Nar. umjet. 45/2, 2008, str. 193-227, PRIKAZI

206

Nakon "Zakljuka" i saetka na engleskom jeziku autor prilae popis od preko etiri stotine bibliografskih jedinica i arhivskih izvora, koji su vano polazite mnogim buduim knjievnim i etnolokim istraivanjima ove vrste.

Antonija ZARADIJA KI

Mirjana Deteli, Epski gradovi, Leksikon, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanolo-ki institut, Beograd, 2007., 693 str. (Posebna iz-danja, 84)

Rije je o iznimnom antropoloko-poetikom leksikonu o epskim gradovima s povijesnim i zemljopisnim podacima, koji utvruje kako je npr. Lean doista bio stvaran grad te kako nitko tko se bavio Leanom nije uzeo u obzir popis stanovnitva izmeu dvaju ratova u Dalmaciji iznad Dubrovnika. Leksikon upozorava kako Leana ima vie te da pjesme ne moraju znati tonu predodbu o tome koji je i gdje je grad o kojemu pjevaju (str. 238). Kao to u smoj zahvali autorica navodi, rad na temi Epski gradovi zapoeo je 1996. godine u Balkanolokom institutu SANU, a pritom su u okviru spomenutoga projekta nastale tri monografije: Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici (CD-izdanje, Beograd, 2004.), to su ga izradili Mirjana Deteli, Aleksandar Loma i Istok Pavlovi, zatim knjiga Beli grad. Poreklo epske formule i slovenskog toponima (Beograd, 2006.) Mirjane Deteli i Marije Ili te ovaj autoriin Leksikon, i to kao prvi u svojoj vrsti, jer nudi broj, vrstu i nain prostiranja gradova u srpskoj i hrvatskoj usmenoj deseterakoj epici i trebao bi popuniti sve praznine i slijepe pjege u prouavanju usmene knjievnosti, povijesti jezika, onomastike, etnolingvistike itd. Podsjetimo da je Mirjana Deteli, zajedno s Marijom Ili, u knjizi Beli grad. Poreklo epske formule i slovenskog toponima (Beograd, 2006.) utvrdila kako se pridjev "bijeli" ponajvie vezuje uz grad, gdje su pokazale duboku arhaiku atribucije "beli/bijeli" uz "grad" i njezinu neraskidivu povezanost s epskim, asimetrinim desetercem, porijeklom iz praindoeuropske starine, te da je sintagma beli/bijeli grad i kao epska formula i kao slavenski toponim preitak zaboravljenoga sakralnoga sadraja.

Mirjana Deteli u uvodnoj studij Leksikona o epskim gadovima utvruje da je samo u epici, koja je ideoloki oznaen anr usmene poezije, grad koncipiran kao ljudsko naselje, kao sre-dite vlasti i moi te se i drava izjednaava s brojem i snagom svojih gradova. Naime, epika, kako nadalje u uvodnoj studiji autorica pojanjava, uvijek brani svoje tri vrijednosti vjeru, vladara i dravu i zbog toga je izrazito konzervativna. Tako su na podruju koji pokrivaju Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Srbija nastale dvije epske poezije kranska i muslimanska sa zajednikom poetikom, istim knjievnimm oblikom i jednakom ideologijom, a pritom su dale dva epska modela grada. Naime, slika je grada u muslimanskoj epici, s obzirom na to da su Turci dolaskom na Balkan bili izrazito gradsko stanovnitvo, oblikovana iznutra, a u kranskoj se poeziji, s obzirom na to da su krani nakon uspostavljanja turske vlasti uglavnom bili seosko stanovnitvo, izvana.

Osim toga autorica napominje kako bi ovaj Leksikon o epskim gradovima mogao sprijeiti nove zloporabe mitskih i epskih slojeva usmene tradicije. Njezinim rijeima: "Poslednjih

Nar. umjet. 45/2, 2008, str. 193-227, PRIKAZI

207

desetak godina bili smo svedoci te zloupotrebe u politike i anticivilizacijske svrhe, a njeni akteri su bili koliko laici, toliko i nedoueni ili pogreno naueni strunjaci" (str. 9). U okviru navedenoga autorica istie propast gradova na brdima i to tzv. planskim ruenjem. Naime, mirovnim ugovorom pri preuzimanju srpskih gradova od Turaka 1876. godine utvreni gradovi na podruju Srbije bili su "planski" rueni ili dizani u zrak kako bi se osigurao mir novouspostavljene srpsko-turske granice. Rije je, dakle, o gradovima koji bi danas funkcionirali i kao povijesni spomenici i kao spomenici kulture prvoga reda. Tako je 1934. godine u zrak dignut i turski grad na Avali kraj Beograda, a koji je sagraen u 15. stoljeu na mjestu srpskog srednjovjekovnog grada rnovana. Avala je, kao to je poznato, dignuta u zrak kako bi se napravilo mjesto za Metroviev Spomenik neznanom junaku. Pritom u biljeci autorica napominje kako je mirnodopsko ruenje grada na Avali bio izraz ondanje vladarske ideologije: naime, Metrovi je bio dvorski kipar, a Beograd je 1934. bio prijestolnica Jugoslavije i nije vie bilo prikladno da njegov simbol ima lokalno znaenje i iz turskog doba.

U razgovoru za Glas javnosti (12. svibanj 2003.) Mirjana Deteli je izjavila kako joj se Imenik potanskih brojeva upravo pokazao dragocjenim izvorom za spomenuto istraivanje, a, naravno, tu se kao i vrli pomonik pojavio internet, jer, njezinim rijeima, "Crnogorci sede u Australiji i zapisuju svaki katun. Srea je to su svi epski ