u nastojanju oko izgradnje „civilizacije ljubavi“;

razvije religijsku i vjersku pismenost i komunikacijsku kompetenciju kako bi se osnažio u suočavanju s različitim životnim situacijama, da

kritički i kreativno promišlja i argumentirano obrazlaže važnost osobnoga odgovornog djelovanja u Crkvi i društvu.

C. DOMENE U ORGANIZACIJI KURIKULUMA NASTAVNOGA PREDMETA KATOLIČKI VJERONAUK

‒5

Sadržaji, iskustva i ishodi nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk daju učenicima mogućnost za kritičko promišljanje i produbljivanje te donošenje osobnih, smislenih odluka i izbora u pitanjima vjere i života. Temeljni sadržaji i ishodi nastavnoga predmeta Katolički vjeronauk strukturirani su u četiri domene koje omogućavaju vjeroučiteljima kvalitetno planiranje procesa poučavanja i učenja:

● Čovjek i svijet u Božjem naumu

● Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana

● Kršćanska ljubav i moral na djelu

● Crkva u svijetu

Domene obuhvaćaju sva područja učenja i poučavanja Katoličkoga vjeronauka, međusobno se prožimaju u sadržajnome i funkcionalnome smislu te

pridonose razvoju konceptualnoga znanja i mišljenja primjenjivoga na bilo koju temu ili sadržaj u ovome nastavnom predmetu. Domene omogućavaju

da se znanje o različitim temama iskustveno stječe, neprestano nadograđuje te bude primjenjivo u životu. Ključna sastavnica poučavanja i učenja

povezana je s idejom vlastitoga istraživanja: učenici uče u vjeri, o vjeri kao i iz vjere. Kontekst poučavanja i učenja promiče spoznaju i znanje, ali isto

tako i vladanje i stavove. Budući da vjeronauk ne posreduje samo informacije o vjeri i religiji, nego potiče jačanje učenikova identiteta i ohrabruje ga u

donošenju odluka i izbora u području vjere i morala, učenik je, zajedno s njegovom stvarnošću i iskustvom, nezaobilazan kriterij za izbor odgojno-

obrazovnih ishoda i sadržaja. Što se, naime, odgojno-obrazovni ishodi konkretnije određuju, to se više može uzimati u obzir konkretna životna situacija

učenika, njegov vjerski i kulturni kontekst iz kojega dolazi, njegova dob i njegova motivacija. Proces poučavanja i učenja mora prihvatiti konkretnu

učeničku situaciju kao polazišnu te započeti ondje gdje se učenik nalazi. Vjeroučitelji će prepoznati da će u tome procesu osobnoga promišljanja neki

učenici tek djelomično prihvaćati vjerski pogled na život. Bit će to vjeroučiteljima nadahnuće i izazov za preuzimanje inicijative u daljnjem procesu

odgoja u vjeri učenika.

Iako će u pojedinim godinama učenja veći naglasak biti stavljen na pojedine domene, ipak one omogućavaju kontinuitet učenja u svim ciklusima i

razredima. Pojmovi otkrivanje, prepoznavanje, tumačenje, razlaganje, proučavanje, kritičko promišljanje i slično, rabljeni u opisu odgojno-obrazovnih

ishoda od prvoga do petoga ciklusa, potvrđuju kako su učenici u svim ciklusima, odnosno godištima, sposobni razvijati kompetencije primjerene

vlastitoj dobi. Neki se odgojno-obrazovni ishodi ostvaruju unutar jednoga razreda. Drugi, međutim, zbog svoje složenosti i širine, protežu se u više

razreda, čak i ciklusa. Razvoj odgojno-obrazovnih ishoda stoga valja promatrati u kontinuitetu, a ne nužno kao zatvorene u jednu cjelinu. Na kraju,

budući da je Katolički vjeronauk predmet čiji će sadržaji i ishodi imati svoj izvor najprije u biblijskoj riječi, može se domena Riječ Božja i vjera u životu

kršćana smatrati onom koja će na određeni način biti izvorom, ali i ishodištem svih domena.

Domene također pridonose unutrašnjoj koherentnosti nastavnoga predmeta te omogućavaju međupredmetnu korelaciju s nastavnim predmetima unutar

društveno-humanističkoga područja, kao i korelaciju s nastavnim predmetima drugih odgojno-obrazovnih područja te međupredmetnih tema. Katolički

vjeronauk promiče izvanučioničku nastavu - posjet crkvi, različitim vjerskim zajednicama, hodočasničkim mjestima važnim za njihov identitet, suradnju

s drugim institucijama putem različitih humanitarnih, ekumenskih i kulturnih projekata.

‒6

Vjeronaučna nastava osobito promiče pristupe i strategije koji potiču komunikaciju, aktivnu suradnju i kritičko mišljenje, kreativnost i inovativnost.

1. Čovjek i svijet u Božjem naumu

Katolički vjeronauk je mjesto koje omogućava učeniku pronaći odgovore na pitanja o izvoru i smislu vlastita života. Uz to, on stvara prostor u kojem

učenik može upoznati Boga koji je početak i stvoritelj svega stvorenog. Po Isusu Kristu, utjelovljenome Sinu Božjem, učeniku se nudi mogućnost

učenja, ali i prihvaćanja spasenjskih Kristovih djela kao trajnoga znaka ljubavi Božje prema čovjeku. Razmišljajući nad biblijskim tekstovima i tumačeći

svjedočanstva tradicije Katoličke crkve, učenik će iskusiti Božji interes za čovjeka, posebno vidljiv i u današnjoj zadaći naviještanja kraljevstva Božjeg.

To je naviještanje najprije zadaća cijele Crkve, zajednice vjernika koja će učenika potaknuti na otvorenost prema drugomu, zajedništvu s njim i

zajedničkom djelovanju prema svijetu i prirodi iz perspektive kršćanske vjere. Uz to, bit će važno tumačiti poruku Isusa Krista o kraljevstvu Božjem

kao poruku o razumijevanju i življenju uspješnoga života iz perspektive kršćanske vjere što će od učenika zahtijevati i sučeljavanje s različitim

ponudama smisla i vrijednosti društva i kulture u kojoj žive. Pitanja, dakle, o smislu života, smrti, patnje, ljubavi, nade, budućnosti, vječnosti, dobivat

će svoje odgovore utemeljene na katoličkome nauku o stvaranju čovjeka te njegovu otkupljenju. Svijet će, u tome smislu, biti shvaćen kao konkretno

mjesto susreta Boga i čovjeka te je u učenikovim očima znak ljubavi Božje prema čovjeku koja će od njega zahtijevati odgovor i u brizi za stvorenim.

Osim što će učenik upoznati odgovore koje daje katolička vjera, bit će mu omogućeno razumijevanje svijeta i čovjeka na temelju drugih religija i

uvjerenja. Sve će to služiti stalnome razvoju vlastite vjere, ali i prihvaćanju onih koji temelje života čovjeka i svijeta vide iz neke druge religijske ili

filozofijske perspektive. Promišljajući, dakle, i istražujući osobna egzistencijalna pitanja, učenik razvija duhovnu dimenziju, svoj unutarnji život, te uči

razumjeti značenja spasenjskih i otkupiteljskih čina Božjih prema čovjeku.

2. Riječ Božja i vjera Crkve u životu kršćana

Katolički vjeronauk pomaže učeniku shvatiti da je Riječ Božja najprije Isus Krist, objavljeni i utjelovljeni Sin Božji, koji je s Ocem, u zajedništvu s

Duhom Svetim, od početka stvaranja svijeta i čovjeka bio jedno. Učenik je u mogućnosti, shvaćajući otajstvo Božje objave čovjeku po Sinu, učiti da

postoji i biblijska objava. Novost te biblijske objave sadržana je u činjenici da Bog govori ljudima po ljudima koji su nadahnuti Duhom Svetim. Upravo

zbog tog nadahnuća, premda se služi jezikom čovjeka različitih vremena i povijesnih epoha, Bog sam govori u pismima. Tako smijemo reći: kao što je

Riječ Božja postala tijelo po Duhu Svetom u krilu Djevice Marije, Sveto Pismo se rađa u krilu Crkve po djelovanju istoga Duha. Djeca i učenici

upoznaju Bibliju kao knjigu kršćana te shvaćaju i tumače njezino značenje za kršćanstvo i Katoličku crkvu. U Starom zavjetu se pred učenike stavlja

„ljubavna pripovijest“ između Boga i Židovskoga naroda dok će im Novi Zavjet donijeti navještaj o kraljevstvu Božjem, spasenjskim Kristovim djelima

te njegovoj smrti i uskrsnuću. Sučeljavanje s tim biblijskim tekstovima pomaže učenicima dovesti svoj vlastiti život u odnos s Riječju Božjom. Učenik

po pismima, dakle, upoznaje temelje kršćanske objave, vjere i života Crkve. Upoznaje Isusa Krista kao Sina Božjega, navjestitelja Radosne vijesti.

Promišlja i otvara se njegovu životu i poruci. Upoznaje temeljne istine katoličke vjere. U životima velikih biblijskih osoba, muškaraca i žena, ali i onih

‒7

koji su u biblijskim spisima pokazani kao oni koji su se odrekli prijateljstva s Bogom, učenik će biti u mogućnosti pronalaziti vlastita nadahnuća za

život, ali i utjehu u teškim trenucima. U svjetlu temeljnih kršćanskih sadržaja promišlja i izgrađuje svoj vjerski i kulturni identitet, bira vrijednosti koje

mu mogu donijeti spas, uči se odnositi prema sebi, drugima i svemu što ga okružuje. Odgovorno prosuđuje vlastiti život i različite probleme, nade i

tjeskobe društva i svijeta u duhu evanđelja i vjere Crkve. Upoznaje i istražuje Bibliju kao nadahnutu knjigu koja progovara o problemima, ali i radosti

čovjeka. Rad s biblijskim tekstovima učeniku pruža mogućnost da najvažnija suvremena ljudska iskustva osvijetli biblijskim značenjem te da prepozna

temeljna životna pitanja na koja Biblija daje odgovore protkane vjerom. Uz to, učenik će upoznati različita mjesta na kojima i u kojima živi Riječ Božja:

liturgija Crkve, sakramenti, molitva, obiteljski život i drugo.

3. Kršćanska ljubav i moral na djelu

Učenici će na početku svoga obrazovanja biti u mogućnosti spoznati značenje pravila i zapovijedi za sebe te za dobar suživot s drugima. Iskusit će u

njima znakove koji će im pomoći u usmjeravanju vlastitoga života te će postupno preuzimati odgovornost za svoje čine i za život u zajednici. Sve će to

moći iskusiti na izabranim biblijskim tekstovima, a posebno u radosnoj vijesti Evanđelja koje čini učenika slobodnim te ga upućuje na stalnu spremnost

Božju opraštati čovjeku. Učenici će osim biblijskih tekstova nadahnuće za prihvaćanje „evanđeoskih savjeta“ nalaziti i u osobama koji su živjeli upravo

prema tim pravilima te će im se nuditi konkretni model odgoja za dobro, pravedno i istinito. Takav je pristup važan kako bi od početka školovanja, pa

i nadalje, učenik mogao razabrati da su kršćanska pravila, vrijednosti, konkretno moral nešto što je duboko uronjeno u život čovjeka, to jest da je moral

konstitutivna dimenzija čovjekova života kao Božjeg stvorenja. Kršćanski moral tako naznačuje stalni odnos Boga Stvoritelja i stvorenja te konačnoga

pomirenja u odnosu Otkupitelja i čovjeka kao novog stvorenja. Sukladno razvoju učenika i njegovu interesu, u ovoj domeni će se razrađivati i nuditi

tumačenja o mnogim suvremenim „slobodama“ čovjeka koje će nerijetko biti i ozakonjene, a neće biti u skladu s moralom Katoličke crkve. Tako će

učenici učiti, tumačiti te prihvatiti – iz perspektive stvorenoga, oslobođenoga i otkupljenoga čovjeka - vrijednosti života od začeća do prirodne smrt

kao i druge teme o kojima će biti pozvani razmišljati. Pred učenike će se transparentno staviti misli onih koji o određenim moralnim ili etičkim pitanjima

imaju drukčije mišljenje od Katoličke crkve, neovisno radilo se o etičkim pitanjima (abortus, rodna ideologija, pitanje istospolnih zajednica i drugo), ili

kada je riječ o gospodarstvu i javnoj politici (pitanje korupcije, nepravedne podjele dobara, siromaštvo i drugo), ali će se pomno paziti da se jasno

predoče učeniku istine kršćanske vjere, temelju kršćanskoga odnosno katoličkoga morala. Promišljajući o različitim religijskim i moralnim pitanjima,

učenik izgrađuje kritički odnos prema životu i svijetu, zauzima argumentirane stavove s obzirom na različita moralna pitanja i dvojbe, istražuje načine

kako stvoriti pravednije, solidarnije i tolerantnije društvo u skladu s kršćanskim odgovorima na moralna pitanja. Konačno, učenik će biti svjestan

izazova različitih sloboda i prisila današnjega svijeta i kulture života te će biti osposobljen za etično utemeljene prosudbe i solidarno djelovanje na

temelju proročke i oslobađajuće moći kršćanske poruke koja je objavljena u Isusu Kristu.

4. Crkva u svijetu

‒8

Već su crkveni oci u povijesti govorili da je čitav svijet čovjeku teologija. Zbog toga Katolički vjeronauk, kao crkvena stvarnost u školskom sustavu,

želi proučavati i tumačiti svijet iz kršćanske perspektive. No, ne samo to. On je mjesto u kojemu se pred učenika stavlja mogućnost shvaćanja, tumačenja

te djelovanja Crkve u svijetu. Pod pojmom svijet podrazumijevamo ovdje stvarnost u kojoj Crkva živi i djeluje. Misli se na stvarnost s vjerskoga,

odnosno religijskog, kulturnog i umjetničkog te društvenog aspekta. Na početku školovanja će učenik tako upoznavati svoje vlastito mjesto u svijetu, u

obitelji te vjerskoj zajednici kojoj pripada i koja izgrađuje njegov vlastiti identitet. Slijedom njegova razvoja, on će biti pozvan razumijevati, analizirati

te se odgovorno ophoditi prema povijesnim i sadašnjim ulogama Crkve na svjetskoj, europskoj, ali i na nacionalnoj razini. Učenik će u tom smislu

primijetiti i razumjeti kako je kršćanstvo kao religija utjecalo na hrvatsko društvo, njegovu povijest i sadašnjost, njegov jezik, kulturu i umjetnost te na

tradiciju koja je do danas sačuvala kršćanske vrijednosti kao bitni element života na ovim prostorima. Učenik će također istraživati utjecaj različitih

religija, ali i drugih društvenih i kulturnih ideja koje su utjecale na hrvatsko društvo. Te će ideje uvijek dovoditi u vezu ili će ih kritički tumačiti iz

perspektive kršćanskoga djelovanja Crkve. Istraživati mjesto i ulogu kršćanstva, ali i religije općenito kao prafenomena ljudske civilizacije u

suvremenome društvu, bit će isto tako zadaća učenika. Takvo istraživanje vodit će učenika prema razumijevanju međusobne ovisnosti društva i religije

s jedne strane te će s druge strane učenik biti u mogućnosti stvoriti preduvjete potrebne za argumentiranu interpretaciju kulturnih izričaja povezanih s

različitim religijskim predajama, osobito, pak, s kršćanskom tradicijom. Tako će učenik steći iskustvo proučavanja i istraživanja konkretnih ostvarenja

u povijesti Crkve, ali i ostvarenja u području umjetnosti, književnosti, znanosti, filozofije, etike, tehnike, običaja, prava, narodnih običaja itd. Na taj će

način učenik otkrivati povezanost evanđelja i kulture, tj. utjecaj evanđelja ne samo na našu povijest i sadašnjost, nego i utjecaj kršćanstva općenito na

suvremenu Europu. Velika imena hrvatske kulturne i umjetničke baštine, kao i ona iz povijesti i sadašnjosti Katoličke crkve, pružat će učeniku

mogućnost konkretnoga uvida neodvojivosti Crkve i društva na našem, ali i na širem europskom i svjetskom području. Posebno će mjesto u tom smislu

zauzimati povijesna i tradicionalna vezanost našega naroda na duboko poštovanje i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji koja je samo jedan od mnogih

znakova vjernosti hrvatskoga naroda Bogu i Katoličkoj crkvi.

Produbljujući spoznaje drugih religija, kultura i svjetonazora, učenik se osposobljava za ekumenski i dijaloški pristup drugima i drukčijima. Takvo

poznavanje sadržaja učeniku omogućava čuvanje i razvijanje vlastitoga te upoznavanje i poštovanje tuđega kulturnog, nacionalnog i vjerskog, odnosno

religioznog identiteta. Sve to vodit će učenika prema djelovanju u svijetu u kojemu se nalazi, a kojemu će pristupiti dijakonijski, služeći mu u kršćanskoj

perspektivi, te izgrađujući solidarni humanizam prema drugima i konačno, na taj način, biti svjedokom Crkve koja živi u svijetu i sa svijetom. Katolički

vjeronauk tako omogućuje učeniku da tumači život i svijet kao mjesto iskustva Boga te ga time senzibilizira za sakramentalnost sveukupne stvarnosti

u kojoj učenik uči simbolički razmišljati i tumačiti stvarnost oko sebe. Na taj način se učenika potiče i otvara za ono shvaćanje svijeta i života kojemu

čin i milost sakramenata, stalne Božje aktualne suradnje s čovjekom, daje novi i jedinstveni smisao.

‒9

D. ODGOJNO-OBRAZOVI ISHODI PO RAZREDIMA I DOMENAMA

1. Popis svih ishoda po razredima i domenama

ČOVJEK I SVIJET U BOŽJEM NAUMU

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 1. 2. 3. 4.

1.1. UČENIK

IZRAŽAVA

OSNOVNE

DOŽIVLJAJE O

SEBI I SVIJETU

TE POKAZUJE

SVOJU

RADOST I

DIVLJENJE

PREMA BOGU

I SVEMU

STVORENOME

2.1. UČENIK

IZNOSI I

OPISUJE

OSNOVNA

ISKUSTVA O

SEBI, O

DRUGIMA I

SVIJETU U

KOJEM

UOČAVA

SVIJETLE I

TAMNE

STRANE.

3.1. UČENIK

PREPOZNAJ

E I OPISUJE

VAŽNOST

ZAJEDNICE

ZA ŽIVOT

POJEDINCA

4.1. UČENIK

OTKRIVA I

ZAPAŽA

KAKO KROZ

SKLAD

PRIRODE I

SVIJETA I

DRAGOCJEN

I DAR

ŽIVOTA

SPOZNAJE

BOŽJU

LJUBAV I

OBJAŠNJAV

A SVOJU

ODGOVORN

OST ZA

SEBE, ZA

DRUGE I ZA

SVIJET.

5.1. UČENIK

OBJAŠNJAV

A VAŽNOST

ZAJEDNIŠTV

A TE KAKO

NAS VJERA

POTIČE NA

PRIHVAĆAN

JE SEBE I

DRUGIH.

6.1. UČENIK

PROMIŠLJA I

TUMAČI

ISKUSTVA I

DOGAĐAJE

IZ

SVAKODNEV

NOGA

ŽIVOTA KOJI

GOVORE O

RAZLIČITIM

OBLICIMA

UNUTRAŠNJ

EG

ROPSTVA I

SLOBODE TE

OBJAŠNJAV

A KAKO NAS

VJERA VODI

DO

SLOBODE I

MIRA.

7.1. U SVJETLU

VJERE

UČENIK

OTKRIVA, TUMAČI I

VREDNUJE

VLASTITO

DOSTOJANS

TVO, VRIJEDNOST

I ULOGU, TE

VREDNUJE

ULOGU

VJERE U

RJEŠAVANJ

U

NAPETOSTI I

SUKOBA

MEĐU

LJUDIMA TE

U

PROMICANJ

U MIRA.

8.1. UČENIK U

SVJETLU

VJERE

DUBLJE

UPOZNAJE I

RAZUMIJE

SEBE, VREDNUJE

SVOJE

TALENTE, SVOJ POZIV, RAZVIJA

DUH

ZAJEDNIŠTV

A, PRIJATELJST

VA I LJUBAVI

TE SE

ODGOVORN

O ODNOSI

PREMA

VLASTITOJ

SPOLNOSTI.

1.1. učenik

objašnjav

a važnost

temeljnih

životnih

pitanja i

pronalaže

nja

odgovora

na njih,

prepoznaj

e čovjeka

kao

religiozno

biće te

objašnjav

a i

vrednuje

njegov

odnos

prema

Bogu,

2.1. učenik u

osobnom

iskustvu i

spoznaji

slobode i

odgovorn

osti, i

osobito u

iskustvu

biblijskih

osoba,

nalazi,

analizira i

sintetizira

posljedice

vlastitoga

izbora

temeljnih

vrednota

koje

oslobađaj

u od

3.1. učenik

razumije i

argument

irano

razlaže

temeljne

spoznaje

o čovjeku

kao

Božjem

stvorenju

i slici,

interpreti

ra i

vrednuje

kršćansko

poimanje

muškarca

i žene,

njihova

dostojans

4.1. učenik kritički promišlja o tumačenjima čovjeka, života i svijeta koja trenutačno prevladavaju u pojedinim znanostima, medijima i u gospodarstvu, te kritički razlaže i argumentira suodnos i stavove kršćanske vjere i znanosti u tumačenju čovjeka i svijeta

‒10

posebno

u spisima,

nauku,

moralu i

kultu

velikih

svjetskih

religija.

poroka i

ovisnosti

te vode

punoj

ljudskoj i

kršćansko

j zrelosti

života.

tva i

odnosa.

1.2. UČENIK

PREPOZNAJE

DA JE BIBLIJA

SVETA KNJIGA

ZA KRŠĆANE I

DA SADRŽI

TEKSTOVE

VAŽNE ZA

ŽIVOT TE

RAZUMIJE

JEDNOSTAVNI

JE BIBLIJSKE

PRIPOVIJESTI

2.2. UČENIK

RAZUMIJE I

OBJAŠNJAV

A DA JE

BIBLIJA

SVETA

KNJIGA

KOJA

GOVORI O

BOGU I O

LJUDIMA,

UOČAVA DA

JE OSOBITO

VAŽNA

PORUKA

ISUSA

KRISTA TE

RAZUMIJE

JEDNOSTAV

3.2. UČENIK

SAMOSTAL

NO

PREPRIČAV

A

ODABRANE

VAŽNIJE

BIBLIJSKE

TEKSTOVE, RAZUMIJE I

TUMAČI

NJIHOVU

PORUKU ZA

ŽIVOT

VJERNIKA -

POJEDINCA I

ZAJEDNICE

4.2. Pripovije-da važnije starozavje-tne i novozavje-tne tekstove i objašnjava njihovu poruku.

5.2. UČENIK ČITA

BIBLIJSKE

TEKSTOVE

PREPOZNAJ

UĆI

BIBLIJSKE

KNJIGE, SLIKOVIT

BIBLIJSKI

GOVOR I

TEMELJNE

BIBLIJSKE

PORUKE

KAKO BI

OTKRIO

PORUKU ZA

SVOJ ŽIVOT.

6.2. UČENIK

POZNAJE

STRUKTURU

NOVOGA

ZAVJETA, IZRAVNO

ČITA

BIBLIJSKE

TEKSTOVE, PREPOZNAJ

E

KNJIŽEVNU

VRSTU I

JEZIK TE

OBJAŠNJAV

A TEMELJNU

PORUKU I

PRIMJENJUJ

E NA SVOJ

ŽIVOT.

7.2. UČENIK

POZNAJE

OKRUŽJE

NOVOGA

ZAVJETA, IZRAVNO

ČITA

STAROZAVJ

ETNE I

NOVOZAVJE

TNE

TEKSTOVE, PREPOZNAJ

E

KNJIŽEVNU

VRSTU I

SIMBOLIČKI

GOVOR TE

OBJAŠNJAV

A ZNAČENJE

I OTKRIVA

8.2. UČENIK

OBJAŠNJAV

A DA BIBLIJA

TUMAČENA

KROZ

UČITELJSTV

O CRKVE

PREDSTAVLJ

A INTERPRETA

CIJSKI KLJUČ

EGZISTENCIJ

E VJERNIKA. ANALIZIRA I

TUMAČI

DUBLJU

PORUKU

BIBLIJSKIH

TEKSTOVA

IZ KNJIGE

POSTANKA

1.2. učenik

razumije i

tumači

Bibliju

kao

pisanu i

nadahnut

u Božju

riječ, kao

knjigu

temeljnih

životnih

iskustava

susreta

čovjeka s

Bogom,

kao

povijesno

-kulturni

2.2. učenik

prepoznaj

e i

objašnjav

a potrebu

i

vrijednost

susreta i

prijateljst

va s

ljudima i

u

obiteljski

m

odnosima

, te

iskrena

prijateljst

va i zrele

3.2. učenik u

iskustvim

a

biblijskih

ljudi i

svetaca

Katoličke

Crkve,

osobito u

svjetlu

novozavje

tne

poruke,

istražuje i

interpreti

ra

različita

iskustva

čovjekove

4.2. učenik

prepoznaje i

kritički

promišlja

različite

oblike

traganja i

iskustava

„svetoga“,

vjere i

nevjere,

koja su

prisutna u

suvremeno

m društvu i

kulturi, te ih

promišlja,

interpretira

i vrednuje u

‒11

NIJE

BIBLIJSKE

ODLOMKE.

PORUKU ZA

SVOJ ŽIVOT

dokumen

t i kao

vjerodost

ojan

interpreta

cijski ključ

ljudske

egzistenci

je.

ljubavi

među

mladima

koja je

plod

slobodna

izbora i

odgovorn

osti.

moralnost

i i

djelovanj

a, zla i

grijeha, i

vrednuje

ih u

svjetlu

Božje

naklonost

i,

praštanja

i ljubavi.

biblijskoj

slici i

iskustvu

objavljenog

a Boga.

2.3. UČENIK

PREPOZNAJ

E I NAVODI

RAZLIČITE

RELIGIJSKE

ZNAKOVE,

BLAGDANE I

OBIČAJE U

NEPOSREDN

OJ OKOLINI

TE

IZRAŽAVA

VAŽNOST

POŠTOVANJ

4.3. Uočava i objašnjava da ljudi postavljaju religijska pitanja na različite načine te objašnjava važnost razumije-vanja i poštovanja drugih.

5.3. Otkriva i tumači višestruku prisutnost Božjih tragova u povijesti i u drugim religijama, razlikuje glavna obilježja monote-ističkih religija te objašnjav

7.3. UČENIK

ISTRAŽUJE

DRUGE

RELIGIJE

(MONOTEIS

TIČKE I

POLITEISTIČ

KE) I

OBJAŠNJAV

A SLIČNOSTI

I RAZLIKE, A

OSOBITO

OPISUJE

TEMELJNE

8.3. UČENIK

TUMAČI I

VREDNUJE

VAŽNOST

RELIGIJE U

LJUDSKOME

ŽIVOTU, ISTRAŽUJE

RAZLIČITE

NAČINE

ČOVJEKOVA

TRAGANJA

ZA BOGOM

TE

USPOREĐUJ

E S

1.3. učenik analizira i tumači biblijski i znanstveni govor i pogled na čovjeka i svijet te izdvaja i vrjednuje spoznaje, stavove i uvjerenja koji pridonose

2.3. učenik objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti i slobode koju on naviješta i svjedoči te propituje i formulira mogućnosti

3.3. učenik

poznaje,

kritički

istražuje i

tumači

različita

iskustva i

stavove o

mladenač

koj

moralnost

i među

vršnjacim

a, kao i

4.3. učenik uspješno argumentira važnost religioznosti u životu pojedinca i cijeloga društva te vrednuje ulogu religioznosti i religija u razvoju poznatih civilizacija.

‒12

A DRUGIH

LJUDI.

a važnost razumije-vanja i poštova-nja drugih ljudi i njihovih životnih vrijednosti.

ODREDNICE

ZAJEDNIČKE

BAŠTINE

ŽIDOVSTVA

I

KRŠĆANSTV

A.

VLASTITOM

SLIKOM O

BOGU

cjelovitu pogledu na te stvarnosti

oblikovanja vlastitoga života, u slobodi i odgovornosti, u skladu s evanđeoskom porukom.

tragove

religiozno

sti i

etičko-

moralne

poruke i

stavove

prisutne u

medijima,

kulturi i

znanosti.

‒13

RIJEČ BOŽJA I VJERA CRKVE U ŽIVOTU KRŠĆANA

1.1. UČENIK U

BIBLIJSKIM

DOGAĐAJI

MA I

OSOBAMA

OTKRIVA

BOGA KAO

DOBROGA

OCA KOJI JE

STVORIO

ČOVJEKA,

KOJI LJUBI

SVE LJUDE I

PRISUTAN

JE MEĐU

NAMA

2.1. UČENIK

OTKRIVA

BOGA

STVORITELJ

A KOJI

POZIVA

ČOVJEKA DA

MU BUDE

PRIJATELJ I

SURADNIK

3.1. UČENIK

UPOZNAJE I

DOŽIVLJAVA

BOGA KAO

DOBROGA

OCA KOJI SE

BRINE ZA

SVOJ

NAROD.

4.1. Otkriva i opisuje tragove Božje mudrosti u prirodi i znakove Božje objave te uočava temeljna obilježja čovjeka po kojima se pokazuje i ostvaruje kao čudesno biće i Božja slika.

5.1. UČENIK U

BIBLIJSKOJ

POVIJESTI I

EVANĐELJI

MA

OTKRIVA

BOGA KOJI

ČOVJEKU

POKAZUJE

PUT I DAJE

ČOVJEKU

POTREBNU

SNAGU ZA

SUČELJAVA

NJE S

RAZLIČITIM

ŽIVOTNIM

SITUACIJAM

A I

IZAZOVIMA.

6.1. UČENIK

TUMAČI

TEKSTOVE O

BOGU KOJI

S

ČOVJEKOM

SKLAPA

SAVEZ

PRIJATELJST

VA, POKAZUJE

PUT IZLASKA

IZ ROPSTVA

GRIJEHA, KRIVNJE I

PATNJE I

VODI GA DO

PRAVE I

POTPUNE

SLOBODE.

7.1. UČENIK

OPISUJE

OSNOVE

PROROČKE

OBJAVE I

TUMAČI

POZIV,

POSLANJE I

ULOGU

STAROZAVJ

ETNIH

PROROKA i

ZNA

PROTUMAČI

TI VAŽNOST

MESIJANSKI

H TEKSTOVA

8.1. ISTRAŽUJE I

TUMAČI

BIBLIJSKE

TEKSTOVE U

KOJIMA SE

BOG

OBJAVLJUJE

KAO OTAC, SIN I DUH

SVETI I

OPISUJE

OSNOVNE

IZRIČAJE

VJERE U

JEDNOGA

BOGA KAKO

IH JE

OBLIKOVAL

A PRVA

CRKVA.

1.1. učenik

razumije i

objašnjav

a objavu

kao Božje

djelo i

događaj

spasenja,

kao Božji

odgovor

na

temeljna

čovjekova

pitanja,

analizira

njezin

razvojni

put i

odabrane

događaje

biblijske

objave, te

tumači

njezino

značenje i

vrijednost

2.1. učenik

razumije,

objašnjav

a i

povezuje

povijesno

i

sakramen

talno

obilježje

Kristove

Crkve

koja

nastavlja

njegovo

djelo

spasenja

svih ljudi,

te

prepoznaj

e i

utvrđuje

Marijinu

ulogu u

Kristovu

životu i u

3.1. učenik kritički propituje mogućnosti traženja i spoznaje Boga, opisuje obilježja otajstva trojstvenoga Boga u kojemu pronalazi temelje ljudskoga dostojanstva, etičnosti i moralnosti.

4.1. učenik

promišlja

o vjeri

kao

osobnom

e

kršćansko

m

iskustvu i

stavu te

artikulira i

integrira

credo

Crkve kao

cjelovit

sadržaj

vjere koja

daje

temeljni

smisao

njegovu

životu i

vodi ga, u

Isusu

Kristu, do

punog

‒14

za

kršćansku

vjeru i

kršćanski

život

danas.

životu

Crkve.

zajedništv

a i života

s Bogom.

1.2 UČENIK

OTKRIVA I

UPOZNAJE

ISUSA KAO

PRIJATELJA I

PREPOZNAJ

E NJEGOVO

DJELOVANJ

E MEĐU

LJUDIMA.

2.2. UPOZNAJE I

OPISUJE

ISUSA KAO

SPASITELJA I

DOBROGA

UČITELJA

KOJI POZIVA

UČENIKE DA

BUDU

NJEGOVI

SVJEDOCI.

3.2. UČENIK

OTKRIVA

ISUSA KOJI

LJUDIMA

NUDI SVOJU

LJUBAV,

PRAŠTANJE I

POMIRENJE

TE SVOJIM

UČENICAM

A DARUJE

SEBE SAMA

U

EUHARISTIJI

.

4.2. Opisuje događaje iz Isusova života koji pokazuju da je on obećani i naviješteni Sin Božji koji donosi Radosnu vijest spasenja svim ljudima

5.2. UČENIK

KROZ

ISUSOVE

RIJEČI I

DJELA

OTKRIVA

VRIJEDNOST

I

KRALJEVSTV

A BOŽJEG

6.2. UČENIK U

ISUSU

KRISTU

OTKRIVA

OSLOBODIT

ELJA KOJI

RIJEČIMA I

DJELIMA

POKAZUJE

ISTINSKI

PUT

SLOBODE I

SPASENJA.

7.2. UČENIK

OBRAZLAŽE

KRŠĆANSKI

ODGOVOR

NA PITANJE

SMRTI I

ŽIVOTA

NAKON

SMRTI I

KAKO SE

ODRAŽAVA

NA ŽIVOT

VJERNIKA.

8.2. UČENIK

TUMAČI

VJERU U

ISUSA

KRISTA KAO

PRAVOGA

BOGA I

PRAVOGA

ČOVJEKA.

1.2. učenik

opisuje i

tumači

događaj i

otajstvo

Božjega

utjelovlje

nja u

osobi

Isusa

Krista (od

povijesno

ga Isusa

do

uskrsnulo

ga Krista)

te izdvaja

i

objašnjav

a

osnovne

2.2. učenik istražuje i tumači novozavjetne slike Crkve i njezina obilježja jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, njezino ekumensko poslanje te utvrđuje značenje i važnost sakramenta svetoga reda, služba i

3.2. učenik

povezuje

Kristovu

pomirben

u žrtvu na

križu sa

iskustvim

a zla i

grijeha,

patnje,

bolesti i

smrti u

ljudskom

životu i

društvu, i

interpreti

ra

Kristovu

smrt i

uskrsnuće

kao čin

4.2. učenik objašnjava i kritički prosuđuje i vrednuje mogućnosti, stavove i dobrobiti kršćanskoga života i djelovanja u današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista, jedinoga Spasitelja, i u poveznici s

‒15

istine

vjere i

crkvenoga

nauka o

Kristu i

njegovu

poslanju.

karizma u životu Crkve

Božje

ljubavi i

pomirenja

,

otkupljenj

a i

spasenja

čovjeka,

očitovana

i u

sakramen

tu

bolesničk

og

pomazanj

a.

iskustvima svetaca i svjedoka vjere te iskustvima osobnoga molitvenog i sakramentalnog života

1.3. UČENIK

IZRAŽAVA

SVOJU

LJUBAV

PREMA

BOGU U

ZAHVALJIVA

NJU, MOLITVI I

PJESMI.

2.3. UČENIK

OTKRIVA

ZNAKOVE I

RADOST

KRŠTENJA, MOLITVE I

PRIPADNOS

T ZAJEDNICI

U KOJOJ SE

OKUPLJAJU

VJERNICI NA

3.3.

UČENIK

OBJAŠNJAV

A

SAKRAMEN

T

POMIRENJA

KAO SUSRET

U KOJEMU

BOG

DARIVA

OPROŠTENJ

4.3. Otkriva i objašnjava korizmu kao dragocje-no vrijeme slavljenja Boga djelima kršćan-skoga

5.3. UČENIK

NAVODI I

OBJAŠNJAV

A OBLIKE, VRIJEME I

NAČINE

KRŠĆANSKE

MOLITVE U

POVEZNICI S

TIJEKOM I

JAKIM

6.3. UČENIK

OTKRIVA I

OPISUJE

BOŽJU

PRISUTNOS

T U ŽIVOTU

ČOVJEKA

KROZ

SAKRAMEN

ATA

7.3.

UČENIK

KRITIČKI

PROMIŠLJA

O GRIJEHU I

NJEGOVIM

POSLJEDICA

MA TE

OTKRIVA I

OPISUJE

BOŽJU

PRISUTNOS

8.3. OPISUJE

BOŽJU

PRISUTNOS

T U ŽIVOTU

ČOVJEKA

KROZ

SAKRAMEN

TE

POTVRDE,

ŽENIDBE,

SVETOGA

1.3. učenik

razlikuje i

objašnjav

a različite

oblike i

načine

kršćanino

va susreta

i života s

Bogom,

osobito u

2.3. učenik poznaje, povezuje i vrednuje vanjsko i duhovno značenje, znakove i važnost sakramenata inicijacije

3.3. učenik objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje i nauk Katoličke Crkve o spolnosti, braku i obitelji te

4.3. učenik propituje i vrednuje ovozemaljski život u perspektivi kršćanske nade i posljednjih stvaranos

‒16

MISU I

MOLITVU E, A

SAKRAMEN

T

EUHARISTIJ

E KAO

ISUSOVO

TRAJNO

DARIVANJE

ONIMA KOJI

VJERUJU.

posta, molitve i milosrđa, a Uskrs kao slavlje pobjede uskrslo-ga Krista.

(KLJUČNIM)

VREMENIM

A

LITURGIJSKE

(CRKVENE)

GODINE

KAKO BI S

RAZUMIJEV

ANJEM

SUDJELOVA

O U

SLAVLJENJU

I MOLITVI.

KRŠĆANSKE

INICIJACIJE

T U ŽIVOTU

ČOVJEKA

KROZ

SAKRAMEN

TE

POMIRENJA

I

BOLESNIČK

OGA

POMAZANJ

A

REDA I

OBRAZLAŽE

VAŽNOST

SAKRAMEN

TALNIH

UČINAKA ZA

ŽIVOT

liturgijski

m i

sakramen

talnim

činima,

molitvi i

pobožnos

tima te

iznosi

temeljne

stavove o

važnosti

vjerničkog

a susreta,

zajedništv

a i života

s Kristom.

s kršćanskim obvezama i odgovornostima koje iz njih proizlaze te objašnjava značenje i važnost sakramenta pomirenja u duhovnom i moralnom životu kršćana.

tumači sakramentalno značenje i važnost sakramenata Ženidbe u bračnoj ljubavi supružnika.

ti vječnosti, te analizira i vrednuje čovjekova očekivanja i dovršenje u svijetlu Kristova obećanja i uskrsnuća, po primjeru Marije kao pralika otkupljenog čovjeka.

KRŠĆANSKA LJUBAV I MORAL NA DJELU

1.1. UČENIK

OTKRIVA DA

JE SVAKI

2.1. UČENIK

OPISUJE

SVOJIM

3.1. UČENIK

OTKRIVA I

4.1. Nabraja i objašnjava prve tri

5.1. UČENIK

OBJAŠNJAV

A I

6.1. UČENIK NA

PRIMJERIM

A BIBLIJSKIH

7.1. UČENIK

ANALIZIRA I

VREDNUJE

8.1. UČENIK

PREPOZNAJ

E I

1.1. učenik

poznaje,

2.1. učenik poznaje, objašnjav

3.1. učenik

istražuje,

4.1. učenik vrednuje i kritički

‒17

ČOVJEK

BOŽJE

STVORENJE

KOJE TREBA

POŠTOVATI I

LJUBITI TE

UOČAVA

VAŽNOST

POMIRENJA

I

OPRAŠTANJ

A ZA ŽIVOT

U

ZAJEDNICI.

RIJEČIMA

KAKO BOG

LJUBI

ČOVJEKA I

OPRAŠTA

ČOVJEKOVE

POGREŠKE.

PREPRIČAV

A DESET

ZAPOVIJEDI

KAO ZNAK

SAVEZA I

PRIJATELJST

VA IZMEĐU

BOGA I

ČOVJEKA I

ZAPOVIJEDI

LJUBAVI

ISPUNJENJE

SVIH

ZAPOVIJEDI

Božje zapovijedi i povezuje ih s konkre-tnim životom.

VREDNUJE

VREDNOTE

BOŽJEGA

KRALJEVSTV

A ZA

OSTVARENJ

E MIRA, PRAVDE I

LJUBAVI TE

KAKO NA

TEMELJU

TIH

VRIJEDNOST

I GRADITI

ODNOSE

PREMA

DRUGIMA.

TEKSTOVA

ANALIZIRA

PRIMJERE

ROPSTVA I

SLOBODE I

POVEZUJE

IH SA

SUVREMENI

M

SITUACIJAM

A ROPSTVA I

SLOBODE.

ČOVJEKOVO

PONAŠANJE

U SVJETLU

DESET

BOŽJIH

ZAPOVIJEDI

ANALIZIRA

DANAŠNJE

PREDRASUD

E TE U

SVJETLU

ISUSOVA

ODNOSA

PREMA

LJUDIMA

VREDNUJE

VLASTITE

STAVOVE I

VLADANJE

TE

PONAŠANJA

I STAVOVE U

SVOJOJ

SREDINI.

objašnjav

a i

vrednuje

Isusov

odnos

prema

čovjeku

uspoređuj

ući ga sa

suvremen

im i

prevladav

ajućim

shvaćanji

ma i

vrednova

njima

čovjeka u

društvu i

kulturi.

a i vrednuje evanđeoske vrednote, uspoređuje ih i interpretira u poveznici s vrednotama drugih religija i vrijednostima koje propagira suvremeno društvo i mediji

objašnjav

a i

vrednuje

različite

etičke

pristupe i

teorije o

čovjeku,

ljudskoj

naravi i

djelovanj

u, kritički

ih

prosuđuje

u svjetlu

Kristova

zakona

ljubavi i

kršćanski

h

moralnih

načela.

prosuđuje čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom, te analizira i vrjednuje prisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.

‒18

1.2. UČENIK

POŠTUJE

PRAVILA

DOBROGA

PONAŠANJA

U OBITELJU

I RAZREDU, PREPOZNAJ

E ŠKOLU

KAO

MJESTO

SUSRETA, ZAJEDNIŠTV

A, RADOSTI I

UČENJA.

2.2. OTKRIVA

KAKO

VRIJEDNOST

I

PRIJATELJST

VA, POMAGANJ

A I

OPRAŠTANJ

A

PROVODITI

U ŽIVOTU.

3.2. UČENIK

PREPOZNAJ

E, OPISUJE I

NAVODI

PRIMJERE

MEĐUSOBN

OGA

POMAGANJ

A,

POVJERENJ

A,

OSJETLJIVOS

TI I

OTVORENO

STI ZA

LJUDE U

ZAJEDNICI.

4.2. Nabraja i objašnjava Božje zapovijedi koje se odnose na čovjeka, na zajednicu te na međuljud-ske odnose u zajednici i povezuje ih s konkre-tnim životom.

5.2. UČENIK

AKTIVNO

SUDJELUJE

U

STVARANJU

KVALITETNI

H

MEĐULJUDS

KIH

ODNOSA U

RAZREDU I

ŠKOLI, UOČAVA DA

NAS VJERA

POTIČE NA

TO.

6.2. UČENIK

ANALIZIRA I

ISTRAŽUJE

KAKO

VRIJEDNOST

I SLOBODE,

LJUBAVI I

ODGOVORN

OSTI

UTJEČU NA

NJEGOVU

OSOBNU

IZGRADNJU

I

IZGRADNJU

ZAJEDNICE.

7.2. UČENIK

ANALIZIRA

KAKO

KRŠĆANSKA

SLIKA O

DOSTOJANS

TVU

ČOVJEKA

UTJEČE NA

VRIJEDNOST

I

SUVREMEN

OG

DRUŠTVA I

NJEGOVE

OSOBNE

VRIJEDNOST

I.

8.2. UČENIK

ANALIZIRA I

VREDNUJE

ZNAČENJE I

VRIJEDNOST

RADA ZA

LJUDSKI

ŽIVOT TE

NAVODI I

TUMAČI

RAZLIČITE

OBLIKE

SUODGOVO

RNOGA

ANGAŽMAN

A ZA

PRAVEDAN I

MIRAN

SUŽIVOT U

DRUŠTVU.

1.2. učenik se

sučeljava

s

različitim

ponudam

a smisla i

vrijednost

i u

ljudskom

društvu te

tumači

Kristovu

poruku o

kraljevstv

u

Božjemu

kao

načinu

ostvarenj

a istinske

slobode,

pravedno

sti i mira i

kao

jamstvu

uspješna i

sretna

2.2. učenik

objašnjav

a i kritički

prosuđuje

vrijednost

i slobode,

odgovorn

osti,

služenja i

kritički se

osvrće na

izvore

vlastitih

odluka:

navike,

konvencij

e,

biblijske

poruke,

svjetonaz

ori…

3.2. učenik

navodi,

objašnjav

a i

argument

ira

biblijske

temelje

dostojans

tva,

svetosti,

zaštite i

nepovredi

vosti

ljudskoga

života te

argument

ira

crkveni

nauk i

stavove o

svetosti,

promicanj

u i zaštiti

ljudskoga

života

4.2. učenik objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje ljudskoga rada, temeljne odrednice socijalnog nauka Crkve, bioetička pitanja i kršćanski moral, etiku poslovanja i odgovornosti u područjima gospodarstva, ekologije, tehnologije i zajedničkoga života među

‒19

života u

svijetu.

ljudima, posebno pred izazovom znanstveno-tehnološkog napretka, informatizacije i globalizacije društva

2.3. UČENIK

PREPOZNAJ

E I SVOJIM

RIJEČIMA

OPISUJE

VAŽNOST

PRAVILA

PONAŠANJA

TE NAVODI

ZLATNO

PRAVILO.

3.3. UČENIK

OBJAŠNJAV

A POJMOVE

SAVJESTI, GRIJEHA, KAJANJA, POMIRENJA

I U STANJU

JE

PROMIŠLJAT

I O

VLASTITOM

PONAŠANJU

.

4.3. UČENIK

PREPOZNAJ

E I

OBJAŠNJAV

A DA JE

POŠTIVANJE

ZAPOVIJEDI

ZAJEDNIČKO

ŽIDOVIMA I

KRŠĆANIMA

A OTKRIVA

SLIČNOST I

U ISLAMU.

5.3. UČENIK

UPOZNAJE

TEMELJNA

MORALNA

NAČELA

MONOTEIST

IČKIH

RELIGIJA.

6.3. UČENIK

ISTRAŽUJE I

UPOZNAJE

VRIJEDNOST

I SLOBODE, LJUBAVI I

ODGOVORN

OSTI U

DRUGIM

RELIGIJAMA

I

SVJETONAZ

ORIMA.

7.3. UČENIK

ANALIZIRA I

OBJAŠNJAV

A POJAM

ČOVJEKOVO

G

DOSTOJANS

TVA I

SAVJESTI U

RELIGIJAMA

I

SVJETONAZ

ORIMA.

8.3. UČENIK

TUMAČI,

ANALIZIRA I

USPOREĐUJ

E ZNAČENJE

PATNJE I

ZLA U

KRŠĆANSTV

U I DRUGIM

RELIGIJAMA

I

SVJETONAZ

ORIMA TE

NAČIN

SUOČAVANJ

1.3. učenik u

svjetlu

Kristove

poruke i

kršćanski

h

moralnih

načela

kritički

propituje

i

uspoređuj

e moralna

i etička

načela

2.3. učenik uspoređuje i kritički prosuđuje vrednote istine, služenja, slobode i odgovornosti prisutne među ljudima različitih svjetonazora i religija.

3.3. učenik u svjetlu kršćanskoga morala analizira i objašnjava stvarnosti i pojmove: savjest, zakon, dobro i zlo, grijeh, obraćenje, opraštanje i

4.3. učenik analizira i vrednuje suvremene sustave vrijednosti i dovodi ih u vezu s kršćanskim vrijednostima i stožernim krepostima

‒20

A SA

SUVREMENI

M

OBLICIMA

ZLA

(SMISAO/B

ESMISAO

ŽIVOTA,

BOLEST,

ZLO,

PATNJA,

SMRT).

drugih

religija i

svjetonaz

ora.

pomirenje te ih uspoređuje s istima u drugim religijama i u suvremenom društvu.

CRKVA U SVIJETU

1.1. UČENIK

OPISUJE

CRKVU KAO

ZAJEDNICU

ISUSOVIH

UČENIKA

(VJERNIKA)

U KOJU SE

ULAZI

KRŠTENJEM

2.1. UČENIK

OPISUJE

ŽIVOT

ISUSOVIH

UČENIKA I

KAKO SE U

CRKVI

OČITUJE

BOŽJA

LJUBAV

PREMA

BOGU I

ČOVJEKU

NEKADA I

DANAS

3.1. UČENIK

OPISUJE

ŽUPNU

ZAJEDNICU,

NAVODI

NAČINE

AKTIVNOGA

SUDJELOVA

NJA U

ŽUPNOJ

ZAJEDNICI.

4.1. Prepoznaje djelovanje Duha Svetoga u važnijim događajima u povijesti Crkve i u Crkvi danas

5.1. Istražuje i opisuje Crkvu kao prenositeljicu Isusovog nauka od početaka do danas te otkriva koja je njegova uloga u Crkvi i svijetu.

6.1. TUMAČI

CRKVU KAO

ZAJEDNICU

BOŽJEGA

NARODA S

RAZLIČITIM

POSLANJEM

, SLUŽBAMA

I

ODGOVORN

OSTIMA TE

PREPOZNAJ

E LJUDSKO I

7.1. OBJAŠNJAV

A OBILJEŽJA

CRKVENOG

JEDINSTVA I VAŽNOST

EKUMENSK

OGA

ZALAGANJA. TUMAČI

NASTANAK, TEMELJNA

OBILJEŽJA I

NAUK

KRŠĆANSKI

H CRKAVA I

8.1. UČENIK

ISTRAŽUJE I NAVODI DOGAĐAJE U

KOJIMA

SE

OČITUJE

DJELOVANJE DUHA

SVETOGA U

CRKVI

KROZ

POVIJEST

1.1. učenik

predstavlj

a i

objašnjav

a

Duhovski

događaj

rađanja

Kristove

Crkve te

interpreti

ra

središnje

2.1. učenik

poznaje,

istražuje i

kritički

promišlja

izabrane

teme iz

opće i

nacionaln

e povijesti

Crkve od

srednjovj

ekovlja do

3.1. učenik sistematizira i vrednuje temeljna obilježja obitelji kao „kućne Crkve“ i njezino mjesto, ulogu i zadaću u

4.1. učenik

kritički

promišlja

o

stradanji

ma,

doprinosu

i zadaći

Crkve u

suvremen

ome

svijetu te

objašnjav

‒21

BOŽANSKO

LICE CRKVE

U

POVIJESNIM

DOGAĐAJI

MA KAKO BI

BOLJE

RAZUMIO

ŽIVOT

CRKVE I

DRUŠTVA

DANAS.

ZAJEDNICA

TE NAVODI

PRIMJERE

EKUMENIZ

MA.

I DANAS I

U SVOM

ŽIVOTU.

povijesne

događaje

širenja i

života

Crkve u

prvim

stoljećima

kršćanstv

a.

danas

pod

vidikom

„zajednič

ke“ i

„kolektivn

e“ baštine

kojoj i

sam

pripada.

Crkvi i društvu.

a i

vrednuje

primjere

aktivnoga

i

odgovorn

oga

uključivan

ja u život

Crkve i

društva.

1.2. UČENIK

PREPOZNAJ

E CRKVENE

BLAGDANE I

SLAVLJA I

NJIHOVU

PORUKU.

2.2. UČENIK

OPISUJE

CRKVENE

BLAGDANE I

SLAVLJA I

NJIHOVU

VAŽNOST

ZA ŽIVOT

VJERNIKA

TE

PREPOZNAJ

E I OPISUJE

BIBLIJSKE I

DRUGE

KRŠĆANSKE

MOTIVE U

3.2. UČENIK

OPISUJE

CRKVENE

BLAGDANE I

SLAVLJA I

NJIHOVU

VAŽNOST

ZA ŽIVOT

VJERNIKA

TE BIBLIJSKE

I DRUGE

KRŠĆANSKE

MOTIVE U

SVOME

OKRUŽJU

4.2. UČENIK

OPISUJE I

OBJAŠNJAV

A

CRKVENE

BLAGDANE I SLAVLJA I NJIHOVU

VAŽNOST

U ŽIVOTU

TE

BIBLIJSKE

I DRUGE

KRŠĆANSKE

MOTIVE U

SVOME

5.2. UČENIK

PREPOZNAJ

E VAŽNIJE

IZRIČAJE

KRŠĆANSKE

UMJETNOST

I (LIKOVNA, GLAZBENA, FILMSKA, KNJIŽEVNOS

T I

SUVREMEN

A DUHOVNA

LITERATURA

) TE

OTKRIVA

KAKO SU

UTJECALI

6.2. UČENIK

OPISUJE I

OBJAŠNJAV

A VAŽNIJE

BIBLIJSKE I

DRUGE

KRŠĆANSKE

MOTIVE I

PORUKE

PRISUTNE U

KNJIŽEVNOS

TI I OSTALIM

UMJETNOST

IMA, OSOBITO U

ARHITEKTU

RI.

7.2. UČENIK

OBJAŠNJAV

A UTJECAJ

KRŠĆANSTV

A NA

HRVATSKO

DRUŠTVO,

NA

HRVATSKU

KULTURU,

TRADICIJU,

UMJETNOST

,

KNJIŽEVNOS

T,

ZNANOST.

8.2. OBJAŠNJAVA I VREDNUJE UTJECAJ KRŠĆANSTVA, OSOBITO KATOLIČKE CRKVE NA HRVATSKO DRUŠTVO, NA HRVATSKU KULTURU, TRADICIJ

1.2. učenik

poznaje i

objašnjav

a

posebnos

ti

kršćanstv

a u

odnosu

na druge

religije te

tumači

stav

Katoličke

Crkve

prema

2.2. učenik analizira i kritički prosuđuje o pothvatima, sukobima i podjelama u Crkvi, o nastanku i djelovanju crkvenih ustanova, redova i duhovnih

3.2. Učenik poznaje, interpretira i prosuđuje ulogu i važnost roditelja u cjelovitu odgoju njihove djece, u poveznici sa župom i školom, te sistematizira

4.2. učenik predstavlja i vrednuje, u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i solidarnosti, doprinose drugih religijskih

‒22

SVOME

OKRUŽJU

OKRUŽJU

(U

KNJIŽEVNOS

TI I OSTALIM

UMJETNOST

IMA)

NA

OBOGAĆIVA

NJE VJERE

KROZ

POVIJEST I

KAKO

MOGU

IZGRAĐIVAT

I NJEGOV

OSOBNU

VJERU.

U, UMJETNOST, KNJIŽEVNOST I ZNANOST.

njima,

vrednujuć

i potrebu

međurelig

ijskoga

dijaloga,

poštovanj

a i

suživota

te

uvažavanj

a

drukčijih

stavova i

mišljenja.

velikana te njihovu nemjerljivu doprinosu izgradnji i svekolikom napretku hrvatskoga, europskih i drugih naroda

vrednote i odnose koji trebaju vladati između roditelja i djece.

zajednica i društvenih skupina u hrvatskome društvu u izgradnji „društva solidarnosti“ i „civilizacije ljubavi“

1.3. UČENIK

PRIHVAĆA I

POŠTUJE

UČENIKE

KOJI NE

PRIPADAJU

KATOLIČKOJ

CRKVI

3.3. UČENIK

PREPOZNAJ

E TEMELJEN

POJMOVE

ŽIDOVSTVA

S KOJIMA SE

SUSREĆE

KROZ

BIBLIJSKE

TEKSTOVE

TE ZAPAŽA

ZNAKOVE

(PREDMETE

, POJAVE)

4.3. UČENIK

PREPOZN

AJE

TEMELJN

E

POJMOVE

ŽIDOVSTV

A S

KOJIMA

SE

SUSREĆE

KROZ

5.3. UČENIK

MOŽE

IZDVOJITI

POJMOVE

ŽIDOVSTV

A S

KOJIMA

SE

SUSREĆE

U

SADRŽAJI

MA

6.3. UČENIK

PREPOZNAJ

E I

OBJAŠNJAV

A SLIČNOSTI

I RAZLIKE

IZMEĐU

KRŠĆANSKI

H CRKAVA I

SVETIH

GRAĐEVINA

DRUGIH

RELIGIJA

8.3. ANALIZIRA UTJECAJ

RELIGIJA, ALI I RAZLIČITIH

RELIGIOZNIH POKRETA

NA

DANAŠNJE

(SUVREM

1.3. Učenik

predstavlj

a i

vrednuje

temeljne

vrijednost

i, utjecaj i

doprinose

Katoličke

Crkve i

kršćanstv

a, kao i

2.3. učenik prikazuje doprinos i vrednuje suodnos kršćanstva i hrvatske, europske i svjetske, kulture, znanosti i tradicije, te

3.3. učenik predstavlja i vrednuje kršćanske i društvene vrijednosti koje, uz dijalog i suradnju društvenih i religijskih

4.3. učenik sintetizira i vrednuje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je

‒23

DRUGIH

RELIGIJA U

SVOM

OKRUŽJU

BIBLIJSKE

TEKSTOVE

TE

ZAPAŽA

ZNAKOVE

(PREDME

TE,

POJAVE)

DRUGIH

RELIGIJA

U SVOM

OKRUŽJU.

OVOG

GODIŠTA

TE

OTKRIVA

(zapaža)

UTJECAJ

DRUGIH

RELIGIJA U

SUVREMEN

OME

DRUŠTVU

(U

UMJETNOST

I,

KNJIŽEVNOS

TI, GLAZBI,

FILMOVIMA

…).

(SINAGOGE

I DŽAMIJE). ENOM)

DRUŠTVU doprinose

drugih

svjetskih

religija,

društveno

m i

kulturno

m životu

pojedinih

naroda u

prošlosti i

sadašnjos

ti.

obrazlaže doprinos Crkve u izgradnji hrvatske znanosti i školstva, kulture, graditeljstva, književnosti i umjetnosti.

zajednica, doprinose općem dobru pojedinca i cijeloga hrvatskoga

doprinijelo razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu.

‒24

2. Ishodi i njihova razrada po razredima i domenama

Radost života - učenici se upoznaju s temeljnim činjenicama kršćanske vjere, prihvaćaju ljudske i kršćanske vrednote primjereno svojoj dobi i iskustvu, a s

ulaskom u širu zajednicu vršnjaka razvijaju međusobne odnose. U učenika se potiče iskustvo radosti i divljenja te aktivnosti koje izgrađuju radost zajedništva.

1. RAZRED OSNOVNE ŠKOLE

DOMENA A: ČOVJEK I SVIJET U BOŽJEM NAUMU

ODGOJNO-OBRAZOVNI ISHOD

Na kraju 1. godine učenja i

poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA

A.1.1

UČENIK IZRAŽAVA OSNOVNE DOŽIVLJAJE

O SEBI I SVIJETU TE POKAZUJE SVOJU

RADOST I DIVLJENJE PREMA BOGU I

SVEMU STVORENOME

− Nabraja neka važna životna pitanja koja se obrađuju (npr. o Bogu i njegovoj ljubavi prema ljudima).

− Promatra, istražuje, otkriva i divi se svijetu, sebi i drugima.

− Izražava osnovne potrebe, želje, emocije i iskustva.

− Prepoznaje i izražava shvaćanje da je život čudesan i da je Božji dar.

− Uočava da svatko ima svoje ime i svoje mjesto te prepoznaje i opisuje svoje mjesto i ulogu u svijetu.

− Otkriva i doživljava vjeronauk kao radosni susret u kojem učimo ljubiti Boga i ljude.

− Navodi važna životna pitanja o kojima razgovaramo na vjeronauku. − Stvaralačkim izražavanjem iznosi svoj doživljaj čudesnosti života i svijeta. − Imenuje načine kako pokazati i pokazuje poštovanje prema čovjeku i svemu

stvorenome.

‒25

− Prepoznaje sebe kao Božje ljubljeno dijete.

− Prepoznaje i opisuje načine kako pokazati poštovanje prema svakome čovjeku i svemu stvorenome.

A.1.2

UČENIK PREPOZNAJE DA JE BIBLIJA SVETA

KNJIGA ZA KRŠĆANE I DA SADRŽI

TEKSTOVE VAŽNE ZA ŽIVOT TE RAZUMIJE

JEDNOSTAVNIJE BIBLIJSKE

PRIPOVIJESTI

− Nabraja odabrane odlomke (Stvaranje, Isusovo rođenje, Isus susreće ljude) i biblijske osobe (Isus, Marija, Josip, Isusovi učenici).

− Prepričava odabrane biblijske pripovijesti. − Imenuje vlastita iskustva i povezuje ih s

biblijskim porukama. − Prepoznaje Bibliju kao svetu knjigu kršćana.

− Nabraja odabrane važnije teme i osobe iz Biblije, osobito one koji se odnose na Isusov život.

− Prepričava odabrane važnije biblijske pripovijesti povezane s Isusovim životom.

− Imenuje vlastita iskustva povezana s biblijskim porukama. − Prepoznaje Bibliju kao svetu knjigu kršćana.

DOMENA B: RIJEČ BOŽJA I VJERA CRKVE U ŽIVOTU KRŠĆANA



poučavanja:

RAZRADA ISHODA RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJA

VAJUĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA

B.1.1

UČENIK U BIBLIJSKIM DOGAĐAJIMA I

OSOBAMA OTKRIVA BOGA KAO

DOBROGA OCA KOJI JE STVORIO

ČOVJEKA, KOJI LJUBI SVE LJUDE I

PRISUTAN JE MEĐU NAMA.

− Uočava, otkriva i pripovijeda, s pomoću ilustracije, biblijsko izvješće o stvaranju svijeta i prvih ljudi te izražava doživljaj zahvalnosti Bogu za dar života.

− U biblijskim događajima i osobama otkriva Božju ljubav kojom prihvaća sve ljude, prepoznaje znakove Božje dobrote.

− Prepoznaje i imenuje odabrane znakove Božje dobrote. − Pripovijeda biblijske događaje i povezuje znakove koji pokazuju

Božju ljubav i dobrotu prema ljudima. − Izražava svojim riječima osjećaj zahvalnosti Bogu za roditelje,

prijatelje i dobre ljude.

‒26

B.1.2

UČENIK OTKRIVA I UPOZNAJE ISUSA

KAO PRIJATELJA I PREPOZNAJE NJEGOVO

DJELOVANJE MEĐU LJUDIMA.

− U događaju navještenja otkriva Mariju koja Bogu želi služiti, a u Kristovu rođenju otkriva Božju blizinu i poruku ljudima (Lk 2,1-7; 8-20).

− U događaju Isusova rođenja u betlehemskoj štalici prepoznaje i izražava radost zbog Isusova rođenja.

− Opisuje i prepričava susret anđela Gabrijela i Marije

− Pripovijeda o Isusu koji pomaže ljudima, posebno siromašnima i potrebitima.

− Na temelju biblijskih tekstova otkiva kako Isus poziva ljude da budu njegovi prijatelji.

− Pripovijeda o Posljednjoj večeri kao o Isusovu pozivu da se oko njega okupljamo i slavimo kao spomen njegove ljubavi i žrtve

− Otkriva i opisuje Isusovo uskrsnuće kao događaj pobjede života nad smrću.

− Imenuje Svetu obitelj, Isusa, Mariju i Josipa i svojim riječima prepričava događaj Isusova rođenja.

− Prepričava biblijske događaje te riječima i drugim znakovima izražava Isusovu božićnu poruku radosti i mira.

− Prepoznaje, opisuje i doživljava Isusa kao prijatelja, učitelja i Spasitelja.

− Pripovijeda događaj Posljednje večere. − Pripovijeda događaj Isusove muke i uskrsnuća i doživljava ga kao

pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom. − Zna izraziti uskrsnu radost i čestitati Uskrs.

B.1.3

UČENIK IZRAŽAVA SVOJU LJUBAV PREMA

BOGU U ZAHVALJIVANJU, MOLITVI I

PJESMI.

− Opisuje došašće kao vrijeme radosnoga iščekivanja Isusa Krista.

− U Božiću otkriva ostvarenje toga iščekivanja i slavlja.

− Zna se prekrižiti te moliti Očenaš, Zdravomarijo, Slava Ocu, Anđele čuvaru.

− Prepoznaje znakove po kojima ljudi izražavaju svoju vjeru i zahvalnost Bogu:

− opisuje značenje došašća i Božića − Stvaralačkim izražavanjem iznosi svoju božićnu radost − Navodi slavlja blagdana u svojoj obitelji i zajednici te izriče

jednostavne molitve. − Izražava vjeru da je Isus uvijek s nama kad se okupljamo u njegovo

ime.

‒27

obiteljska molitva, nedjeljna misa, pobožnosti.

DOMENA C: KRŠĆANSKA LJUBAV I MORAL NA DJELU



poučavanja:


ZADOV

OLJAVA

JUĆA

DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA

C.1.1

UČENIK OTKRIVA DA JE SVAKI ČOVJEK

BOŽJE STVORENJE KOJE TREBA

POŠTOVATI I LJUBITI TE UOČAVA

VAŽNOST POMIRENJA I OPRAŠTANJA ZA

ŽIVOT U ZAJEDNICI.

− pripovijeda da je Bog stvorio svakoga čovjeka iz ljubavi i da su ljudi pozvani na međusobno poštovanje i ljubav (Post 1,27 i 2,18; Ps 8 i Ps 139).

− Na temelju vlastitih iskustava prijateljstva i svađe prepoznaje potrebu pomirenja i praštanja.

− Prepričava Isusove riječi o pomirenju (npr. Mt 18,21-22), Očenaš (Mt 6,12), Isusov poziv na praštanje poput dobroga Oca nebeskoga (Mt 6,14).

− Navodi i opisuje znakove pomirenja i opraštanja (prekinuti svađu, ispričati se, zamoliti za oproštenje, oprostiti).

− navodi primjere iz života svetaca i Marije – Isusove majke o poštovanju i ljubavi

− pripovijeda da je Bog stvorio svakoga čovjek iz ljubavi i da su ljudi pozvani na međusobno prihvaćanje, poštovanje i ljubav.

− Prepoznaje da u životu ima radosnih i žalosnih trenutaka, prijateljstva i svađe među ljudima i navodi odabrane iz svog iskustva.

− Opisuje konkretne načine pomirenja i praštanja. − Navodi i opisuje znakove pomirenja i opraštanja.

‒28

− zalaže se za pomirenje i opraštanje u konkretnim situacijama

C.1.2

UČENIK POŠTUJE PRAVILA DOBROGA

PONAŠANJA U OBITELJU I RAZREDU,

PREPOZNAJE ŠKOLU KAO MJESTO

SUSRETA, ZAJEDNIŠTVA, RADOSTI I

UČENJA.

− Aktivno sudjeluje u donošenju pravila dobroga ponašanja.

− Poštuje dogovorena pravila ponašanja u razredu.

− Prepoznaje svoje mjesto u razrednoj zajednici, otkriva razlike između obitelji i razredne zajednice.

− Prepoznaje da pravila dobroga ponašanja vode k zajedništvu.

− Izražava geste lijepoga ponašanja u svome okružju: molim, izvoli, hvala i oprosti.

− Prepoznaje važnost slušanja i uvažavanja tuđega mišljenja.

− Navodi i opisuje načine ostvarivanja zajedništva. − Opisuje pravila dobroga ponašanja koja vode k zajedništvu te

se ponaša sukladno tim pravilima.

DOMENA D: CRKVA U SVIJETU



poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


D.1.1

UČENIK OPISUJE CRKVU KAO ZAJEDNICU

ISUSOVIH UČENIKA (VJERNIKA) U KOJU SE

ULAZI KRŠTENJEM.

− Imenuje bitne zajednice u svom životu

− Opisuje Crkvu kao: zajednicu Isusovih vjernika, zajednicu u koju se ulazi krštenjem, zajednicu koja se okuplja na svetoj misi.

− Prepoznaje da smo pred Bogom svi braća i sestre.

− Opisuje Crkvu kao zajednicu Isusovih vjernika. − S poštovanjem se odnosi prema drugima kao prema braći i sestrama.

‒29

D.1.2

UČENIK PREPOZNAJE CRKVENE

BLAGDANE I SLAVLJA I NJIHOVU PORUKU.

− Prepoznaje i opisuje vanjska obilježja pojedinih blagdana.

− Prepoznaje poruku blagdana, svetkovina i običaja (Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, Svi svetih i Dušnog dana, Sv. Nikole i Sv. Lucije; Majčinog dana…)

− Povezuje običaje s biblijskim događajima.

− Imenuje običaje i simbole, opisuje njihovu poruku i povezuje ih s biblijskim događajima.

D 1.3

UČENIK PRIHVAĆA I POŠTUJE UČENIKE

KOJI NE PRIPADAJU KATOLIČKOJ CRKVI

- Prepoznaje osnovne znakove različitosti u svom okružju (imena, običaji i slavlja)

- Uvažava i poštuje druge u njihovim različitostima.

- Navodi razlike koje uočava oko sebe ( u razredu, školi…) - Uvažava i poštuje druge u njihovim različitostima

‒30

Čovjek - prijatelj Božji - učenici upoznaju Boga kao dobroga oca, a Isusa kao učitelja koji poziva sve svoje učenike na međusobno prihvaćanje, poštovanje i

povjerenje.





poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOV

OLJAVA

JUĆA


A.2.1

UČENIK IZNOSI I OPISUJE OSNOVNA

ISKUSTVA O SEBI, O DRUGIMA I SVIJETU

U KOJEM UOČAVA SVIJETLE I TAMNE

STRANE.

− Prepoznaje i opisuje svoje želje, osjećaje, radosna i bolna iskustva radi analize osobnoga ponašanja i učenja iz vlastitoga iskustva.

− Navodi i jednostavno opisuje svijetle i tamne strane života (radost, pomaganje, prijateljstvo…; bolest, poteškoće, osamljenost, siromaštvo…).

− Prepoznaje i opisuje situacije u kojima se vidi kako su ljudi upućeni jedni na druge i odgovorni za stvoreni svijet.

− Nabraja načine kako ljudi pomažu jedni drugima i spreman je pružiti konkretnu pomoć.

− Otkriva i prihvaća da Isus daje sigurnost i zaštitu (Mt 6,25–36.

− Navodi odabrane biblijske kaže o uzajamnome pomaganju i o odnosu prema poteškoćama i problemima

− Navodi, opisuje i analizira svoje želje, osjećaje, radosna i bolna iskustva.

− Navodi i jednostavno opisuje svijetle i tamne strane života (radost, pomaganje, prijateljstvo…; bolest, poteškoće, osamljenost, siromaštvo…).

− Prepoznaje i opisuje situacije u kojima se vidi kako su ljudi upućeni jedni na druge i odgovorni za stvoreni svijet.

A.2.2

UČENIK RAZUMIJE I OBJAŠNJAVA DA JE

BIBLIJA SVETA KNJIGA KOJA GOVORI O

− Navodi dva osnovna dijela Biblije. − Navodi dva osnovna dijela Biblije. − Prepoznaje Bibliju kao knjigu koja pripovijeda o velikim Božjim

djelima i o važnim ljudskim iskustvima.

‒31

BOGU I O LJUDIMA, UOČAVA DA JE

OSOBITO VAŽNA PORUKA ISUSA KRISTA

TE RAZUMIJE JEDNOSTAVNIJE BIBLIJSKE

ODLOMKE.

− Prepoznaje Bibliju kao knjigu koja pripovijeda o velikim Božjim djelima i o važnim ljudskim iskustvima.

− Imenuje Novi zavjet kao dio Biblije koji govori o Isusu Kristu i opisuje život prvih kršćana.

− Jednostavno prepričava starozavjetne i novozavjetne pripovijesti (za izbor biblijskih tekstova vidi B koncept)

− Prepoznaje značenje pojma prispodoba (pojednostavljeno – priče koje je Isus pričao)

− Prepoznaje i imenuje starozavjetne i novozavjetne pripovijesti: Adam, Noa, Abraham, Josip Egipatski, Isus Krist…

− Imenuje Novi zavjet kao dio Biblije koji govori o Isusu Kristu i opisuje život prvih kršćana.

− Prepričava starozavjetne i novozavjetne pripovijesti. − Prepoznaje povezanost biblijske poruke i konkretnoga iskustva.

A.2.3

UČENIK PREPOZNAJE I NAVODI

RAZLIČITE RELIGIJSKE ZNAKOVE,

BLAGDANE I OBIČAJE U NEPOSREDNOJ

OKOLINI TE IZRAŽAVA VAŽNOST

POŠTOVANJA DRUGIH LJUDI.

− Prepoznaje i navodi različite religijske znakove u neposrednome okružju ili u medijima.

− Navodi da se različiti znakovi odnose na različite običaje i religije.

− Prepoznaje da različiti religijski znakovi potvrđuju da ljudi vjeruju u Boga, ali i da ima ljudi koji ne vjeruju u Boga.

− Uvažava i poštuje druge u njihovim različitostima.

− Prepoznaje i navodi različite religijske znakove u neposrednome okružju ili u medijima.

− Navodi da se različiti znakovi odnose na različite običaje i religije.

− Prepoznaje da različiti religijski znakovi potvrđuju da ljudi vjeruju u Boga, ali i da ima ljudi koji ne vjeruju u Boga.

− Izražava, navodeći primjere, važnost međusobnoga poštovanja.




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOV

OLJAVA

JUĆA


B.2.1

− Otkriva Boga koji je čudesno stvorio svijet i ljude. − Prepoznaje život kao Božji dar. − Prepričava odabrane biblijske tekstove

‒32

UČENIK OTKRIVA BOGA STVORITELJA

KOJI POZIVA ČOVJEKA DA MU

BUDE PRIJATELJ I SURADNIK.

− U nekim događajima povijesti spasenja otkriva dobre ljude koji su bili Bogu vjerni (Noa, Abraham, Josip Egipatski) i prepričava te biblijske tekstove.

− Otkriva Božji poziv da bude Božji prijatelj, da ima povjerenja u Boga i da čini dobra djela.

− Otkriva odabrane darove koje mu je Bog darovao i izražava radost i zahvalnost Bogu.

B.2.2

UPOZNAJE I OPISUJE ISUSA KAO

SPASITELJA I DOBROGA UČITELJA KOJI

POZIVA UČENIKE DA BUDU NJEGOVI

SVJEDOCI.

− Prepričava biblijske događaje i imenuje ljude koji iščekuju i traže novorođenoga Mesiju (mudraci Mt 2, 1-12).

− Prepričava biblijske tekstove koji govore o Isusu kao učitelju koji okuplja i poučava svoje učenike.

− Prepričava biblijske tekstove koji govore o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću te prepoznaje svjedoke njegove osude (Juda, Pilat).

− Navodi i izražava znakove uskrsne radosti i mira.

− Prepričava događaj Isusova rođenja i imenuje članove Svete obitelji.

− Prepričava biblijske tekstove koji govore o Isusu kao učitelju koji okuplja i poučava svoje učenike.

− Prepričava događaj Isusove muke (Juda, Pilat, križni put) i uskrsnuća (prazan grob, susret Isusa sa ženama i apostolima).

− Stvaralačkim izražavanjem iznosi znakove uskrsne radosti i mira −

B.2.3

UČENIK OTKRIVA ZNAKOVE I RADOST

KRŠTENJA, MOLITVE I PRIPADNOST

ZAJEDNICI U KOJOJ SE OKUPLJAJU

VJERNICI NA MISU I MOLITVU

.

− Predstavlja krštenje kao način primanja u Crkvu po kojemu se postaje članom župne zajednice u kojoj se okupljaju kršćani.

− Otkriva da kršćanska obitelj s drugim obiteljima čini Crkvu.

− Poznaje vidljive znakove sakramenta krštenja.

− Jednostavno opisuje sakrament krsta.

− Prepoznaje krštenje kao način primanja u Kristovu Crkvu i znak pripadnosti Crkvi.

− Svojim riječima navodi znakove krštenja i značenje sakramenta krsta − Navodi da je molitva razgovor s Bogom i navodi mjesta gdje se naviše moli

Bogu. − Zna izreći ili napisati vlastitu molitvu.

‒33

− Prepoznaje važnost sudjelovanja na svetoj misi.

− Opisuje da je molitva razgovor s Bogom i navodi mjesta gdje se najviše moli Bogu




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


C.2.1

UČENIK OPISUJE SVOJIM RIJEČIMA KAKO

BOG LJUBI ČOVJEKA I OPRAŠTA

ČOVJEKOVE POGREŠKE.

− Prepoznaje da je svaki čovjek poseban i vrijedan (Post 1,27)

− Opisuje prijateljstvo između Boga i prvih ljudi te prepričava biblijski tekst o prvome grijehu ( Post 3,1-24).

− Na primjerima biblijskih tekstova prepričava i otkriva kako je Bog milosrdan i oprašta čovjekove pogreške: Priča o izgubljenoj ovci (Lk 15, 3-7), prispodoba o milosrdnome Samarijancu

− Opisuje prijateljstvo između Boga i prvih ljudi te prepričava biblijski tekst o prvome grijehu.

− Na primjerima odabranih biblijskih tekstova opisuje da je Bog milosrdan i oprašta čovjekove pogreške.

C.2.2

OTKRIVA KAKO VRIJEDNOSTI

PRIJATELJSTVA, POMAGANJA I

OPRAŠTANJA PROVODITI U ŽIVOTU .

− Otkriva načine kako svatko pridonosi izgradnji zajedništva u razrednoj zajednici, školi i Crkvi.

− Navodi i opisuje značajke prijateljstva (povjerenje,

− Opisuje situacije kada smo jedni drugima potrebni i navodi kako možemo u školi i kod kuće pomagati jedni drugima.

− Navodi načine kako može pridonjeti izgradnji zajedništva u razrednoj zajednici, školi i Crkvi.

‒34

poštovanje, prihvaćanje, dobrohotnost, zajedništvo).

− Navodi primjere kako ih primijeniti u konkretnim situacijama

− Prepoznaje važnost pravila ponašanja u životu pojedinca i zajednice (prihvaćanje, poštovanje, razumijevanje, pomaganje, opraštanje).

− Prihvaća i poštuje pravila ponašanja u razredu.

− Prepoznaje važnost pomaganja na primjeru biblijskog teksta Mt 25,34-40

− Prepoznaje i opisuje znakove međusobnoga praštanja

− Opisuje obilježja dobra prijateljstva, navodi značajke prijateljstva i navodi primjere kako ih primijeniti u konkretnim situacijama

− Opisuje Crkvu kao mjesto susreta, zajedništva i radosti. − Jednostavno prepričava biblijski tekst Mt 25,34-40 i izdvaja poruku − Stvaralačkim izražavanjem iznosi znakove i primjere opraštanja i prijateljstva

C.2.3

UČENIK PREPOZNAJE I SVOJIM RIJEČIMA

OPISUJE VAŽNOST PRAVILA PONAŠANJA

TE NAVODI ZLATNO PRAVILO.

− Navodi neka pravila ponašanja i opisuje ih svojim riječima.

− Navodi zlatno pravilo i daje primjer ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Prepoznaje da je zlatno pravilo važno za sve ljude

− Navodi zlatno pravilo i opisuje primjere ponašanja prema njemu.

− Navodi neka pravila ponašanja, opisuje ih svojim riječima i daje primjer svojim ponašanjem.

− Prihvaća i poštuje zlatno pravilo




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


‒35

D.2.1

UČENIK OPISUJE ŽIVOT ISUSOVIH

UČENIKA I KAKO SE U CRKVI OČITUJE

BOŽJA LJUBAV PREMA BOGU I ČOVJEKU

NEKADA I DANAS

− S pomoću biblijskih tekstova opisuje život prvih kršćana i njihovo zajedništvo (prema Dj 2,42-47 )

− Opisuje kako su apostoli propovijedali i osnivali nove zajednice.

− Opisuje život kršćana danas i Crkvu kao mjesto susreta, zajedništva i radosti

− Opisuje kako su kršćani međusobno povezani (npr. misijski krajevi).

− Prepoznaje, imenuje i opisuje osnovna obilježja prve Crkve. − Prepoznaje i opisuje osnovne pojmove o Crkvi kao zajednici vjernika. − Opisuje zajednicu kršćana - vjernika.

D.2.2

UČENIK OPISUJE CRKVENE BLAGDANE I

SLAVLJA I NJIHOVU VAŽNOST ZA ŽIVOT

VJERNIKA TE PREPOZNAJE I OPISUJE

BIBLIJSKE I DRUGE KRŠĆANSKE MOTIVE U

SVOME OKRUŽJU

− Prepoznaje i opisuje biblijske i druge kršćanske motive i poruke u svome okružju prisutne u hrvatskim običajima: navodi znakove i adventske običaje koji nas pripremaju za proslavu Isusova rođenja, navodi božićne simbole i običaje.

− Prepoznaje i opisuje uskrsne znakove i simbole u svome okružju.

- Prepoznaje i navodi značenje drugih

blagdana, svetkovina i običaja koji se

obilježavaju u okružju učenika (Dana

kruha i zahvalnosti za plodove zemlje,

Svi svetih i Dušnog dana, Sv. Nikole i

Sv. Lucije, svibanj - mjesec posvećen

Mariji…) Prepoznaje i opisuje biblijske

motive i poruke u svome okružju u

− Imenuje adventske i božićne simbole/običaje i opisuje njihovo značenje. − navodi uskrsne znakove i simbole u svome okružju. − navodi značenje drugih blagdana, svetkovina i običaja koji se obilježavaju u

okružju

− Prepoznaje i navodi kršćanske znakove i simbole u svome okružju.

− Prepoznaje biblijske motive u svome okružju i povezuje s biblijskim tekstovima (likovna umjetnost, glazba, književnost…).

‒36

književnosti, likovnoj umjetnosti,

glazbi…

Čovjekov odgovor na znakove Božje dobrote - učenici upoznaju Isusov život i prepoznaju njegovo praštanje i ljubav te njegovo darivanje svim vjernicima u

euharistiji. Primjereno svojoj dobi učenici razvijaju psihofizičke, duhovne i moralne sposobnosti za život u zajednici te na taj način odgovaraju na znakove Božje

dobrote.





poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


A.3.1

UČENIK PREPOZNAJE I OPISUJE VAŽNOST

ZAJEDNICE ZA ŽIVOT POJEDINCA

− Uočava da svatko živi u zajednici i da su ljudi sretni kad doživljavaju ljubav i zajedništvo.

− Razlikuje različite zajednice (obitelj, razred, škola, prijatelji, Crkva...).

− Opisuje važnost zajednice za život pojedinca te važnost doprinosa svakoga pojedinca zajednici.

− Prepoznaje važnost zajednice za život pojedinca te važnost doprinosa svakoga pojedinca zajednici.

− Uočava da svatko živi u zajednici te prepoznaje i objašnjava vezu između zajedništva i ljubavi te čovjekove radosti.

− Samostalno objašnjava važnost zajednice za život pojedinca te važnost doprinosa svakoga pojedinca zajednici.

− Objašnjava, ilustrirajući primjerima, važnost zajednice za život pojedinca te važnost doprinosa svakoga pojedinca zajednici.

‒37

A.3.2

UČENIK SAMOSTALNO PREPRIČAVA

ODABRANE VAŽNIJE BIBLIJSKE TEKSTOVE,

RAZUMIJE I TUMAČI NJIHOVU PORUKU ZA

ŽIVOT VJERNIKA - POJEDINCA I

ZAJEDNICE.

− Navodi i prepričava temeljne evanđeoske odlomke koji govore o Isusu (Isus i Zakej…)

− Navodi i prepričava odabrane starozavjetne biblijske tekstove (Mojsije…).

− Prepoznaje razliku između događaja i pripovijesti (prispodoba) npr. Isusovo rođenje, muka, smrt i uskrsnuće i prispodoba (priča) o Dobrom Ocu,

− Objašnjava povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom.

− Prepoznaje kojemu dijelu pripada pojedini biblijski tekst, Staromu ili Novomu zavjetu.

− Prepoznaje značenje određenih simbola (put i život kao simboli, kruh života…)

− Navodi temeljne evanđeoske odlomke koji govore o Isusu te odabrane starozavjetne biblijske tekstove.

− Prepričava uz pomoć temeljne evanđeoske odlomke koji govore o Isusu te odabrane starozavjetne biblijske tekstove.

− Prepričava temeljne evanđeoske odlomke koji govore o Isusu i odabrane starozavjetne biblijske tekstove te navodi njihovu povezanost s konkretnim životom.

− Samostalno prepričava temeljne evanđeoske odlomke i odabrane starozavjetne biblijske tekstove i jednostavno tumači njihovu poruku za život pojedinca i zajednice.




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


B.3.1

UČENIK UPOZNAJE I DOŽIVLJAVA BOGA

KAO DOBROGA OCA KOJI SE BRINE ZA

SVOJ NAROD.

− Otkriva i upoznaje u ključnim događajima biblijske povijesti (Mojsije, Pasha, Izlazak, Sinaj) znakove Božje naklonosti i brige za

− Navodi uz pomoć vjeroučitelja biblijske tekstove koji

− Prepričava biblijske događaje koji pripovijedaju o Bogu koji se

− Pripovijeda biblijske događaje, izdvaja likove i otkriva Boga

− Pripovijeda biblijske događaje, izdvaja likove i

‒38

svoj narod i svakoga čovjeka, osobito za siromašne i nemoćne.

− Otkriva u biblijskim tekstovima kako Bog čuva, hrani i vodi ljude kroz kušnje života i izbavlja ih iz nevolje.

− Prepoznaje i navodi znakove Božje prisutnosti u svom životu.

govore o Božjoj dobroti i brizi za svoj izabrani narod, za svakoga čovjeka i za sve ljude.

brine za svoj narod, čuva ga i izbavlja, hrani i vodi kroz kušnje života.

kao dobroga oca koji se brine za svoj narod te prepoznaje znakove Božje prisutnosti u svom životu.

otkriva Boga kao dobroga oca koji se brine za svoj narod te prepoznaje i navodi znakove Božje prisutnosti u svom životu.

B.3.2

UČENIK OTKRIVA ISUSA KOJI LJUDIMA

NUDI SVOJU LJUBAV, PRAŠTANJE I

POMIRENJE TE SVOJIM UČENICAMA

DARUJE SEBE SAMA U EUHARISTIJI.

− Pripovijeda biblijske pripovijesti koje govore o Bogu kao dobrome Ocu: Dobri Otac, Isus i Zakej, Dug i dužnik

− Otkriva i opisuje Isusov poziv na praštanje i pomirenje (Iv 20,19-23 Isus šalje učenike da opraštaju grijehe...)

− Opisuje Posljednju večeru na kojoj Isus ustanovljuje euharistiju i Isusov susret s učenicima na putu u Emaus

− Opisuje Isusovu prisutnost pod prilikama kruha.

− Navodi uz pomoć vjeroučitelja biblijske pripovijesti koje govore o Bogu kao dobrome Ocu i o Isusovu pozivu na praštanje i pomirenje

− Prepoznaje Posljednju večeru kao događaj ustanovljenja euharistije.

− Prepričava odabrane biblijske pripovijesti koje govore o Bogu kao dobrome Ocu i o Isusovu pozivu na praštanje i pomirenje te tekst o ustanovljenju euharistije.

− Prepričava većinu biblijskih pripovijesti koje govore o Bogu kao dobrome Ocu i o Isusovu pozivu na praštanje i pomirenje te tekst o ustanovljenju euharistije.

− Prepričava i jednostavno tumači biblijske pripovijesti koje govore o Bogu kao dobrome Ocu i o Isusovu pozivu na praštanje i pomirenje te tekst o ustanovljenju euharistije.

B.3.3 − Objašnjava ključne elemente sakramenta pomirenja (Bog koja oprašta grijehe, svećenik koji

− Navodi i opisuje, uz pomoć učitelja ključne

− Opisuje, uz pomoć učitelja,

− opisuje ključne čine sakramenta

− Objašnjava ključne čine sakramenta

‒39

UČENIK OBJAŠNJAVA SAKRAMENT

POMIRENJA KAO SUSRET U KOJEMU BOG

DARIVA OPROŠTENJE, A SAKRAMENT

EUHARISTIJE KAO ISUSOVO TRAJNO

DARIVANJE ONIMA KOJI VJERUJU.

odrješuje, temeljni čin sakramenta pokore, ispovijed kao osobno priznanje grijeha...).

− Objašnjava značenje riječi grešnik, grijeh, praštanje i pomirenje.

− Navodi ključne čine sakramenta euharistije te važnost euharistijskoga zajedništva i slavlja (Krist povezuje vjernike sa sobom i međusobno, Isusova trajna prisutnost među ljudima pod prilikama kruha i vina...).

− Navodi i opisuje osnovne dijelove mise.

čine sakramenta pomirenja i euharistije.

ključne čine sakramenta pomirenja i euharistije.

pomirenja i euharistije.

pomirenja i euharistije i navodi njihovo biblijsko uporište.




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


C.3.1

UČENIK OTKRIVA I PREPRIČAVA DESET

ZAPOVIJEDI KAO ZNAK SAVEZA I

PRIJATELJSTVA IZMEĐU BOGA I ČOVJEKA I

ZAPOVIJEDI LJUBAVI ISPUNJENJE SVIH

ZAPOVIJEDI

− Prepoznaje značenje Božjih zapovijedi za izraelski narod, ali i za sve ljude.

− Navodi i objašnjava zapovijedi koje se odnose na Boga, a koje se odnose na čovjeka.

− Objašnjava na izabranim biblijskim tekstovima da je ljubav temeljni

− Navodi uz pomoć učitelja Deset zapovijedi. i zapovijedi

ljubavi.

− Uz pomoć učitelja objašnjava što znači da su zapovijedi znak saveza i prijateljstva

− Samostalno objašnjava što znači da su zapovijedi znak saveza i prijateljstva između Boga i čovjeka.

− Otkriva i objašnjava, koristeći se biblijskim tekstovima, Deset zapovijedi kao znak saveza i

‒40

zakon Isusova novoga kraljevstva (Mt 22,34-44 i 5,43-48; Lk 6,37-38, 41-42).

− Poznaje biblijske upute za zajednički život ljudi (Deset zapovijedi, zlatno pravilo, ljubav prema bližnjemu).

− Prepoznaje i objašnjava pojam saveza kao znaka prijateljstva između Boga i čovjeka i daje primjere različitih saveza među ljudima.

− Navodi zapovijedi ljubavi te primjere ljubavi prema Bogu i čovjeku.

između Boga i čovjeka

− Navodi zapovijedi ljubavi.

− Navodi zapovijedi ljubavi.

prijateljstva između Boga i čovjeka.

− Navodi zapovijedi ljubavi kao ispunjenje svih zapovijedi

C.3.2

UČENIK PREPOZNAJE, OPISUJE I NAVODI

PRIMJERE MEĐUSOBNOGA POMAGANJA,

POVJERENJA, OSJETLJIVOSTI I

OTVORENOSTI ZA LJUDE U ZAJEDNICI.

− Objašnjava učinjeno dobro djelo kao primjer Božje dobrote (usp. milosrdni Samarijanac, Lk 10,29-37).

− Na primjeru odabranih biblijskih tekstova navodi Isusovu ljubav i brigu prema čovjeku (4,23-25, Mk 7,31-37 i Mk, 46-52, Mk 10,46-52) te istražuje kako možemo jedni drugima pružati pomoć i ljubav.

− Otkriva i objašnjava da se čovjeka ne daruje samo materijalnim darom, nego i riječju, lijepim ponašanjem.

− Prepoznaje i navodi dobra djela koja može činiti (pomaganje u obitelji, razredu, susjedstvu).

−

− Navodi primjere međusobnoga pomaganja, povjerenja, osjetljivosti i otvorenosti za ljude u zajednici.

− Uz pomoć učitelja opisuje primjere međusobnoga pomaganja, povjerenja, osjetljivosti i otvorenosti za ljude u zajednici.

− Opisuje primjere međusobnoga pomaganja, povjerenja, osjetljivosti i otvorenosti za ljude u zajednici.

− Opisuje primjere međusobnoga pomaganja, povjerenja, osjetljivosti i otvorenosti za ljude u zajednici i navodi neka biblijska uporišta za takvo ponašanje.

C.3.3 − Opisuje Zakejev susret s Isusom i želju za obraćenjem

− Prepoznaje pojmove savjesti,

− Uz pomoć učitelja opisuje

− Svojim riječima opisuje

− Objašnjava pojmove savjesti,

‒41

UČENIK OBJAŠNJAVA POJMOVE SAVJESTI,

GRIJEHA, KAJANJA, POMIRENJA I U

STANJU JE PROMIŠLJATI O VLASTITOM

PONAŠANJU.

− Opisuje savjest kao Božji glas u čovjeku koji mu govori što je dobro, a što je zlo.

− Objašnjava savjest kao Božji glas u nama koji nas potiče na kajanje i pomirenje.

− Svojim riječima opisuje pojam grijeha i razlikuje grijehe.

− Prepoznaje ulogu savjesti na konkretnim primjerima iz svoga života.

− Analizira i vrednuje posljedice nekih postupaka na konkretnim primjerima.

grijeha, kajanja, pomirenja.

pojmove savjesti, grijeha, kajanja, pomirenja i povezuje ih s konkretnim iskustvom.

pojmove savjesti, grijeha, kajanja, pomirenja i objašnjava njihovu povezanost s konkretnim iskustvom.

grijeha, kajanja, pomirenja i analizira vlastito ponašanje.

‒42




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


D.3.1

UČENIK OPISUJE ŽUPNU ZAJEDNICU,

NAVODI NAČINE AKTIVNOGA

SUDJELOVANJA U ŽUPNOJ ZAJEDNICI.

− Imenuje i opisuje svoju župu, župnu crkvu i njezina zaštitnika.

− Opisuje različite službe i aktivnosti unutar župne zajednice.

− Navodi aktivnosti u župi i načine kako se može uključiti u život i djelovanje župne zajednice (ministranti, obiteljske službe Božje, dječje skupine, zborovi i slično).

− S razumijevanjem objašnjava pravila ponašanja u crkvenome prostoru.

− Prepoznaje i imenuje osnovne elemente unutrašnjosti crkve (oltar, prostor za vjernike, zaštitnik župe, različite službe…).

− Opisuje osnovne pojmove o Crkvi: župu kao mjesto susreta, kao zajednicu koja se okuplja na nedjeljnoj misi.

− Navodi osnovne pojmove i podatke o župnoj zajednici.

− Imenuje župu, župnoga zaštitnika, navodi odabrane službe unutar župne zajednice (župnik, kapelan, redovnici i redovnice…) i župne aktivnosti.

− Imenuje i uz pomoć učitelja opisuje župu, župnoga zaštitnika, župnu crkvu, opisuje odabrane službe unutar župne zajednice (župnik, kapelan, redovnici i redovnice…) i župne aktivnosti.

− Opisuje svoju župnu zajednicu, navodi načine aktivnoga sudjelovanja u župnoj zajednici.

D.3.2

UČENIK OPISUJE CRKVENE BLAGDANE I

SLAVLJA I NJIHOVU VAŽNOST ZA ŽIVOT

VJERNIKA TE BIBLIJSKE I DRUGE

KRŠĆANSKE MOTIVE U SVOME OKRUŽJU

− Prepoznaje važnije biblijske i druge kršćanske motive i poruke prisutne u božićnim narodnim običajima.

− prepoznati sve darovano kao znak Božje brige za čovjeka i izražava zahvalnost osobito slavljenjem Dana kruha (zahvalnosti)

− Navodi odabrane božićne narodne običaje i prepoznaje biblijske

− Navodi božićne običaje i imenuje biblijske i kršćanske motive u

− Opisuje božićne običaje i imenuje biblijske i kršćanske motive i

− Opisuje božićne običaje, biblijske i kršćanske motive i poruke u

‒43

− izražava osjećaj brige za siromašne i potrebite

− zna izreći poruku blagdana sv. Nikole

− Opisuje što je advent i kako nas potiče na djelotvornu ljubav prema bližnjemu

− prepoznaje značenje blagdana Tijelova

− Prepoznaje i navodi značenje drugih blagdana, svetkovina i običaja koji se obilježavaju u okružju učenika

− Stvaralačkim izražavanjem izražava radost slavlja blagdana

− Prepoznaje odabrane biblijske motive u svojoj župnoj crkvi.

− Prepoznaje biblijske motive u svome okružju (likovna umjetnost, glazba, književnost, običaji...).

motive u svome okružju (likovna umjetnost, glazba, književnost…).


svome okružju (likovna umjetnost, glazba, književnost…).


poruke u svome okružju i opisuje odabrane od njih (likovna umjetnost, glazba, književnost…).


svome okružju (likovna umjetnost, glazba, književnost…).


D.3.3

UČENIK PREPOZNAJE TEMELJEN

POJMOVE ŽIDOVSTVA S KOJIMA SE

SUSREĆE KROZ BIBLIJSKE TEKSTOVE TE

ZAPAŽA ZNAKOVE (PREDMETE, POJAVE)

DRUGIH RELIGIJA U SVOM OKRUŽJU.

− Upoznaje židovski blagdan Pashe i uspoređuje ga s Uskrsom.

− Povezuje blagdane Pashu i Uskrs rabeći glagol prijelaz.

− Prepoznaje Savez na Sinaju i 10 zapovijedi zajedničkima Židovima i kršćanima

− Imenuje židovski blagdan Pashe i jednostavno ga opisuje.

− Objašnjava židovski blagdan Pashe.

− Uspoređuje židovski blagdan Pashe i Uskrs.

− Uspoređujući židovski blagdan Pashe i Uskrsa, uočava njihovu povezanost.

‒44

Život kao dar i odgovornost - učenici upoznaju Boga koji čovjeku daruje svoje savjete/zapovijedi za sretan život te ga poziva na odgovornost i suradnju u

oblikovanju stvorenoga svijeta.





poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆ

A DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA

A.4.1

UČENIK OTKRIVA I ZAPAŽA KAKO KROZ

SKLAD PRIRODE I SVIJETA I DRAGOCJENI

DAR ŽIVOTA SPOZNAJE BOŽJU LJUBAV I

OBJAŠNJAVA SVOJU ODGOVORNOST ZA

SEBE, ZA DRUGE I ZA SVIJET.

− U prirodnim ljepotama, u redu i skladu prepoznaje Božje tragove

− Opisuje po čemu je čovjek sličan Bogu (misli, govori, ljubi, odlučuje, stvara).

− Uviđa i objašnjava da svatko ima svoje mjesto i svoju zadaću u Božjemu stvoriteljskom planu.

− Uviđa svoje mjesto, svoje sposobnosti i odgovornosti u životu te na primjerima pokazuje kako preuzeti odgovornosti za sebe i za druge.

− Izražava stav zahvalnosti prema Bogu Stvoritelju, a s poštovanjem se odnosi prema drugima.

− Uočava čovjekovu i odgovornost za Zemlju (ekologija)

− Prepoznaje da je čovjek posebno stvorenje u odnosu na sva druga stvorenja te navodi čovjekovu ulogu i odgovornost u odnosu na prirodu i svijet.

− Opisuje čovjekovu ulogu i odgovornost u odnosu na prirodu i svijet te imenuje odabrane svoje sposobnosti i odgovornosti u životu.

− Jednostavno objašnjava čovjekovu ulogu i odgovornost u odnosu na prirodu i svijet dajući primjere iz svakodnevnoga života te opisuje svoje mjesto i svoje sposobnosti i odgovornosti u životu.

− Objašnjava da je čovjek posebno stvorenje u odnosu na sva druga stvorenja te objašnjava čovjekovu ulogu i odgovornost u odnosu na prirodu i svijet, dajući primjere iz svakodnevnoga života, te objašnjava svoje mjesto i

‒45

svoje sposobnosti i odgovornosti u životu.

A.4.2

UČENIK PRIPOVIJEDA VAŽNIJE

STAROZAVJETNE I NOVOZAVJETNE

TEKSTOVE I OBJAŠNJAVA NJIHOVU

PORUKU.

− Slobodno pripovijeda starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove (Isusov odnos prema slabima...).

− Prepoznaje kojemu dijelu pripada pojedini biblijski tekst, Staromu ili Novomu zavjetu.

− Objašnjava povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom.

− Prepoznaje slikoviti govor i zna izreći poruke odabranih slikovitih biblijskih tekstova (tekstovi navedeni u drugim konceptima)

− Izražava stav vjere prema Božjoj riječi i poruci za svoj život .

− Jednostavno pripovijeda starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove i prepoznaje kojemu dijelu pripada pojedini biblijski tekst, Staromu ili Novomu zavjetu.

− Jednostavno pripovijeda starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove te prepoznaje povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom uz pomoć učitelja.

− Slobodno pripovijeda starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove te jednostavno objašnjava povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom.

− Slobodno pripovijeda starozavjetne i novozavjetne biblijske tekstove te objašnjava povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom.

A.4.3

UČENIK UOČAVA I OBJAŠNJAVA DA LJUDI

POSTAVLJAJU RELIGIJSKA PITANJA NA

RAZLIČITE NAČINE TE OBJAŠNJAVA

VAŽNOST RAZUMIJEVANJA I POŠTOVANJA

DRUGIH.

− Prepoznaje i imenuje važnije religijske znakove i simbole.

− Prepoznaje različite načine na koje ljudi traže Boga (dive se ljepoti i zagonetnosti svijeta, raduju se životu, boje se nesreće i neizvjesnosti, traže odgovore u raznim religijama…).

− objašnjava da mnogi ljudi pripadaju drugim religijama, a neki ne vjeruju.

− Imenuje objavljene religije. − Izražava i opisuje važnost

međusobnoga poštovanja prema

− Prepoznaje važnije religijske znakove i simbole te različite načine na koje ljudi traže Boga.

− Izražava važnost međusobnoga poštovanja.

− Imenuje važnije religijske znakove i simbole, različite načine na koje ljudi traže Boga te imenuje objavljenje religije.

− Objašnjava da mnogi ljudi pripadaju drugim religijama te izražava i opisuje važnost međusobnoga poštovanja.

− Objašnjava da mnogi ljudi pripadaju drugim religijama te izražava i objašnjava važnost međusobnoga poštovanja.

‒46

onima koji drukčije vjeruju i onima koji ne vjeruju.

− Izražava važnost međusobnoga poštovanja.




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆ


B.4.1

UČENIK OTKRIVA I OPISUJE TRAGOVE

BOŽJE MUDROSTI U PRIRODI I ZNAKOVE

BOŽJE OBJAVE TE UOČAVA TEMELJNA

OBILJEŽJA ČOVJEKA PO KOJIMA SE

POKAZUJE I OSTVARUJE KAO ČUDESNO

BIĆE I BOŽJA SLIKA.

− U biblijskim izvješćima stvaranja svijeta i čovjeka otkriva Boga stvoritelja, njegovu mudrost i dobrotu.

− Objašnjava da je čovjek kao Božje stvorenje poseban u odnosu na sva druga stvorenja (Post 1,27).

− Objašnjava čovjekovu ulogu i odgovornost u odnosu na prirodu i svijet (Post 2,15), dajući primjere iz svakodnevnoga života.

− Kratko upoznaje, na temelju Apostolskoga vjerovanja, osnovne izričaje kršćanske vjere u Boga.

− Objašnjava važnost osjećaja zahvalnosti i zahvalne molitve Bogu

− Uspoređuje i prepričava odabrane biblijske događaje koji govore o Bogu koji po svojim riječima i djelima očituje uzvišenost, svemoć, snagu, veličinu i ljepotu, napose po čovjeku koji je njegova slika.

− Razlučuje i navodi primjere povezanosti, sklada i reda u prirodi koji govore o Božjoj mudrosti, svemoći, veličini, dobroti i ljepoti.

− Razumje i slikovito opisuje pojmove vjerujem, svemoguć, vidljiv i nevidljiv.

− Opisuje da je čovjek posebno stvorenje u odnosu na sva druga stvorenja po svome razumu (sposobnosti razmišljanja), osjećajima i slobodnome

− Svojim riječima objašnjava da čovjek Boga ne može vidjeti svojim ljudskim očima te razlikuje, navodi, prosuđuje i opisuje neka Božja svojstva (nevidljiv, svemoguć, mudar, dobar).

− Zna izreći Apostolsko vjerovanje.

‒47

odlučivanju o onome što će činiti.

− Zna zreći Apostolsko vjerovanje

B.4.2

UČENIK OPISUJE DOGAĐAJE IZ ISUSOVA

ŽIVOTA KOJI POKAZUJU DA JE ON

OBEĆANI I NAVIJEŠTENI SIN BOŽJI KOJI

DONOSI RADOSNU VIJEST SPASENJA SVIM

LJUDIMA.

− U propovijedanju Ivana Krstitelja, navještaju Isusova začeća i rođenja, događaja u Jeruzalemskome hramu i krštenja na Jordanu upoznaje Isusa kao Mesiju – Spasitelja koji je od Oca došao i donio mir i spasenje ljudima (LK 2,8-14).

− Opisuje kako se Isus svojim riječima i djelima očitovao kao Božji Sin, te kako je pozvao svoje učenike da poput žene tuđinke (Mt 15,21-28) i učenika sv. Petra (Petrova ispovijest) vjeruju u njega i njegovu poruku te budu njegovi svjedoci među ljudima.

− Objašnjava značenje riječi Emanuel. − Analizira molitvu Anđeo Gospodnji i zna

je napamet. − Otkriva i razumije da je Marija imala

čvrsta vjeru u Boga po kojoj je pristala biti Isusova majka.

− Navodi ključne biblijske događaje koji govore o Isusu kao Sinu Božjemu.

− Opisuje ključne biblijske događaje koji govore o Isusu kao Sinu Božjemu.

− Opisuje ključne biblijske događaje koji govore o Isusu kao Sinu Božjemu te bez većih poteškoća objašnjava važnost vjere u Isusa Krista.

− Opisuje ključne biblijske događaje koji govore o Isusu kao Sinu Božjemu, svojim riječima objašnjava važnost vjere u Isusa Krista te objašnjava Kristov poziv ljudima da u njega vjeruju i da žive kao djeca Božja, kao braća i sestre.

‒48

B.4.3

UČENIK OTKRIVA I OBJAŠNJAVA KORIZMU

KAO DRAGOCJENO VRIJEME SLAVLJENJA

BOGA DJELIMA KRŠĆANSKOGA POSTA,

MOLITVE I MILOSRĐA, A USKRS KAO

SLAVLJE POBJEDE USKRSNULOGA KRISTA.

− U Isusovoj kušnji u pustinji i njegovu odnosu prema ljudima upoznaje važnost kršćanskoga posta, molitve i djela milosrđa, osobito brige za bolesne, siromašne i sve potrebite.

− Upoznaje biblijska izvješća Cvjetnice i događaja Velikoga tjedna.

− Shvaća i opisuje poruke povezane s pojmovima: korizma, post, djela milosrđa, Cvjetnica, Veliki tjedan, križni put, Uskrs, euharistija, krštenje.

− Otkriva vrijednost i snagu liturgijskih slavlja, kršćanskih pobožnosti (križnoga puta), molitve i djela milosrđa u izgradnji i svjedočenju vjere u Krista uskrsnuloga.

− Navodi i opisuje tjelesna djela milosrđa. − Poznaje kršćansko značenje nedjelje,

kao dana Isusova uskrsnuća i prepoznaje važnost sudjelovanja na svetoj misi

− Navodi ključne elemente korizme te prepričava biblijske događaje Velikoga tjedna: Kristova posljednja večera, muka, smrt i uskrsnuće.

- Opisuje ključne

elemente

korizme te

pripovijeda

biblijske

događaje

Velikoga tjedna:

Kristova

posljednja

večera, muka,

smrt i

uskrsnuće.

− Pripovijeda središnje biblijske događaje Kristove muke, smrti i uskrsnuća i objašnjava značenje korizme u pripremi za proslavu Uskrsa te nedjelje kao trajne proslave Uskrsa u vjerničkoj zajednici.

- Pripovijeda

središnje

biblijske

događaje

Kristove muke,

smrti i

uskrsnuća,

objašnjava

značenje

korizme te

predstavlja

različite

mogućnosti

svjedočenja

kršćanskoga

života u tim

vremenima, od

molitve i djela

milosrđa do

različitih

pobožnosti koje

prate ta

vremena.

‒49




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI

ZADO

VOLJA

VAJUĆ

A


C.4.1

UČENIK NABRAJA I OBJAŠNJAVA PRVE TRI

BOŽJE ZAPOVIJEDI I POVEZUJE IH S

KONKRETNIM ŽIVOTOM.

− Prepoznaje i objašnjava poruku prvih triju Božjih zapovijedi koje uređuju odnos čovjeka prema Bogu

− Objašnjava važnost poštivanja Božjega zakona u životu svakoga čovjeka i objašnjava da su Božje zapovijedi pravila za dobre odnose među ljudima.

− Opisuje značenje dviju ploča Zakona. − Navodi i objašnjava načine poštovanja

Boga (molitva, vjera, nada, ljubav). − Navodi i objašnjava načine

poštovanja/nepoštovanja Božjega imena i imena svake osobe (poštovanje imena = poštovanje osobe, nepoštovanje Božjega imena - ružne riječi, psovke).

− Objašnjava važnosti slavljenja Boga u zajednici i važnost kršćanskoga slavlja nedjelje kao dana Gospodnjega.

− izražava stav poštovanja prema Bogu sudjelujući u molitvi, poštujući ima Božje...

− Nabraja prve tri Božje zapovijedi.

− Nabraja prve tri Božje zapovijedi i uz pomoć učitelja objašnjava ih.

− Nabraja i objašnjava prve tri Božje zapovijedi.

− Nabraja i objašnjava prve tri Božje zapovijedi i objašnjava njihovu važnost i primjenu u konkretnome životu.

C.4.2

UČENIK NABRAJA I OBJAŠNJAVA BOŽJE

ZAPOVIJEDI KOJE SE ODNOSE NA

− Nabraja sedam zapovijedi Dekaloga koje se odnose na čovjeka i na zajednicu (međuljudske odnose).

− Nabraja Božje zapovijedi koje se

− Nabraja i uz pomoć učitelja objašnjava

− Nabraja i objašnjava Božje zapovijedi

− Nabraja i objašnjava Božje zapovijedi

‒50

ČOVJEKA, NA ZAJEDNICU TE NA

MEĐULJUDSKE ODNOSE U ZAJEDNICI I

POVEZUJE IH S KONKRETNIM ŽIVOTOM.

− Prepoznaje važnost brige za tjelesni život i zdravlje te značenje Božje zapovijedi Ne ubij!; pokazuje odgovorno ponašanje za svoje zdravlje i zdravlje drugih (poštovati tijelo, stavove i život drugih ljudi).

− Otkriva i objašnjava potrebu zahvalnosti roditeljima za dar života i navodi kako se s poštovanjem ophoditi prema roditeljima i starijim osobama.

− Objašnjava kako se može riječima i djelima griješiti protiv pete Božje zapovijedi (nepoštovanje, neprihvaćanje, nebriga za druge).

− Uočava i objašnjava važnost poštovanja zapovijedi Ne ukradi! u obitelji, školi cijeloj zajednici.

− Objašnjava i navodi primjere zavisti, škrtosti i krađe u poveznici s konkretnim životnim primjerima.

− Objašnjava da je za prijateljstvo presudno govoriti istinu i povezuje s iskustvima istine i laži.

− Navodi i opisuje postupke koji sprečavaju nasilje i sukobe među vršnjacima (strpljivost, razgovor, uvažavanje, oproštenje).

− Prepoznaje i navodi primjere odgovornoga ponašanja prema stvorenome svijetu (briga za stvoreni svijet)

odnose na pojedinca, na zajednicu te na međuljudske odnose u zajednici.

Božje zapovijedi koje se odnose na pojedinca, na zajednicu te na međuljudske odnose u zajednici.

koje se odnose na zajednicu te međuljudske odnose u zajednici i povezuje ih s konkretnim životom.

koje se odnose na pojedinca, na zajednicu te na međuljudske odnose u zajednici i objašnjava posljedice poštovanja odnosno kršenja zapovijedi u konkretnome životu.

‒51

− Uočava i objašnjava posljedice kršenja pravila/zapovijedi u svakodnevnome životu.

− Opisuje značenje Majčina dana i povezuje ga s četvrtom Božjom zapovijedi

C.4.3

UČENIK PREPOZNAJE I OBJAŠNJAVA DA JE

POŠTIVANJE ZAPOVIJEDI ZAJEDNIČKO

ŽIDOVIMA I KRŠĆANIMA A OTKRIVA

SLIČNOST I U ISLAMU.

− Uočava i spoznaje da su Božje zapovijedi pravila za pravedan i sretan život ljudi

− Objašnjava sa su Zapovijedi zajedničke kršćanima i Židovima

− prepoznaje da ima sličnosti i u islamu (ukoliko se susreće s islamom u svom okružju)

- Navodi

odabrane

važnije moralne

zapovijedi

židovstva i

islama.

− Opisuje odabrane važnije moralne zapovijedi židovstva i islama.

− Objašnjava odabrane važnije moralne zapovijedi židovstva i islama te ih uspoređuje s nekim kršćanskim moralnim zapovijedima.

− Analizira i tumači odabrane moralne zapovijedi židovstva i islama te ih uspoređuje s nekim kršćanskim moralnim zapovijedima.




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOV

OLJAVA

JUĆA


D.4.1

UČENIK PREPOZNAJE DJELOVANJE DUHA

SVETOGA U VAŽNIJIM DOGAĐAJIMA U

POVIJESTI CRKVE I U CRKVI DANAS

− Prepričava biblijske izvještaje koji govore o djelovanju Duha Svetoga u prvoj Crkvi: o silasku Duha Svetoga nad apostole (Dj 2,2-4); o čudesnome oslobođenju apostola iz tamnice (prema Dj 5,12-42); o zajedništvu prve kršćanske zajednice (Dj 4,32-35); o

− Prepričava biblijske tekstove o prvoj Crkvi, prepoznaje postojanje različitih

− Slobodno pripovijeda biblijske tekstove o prvoj Crkvi, opisuje postojanje

− Objašnjava postojanje različitih kršćanskih Crkava i objašnjava što je

− Navodi odabrane kršćanske crkve i objašnjava ekumenizam na primjeru

‒52

propovijedanju apostola Petra i širenju Radosne vijesti (prema Dj 2,32-41).

− Otkriva i opisuje vezu između apostola, prvih kršćana i djelovanja Duha Svetoga u njihovu životu

− Imenuje službe u Crkvi i daje primjer važnosti i uloge svakoga člana crkvene zajednice.

− Navodi ulogu biskupije i osnovne podatke o svojoj biskupiji, prepoznaje župu dijelom biskupije.

− Prepoznaje da danas postoje različite kršćanske Crkve i ekumensko djelovanje na primjeru odnosa prema pripadnicima drugih kršćanskih zajednica u svojoj okolini.

− Istražuje djelovanje Duha Svetoga u Crkvi danas.

kršćanskih crkava i važnost ekumenizma.

različitih kršćanskih crkava i važnost ekumenizma.

ekumenizam i ekumensko djelovanje i daje primjer ekumenskoga djelovanja.

odnosa prema pripadnicima drugih kršćanskih zajednica u svojoj okolini (razredu, školi, gradu).

D.4.2

UČENIK OPISUJE I OBJAŠNJAVA

CRKVENE BLAGDANE I SLAVLJA I NJIHOVU VAŽNOST U ŽIVOTU TE

BIBLIJSKE I DRUGE KRŠĆANSKE

MOTIVE U SVOME OKRUŽJU (U

KNJIŽEVNOSTI I OSTALIM

UMJETNOSTIMA)

− Zapaža, prepoznaje i opisuje kršćanske motive i utjecaj u književnosti, likovnoj umjetnosti, arhitekturi, običajima i tradiciji svog grada / župe, svoje biskupije / nadbiskupije.

− Prepoznaje doprinos Crkve graditeljstvu, arhitekturi, razvoju znanosti i umjetnosti u znamenitostima na nacionalnoj razini

− prema mogućnostima upoznati se s važnošću glagoljice i najvažnijim spomenicima: Višeslavova krstionica i zavjetni križ, Zavjetna molitva Hrvata katolika, Bašćanska ploča.

− Zapaža i prepoznaje biblijske motive u svome okruženju te na temelju nekih konkretnih primjera prepoznaje doprinos Crkve razvoju kulture.

− Prepoznaje i navodi biblijske motive u svome okruženju te na temelju nekih konkretnih primjera prepoznaje doprinos Crkve razvoju kulture.

− Navodi biblijske motive u svome okruženju i opisuje odabrane od njih te na temelju nekih konkretnih primjera prepoznaje doprinos

− Opisuje biblijske motive u svome okruženju te na temelju nekih konkretnih primjera prepoznaje doprinos Crkve razvoju kulture.

‒53

− Prepoznaje utjecaj Crkve na bogatu duhovnu i kulturnu tradiciju hrv. naroda

Crkve razvoju kulture.

‒54

D.4.3

UČENIK PREPOZNAJE TEMELJNE

POJMOVE ŽIDOVSTVA S KOJIMA

SE SUSREĆE KROZ BIBLIJSKE

TEKSTOVE TE ZAPAŽA ZNAKOVE

(PREDMETE, POJAVE) DRUGIH

RELIGIJA U SVOM OKRUŽJU.

− Prepoznaje posebnosti sakralne arhitekture drugih vjerskih zajednica u užoj i široj okolici.

− Nabraja i s razumijevanjem opisuje odabrane zajedničke i različite elemente crkvenih prostora i života u zajednici.

− Prepoznaje utjecaje različitih religija u imenima osoba.

− Prepoznaje utjecaje različitih religija u filmovima, animiranim filmovima, glazbi…

− prepoznaje i objašnjava što je sinagoga, svitak, Hram, šalom, način života židovskog dječaka i druge pojmove s kojima se susreće kroz biblijske tekstove ovog godišta

− Prepoznaje da postoji utjecaj svjetskih religija u sredini/sadržajima s kojima se susreće i prepoznaje te utjecaje s pomoću reprodukcija, fotografija, citata, primjera....

− Prepoznaje posebnosti sakralne arhitekture drugih vjerskih zajednica u užoj i široj okolici, uočava razlike u crkvenome prostoru te uočava primjere u kojima se prepoznaje utjecaj svjetskih religija u različitim područjima života.

− Prepoznaje i opisuje odabrane posebnosti sakralne arhitekture drugih vjerskih zajednica u užoj i široj okolici, uočava i opisuje razlike u crkvenome prostoru te navodi primjere u kojima se prepoznaje utjecaj svjetskih religija u različitim područjima života.

− Samostalno prepoznaje i pronalazi nove primjere utjecaja svjetskih religija u suvremenome društvu.

‒55

Čovjek - religiozno biće – učenici otkrivanju prisutnost različitih Božjih tragova u životu čovjeka te polazeći od Isusovih riječi i djela, uočavaju važnost i

univerzalnost vrednota Božjega kraljevstva. Pozitivne primjere ponašanja primjenjuju u svakodnevnim situacijama.





poučavanja:



A.5.1

UČENIK OBJAŠNJAVA VAŽNOST

ZAJEDNIŠTVA TE KAKO NAS VJERA POTIČE

NA PRIHVAĆANJE SEBE I DRUGIH.

− Prepoznaje i tumači kako su odabrane stvari u svijetu složene i kako različiti ljudi različito gledaju na njih.

− Otkriva i opisuje različitost među ljudima te objašnjava važnost prihvaćanja različitosti te razvijanja odnosa poštovanja i povjerenja.

− Prepoznaje i opisuje jedinstvenost svakoga čovjeka s njegovim mogućnostima i ograničenjima.

− Objašnjava važnost vjere i povjerenja u međuljudskim odnosima i u odnosima prema Bogu.

− Izriče usmeno, pisano, slikom, pjesmom biblijske primjere Božjega prihvaćanja svakoga čovjeka (npr. korelacija s Hrvatskim jezikom: učenici pišu haiku, činkvinu, kratko izvješće, subjektivan/objektivan opis i sl.).

− prepoznaje različitost među ljudima, ističe važnost prihvaćanja različitosti i razvijanja odnosa poštovanja i povjerenja te izgradnje zajedništva.

− Otkriva i opisuje različitost među ljudima, objašnjava važnost prihvaćanja različitosti i razvijanja odnosa poštovanja i povjerenja te izgradnje zajedništva.

− Otkriva i opisuje različitost među ljudima, objašnjava na temelju konkretnih primjera važnost prihvaćanja različitosti i razvijanja odnosa poštovanja i povjerenja u izgradnji zajedništva.

− Otkriva i opisuje različitost među ljudima, analizira i tumači na temelju konkretnih primjera važnost prihvaćanja različitosti i razvijanja odnosa poštovanja i povjerenja te izgradnje zajedništva.

‒56

− Istražuje što nas sve unatoč razlikama povezuje.

A.5.2

UČENIK ČITA BIBLIJSKE TEKSTOVE

PREPOZNAJUĆI BIBLIJSKE KNJIGE, SLIKOVIT BIBLIJSKI GOVOR I TEMELJNE

BIBLIJSKE PORUKE KAKO BI OTKRIO

PORUKU ZA SVOJ ŽIVOT.

− Objašnjava da je Biblija temeljni izvor kršćanske vjere, ali i knjiga vjere židovske religije.

− Pokazuje na zemljovidu prostor nastanka Biblije i opisuje

− Imenuje osnovne dijelove Biblije. − Navodi temeljne sadržaje Staroga i

Novoga zavjeta. − Objašnjava važnost biblijskih sadržaja

za život čovjeka. − Prepoznaje biblijske kratice i s

pomoću njih pronalazi određena mjesta u Bibliji.

− Objašnjava da o Bogu govorimo u slikama, ali da one ne mogu potpuno izraziti stvarnost Boga.

− Navodi i objašnjava različite biblijske književne vrste.

− Prepoznaje osnovne dijelove Biblije, temeljne sadržaje Staroga i Novoga zavjeta i biblijske kratice evanđelja.

− Prepoznaje osnovne dijelove Biblije, temeljne sadržaje Staroga i Novoga zavjeta, biblijske kratice evanđelja, Djela apostolskih i nekih poslanica i s pomoću njih pronalazi ih u Bibliji.

− Navodi odabrane

− Prepoznaje biblijske kratice većine novozavjetnih knjiga i s pomoću njih pronalazi ih u Bibliji te jednostavno objašnjava važnost biblijskih sadržaja za život čovjeka.

− Navodi i jednostavno tumači odabrane slike koje rabimo

− Prepoznaje biblijske kratice novozavjetnih te nekih starozavjetnih knjiga i s pomoću njih pronalazi ih u Bibliji.

− Objašnjava, navodeći primjere, važnost biblijskih sadržaja za život čovjeka.

‒57

slike koje rabimo govoreći o Bogu.

govoreći o Bogu.

A.5.3

UČENIK OTKRIVA I TUMAČI VIŠESTRUKU

PRISUTNOST BOŽJIH TRAGOVA U

POVIJESTI I U DRUGIM RELIGIJAMA,

RAZLIKUJE GLAVNA OBILJEŽJA

MONOTEISTIČKIH RELIGIJA TE

OBJAŠNJAVA VAŽNOST RAZUMIJEVANJA I

POŠTOVANJA DRUGIH LJUDI I NJIHOVIH

ŽIVOTNIH VRIJEDNOSTI

− Prepoznaje i objašnjava da su pitanja sastavni dio života te objašnjava kako vjera može dati odgovore na mnoga pitanja.

− Objašnjava svoje mjesto i ulogu u bližemu i širemu okruženju i svoje religiozne vrijednosti.

− Propituje, navodi i tumači odabrane tragove Božje prisutnosti u povijesti i u drugim religijama.

− Prepoznaje i opisuje glavna obilježja monoteističkih religija.

− uspoređuje odabrane svete tekstove velikih religija (Tora, Kuran) s kršćanskim.

− Imenuje temeljne znakove i simbole monoteističkih religija.

− Prepoznaje prisutnost tih obilježja, znakova i simbola u bližoj i daljoj okolini te objašnjava njihovo značenje.

− Objašnjava značenje riječi poštovanje, dijalog i diskriminacija.

− Prepoznaje prisutnost religioznosti u životu čovjeka, prepoznaje glavna obilježja monoteističkih religija te navodi važnost dijaloga i poštovanja drugih ljudi za suživot.

- Opisuje

prisutnost

religioznosti u

životu čovjeka,

imenuje glavna

obilježja

monoteističkih

religija te

objašnjava

važnost dijaloga i

poštovanja

drugih ljudi za

suživot.

- Tumači

prisutnost

religioznosti u

životu čovjeka,

opisuje uz

pomoć učitelja

glavna obilježja

monoteističkih

religija te tumači

važnost dijaloga i

poštovanja

drugih ljudi za

suživot.

- Analizira i

tumači

prisutnost

religioznosti u

životu čovjeka,

opisuje glavna

obilježja

monoteističkih

religija te na

konkretnim

primjerima

tumači važnost

dijaloga i

poštovanja

drugih ljudi za

suživot.

‒58




poučavanja:



B.5.1

UČENIK U BIBLIJSKOJ POVIJESTI I

EVANĐELJIMA OTKRIVA BOGA KOJI

ČOVJEKU POKAZUJE PUT I DAJE ČOVJEKU

POTREBNU SNAGU ZA SUČELJAVANJE S

RAZLIČITIM ŽIVOTNIM SITUACIJAMA I

IZAZOVIMA.

− Upoznaje velike likove biblijske povijesti: Abrahama, Jakova, Samuela, Davida, Salomona, sv. Petra, sv. Pavla.

− Opisuje povijesne i geografske odrednice (plodni polumjesec, nomadski život) radi razumijevanja i shvaćanja poruke biblijskih tekstova.

− Pripovijeda o Božjemu pozivu, iskustvu i kušnji vjere starozavjetnih likova i opisuje znakove Božje naklonosti, skrbi, prijateljstva, praštanja i izbavljenja prema čovjeku.

− Opisuje biblijske pojmove: praotac vjere, patrijarsi, sudci, obećanja, pomazanje.

− Pripovijeda o životu i djelovanju sv. Petra kao apostolskoga prvaka i sv. Pavla kao najvećega navjestitelja evanđelja.

− Otkriva Boga koji se u događajima i u susretima s velikim biblijskim likovima očituje kao čovjekov prijatelj koji svoj blagoslov i obećanja daje onima koji u njega vjeruju i u njega se

− Navodi velike likove biblijske povijesti i predstavlja ključne biblijske događaje povezane s njima.

− Navodi velike likove biblijske povijesti, opisuje ključne biblijske događaje povezane s njima i pronalazi povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom pojedinca i zajednice.

− Tumači velike likove biblijske povijesti i ključne biblijske događaje povezane s njima, objašnjavajući povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom pojedinca i zajednice.

− Analizira i tumači velike likove biblijske povijesti i ključne biblijske događaje povezane s njima, vrednujući povezanost i značenje biblijskih poruka s konkretnim životom pojedinca i zajednice.

‒59

pouzdaju, pa i onda kad su slabi i grešni.

B.5.2

UČENIK KROZ ISUSOVE RIJEČI I DJELA

OTKRIVA VRIJEDNOSTI KRALJEVSTVA

BOŽJEG

− U evanđeljima otkriva i spoznaje da je u Isusu Kristu, u njegovu rođenju, navještaju Božjega kraljevstva i njegovu djelu, nastupilo konačno oslobođenje i spasenje za svakoga čovjeka (GS, 10; NA, 1-2, KKC, 545), osobito za siromašne i ugrožene te potrebite istine, pravde, ljubavi i mira (Ivan Pavao II., Veritatis splendor, 8).

− Pripovijeda novozavjetne događaje koji prikazuju Krista u susretu sa svojim suvremenicima, sa siromasima, bolesnima, grešnima i opisuje ih kao znakove Božje naklonosti i ljubavi prema ljudima.

− Nabrojati i kratko objasniti vjerske i druge skupine u Isusovo vrijeme i situaciju u Palestini u prvom stoljeću radi boljeg shvaćanja Isusove poruke.

− Navodi temeljne istine kršćanske vjere koje se odnose na Isusa Krista kao otkupitelja i spasitelja svih ljudi.

− objašnjava Kristovu osobu i poslanje kao temelj kršćanske vjere i navještaja Božjega kraljevstva.

− Opisuje Isusov poziv na vjeru i svetost života, odnosno na svjedočenje znakova Božjega kraljevstva.

− Navodi i uz pomoć učitelja predstavlja biblijske tekstove koji prikazuju Isusa Krista i njegovu poruku o Božjemu kraljevstvu.

− Prepričava biblijske tekstove koji prikazuju Isusa Krista i njegovu poruku o Božjemu kraljevstvu te prepoznaje važnost te poruke za konkretan život.

− Opisuje biblijske tekstove koji prikazuju Isusa Krista i njegovu poruku o Božjemu kraljevstvu te raspravlja o važnosti te poruke za konkretan život.

− tumači biblijske tekstove koji prikazuju Isusa Krista i njegovu poruku o Božjemu kraljevstvu te argumentirano raspravlja o važnost te poruke za konkretan život.

B.5.3 − Tumači važnost molitve (Očenaš), ritam vremena, različite oblike i

− Imenuje osnovne oblike, načine

− Objašnjava temeljno značenje i

− Tumači značenje nekih

- Raspravlja o

važnosti molitve

‒60

UČENIK NAVODI I OBJAŠNJAVA OBLIKE, VRIJEME I NAČINE KRŠĆANSKE MOLITVE U

POVEZNICI S TIJEKOM I JAKIM (KLJUČNIM) VREMENIMA LITURGIJSKE

(CRKVENE) GODINE KAKO BI S

RAZUMIJEVANJEM SUDJELOVAO U

SLAVLJENJU I MOLITVI.

načine molitve tijekom liturgijske (crkvene) godine.

− Navodi i opisuje središnja slavlja liturgijske godine: Božić, Uskrs, Kristovo uzašašće, Duhove.

− Navodi i analizira osnovnu podjelu liturgijske (crkvene) godine i objašnjava razlike među velikim blagdanima.

− Tumači razliku i opreku između istinske molitve Bogu od molitve povezane s praznovjerjem.

− Obrazlaže važnost molitve za osobni odnos s Bogom

− Istražuje primjere molitve ljudi vjere (Marija, svetci i blaženici i drugi uzori vjere)

i vrijeme kršćanske molitve, liturgijska vremena i središnja slavlja liturgijske godine.

važnost molitve u životu vjernika i obrazlaže potrebu molitve.

− Opisuje i tumači različita vremena liturgijske godine i najvažnije blagdane.

molitvenih načina, oblika i gesta te tumači osnovno značenje molitve Očenaša.

− Uspoređuje različita vremena liturgijske godine i navodi neka njihova obilježja s obzirom na svetkovine i vjerske pobožnosti u tim vremenima.

u životu ljudi

(vjernika) i zna

svojim riječima

izreći različite

vrste molitve.

- Uspoređuje i

objašnjava, u

poveznici s

novozavjetnim

događajima,

središnje

blagdane

liturgijske

(crkvene) godine.

‒61





C.5.1

UČENIK OBJAŠNJAVA I VREDNUJE

VREDNOTE BOŽJEGA KRALJEVSTVA ZA

OSTVARENJE MIRA, PRAVDE I LJUBAVI TE

KAKO NA TEMELJU TIH VRIJEDNOSTI

GRADITI ODNOSE PREMA DRUGIMA.

− Na primjeru evanđeoskih tekstova objašnjava Isusovu ljubav i prihvaćenje svakoga čovjeka (Mt 22,34-44 i 5,43-48; Lk 6,37-38.41-42; Lk 7,36-50; Lk 5,12-16; Mk 10,46-52).

− Navodi utjecaj Isusova života na razvoj povijesti (dostojanstvo svake ljudske osobe, sloboda…).

− Navodi i objašnjava vrednote kraljevstva Božjega kao ostvarenje mira i ljubavi među ljudima (Lk 6,27-36; Mt 5,43-48; Lk 6,37-38.41-42).

− Na konkretnim primjerima analizira i tumači dvije zapovijedi ljubavi.

− Daje primjere kako se treba ponašati prema drugima potaknut Isusovim primjerom.

− Navodi i primjenjuje konkretne geste i postupke prema onima koji su u različitim potrebama.

− Uz pomoć učitelja navodi vrednote Božjega kraljevstva za ostvarenje mira, pravde i ljubavi u suvremenome životu te navodi konkretne geste brige prema svima onima koji su potrebiti pomoći, polazeći od Isusova odnosa.

− Navodi vrednote Božjega kraljevstva za ostvarenje mira, pravde i ljubavi u suvremenome životu te uz pomoć učitelja primjenjuje konkretne geste brige prema onima koji su potrebiti pomoći u svojoj blizini, polazeći od Isusova odnosa prema čovjeku.

− Objašnjava potrebu i mogućnost življenja vrednote Božjega kraljevstva za ostvarenje mira, pravde i ljubavi u suvremenome životu.

− Obrazlaže potrebu i mogućnost življenja vrednota Božjega kraljevstva za ostvarenje mira, pravde i ljubavi u suvremenome životu.

‒62

C.5.2

UČENIK AKTIVNO SUDJELUJE U

STVARANJU KVALITETNIH MEĐULJUDSKIH

ODNOSA U RAZREDU I ŠKOLI, UOČAVA DA

NAS VJERA POTIČE NA TO.

− Objašnjava i aktivno predlaže nekoliko važnijih pravila za ponašanje u razredu i školi (uvažavanje, slušanje, pomaganje, poštovanje, prihvaćanje, odgovornost, istinoljubivost).

− Navodi i objašnjava posljedice kršenja pravila za pojedinca i cijelu zajednicu.

− Pokazuje na primjerima kako se može za sebe i za druge preuzeti odgovornost.

− Prepoznaje i svojim riječima opisuje važnost vjere i povjerenja u međuljudskim odnosima i odnosu prema Bogu.

- Navodi pravila ponašanja u razredu i školi, povezuje posljedice kršenja tih pravila za pojedinca i cijelu zajednicu te na navodi primjere odgovornosti za sebe i druge.

- Opisuje (prepričava)pravila ponašanja u razredu i školi, navodi posljedice kršenja tih pravila za pojedinca i cijelu zajednicu te na primjerima tumači kako se može za sebe i druge preuzeti odgovornost.

- Obrazlaže pravila ponašanja u razredu i školi, obrazlaže posljedice kršenja tih pravila za pojedinca i cijelu zajednicu te na primjerima tumači kako se može za sebe i druge preuzeti odgovornost.

− predlaže i argumentirano tumači pravila

ponašanja u

razredu i

školi,

argumentiran

o obrazlaže

posljedice

kršenja tih

pravila za

pojedinca i

cijelu

zajednicu te

na primjerima

tumači kako

se može za

sebe i druge

preuzeti

odgovornost.

C.5.3

UČENIK UPOZNAJE TEMELJNA MORALNA

NAČELA MONOTEISTIČKIH RELIGIJA.

− Prepoznaje i uspoređuje neka važnija moralna načela monoteističkih religija židovstva i islama s kršćanskim moralnim načelima.

− Prepoznaje univerzalnost moralnih načela.

− Navodi glavna moralna načela monoteističkih religija

− Opisuje uz pomoć učitelja glavna moralna načela monoteističkih religija te prepoznaje sličnosti i

− Samostalno opisuje glavna moralna načela monoteističkih religija te opisuje sličnosti i razlike s

− Tumači glavna moralna načela monoteističkih religija te tumači sličnosti i razlike s kršćanskim

‒63

razlike s kršćanskim moralnim načelima.

kršćanskim moralnim načelima.

moralnim načelima.

‒64




poučavanja:



D.5.1

Istražuje i opisuje Crkvu kao prenositeljicu

Isusovog nauka od početaka

do danas te otkriva koja je

njegova uloga u Crkvi i svijetu.

− Objašnjava naziv, poslanje i poziv apostola u Isusovo doba kao:

− one koji su prihvatili Isusov poziv (Mk 1,16-19)

− dvanaestoricu kao početak novoga Božjeg naroda (Mk 3,13)

− one koji su koji su pozvani prenositi Radosnu vijest (Mt 28, 18-20) (Mt 4,18-22; Mt 9,9 i Iv 1,43-46).

− Opisuje važnost i ulogu sv. Petra za Crkvu i važnost sv. Pavla za širenje kršćanstva na temelju biblijskih tekstova: Mt 16,15-19 (Petar Stijena); Mk 14,66-72 (Petrovo zatajenje); Iv 21,15-19 (Petrovo prvenstvo); Dj 22,17-21 (Pavlovo poslanje).

− Nabraja osnovne podatke o životima nekih hrvatskih svetaca i blaženika i prepoznaje prisutnost temeljnih vrednota kraljevstva Božjega u njihovim životima.

− Imenuje važnije crkve/svetišta posvećene hrvatskim svetcima/blaženicima.

− Imenuje odabrane važnije osobe za život Crkve (sv. Pavao, sv. Petar, hrvatski svetci).

− Opisuje važnije elemente iz života apostola, života prve kršćanske zajednice te života hrvatskih svetaca.

− Opisuje važnije elemente iz života apostola, života prve kršćanske zajednice te života hrvatskih svetaca i tumači njihov doprinos životu Crkve.

− Objašnjava važnije elemente iz života apostola, života prve kršćanske zajednice te života hrvatskih svetaca i tumači njihov doprinos životu Crkve.

‒65

D.5.2

UČENIK PREPOZNAJE VAŽNIJE

IZRIČAJE KRŠĆANSKE UMJETNOSTI

(LIKOVNA, GLAZBENA, FILMSKA, KNJIŽEVNOST I SUVREMENA

DUHOVNA LITERATURA) TE OTKRIVA

KAKO SU UTJECALI NA

OBOGAĆIVANJE VJERE KROZ

POVIJEST I KAKO MOGU IZGRAĐIVATI

NJEGOV OSOBNU VJERU.

− Prepoznaje i opisuje biblijske likove i događaje na reprodukcijama umjetničkih djela.

− Otkriva i interpretira kršćanske/duhovne poruke i doživljaje koje otkriva u umjetničkome djelu.

− Navodi imena nekih hrvatskih i svjetskih umjetnika koji su prikazivali biblijske motive (Michelangelo, Rembrandt, I. Lacković Croata, Ivan Meštrović…).

− Navodi najvažnije motive i primjere ranokršćanske umjetnosti

Preporučeni sadržaji:

− Navodi odabrane biblijske osobe i događaje koji se prikazuju u filmskoj umjetnosti.

− Navodi biblijske motive i glazbenike koji su bili nadahnuti Biblijom.

− Pokazuje zanimanje za sadržaje, sudjeluje u raspravi, pokazuje poštovanje prema umjetnosti.

− Prepoznaje odabrane biblijske likove/događaje na reprodukcijama najpoznatijih umjetničkih djela i kršćanske /duhovne poruke (uz pomoć vjeroučitelja).

− Jednostavno opisuje odabrane biblijske likove/događaje na reprodukcijama najpoznatijih umjetničkih djela i prepoznaje kršćanske/duhovne poruke.

− Opisuje biblijske likove/događaje na primjerima reprodukcija umjetničkih djela i prepoznaje i navodi kršćanske/duhovne poruke.

− Tumači biblijske likove/događaje na reprodukcijama umjetničkih djela i prepoznaje kršćanske/duhovne poruke i doživljaje.

D.5.3

UČENIK MOŽE IZDVOJITI POJMOVE

ŽIDOVSTVA S KOJIMA SE

− Objašnjava da je Biblija sveta knjiga židovske religije i navodi temeljnu

− Prepoznaje uz pomoć učitelja pojmove

− Navodi pojmove židovstva u

− Opisuje pojmove židovstva u

− Samostalno izdvaja i opisuje

− Ispravno vrednuje važnost njihova životnog primjera za nas danas

− istražuje i navodi načine kako prema njihovom primjeru djelovati danas

‒66

SUSREĆE U SADRŽAJIMA

OVOG GODIŠTA TE OTKRIVA

(zapaža) UTJECAJ DRUGIH

RELIGIJA U SUVREMENOME

DRUŠTVU (U UMJETNOSTI,

KNJIŽEVNOSTI, GLAZBI,

FILMOVIMA…).

razliku između kršćanske i židovske Biblije

− Opisuje prisutnost Abrahama u židovstvu i islamu

− Opisuje najpoznatije građevine i skulpture povezane s religijom drevnih Egipćana (piramide, hramovi, sfinga).

− U suvremenim imenima i nazivima prepoznaje utjecaj imena starogrčkih i starorimskih bogova.

− Prepoznaje simbole i obilježja religija u svome okružju (medijima, glazbi, filmovima)

− Izražava poštovanje prema drugim religijama.

židovstva u biblijskim tekstovima

− Prepoznaje da postoji utjecaj svjetskih religija u sredini/sadržajima s kojima se susreće i prepoznaje primjere u kojima se prepoznaje utjecaj svjetskih religija.

biblijskim tekstovima

− Prepoznaje pojmove židovstva u biblijskim tekstovima

− Navodi poznate primjere u kojima se očituje utjecaj svjetskih religija i navodi kojim religijama pripadaju neki od njih.

biblijskim tekstovima

− Opisuje odabrane poznate primjere u kojima se očituje utjecaj svjetskih religija i navodi kojim religijama pripadaju.

pojmove židovstva u biblijskim tekstovima

− Samostalno prepoznaje i pronalazi nove primjere utjecaja svjetskih religija u suvremenome društvu.

‒67

Život u slobodi i odgovornosti - učenici upoznaju Boga koji se u povijesti očituje kao osloboditelj čovjeka, prihvaćaju vrijednosti slobode, istine, pravde, mira i

ljubavi te se u svakodnevnim situacijama nastoje ponašati u skladu s navedenim vrijednostima.





poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


A.6.1

UČENIK PROMIŠLJA I TUMAČI

ISKUSTVA I DOGAĐAJE IZ

SVAKODNEVNOG ŽIVOTA KOJI

GOVORE O RAZLIČITIM

OBLICIMA UNUTRAŠNJEG

ROPSTVA I SLOBODE TE

OBJAŠNJAVA KAKO NAS VJERA VODI

DO SLOBODE I MIRA.

− Uočava i objašnjava povezanost grijeha i neslobode.

− Navodi i tumači suvremene situacije ropstva i neslobode (siromaštvo, osamljenost, droga, suvremeni idoli…).

− Ispravno vrednuje vlastitu odgovornost u promicanju slobode i mira.

− Objašnjava povezanost slobode i ljubavi.

− Obrazlaže ulogu vjere/religije za ispravno vrednovanje i prakticiranje tih vrijednosti.

− Objašnjava, na temelju biblijskih tekstova, Božji poziv iz ropstva u slobodu.

− Uz pomoć učitelja navodi 7 glavnih grijeha i prepoznaje da grijeh zarobljava čovjeka

− Prepoznaje da ljubav oslobađa čovjeka

− Povezuje utjecaj vjere na življenje vrijednosti slobode, odgovornosti i mira.

− navodi 7 glavnih grijeha i opisuje povezanost grijeha i neslobode, slobode i ljubavi te objašnjava utjecaj vjere na življenje vrijednosti slobode, odgovornosti i mira.

− Objašnjava povezanost grijeha i neslobode, slobode i ljubavi te obrazlaže ulogu vjere za ispravno vrednovanje i prakticiranje tih vrijednosti.

− Ispravno vrednuje vlastitu odgovornost u promicanju slobode i mira i opisuje kroz konkretne primjere i osobe kako možemo sudjelovati u smanjenju patnje i zla te promicanju mira i slobode.

‒68

− predlaže i primjenjuje načine djelovanja koji vode slobodi i miru u razrednoj zajednici.

− Uočava i ispravno tumači neraskidivu povezanost odgovornosti i slobode.

A.6.2

UČENIK POZNAJE STRUKTURU

NOVOGA ZAVJETA, IZRAVNO ČITA

BIBLIJSKE TEKSTOVE, PREPOZNAJE

KNJIŽEVNU VRSTU I JEZIK TE

OBJAŠNJAVA TEMELJNU PORUKU I

PRIMJENJUJE NA SVOJ ŽIVOT.

− Navodi i opisuje vrijeme nastanka, jezik i pismo i temeljne dijelove Novoga zavjeta: četiri evanđelja, Djela apostolska, poslanice i Otkrivenje.

− Navodi i objašnjava temeljne književne vrste u Bibliji.

− Objašnjava povezanost književne vrste i poruke teksta.

− Prepričava tekstove, temeljne sadržaje i likove biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova (tekstovi su navedeni u drugim konceptima)

− Služi se Biblijom i pronalazi tekstove.

− Objašnjava što su prispodobe, blaženstva, tumači pojam kraljevstva Božjeg te otkriva dublju životnu poruku

− Navodi, služeći se Biblijom, osnovne knjige NZ-a, temeljne sadržaje i likove biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova te se uz pomoć učitelja služi Biblijom (pronalazi tekstove).

− navodi osnovne knjige NZ-a te vrijeme nastanka, jezik i pismo; ukratko predstavlja tekstove, temeljne sadržaje i likove biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova; samostalno se služi Biblijom.

− Opisuje, uz pomoć nastavnika, vrijeme nastanka , pismo i knjige NZ-a, jednostavno objašnjava povezanost književne vrste i poruke teksta.

− Samostalno opisuje vrijeme nastanka , pismo i temeljne dijelove NZ-a: četiri evanđelja, Djela apostolska, poslanice i Otkrivenje; objašnjava povezanost književne vrste i poruke teksta; jednostavno objašnjava tekstove, temeljne sadržaje i likove biblijskih starozavjetnih i novozavjetnih tekstova.

‒69




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


B.6.1

UČENIK TUMAČI TEKSTOVE O BOGU

KOJI S ČOVJEKOM SKLAPA SAVEZ

PRIJATELJSTVA, POKAZUJE PUT

IZLASKA IZ ROPSTVA GRIJEHA,

KRIVNJE I PATNJE I VODI GA DO

PRAVE I POTPUNE SLOBODE.

− Otkriva Boga koji u Starome zavjetu okuplja, oslobađa i spašava svoj izabrani narod, izbavlja ga iz ropstva (Izlazak – Mojsije) i vodi kroz kušnje života (pustinja – Mana – Sinajski savez) u obećanu zemlju i slobodu.

− Tumači ključne riječi: Izlazak, Pasha, mana, Jahve, Sinajski savez, grijeh, krivnja, Deset zapovijedi, sloboda.

− Na temelju izabranih starozavjetnih tekstova tumači glavne poruke koje govore o Božjoj brizi za čovjeka, obećanjima, izbavljenju, opraštanju krivnje te putu i darovima slobode.

− Pripovijeda uz pomoć učitelja velike događaje biblijske povijesti i navodi glavne likove (protagoniste) tih pripovijesti.

− Pripovijeda velike događaje biblijske povijesti i navodi glavne likove

− tumači osnovno značenje ključnih riječi

− prepoznaje glavne poruke izabranih starozavjetnih pripovijesti

− pripovijeda događaje i opisuje ključne pojmove.

− Objašnjava po čemu Deset zapovijedi pokazuju put i vode ljude do pravde i istinske slobode, bilo da govore o odnosu čovjeka prema Bogu bilo prema drugim ljudima.

− Objašnjava događaje i pojmove kako Bog čovjeku pokazuje put izlaska iz ropstva grijeha, krivnje i patnje i vodi ga do prave i potpune slobode.

B.6.2

UČENIK U ISUSU KRISTU OTKRIVA

OSLOBODITELJA KOJI RIJEČIMA I

− Učenik u Isusu Kristu otkriva osloboditelja koji riječima i djelima

− Izdvaja i prepričava biblijske

− Prepoznaje događaje, iskustva i

− Tumači događaje, iskustva i

− Raspravlja o porukama Isusova Govora

‒70

DJELIMA POKAZUJE ISTINSKI PUT

SLOBODE I SPASENJA.

pokazuje istinski put slobode i spasenja

− U Isusovu Govoru na gori i njegovu susretu s ljudima, u njegovim čudesnim riječima i djelima analizira poruke i vrijednosti koje vode do istinske i pune slobode.

− Uspoređuje Isusa i Mojsija i objašnjava sličnosti i razlike između Staroga i Novoga zavjeta.

− U Isusovu primjeru služenja na Posljednjoj večeri, u muci, smrti i uskrsnuću prepoznaje kršćanski put služenja i ljubavi koja oslobađa (kratki referentni tekstovi iz KKC-a; Ivan Pavao II., Redemptoris missio).

− Navodi i interpretira biblijske tekstove u kojima se spominje Marija (Lk 1,26-38; Lk 2,1-19; Iv 19,25-27; Dj 1,12-14) i uočava njezinu slobodu i veličinu u prihvaćanju Božje riječi.

tekstove koji svjedoče o Isusu Kristu koji riječima i djelima pokazuje put slobode i spasenja.

− Prepoznaje neke događaje u kojima se spominje Marija

znakove iz svakodnevnoga života koji govore o različitim oblicima zla i grijeha te analizirajući Isusove riječi i djela, u njima prepoznaje put slobode i spasenja.

− Navodi neke događaje u kojima se spominje Marija

znakove iz svakodnevnoga života koji govore o različitim oblicima zla i grijeha te analizirajući i tumačeći Isusove riječi i djela, u njima prepoznaje put slobode i spasenja.

− Prepričava − neke događaje

u kojima se spominje Marija

na gori, uspoređuje ih sa životom ljudi u današnjemu svijetu te iznosi prijedloge za rješavanje zla i patnje u tome svijetu.

− Tumači zašto je Isus jedini spasitelj svih ljudi.

− Tumači neke događaje u kojima se spominje Marija i u kojima se očituje njezina veličina u prihvaćanju Božje riječi.

B.6.3

UČENIK OTKRIVA I OPISUJE BOŽJU

PRISUTNOST U ŽIVOTU ČOVJEKA

KROZ SAKRAMENATA KRŠĆANSKE

INICIJACIJE

− U Božjoj riječi, sakramentima i životu Crkve otkriva njezino božansko i ljudsko poslanje, različite darove i službe te Marijino posebno mjesto u Crkvi.

− Analizira i tumači obilježja, znakove i značenje sakramenata inicijacije i svetoga reda.

− Opisuje uz pomoć učitelja Crkvu kao narod Božji i zajednicu vjernika s različitim poslanjem i službama.

− Opisuje Crkvu kao naroda Božji i zajednicu vjernika s različitim poslanjem i službama.

− Opisuje sakramente kršćanske

− Tumači Crkvu kao naroda Božji i zajednicu vjernika s različitim poslanjem i službama.

− Tumači sakramente kršćanske

− Analizira i tumači odabrane vlastitosti Crkve kao naroda Božjega i zajednice vjernika s različitim

‒71

− Objašnjava poslanje, mjesto i služenje pape, biskupa i svećenika, redovnika i vjernika laika u Crkvi.

− Nabraja sakramente kršćanske inicijacije i zna što je sakrament svetoga reda.

inicijacije i svetoga reda te opisuje njihovo značenje u životu i zajednici vjernika.

inicijacije i svetoga reda te objašnjava njihovo značenje u životu i zajednici vjernika.

poslanjem i službama.

− Tumači sakramente kršćanske inicijacije i svetoga reda te obrazlaže njihovo značenje u životu i zajednici vjernika.




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


C.6.1

UČENIK NA PRIMJERIMA BIBLIJSKIH

TEKSTOVA ANALIZIRA PRIMJERE

ROPSTVA I SLOBODE I POVEZUJE IH

SA SUVREMENIM SITUACIJAMA

ROPSTVA I SLOBODE.

− Objašnjava i analizira biblijske tekstove i otkriva kako je Bog uvijek spreman obnoviti savez prijateljstva i ljubavi s čovjekom (Ps 146,79; Ps 86,5; Ps 147,36; Ps 103,11-12; Lk 6,37-38; Mih 7,18-19; 1 Iv 4,16).

− Uočava i objašnjava originalnost Isusove poruke i njegova odnosa prema čovjeku (Lk 12,22-34; Mt 5,21-24; Mk 7,20-23; Gaudium et spes, br. 17).

− Prepoznaje situacije u kojima su vidljive suvremene situacije ropstva te prepoznaje sličnosti s primjerima ropstva o kojima se

− Navodi situacije u kojima su vidljive suvremene situacije ropstva te tumači sličnosti s primjerima ropstva o kojima se govori u

− Analizira i tumači situacije u kojima su vidljive suvremene situacije ropstva te objašnjava sličnosti s primjerima ropstva o kojima se

− Kritički promišlja o situacijama u kojima su vidljive današnje situacije ropstva te argumentirano razlaže sličnosti s primjerima ropstva o

‒72

− Povezuje i tumači poruku Isusovih blaženstava s čovjekovom čežnjom za srećom.

− Razvija osjećaj i primjenjuje konkretne geste brige prema svima onima koji su potrebiti pomoći.

govori u biblijskim tekstovima.

biblijskim tekstovima.

− Uočava originalnost Isusove poruke i njegova odnosa prema čovjeku.

govori u biblijskim tekstovimaAnalizira i tumači originalnost Isusove poruke i njegova odnosa prema čovjeku.

− navodi 7 glavnih grijeha

kojima se govori u biblijskim tekstovima.

− Kritički vrednuje originalnost Isusove poruke i njegova odnosa prema čovjeku.

− navodi 7 glavnih grijeha

C.6.2

UČENIK ANALIZIRA I ISTRAŽUJE

KAKO VRIJEDNOSTI SLOBODE,

LJUBAVI I ODGOVORNOSTI UTJEČU

NA NJEGOVU OSOBNU

IZGRADNJU I IZGRADNJU

ZAJEDNICE.

− Prepoznaje, objašnjava i raspravlja o povezanosti ljubavi, odgovornosti i slobode te da prava i potpuna sloboda izvire iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

− Objašnjava Isusov poziv na izgradnju pravednijega i boljega svijeta.

− Prepoznaje potrebe ljudi oko sebe i navodi primjere odgovornoga ponašanja u izgradnji pravednijega svijeta (zauzimanje za pravdu, istinu, mir, dobro, milosrđe, solidarnost, dostojanstvo osobe…).

− Navodi i objašnjava tjelesna i duhovna djela milosrđa kao primjer kršćanske odgovornosti te daje primjere konkretnih djela

− Prepoznaje važnost slobode, ljubavi i odgovornosti u životu pojedinca i zajednice te prepoznaje te teme u Isusovu govoru i životu.

− Navodi tjelesna i duhovna djela milosrđa uz pomoć učitelja.

− Navodi 2 zapovijedi ljubavi

− Objašnjava važnost slobode, ljubavi i odgovornosti u životu pojedinca i zajednice te objašnjava na koji su način te teme prisutne u Isusovu govoru i životu.

− Navodi tjelesna i duhovna djela milosrđa

− Navodi 2 zapovijedi ljubavi

− Navodi primjere slobode, ljubavi i odgovornosti za izgradnju osobe i zajednice, analizira i tumači Isusovu ponudu slobode i ljubavi.

− Vrednuje vrijednosti slobode, ljubavi i odgovornosti za izgradnju osobe i zajednice, argumentirano tumači i vrednuje Isusovu ponudu slobode i ljubavi.

‒73

milosrđa koje može provesti u svojoj okolini.

− Zauzima se za vrijednosti ljubavi i odgovornosti u svom razredu i svojoj okolini

C.6.3

UČENIK ISTRAŽUJE I UPOZNAJE

VRIJEDNOSTI SLOBODE, LJUBAVI I

ODGOVORNOSTI U DRUGIM

RELIGIJAMA I SVJETONAZORIMA.

− Analizira i raspravlja o odnosu prema čovjekovoj slobodi tijekom povijesti (sloboda je označavala i prestanak ropstva, i pravo na neograničenost kretanja, i pravo na slobodu govora, pravo na slobodu mišljenja i vlastitoga stava, pravo na življenje od vlastitoga rada; sloboda od i sloboda ”za”.

− Istražuje značenje slobode u drugim religijama i svjetonazorima i uspoređuje s kršćanskim.

− Uz pomoć učitelja navodi značenje pojmova slobode i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima te povezuje s izgradnjom osobe i zajedništva.

− Navodi značenje pojmova slobode i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima te povezuje s izgradnjom osobe i zajedništva.

− Tumači značenje pojmova slobode i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima te povezuje s izgradnjom osobe i zajedništva.

− Raspravlja o značenju pojmova slobode i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima te povezuje s izgradnjom osobe i zajedništva.

‒74




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


D.6.1

TUMAČI CRKVU KAO ZAJEDNICU

BOŽJEGA NARODA S RAZLIČITIM

POSLANJEM, SLUŽBAMA I

ODGOVORNOSTIMA TE

PREPOZNAJE LJUDSKO I

BOŽANSKO LICE CRKVE U

POVIJESNIM DOGAĐAJIMA KAKO

BI BOLJE RAZUMIO ŽIVOT CRKVE I

DRUŠTVA DANAS.

− Navodi i opisuje najvažnije uzroke i posljedice velikoga raskola Crkve u XI. stoljeću i reformacije.

− Kritički i objektivno tumači pozitivnu i negativnu ulogu Crkve u srednjemu vijeku (prosjački redovi, promicanje znanosti i umjetnosti, križarski ratovi, inkvizicija, katolička obnova, misijski pokret).

− Otkriva novo lice Crkve ( II. vatikanski koncil), osobito kroz primjer Ivana Pavla II.

− Opisuje poslanje biskupa i svećenika, redovnica i redovnika te vjernika laika u Crkvi.

− Navodi primjere kršćanskoga djelovanja u društvu, osobito kroz primjere svetaca i blaženika.

− Prepoznaje zajedničke korijene kršćanskih crkava i zalaže se za vrijednost ekumenizma.

− Prepoznaje najvažnije događaje u životu Crkve u srednjemu i novome vijeku i u suvremenome dobu te u tome prepoznaje mnoge pozitivne, ali i negativne strane.

− Opisuje najvažnije događaje u životu Crkve u srednjemu i novome vijeku i u suvremenome dobu te u tome prepoznaje mnoge pozitivne, ali i negativne strane.

− Opisuje najvažnije događaje u životu Crkve u srednjemu i novome vijeku i u suvremenome dobu te analizira i tumači mnoge pozitivne, ali i negativne strane života Crkve, prepoznajući njezino ljudsko i božansko lice.

− Objašnjava značenje pojma ekumenizam i pokazuje otvorenost prema ekumenskome

− Opisuje najvažnije događaje u životu Crkve u srednjemu i novome vijeku i u suvremenome dobu te vrednuje pozitivne, ali i negativne strane života Crkve, prepoznajući njezino ljudsko i božansko lice.

‒75

razmišljanju i djelovanju.

‒76

D.6.2

UČENIK OPISUJE I OBJAŠNJAVA

VAŽNIJE BIBLIJSKE I DRUGE

KRŠĆANSKE MOTIVE I PORUKE

PRISUTNE U KNJIŽEVNOSTI I OSTALIM

UMJETNOSTIMA, OSOBITO U

ARHITEKTURI.

− Opisuje mjesta okupljanja prvih kršćana.

− Opisuje ranokršćanske motive, simbole i znakove na mjestima okupljanja prvih kršćana.

− Prepoznaje i opisuje kršćanski motiv kruha i njegova značenja.

− Prepoznaje, nabraja i uspoređuje osnovna obilježja najvažnijih stilova crkvenoga graditeljstva (primjere katedrale određene biskupije ili župne crkve).

− Navodi unutrašnjost crkve (oltar, ambon, svetohranište…).

− Navodi najvažnija marijanska svetišta, pobožnosti i molitve prisutne u tradiciji Katoličke Crkve i istražuje važnost za duhovnost i vjeru pojedinca i Crkve.

− pokazuje stav poštovanja prema crkvi i kršćanskim simbolima kao mjestu i načinima susreta s Bogom

− Razvija osjećaje poštovanja i brige za materijalnu i duhovnu narodnu i crkvenu baštinu

− Prepoznaje Marijino mjesto u književnosti, umjetnosti i arhitekturi (marijanska svetišta u hrvatskom narodu)

− Povezuje osnovne pojmove s njihovim značenjem (katakombe, vrste crkvenih građevina, elemente unutrašnjosti crkve).

− Navodi naziv jednoga ili dvaju stilova crkvenoga graditeljstva i tumači ih na konkretnim primjerima.

− Navodi osnovne elemente crkvene unutrašnjosti.

− Imenuje odabrane stilove crkvenoga graditeljstva, prepoznaje ih na konkretnim primjerima

− Uz pomoć učitelja opisuje unutrašnjost crkve.

− Imenuje stilove crkvenoga graditeljstva, navodi temeljne karakteristike i prepoznaje na konkretnim primjerima.

− opisuje unutrašnjost crkve.

− Prepoznaje, nabraja i uspoređuje osnovne karakteristike najvažnijih stilova crkvenoga graditeljstva na konkretnim primjerima.

− opisuje unutrašnjost crkve.

D.6.3

UČENIK PREPOZNAJE I OBJAŠNJAVA

SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU

− Prepoznaje najvažnije sličnosti i razlike između kršćanskih crkava i bogomolja drugih religija (sinagoge i džamije) u

− Prepoznaje na poznatim (analiziranim) primjerima

− Opisuje na poznatim (analiziranim) primjerima

− Analizira na poznatim (analiziranim) primjerima

− Analizira i tumači na poznatim (analiziranim)

‒77

KRŠĆANSKIH CRKAVA I SVETIH

GRAĐEVINA DRUGIH RELIGIJA

(SINAGOGE I DŽAMIJE).

vanjskome izgledu i u unutrašnjemu uređenju.

− Navodi najpoznatije građevine drugih svjetskih religija.

− Navodi najpoznatije građevine Katoličke Crkve

− pokazuje stav poštovanja simbola i građevina drugih religija

temeljne sličnosti i razlike između kršćanskih crkava i bogomolja drugih religija.



primjerima temeljne sličnosti i razlike između kršćanskih crkava i bogomolja drugih religija.

Vjernost Savezu - učenici propituju pitanja autoriteta, zapovijedi, poslušnosti i slobode, otkrivaju da je svatko od njih jedinstven i dragocjen, da su upućeni jedni

na druge te da su poštovanje, prijateljstvo i zajedništvo vrline i snaga njihova odrastanja i razvoja. U Isusu Kristu otkrivaju ispunjenje starozavjetnih obećanja.





poučavanja:



A.7.1

U SVJETLU VJERE UČENIK OTKRIVA, TUMAČI I VREDNUJE VLASTITO

DOSTOJANSTVO, VRIJEDNOST I

ULOGU, TE VREDNUJE ULOGU VJERE

U RJEŠAVANJU NAPETOSTI I SUKOBA

− Prepoznaje i obrazlaže da je svaki čovjek jedinstveno i neponovljivo biće.

− Nabraja i kritički tumači ono što pomaže u izgradnji osobnosti i ono što predstavlja opasnost za tu izgradnju (npr. idoli i ideali u izgradnji osobnosti).

− Nabraja ono što pomaže u izgradnji osobnosti i ono što predstavlja opasnost za tu izgradnju te

− Opisuje ono što pomaže u izgradnji osobnosti i ono što predstavlja

− Objašnjava ono što pomaže u izgradnji osobnosti i ono što

− Tumači i vrednuje ono što pomaže u izgradnji osobnosti i

‒78

MEĐU LJUDIMA TE U PROMICANJU

MIRA.

− Kritički objašnjava ulogu vjere/religije u izgradnji vlastite osobnosti.

− Analizira različite uzroke napetosti i konflikata među ljudima.

− Objašnjava mogućnost rješavanja napetosti i sukoba s kršćanskoga motrišta (ljubav prema Bogu i prema bližnjemu kao mjerilo nadvladavanja sukoba).

− Kritički prosuđuje utjecaj medija i

društva na formiranje mladih.

prepoznaje povezanost vjere/religije i izgradnje vlastite osobnosti.

opasnost za tu izgradnju te tumači važnost vjere/religije za izgradnju vlastite osobnosti i za rješavanje napetosti i sukoba među ljudima i narodima te za promicanje mira.

predstavlja opasnost za tu izgradnju te obrazlaže važnost vjere/religije za izgradnju vlastite osobnosti i za rješavanje napetosti i sukoba među ljudima i narodima te za promicanje mira.

ono što predstavlja opasnost za tu izgradnju te kritički propitkuje važnost vjere/religije za izgradnju vlastite osobnosti i za rješavanje napetosti i sukoba među ljudima i narodima te za promicanje mira.

A.7.2

UČENIK POZNAJE OKRUŽJE NOVOGA

ZAVJETA, IZRAVNO ČITA

STAROZAVJETNE I NOVOZAVJETNE

TEKSTOVE, PREPOZNAJE KNJIŽEVNU

VRSTU I SIMBOLIČKI GOVOR TE

OBJAŠNJAVA ZNAČENJE I OTKRIVA

PORUKU ZA SVOJ ŽIVOT

− Opisuje okružje i podrijetlo Novoga zavjeta (Palestina u Isusovo vrijeme, nastanak evanđelja, svjedočanstva o Kristu u evanđeljima…).

− Određuje i objašnjava središnju poruku nekih novozavjetnih biblijskih tekstova (koji su navedeni u drugim domenama)

− Izravno čita odabrane starozavjetne proročke tekstove i objašnjava njihovu ulogu i značenje u povijesti spasenja.

− Navodi osnovne podatke o Palestini u Isusovo vrijeme, temeljne sadržaje i likove biblijskih novozavjetnih tekstova te najpoznatije starozavjetne proroke.

− Analizira i tumači osnovne podatke o Palestini u Isusovo vrijeme, temeljne sadržaje i likove

− Tumači osnovne podatke o Palestini u Isusovo vrijeme, obrazlaže temeljne sadržaje i likove

− Obrazlaže osnovne podatke o Palestini u Isusovo vrijeme, temeljne sadržaje i likove biblijskih

‒79

− U interpretaciji biblijskih tekstova razumije jezik, simbolički govor, razaznaje književnu vrstu i njezinu povezanost s porukom teksta.

biblijskih novozavjetnih tekstova te najpoznatije starozavjetne proroke.

biblijskih novozavjetnih tekstova te najpoznatije starozavjetne proroke; analizira značenje tekstova.

novozavjetnih tekstova te najpoznatije starozavjetne proroke;

− objašnjava i analizira značenje

tekstova.

A.7.3

UČENIK ISTRAŽUJE DRUGE RELIGIJE

(MONOTEISTIČKE I POLITEISTIČKE) I

OBJAŠNJAVA SLIČNOSTI I RAZLIKE, A

OSOBITO OPISUJE TEMELJNE

ODREDNICE ZAJEDNIČKE BAŠTINE

ŽIDOVSTVA I KRŠĆANSTVA.

− Objašnjava temeljne pojmove religija. − Objašnjava sličnosti i razlike među

različitim religijama. − Opisuje temeljne odrednice zajedničke

baštine židovstva i kršćanstva (vjera i pobožnost u židovstvu, oblici molitve, židovski blagdani…).

− Argumentirano objašnjava važnost međureligijskoga dijaloga.

− Prepoznaje odabrane sličnosti i razlike među različitim religijama, navodi odabrane temeljne odrednice zajedničke baštine židovstva i kršćanstva te prepoznaje važnost međureligijskoga dijaloga.

− Uspoređuje odabrane sličnosti i razlike među različitim religijama, analizira i tumači odabrane temeljne odrednice zajedničke baštine židovstva i kršćanstva te objašnjava važnost međureligijskoga dijaloga.

− Analizira i tumači odabrane sličnosti i razlike među različitim religijama, objašnjava odabrane temeljne odrednice zajedničke baštine židovstva i kršćanstva te obrazlaže važnost međureligijskoga dijaloga.

− Kritički vrednuje odabrane sličnosti i razlike među različitim religijama, tumači odabrane temeljne odrednice zajedničke baštine židovstva i kršćanstva te kritički vrednuje važnost međureligijskoga dijaloga.

‒80




poučavanja:



B.7.1

UČENIK OPISUJE OSNOVE

PROROČKE OBJAVE I TUMAČI POZIV,

POSLANJE I ULOGU

STAROZAVJETNIH PROROKA i ZNA

PROTUMAČITI VAŽNOST

MESIJANSKIH TEKSTOVA

− Analizira i objašnjava odabrane temeljne izričaje vjere u jednoga i pravoga Boga u proročkim spisima.

− Tumači važnije proročke poruke koje govore o vjeri, duhovnome i moralnome životu židovskoga naroda i njegova odnosa s Bogom.

− Objašnjava iščekivanje Mesije u židovskoj vjeri radi boljeg shvaćanja proročkog navještaja

− Prepoznaje što je „proročka dužnost“ danas

− U proročkim tekstovima otkriva poruke za osobni život i izgradnju vjere.

− Prepoznaje poziv, poslanje i ulogu starozavjetnih proroka.

− Opisuje uz pomoć učitelja poziv, poslanje i ulogu starozavjetnih proroka te prepoznaje poruke nekih proročkih tekstova i za današnjega čovjeka.

− Opisuje poziv, poslanje i ulogu starozavjetnih proroka te prepričava poruke nekih proročkih tekstova i za današnjega čovjeka.

− Tumači poziv, poslanje i ulogu starozavjetnih proroka te tumači aktualnost njihove poruke i za današnjega čovjeka.

B.7.2

UČENIK OBRAZLAŽE KRŠĆANSKI

ODGOVOR NA PITANJE SMRTI I

ŽIVOTA NAKON SMRTI I KAKO SE

ODRAŽAVA NA ŽIVOT VJERNIKA.

− Promišljajući o svakodnevnim činjenicama i iskustvima bolesti, patnje i smrti, analizira i tumači ih u svjetlu vjere, odnosno života, smrti i uskrsnuća Isusa Krista, njegova nauka i vjere Crkve o vječnome životu (raj, pakao, čistilište) u svjetlu Kristova ponovnoga dolaska.

− Tumači biblijske slike i usporedbe o životu nakon smrti u Novome zavjetu (svadbena gozba: Mt 22,1-14; stanovati kod Boga: Iv 14,1-3; grad Božji; Otk 21,9-22).

− Navodi kršćanski odgovor na pitanje smrti i života nakon smrti.

− Opisuje kršćanski odgovor na pitanje smrti i života nakon smrti.

− Objašnjava kršćanski odgovor na pitanje smrti i života nakon smrti.

− Obrazlaže kršćanski odgovor na pitanje smrti i života nakon smrti te analizira kako se odražava na život vjernika.

‒81

− Tumači ključne pojmove: raj, pakao, čistilište, posljednji sud, uskrsnuće tijela, život vječni.

− Analizira kako se vjera u vječni život odražava na život vjernika.

B.7.3

UČENIK KRITIČKI PROMIŠLJA O

GRIJEHU I NJEGOVIM

POSLJEDICAMA TE

OTKRIVA I OPISUJE BOŽJU

PRISUTNOST U ŽIVOTU ČOVJEKA

KROZ SAKRAMENTE

POMIRENJA I BOLESNIČKOGA

POMAZANJA

− Promišlja o različitim promašajima i pogreškama prema čovjeku i prema Bogu te vrednuje posljedice tih čina.

− Obrazlaže da promašaj i krivnja pripadaju životnoj stvarnosti.

− Analizira i tumači kako Isus susreće ljude koji su opterećeni grijehom (Isus i grešnica: Lk 7,36-50; Isus i preljubnica: Iv 8,1-11; milosrdni otac: Lk 15,11-32).

− Promišlja o oproštenju kao temeljnome kršćanskom iskustvu.

− Analizira i objašnjava sakrament pomirenja u svjetlu biblijskih tekstova o zlu, grijehu i krivnji, posebno u svjetlu Božjega praštanja i čovjekova pomirenja s Bogom.

− Prepoznaje posljedice grijeha te važnost sakramenta pomirenja i praštanja u životu pojedinca i Crkve; opisuje sakrament bolesničkoga pomazanja.

− Opisuje posljedice grijeha te važnost sakramenta pomirenja i praštanja u životu pojedinca i Crkve; objašnjava sakrament bolesničkoga pomazanja.

− tumači posljedice grijeha te važnost sakramenta pomirenja i praštanja u životu pojedinca i Crkve; analizira i tumači važnost sakramenta bolesničkoga pomazanja.

− Kritički promišlja o posljedicamagrijeha te tumači sakramenta pomirenja i praštanja u životu pojedinca i Crkve; vrednuje važnost sakramenta bolesničkoga pomazanja.




poučavanja:



‒82

C.7.1

UČENIK ANALIZIRA I VREDNUJE

ČOVJEKOVO PONAŠANJE U

SVJETLU DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI

− Objašnjava i analizira Božje zapovijedi kao one koje otkrivaju i čuvaju ljudsku slobodu te povezuje odnos Dekaloga i temeljnih ljudskih prava.

− Objašnjava da se zapovijedi temelje na ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

− Uočava, objašnjava i vrednuje povezanost vrijednosti osobe, ljudskoga dostojanstva i ljudskih prava.

− Navodi bogoslovne kreposti i objašnjava njihovu važnost za čovjekov odnos prema Bogu.

− Nabraja i tumači 10 zapovijedi, navodi sadržaj i opseg te vrijednost o kojoj svaka zapovijed govori.

− Prepoznaje i navodi konkretne situacije poštivanja i kršenja zapovijedi.

− Zna napamet Deset zapovijedi

− Uz pomoć učitelja analizira čovjekovo ponašanje u svjetlu Deset Božjih zapovijedi

− Zna napamet Deset zapovijedi

− Analizira čovjekovo ponašanje u svjetlu Deset Božjih zapovijedi

− Uz pomoć učitelja vrednuje čovjekovo ponašanje u svjetlu Deset Božjih zapovijedi

− Vrednuje čovjekovo ponašanje u svjetlu Deset Božjih zapovijedi

C.7.2

UČENIK ANALIZIRA KAKO

KRŠĆANSKA SLIKA O

DOSTOJANSTVU ČOVJEKA UTJEČE

NA VRIJEDNOSTI SUVREMENOG

DRUŠTVA I NJEGOVE OSOBNE

VRIJEDNOSTI.

− Otkriva, analizira i tumači pojave koje dovode u pitanje svetost svakoga ljudskog života.

− Argumentirano tumači da je Bog jedini gospodar svakoga ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

− Analizira i kritički objašnjava najučestalije povrede ljudskoga života.

− Analizira oko kojih se moralnih načela vode rasprave i dvojbe u medijima, društvu…

− Prepoznaje suvremene moralne dvojbe u svjetlu Dekaloga i kršćanskih moralnih načela.

− Navodi suvremene moralne dvojbe u svjetlu Dekaloga i kršćanskih moralnih načela.

− Analizira i tumači odabrane suvremene moralne dvojbe u svjetlu Dekaloga i kršćanskih moralnih načela.

− Kritički promišlja o nekim suvremenim moralnim dvojbama u svjetlu Dekaloga i kršćanskih moralnih načela.

C.7.3

UČENIK ANALIZIRA I OBJAŠNJAVA

POJAM ČOVJEKOVOG

DOSTOJANSTVA I SAVJESTI U

RELIGIJAMA I SVJETONAZORIMA.

− Objašnjava i tumači da svaki čovjek ima pravo živjeti po svojoj savjesti.

− Objašnjava i raspravlja važnost trajnoga odgoja savjesti kako bi savjest bila ispravno formirana.

− Uz pomoć učitelja navodi pojam, ulogu i

− Opisuje pojam, ulogu i važnost savjesti

− Objašnjava pojam, ulogu i važnost savjesti

− Objašnjava pojam, ulogu i važnost savjesti

‒83

− Istražuje pojam savjesti u religijama i svjetonazorima (nepravda, siromaštvo, nepoštovanje ljudske osobe, nebriga za okoliš, ugrožavanje života).

− izražava stav postupanja prema savjesti

važnost savjesti

− Prepoznaje važnost života po savjesti i u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi važnost života po savjesti i u drugim religijama i svjetonazorima.

− analizira različite utjecaje na savjest

− Analizira pojam savjesti i u drugim religijama i svjetonazorima.




poučavanja:



D.7.1

OBJAŠNJAVA OBILJEŽJA CRKVENOG

JEDINSTVA I VAŽNOST EKUMENSKOGA

ZALAGANJA. TUMAČI NASTANAK, TEMELJNA

OBILJEŽJA I NAUK KRŠĆANSKIH

CRKAVA I ZAJEDNICA TE NAVODI

PRIMJERE EKUMENIZMA.

− Analizira glavne oznake jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, s naglaskom na ostvarenje njezina poslanja u svijetu, potom izgradnju crkvenoga jedinstva i promišljanje granica i mogućnosti ekumenskoga zajedništva.

− Opisuje posebnosti Pravoslavne crkve, crkvenu strukturu i navodi što je zajedničko s Katoličkom crkvom.

− Objašnjava nastanak grkokatolika i prepoznaje mogućnost jedinstva Crkve u raznolikosti.

− Objašnjava temeljne postavke protestantskoga nauka; imenuje važnije protestantske crkve.

− Objašnjava početak i razvoj ekumenskoga pokreta i ekumenizam kao jednu od najvažnijih zadaća Crkve.

− Navodi kršćanske crkve te prepoznaje neka obilježja Pravoslavne, Grkokatoličke i protestantskih crkava.

− Navodi što je ekumenizam, opisuje kako ga ostvarivati u svojoj sredini te izražava stav poštovanja

− Opisuje neka obilježja Pravoslavne, Grkokatoličke i protestantskih crkava.

− Objašnjava potrebu i važnost ekumenizma te mogućnosti i poteškoće u ostvarivanju ekumenizma.

− Objašnjava neka obilježja Pravoslavne, Grkokatoličke i protestantskih crkava (nastanak, nauk).

− Analizira i tumači mogućnosti i poteškoće u ostvarivanju ekumenizma.

− Analizira i tumači sličnosti i razlike između Rimokatoličke i Pravoslavne, Grkokatoličke i protestantskih crkava i nauka te kritički vrednuje mogućnosti i poteškoće u ostvarivanju ekumenizma.

‒84

− Navodi Važnost i uloga papa u razvoju ekumenizma.

− Navodi kako možemo promicati jedinstvo kršćana u svojoj sredini.

− Obrazlaže važnost i potrebu odnosa poštovanja i uvažavanja drugih kršćanskih vjeroispovijesti i njihovih pripadnika.

− Izražava i zastupa stav poštovanja prema pripadnicima drugih kršćanskih crkava.

prema pripadnicima drugih kršćanskih crkava.

D.7.2

UČENIK OBJAŠNJAVA UTJECAJ

KRŠĆANSTVA NA HRVATSKO

DRUŠTVO, NA HRVATSKU KULTURU,

TRADICIJU, UMJETNOST,

KNJIŽEVNOST, ZNANOST.

− Analizira književnoumjetničke tekstove s temom savjesti, vjere, nade, ljubavi, kreposti…

− Analizira umjetnička djela. − Prepoznaje likovni jezik kao poseban

način izražavanja. − Vrednuje doprinos Crkve razvoju

školstva, kulture i znanosti. − Pokazuje zanimanje za sadržaje,

sudjeluje u raspravi, pokazuje poštovanje prema umjetnosti.

− Prepoznaje utjecaj i doprinos protestantizma (Martin Luther kao prevoditelj Biblije, uvođenje narodnoga jezika).

− Prepoznaje sličnosti i razlike u arhitekturi i unutrašnjemu uređenju kršćanskih crkava.

− Prepoznaje ikone kao poseban vid likovne umjetnosti i navodi osnovne karakteristike.

- Imenuje

primjere u

kojima je vidljiv

utjecaj

kršćanstva na

hrvatsko društvo,

na hrvatsku

kulturu, tradiciju,

umjetnost,

književnost,

znanost.

− Opisuje primjere u kojima je vidljiv utjecaj kršćanstva na hrvatsko društvo, na hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost, književnost, znanost.

− Analizira primjere u kojima je vidljiv utjecaj kršćanstva na hrvatsko društvo, na hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost, književnost, znanost.

− Tumači primjere u kojima je vidljiv utjecaj kršćanstva na hrvatsko društvo, na hrvatsku kulturu, tradiciju, umjetnost, književnost, znanost.

D.7.3

− − − −

‒85

Život u Duhu - vjera u Trojedinoga Boga - učenici u svjetlu kršćanske vjere dublje upoznaju i razumiju sebe i svijet oko sebe te razumiju vrijednost kršćanske

vjere i kršćanskoga života za život pojedinca i zajednice.





poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


A.8.1

UČENIK U SVJETLU VJERE DUBLJE

UPOZNAJE I RAZUMIJE SEBE, VREDNUJE SVOJE TALENTE, SVOJ

POZIV, RAZVIJA DUH

ZAJEDNIŠTVA, PRIJATELJSTVA I

LJUBAVI TE SE ODGOVORNO

ODNOSI PREMA VLASTITOJ

SPOLNOSTI.

− Analizira iskustva zajedništva koja izgrađuju, daju sigurnost i pružaju osjećaj radosti i dobra.

− Analizira temeljne izazove predadolescencije i mladenaštva (vrijeme prijelaza, izazovi, sukobi, kriza odrastanja, radost prijateljstva, prava ljubav i smisao ljudske spolnosti…).

− Objašnjava spolnost kao Božji dar i zadatak (ljudska spolnost u svjetlu Biblije i Crkve).

− Objašnjava pojam celibata

− Prepoznaje iskustva koja izgrađuju, daju sigurnost i pružaju osjećaj radosti i dobra; izražava spremnost odgovorno se odnositi prema tim iskustvima.

− Analizira iskustva koja izgrađuju, daju sigurnost i pružaju osjećaj radosti i dobra.

− Analizira i tumači iskustva koja izgrađuju, daju sigurnost i pružaju osjećaj radosti i dobra.

− Kritički promišlja i vrednuje iskustva koja izgrađuju, daju sigurnost i pružaju osjećaj radosti i dobra.

A.8.2

UČENIK OBJAŠNJAVA DA BIBLIJA

TUMAČENA KROZ UČITELJSTVO

CRKVE PREDSTAVLJA

− Samostalno pronalazi tekstove u Bibliji. − Uočava i analizira prisutnost biblijskih

motiva u različitim područjima života. − Prepoznaje i tumači središnje sadržaje

nekih biblijskih tekstova.

− Prepoznaje zašto Bibliju smatramo vjerodostojnim interpretacijski

− Opisuje zašto Bibliju smatramo vjerodostojnim interpretacijski

− Objašnjava zašto Bibliju smatramo interpretacijskim ključem

− Samostalno tumači, uz navođenje primjera, zašto Bibliju

‒86

INTERPRETACIJSKI KLJUČ

EGZISTENCIJE VJERNIKA. ANALIZIRA I TUMAČI

DUBLJU PORUKU BILIJSKIH

TEKSTOVA IZ KNJIGE

POSTANKA

− Tumači tvrdnju: Biblija je riječ Božja. − Navodi i tumači biblijske tekstove koji

nude odgovore na najvažnija egzistencijalna pitanja

− Objašnjava prožetost suvremene kulture biblijskim motivima i navodi primjere iz književnosti, umjetnosti, arhitekture.

− Imenuje biblijske tekstove koji su nadahnuli temeljna umjetnička djela (književna, glazbena, likovna), hrvatska i europska.

− Zna protumačiti odnos biblijske i znanstvene slike svijeta

− izražava stav poštovanja prema Bibliji kao Božjoj riječi

m ključem egzistencije i Božjom riječju.

m ključem egzistencije i Božjom riječju.

egzistencije i Božjom riječju.

smatramo vjerodostojnim interpretacijskim ključem egzistencije i Božjom riječju.

A.8.3

UČENIK TUMAČI I VREDNUJE

VAŽNOST RELIGIJE U LJUDSKOME

ŽIVOTU, ISTRAŽUJE RAZLIČITE

NAČINE ČOVJEKOVA TRAGANJA ZA

BOGOM TE USPOREĐUJE S

VLASTITOM SLIKOM O BOGU

− Objašnjava da je čovjek religiozno biće. − Razlikuje i objašnjava pojmove vjera,

religija, religioznost, religiozni pokreti, vjerska ravnodušnost, ateizam.

− Razlikuje i objašnjava pravu religioznost od krivih oblika religioznosti.

− Razumije i objašnjava na koja pitanja religija daje odgovor.

− Argumentirano iznosi svoje iskustvo o čovjeku i religiji.

− Tumači i vrednuje različite načine traženja Boga te objašnjava kriva shvaćanja Boga te krive oblike traženja Boga.

− Opisuje važnost religije u ljudskome životu te navodi različite načine čovjekova traganja za Bogom i različite oblike religioznosti.

− Objašnjava važnost religije u ljudskome životu te opisuje različite načine čovjekova traganja za Bogom i različite oblike religioznosti.

− Analizira i tumači važnost religije u ljudskome životu te objašnjava različite načine čovjekova traganja za Bogom i različite oblike religioznosti.

− Vrednuje važnost religije u ljudskome životu te tumači različite načine čovjekova traganja za Bogom i različite oblike religioznosti.

‒87




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


B.8.1

ISTRAŽUJE I TUMAČI BIBLIJSKE

TEKSTOVE U KOJIMA SE BOG

OBJAVLJUJE KAO OTAC, SIN I DUH

SVETI I OPISUJE OSNOVNE

IZRIČAJE VJERE U JEDNOGA BOGA

KAKO IH JE OBLIKOVALA PRVA

CRKVA.

− Svjetlu svakodnevnih temeljnih iskustava i spoznaja vjere pridružuje biblijska svjedočanstava i slike koje govore o vjeri u jednoga i pravoga Boga i te spoznaje propitkuje u poveznici s izričajima te vjere sadržanima u Apostolskome vjerovanju i životu kršćanske zajednice.

− Prepoznaje temeljne dimenzije iskustva vjere kod pojedinih biblijskih likova.

− Poznaje osnovne biblijske slike o pravome Bogu i opisuje izričaje vjere u jednoga Boga u otajstvu Oca, Sina i Duha Svetoga.

− Povezuje i opisuje biblijske slike o Bogu s izričajima vjere u Oca, Sina i Duha Svetoga kako ih je oblikovala Crkva i uočava važnost klanjanja i molitve Presvetomu Trojstvu.

− Uočava i objašnjava poveznicu ljudskih iskustava i biblijskih slika o Bogu koje govore o tajni Presvetoga Trojstva i opisuje Božje vlastitosti.

− Uspoređuje i objašnjava ljudske predodžbe, biblijske slike i izričaje vjere Crkve o otajstvu Presvetoga Trojstva i izdvaja bitna obilježja vjere u jednoga pravog Boga.

B.8.2

UČENIK TUMAČI VJERU U ISUSA

KRISTA KAO PRAVOGA BOGA I

PRAVOGA ČOVJEKA.

− Pronalazi, analizira i prosuđuje biblijske tekstove i izričaje koji donose Isusove riječi o njegovu božanskom dostojanstvu i poslanju, njegovu odnosu s Ocem nebeskim i Duhom Svetim te ih produbljuje u poveznici s izričajima i naukom Crkve o Isusu Kristu.

− Poznaje i opisuje osnovne biblijske izjave vjere u Isusa Krista, od njegova utjelovljenja do vjere prve kršćanske

− Razlikuje i opisuje različite biblijske slike i izričaje vjere o Isusu Kristu koji je pravi Bog i pravi čovjek i prepoznaje

− Određuje i objašnjava, u svjetlu biblijskih izričaja, temeljne oznake Kristova čovještva i božanstva,

− Uspoređuje, u svjetlu biblijskih i crkvenih izričaja, obilježja i poveznicu između Kristove ljudske i

‒88

zajednice nakon njegova uskrsnuća.

njegovu ulogu u otkupljenju i konačnome spasenju svih ljudi.

tumači njegovu ulogu u povijesti spasenja ljudi, potrebu vjere u Krista Spasitelja i nasljedovanja Krista.

božanske naravi i opisuje tajnu Isusa Krista kao druge božanske Osobe te njegovu ulogu u povijesti spasenja i životu vjernika.

B.8.3

OPISUJE BOŽJU PRISUTNOST U

ŽIVOTU ČOVJEKA KROZ

SAKRAMENATE POTVRDE,

ŽENIDBE, SV. REDA I

OBRAZLAŽE VAŽNOST

SAKRAMENTALNIH

UČINAKA ZA KRŠĆANSKI

ŽIVOT.

− Učenik upoznaje sakrament Potvrde, te obrazlaže važnost sakramentalnih učinaka za kršćanski život

− U biblijskim događajima prepoznaje Duha Svetoga kao treću božansku osobu

− Analizira darove Duha Svetoga koji se primaju u sakramentu Potvrde i opisuje njihovu važnost u vlastitome životu i vjeri.

− Tumači stvaranje muškarca i žene na temelju biblijskih svjedočanstava i kršćanske tradicije.

− Poznaje osnovne teološke teze stvaranja čovjeka.

− Obrazlaže smisao sakramenta ženidbe. − Tumači i obrazlaže vrednote obitelji. − opisuje celibat i duhovni poziv kao

oblike kršćanskoga života

− U biblijskim događajima prepoznaje Duha Svetoga kao treću božansku osobu i opisuje njegovo djelovanje u životu vjernika i Crkve.

− Navodi darove Duha Svetoga koji se primaju u sakramentu Potvrde i opisuje njihovu važnost u vlastitome životu i vjeri.

− Određuje i opisuje neka bitna biblijska izvješća o Duhu Svetome u Marijinu i Isusovu životu i životu prve kršćanske zajednice.

− Navodi i objašnjava darove Duha Svetoga i opisuje njihovo značenje u osobnome životu i izgradnji zrele

− Navodi i uspoređuje različita očitovanja Duha Svetoga u životu vjernika i Crkve.

− Tumači znakove i darove Duha Svetoga koji se primaju u sakramentu potvrde i opisuje njihovo značenje u osobnome životu i životu

− Raspravlja o djelovanju Duha Svetoga u životu vjernika i Crkve i tumači važnost molitve Duhu Svetomu.

− Uspoređuje i prosuđuje različite darove Duha Svetoga primljene u sakramentu potvrde i vrednuje njihovo značenje u životu odrasla

‒89

kršćanske vjere.

vjerničke zajednice.

vjernika i životu zajednice.

‒90




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


C.8.1

UČENIK PREPOZNAJE I ANALIZIRA

DANAŠNJE PREDRASUDE TE U SVJETLU

ISUSOVA ODNOSA PREMA LJUDIMA

VREDNUJE VLASTITE STAVOVE I

VLADANJE TE PONAŠANJA I STAVOVE

U SVOJOJ SREDINI.

− Na temelju novozavjetnih tekstova prepoznaje i analizira Isusov odnosu prema ljudima (prema grešnicima,(Lk 7,36-50; susret s bolesnima, Lk 5,12-16; ljubav prema odbačenima i prezrenima, Mk 10,46-52.

− Iznosi argumente i daje primjere o potrebi prihvaćanja, poštovanja i uvažavanja svakoga čovjeka po uzoru na Isusa Krista.

− Prepoznaje i analizira današnje predrasude te u svjetlu Isusova odnosa prema ljudima vrednuje vlastita ponašanja i stavove te ponašanja i stavove u svojoj sredini.

− Navodi i opisuje, na temelju biblijskih tekstova, neka važnija obilježja Isusova ponašanja prema ljudima.

− Objašnjava, na temelju biblijskih tekstova, neka važnija obilježja Isusova ponašanja prema ljudima i u njihovu svjetlu analizira vlastite životne stavove i vladanje.

− Analizira i tumači, na temelju biblijskih tekstova, neka važnija obilježja Isusova ponašanja prema ljudima i u njihovu svjetlu tumači vlastite životne stavove i vladanje.

− Obrazlaže, na temelju biblijskih tekstova, neka važnija obilježja Isusova ponašanja prema ljudima i u njihovu svjetlu promišlja i vrednuje vlastite životne stavove i vladanje.

C.8.2

UČENIK ANALIZIRA I VREDNUJE

ZNAČENJE I VRIJEDNOST RADA ZA

LJUDSKI ŽIVOT TE NAVODI I TUMAČI

Objašnjava i analizira poziv i potrebu

čovjeka za radom te pravo svakoga

čovjeka na rad.

− Prepoznaje poziv i potrebu čovjeka za radom, pravo svakoga

− Objašnjava poziv i potrebu čovjeka za radom, pravo svakoga

− Analizira i tumači poziv i potrebu čovjeka za radom, pravo

− Kritički promišlja i vrednuje poziv i potrebu čovjeka za

‒91

RAZLIČITE OBLIKE SUODGOVORNOGA

ANGAŽMANA ZA PRAVEDAN I MIRAN

SUŽIVOT U DRUŠTVU.

− Objašnjava, tumači i vrednuje kršćansko shvaćanje rada (rad kao mogućnost vlastitoga razvitka i stvaranja primjerenih životnih uvjeta, rad kao suodgovornost za blagostanje obitelji i društva, rad kao služenje i sudjelovanje u Božjoj brizi za čovjeka i svijet).

− Objašnjava, analizira i kritički raspravlja oblike društvene nepravde i navodi njezine uzroke te oblike primjerena kršćanskog odgovora na njih u svjetlu društvenog nauka Crkve.

− Objašnjava i tumači dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, opće dobro, solidarnost, brigu za siromašne.

− Navodi primjere i uzore laika u ostvarenju kršćanskih vrijednosti radom (na radnom mjestu)(npr. Ivan Merz, Jovanna Molla i sl.)

− Prepoznaje svoje darove u izboru životnog poziva

− Promišlja o kvalitetnom življenju slobodnog vremena

čovjeka na rad te suodgovornost svih za pravedan i miran suživot u društvu.

čovjeka na rad te suodgovornost svih za pravedan i miran suživot u društvu.

svakoga čovjeka na rad te suodgovornost svih za pravedan i miran suživot u društvu.

radom, pravo svakoga čovjeka na rad te suodgovornost svih za pravedan i miran suživot u društvu.

C.8.3

UČENIK TUMAČI, ANALIZIRA I

USPOREĐUJE ZNAČENJE PATNJE I ZLA

U KRŠĆANSTVU I DRUGIM RELIGIJAMA

I SVJETONAZORIMA TE NAČIN

− Prepoznaje, objašnjava i tumači glavne izvore čovjekova grijeha, oholost i zavist prema biblijskim tekstovima (Istočni grijeh: Post 3,16, Kain i Abel: Post 4,11-6).

− Promatra i definira zlo i patnju iz različitih filozofskih,

− Promatra i opisuje zlo i patnju iz različitih filozofskih,

− Analizira i tumači zlo i patnju iz različitih filozofskih,

− Analizira, uspoređuje, tumači i definira zlo i patnju iz

‒92

SUOČAVANJA SA SUVREMENIM

OBLICIMA ZLA (SMISAO/BESMISAO

ŽIVOTA, BOLEST, ZLO, PATNJA,

SMRT).

− Uočava, objašnjava i kritički analizira odnos između slobode i grijeha, objašnjava kršćansko shvaćanje zla i patnje i uspoređuje ga sa shvaćanjima u drugim religijama.

− Navodi i uspoređuje uzroke zla u drugim religijama i svjetonazorima.

svjetonazorskih i religijskih kutova.



različitih filozofskih, svjetonazorskih i religijskih kutova.




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


D.8.1

UČENIK ISTRAŽUJE I NAVODI

DOGAĐAJE U KOJIMA SE

OČITUJE DJELOVANJE DUHA

SVETOGA U CRKVI KROZ POVIJEST

I DANAS I U SVOM ŽIVOTU.

− Tumači novozavjetni tekst o djelovanju Duha Svetoga u Crkvi (Različiti su dari, a isti Duh, 1 Kor 12,4-13).

− Opisuje živote nekih svetaca i prepoznaje djelovanje Duha Svetoga u njihovu životu i djelovanju (iz životopisa blaženika i svetaca)

− Imenuje i navodi u čemu uočava Duha Svetoga u životu Crkve i u svome životu na temelju biblijskoga teksta Gal 5, 16-17; 19-21a; 22-25.

− Prepričava novozavjetni tekst o djelovanju Duha Svetoga u prvoj Crkvi.

− Imenuje nekoliko svetaca.

− Navodi primjer što znači djelovati po Duhu Svetome u svome životu.

− Prepričava novozavjetni tekst o djelovanju Duha Svetoga u prvoj Crkvi.

− Imenuje nekoliko svetaca, prepoznaje u čemu mogu biti uzor.

− Navodi primjer što znači djelovati po Duhu Svetome

− Prepričava i svojim riječima objašnjava primjer djelovanja Duha Svetoga u prvoj Crkvi.


− Samostalno istražuje i opisuje život nekoga svetca, navodi u čemu može biti uzor.

− Analizira novozavjetni tekst i navodi poruku.


− Samostalno istražuje i detaljno opisuje život nekoga svetca, navodi u čemu može biti uzor.

− Navodi u čemu uočava Duha Svetoga u

‒93

u svome životu.


životu svetaca, u životu Crkve i svome životu.


D.8.2

OBJAŠNJAVA I VREDNUJE UTJECAJ KRŠĆANSTVA, OSOBITO KATOLIČKE CRKVE NA HRVATSKO DRUŠTVO, NA HRVATSKU KULTURU, TRADICIJU, UMJETNOST, KNJIŽEVNOST I ZNANOST.

− Opisuje početke kršćanstva na hrvatskim prostorima i povezuje početke pismenosti u Hrvata s pokrštavanjem.

− navodi najpoznatije ranokršćanske mučenike na našim prostorima i važnost njihova svjedočenja

− Prepoznaje i opisuje vrijednosti kojima je Crkva u Hrvata doprinijela u srednjemu vijeku.

− Imenuje zaslužne pojedince u Crkvi u izgradnji našega naroda na duhovnome, obrazovnome, kulturnome, gospodarskome i političkome području života (A. Kažotić, R. Bošković, A. Kačić Miošić, B. Kašić, J. J. Strossmayer) i prepoznaje u čemu su dali svoj doprinos.

− Prepoznaje ulogu Crkve i istaknutih crkvenih ljudi u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda.

− Navodi osnovne pojmove.

− Imenuje najzaslužnije pojedince u Crkvi koji su doprinijeli izgradnji našega naroda.

− Navodi osnovne podatke o A. Stepincu.

− Jednostavno opisuje osnovne pojmove i utjecaje Crkve.

− Opisuje i navodi utjecaj kršćanstva i pojedinaca, predstavnika Katoličke Crkve u hrvatskome narodu.

− Objašnjava i vrednuje utjecaj kršćanstva i pojedinaca, predstavnika Katoličke Crkve u hrvatskome narodu.

‒94

− Opisuje oblike stradanja Crkve u Hrvata za vrijeme totalitarističkih sustava (nacizam i komunizam).

− Opisuje oblike stradanja Crkve u Hrvata za vrijeme totalitarističkih sustava (nacizam i komunizam)

− Ispravno vrednuje ulogu bl. Alojzija Stepinca u obrani Crkve za vrijeme i nakon II. svjetskog rata.

D.8.3

ANALIZIRA UTJECAJ RELIGIJA, ALI I RAZLIČITIH RELIGIOZNIH POKRETA NA DANAŠNJE

(SUVREMENOM) DRUŠTVU

− Prepoznaje utjecaj židovstva u književnosti (Dnevnik Ane Frank) i filmskoj umjetnosti.

− Prepoznaje utjecaje novih religioznih pokreta u književnosti, filmskoj umjetnosti, glazbi i drugim područjima (npr. joga).

− Zna ponoviti odabrane elemente židovske religije prikazane u ulomku/isječku filma.

− Zna ponoviti odabrane elemente novih religioznih pokreta u navedenome (analiziranome) ulomku / isječku iz filma, pjesmi ili nekome drugom primjeru.

− Zapaža i obraća

− Navodi temeljne utjecaje i pojmove drugih religija / religioznih pokreta na konkretnome primjeru.

− Zapaža i obraća pozornost na sadržaj.

− Navodi i opisuje odabrane utjecaje na konkretnome primjeru i povezuje s religijama i religioznim pokretima.

− Pokazuje zanimanje za sadržaje.

− Izražava stav poštovanja prema drugim religijama.

− Obrazlaže utjecaje religija i religioznih pokreta na poznatim primjerima i samostalno navodi nove primjere.

− Pokazuje zanimanje za sadržaje, sudjeluje u raspravi.

− Izražava stav poštovanja prema drugim religijama.

‒95

pozornost na sadržaje.

Temeljna životna pitanja - učenici prepoznaju važnost životnih/religioznih pitanja, samostalno oblikuju odgovore na ta pitanja u svjetlu kršćanske objave te

oblikuju svoje životne stavove uzimajući u obzir temeljne evanđeoske vrijednosti.

1. RAZRED SREDNJE ŠKOLE




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


A.1.1

učenik objašnjava važnost

temeljnih životnih pitanja i

pronalaženja odgovora na njih,

prepoznaje čovjeka kao

religiozno biće te objašnjava i

vrednuje njegov odnos prema

Bogu, posebno u spisima, nauku,

moralu i kultu velikih svjetskih

religija.

Prepoznaje čovjeka kao biće

koje postavlja temeljna

životna pitanja (smisao

života, njegov početak,

budućnost svemira, svijeta,

čovjeka…).

− uočava i opisuje važnost osobnog napora u traženju životnog smisla te povezanost smisla vjere i načina života

− Opisuje i tumači odgovore različitih znanosti (filozofije, teologije, psihologije, medicine) i svjetonazora

− Prepoznaje čovjeka kao biće koje postavlja temeljna životna pitanja (smisao života, njegov početak, budućnost svemira, svijeta, čovjeka…) i navodi neke odgovore različitih znanosti (filozofije, teologije, psihologije, medicine) i svjetonazora na

− Shvaća čovjeka kao biće koje postavlja temeljna životna pitanja (smisao života, njegov početak, budućnost svemira, svijeta, čovjeka…) i opisuje neke odgovore različitih znanosti (filozofije, teologije, psihologije, medicine) i svjetonazora na temeljna životna pitanja.

− prepoznaje i analizira religioznu

− razumijeva i preispituje važnost osobnog napora u traženju životnog smisla te povezanost smisla i načina života

− analizira povezanost i suodnos između pitanja o smislu i pitanja o Bogu

− objašnjava povezanost i suodnos između pitanja o smislu i pitanja o Bogu

− Opisuje i tumači odgovore različitih znanosti (filozofije, teologije, psihologije, medicine) i svjetonazora na temeljna životna pitanja.

− Analizira i ocjenjuje

‒96

na temeljna životna pitanja.

− analizira povezanost i suodnos između pitanja o smislu i pitanja o Bogu

- prepoznaje i analizira

religioznu dimenziju kao

antropološku datost

Analizira i opisuje različite

oblike izražavanja i življenja

religioznosti uvažavajući

činjenicu da ima ljudi koji ne

vjeruju

− Objašnjava pojam i navodi ključne odrednice religije

− nabraja i razlikuje velike svjetske religije

− opisuje razvojni put religija tijekom povijesti i prepoznaje njihovu rasprostranjenost u svijetu

− Objašnjava, usporedno predstavlja i tumači obilježja velikih svjetskih religija - interpretira

uspoređuje i

temeljna životna pitanja.

− nabraja i razlikuje velike svjetske religije

− prepoznaje povezanost i suodnos između pitanja o smislu i pitanja o Bogu

dimenziju kao antropološku datost

− opisuje razvojni put religija tijekom povijesti i prepoznaje njihovu rasprostranjenost u svijetu


−


− Objašnjava, usporedno predstavlja i tumači obilježja velikih svjetskih religija

različite oblike izražavanja i življenja religioznosti uvažavajući činjenicu da ima ljudi koji ne vjeruju

− Objašnjava, usporedno predstavlja i tumači obilježja velikih svjetskih religija

− Interpretira, prosuđuje i vrednuje razlike i posebnosti kršćanstva u odnosu na druge religije.

− Analizira, uspoređuje i vrednuje temeljne odgovore na životna pitanja koji proizlaze iz različitih religija i kršćanske vjere.

‒97

vrednuje posebnost i razlike kršćanstva u odnosu na druge religije.

− Analizira, uspoređuje i vrednuje temeljne odgovore na životna pitanja koji proizlaze iz različitih religija i kršćanske vjere.

‒98

A.1.2

učenik razumije i tumači Bibliju kao

pisanu i nadahnutu Božju riječ, kao

knjigu temeljnih životnih iskustava

susreta čovjeka s Bogom, kao

povijesno-kulturni dokument i kao

vjerodostojan interpretacijski ključ

ljudske egzistencije.

− Objašnjava i argumentira pojam nadahnuća Svetog pisma

− Argumentirano razlaže o Bibliji kao temeljnome dokumentu židovsko-kršćanske tradicije.

− Objašnjava slojevitost nastanka, strukturu, povijesni i zemljopisni okvir Biblije.

− Razvrstava biblijske knjige prema glavnim književnim vrstama.

− prepoznaje i primjenjuje način citiranja biblijskih knjiga, poglavlja i redaka

− navodi autore i jezike na kojima su izvorno pisani biblijski tekstovi

− razlikuje i navodi najvažnije prijevode Biblije

− Navodi osnovne elemente koji govore o Bibliji kao riječi Božjoj, elemente koji svjedoče o njoj kao povijesno-kulturnome dokumentu te elemente koji ju kvalificiraju vjerodostojnim interpretacijskim ključem egzistencije.


−

− Opisuje osnovne elemente koji govore o Bibliji kao riječi Božjoj, elemente koji svjedoče o njoj kao povijesno-kulturnome dokumentu te elemente koji ju kvalificiraju vjerodostojnim interpretacijskim ključem egzistencije.


− prepoznaje i primjenjuje način citiranja biblijskih knjiga, poglavlja i redaka

− razlikuje i navodi najvažnije prijevode Biblije

−

− Tumači osnovne elemente koji govore o Bibliji kao riječi Božjoj, elemente koji svjedoče o njoj kao povijesno-kulturnome dokumentu te elemente koji ju kvalificiraju vjerodostojnim interpretacijskim ključem egzistencije.

− navodi autore i jezike na kojima su izvorno pisani biblijski tekstovi

− objašnjava važnost i ulogu Biblije u liturgiji i svakodnevno

− Argumentirano razlaže temeljna obilježja Biblije kao riječi Božje, komentira Bibliju kao povijesno-kulturni dokument te prosuđuje Bibliju kao vjerodostojan interpretacijskiključ egzistencije.

− Objašnjava slojevitost nastanka, strukturu, povijesni i zemljopisni okvir Biblije.

− objašnjava važnost i ulogu Biblije u liturgiji i svakodnevnom životu kršćana

- analizira i tumači

aktualnost biblijske

poruke u osobnom

‒99

-objašnjava važnost i

ulogu Biblije u

liturgiji i

svakodnevnom

životu kršćana

-prepoznaje i

analizira aktualnost

biblijske poruke u

osobnom i

društvenom životu

m životu kršćana

i društvenom

životu

A. 1.3.

učenik analizira i tumači biblijski i

znanstveni govor i pogled na čovjeka

i svijet te izdvaja i vrjednuje

spoznaje, stavove i uvjerenja koji

pridonose cjelovitu pogledu na te

stvaranosti

− Analizira i objašnjava dodirne i razlikovne točke biblijskoga i prirodoznanstvenoga pristupa stvaranju svijeta i čovjeka

− Prepoznaje, imenuje i opisuje različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka

− Objašnjava neutemeljenost dvojbe „ znanost ili vjera“ i analizira važnost komplementarnosti i uzajamnog prihvaćanja

− Prepoznaje biblijski i znanstveni pogled kao dva različita, ali nekonfliktna pristupa tumačenju čovjeka i svijeta.

− Prepoznaje, imenuje i opisuje različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka

−

− Objašnjava biblijski i znanstveni pogled kao dva različita, ali nekonfliktna pristupa tumačenju čovjeka i svijeta.

− imenuje i opisuje različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka

− Prepoznaje i analizira Božju nakanu da svijet povjeri čovjeku i ulogu čovjeka kao sustvaratelja

− Analizira i tumači biblijski i znanstveni pogled kao dva različita, ali nekonfliktna pristupa tumačenju čovjeka i svijeta.

− opisuje i analizira različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka

− Kritički uspoređuje i vrednuje biblijski i znanstveni pristup i pogled kao dva različita, ali nekonfliktna pristupa tumačenju čovjeka i svijeta. Objašnjava i kritički propituje različite znanstvene teorije o postanku svemira i čovjeka

‒100

− Navodi primjere poznatih znanstvenika vjernika

Analizira i tumači

utjecaj starih

istočnjačkih mitova

na nastajanje prvih

jedanaest poglavlja

Knjige Postanka

(stvaranje svijeta i

čovjeka, prvi grijeh i

njegove posljedice za

ljudski rod).

Objašnjava biblijski

govor o postanku

svijeta i čovjeka

prema Post 1,1-2,4a

Prepoznaje i analizira

Božju nakanu da

svijet povjeri čovjeku

i ulogu čovjeka kao

sustvaratelja

− Objašnjava neutemeljenost dvojbe „ znanost ili vjera“

− Navodi primjere poznatih znanstvenika vjernika

− Analizira i tumači utjecaj starih istočnjačkih mitova na nastajanje prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka (stvaranje svijeta i čovjeka, prvi grijeh i njegove posljedice za ljudski rod).

− Objašnjava neutemeljenost dvojbe „ znanost ili vjera“ i opravdava tvrdnje o važnosti komplementarnosti i uzajamnog prihvaćanja

− Objašnjava utjecaj starih istočnjačkih mitova na nastajanje prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka (stvaranje svijeta i čovjeka, prvi grijeh i njegove posljedice za ljudski rod).

− Objašnjava biblijski govor o postanku svijeta i čovjeka prema Post 1,1-2,4a


‒101



poučavanja:


ZADOVOLJAVAJ

UĆA DOBRA VRLO DOBRA IZNIMNA

B.1.1

učenik razumije i objašnjava objavu

kao Božje djelo i događaj spasenja,

kao Božji odgovor na temeljna

čovjekova pitanja, analizira njezin

razvojni put i odabrane događaje

biblijske objave, te tumači njezino

značenje i vrijednost za kršćansku

vjeru i kršćanski život danas.

− Objašnjava pojam objava

− Prepoznaje i objašnjava objavu kao Božji odgovor na temeljna čovjekova pitanja i kao zahtjev koji traži čovjekov slobodan odgovor

− objašnjava odnos razuma i vjere u kontekstu objave

− Objašnjava, uspoređuje i navodi vrste objave te opisuje i analizira načine prenošenja biblijske objave

− objašnjava izvore i imenuje povijesnu crtu najvažnijih događaja biblijske objave.

− Analizira i povezuje nadahnuće i vjerodostojnost objave.

− Istražuje i uspoređuje arheološka otkrića i objavu.

− Objašnjava ulogu i važnost crkvenoga učiteljstva u tumačenju objave.

− Navodeći i opisujući primjere iz Starog i Novog zavjeta

− Opisuje objavu kao Božji odgovor na temeljna čovjekova pitanja te imenuje povijesnu crtu važnijih događaja biblijske objave.

− Analizira značenje pojma objava te nabraja i analizira najvažnije događaje biblijske objave.

− Prepoznaje i objašnjava objavu kao Božji odgovor na temeljna čovjekova pitanja i kao zahtjev koji traži čovjekov slobodan odgovor

− uspoređuje i navodi vrste objave te opisuje načine prenošenja biblijske objave


− Analizira i povezuje nadahnuće i vjerodostojnost kršćanske objave

− objašnjava izvore i imenuje povijesnu crtu najvažnijih događaja biblijske objave.


− objašnjava odnos razuma i vjere u kontekstu objave

− Istražuje i prosuđuje arheološka otkrića i integrira ih u spoznaje o objavi

− Objašnjava ulogu i važnost crkvenoga učiteljstva u tumačenju objave.

− Navodeći i opisujući primjere iz

‒102

analizira najvažnije događaje biblijske objave.

Starog i Novog zavjeta tumači najvažnije događaje i poruke biblijske objave

B.1.2

učenik opisuje i tumači događaj i

otajstvo Božjega utjelovljenja u

osobi Isusa Krista (od povijesnoga

Isusa do uskrsnuloga Krista) te

izdvaja i objašnjava osnovne istine

vjere i crkvenoga nauka o Kristu i

njegovu poslanju.

− Objašnjava, argumentirano raspravlja i vrednuje važnost Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista za svakoga čovjeka.

− Objašnjava važnost i ulogu Marije i Josipa u događaju Božjeg utjelovljenja i povijesti spasenja

− objašnjava katoličke istine o Blaženoj Djevici Mariji

− prepoznaje i otkriva u osobi Isusa Krista vrhunac i puninu objave

− Navodi, analizira, uspoređuje i objašnjava povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu.

− Navodi i analizira povijesne činjenice o Isusu iz Nazareta

− Na temelju biblijskih tekstova prepoznaje i opisuje ljudske i božanske crte Isusove osobe

− Navodi povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu.

− Opisuje crte osobnosti, način ponašanja i Isusov pristup ljudima.

− Analizira povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu.

− Objašnjava stil i program Isusova djelovanja navodeći primjere iz evanđelja.

− Navodi i analizira povijesne činjenice o Isusu iz Nazareta

− Opisuje i analizira značenje imena i naziva Mesija, Isus Krist, Gospodin, Sin Čovječji, Spasitelj

− Analizira i objašnjava povijesne, kršćanske i nekršćanske izvore i podatke o Isusu Kristu.



− prepoznaje i otkriva u osobi Isusa Krista

− Objašnjava, argumentirano raspravlja i vrednuje važnost Božjega utjelovljenja u osobi Isusa Krista za svakoga čovjeka.

− Analizira, uspoređuje i objašnjava povijesne,

kršćanske i

nekršćanske

izvore i podatke

o Isusu Kristu.

− Na temelju biblijskih tekstova analizira i opisuje ljudske i

‒103

− Objašnjava značenje imena i naziva Mesija, Isus Krist, Gospodin, Sin Čovječji, Spasitelj.

− Objašnjava stil i program Isusova djelovanja navodeći primjere iz evanđelja.

− Istražuje i analizira doprinos općih crkvenih sabora u shvaćanju osobe Isusa Krista

− Prepoznaje različite pristupe prikazu Isusa Krista u teologiji kroz povijest umjetnosti

− Kritički se osvrće na izabrane slike i filmove koji prikazuju Isusa Krista

vrhunac i puninu objave

− Objašnjava značenje imena i naziva Mesija, Isus Krist, Gospodin, Sin Čovječji, Spasitelj

− Objašnjava stil i program Isusova djelovanja navodeći primjere iz evanđelja

− Prepoznaje različite pristupe prikazu Isusa Krista u teologiji kroz povijest umjetnosti

− (Pantokrator itd. )

božanske crte Isusove osobe



− Objašnjava i tumači Kristovu posebnost – božanstvo, utjelovljenje, otkupljenje.

− Istražuje i analizira i izdvaja doprinos općih crkvenih sabora u shvaćanju osobe Isusa Krista

− Kritički se osvrće na izabrane slike i filmove koji prikazuju Isusa Krista

‒104

B.1.3

učenik razlikuje i objašnjava različite

oblike i načine kršćaninova susreta i

života s Bogom, osobito u

liturgijskim i sakramentalnim činima,

molitvi i pobožnostima te iznosi

temeljne stavove o važnosti

vjerničkoga susreta, zajedništva i

života s Kristom.

− Prepoznaje i opisuje mogućnosti i važnost susreta Boga i čovjeka

− Objašnjava oblike i načine kršćaninova susreta s Bogom

− Kritički razlaže sintagmu: bližnji - mjesto susreta s Bogom. - Uspoređuje i vrednuje

oblike i vrste molitava u kršćanstvu navodeći primjere iz Biblije i svakodnevnoga života.

− Analizira ulogu i važnost molitve u Isusovu životu navodeći primjere iz evanđelja.

− Objašnjava i kritički razlaže povezanost molitve i života navodeći primjere svetaca Katoličke Crkve.

− Objašnjava narav, obilježja, strukturu i djelotvornost sakramenata kao znakova i simbola susreta s Bogom i ljudima.

− Analizira, tumači i vrednuje ulogu i važnost crkvenih slavlja i pučkih pobožnosti u životu kršćana.

− Prepoznaje i objašnjava različite mogućnosti, oblike i načine kršćaninova susreta i života s Bogom.

− Uočava važnost i ulogu religioznoga jezika, znakova i simbola u životu kršćana i Crkve.

− Prepoznaje povezanost molitve i života navodeći primjere svetaca Katoličke Crkve

− Razlikuje i tumači različite mogućnosti, oblike i načine kršćaninova susreta i života s Bogom.


− Analizira i tumači ulogu i važnost crkvenih slavlja i pučkih pobožnosti u životu kršćana.

− Navodi i opisuje molitve i pučke pobožnosti Blaženoj Djevici Marije

− opisuje važnost i ulogu religioznoga jezika, znakova i simbola u životu kršćana i Crkve.

−

− Uspoređuje i vrednuje oblike i vrste molitava u kršćanstvu navodeći primjere iz Biblije i svakodnevnoga života.

− Kritički razlaže sintagmu: bližnji - mjesto susreta s Bogom.

− Identificira ulogu i vrijednost molitve u Isusovu životu navodeći primjere iz evanđelja

− Objašnjava i kritički razlaže povezanost molitve i života navodeći primjere svetaca

− Argumentirano razlaže i vrednuje različite mogućnosti, oblike i načine kršćaninova susreta i života s Bogom.

− Kritički razlaže sintagmu: bližnji - mjesto susreta s Bogom.

− Objašnjava ulogu i važnost molitve u Isusovu životu navodeći primjere iz evanđelja


− Tumači ulogu i vrednuje stavove o

‒105

− Navodi i opisuje molitve i pučke pobožnosti Blaženoj Djevici Marije

− Uočava važnost i ulogu religioznoga jezika, znakova i simbola u životu kršćana i Crkve.

− Analizira i vrednuje mogućnosti i doprinose mladih u liturgijskim slavljima i pobožnostima.

Katoličke Crkve.


− Analizira, tumači i vrednuje ulogu i važnost crkvenih slavlja i pučkih pobožnosti u životu kršćana.

−

važnost crkvenih slavlja i pučkih pobožnosti u životu kršćana.

− Analizira, daje prijedloge i vrjednuje mogućnosti sudioništva mladih u liturgijskim slavljima i pobožnostima.




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJ


C.1.1

učenik poznaje, objašnjava i

vrednuje Isusov odnos prema

- Na temelju biblijskih tekstova objašnjava Isusov pristup i vrednovanje čovjeka.

-Prepoznaje i

opisuje

razliku

- analizira vrednovanje čovjeka u društvu te osobito u

- Analizira i

tumači razliku

između Isusova

- Istražuje, analizira

i uspoređuje

vrednovanje

‒106

čovjeku uspoređujući ga sa

suvremenim i prevladavajućim

shvaćanjima i vrednovanjima

čovjeka u društvu i kulturi.

- Istražuje, analizira i uspoređuje vrednovanje čovjeka u društvu te osobito u medijima (slika o čovjeku, vrijednosti…). - Navodi i objašnjava kršćanske temelje za prihvaćanje, poštovanje i uvažavanje svih ljudi u zajednici.

između

Isusova

odnosa

prema

čovjeku i

načina na

koji

suvremeno

društvo

prikazuje i

vrednuje

čovjeka.

medijima (slika o čovjeku, vrijednosti…). - Objašnjava razliku između Isusova odnosa prema čovjeku i načina na koji suvremeno društvo prikazuje i vrednuje čovjeka.

odnosa prema

čovjeku i načina

na koji

suvremeno

društvo prikazuje

i vrednuje

čovjeka.

- Navodi i objašnjava kršćanske temelje za prihvaćanje, poštovanje i uvažavanje svih ljudi u zajednici.

čovjeka u društvu

te osobito u

medijima (slika o

čovjeku,

vrijednosti…).

- Uspoređuje i kritički vrednuje razliku između Isusova odnosa prema čovjeku i načina na koji suvremeno društvo prikazuje i vrednuje čovjeka.

- Ocjenjuje i

objašnjava

kršćanske temelje

za prihvaćanje,

poštovanje i

uvažavanje svih

ljudi u zajednici.

C.1.2

učenik se sučeljava s različitim

ponudama smisla i vrijednosti u

- Objašnjava, analizira i vrednuje pojam i vrijednosti kraljevstva Božjega: milost, istina, pravda, ljubav i mir.

- Prepoznaje povezanost temeljnih

- Izabire i skicira različite ponude smisla i različite sustave vrijednosti u društvu te

- Razlučuje, sažima i tumači različite ponude smisla i različite

- Kritički propituje i vrednuje različite ponude smisla i različite sustave

‒107

ljudskom društvu te tumači Kristovu

poruku o kraljevstvu Božjemu kao

načinu ostvarenja istinske slobode,

pravednosti i mira i kao jamstvu

uspješna i sretna života u svijetu.

- Analizira i objašnjava prispodobe o kraljevstvu Božjemu. - Uspoređuje i vrednuje temeljne ljudske težnje s vrijednostima kraljevstva Božjega. - Uspoređuje i vrednuje različite ponude smisla i vrijednosti u društvu s vrijednostima kraljevstva Božjega. - Povezuje i objašnjava Isusov govor o kraljevstvu Božjemu s njegovim djelovanjem u korist čovjeka. - Objašnjava i kritički vrednuje važnost otvorenosti i osobnoga prihvaćanja vrijednosti kraljevstva Božjega u osobnome i društvenome životu.

ljudskih težnji i vrijednosti kraljevstva Božjeg. - Navodi i analizira prispodobe o kraljevstvu Božjemu. -

vrijednosti kraljevstva Božjega; uočava povezanost vrijednosti kraljevstva Božjega i uspješnoga i sretnoga života - Analizira i objašnjava prispodobe o kraljevstvu Božjemu. - Povezuje Isusov govor o kraljevstvu Božjemu s njegovim djelovanjem u korist čovjeka.

A

n

a

l

i

z

i

r

a

i

o

b

j

sustave vrijednosti u društvu te vrijednosti kraljevstva Božjega: milost, istina, pravda, ljubav i mir. --- Analizira i tumači povezanost vrijednosti kraljevstva Božjega i uspješnoga i sretnoga života. - Povezuje i objašnjava Isusov govor o kraljevstvu Božjemu s njegovim djelovanjem u korist čovjeka. – - Analizira i objašnjava prispodobe o kraljevstvu Božjemu. -

vrijednosti u društvu te vrijednosti kraljevstva Božjega: milost, istina, pravda, ljubav i mir. - Argumentirano razlaže povezanost vrijednosti kraljevstva Božjega i uspješnoga i sretnoga života. - Povezuje i objašnjava Isusov govor o kraljevstvu Božjemu s njegovim djelovanjem u korist čovjeka. - Objašnjava i kritički vrednuje važnost otvorenosti i osobnoga prihvaćanja vrijednosti kraljevstva Božjega u osobnome i društvenome životu.

‒108

a

š

n

C.1.3

učenik u svjetlu Kristove poruke i

kršćanskih moralnih načela kritički

propituje i uspoređuje moralna i

etička načela drugih religija i

svjetonazora.

− Objašnjava i razlikuje pojmove etika, moral i kršćanski moral.

− Opisuje, objašnjava i vrednuje temeljna kršćanska moralna načela

− prepoznaje i opisuje kršćanski moral kao moral kreposti a ne moral dužnosti i grijeha

− Analizira i kritički propituje temeljna moralna načela drugih religija: islam, židovstvo, hinduizam, budizam, konfucijanizam, taoizam.

− Uspoređuje i objašnjava moralna načela drugih religija i kršćanstva.

− Analizira i vrednuje sličnosti i razlike temeljnih moralnih zahtjeva u različitim religijama.

− Prepoznaje i razlikuje pojmove etika, moral i kršćanski moral.

− Navodi temeljna moralna načela velikih religija.

− prepoznaje i opisuje kršćanski moral kao moral kreposti a ne moral dužnosti i grijeha

−

− Opsuje i razlikuje pojmove etika, moral i kršćanski moral.

− Analizira temeljna moralna načela različitih religija: islam, židovstvo, hinduizam, budizam, konfucijanizam, taoizam.

− Analizira sličnosti i razlike između temeljnih moralnih zahtjeva u različitim religijama.

− opisuje kršćanski moral kao moral kreposti a ne moral dužnosti i grijeha

−

− Objašnjava i razlikuje pojmove etika, moral i kršćanski moral.


− Analizira temeljna moralna načela različitih religija i uspoređuje ih s kršćanskim moralnim načelima.

− Analizira sličnosti i razlike između temeljnih

− Razlikuje, tumači i klasificira pojmove etika, moral i kršćanski moral.


− Analizira sličnosti i razlike između temeljnih moralnih načela u različitim religijama, uspoređuje ih s kršćanskim moralnim načelima i vrednuje.

‒109

moralnih zahtjeva u različitim religijama.

‒110




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJ


D.1.1

učenik predstavlja i objašnjava

Duhovski događaj rađanja Kristove

Crkve te interpretira središnje

povijesne događaje širenja i života

Crkve u prvim stoljećima kršćanstva.

− Objašnjava pojam Crkva i povezanost nastanka prve Crkve s događajem Pedesetnice

− navodi i objašnjava značenje pouskrsnih iskustava apostolske zajednice za nastajanje prve Crkve

− -opisuje obilježja i strukturu prve kršćanske zajednice i uspoređuje je s današnjom Crkvom

− Istražuje i analizira obilježja moralno religioznog života prve kršćanske zajednice

− objašnjava ulogu i značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva

− Opisuje i analizira razloge širenja kršćanstva i uspoređuje ih s današnjim

− Opisuje značenje pojma Crkva

− Prepoznaje i opisuje bitna obilježja Crkve

− Skicira i navodi poteškoće s kojima se susreće prva Crkva

− Navodi uzroke progona kršćana i imenuje najvažnije progonitelje

− Navodi nove vrijednosti koje

− Analizira značenje pojma Crkva

− Opisuje značenje pouskrsnih iskustava apostolske zajednice za nastajanje prve Crkve

− opisuje obilježja i strukturu prve kršćanske zajednice i uspoređuje je s današnjom Crkvom

− analizira značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva

− Opisuje i analizira razloge širenja kršćanstva

− navodi i opisuje poteškoće s kojima se susretala prva Crkva u svojem okruženju (među Židovima, u susretu s antičkim svijetom

- Objašnjava

značenje pojma

Crkva i

povezanost

nastanka prve

Crkve s

događajem

Pedesetnice

− Opisuje obilježja i strukturu prve kršćanske zajednice i uspoređuje je s današnjom Crkvom

− Objašnjava ulogu i značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva

− Opisuje i analizira razloge širenja kršćanstva i

− Objašnjava pojam Crkva i

− značenje pouskrsnih iskustava apostolske zajednice za nastajanje prve Crkve

− Istražuje i analizira obilježja moralno religioznog života prve kršćanske zajednice

− Objašnjava ulogu i značenje sv. Pavla za razvoj kršćanstva

− Procjenjuje i tumači razloge širenja kršćanstva i

‒111

misijskim i evangelizacijskim djelovanjem Crkve

− navodi i opisuje poteškoće s kojima se susretala prva Crkva u svojem okruženju (među Židovima, u susretu s antičkim svijetom i u Rimskome Carstvu)

− opisuje i objašnjava uzroke, posljedice i značenje progona Crkve u Rimskome Carstvu i uspoređuje ih s današnjim progonima kršćana

− Povezuje primjere ranokršćanske hrabrosti i vjere s vlastitim životnim situacijama i situacijama u društvu i Crkvi

− objašnjava pojam mučeništva i navodi ranokršćanske mučenike na našim prostorima

− objašnjava ulogu i značenje rimskih careva Konstantina i Teodozija u povijesti Crkve

− opisuje nastanak i razvoj monaštva i analizira njegovu ulogu i doprinos u povijesti Crkve

kršćanstvo donosi, osobito u antičko doba.

−

i u Rimskome Carstvu)

− opisuje i objašnjava

uzroke, posljedice i

značenje progona

Crkve u Rimskome

Carstvu

− Opisuje nove vrijednosti koje kršćanstvo donosi, osobito u antičko doba.

uspoređuje ih s današnjim misijskim i evangelizacijskim djelovanjem Crkve

− opisuje poteškoće s kojima se susretala prva Crkva u svojem okruženju (među Židovima, u susretu s antičkim svijetom i u Rimskome Carstvu)


− opisuje nastanak i razvoj monaštva i

uspoređuje ih s današnjim misijskim i evangelizacijskim djelovanjem Crkve

− Formulira uzroke, posljedice i značenje progona Crkve u Rimskome Carstvu i uspoređuje ih s današnjim progonima kršćana

− Prosuđuje primjere ranokršćanske hrabrosti i vjere, uspoređuje ih i primjenjuje na vlastite životne situacije i situacije u društvu i Crkvi

− Objašnjava pojam mučeništva i navodi ranokršćanske

‒112

analizira njegovu ulogu i značaj u povijesti Crkve

mučenike na našim prostorima


− opisuje nastanak i razvoj monaštva i objašnjava njegovu ulogu i doprinos u povijesti Crkve

‒113

D.1.2

učenik poznaje i objašnjava

posebnosti kršćanstva u odnosu na

druge religije te tumači stav

Katoličke Crkve prema njima,

vrednujući potrebu

međureligijskoga dijaloga,

poštovanja i suživota te uvažavanja

drukčijih stavova i mišljenja.

− Objašnjava sličnosti i razlike kršćanstva i drugih religija i obrazlaže specifičnost kršćanstva

− Objašnjava temeljna polazišta i stav Katoličke Crkve prema drugim religijama

− Argumentirano objašnjava uporišta i potrebu međureligijskog dijaloga, poštovanja i suživota

− Istražuje i navodi primjere međureligijskog dijaloga

− prepoznaje sličnosti i razlike kršćanstva i drugih religija i

− prepoznaje i navodi temeljna polazišta i stav Katoličke Crkve prema drugim religijama

− navodi primjere međureligijskog dijaloga.

− opisuje sličnosti i razlike između kršćanstva i drugih religija i analizira specifičnost kršćanstva

− analizira temeljna polazišta i stav Katoličke Crkve prema drugim religijama

− navodi primjere međureligijskog dijaloga



− istražuje i navodi primjere međureligijskog dijaloga



− Argumentirano objašnjava uporišta i potrebu međureligijskog dijaloga, poštovanja i suživota

− Istražuje i navodi primjere međureligijskog dijaloga

‒114

D.1.3

Učenik predstavlja i vrednuje

temeljne vrijednosti, utjecaj i

doprinose Katoličke Crkve i

kršćanstva, kao i doprinose drugih

svjetskih religija, društvenom i

kulturnom životu pojedinih naroda u

prošlosti i sadašnjosti.

− Opisuje odnos pojedinih religija prema socijalnoj i kulturnoj stvarnosti.

− Izgrađuje i objašnjava stav poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija.

− Vrednuje doprinose i utjecaje vjerovanja, religijskih obreda i temeljnih vrijednosti kršćanstva i drugih religija na društveni i kulturni život u Hrvatskoj i svijetu u prošlosti i sadašnjosti.

− Prepoznaje odnos pojedinih religija prema socijalnoj i kulturnoj stvarnosti.

− Prepoznaje važnost poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija.

− Opisuje odnos pojedinih religija prema socijalnoj, kulturnoj i političkoj stvarnosti

− Opisuje i obrazlaže stav poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija.

− Analizira odnos pojedinih religija prema socijalnoj, kulturnoj i političkoj stvarnosti.

− objašnjava i argumentira stav poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija.

− Vrednuje doprinose i utjecaje vjerovanja i temeljnih vrijednosti svjetskih religija na društveni i kulturni život u Hrvatskoj i svijetu u prošlosti i sadašnjosti

− Kritički propituje i vrednuje stav poštovanja duhovnih vrijednosti različitih religija, kultura i civilizacija.

‒115

Sloboda i odgovornost - učenici promišljaju o značenju slobode i odgovornosti u svakodnevnome životu, uočavaju različita tumačenja pojmova i odnosa

slobode i odgovornosti, ali i sličnosti u religijskim i nereligijskim svjetonazorima, biblijskim primjerima, naročito u Isusovu življenju slobode te uočavaju kako

se razumijevanje tih pojmova odražava na društvena, umjetnička i znanstvena dostignuća.





poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆ


A.2.1

učenik u osobnom iskustvu i

spoznaji slobode i

odgovornosti, i osobito u

iskustvu biblijskih osoba,

nalazi, analizira i sintetizira

posljedice vlastitoga izbora

temeljnih vrednota koje

oslobađaju od poroka i

ovisnosti te vode punoj

ljudskoj i kršćanskoj zrelosti

života.

- objašnjava kršćansko

shvaćanje slobode

- analizira i opisuje Isusov

odnos prema slobodi i

uspoređuje ga s vlastitim

shvaćanjima

- istražuje i analizira

vrijednost slobode u

događajima i iskustvima

biblijskih osoba

- analizira i raspravlja o

mogućnostima i

granicama slobode

- analizira i vrednuje


osobnom i društvenom

životu

- Prepoznaje

shvaćanje

slobode

- opisuje Isusov

odnos prema

slobodi i

uspoređuje ga s

vlastitim

shvaćanjima

- opisuje

vrijednost

slobode u

događajima i

iskustvima

biblijskih osoba

Opisuje

kršćansko

shvaćanje

slobode

- analizira i

opisuje Isusov

odnos prema

slobodi i

uspoređuje ga

s vlastitim

shvaćanjima

- istražuje i

analizira

vrijednost

slobode u

događajima i

objašnjava kršćansko

shvaćanje slobode

- analizira i opisuje

Isusov odnos prema

slobodi i uspoređuje

ga s vlastitim

shvaćanjima

- istražuje i analizira


događajima i

iskustvima biblijskih

osoba

- analizira vrijednost

slobode u osobnom i

društvenom životu

objašnjava kršćansko shvaćanje

slobode

- analizira i opisuje Isusov odnos

prema slobodi i uspoređuje ga s

vlastitim shvaćanjima

- istražuje i analizira vrijednost

slobode u događajima i iskustvima

biblijskih osoba

- analizira i raspravlja o

mogućnostima i

granicama slobode

- vrednuje vrijednost slobode u

osobnom i društvenom životu

- vrednuje suodnos slobode i

odgovornosti u osobnom i

društvenom životu

‒116


suodnos slobode i

odgovornosti u osobnom

i društvenom životu

- istražuje i kritički

propituje različite načine

shvaćanja slobode u

povijesti i danas


biološku, psihološku i

društvenu uvjetovanost

slobode

- razlikuje i objašnjava

slobodu “od” i slobodu

“za”


povezanost i razlike

između

slobode, tolerancije i

ovisnosti

- objašnjava obilježja i

razliku između vanjske i

unutarnje

slobode

- razlikuje

slobodu “od” i

slobodu “za”

- prepoznaje

povezanost

slobode,

tolerancije i

ovisnosti

-prepoznaje

važnost

slobode u

izboru vrednota

- prepoznaje

trajne životne,

kršćanske i

ljudske

vrednote

- prepoznaje i

povezanost

adolescentne

krize i različitih

oblika bijega od

stvarnosti

(droga,

alkohol…)

iskustvima

biblijskih osoba

- istražuje i

analizira

različite načine

shvaćanja

slobode u

povijesti i

danas

- opisuje

biološku,

psihološku i

društvenu

uvjetovanost

slobode

- razlikuje i

objašnjava

slobodu “od” i

slobodu “za”

- analizira i

povezanost i

razlike između

slobode,

tolerancije i

ovisnosti

- analizira suodnos

slobode i odgovornosti

u osobnom i

društvenom životu

- istražuje i kritički

propituje različite

načine shvaćanja

slobode u povijesti i

danas


biološku, psihološku i

društvenu

uvjetovanost slobode


slobodu “od” i slobodu

“za”

- analizira i

povezanost i razlike

između

slobode, tolerancije i

ovisnosti

- objašnjava obilježja i

razliku između vanjske

i unutarnje

slobode

- istražuje i kritički propituje

različite načine shvaćanja slobode

u povijesti i danas

- analizira i opisuje biološku,

psihološku i društvenu

uvjetovanost slobode

- objašnjava slobodu “od” i

slobodu “za”

- vrednuje povezanost i razlike

između

slobode, tolerancije i ovisnosti

- objašnjava obilježja i razliku

između vanjske i unutarnje

slobode

- kritički prosuđuje važnost

slobode u izboru vrednota

- objašnjava, uspoređuje i

vrednuje trajne životne, kršćanske

i ljudske vrednote

- uspoređuje i kritički

prosuđuje vladajuće vrednote u

obitelji i među mladima

- analizira i sintetizira posljedice

vlastitoga izbora temeljnih

‒117

- prepoznaje i vrednuje

slobodu kao čovjekov

poziv i vrhunsko

ostvarenje


prosuđuje važnost

slobode u izboru vrednota

- objašnjava, uspoređuje i

vrednuje trajne životne,

kršćanske i ljudske

vrednote


prosuđuje vladajuće

vrednote u obitelji i među

mladima

- analizira i sintetizira

posljedice vlastitoga

izbora temeljnih vrednota

koje oslobađaju od

poroka i ovisnosti


povezanost adolescentne

krize i različitih oblika

bijega od stvarnosti

(droga, alkohol…)

- opisuje

razliku između

vanjske i

unutarnje

slobode

- prepoznaje i

vrednuje

slobodu kao

čovjekov poziv

i vrhunsko

ostvarenje

- analizira

trajne životne,

kršćanske i

ljudske

vrednote

- prepoznaje i

analizira

povezanost

adolescentne

krize i različitih

oblika bijega

od stvarnosti

(droga,

alkohol…)

- prepoznaje i

vrednuje slobodu kao

čovjekov poziv i

vrhunsko ostvarenje


prosuđuje važnost

slobode u izboru

vrednota

- objašnjava,

uspoređuje i vrednuje

trajne životne,

kršćanske i ljudske

vrednote


prosuđuje vladajuće

vrednote u obitelji i

među mladima

- nalazi, analizira i

sintetizira posljedice

vlastitoga izbora

temeljnih vrednota

koje oslobađaju od

poroka i ovisnosti


povezanost

adolescentne krize i

različitih oblika bijega

vrednota koje oslobađaju od

poroka i ovisnosti


povezanost adolescentne krize i

različitih oblika bijega od

stvarnosti (droga, alkohol…)

‒118

od stvarnosti (droga,

alkohol…)

A.2.2

učenik prepoznaje i

objašnjava potrebu i

vrijednost susreta i

prijateljstva s ljudima i u

obiteljskim odnosima, te

iskrena prijateljstva i zrele

ljubavi među mladima koja

je plod slobodna izbora i

odgovornosti.

− Otkriva i opisuje vrijednost susreta i prijateljstva u osobnom životu

− Istražuje, navodi primjere i objašnjava vrijednost prijateljstva u događajima i iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Istražuje, analizira i navodi primjere vrednovanja prijateljstva među mladima, u obitelji, u književno-umjetničkim i drugim tekstovima

− objašnjava ulogu prijateljstva u procesu razvoja osobnosti

− Analizira i objašnjava obilježja prijateljstva

− opisuje obilježja i razlike između


− navodi primjere prijateljstva u događajima i iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− navodi primjere vrednovanja prijateljstva među


− Istražuje, navodi primjere prijateljstva u događajima i iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− analizira i navodi primjere vrednovanja prijateljstva među

− opisuje vrijednost susreta i prijateljstva u osobnom životu

− Istražuje, navodi primjere i objašnjava vrijednost prijateljstva u događajima i iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Istražuje, analizira i navodi primjere vrednovanja prijateljstva među mladima, u obitelji, u književno-umjetničkim i drugim tekstovima

− Analizira ulogu prijateljstva u procesu razvoja osobnosti

− Analizira i objašnjava obilježja prijateljstva


− objašnjava vrijednost prijateljstva u događajima i iskustvima biblijskih osoba

− analizira primjere vrednovanja prijateljstva među mladima, u obitelji, u književno-umjetničkim i drugim tekstovima

− objašnjava ulogu prijateljstva u procesu razvoja osobnosti

− objašnjava obilježja prijateljstva − opisuje obilježja i razlike između

zaljubljenosti i zrele ljubavi − propituje i tumačiti važnost

zrele ljubavi kao norme ljudske spolnosti i odnosa među spolovima

- prosuđuje i vrednuje duboku

povezanost ljudske spolnosti, zrele

ljubavi i odgovornosti

− u intimnom zajedništvu i stvaranju novog života

‒119

zaljubljenosti i zrele ljubavi

− propituje i tumačiti važnost zrele ljubavi kao norme ljudske spolnosti i odnosa među spolovima

- prosuđuje i vrednuje

duboku povezanost

ljudske spolnosti, zrele

ljubavi i odgovornosti

u intimnom zajedništvu i

stvaranju novog života

mladima i u obitelji,

− prepoznaje ulogu prijateljstva u procesu razvoja osobnosti

− Prepoznaje obilježja prijateljstva

mladima, u obitelji, u književno-umjetničkim i drugim tekstovima

− analizira ulogu prijateljstva u procesu razvoja osobnosti

− Analizira obilježja prijateljstva

− opisuje obilježja i razlike između zaljubljenosti i zrele ljubavi

A.2.3

učenik objašnjava novost i

aktualnost Isusove Radosne

vijesti i slobode koju on

naviješta i svjedoči te

propituje i formulira

mogućnosti oblikovanja

− Objašnjava novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti.

− objašnjava različite načine izražavanja i prenošenja Radosne vijesti.

− Propituje i argumentirano razlaže putove i mogućnosti

− prepoznaje novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti.

− Prepoznaje i navodi različite načine

− Opisuje novost i aktualnost Isusove Radosne vijesti.

− opisuje različite načine izražavanja i



− Analizira povezanost Radosne vijesti i



− Propituje i argumentirano razlaže putove i mogućnosti oblikovanja života u slobodi i odgovornosti prema kršćanskoj poruci.

‒120

vlastitoga života, u slobodi i

odgovornosti, u skladu s

evanđeoskom porukom.

oblikovanja života u slobodi i odgovornosti prema kršćanskoj poruci.

− Argumentirano razlaže povezanost Radosne vijesti i životnoga svjedočenja.

− Analizira i objašnjava Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima.

− Analizira i objašnjava temeljne poruke Govora na gori.

− Prepoznaje važnost i potrebu otvorenosti i prihvaćanja Isusove poruke s gore u osobnome i društvenome životu.

− Objašnjava aktualnost Radosne vijesti u suvremenome svijetu navodeći primjere

− Kritički promišlja i analizira motive, razloge i različite oblike nasljedovanja Isusa Krista navodeći primjere.

− Prepoznaje u Kristovoj poruci ispunjenje čovjekovih težnji.

izražavanja i prenošenja Radosne vijesti.

− opisuje Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima

− prepoznaje temeljne poruke Govora na gori.

−

prenošenja Radosne vijesti.

− Prepoznaje putove i mogućnosti oblikovanja života u slobodi i odgovornosti prema kršćanskoj poruci.

− Analizira povezanost Radosne vijesti i životnoga svjedočenja.

− Analizira Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima.

− Analizira temeljne poruke Govora na gori.

životnoga svjedočenja.

− Analizira i objašnjava Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima.

− Analizira i objašnjava temeljne poruke Govora na gori.

− Prepoznaje važnost i potrebu otvorenosti i prihvaćanja Isusove poruke s gore u osobnome i društvenome životu.


− Kritički promišlja i analizira motive, razloge i različite oblike nasljedovanja Isusa Krista navodeći primjere.


− Prepoznaje i kritički propituje važnost

− objašnjava Isusov govor o ljubavi prema neprijateljima.

− objašnjava temeljne poruke Govora na gori.

− Objašnjava važnost i potrebu otvorenosti i prihvaćanja Isusove poruke s gore u osobnome i društvenome životu.


− Kritički promišlja i analizira motive, razloge i različite oblike nasljedovanja Isusa Krista navodeći primjere. .

− kritički propituje važnost osobnoga suočavanja s Isusom Kristom i njegovom porukom.

‒121

− Prepoznaje i kritički propituje važnost osobnoga suočavanja s Isusom Kristom i njegovom porukom

− Opisuje različite oblike nasljedovanja Isusa Krista navodeći primjere.


−

osobnoga suočavanja s Isusom Kristom i njegovom porukom.

‒122




poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


B.2.1

učenik razumije, objašnjava

i povezuje povijesno i

sakramentalno obilježje

Kristove Crkve koja

nastavlja njegovo djelo

spasenja svih ljudi, te

prepoznaje i utvrđuje

Marijinu ulogu u Kristovu

životu i u životu Crkve.

- objašnjava i povezuje

povijesno i

sakramentalno obilježje

Kristove Crkve


četiri bitna posredništva

Crkve u službi

ostvarivanja Kraljevstva

Božjega: služenje,

zajedništvo, slavljenje i

naviještanje

(svjedočenje) vjere.

- kritički propituje i

argumentirano

objašnjava prisutnost

Crkve u

svim kulturama i

narodima, te njezinu

univerzalnost

s obzirom na njezino

spasenjsko poslanje

- opisuje znakove i

- Opisuje

sakramentalno

obilježje Kristove

Crkve

- razlikuje četiri

bitna

posredništva Crkve:

služenje, zajedništvo,

slavljenje i

naviještanje


- opisuje znakove

misijskog i

evangelizacijskog

djelovanja

Crkve

- opisuje Marijinu

ulogu i mjesto

u povijesti spasenja

- navodi oblike

štovanja Marije u

− − Opisuje i

povezuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve

− razlikuje i navodi četiri bitna posredništvaC

rkve: služenje,

zajedništvo,

slavljenje i

naviještanje

− (svjedočenje) vjere.

− objašnjava prisutnost Crkve u svim kulturama i narodima

- opisuje znakove

i područja

misijskog i

- objašnjava i povezuje

povijesno i sakramentalno

obilježje Kristove Crkve


četiri bitna posredništva

Crkve u službi

ostvarivanja Kraljevstva

Božjega:


slavljenje i naviještanje



analizira prisutnost Crkve

u

svim kulturama i


univerzalnost


spasenjsko poslanje

- opisuje znakove i

objašnjava područja

misijskog i

− objašnjava i povezuje povijesno i sakramentalno obilježje Kristove Crkve - razlikuje i

objašnjava

četiri bitna

posredništva Crkve u

službi ostvarivanja

Kraljevstva Božjega:


slavljenje i

naviještanje


− kritički propituje i argumentirano objašnjava prisutnost Crkve u svim kulturama i


univerzalnost


spasenjsko poslanje

‒123

objašnjava područja

misijskog i

evangelizacijskog

djelovanja

Crkve

- objašnjava pojam

Crkve kao zajedništva

prema Drugom

vatikanskom saboru

- objašnjava i vrednuje

Marijinu ulogu i mjesto


- opisuje i analizira

odlike Marijine vjere po

kojima je uzor vjeri Crkvi

i svim vjernicima

- u kontekstu Marijine

vjere propituje i

vrednuje odlike vlastite

vjere

- argumentirano

objašnjava Marijinu

ulogu u Kristovu životu i

djelu Kristova

otkupljenja

- navodi oblike štovanja

Marije u liturgiji i u Crkvi,

osobito u

hrvatskome narodu

liturgiji i u Crkvi,

osobito u

hrvatskome narodu

- navodi najpoznatija

marijanska svetišta i

mjesta ukazanja

evangelizacijskog

djelovanja

Crkve

− opisuje pojam Crkve kao zajedništva prema Drugom vatikanskom saboru

− - objašnjava i vrednuje Marijinu ulogu i mjesto

− u povijesti spasenja

− - opisuje i analizira odlike Marijine vjere po

− kojima je uzor vjeri Crkvi i svim vjernicima

− navodi oblike štovanja Marije u liturgiji i u Crkvi, osobito u hrvatskome narodu

evangelizacijskog

djelovanja

Crkve

- objašnjava pojam Crkve

kao zajedništva prema

Drugom vatikanskom

saboru

- objašnjava Marijinu

ulogu i mjesto


- opisuje odlike Marijine

vjere po

kojima je uzor vjeri Crkvi i

svim vjernicima

- propituje i vrednuje

odlike vlastite vjere

- argumentirano

objašnjava Marijinu

ulogu u Kristovu životu i

djelu Kristova otkupljenja

- navodi oblike štovanja

Marije u liturgiji i u Crkvi,

osobito u

hrvatskome narodu



mjesta ukazanja

− opisuje znakove i objašnjava područja

misijskog i

evangelizacijskog

djelovanja

Crkve

− objašnjava pojam Crkve kao zajedništva prema Drugom vatikanskom saboru

− objašnjava i vrednuje Marijinu ulogu i mjesto u povijesti spasenja

− opisuje i analizira odlike Marijine vjere po kojima je uzor vjeri

Crkvi i svim

vjernicima

− u kontekstu Marijine vjere propituje i vrednuje odlike vlastite vjere

− argumentirano objašnjava Marijinu ulogu u Kristovu

životu i djelu Kristova

otkupljenja

− navodi oblike štovanja Marije u

‒124



mjesta ukazanja

-

- o

− navodi najpoznatija marijanska svetišta i mjesta ukazanja

liturgiji i u Crkvi, osobito u

− hrvatskome narodu - navodi najpoznatija


mjesta ukazanja

‒125

B.2.2

učenik istražuje i tumači

novozavjetne slike Crkve i

njezina obilježja jedne,

svete, katoličke i apostolske

Crkve, njezino ekumensko

poslanje te utvrđuje

značenje i važnost

sakramenta svetoga reda,

služba i karizma u životu

Crkve

− istražuje i tumači novozavjetne slike Crkve (kuća Božja, zajedništvo svetih, Narod Božji,

Tijelo Kristovo…)

- objašnjava bitna

obilježja Crkve:

jedna, sveta, katolička i

apostolska;

− objašnjava univerzalnost Crkve razlikuje veze

jedinstva Crkve

- opisuje i objašnjava

službe i karizme u

Crkvi i navodi

primjere jednog i

drugog

- tumači i analizira

mjesto i ulogu laika u

životu Crkve navodeći

primjere

- − Objašnjava biblijsko

utemeljenje, značenje

− Prepoznaje novozavjetne slike Crkve (kuća Božja, zajedništvo svetih, Narod

Božji, Tijelo

Kristovo…)

- prepoznaje bitna

obilježja Crkve:

jedna, sveta,

katolička i

apostolska;

- opisuje i službe

i karizme u Crkvi i

navodi primjere

jednog i drugog

- opisuje ulogu

laika u životu

Crkve navodeći

primjere

- − Opisuje značenje i

sakramenta svetoga reda

− prepoznaje ulogu biskupa, svećenika i

− opisuje novozavjetne slike Crkve (kuća Božja, zajedništvo

− svetih, Narod Božji, Tijelo Kristovo…)

− objašnjava bitna obilježja Crkve: jedna, sveta,

katolička i

apostolska;

− objašnjava univerzalnost Crkve

− opisuje službe i karizme u Crkvi i navodi primjere jednog i drugog

− -tumači i analizira mjesto i ulogu laika u životu Crkve navodeći primjere

− Opisuje značenje i važnost sakramenta svetoga reda

− Opisuje ulogu biskupa, svećenika i đakona u životu i djelovanju Crkve

− istražuje i tumači novozavjetne slike Crkve (kuća Božja, zajedništvo svetih, Narod Božji,

Tijelo Kristovo…)

− objašnjava bitna obilježja Crkve: jedna, sveta, katolička

i apostolska;

− opisuje službe i karizme u Crkvi i navodi primjere jednog i drugog

− analizira mjesto i ulogu laika u životu Crkve navodeći primjere

− Objašnjava biblijsko utemeljenje, značenje i važnost sakramenta svetoga reda

− Objašnjava ulogu biskupa, svećenika i đakona u životu i djelovanju Crkve

− objašnjava pojam, nastanak ,važnost i ciljeve ekumenizma

− istražuje i tumači novozavjetne slike Crkve (kuća Božja, zajedništvo

− svetih, Narod Božji, Tijelo Kristovo…)

− objašnjava bitna obilježja Crkve: jedna, sveta,

katolička i

apostolska;

− objašnjava univerzalnost Crkve razlikuje veze

jedinstva Crkve

− objašnjava službe i karizme u Crkvi i navodi primjere jednog i drugog - tumači

mjesto i ulogu

laika u životu

‒126

i važnost sakramenta svetoga reda

− Objašnjava ulogu biskupa, svećenika i đakona u životu i djelovanju Crkve

− prepoznaje važnost vjerničke molitve i zalaganja za duhovna zvanja.


− propituje mogućnosti i navodi primjere angažiranja na polju ekumenizma

− objašnjava važnost molitve za jedinstvo svih kršćana.

đakona u životu i djelovanju Crkve .

− prepoznaje važnost ekumenizma


− analizira važnost ekumenizma

− navodi primjere angažiranja na polju ekumenizma

−

Crkve navodeći

primjere

− objašnjava biblijsko utemeljenje, značenje i važnost sakramenta svetoga reda

− objašnjava ulogu biskupa, svećenika i đakona u životu i djelovanju Crkve



− propituje mogućnosti i navodi primjere angažiranja na

‒127

polju ekumenizma

− objašnjava važnost molitve za jedinstvo svih kršćana.

−

B.2.3

učenik poznaje, povezuje i

vrednuje vanjsko i duhovno

značenje, znakove i važnost

sakramenata inicijacije s

kršćanskim obvezama i

odgovornostima koje iz njih

proizlaze te objašnjava


sakramenta pomirenja u

duhovnom i moralnom

životu kršćana.

− objašnjava biblijske temelje sakramenata inicijacije

− objašnjava značenje pojedinih sakramenata inicijacije

− Objašnjava i vrednuje važnost sakramenata inicijacije s odgovornostima koje iz njih proizlaze.

− Analizira i uspoređuje unutarnju povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u izgradnji kršćanskoga života i svjedočenja.

− Navodi i opisuje značenje pojedinih naziva sakramenta pomirenja

− Prepoznaje biblijske temelje sakramenata inicijacije

− Analizira ulogu i važnost sakramenata inicijacije te značenje sakramenta pomirenja

− Navodi i opisuje biblijske temelje sakramenata inicijacije

− Opisuje i analizira važnost sakramenata inicijacije s odgovornostima koje iz njih proizlaze

− Navodi i opisuje značenje pojedinih naziva sakramenta pomirenja

− Opisuje i analizira važnost biblijsko utemeljenje, elemente i učinke sakramenta pomirenja



− Objašnjava važnost sakramenata inicijacije s odgovornostima koje iz njih proizlaze.

− − Analizira i

uspoređuje unutarnju povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u



− Objašnjava i vrednuje važnost sakramenata inicijacije s odgovornostima koje iz njih proizlaze.

− − uspoređuje i

objašnjava unutarnju povezanost sakramenata krštenja, potvrde i euharistije u izgradnji kršćanskoga života i svjedočenja.

− Objašnjava važnost biblijsko utemeljenje, elemente i učinke sakramenta

‒128

− Objašnjava važnost biblijsko utemeljenje, elemente i učinke sakramenta pomirenja u životu vjernika.

− Objašnjava posredništvo Božje milosti po sakramentu pomirenja

− Objašnjava povezanost sakramenta pomirenja i obraćenja

izgradnji kršćanskoga života i svjedočenja.

− Opisuje važnost biblijsko utemeljenje, elemente i učinke sakramenta pomirenja u životu vjernika.



pomirenja u životu vjernika.






poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI


‒129

C.2.1

učenik poznaje, objašnjava

i vrednuje evanđeoske

vrednote, uspoređuje ih i

interpretira u poveznici s

vrednotama drugih religija i

vrijednostima koje

propagira suvremeno

društvo i mediji

− Analizira i objašnjava pojam vrednote i važnost vrednota za izgradnju osobe i društva.

− Analizira, objašnjava i uspoređuje osobne i društvene vrednote.

− Uspoređuje, argumentira i kritički propituje izbor i ljestvicu vrednota u suvremenome društvu i medijima.

− Uspoređuje, kritički prosuđuje i osobne i društvene vrednote u odnosu prema evanđeoskim vrednotama (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i čuvanje stvorenja).

− Prepoznaje pojam vrednote i važnost vrednota za izgradnju osobe i društva.

− Navodi osobne i društvene vrednote.

− Razlikuje osobne i društvene vrednote u odnosu prema evanđeoskim vrednotama (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i

− Analizira i o pojam vrednote i važnost vrednota za izgradnju osobe i društva.

− uspoređuje osobne i društvene vrednote.

− Analizira izbor i ljestvicu vrednota u suvremenome društvu i medijima.

− Uspoređuje, i osobne i društvene vrednote u odnosu prema evanđeoskim vrednotama (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i čuvanje stvorenja).

− objašnjava pojam vrednote i važnost vrednota za izgradnju osobe i društva.

− objašnjava osobne i društvene vrednote.

− Uspoređuje, argumentira i izbor i ljestvicu vrednota u suvremenome društvu i medijima.

− Uspoređuje i prosuđuje i osobne i društvene vrednote u odnosu prema evanđeoskim vrednotama (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i čuvanje stvorenja).

− objašnjava pojam vrednote i obrazlaže važnost vrednota za izgradnju osobe i društva.

− uspoređuje i vrednuje osobne i društvene vrednote.

− Uspoređuje, argumentira i kritički propituje izbor i ljestvicu vrednota u suvremenome društvu i medijima.

− Uspoređuje, kritički prosuđuje osobne i društvene vrednote u odnosu prema evanđeoskim vrednotama (ljubav prema bližnjemu, snaga vjere, ljubav prema istini, suosjećanje, spremnost na

‒130

čuvanje stvorenja).

pomoć, poniznost, vjernost, nenasilnost, odgovornost, marljivost i čuvanje stvorenja).

C.2.2

učenik objašnjava i kritički

prosuđuje vrijednosti

slobode, odgovornosti,

služenja i kritički se osvrće

na izvore vlastitih odluka:

navike, konvencije, biblijske

poruke, svjetonazori…

− Objašnjava, određuje i raspravlja o vrijednosti slobode, analizira obilježja slobode te objašnjava i procjenjuje povezanost slobode i odgovornosti.

− Kritički uspoređuje slobodu i ovisnost

− Objašnjava i vrednuje Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja.

− Objašnjava i vrednuje biblijsku utemeljenost kršćanskoga služenja, analizira i predlaže mogućnosti služenja u zajednici.

− Prepoznaje i navodi različite oblike kršćanskoga služenja

− Objašnjava vrijednost slobode i obilježja slobode te navodi povezanost slobode i odgovornosti.

− Objašnjava Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja.

− Prepoznaje i navodi različite oblike kršćanskoga služenja tijekom povijesti,

− Objašnjava vrijednost slobode i obilježja slobode te objašnjava i procjenjuje povezanost slobode i odgovornosti.

− Objašnjava i navodi Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja.

− Prepoznaje i navodi različite oblike kršćanskoga služenja tijekom povijesti, osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite.

− Određuje vrijednost i raspravlja o vrijednosti slobode, analizira obilježja slobode te objašnjava i procjenjuje povezanost slobode i odgovornosti.


− Vrednuje Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja.

− Analizira različite oblike kršćanskoga služenja tijekom povijesti, osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite.

− Prihvaća dobrovoljnost i dobrovoljno služenje drugima kao izraz

− Određuje vrijednost i raspravlja o vrijednosti slobode, analizira obilježja slobode te objašnjava i procjenjuje povezanost slobode i odgovornosti.


− Vrednuje Isusov primjer služenja i radikalnost toga služenja.

‒131

tijekom povijesti, osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite.

− Prihvaća dobrovoljnost i dobrovoljno služenje drugima kao izraz vlastitoga životnog i vjerničkog opredjeljenja.

− Prepoznaje i opisuje potrebu i važnost angažmana u društvu, tj. aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu društva ,osuda nepravde, borba za pravdu te spremnost izgradnje čovječnijega društva.

osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite.


− Razvija sposobnost za društveni angažman, tj. za aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu društva (osuda nepravde, borba za pravdu) te spremnost izgradnje čovječnijega društva.



vlastitoga životnog i vjerničkog opredjeljenja.


− Vrednuje različite oblike kršćanskoga služenja tijekom povijesti, osobito brigu Crkve za mlade, napuštene, siromašne i potrebite.


− Razvija sposobnost za društveni angažman, tj. za aktivno i odgovorno sudjelovanje u životu društva (osuda nepravde, borba za pravdu) te spremnost

‒132

izgradnje čovječnijeg društva.

‒133

C.2.3

učenik uspoređuje i kritički

prosuđuje vrednote istine,

služenja, slobode i

odgovornosti prisutne

među ljudima različitih

svjetonazora i religija.

− Objašnjava i obrazlaže kršćansko shvaćanje istine

− Argumentirano obrazlaže razloge zauzimanja za istinu na osobnoj i društvenoj razini.

− Analizira, uspoređuje i vrednuje vrijednosti istine slobode, služenja i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi i procjenjuje na temelju izabranih tekstova o slobodi i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi temeljna obilježja kršćanskog shvaćanja istine

− Analizira vrijednosti istine, slobode, služenja i ljudske odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi i procjenjuje na temelju izabranih tekstova o, slobodi, služenju i ljudskoj odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi temeljna obilježja kršćanskog shvaćanja istine

− Analizira i uspoređuje vrijednosti istine slobode, odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Navodi i procjenjuje na temelju izabranih tekstova o istini, slobodi, ljubavi, služenju i odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.


− Argumentirano obrazlaže razloge zauzimanja za istinu na osobnoj i društvenoj razini.

− Analizira, uspoređuje i vrednuje vrijednosti istine, slobode, ljudske odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Uspoređuje na temelju izabranih tekstova o istini, slobodi, služenju, odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.


− Argumentirano obrazlaže razloge zauzimanja za istinu na osobnoj i društvenoj razini

− Analizira, uspoređuje i kritički prosuđuje vrijednosti istine, slobode, ,odgovornosti u drugim religijama i svjetonazorima.

− Kritički procjenjuje na temelju izabranih tekstova o istini, slobodi, služenju i odgovornosti u drugim

‒134

religijama i svjetonazorima.




poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆ


D.2.1

učenik poznaje, istražuje i

kritički promišlja izabrane

teme iz opće i nacionalne

povijesti Crkve od

srednjovjekovlja do danas

pod vidikom „zajedničke“ i

„kolektivne“ baštine kojoj i

sam pripada.

- objašnjava proces pokrštavanja

Hrvata i razvoj kršćanstva na

našem prostoru

- istražuje i argumentirano razlaže

značenje veza s papom za

nastajanje

hrvatske države

-istražuje, analizira i vrednuje

pojavu i razvoj i doprinos

redovništva i prosjačkih redova u

u naviještanju i svjedočenju

evanđelja

- navodi primjere poznatih

benediktinaca, dominikanaca i

franjevaca i istražuje i vrednuje

njihov doprinos razvoju društva i

Crkve u Hrvatskoj

- opisuje proces

pokrštavanja

Hrvata i razvoj

kršćanstva na

našem prostoru

- navodi

vjerodostojne

činjenice i

problematiku

križarskih ratova

i inkvizicije

- prepoznaje

uzroke i

posljedice

istočnog raskola

1054. godine

- navodi

temeljna

-objašnjava

proces

pokrštavanja

Hrvata i razvoj

kršćanstva na

našem prostoru

- istražuje

značenje veza s

papom za

nastajanje

hrvatske države

- analizira pojavu

i razvoj

redovništva i

prosjačkih redova

u

- objašnjava proces

pokrštavanja Hrvata i

razvoj kršćanstva na

našem prostoru

- argumentirano

razlaže značenje

veza s papom za

nastajanje

hrvatske države


pojavu , razvoj i

doprinos

redovništva i

prosjačkih redova u

u naviještanju i

svjedočenju

evanđelja

- objašnjava proces

pokrštavanja Hrvata i

razvoj kršćanstva na

našem prostoru

- argumentirano razlaže

značenje veza s papom

za nastajanje

hrvatske države

- vrednuje pojavu ,

razvoj i doprinos

redovništva i prosjačkih

redova u

u naviještanju i

svjedočenju evanđelja

- navodi primjere

poznatih benediktinaca,

dominikanaca i

franjevaca i istražuje i

‒135

Objašnjava važnost i značenje

laičke investiture i Grgurovske

obnovu za život Crkve u srednjem

vijeku

kritički propituje i argumentirano

razlaže vjerodostojne činjenice i

problematiku

križarskih ratova i inkvizicije

- objašnjava uzroke i

posljedice istočnog raskola 1054.

Godine

- objašnjava temeljna

obilježja Pravoslavlja, sličnosti i

razlike u odnosu na Katoličku

Crkvu

- povijesne događaje dovodi u

vezu s današnjom situacijom i

odnosima među kršćanskim

crkvama


obilježja Grkokatoličke Crkve,

sličnosti i razlike u odnosu na

Katoličku Crkvu

obilježja

Pravoslavlja

u naviještanju i

svjedočenju

evanđelja

navodi primjere

poznatih

benediktinaca,

dominikanaca i

franjevaca i

istražuje i

vrednuje njihov

doprinos razvoju

društva i Crkve u

Hrvatskoj

- -- analizira vjerodostojne činjenice i problematiku

križarskih ratova i

inkvizicije

- opisuje uzroke i

posljedice

istočnog raskola

1054. godine

- opisuje

temeljna

- navodi primjere

poznatih

benediktinaca,

dominikanaca i

franjevaca i istražuje

i vrednuje njihov

doprinos razvoju

društva i Crkve u

Hrvatskoj

Opisuje značenje

laičke investiture i

Grgurovske

obnovu za život

Crkve u srednjem

vijeku

argumentirano

razlaže

vjerodostojne

činjenice i

problematiku


inkvizicije


posljedice istočnog

raskola 1054. godine

vrednuje njihov doprinos

razvoju društva i Crkve u

Hrvatskoj

- Objašnjava i

argumentirano razlaže

značenje laičke

investiture i Grgurovske

obnovu za život Crkve u

srednjem vijeku

kritički propituje i


vjerodostojne činjenice i

problematiku


inkvizicije


posljedice istočnog

raskola 1054. Godine


obilježja Pravoslavlja,

sličnosti i razlike u

odnosu na Katoličku

Crkvu

- Povijesne događaje

dovodi u vezu s

današnjom situacijom i

‒136

obilježja

Pravoslavlja,


odnosu na

Katoličku Crkvu

- opisuje temeljna

obilježja

Grkokatoličke

Crkve

- objašnjava

temeljna

obilježja Pravoslavlja,



Crkvu

- objašnjava

temeljna

obilježja

Grkokatoličke Crkve,



Crkvu

odnosima među

kršćanskim crkvama


obilježja Grkokatoličke

Crkve, sličnosti i razlike

u odnosu na Katoličku

Crkvu

‒137

D.2.2

učenik analizira i kritički

prosuđuje o pothvatima,

sukobima i podjelama u

Crkvi, o nastanku i

djelovanju crkvenih

ustanova, redova i

duhovnih velikana te

njihovu nemjerljivu

doprinosu izgradnji i

svekolikom napretku

hrvatskoga, europskih i

drugih naroda

− Objašnjava uzroke i posljedice Zapadnoga raskola.

− Imenuje važnije reformatore( Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli) i objašnjava obilježja njihova nauka

− Uspoređuje i vrednuje nauk reformatora i zaključke Tridentskog sabora

− objašnjava nastanak i specifičnosti Anglikanske crkve.

− Uspoređuje i analizira sličnosti i razlike Anglikanske i Katoličke Crkve u početku i danas

− Argumentira i obrazlaže važnije odluke i zaključke Tridentskoga koncila

− Objašnjava nastanak i doprinos Isusovaca u obnovi Crkve

− Istražuje i analizira značenje misijskog pokreta u obnovi Crkve

− Objašnjava situaciju Crkve u vrijeme Francuske revolucije

− Objašnjava djelovanje i poteškoće Crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma i renesanse (Deizam, racionalizam, sekularizacija,

liberalizam, ateizam)

− Prepoznaje uzroke i posljedice Zapadnoga raskola.

− Imenuje važnije reformatore( Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli)

− opisuje nastanak i Anglikanske crkve. - navodi

odluke i

zaključke

Tridentskoga

koncila

− Opisuje situaciju Crkve u vrijeme Francuske revolucije

− Prepoznaje poteškoće Crkve u doba prosvjetiteljs

− Opisuje i uzroke i posljedice Zapadnoga raskola.

− Imenuje važnije reformatore( Martin Luther, Jean Calvin, Ulrich Zwingli) i

− Opisuje nastanak i specifičnosti Anglikanske crkve.

− Navodi odluke i zaključke Tridentskoga koncila

− Opisuje situaciju Crkve u vrijeme Francuske revolucije

− Analizira djelovanje i poteškoće Crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma i



− Uspoređuje i analizira nauk reformatora i zaključke Tridentskog sabora


− Argumentira i obrazlaže važnije odluke i zaključke Tridentskoga koncila

− Objašnjava nastanak i doprinos



− vrednuje nauk reformatora i zaključke Tridentskog sabora


− Uspoređuje i analizira sličnosti i razlike Anglikanske i Katoličke Crkve u početku i danas

− Argumentira i obrazlaže važnije odluke i zaključke Tridentskoga koncila i

− Objašnjava nastanak i doprinos Isusovaca u obnovi Crkve

− Istražuje i analizira značenje misijskog pokreta u obnovi Crkve

‒138

tva, humanizma i renesanse (Deizam, racionalizam,

sekularizacija

, liberalizam,

ateizam)

renesanse (Deizam, racionalizam,

sekularizacija,

liberalizam,

ateizam)

Isusovaca u obnovi Crkve


− Objašnjava djelovanje i poteškoće Crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma i renesanse (Deizam, racionalizam,

sekularizacija,

liberalizam,

ateizam)


− Objašnjava djelovanje i poteškoće Crkve u doba prosvjetiteljstva, humanizma i renesanse (Deizam, racionalizam,

sekularizacija,

liberalizam, ateizam)

‒139

D.2.3

učenik prikazuje doprinos i

vrednuje suodnos

kršćanstva i hrvatske,

europske i svjetske,

kulture, znanosti i tradicije,

te obrazlaže doprinos Crkve

u izgradnji hrvatske

znanosti i školstva, kulture,

graditeljstva, književnosti i

umjetnosti.

− Istražuje i argumentirano objašnjava utjecaj kršćanstva kao odrednicu srednjovjekovne Europe:

- u jeziku i pismenosti

− - dovodi u vezu i analizira početaka pismenosti u Hrvata s Crkvom

- pravnoj kulturi

- urbanizaciji i civilizacijskim

dostignućima

- arhitekturi (barok, romanika i

gotika, renesansa)

- gospodarstvu (rast trgovine i

obrtništva, velik napredak

agrikulture) .

− Istražuje i argumentirano obrazlaže ulogu i doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva Hrvatskoj i Europi

− Istražuje i analizira zasluge i doprinos pojedinaca iz Crkve znanosti i napretku u Hrvatskoj (Bartol Kašić, Andrija Kačić-Miošić, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, J. J. Strossmayer, HAZU)

− Prepoznaje utjecaj kršćanstva kao odrednicu srednjovjekovne Europe: - u jeziku i

pismenost

− - dovodi u vezu i analizira početaka pismenosti u Hrvata s

Crkvom

u pravnoj

kulturi

urbanizacij

i i

civilizacijsk

im

dostignući

ma

− Opisuje i analizira utjecaj kršćanstva kao odrednicu srednjovjekovne Europe: u jeziku i

pismenosti

− - dovodi u vezu i analizira početaka pismenosti u Hrvata s

Crkvom

u pravnoj

kulturi

urbanizaciji

i

civilizacijski

m

dostignući

ma

− Istražuje i objašnjava utjecaj kršćanstva kao odrednicu srednjovjekovne Europe:

− - u jeziku i pismenosti

− dovodi u vezu i analizira početaka pismenosti u Hrvata s

Crkvom

− pravnoj kulturi − - urbanizaciji i

civilizacijskim dostignućima

− - arhitekturi (romanika i gotika)

− - gospodarstvu (rast trgovine i obrtništva, velik napredak agrikulture) .

− Istražuje i argumentirano obrazlaže ulogu i

− argumentirano objašnjava i vrednuje utjecaj kršćanstva kao odrednicu srednjovjekovne Europe:

− - u jeziku i pismenosti − dovodi u vezu i analizira

početaka pismenosti u Hrvata s Crkvom

− pravnoj kulturi − urbanizaciji i civilizacijskim

dostignućima − - arhitekturi (romanika i

gotika) − - gospodarstvu (rast trgovine

i obrtništva, velik napredak agrikulture) .

− Istražuje i argumentirano obrazlaže ulogu i doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva Hrvatskoj i Europi


‒140

− objašnjava i vrednuje ulogu i doprinos Crkve, svećenika i redovnika u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda u srednjemu vijeku te stvaranju i očuvanju hrvatskoga i europskoga identiteta (npr. glagoljica, Bašćanska ploča, Višeslavova krstionica, darovnica kneza Trpimira, Radovanov portal na katedrali u Trogiru, razvijanje zidnoga slikarstva, minijature, utjecaj romanike i gotike, srednjovjekovna književnost nadahnuta liturgijskim i religioznim temama).

− Istražuje i analizira doprinos novovjekovnih znanstvenika iz redova Crkve u Hrvatskoj i Europi

arhitekturi

(romanika

i gotika)

gospodarst

vu (rast

trgovine i

obrtništva,

velik

napredak

agrikulture

) .

− Opisuje ulogu Crkve, svećenika i redovnika u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda u srednjemu vijeku te stvaranju i očuvanju hrvatskoga i europskoga identiteta (npr.

arhitekturi

(romanika i

gotika)

gospodarst

vu (rast

trgovine i

obrtništva,

velik

napredak

agrikulture)

.

− Opisuje ulogu i doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva

Hrvatskoj i

Europi

− analizira zasluge i doprinos pojedinaca iz Crkve znanosti i napretku u Hrvatskoj (Bartol Kašić,

doprinos Crkve u organiziranju i promicanju školstva

Hrvatskoj i

Europi


− − Objašnjava

ulogu i doprinos Crkve, svećenika i redovnika u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda u srednjemu

vijeku te

stvaranju i

očuvanju

− Objašnjava i vrednuje ulogu i doprinos Crkve, svećenika i redovnika u očuvanju vjere i kulture hrvatskoga naroda u srednjemu vijeku te stvaranju i očuvanju hrvatskoga i europskoga identiteta (npr. glagoljica, Bašćanska ploča, Višeslavova krstionica, darovnica kneza Trpimira, Radovanov portal na katedrali u Trogiru, razvijanje zidnoga slikarstva, minijature, utjecaj romanike i gotike,

− srednjovjekovna književnost nadahnuta liturgijskim i religioznim temama).

− Istražuje i analizira doprinos novovjekovnih znanstvenika iz redova Crkve u Hrvatskoj i Europi

‒141

glagoljica, Bašćanska ploča, Višeslavova krstionica, darovnica kneza Trpimira, Radovanov portal na katedrali u Trogiru, razvijanje zidnoga slikarstva, minijature, utjecaj romanike i gotike, srednjovjekovna književnost nadahnuta liturgijskim i religioznim temama).

−

Andrija Kačić-Miošić, Faust Vrančić, Ruđer Bošković, J. J. Strossmayer, HAZU)

− Opisuje ulogu Crkve,

svećenika i

redovnika u

očuvanju vjere

i kulture

hrvatskoga

naroda u

srednjemu

vijeku te

stvaranju i

očuvanju

hrvatskoga i

europskoga

identiteta

(npr.

glagoljica,

Bašćanska

ploča,

hrvatskoga i

europskoga

− identiteta (npr. glagoljica, Bašćanska ploča, Višeslavova krstionica, darovnica kneza Trpimira, Radovanov portal na katedrali u Trogiru, razvijanje zidnoga slikarstva, minijature, utjecaj romanike i gotike, srednjovjekovna književnost nadahnuta liturgijskim i religioznim temama). - Istražuje i

analizira

doprinos

novovjekovnih

znanstvenika iz

redova Crkve u

‒142

Višeslavova

krstionica,

darovnica

kneza

Trpimira,

Radovanov

portal na

katedrali u

Trogiru,

razvijanje

zidnoga

slikarstva,

minijature,

utjecaj

romanike i

gotike,

srednjovjekov

na književnost

nadahnuta

liturgijskim i

religioznim

temama).

Hrvatskoj i

Europi

‒143

Životom darovani - učenici, u svjetlu Svetoga pisma, nauka Crkve, znanstvenih i društvenih teorija i različitih religijskih i etički polazišta, raspravljaju o različitim

aspektima ljudskoga života.




Na kraju 3. godine učenja

i poučavanja:

RAZINE USVOJENOSTI

ZADOVOLJAVAJUĆ


A.3.1

učenik razumije i


temeljne spoznaje o

čovjeku kao Božjem

stvorenju i slici,

interpretira i vrednuje

kršćansko poimanje

muškarca i žene, njihova

dostojanstva i odnosa.

− Objašnjava i argumentirano razlaže različite antropološke pristupe i vizije u shvaćanju čovjeka.

− Objašnjava kršćansku sliku čovjeka (čovjek kao stvorenje i slika Božja, čovjek kao osoba i subjekt, čovjek kao biće odnosa, čovjek usmjeren prema transcendenciji).

− interpretira i vrednuje kršćansko poimanje muškarca i žene, njihova dostojanstva i odnosa

− Otkriva i obrazlaže važnost transcendentne dimenzije u razumijevanju čovjeka.

− Vrednuje doprinose različitih znanstvenih disciplina u razumijevanju čovjeka:

− Prepoznaje različite antropološke pristupe u shvaćanju čovjeka, opisuje kršćansku sliku čovjeka te prepoznaje doprinose različitih znanstvenih disciplina u razumijevanju čovjeka.

− Analizira različite antropološke pristupe u shvaćanju čovjeka, opisuje i tumači kršćansku sliku čovjeka te

objašnjava

doprinose različitih

znanstvenih

disciplina u

razumijevanju

čovjeka.

− Analizira i objašnjava doprinose različitih znanstvenih disciplina u razumijevanju čovjeka, razlaže perspektivu kršćanske vjere te prepoznaje i tumači važnost razumijevanja i jasnoga interpretiranja suvremenih antropoloških vizija čovjeka.

− Kritički razlaže perspektivu kršćanske vjere u tumačenju smisla ljudskoga života; argumentirano razlaže važnost razumijevanja i jasnoga interpretiranja suvremenih antropoloških vizija čovjeka.

‒144

psihologije, filozofije, teologije, sociologije, komunikologije...

− .

A.3.2

učenik u iskustvima

biblijskih ljudi i svetaca

Katoličke Crkve, osobito

u svjetlu novozavjetne

poruke, istražuje i

interpretira različita

iskustva čovjekove

moralnosti i djelovanja,

zla i grijeha, i vrednuje ih

u svjetlu Božje

naklonosti, praštanja i

ljubavi.

− istražuje i interpretira ljudsku moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Istražuje, analizira i kritički propituje prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijski osoba i svetaca Katoličke Crkve,

− Na temelju biblijskih tekstova objašnjava i vrednuje primjere Božje naklonosti, praštanja i ljubavi

− Objašnjava i vrednuje temelje Božje naklonosti, praštanja i ljubavi.

− Navodi primjere moralnosti u iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Prepoznaje prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijski osoba i svetaca Katoličke Crkve,

− Navodi primjere Božje naklonosti, praštanja i ljubavi

− interpretira ljudsku moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− opisuje prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijski osoba i svetaca Katoličke Crkve,

− Na temelju biblijskih tekstova opisuje i primjere Božje naklonosti, praštanja i ljubavi

− istražuje i interpretira čovjekovu moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Istražuje i analizira prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijski osoba i svetaca Katoličke Crkve,

− Na temelju biblijskih tekstova analizira i objašnjava primjere Božje naklonosti, praštanja i ljubavi

− Istražuje i objašnjava temelje Božje naklonosti, praštanja i ljubavi.

− istražuje i interpretira čovjekovu moralnost u iskustvima biblijskih osoba i svetaca

− Istražuje i kritički propituje prisutnost zla i grijeha u iskustvima biblijski osoba i svetaca Katoličke Crkve,

− Na temelju biblijskih tekstova i objašnjava i vrednuje primjere Božje naklonosti, praštanja i ljubavi

− objašnjava i vrednuje temelje Božje naklonosti, praštanja i ljubavi.

‒145

A.3.3

učenik poznaje,

kritički istražuje i

tumači različita

iskustva i stavove o

mladenačkoj

moralnosti među

vršnjacima, kao i

tragove religioznosti i

etičko-moralne

poruke i stavove

prisutne u medijima,

kulturi i znanosti.

− Samostalno istražuje i interpretira i vrednuje sociološka istraživanja o mladenačkoj moralnosti i religioznosti.

− Istražuje i analizira pristup suvremenih medija moralnosti i religioznosti

− Analizira prisutnost, oblike i načine interpretacije religioznosti u suvremenim medijima

− Istražuje i vrednuje etičko-moralne poruke i stavove prisutne u medijima, kulturi i znanosti

− Opisuje utjecaj medija na ljudsku moralnost i religioznost

− Objašnjava važnost prisutnosti religioznih i moralno - etičkih tema u suvremenim medijima

− Istražuje i opisuje obilježja medijske kulture te etičnost u medijima

− Objašnjva i vrednuje utjecaje postmoderne kulture (subjektivizam, fragmentarnost, trenutačnost) na čovjekovu religioznost

− Kritički propituje i vrednuje utjecaj znanosti na čovjekovu religioznost

− Istražuje i predstavlja sociološka istraživanja o mladenačkoj moralnosti i religioznosti.

− istražuje i analizira pristup suvremenih medija moralnosti i religioznosti

− Istražuje i opisuje etičko-moralne poruke i stavove prisutne u medijima, kulturi i znanosti

− opisuje utjecaj medija na ljudsku moralnost i religioznost

− istražuje i interpretira i sociološka istraživanja o mladenačkoj moralnosti i religioznosti.


− Analizira etičko-moralne poruke i stavove prisutne u medijima, kulturi i znanosti


− Objašnjava važnost





− Opisuje utjecaj medija na ljudsku






‒146

prisutnosti religioznih i moralno - etičkih tema u suvremenim medijima

− opisuje obilježja medijske kulture te etičnost u medijima

moralnost i religioznost


− Istražuje i opisuje obilježja medijske kulture te etičnost u medijima

− opisuje utjecaje postmoderne kulture (subjektivizam, fragmentarnost, trenutačnost) na čovjekovu religioznost

− kritički propituje i analizira utjecaj znanosti na čovjekovu religioznost

−


− analizira i vrednuje obilježja medijske kulture te etičnost u medijima

− objašnjava i vrednuje utjecaje postmoderne kulture (subjektivizam, fragmentarnost, trenutačnost) na čovjekovu religioznost

− kritički propituje i vrednuje utjecaj znanosti na čovjekovu religioznost

‒147




i poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


B.3.1

učenik kritički propituje

mogućnosti traženja i

spoznaje Boga, opisuje

obilježja otajstva

trojstvenoga Boga u

kojemu pronalazi temelje

ljudskoga dostojanstva,

etičnosti i moralnosti.

− Kritički propituje o mogućnosti traženja i spoznaje Boga.

− Navodi primjere u kojima se prepoznaju tragovi Presvetoga Trojstva u djelu stvaranja i objavi tijekom Staroga zavjeta.

− Prepoznaje i analizira ključne trenutke objave Trojedinoga Boga u Novome zavjetu.

− Objašnjava novozavjetno svjedočanstvo Isusova sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu.

− Analizira ime, nazive i simbole, prisutnost i djelovanje Duha Svetoga u životu Crkve i kršćana.


− Prepoznaje i navodi ime, nazive i simbole, prisutnost i djelovanje Duha Svetoga u životu Crkve i kršćana.

− Prepoznaje novozavjetno svjedočanstvo Isusova sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu.



− Prepoznaje i opisuje novozavjetno svjedočanstvo Isusova sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu.

− Prepoznaje i analizira ključne momente objave Trojedinoga Boga u Novome zavjetu.

− Opisuje i analizira novozavjetno svjedočanstvo Isusova sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu.


− Kritički propituje mogućnosti traženja i spoznaje Boga.


− Prepoznaje i analizira ključne trenutke objave Trojedinoga Boga u Novome zavjetu.

− Objašnjava novozavjetno svjedočanstvo Isusova

‒148

sinovstva u odnosu prema Bogu Ocu.


‒149

B.3.2

učenik povezuje Kristovu

pomirbenu žrtvu na križu

sa iskustvima zla i

grijeha, patnje, bolesti i

smrti u ljudskom životu i

društvu, i interpretira

Kristovu smrt i

uskrsnuće kao čin Božje

ljubavi i pomirenja,

otkupljenja i spasenja

čovjeka, očitovana i u

sakramentu bolesničkog

pomazanja.

− U svjetlu Isusova navještaja spasenja, otkupljenja i uskrsnuća vrednuje osobna i društvena promišljanja o tragičnim životnim epizodama.

− Objašnjava i analizira razloge i smisao Isusove muke smrti i uskrsnuća.

− Analizira i obrazlaže vrijednost spasenja čovjeka, stvorenja i svijeta ostvarenoga u Isusu Kristu.

− Prepoznaje i objašnjava Kristovo uskrsnuće kao početak i zalog sveukupnoga uskrsnuća.

− Prepoznaje potrebu izgrađivanja vlastitoga života u vjeri i nadi u uskrsnuće.

− Objašnjava važnost biblijsko utemeljenje, učinke sakramenta bolesničkog pomazanja u životu vjernika.

− Prepoznaje i opisuje razloge i smisao Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

− Opisuje razloge izgrađivanja života u vjeri i nadi u uskrsnuće.

− Prepoznaje važnost biblijsko utemeljenje, učinke sakramenta bolesničkog pomazanja u životu vjernika.

− Razlučuje i analizira biblijske tekstove o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću.

− Prepoznaje i objašnjava Kristovo uskrsnuće kao početak i zalog sveukupnoga uskrsnuća.

− Opisuje biblijsko utemeljenje, učinke sakramenta bolesničkog pomazanja u životu vjernika.

− Objašnjava i analizira razloge i smisao Isusove muke, smrti i uskrsnuća.

− Objašnjava i povezuje uskrsnuće i život vječni.

− Analizira i objašnjava kršćansko shvaćanje uskrsnuća tijela.

− Analizira vrijednost spasenja čovjeka, stvorenja i svijeta ostvarenoga u Isusu Kristu.

− Objašnjava važnost biblijsko utemeljenje, učinke sakramenta bolesničkog

− U svjetlu Isusova navještaja spasenja, otkupljenja i uskrsnuća vrednuje osobna i društvena promišljanja o tragičnim životnim epizodama.

− Objašnjava, argumentirano razlaže i vrednuje razloge, smisao i značenje Isusove muke, smrti i uskrsnuća za kršćansku vjeru i život kršćana.

− Objašnjava i analizira događaje koji utemeljuju kršćansku vjeru u Isusovo uskrsnuće.

− Propituje i argumentira

‒150

pomazanja u životu vjernika.

razloge izgrađivanja života u vjeri i nadi u uskrsnuće.

− objašnjava važnost biblijsko utemeljenje, učinke sakramenta bolesničkog pomazanja u životu vjernika.

B.3.3

učenik objašnjava i

vrednuje kršćansko

shvaćanje i nauk

Katoličke Crkve o

spolnosti, braku i obitelji

te tumači sakramentalno


sakramenata Ženidbe u

bračnoj ljubavi

supružnika.

− Objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje spolnosti, braka i obitelji.

− Navodi i objašnjava biblijsku utemeljenost sakramenta ženidbe.

− Objašnjava svrhu i obilježja ženidbe. − Prepoznaje sakrament ženidbe kao

otvorenost životu i sudjelovanje u Božjemu stvarateljskom činu.

− Imenuje i navodi preduvjete za valjano sklapanje sakramenta ženidbe.

− Opisuje i objašnjava razloge priprave za sakramentalni brak.

− Opisuje i analizira sakrament ženidbe kao otvorenost životu i sudjelovanje u Božjemu stvarateljskom činu.

− Imenuje i navodi preduvjete za valjano sklapanje

− Navodi i objašnjava biblijsku utemeljenost sakramenta ženidbe.

− Opisuje i objašnjava razloge priprave za sakramentalni brak.

− Analizira dužnosti i prava obitelji.

− Objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje braka i obitelji.

− Objašnjava bitne odrednice kršćanskoga shvaćanja odgovornoga roditeljstva.

− Objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje braka i obitelji.

− Objašnjava sakramentalnost, svrhu i obilježja ženidbe.

− Objašnjava i navodi dužnosti i prava obitelji te povrede

‒151

− Uspoređuje i objašnjava sličnosti i razlike između civilnoga i crkvenoga braka.

− Objašnjava kršćansko shvaćanje odgovornoga roditeljstva.

− Objašnjava i navodi dužnosti i prava obitelji.

− Objašnjava i navodi povrede dostojanstva braka i obitelji.

− Objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje nerazrješivosti ženidbe.

− Objašnjava Petrovu i Pavlovu povlasticu za razrješenje ženidbe.

sakramenta ženidbe.

− Imenuje i opisuje važnost sakramenta bolesničkoga pomazanja u životu vjernika.

− Navodi razloge za sklapanje sakramentalne ženidbe.

−

− Uspoređuje i objašnjava sličnosti i razlike između civilnoga i crkvenoga braka te drugih životnih zajednica.

− .

− Analizira i uspoređuje različite definicije obitelji s kršćanskim shvaćanjem braka i obitelji.

dostojanstva braka i obitelji.

− Objašnjava kršćansko shvaćanje odgovornoga roditeljstva.

− Objašnjava i vrednuje kršćansko shvaćanje nerazrješivosti ženidbe te Petrovu i Pavlovu povlasticu za razrješenje ženidbe.

‒152


ODGOJNO-OBRAZOVNI

ISHOD

Na kraju 3. godine

učenja i poučavanja:



C.3.1

učenik istražuje,

objašnjava i

vrednuje različite

etičke pristupe i

teorije o čovjeku,

ljudskoj naravi i

djelovanju, kritički

ih prosuđuje u

svjetlu Kristova

zakona ljubavi i

kršćanskih moralnih

načela.

Opisuje i objašnjava različite etičke

pristupe i teorije o čovjeku, ljudskoj

naravi i djelovanju

- objašnjava kršćansko shvaćanje

čovjeka kao moralnog subjekta i

moralnog objekta

− Objašnjava razliku između ateističko-humanističkog i kršćanskog morala

− objašnjava tvrdnju da je Isus Krist mjera kršćanske moralnosti.

− Objašnjava odnos kršćanskog morala i čovjekove moralne odgovornosti u vršenju ljudskih čina

-opisuje i objašnjava obilježja pojma

„vršiti volju Božju“ i njegovo

značenje za kršćanski život

-prepoznaje i objašnjava izvore

moralnosti

ljudskih čina (sloboda, objekt,

nakana, okolnosti);

- Prepoznaje

različite etičke

pristupe i teorije o

čovjeku, ljudskoj

naravi i djelovanju

-prepoznaje i izvore

moralnosti

ljudskih čina

(sloboda, objekt,

nakana, okolnosti);

-navodi i opisuje

uvjete o kojima

ovisi

moralnost

čovjekovih čina

-prepoznaje razliku

između

- Opisuje i različite

etičke pristupe i

teorije o čovjeku,

ljudskoj naravi i

djelovanju

- opisuje kršćansko

shvaćanje čovjeka

kao moralnog

subjekta i moralnog

objekta

-navodi i opisuje

uvjete o kojima

ovisi moralnost

ljudskih čina

-prepoznaje i opisuje

izvore moralnosti

ljudskih čina

(sloboda, objekt,

nakana, okolnosti);

-navodi i opisuje

uvjete o kojima ovisi

- Analizira različite

etičke pristupe i

teorije o čovjeku,

ljudskoj naravi i

djelovanju

- objašnjava

kršćansko

shvaćanje čovjeka

kao moralnog

subjekta i moralnog

objekta

− Analizira razliku između ateističko-humanističkog i kršćanskog morala

− -navodi i opisuje − uvjete o kojima

ovisi moralnost ljudskih

čina

- Opisuje i objašnjava

različite etičke pristupe i

teorije o čovjeku,

ljudskoj naravi i

djelovanju


shvaćanje čovjeka kao

moralnog subjekta i

moralnog objekta

− Objašnjava razliku između ateističko-humanističkog i kršćanskog morala

− -navodi i opisuje uvjete o kojima ovisi moralnost ljudskih čina

− objašnjava tvrdnju da je Isus Krist mjera kršćanske

moralnosti.

− Objašnjava odnos između kršćanskog

‒153

-navodi i opisuje uvjete o kojima

ovisi

moralnost čovjekovih čina

-objašnjava razliku između

prirodnog i objavljenog moralnog

zakona

prepoznaje postojanje

objektivnih moralnih normi u

osobnom životu i društvu

- objašnjava povezanost vjere,

života

i morala

- opisuje i objašnjava obilježja

ljudske moralnosti, te načela

moralnog djelovanja

− Objašnjava, vrednuje važnost pravila i pravednih zakona u međuljudskim odnosima i u društvu.

− Vrednuje i kritički prosuđuje Dekalog kao prirodni temelj ljudskoga moralnog postupanja.

− Objašnjava ulogu razuma i slobode u vršenju Dekaloga i

prirodnog moralnog zakona

prirodnog i

objavljenog

moralnog zakona

prepoznaje

postojanje

objektivnih

moralnih normi u

osobnom životu i

društvu

− Prepoznaje Dekalog kao prirodni temelj ljudskoga moralnog postupanja.

− Navodi primjere ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Navodi bogoslovne kreposti,

moralnost

čovjekovih čina

− Opisuje Dekalog kao prirodni temelj ljudskoga moralnog postupanja.

− Analizira ulogu razuma i slobode u vršenju

Dekaloga i

prirodnog

moralnog zakona

− Obrazlaže zlatno pravilo ponašanja koje je prisutno u svim religijama i navodi primjere ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Navodi i analizira bogoslovne kreposti

− objašnjava tvrdnju da je Isus Krist mjera kršćanske moralnosti.

-opisuje i

objašnjava obilježja

pojma „vršiti volju

Božju“ i njegovo

značenje za

kršćanski život

-objašnjava razliku

između

prirodnog i

objavljenog

moralnog zakona

- objašnjava

povezanost vjere,

života

i morala

- opisuje i

objašnjava

obilježja ljudske

moralnosti, te

načela moralnog

djelovanja

morala i čovjekove moralne odgovornosti u vršenju ljudskih čina

− objašnjava obilježja pojma „vršiti volju Božju“ i njegovo značenje za kršćanski život

-objašnjava izvore

moralnosti

ljudskih čina (sloboda,

objekt, nakana,

okolnosti);

-navodi i opisuje uvjete o

kojima ovisi

moralnost čovjekovih čin

-objašnjava razliku

između

prirodnog i objavljenog

moralnog zakona

prepoznaje postojanje

objektivnih moralnih

normi u osobnom životu

i društvu

- objašnjava povezanost

vjere, života

i morala


obilježja ljudske

‒154

− Objašnjava, vrednuje i daje primjere ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Obrazlaže zlatno pravilo ponašanja koje je prisutno u svim religijama i navodi primjere ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Navodi i analizira bogoslovne kreposti, analizira, vrednuje i daje primjere odnosa prema Bogu, prema bogoslovnim krepostima, povezujući bogoslovne kreposti s prvom pločom Dekaloga.

− Vrednuje i kritički prosuđuje Dekalog kao prirodni temelj ljudskoga moralnog postupanja

− Objašnjava ulogu razuma i slobode u

vršenju

Dekaloga i

prirodnog

moralnog

zakona

− Obrazlaže zlatno pravilo ponašanja

− Navodi i analizira bogoslovne kreposti

moralnosti, te načela

moralnog djelovanja

− Objašnjava, vrednuje važnost pravila i pravednih zakona u međuljudskim odnosima i u društvu.

− Vrednuje i kritički prosuđuje Dekalog kao prirodni temelj ljudskoga moralnog postupanja.

− Objašnjava ulogu razuma i slobode u vršenju

Dekaloga i prirodnog

moralnog zakona

− Objašnjava, vrednuje i daje primjere ponašanja prema zlatnome pravilu.

− Obrazlaže zlatno pravilo ponašanja

Objašnjava i vrednuje

bogoslovne

kreposti

‒155

C.3.2

učenik navodi,

objašnjava i argumentira

biblijske temelje

dostojanstva, svetosti,

zaštite i nepovredivosti

ljudskoga života te

argumentira crkveni

nauk i stavove o svetosti,

promicanju i zaštiti

ljudskoga života

− Opisuje i objašnjava biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života;

− Objašnjava i argumentirano vrednuje temeljni kršćanski stav prema ljudskome životu (nepovredivost i svetost).

− Uspoređuje i vrednuje civilne zakone koji govore o pravu na život i dostojanstvu osobe s temeljnim kršćanskim stavom prema ljudskom životu

− objašnjava bitna obilježja ljudske osobe po kojima je čovjek

jedinstveno i nepovredivo

biće

− argumentirano razlaže stav zaštite čovjeka kao osobe od začeća do prirodne smrti

− navodi i objašnjava povrede ljudskog života (ubojstvo, pobačaj, samoubojstvo,

eutanazija); objašnjava stav

Katoličke

− Prepoznaje biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života;

− Opisuje temeljni kršćanski stav prema ljudskome životu (nepovredivost i svetost).

− navodi i povrede ljudskog života (ubojstvo, pobačaj,

samoubojstvo,

eutanazija)

- opisuje stav

Katoličke

Crkve o

pobačaju i

razloge zbog

kojih Crkva

odobrava

transplantaciju

organa

− Opisuje i biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života;

− Objašnjava temeljni kršćanski stav prema ljudskome životu (nepovredivost i svetost).

− Navodi i i povrede ljudskog života (ubojstvo, pobačaj,

samoubojstvo,

eutanazija)

- objašnjava stav

Katoličke

Crkve o pobačaju

i razloge zbog

kojih Crkva

odobrava

transplantaciju

organa

prepoznaje

opasnosti

manipulacije pri

− objašnjava biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života;

− Objašnjava temeljni kršćanski stav prema ljudskome životu (nepovredivost i svetost).



− objašnjava biblijske temelje o vrijednosti i svetosti ljudskoga života;

− Objašnjava i argumentirano vrednuje temeljni kršćanski stav prema ljudskome životu (nepovredivost i svetost).


− objašnjava bitna obilježja ljudske osobe po kojima je

čovjek jedinstveno i

nepovredivo biće


‒156

Crkve o pobačaju i razloge

zbog kojih Crkva odobrava

transplantaciju

organa

prepoznaje opasnosti

manipulacije pri

transplantaciji organa

− Opisuje načine i mogućnosti osobnog i društvenog zauzimanja za promicanje svetosti i dostojanstva ljudskog života

− objašnjava pojam i navodi područja kojima se bavi

bioetika

− navodi, objašnjava i kritički prosuđuje bioetička načela

− analizira važnost i značenje Hipokratove prisege

− Prepoznaje i kritički prosuđuje razloge zbog kojih sve što je znanstveno moguće na području biogenetike (genom, kloniranje, matične stanice, umjetna oplodnja), nije i moralno dopustivo.

− Navodi načine i daje prijedloge kako se treba

- prepoznaje

područja kojima se

bavi bioetika

transplantaciji

organa

− objašnjava pojam i navodi

područja kojima

se bavi bioetika

− objašnjava povrede ljudskog života (ubojstvo, pobačaj,

samoubojstvo,

eutanazija)-

objašnjava stav

Katoličke

Crkve o

pobačaju i

razloge zbog

kojih Crkva

odobrava

transplantaciju

Organa

- opisuje

opasnosti

manipulacije pri

transplantaciji

organa


− objašnjava povrede ljudskog života (ubojstvo, pobačaj,

samoubojstvo,

eutanazija);

objašnjava stav

Katoličke

Crkve o pobačaju i

razloge zbog kojih

Crkva odobrava

transplantaciju

Organa

- objašnjava opasnosti

manipulacije pri

transplantaciji organa



područja kojima se

bavi bioetika

− objašnjava i kritički prosuđuje bioetička načela

‒157

čuvati i promicati vlastito i tuđe zdravlje.


područja kojima

se bavi bioetika

− navodi, objašnjava i kritički prosuđuje bioetička načela

− analizira važnost i značenje Hipokratove prisege

− Prepoznaje i kritički prosuđuje razloge zbog kojih sve što je znanstveno moguće na području biogenetike (genom, kloniranje, matične stanice, umjetna oplodnja), nije i moralno dopustivo.

- kritički prosuđuje

razloge zbog kojih sve

što je znanstveno

moguće na području

biogenetike (genom,

kloniranje, matične

stanice, umjetna

oplodnja), nije i moralno

dopustivo.

− Navodi načine i daje prijedloge kako se treba čuvati i promicati vlastito i tuđe zdravlje.

‒158

C.3.3

učenik u svjetlu

kršćanskoga morala

analizira i objašnjava

stvarnosti i pojmove:

savjest, zakon, dobro i

zlo, grijeh, obraćenje,

opraštanje i pomirenje te

ih uspoređuje s istima u

drugim religijama i u

suvremenom društvu.

− Objašnjava i tumači pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama.

− Objašnjava i analizira savjest i njezino shvaćanje u biblijskim tekstovima, kršćanskim spisima i Učiteljstvu Crkve.

− Objašnjava kršćansko shvaćanje dobra i zla

-objašnjava različita shvaćanja

dobra i zla i kritički ih prosuđuje

u svjetlu kršćanskih moralnih

načela

- prepoznaje i opisuje društvene

utjecaje na oblikovanje kriterija

određivanja dobra i zla.

-Kritički uspoređuje kriterije

dobra i zla

− Objašnjava i analizira pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, strukture grijeha, obraćenje, Božje milosrđe, opraštanje, pomirenje.

− Objašnjava pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama.

− Objašnjava savjest i njezino shvaćanje u biblijskim tekstovima, kršćanskim spisima i Učiteljstvu Crkve.

− Objašnjava pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, grijeh struktura, obraćenje, Božje milosrđe, pomirenje.

− Na temelju biblijskih tekstova opisuje da Božje milosrđe i praštanje nadilazi ljudsko zlo i grijeh i da je

− Objašnjava pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama.

− Objašnjava savjest i njezino shvaćanje u biblijskim tekstovima, kršćanskim spisima i Učiteljstvu Crkve.

− Objašnjava pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, grijeh struktura, obraćenje, Božje milosrđe, pomirenje.

− Na temelju biblijskih tekstova objašnjava da Božje milosrđe i praštanje nadilazi ljudsko zlo i grijeh i da je Bog milosrdni Otac.

− Tumači pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama.

− Objašnjava i analizira savjest i njezino shvaćanje u biblijskim tekstovima, kršćanskim spisima i Učiteljstvu Crkve.

− Objašnjava i analizira pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, grijeh struktura, obraćenje, Božje milosrđe, pomirenje.

− Na temelju biblijskih tekstova analizira i vrednuje da Božje milosrđe i

− Analizira pojam savjesti i važnost njezina usklađivanja s moralnim vrednotama.

− Analizira i vrednuje savjest i njezino shvaćanje u biblijskim tekstovima, kršćanskim spisima i Učiteljstvu Crkve.

− Analizira i kritički prosuđuje pojmove grijeh, laki grijeh, osobni grijeh, grijeh struktura, obraćenje, Božje milosrđe, pomirenje.

− Na temelju biblijskih tekstova analizira i vrednuje da Božje milosrđe i praštanje nadilazi ljudsko zlo i grijeh .

‒159

− Na temelju biblijskih tekstova analizira i objašnjava kako Božje milosrđe i praštanje nadilazi ljudsko zlo i grijeh i da je Bog milosrdni Otac

Bog milosrdni Otac.

praštanje nadilazi ljudsko zlo i grijeh




i poučavanja:



D.3.1

učenik sistematizira i

vrednuje temeljna

obilježja obitelji kao

„kućne Crkve“ i njezino

mjesto, ulogu i zadaću u

Crkvi i društvu.

- Izdvaja, sistematizira i vrednuje

temeljna obilježja Nazaretske

obitelji u Isusovu zemaljskom

životu.

- Sažima i objašnjava obilježja

Nazaretske obitelji kao nadahnuće

za nasljedovanje vrjednota i uzor

života suvremenih obitelji.

- Opisuje Svetu Obitelj kao

zajednicu istinskog zajedništva,

ljubavi, služenja i uspoređuje je sa

Prepoznaje i izdvaja

obilježja

Nazaretske obitelji

u Isusovu

zemaljskom životu.

-opisuje obilježja

Nazaretske obitelji

kao nadahnuće za

nasljedovanje

vrjednota i uzor

života suvremenih

obitelji.

analizira temeljna

obilježja

Nazaretske

obitelji u Isusovu

zemaljskom

životu.

- opisuje i

predstavlja

obilježja

Nazaretske

obitelji kao

nadahnuće za

Izdvaja, sistematizira

temeljna obilježja

Nazaretske obitelji u

Isusovu zemaljskom

životu.

- objašnjava obilježja

Nazaretske obitelji

kao nadahnuće za

nasljedovanje

vrjednota i uzor

života suvremenih

obitelji.

- sistematizira i

vrednuje temeljna

obilježja Nazaretske

obitelji u Isusovu

zemaljskom životu.

- Sažima i objašnjava

obilježja Nazaretske

obitelji kao nadahnuće

za nasljedovanje

vrjednota i uzor života

suvremenih obitelji.

‒160

kršćanskim obiteljima kao

„kućnom Crkvom“.

- Razlučuje i obrazlaže mjesto i

zadaću „kućne Crkve“ u župnoj

zajednici i u društvu.

- Opisuje Svetu

Obitelj kao

zajednicu istinskog

zajedništva, ljubavi,

služenja

nasljedovanje

vrjednota i uzor

života

suvremenih

obitelji.

- Opisuje Svetu

Obitelj kao

zajednicu

istinskog

zajedništva,

ljubavi, služenja i

uspoređuje je sa

kršćanskim

obiteljima kao

„kućnom

Crkvom“.

- Opisuje Svetu

Obitelj kao zajednicu

istinskog zajedništva,

ljubavi, služenja i

uspoređuje je sa

kršćanskim

obiteljima kao

„kućnom Crkvom“.

- objašnjava

mjesto i zadaću

„kućne Crkve“ u

župnoj zajednici i

u društvu.

- Opisuje Svetu Obitelj

kao zajednicu istinskog

zajedništva, ljubavi,

služenja i uspoređuje je

sa kršćanskim

obiteljima kao „kućnom

Crkvom“.

- Razlučuje i

obrazlaže mjesto i

zadaću „kućne

Crkve“ u župnoj

zajednici i u društvu.

D.3.2

Učenik poznaje,

interpretira i prosuđuje

ulogu i važnost roditelja

u cjelovitu odgoju

njihove djece, u

poveznici sa župom i

školom, te sistematizira

- objašnjava i vrednuje ulogu i

važnost roditelja i obitelji u

odgoju, razvoju i

svakodnevnom životu.

- Identificira i sažima obilježja

dobrih

- Shvaća i opisuje

ulogu i važnost

roditelja i obitelji u

odgoju, razvoju i

svakodnevnom

životu.

- prepoznaje

obilježja dobrih

- Shvaća i opisuje

ulogu i važnost

roditelja i obitelji u

odgoju, razvoju i

svakodnevnom

životu.

-opisuje obilježja

dobrih

- objašnjava ulogu i

važnost roditelja i

obitelji u odgoju,

razvoju i

svakodnevnom

životu.

- objašnjava

obilježja dobrih

- objašnjava i vrednuje

ulogu i važnost roditelja i

obitelji u odgoju, razvoju

i svakodnevnom životu.

- Identificira i sažima

obilježja dobrih

‒161

vrednote i odnose koji

trebaju vladati između

roditelja i djece.

odnosa između roditelja i djece

u obiteljskom životu i

komunikaciji.

- objašnjava i vrednuje temeljne

obiteljske vrjednote i vrednote

koje trebaju vladati između

roditelja i djece (ljubav,

poštovanje, razumijevanje,

pomaganje, zahvalnost …).

odnosa između

roditelja i djece u

obiteljskom životu i

komunikaciji.

- Navodi i temeljne

obiteljske

vrjednote

odnosa između

roditelja i djece u


komunikaciji.

- Navodi i opisuje

temeljne obiteljske

vrjednote i vrednote

koje trebaju vladati

između roditelja i

djece (ljubav,

poštovanje,

razumijevanje,

pomaganje,

zahvalnost …).

odnosa između

roditelja i djece u


komunikaciji.

- opisuje i analizira

temeljne obiteljske

vrjednote i

vrednote koje

trebaju vladati

između roditelja i

djece (ljubav,

poštovanje,

razumijevanje,

pomaganje,

zahvalnost …).

odnosa između roditelja i

djece u obiteljskom

životu i komunikaciji.

- izdvaja, analizira i

vrednuje temeljne

obiteljske vrjednote i

vrednote koje trebaju

vladati između roditelja i

djece (ljubav,

poštovanje,

razumijevanje,

pomaganje, zahvalnost

…).

D.3.3

učenik predstavlja i

vrednuje kršćanske i

društvene vrijednosti

koje, uz dijalog i suradnju

društvenih i religijskih

zajednica, doprinose

općem dobru pojedinca i

cijeloga hrvatskoga

društva.

− Navodi i opisuje primjere suživota i dijaloga.

− Objašnjava razumijevanje života u različitim religijama i nereligijskim svjetonazorima i opisuje primjere iz društvenoga života i onih utemeljenih na znanstvenim istraživanjima.

− Prepoznaje primjere suživota i dijaloga.

− Navodi odnos prema životu u različitim religijama i nereligijskim svjetonazorima i navodi primjere iz društvenoga života i onih

− Navodi primjere suživota i dijaloga.

− Objašnjava razumijevanje života u različitim religijama i nereligijskim svjetonazorima i navodi primjere iz društvenoga života i onih

− Navodi i opisuje primjere suživota i dijaloga.

− Objašnjava razumijevanje života u različitim religijama i nereligijskim svjetonazorima i opisuje primjere iz društvenoga života i onih utemeljenih na

- Samostalno pronalazi

primjere i argumentirano

objašnjava suživot i

dijalog.

− Kritički promišlja o razumijevanju života u različitim religijama i nereligijskim svjetonazorima te uspoređuje primjere iz društvenoga života i onih utemeljenih na

‒162

utemeljenih na znanstvenim istraživanjima.

utemeljenih na znanstvenim istraživanjima.

znanstvenim istraživanjima.

znanstvenim istraživanjima.

Svjetlom vjere - učenici samostalno artikuliraju vlastitu vjeru na temelju izabranih tema i primjera iz svakodnevnoga života. Analiziraju suvremene sustave

vrijednosti i dovode ih u vezu s kršćanskim vrijednostima. Vrednuju život iz perspektive kršćanske nade i vječnosti, a konkretnim primjerima u svakodnevnome

životu iskazuju solidarnost i brigu za bližnje.

‒163





i poučavanja:

RAZRADA ISHODA

RAZINE USVOJENOSTI


A.4.1

učenik kritički promišlja o

tumačenjima čovjeka,

života i svijeta koja

trenutačno prevladavaju

u pojedinim znanostima,

medijima i u

gospodarstvu, te kritički

razlaže i argumentira

suodnos i stavove

kršćanske vjere i znanosti

u tumačenju čovjeka i

svijeta

− Otkriva i samostalno vrednuje različita tumačenja čovjeka, života i svijeta u današnjemu svijetu, osobito u znanosti, medijima i gospodarstvu.

− Kritički propitkuje tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo.

− Analizira i tumači slike čovjeka iz filozofijskoga, psihološkoga i sociološkoga aspekta te ih stavlja u odnos s biblijskom i kršćanskom slikom čovjeka.

− Uočava i zagovara dijalog vjere i znanosti u zajedničkim naporima traženja odgovora na temeljna ljudska pitanja.

− Prepoznaje različita tumačenja čovjeka, života i svijeta u današnjemu svijetu.

− Navodi tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo. Prepoznaje

važnost dijaloga

vjere i znanosti u

zajedničkim

naporima

traženja

odgovora na

temeljna ljudska

pitanja

− Opisuje različita tumačenja čovjeka, života i svijeta osobito u znanosti , medijima i gospodarstvu

− Kritički propitkuje tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo.


− Opisuje važnost dijaloga vjere i znanosti u

− Otkriva i objašnjava različita tumačenja čovjeka, života i svijeta osobito u znanosti, medijima i gospodarstvu

− Istražuje i kritički propitkuje tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo.


− Pronalazi primjere dijaloga vjere i znanosti u zajedničkim

− samostalno vrednuje različita tumačenja čovjeka, života i svijeta u današnjemu svijetu.

− Objašnjava i samostalno pronalazi primjere tumačenja/slike čovjeka i svijeta koje ugrožavaju čovjekovo dostojanstvo.

− tumači slike čovjeka iz filozofijskoga, psihološkoga i sociološkoga aspekta te ih stavlja u odnos s biblijskom i kršćanskom slikom čovjeka.

− Istražuje i objašnjava nužnost dijaloga vjere i znanosti u zajedničkim naporima traženja

‒164

zajedničkim naporima traženja odgovora na temeljna ljudska pitanja

naporima traženja odgovora na temeljna ljudska pitanja

odgovora na temeljna ljudska pitanja

A.4.2

učenik prepoznaje i

kritički promišlja različite

oblike traganja i iskustava

„svetoga“, vjere i

nevjere, koja su prisutna

u suvremenom društvu i

kulturi, te ih promišlja,

interpretira i vrednuje u

biblijskoj slici i iskustvu

objavljenoga Boga.

− prepoznaje nove oblike pojavljivanja religioznih pitanja

− - propituje i analizira uzroke i posljedice poteškoća s vjerom u Boga kod suvremenog čovjeka

− objašnjava i razlikuje autentičnu religioznost od religioznog fanatizma i fundamentalizma

− razlikuje i analizira deklarativnu i funkcionalnu od istinske religioznosti

− navodi i opisuje obilježja novih religioznih pokreta i sljedbâ te ih vrednuje iz kršćanske perspektive;

− opisuje i objašnjava opasnost relativiziranja

− Prepoznaje poteškoće s vjerom u Boga kod suvremenog čovjeka

− prepoznaje obilježja autentične religioznosti

− navodi obilježja novih religioznih pokreta

− prepoznaje utjecaje ateističke interpretacije religije u svom okruženju

− opisuje proces

spoznaje Boga u

Starome zavjetu

opisuje uzroke i

posljedice

poteškoća s

vjerom u Boga

kod suvremenog

čovjeka

- razlikuje

autentičnu

religioznost od

religioznog

fanatizma i

fundamentalizma

- navodi i opisuje

obilježja novih

religioznih

pokreta i sljedbâ

- opisuje i

značenje

pojmova:

religiozni

indiferentizam

analizira uzroke i

posljedice poteškoća

s vjerom u Boga kod

suvremenog čovjeka

- objašnjava i

razlikuje autentičnu

religioznost od

religioznog

fanatizma i

fundamentalizma

- razlikuje i analizira

deklarativnu i

funkcionalnu od

istinske religioznosti

- navodi i opisuje

obilježja novih

religioznih pokreta i

sljedbâ te ih

vrednuje iz

kritički razlaže i

objašnjava uzroke i

posljedice

poteškoća s vjerom

u Boga kod

suvremenog čovjeka

- objašnjava i

razlikuje autentičnu

religioznost od

religioznog

fanatizma i

fundamentalizma

- navodi i opisuje

obilježja novih

religioznih pokreta i

sljedbâ te ih

vrednuje iz

kršćanske

perspektive;

‒165

vlastitog religioznog opredjeljenja pod pritiskom pluralizma religioznih praksa

− opisuje i objašnjava uzroke religioznog indiferentizma (utilitarizam, hedonizam, konzumerizam, relativizam);

− razlikuje i objašnjava pojmove sekularizacija i sekularizam

− kritički propituje i vrednuje suvremene oblike ateizma

− analizira utjecaje ateističke interpretacije religije u svom okruženju.

− analizira i objašnjava

proces spoznaje Boga u

Starome zavjetu kroz

povijesne i

društvene mijene, od

Abrahamova plemenskog

Boga do univerzalnog

Boga kojega navješćuju

proroci

- izdvaja i sintetizira

- opisuje novost slike

Boga koju objavljuje

Isus u svojemu

propovijedanju i

djelovanju.

− prepoznaje

razliku između

biblijske objave i

iskrivljenih

predodžba o Bogu.

,utilitarizam

hedonizam,

konzumerizam,

relativizam;

prepoznaje i

analizira utjecaje

ateističke

interpretacije

religije u svom

okruženju

- opisuje

bitna obilježja

starozavjetne

slike o Bogu,

- opisuje obilježja

novost i

jedinstvenost

slike Boga koju

objavljuje Isus u

svojemu

propovijedanju i

djelovanju.

− uspoređuje

biblijsku objavu i

iskustvo Boga s

iskrivljenim

kršćanske

perspektive;


opasnost

relativiziranja

vlastitog religioznog

opredjeljenja pod

pritiskom pluralizma

religioznih praksa


uzroke religioznog

indiferentizma

(utilitarizam,

hedonizam,

konzumerizam,

relativizam);

- razlikuje i

objašnjava pojmove

sekularizacija i

sekularizam

- razlikuje i analizira

suvremene oblike

ateizma

- analizira utjecaje

ateističke

interpretacije religije

u svom okruženju

− analizira i

- opisuje i

objašnjava opasnost

relativiziranja

vlastitog religioznog

opredjeljenja pod

pritiskom pluralizma

religioznih praksa

- objašnjava uzroke

religioznog

indiferentizma

(utilitarizam,

hedonizam,

konzumerizam,

relativizam);

- razlikuje i

objašnjava pojmove

sekularizacija i

sekularizam


vrednuje suvremene

oblike ateizma

- kritički obrazlaže

utjecaje ateističke

interpretacije

religije u svom

okruženju

− objašnjava

‒166

bitna obilježja starozavjetne

slike o Bogu, osobito na

temelju

objave Božjeg imena (Izl

3,13-15);

objašnjava da Bog nadilazi

sve ljudske

predodžbe.

- argumentirano obrazlaže

obilježja novost i

jedinstvenost slike Boga

koju objavljuje Isus u

svojemu propovijedanju i

djelovanju.

− Analizira i

uspoređuje biblijsku objavu

i iskustvo Boga s

iskrivljenim predodžbama o

Bogu.

− Kritički propituje i


vlastitu predodžbu o Bogu

sučeljavanjem s kršćanskim

i nekršćanskim iskustvima i

interpretacijama Boga.

predodžbama o

Bogu.

− analizira

vlastitu

predodžbu o

Bogu

sučeljavanjem s

kršćanskim i

nekršćanskim

iskustvima i

interpretacijama

Boga.

proces spoznaje

Boga u Starome

zavjetu kroz

povijesne i

društvene mijene

o Bogu, osobito na

temelju

objave Božjeg imena

(Izl 3,13-15);

objašnjava da Bog

nadilazi sve ljudske

predodžbe.

- argumentirano

obrazlaže obilježja

novost i

jedinstvenost slike


Isus u svojemu

propovijedanju i

djelovanju.

− Analizira i

uspoređuje biblijsku

objavu i iskustvo

Boga s iskrivljenim

predodžbama o

Bogu.

− Kritički

propituje i vlastitu

proces spoznaje

Boga u Starome

zavjetu kroz

povijesne i

društvene mijene,

od Abrahamova

plemenskog Boga

do univerzalnog

Boga kojega

navješćuju proroci

- izdvaja i sintetizira

bitna obilježja

starozavjetne slike o

Bogu, osobito na

temelju

objave Božjeg imena

(Izl 3,13-15);

objašnjava da Bog

nadilazi sve ljudske

predodžbe.

- argumentirano

obrazlaže obilježja

novost i

jedinstvenost slike


Isus u svojemu

propovijedanju i

djelovanju.

‒167

predodžbu o Bogu

sučeljavanjem s

kršćanskim i

nekršćanskim

iskustvima i

interpretacijama

Boga.

− Analizira i

uspoređuje biblijsku

objavu i iskustvo

Boga s iskrivljenim

predodžbama o

Bogu.

− Kritički

propituje i

argumentirano

razlaže vlastitu

predodžbu o Bogu

sučeljavanjem s

kršćanskim i

nekršćanskim

iskustvima i

interpretacijama

Boga.

A.4.3

učenik uspješno

argumentira važnost

religioznosti u životu

pojedinca i cijeloga

društva te vrednuje ulogu

religioznosti i religija u

razvoju poznatih

civilizacija.

− Tumači i vrednuje važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva po mjeri čovjeka.

− Razumije i argumentira da je nepriznavanje religioznosti kao bitne ljudske dimenzije nijekanje čovjekove temeljne odrednice.

− Prepoznaje važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva po mjeri čovjeka.

− Prepoznaje da je nepriznavanje religioznosti kao bitne ljudske dimenzije

− Objašnjava važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva po mjeri čovjeka.

− Razumije i jednostavno objašnjava da je nepriznavanje religioznosti kao

− Analizira i tumači važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva po mjeri čovjeka.

− Razumije i objašnjava bez većih poteškoća da je nepriznavanje religioznosti kao bitne ljudske

− Tumači i vrednuje važnost i ulogu religije/vjere/religioznosti u izgradnji društva po mjeri čovjeka.

− Razumije i argumentira da je nepriznavanje religioznosti kao bitne ljudske

‒168

− Prepoznaje i vrednuje velike religije kao važan čimbenik u izgradnji civilizacije međusobnoga poznavanja, razumijevanja i uvažavanja.

zapravo nijekanje čovjekove temeljne odrednice.

− Prepoznaje velike svjetske religije kao važan čimbenik u izgradnji civilizacije međusobnoga poznavanja, razumijevanja i uvažavanja.

bitne ljudske dimenzije zapravo nijekanje čovjekove temeljne odrednice.

− Prepoznaje velike svjetske religije kao važan čimbenik u izgradnji civilizacije međusobnoga poznavanja, razumijevanja i uvažavanja.

dimenzije zapravo nijekanje čovjekove temeljne odrednice.

− Prepoznaje i vrednuje velike svjetske religije kao važan čimbenik u izgradnji civilizacije međusobnoga poznavanja, razumijevanja i uvažavanja.

dimenzije zapravo nijekanje čovjekove temeljne odrednice.

− Prepoznaje i vrednuje velike svjetske religije kao važan čimbenik u izgradnji civilizacije međusobnoga poznavanja, razumijevanja i uvažavanja.




i poučavanja:



B.4.1

učenik promišlja o vjeri

kao osobnome

kršćanskom iskustvu i

stavu te artikulira i

integrira credo Crkve kao

− Promišlja vjeru kao osobni stav.

− Analizira, uspoređuje i vrednuje razloge vjerovanja i nevjerovanja.

− Promišlja, propituje i predstavlja Credo Crkve kao

− Analizira razloge vjerovanja i nevjerovanja.

− Prepoznaje i analizira povezanost objave, vjere i razuma.

− Promišlja o vjeri kao osobnome stavu.



− Analizira i objašnjava povezanost


− Analizira, uspoređuje i vrednuje razloge

‒169

cjelovit sadržaj vjere koja

daje temeljni smisao

njegovu životu i vodi ga,

u Isusu Kristu, do punog

zajedništva i života s

Bogom.

ponudu ispunjenja smisla vlastitoga života.


− Objašnjava pojavu mistike kao put života s Bogom

− Povezuje Credo Crkve s ispunjenjem smisla vlastitoga života.

objave, vjere i razuma.

− Promišlja i propituje Credo Crkve kao ponudu ispunjenja smisla vlastitoga života.

− Analizira i vrednuje razloge vjerovanja i nevjerovanja.


vjerovanja i nevjerovanja.

− Promišlja propituje i predstavlja Credo Crkve kao ponudu ispunjenja smisla vlastitoga života.

− Objašnjava povezanost objave, vjere i razuma


B.4.2


kritički prosuđuje i

vrednuje mogućnosti,

stavove i dobrobiti

− Objašnjava i vrednuje različite mogućnosti življenja u današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista.

− Imenuje i analizira različite mogućnosti življenja u današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista.

− Analizira, istražuje i propituje različite mogućnosti življenja u

− Objašnjava i uspoređuje različite mogućnosti življenja u

− Objašnjava i prosuđuje različite mogućnosti življenja u

‒170

kršćanskoga života i

djelovanja u današnjemu

svijetu u skladu s vjerom

u Isusa Krista, jedinoga

Spasitelja, i u poveznici s

iskustvima svetaca i

svjedoka vjere te

iskustvima osobnoga

molitvenog i

sakramentalnog života.

− Objašnjava što znači živjeti i djelovati u skladu s vjerom u Isusa Krista, otkupitelja i spasitelja.

− Istražuje i samostalno pronalazi primjere svetaca i svjedoka vjere u različitim povijesnim epohama ta analizira njihova iskustva i svjedočanstva života u skladu s vjerom u Isusa Krista

− Sintetizira i vrednuje suodnos vjere i molitve i sakramentalnog života

− Analizira što znači živjeti u skladu s vjerom u Isusa Krista, otkupitelja i spasitelja.

današnjemu svijetu u skladu s vjerom u Isusa Krista.

− Analizira i propituje što znači živjeti u skladu s vjerom u Isusa Krista, otkupitelja i spasitelja.


− Analizira što znači živjeti u skladu s vjerom u Isusa Krista, otkupitelja i spasitelja.

− Istražuje i samostalno pronalazi primjere svetaca i svjedoka vjere u različitim povijesnim epohama

− Sintetizira suodnos vjere i molitve i sakramentalnog života


− Objašnjava što znači živjeti u skladu s vjerom u Isusa Krista, otkupitelja i spasitelja.

− Istražuje i samostalno pronalazi primjere svetaca i svjedoka vjere u različitim povijesnim epohama te analizira njihova iskustva i svjedočanstva života u skladu s vjerom u Isusa Krista

− Sintetizira i vrednuje suodnos vjere i molitve i sakramentalnog života

‒171

B.4.3

učenik propituje i

vrednuje ovozemaljski

život u perspektivi

kršćanske nade i

posljednjih stvaranosti

vječnosti, te analizira i

vrednuje čovjekova

očekivanja i dovršenje u

svijetlu Kristova obećanja

i uskrsnuća, po primjeru

Marije kao pralika

otkupljenog čovjeka.

− Razlikuje i uspoređuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija.

− Objašnjava biblijske temelje i obilježja kršćanske eshatologije.

− Razlikuje pojmove apokalipsa, apokaliptika, biblijska apokaliptika, uspoređuje ih i opisuje njihova obilježja i značajke.

− Upoznaje i samostalno opisuje i tumači eshatološke biblijske tekstove koji govore o konačnome dovršenju svijeta.


shvaćanje nade

− Objašnjava temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov ponovni dolazak.

− Objašnjava važnost sakramenta pomirenja.

− Razlikuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija.

− Analizira biblijske temelje i obilježja kršćanske eshatologije.


− Opisuje i analizira temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov ponovni dolazak.

−

− Razlikuje i opisuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija.

− Analizira biblijske temelje i obilježja kršćanske eshatologije.


− objašnjava kršćansko shvaćanje nade

− Analizira temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov ponovni dolazak.

− Upoznaje i opisuje eshatološke biblijske tekstove koji govore o

− . − Razlikuje i

objašnjava kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu od popularnih i iskrivljenih interpretacija.


− Razlikuje i objašnjava pojmove apokalipsa, apokaliptika, biblijska apokaliptika.

− objašnjava kršćansko shvaćanje nade

− Objašnjava temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov

− . − Objašnjava i

uspoređuje kršćanski nauk o raju, paklu i čistilištu s popularnim i iskrivljenim interpretacijama.


− Razlikuje, objašnjava i uspoređuje pojmove apokalipsa, apokaliptika, biblijska

Apokaliptika

- objašnjava

kršćansko

shvaćanje nade

− Objašnjava temelje i obilježja kršćanske nade u Kristov

‒172

konačnome dovršenju svijeta.

ponovni dolazak.

− opisuje i tumači eshatološke biblijske tekstove koji govore o konačnome dovršenju svijeta.

ponovni dolazak.

− samostalno opisuje i tumači eshatološke biblijske tekstove koji govore o konačnome dovršenju svijeta.




i poučavanja:



‒173

C.4.1

učenik vrednuje i kritički

prosuđuje čovjekov

poziv, stvarateljski rad i

poslanje u svjetlu Božjeg

plana s čovjekom, te

analizira i vrjednuje

prisutnost pravde i mira,

milosrđa i solidarnosti u

vlastitome životu i životu

Crkve i društva u svjetlu

Božje ljubavi i milosrđa.

− vrednuje i kritički prosuđuje čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom,

− analizira i vrjednuje prisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.

− Objašnjava, analizira te na temelju biblijske objave vrednuje Božje milosrđe.

− Argumentirano predlaže i daje primjer življenja djela milosrđa u Crkvi i društvu.

− Analizira i uspoređuje odnos pravednosti i milosrđa kao preduvjeta pomirenja.

− prepoznaje čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom

− Opisuje prisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.

− Opisuje, na temelju biblijske objave, Božje milosrđe.

− Navodi primjere djela milosrđa

− analizira čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom, te propituje iprisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.

− analizira te na temelju biblijske objave opisuje Božje milosrđe.

− Navodi primjer življenja djela milosrđa u Crkvi i društvu.

− vrednuje i kritički prosuđuje čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom, te analizira i vrjednuje prisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.


− vrednuje i kritički prosuđuje čovjekov poziv, stvarateljski rad i poslanje u svjetlu Božjeg plana s čovjekom, te analizira i vrjednuje prisutnost pravde i mira, milosrđa i solidarnosti u vlastitome životu i životu Crkve i društva u svjetlu Božje ljubavi i milosrđa.


− Argumentirano predlaže i daje primjer življenja djela

‒174

− Argumentirano predlaže i daje primjer življenja djela milosrđa u Crkvi i društvu.

Analizira i

uspoređuje

odnos

pravednosti i

milosrđa kao

preduvjeta

pomirenja.

milosrđa u Crkvi i društvu. Analizira i

uspoređuje

odnos

pravednosti i

milosrđa kao

preduvjeta

pomirenja.

C.4.2


vrednuje kršćansko

shvaćanje ljudskoga rada,

temeljne odrednice

− Navodi i argumentirano objašnjava biblijsko shvaćanje i značenje rada (rad kao služenje, rad kao dužnost, rad kao znak čovjekova dostojanstva, rad

− Navodi biblijsko shvaćanje i značenje rada.

− Navodi ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka.

− prepoznaje povezanost kraljevstva Božjega i

− Navodi i objašnjava biblijsko shvaćanje i značenje rada.

− Opisuje ključne odrednice

− Argumentirano objašnjava biblijsko shvaćanje i značenje rada.

− Objašnjava ključne

− Argumentirano objašnjava biblijsko shvaćanje i značenje rada.

− Objašnjava i analizira

‒175

socijalnog nauka Crkve,

bioetička pitanja i

kršćanski moral, etiku

poslovanja i odgovornosti

u područjima

gospodarstva, ekologije,

tehnologije i

zajedničkoga života

među ljudima, posebno

pred izazovom

znanstveno-tehnološkog

napretka, informatizacije

i globalizacije društva

kao bitna odrednica svijeta i čovječanstva).

− Uspoređuje i tumačiti shvaćanje i vrednovanje rada u socijalnom nauku Crkve i u današnjem neoliberalnom kapitalizmu

− objašnjava i vrednuje ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka (dostojanstvo ljudske osobe, ljudska prava, princip općega ili zajedničkoga dobra, supsidijarnost, solidarnost, pravednost, povlaštena briga za siromašne) i istražuje njihovu prisutnost u suvremenom društvu

− Objašnjava odnos Objave i zauzimanja Crkve za cjelovito promicanje čovjeka

− Navodi temeljne socijalne dokumente Crkve

− Objašnjava povezanost kraljevstva Božjega i kršćanskoga zauzimanje za oblikovanje humanijega svijeta.

− Istražuje mogućnosti i navodi primjere zauzimanja

kršćanskoga zauzimanje za oblikovanje humanijega svijeta.

kršćanskoga socijalnog nauka.


− Objašnjava povezanost kraljevstva Božjega i kršćanskoga zauzimanje za oblikovanje humanijega svijeta.


− Istražuje mogućnosti i navodi primjere zauzimanja za istinski napredak i etičku primjenu tehnoloških dostignuća

odrednice kršćanskoga socijalnog nauka.


− Analizira i daje primjere povezanosti kraljevstva Božjega s kršćanskim zauzimanjem za oblikovanje humanijega svijeta.

− Istražuje i kritički propituje mogućnosti i opasnost ideologizacije znanosti

ključne odrednice kršćanskoga socijalnog nauka.

− Objašnjava povezanost kraljevstva Božjega s kršćanskim zauzimanjem za oblikovanje humanijega svijeta.

− Istražuje mogućnosti i navodi primjere zauzimanja za istinski napredak i etičku primjenu tehnoloških dostignuća

− obrazlaže i vrednuje prednosti i rizike znanstvenih

spoznaja i

tehnoloških

dostignuća

‒176

za istinski napredak i etičku primjenu tehnoloških dostignuća

− obrazlaže i vrednuje prednosti i rizike znanstvenih spoznaja i

tehnoloških dostignuća

- analizira relativnost i

djelomičnost znanstvenih

spoznaja

Istražuje i kritički propituje

mogućnosti i opasnost

ideologizacije znanosti

- argumentira pozitivan stav

prema

čovjekovoj težnji za

poboljšanjem kvalitete

života

− argumentira pozitivan stav prema čovjekovoj

težnji za

poboljšanjem

kvalitete života

C.4.3

učenik analizira i

vrednuje suvremene

sustave vrijednosti i

dovodi ih u vezu s

kršćanskim vrijednostima

i stožernim krepostima

− Istražuje i kritički prosuđuje suvremene sustave vrijednosti uspoređuje ih s kršćanskim vrijednostima (vrijednost osobe, univerezalnost, jednakost...).

− Objašnjava i analizira stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana

− Prepoznaje suvremene sustave vrijednosti uspoređuje ih s kršćanskim vrijednostima (vrijednost

− Analizira suvremene sustave vrijednosti i uspoređuje ih s kršćanskim vrijednostima (vrijednost

− Istražuje i objašnjava suvremene sustave vrijednosti i uspoređuje ih s

− Istražuje i kritički prosuđuje suvremene sustave vrijednosti uspoređuje ih s kršćanskim

‒177

osobe, univerezalnost, jednakost...).

− Opisuje stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana

osobe, univerezalnost, jednakost...).

− analizira stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana

kršćanskim vrijednostima (vrijednost osobe, univerezalnost, jednakost...).

− analizira stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana

vrijednostima (vrijednost osobe, univerezalnost, jednakost...).

− Objašnjava i analizira stožerne kreposti te njihovu važnost i ulogu u životu kršćana




i poučavanja:



D.4.1

učenik kritički promišlja o

stradanjima, doprinosu i

zadaći Crkve u

suvremenome svijetu te

objašnjava i vrednuje

- objašnjava doprinos Crkve

razvoju znanosti i demokracije

- argumentirano obrazlože i

navodi primjere zalaganja Crkve

za socijalnu pravdu

− Navodi temeljne zadaće Crkve u suvremenome svijetu i načine mogućega uključivanja u

− Opisuje temeljne zadaće Crkve u suvremenome svijetu i navodi načine mogućega uključivanja u život Crkve i društva.

objašnjava doprinos

Crkve

razvoju znanosti i

demokracije

- argumentirano

obrazlože i navodi

objašnjava doprinos

Crkve

razvoju znanosti i

demokracije

- argumentirano

obrazlože i samostalno

‒178

primjere aktivnoga i

odgovornoga uključivanja

u život Crkve i društva.

- objašnjava i argumentira

razloge stradanja Crkve u

vrijeme totalitarnih

sustava (nacizam, komunizam) i

tijekom Domovinskog

rata

− Tumači i poznaje događaj Drugoga vatikanskog koncila.

− Objašnjava i vrednuje promjene u Crkvi koje su nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila.

− Prosuđuje koje se promjene događaju u suvremenome svijetu i argumentirano obrazlaže kako se zalagati za opće dobro, pomicati mir i solidarnost na temelju dokumenata Drugoga vatikanskog koncila.

− Kritički promišlja o odnosu političke zajednice i Crkve i načelima društvenoga i političkoga angažmana.

− Objašnjava proročku zadaću Crkve te ju interpretira na temelju vlastitih iskustava.

− Razumije pojam znakovi vremena i kritički se osvrće na neka djelovanja i misli Crkve u kontekstu čitanja znakova vremena.

život Crkve i društva.

- navodi primjere

zalaganja Crkve za

socijalnu pravdu

- prepoznaje razloge

stradanja Crkve u


sustava (nacizam,

komunizam) i tijekom

Domovinskog

rata

− Tumači i poznaje događaj Drugoga vatikanskog koncila.

− Prepoznaje promjene u Crkvi koje su nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila.

−

primjere zalaganja

Crkve za socijalnu

pravdu

- objašnjava razloge

stradanja Crkve u


sustava (nacizam,

komunizam) i

tijekom

Domovinskog

rata

− Analizira promjene u Crkvi koje su nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila.

− Opisuje proročku zadaću Crkve te ju interpretira na temelju vlastitih iskustava.


−

navodi primjere

zalaganja Crkve za

socijalnu pravdu

- objašnjava i

argumentira razloge

stradanja Crkve u


sustava (nacizam,

komunizam) i tijekom

Domovinskog

rata

− Vrednuje promjene u Crkvi koje su nastale nakon Drugoga vatikanskog koncila.

− Prosuđuje koje se promjene događaju u suvremenome svijetu i argumentirano obrazlaže kako se zalagati za opće dobro, pomicati mir i solidarnost na temelju dokumenata Drugoga vatikanskog koncila.

‒179

− opisuje i tumači angažman Crkve za dobro čovjeka u suvremenome društvu.

− Kritički promišlja o odnosu političke zajednice i Crkve i načelima društvenoga i političkoga angažmana.

− Objašnjava proročku zadaću Crkve te ju interpretira na temelju vlastitih iskustava.


− tumači angažman Crkve za dobro čovjeka u suvremenome društvu.

D.4.2

učenik predstavlja i

vrednuje, u poveznici s

kršćanskim vrednotama

rada, stvaralaštva i

− predstavlja i vrednuje, u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i solidarnosti, doprinose drugih religijskih zajednica i društvenih skupina

− prepoznaje u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i

− opisuje u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i solidarnosti, doprinose drugih

− analizira i objašnjava u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i

− učenik predstavlja i vrednuje, u poveznici s kršćanskim vrednotama rada, stvaralaštva i

‒180

solidarnosti, doprinose

drugih religijskih

zajednica i društvenih

skupina u hrvatskome

društvu u izgradnji

„društva solidarnosti“ i

„civilizacije ljubavi“

u hrvatskome društvu u izgradnji „društva solidarnosti“ i „civilizacije ljubavi“

solidarnosti, doprinose drugih religijskih zajednica i društvenih skupina u hrvatskome društvu u izgradnji „društva solidarnosti“ i „civilizacije ljubavi“

religijskih zajednica i društvenih skupina u hrvatskome društvu u izgradnji „društva solidarnosti“ i „civilizacije ljubavi“



D.4.3

učenik sintetizira i

vrednuje kršćansku

zauzetost i djelovanje

Crkve u području

znanosti, ljudskog rada i

stvaralaštva koje je

doprinijelo razvoju i

napretku obrazovanja i

školstva, kulture i

umjetnosti u Hrvatskoj,

Europi i svijetu.

− . učenik sintetizira i vrednuje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje su doprinijele razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu

− Prepoznaje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je doprinijelo razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu

− učenik analizira kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je doprinijelo razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu

− učenik sintetizira i naodi primjere kršćanske zauzetosti i djelovanja Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je doprinijelo razvoju i

− učenik sintetizira, samostalno izdvaja primjere i vrednuje kršćansku zauzetost i djelovanje Crkve u području znanosti, ljudskog rada i stvaralaštva koje je doprinijelo

‒181

napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu

razvoju i napretku obrazovanja i školstva, kulture i umjetnosti u Hrvatskoj, Europi i svijetu

‒182

E. POVEZANOST S DRUGIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM PODRUČJIMA, MEĐUPREDMENTIM TEMAMA I OSTALIM NASTAVNIM

PREDMETIMA

Katolički vjeronauk svoju posebnost prema drugim školskim predmetima pokazuje time što on religiozne i religijske činjenice, koje su dio ukupne

kulture, čita svojim duhovnim očima i religioznim jezikom. Imajući u vidu neprijeporan utjecaj religije, osobito kršćanstva, na razvoj opće i

nacionalne kulture te općenito na konkretan život pojedinca i zajednice, očito je da su vjeronaučni sadržaji povezani gotovo sa svim područjima

znanja.

Interdisciplinarna isprepletenost i povezanost Katoličkoga vjeronauka s drugim odgojno-obrazovnim područjima, međupredmetnim temama i

ostalim nastavnim predmetima omogućava promicanje temeljnih kompetencija i vrijednosti kurikuluma, pridonosi cjelovitu odgoju učenika i

razvoju njegovih generičkih i drugih kompetencija, osobito njegove osobne izgradnje i razvoja, njegove individualne i društvene odgovornosti te

građanskih kompetencija, te daje vlastiti prilog poticanju motivacije i aktivne suradnje i razvoju kritičkoga i stvaralačkoga mišljenja.

U promicanju duhovne, moralne, religiozne i društvene dimenzije uočava se snažna povezanost s međupredmetnom temom Osobni i socijalni

razvoj koja ima za cilj poticanje cjelovitoga razvoja djece i mladih osoba, tj. poticanje razvoja svih dimenzija važnih za cjelovit i skladan razvoj

djeteta i mlade osobe.

U promišljanju o važnosti izgradnje odgovornosti i solidarnosti za zajednički život, o značenju, važnosti i utjecaju moralnih načela i moralnih normi te ostalih vrsta pravila na kvalitetu života pojedinca i zajednice ogleda se njegova povezanost s Građanskim odgojem i obrazovanjem općenito i Etikom u srednjoj školi posebno.

Različiti pristupi poučavanju te aktivne metode učenja unutar Katoličkoga vjeronauka koje omogućavaju učenicima postizanje proaktivnoga odnosa prema učenju te pridonose njihovoj (nutarnjoj) intrinzičnoj motivaciji usko su povezani s međupredmetnim temama Učiti kako učiti i Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije.

U učenju i poučavanju o odnosu čovjeka prema samome sebi, prema svemu stvorenome i o njegovoj odgovornosti za stvoreni svijet ocrtava se povezanost s prirodoslovnim područjem te međupredmetnim temama Održivi razvoj i Zdravlje.

Katolički vjeronauk ostvaruje međupredmetnu povezanost s različitim nastavnim predmetima, osobito sa sadržajima hrvatskoga jezika i književnosti, kao i likovnoga, glazbenoga, povijesnoga, zemljopisnoga i drugih područja odgoja i obrazovanja.

Razvoj komunikacijske kompetencije, naglašen u ishodima Katoličkoga vjeronauka, u izravnoj je vezi s jezično-komunikacijskim područjem.

Spoznajom i promicanjem vrijednosti koje su važne za oblikovanje hrvatske kulture i društva, ovo je područje jednako tako povezano s umjetničkim područjem. F. UČENJE I POUČAVANJE

‒183

Katolički vjeronauk, polaskom učenika u školu, dobiva učenike koji uglavnom odražavaju one stavove o kršćanskoj religiji, katoličkoj vjeri i Crkvi

koji prevladavaju u društvenim sredinama u kojima žive. Mnogi prihvaćaju i pohađaju katolički vjeronauk po želji i u vjeri svojih roditelja. Za

neke od njih vjeronauk je nastavni predmet koji im po prvi puta omogućava susret s vjerskim sadržajima kao i s osobama koje vjeruju. Neki opet

pokazuju veliku otvorenost za religijska i vjerska pitanja te interes za kršćansku poruku i katoličku vjeru, obrede i slavlja, ali se kod njih može

opaziti distanciran odnos prema Crkvi i vjerskoj praksi. Među učenicima ima i onih koji već posjeduju temeljno vjersko iskustvo povezano sa

iskustvom vjerskog života njihovih roditelja i vjerskih običaja u obitelji, pa su često njihovi vjerski stavovi, osobito u ranoj dobi, tipičan odraz

vjere njihovih roditelja ili bliže okoline. Kod drugih treba krenuti od temeljnog religioznog govora i iskustva.

Kršćanska vjera i svakodnevni život kao mjesta učenja i poučavanja. Zadaća je vjeronauka u školi, u procesima učenja i poučavanja, na poseban

način osposobiti učenike, najprije one mlađe školske dobi, opažati svijet i život oko sebe, diviti mu se, propitivati ga i tumačiti u svjetlu vjere. Ista

se zadaća, samo s drukčijim i dubljim pristupom, očekuje od vjeronauka i u kasnijim životnim dobima učenika. To je važno zbog toga što takvo

učenje i poučavanje od učenika zahtjeva uporabu i kreativnu iskoristivost svih njihovih osjeta i drugih duševnih vlastitosti. Procesi učenja koji se

pritom razvijaju omogućuju učenicima bolje i kvalitetnije upoznavanje i shvaćanje, življenje i svjedočenje kršćanske i katoličke vjere koja se u

bitnome artikulira znakovima i simbolima, točnije simboličkim govorom. Zbog toga kod učenika mlađe školske dobi veliko značenje ima uporaba

neposrednih iskustava, znakova i simbola preuzetih iz dječjega svijeta, dok je za učenike starije osnovnoškolske, ali i srednjoškolske dobi od velike

važnosti dublje intelektualno poznavanje i tumačenje njihova svijeta, često skrivenoga u „kodovima“ mnogih znanstvenih disciplina kojima

vjeronauk kao predmet mora ići ususret. Međutim, koliko god su učenicima važni znakovi i simboli svakodnevice, toliko su im za procese učenja

u vjeronaučnoj nastavi važni i „sveti znakovi“ liturgijskoga života Crkve i njezine tradicije. Oni učenicima pomažu učiti sagledavati svijet iz jedne

druge perspektive po kojoj zadobivaju pristup onoj stvarnosti, transcendenciji, koja ih približava otajstvima Božjega života i čovjekova spasenja.

Riječ i pripovijedanje ne samo kao sadržaj nego i mjesto učenja i poučavanja. Jedan od temeljnih oblika priopćavanja židovsko-kršćanske tradicije

i vjere jest pripovijedanje. U Crkvi, kao zajednici i spomen-znaku pripovijedanja, takav oblik živi i danas. Katolički vjeronauk u školi, njegujući

takav oblik priopćavanja i posredovanja sadržaja vjere, postaje mjestom komunikacije i zajedništva učenika okupljenih oko tradicije koja se

pripovijeda. Ona postaje odgojno i obrazovno uspješnija što su vjeroučitelji sposobniji sebe autentično i svjedočki u cijelosti unijeti u odgojno-

obrazovni proces. Govorni oblici poučavanja u tome kontekstu nemjerljiva su mogućnost i povlašteno mjesto postavljanja pitanja o smislu života,

postanku i budućnosti čovjeka, ali i njegova odnosa s Bogom. Vjeroučitelji tim načinima poučavanja podržavaju propitujući, kritički i kreativan

pristup učenju, učenike drže budnima i zajedno s njima traže i domišljaju odgovore u biblijskoj predaji te svjedočanstvu vjere opće i mjesne Crkve.

Pritom učenici nedvojbeno uče da u nekim situacijama pitanja ostaju otvorena, da u potpunosti i cjelovitosti nisu dostupna ljudskom razumu i

znanju, nego da pripadaju otajstvima kršćanske vjere. Učenici su u procesima religioznog učenja i poučavanja shvaćeni kao individualne osobe,

upućene na drugoga i u zajednici s drugima. Zbog toga vjeronauk u školi reflektira njihova temeljna iskustva, njihovu biografiju, konkretnu životnu

stvarnost te njihove artikulirane interese koji se promatraju u individualnoj stvarnosti ljudske osobe odnosno učenika koji žive i ostvaruju se u

ljudskoj zajednici.

‒184

Umreženo poučavanje i učenje. Katolički vjeronauk i nastavni sadržaji vjeronauka u školi nastoje sustavno, postupno i što cjelovitije iznijeti i

zrcaliti sveukupnu vjeru Crkve i njezinu teološku sustavnost, premda to nije moguće iscrpno i u potpunosti učiniti. Upravo stoga, kako zbog same

naravi i zadaće vjeronauka kao školskog predmeta tako i zbog razvojne dobi i mogućnosti učenika, kriterij cjelovitosti katoličke vjere

podrazumijeva istinito, vjerodostojno i sustavno prikazivanje istina kršćanske i katoličke vjere koja se usredotočuje na središnje teme, odnosno na

artikuliranje i razvoj središnjih, za katoličku vjeru i vjerski odgoj važnih doktrinarnih i tematskih sadržaja. Zato su nastavne teme, uokvirene u

sadržajne domene u pojedinim godištima, određene temeljnim i težišnim sadržajima, ishodima učenja i kompetencijama koje se, u skladu s njima,

i očekuju. Praktično gledajući, vjeronaučni sadržaji su tako strukturirani da u procesima učenja i poučavanja u isto vrijeme zahtijevaju i

vjeroučiteljima i učenicima omogućuju kumulativno i sustavno umreženo poučavanje i učenje.

Korelacija ne samo kao didaktički princip nego kao susret poučavanja i učenja. Sve rečeno upućuje na činjenicu da su učenje i poučavanje u

Katoličkome vjeronauku procesi koji se događaju u kritičkoj, kreativnoj i produktivnoj (poduzetnoj) izmjeni odnosa te stalnoga uzajamnog

tumačenja kršćanske tradicije s jedne strane i suvremenoga iskustva s druge strane. Dakako, riječ je o načelu korelacije kao principu poučavanja i

učenja. Ipak, uz rečeno, korelacija se ovdje ne shvaća samo kao didaktički princip. Njezina utemeljenost leži daleko više u samome događaju i činu

Objave. Bog se očituje u konkretnoj povijesti i stvarnosti čovjeka. Objava ulazi u svijet ljudskoga iskustva i posredovana je svjedocima koji to

iskustvo priopćuju dalje. Vjeronauk u školi, koji kao predmet ozbiljno shvaća korelaciju i kao didaktički princip, pozvan je uvijek iznova propitivati

vjerska iskustva suvremenoga čovjeka, odnosno učenika, kao i ona životna iskustva koja korespondiraju s iskustvima vjerskoga karaktera. Preduvjet

uspješnomu tumačenju vjerske tradicije i životne stvarnosti jest posredovanje iskustva koje se odnosi na različita područja ljudske stvarnosti.

Vjeroučitelj je tako pozvan uvijek iznova reflektirati sustav poučavanja vjerskoga sadržaja u odnosu prema različitim znanstvenim i stručnim, ali

i osobnim interesima i razvojnim sposobnostima učenika. Pritom treba reći: postoje stvarni čini i sadržaji koji su mjerljivi i koji se mogu vrednovati,

no u identitet katoličkoga vjeronauka ubrajaju se i sadržaji koji bude zanimanje za egzistencijalna pitanja i smisao ljudskoga života. Kad je, pak,

riječ o vjeronauku u školi, treba pred očima imati činjenicu da stvarnosti „biti kršćanin“ pripada i činjenica oblikovanja vlastitoga života iz vjere u

Boga. To oblikovanje života treba biti potkrijepljeno i podržano vertikalnom korelacijom, odnosno unutarnjim vezom vjeronaučnih sadržaja koji

učeniku omogućavaju rast i odgoj u vjeri sve do završetka njegova obrazovanja.

Opis predmeta Katoličkoga vjeronauka upućuje na stalan dijalog s drugim predmetima unutar osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja.

To znači da je za procese učenja od iznimne važnosti takozvana horizontalna korelacija te umreženost poučavanja i učenja. Taj pristup daje

vjeronauku mogućnost da u radu s učenicima razredne nastave pridonosi obogaćenju njihovih kompetencija pisanja i čitanja, posebno kad je riječ

o različitim metodama rada s biblijskim tekstovima kojima se razvija interes za čitanje, sposobnost čitanja te razumijevanje pročitanoga. Korelacija

u predmetnoj nastavi pomaže da se osnaži interes za shvaćanje svijeta kao jedinstvene stvarnosti čovječanstva i civilizacije. U tome se smislu

pristup povijesnim temama promatra i iz perspektive povijesti spasenja, pristup umjetnosti i ljudskomu stvarateljskom djelu kao sustvarateljskom

činu na koji je čovjek pozvan od Boga, a pristup se različitim prirodoznanstvenim disciplinama promatra iz perspektive Božjeg stvaranja i svemoći

koja još uvijek nije u cijelosti otkrivena. Srednjoškolski sadržaji i ishodi učenja upućuju vjeroučitelje i učenike na one procese poučavanja i učenja

‒185

koji zahtijevaju odgovore na pitanja smisla patnje i smrti, novih dostignuća suvremene znanosti, tehnologije i bioetike, odnosno medicine kao i

različitih filozofskih i kulturoloških pristupa svijetu i čovjeku. Vjeronauk, sukladno svojoj utemeljenosti, ima mogućnost stvaranja dijaloškoga

ozračja u kojemu nudi odgovore koji su dostojni čovjekova života i očuvanja svijeta, koristeći se u tu svrhu suvremenim spoznajama i tehnološkim

dostignućima, na poseban način medijima i internetom kao „dragocjenom digitalnom pozornicom“.

Učenje i poučavanje u korespondenciji sa živom zajednicom vjernika. Učenici u vjeronauku postaju osposobljeni tumačiti religiju i vjeru kao

središnje područje ljudske stvarnosti i djelovanja te upoznaju i uče razumjeti sadržaje vjere i njihovu moć za oblikovanje vlastitoga života. Pritom

priopćavanje poklada kršćanske vjere, koje je u sebi višedimenzionalno, ne smjera apstraktnom poučavanju, nego se mnogo više ostvaruje u

procesima izgrađivanja povjerenja prema različitim oblicima izražavanja vjere, uključujući pritom i žive primjere kršćanske vjere. U tome smislu

treba naznačiti da se odgoj i obrazovanje za religioznu i vjersku stvarnost u vjeronauku u školi događa u korespondenciji s konkretnom iskustvenom

zajednicom vjere Katoličke Crkve. Teološki gledano, vjera i Crkva stvarnosti su koje se ne mogu odvojiti jedna od druge. Upravo je takav odnos

vjeronauka u školi s konkretnom zajednicom vjernika već naznačen u konfesionalnome obilježju vjeronauka. Konačno, vjeronauk u školi je, s

obzirom na religijsku pluralnost, pozvan osposobiti učenike da dadnu vlastiti odgovor na pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici i o vlastitom

sudjelovanju u životu Crkve te pronaći osobne stavove i usmjerenja u religijskim i etičkim pitanjima života. Istraživačka i projektna nastava u

vjeronaučnim procesima učenja i poučavanja time postaje izvanredno mjesto i prostor osobne kreativnosti učenika, kao i njihova učenja o realnoj

i zdravoj konkurentnosti, koja postaje korisna razvoju razrednog zajedništva. Izgradnja vlastite svijesti i slike o sebi samu i osobnim sposobnostima,

koje drugima mogu biti poticajne za prihvaćanje i poštovanje, nemjerljiv su doprinos za buđenje samopoštovanja i povjerenja u vlastite mogućnosti

i sposobnosti pojedinca.

Poučavanje i učenje stavova i uvjerenja. Poučavati učenike za stavove i uvjerenja moguće je samo djelomično. Naime, stavovi i uvjerenja ne stječu

se samo unutar vjeronaučne nastave nego su dijelom predmet djelovanja obitelji i slobodnoga vremena učenika. Bitni doprinos pri oblikovanju

stavova i uvjerenja ima i život u školi u okviru školske kulture koja daje i otvara prostore za ponude onoga što bismo mogli nazvati školskim

pastoralom. Oblikovanje vjerskih stavova i uvjerenja nije moguće promatrati, još manje ih je moguće evaluirati onako kako je to slučaj s primljenim

spoznajama i stečenim osposobljenostima. Ipak, razvoj kršćanskih i katoličkih stavova i uvjerenja bitni je dio ciljeva i zadaća konfesionalnoga

vjeronauka u školi. U kontekstu poučavanja i učenja, a u smislu stavova i uvjerenja, treba naglasiti sljedeće: stavovi i uvjerenja nemaju samo

praktičnu ili odgojnu, odnosno afektivnu, nego i kognitivnu dimenziju. Oni su, naime, uvijek povezani s kompetencijama na području stečenih

iskustva i intelektualne spoznaje istinitosti, dobrote i ljepote nekog čina i predmeta promatranja i spoznavanja. Stavovi iziskuju nakanu, kao i

slobodno i odgovorno odlučivanje, što ima posebno značenje i vrijednost na području stjecanja stavova i uvjerenja. Uvjerenja i stavove treba, stoga,

njegovati, uvježbavati te promišljati. Drugim riječima, standardi obrazovanja sadržavaju uz spoznaje i osposobljenosti također motivirajuće

momente i spremnost da se stečene vidike učini djelotvornima. Oni se svakako najprije odnose na rezultate procesa učenja unutar kognitivnoga

područja, te su u tome smislu sastavni dio procesa učenja učenika.

‒186

Personalna komunikacija unutar procesa učenja i poučavanja. Personalna i interpersonalna komunikacija od središnje je važnosti za Katolički

vjeronauk jer se njegovo konfesionalno obilježje ne pokazuje samo u vjeronaučnim sadržajima, nego je određeno osobama koje poučavaju, onima

koji uče i onima koje se poučava. Stoga se vjeronauk i promatra kao dinamičan komunikacijski, suradnički i stvaralački susret osoba, ali i susret

učenika i vjeroučitelja s otajstvom Božje riječi i Božje milosti. U susretu s vjeroučiteljem kao „svjedokom vjere“ događa se mogućnost izgradnje

sposobnosti učenika za kritičko i kreativno mišljenje, vjersku prosudbu, osobni rast i izgradnju. Personalna komunikacija pridonosi također tome

da se suočavanje katoličke vjere i njezinih sadržaja s vjerom drugih konfesija i religija ne događa u perspektivi distanciranoga promatrača, nego u

perspektivi aktivnoga sudionika. Takva interakcija omogućava učeniku oblikovanje vlastitih stavova, kritičko promišljanje i sudioništvo u dijalogu.

U tom smislu, neovisno o tome kakvim se nastavnim metodama organizira nastava, procesi su učenja intenzivni i oni pridonose ostvarenju

vjerničkoga identiteta učenika i njihove svijesti odgovornosti za izgradnju osobne vjere, odnosno njegove odgovornost za vjeru i život cijele Crkve.

Interreligijsko i interkulturalno poučavanje i učenje. U sadržaje i ciljeve Katoličkoga vjeronauka u školi ubrajaju se i osnovne spoznaje o drugim

religijama, posebno židovstvu i islamu te poznavanje njihove religijske prakse. Interreligijsko učenje u tome smislu ima drukčija područja i

očekivanja i od učenika i od vjeroučitelja. Pritom ne smije zaboraviti niti susret učenika s drukčijim svjetonazorima i filozofijskim te drugim

kulturnim obilježjima svijeta u kojemu oni žive. Temeljna teza takva interkulturalnoga poučavanja i učenja jest odsutnost bilo kakva obilježja

arogancije prema drukčijemu i drugomu, što je preduvjet razvijanju kritički promišljenoga i otvorenog dijaloga i tolerancije učenika u odnosu na

ljude i svijet u kojemu žive.

G. VREDNOVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA U KATOLIČKOME VJERONAUKU

Vrednovanje u nastavnome predmetu Katolički vjeronauk polazi od temeljnih odrednica Okvira za vrednovanje procesa i ishoda učenja u odgojno-

obrazovnom sustavu RH kao i od naravi i specifičnosti sadržaja samoga predmeta. U procesu vrednovanja vodi se računa o temeljnim načelima

kurikuluma, vrijednostima, ciljevima, osobito odgojno-obrazovnim ishodima učenja. Temeljni elementi u učenju i poučavanju vjeronauka usko su

povezani s domenama, tematskim sadržajima i ishodima učenja.

Elementi su vrednovanja:

‒187

Znanje - usvajanje, interpretiranje, razumijevanje i argumentiranje temeljnih činjenica, pojmova, događaja i tekstova na razini zadanih domena i

definiranih odgojno-obrazovnih ishoda učenja koji odražavaju njihovu složenost na spoznajnom, doživljajnom i djelatnom planu.

Stvaralačko izražavanje - stavljajući naglasak na učenikovo stvaralaštvo koje zahtijeva zalaganje i druge njegove sposobnosti i mogućnosti da

usvojene spoznaje, znanja, stavove i vrijednosti poveže s vlastitim iskustvom, učeniku se omogućava da u procese učenja i iskazivanja naučenoga

kreativno uključi različite stvaralačke aktivnosti (usmeno, pismeno, likovno, glazbeno, digitalno, scensko…). Na taj se način uvažavaju, podržavaju

i razvijaju različite individualne i socijalne sposobnosti svakoga pojedinog učenika, i ujedno potiče interdisciplinarnost i korelacija s drugim

nastavnim predmetima, osobito s Glazbenom i Likovnom kulturom, Hrvatskim jezikom, Povijesti, Biologijom i drugo. Stvaralačko izražavanje,

uza navedeno, podrazumijeva istraživački rad koji omogućuje učeniku da primjerice istražuje i upoznaje Katoličku Crkvu kao „zajednicu spomena“

koja ima svoju povijest i identitet, da istražuje i kritički reflektira njezino historijsko postojanje i osobito razvoj Kristove Crkve u različitom

vremenskom i prostornom kontekstu. Jednako tako, da bi se istinski moglo upoznati i razumjeti Crkvu u njezinom današnjem obliku, poslanju i

djelovanju, da bi se o tome mogla donijeti argumentirana prosudba, potrebno je primjereno znanje o kontinuitetu, složenosti i relativnosti

povijesno-crkvenoga razvoja, ali i povijesti općenito. Takvo anamnetsko učenje (učenje sjećanja) otvara vjeronauku u školi mogućnosti novih,

sveobuhvatnih oblika učenja koje dopušta aktivno i interaktivno djelovanje, ali i istodobno i vrednovanje. Stoga je potrebno primjenom suvremenih

metoda i instrumentarija istraživati i vrednovati biblijske izvore i tekstove, crkvene dokumente, povijesne događaje, teološke i druge izvore. Riječ

je ponajprije o narativnim metodama, potom o radu na izvornim dokumentima, učenju izvan učionice (terenska nastava), istraživačkom radu (oral

hystori i drugo), međupredmetnoj korelacija s nastavom povijesti i drugim predmetima, stvaranju dokumentarnih priča i drugo. Konačno, ti pristupi

i postupci zahtijevaju primjereno učeničko zalaganje te posjedovanje i pravilnu uporabu mentalnih procesa visoke razine, osobito logičkih

sposobnosti rješavanja problema i stvaralaštva. Stoga, premda takvo istraživanje i vrednovanje zahtijeva primarno kognitivnu inteligenciju i

sposobnosti učenika, ona je uvijek povezana s njihovim interesom i zalaganjem odnosno s njihovom emocionalnom i operativnom inteligencijom,

te ih osposobljava za samostalan i skupni rad, kritičko i kreativno promišljanje te vrednovanje usvojenih sadržaja. Određena razina vrednovanja

istraživačkoga rada prikladna je za sve, osobito za učenike od 3. ciklusa pa dalje, koju treba prilagoditi razvojnoj dobi i duševnim sposobnostima

učenika.

Kultura međusobnoga komuniciranja - Katolički vjeronauk ovom obliku vrednovanja pridaje posebno mjesto i važnost jer njime, trajno povezujući

odgojne i obrazovne ciljeve i ishode učenja, osnažuje odgojnu dimenziju učenja i izražavanja učenika. Stoga praćenje i vrednovanje odgojnih

razina ishoda i postignuća učenja, osobito kad se radi o vjeri i stavovima, vjerskim i drugim uvjerenjima učenika, ni načelno ni odgojno nije moguće

izostaviti niti zanemariti. Budući da odgojna razina na poseban način obuhvaća afektivno i s njom povezano djelatno područje ljudskoga života i

potrebu izgradnje stavova i vrijednosti u cjelini školskoga kurikuluma, moguće je odgojne ishode i postignuća vezati uz učeničku spoznaju, znanje

i izražavanje o stavovima i vrijednostima, ponašanju i djelovanju, i tako ih vrednovati. Oni dijelom ulaze u područje interpersonalne i socijalne

komunikacije u školi te aktivnih učeničkih odnosa u procesima učenja i poučavanja, a neki pripadaju području generičkih kompetencija koji se

dijelom mogu integrirati u specifične odgojne ishode Katoličkoga vjeronauka i promatrati u ozračju kulture međusobnog komuniciranja. Oni se

‒188

mogu vrednovati kao integralni dio učeničkih postignuća, i time kao integralni dio završne kvantitativne ocjene, što ne umanjuje potrebu izdvajanja

i kvalitativne procjenu generičkih kompetencija učenika u pojedinim godištima i ciklusima.

Vrednovanje učeničkih postignuća ostvaruje se na razini:

Vrednovanje za učenje i kao učenje - odnosi se na oblike formativnoga vrednovanja koji teže učeničkoj većoj aktivnosti, motiviranosti,

samostalnosti i kreativnosti. Ta razina vrednovanja usmjerena je na razvijanje učenikove refleksije i razumijevanja usvojenih znanja, poticanje na

samoinicijativu i nove aktivnosti koje će dolaziti od samih učenika. U procesima praćenja i vrednovanja u procesu učenja uvažavat će se

izvannastavne i izvanškolske aktivnosti.

Vrednovanje naučenoga – ostvaruje se nakon određene tematske cjeline ili obrazovnoga razdoblja radi procjene razine usvojenosti odgojno-

obrazovnih ishoda kod učenika nakon procesa poučavanja i učenja. Ono se ostvaruje kako bi se provjerila ostvarenost planiranih odgojno-

obrazovnih očekivanja i ishoda, osobito primjena znanja na nove životne situacije. Taj se oblik vrednovanja primjenjuje za redovito izvještavanje

o postignutim rezultatima (učenik, roditelj), a iskazuje se valjanim, objektivnim i pouzdanim ocjenjivanjem.

Vrednovanje se ostvaraje tijekom cijeloga nastavnog procesa (na svakome nastavnom satu) te uključuje praćenje učenika u procesu učenja,

uočavanje eventualnih poteškoća, pružanje potpore u vidu poboljšanja učenja radi boljega postignuća ishoda učenja.

U praćenju učenikovih postignuća odgojno-obrazovnih ishoda učenja rabe se različite vrste vrednovanja i primjenjuju raznovrsni metodički

instrumentariji koji će omogućiti vjeroučitelju u prikupljanju valjanih, kvalitetnih i pouzdanih dokaza o postignuću učenika. Pritome se koriste

različitim metodama (izravna pitanja, dnevnik učenja, učeničke mape, kratke pisane provjere, esej…).

Vrednovanje u nastavnome predmetu Katolički vjeronauk nema za cilj samo postignuće brojčanih ocjena, nego je ono ponajprije usmjeravanje i

motiviranje učenika za procese razumijevanja, reflektiranja, kritičkoga i kreativnog promišljanja te samovrednovanja.

Vrednovanje je u službi poticanja individualnoga razvoja učenika i osnaživanja njegova interesa za pojedina predmetna područja. U nastavnome

predmetu Katolički vjeronauk osobito se ističe važnost korelacije usvojenih znanja, ponašanja i oblikovanja stavova te usvajanja temeljnih

vrednota. Također, važno mjesto u vrednovanju zauzima uspješnost učenika u primjeni usvojenih znanja na nove životne situacije, osobito one

koje se tiču traženja odgovora na egzistencijalna pitanja, među kojima naročito pitanje smisla života.

Kriteriji vrednovanja moraju biti transparentni jer se na taj način postiže zadovoljstvo različitih dionika odgojno-obrazovnoga sustava (učenik,

roditelj). Važno je da kriteriji ocjenjivanja vjeronauka budu usuglašeni među svim vjeroučiteljima kako bi se postigla maksimalna objektivnost

ocjenjivanja. Kriterijima vrednovanja naznačuju se razine na kojima učenik mora usvojiti odgojno-obrazovne ishode kako bi dobio određenu ocjenu

‒189

iz predmeta. Vrednovanje pruža povratnu informaciju učeniku, učitelju i roditelju i može biti važan čimbenik u poboljšanju učenja, ali i poučavanja.

Posebna se pozornost pridaje osposobljavanju učenika za samovrednovanje vlastitoga učenja kako bi mu se omogućilo usvajanje kompetencija

„učiti kako učiti“ i „učiti za život“.

ministarstvo znanosti i obrazovanja - mzo.hr · pdf fileprilog humaniziranju škole i...

Documents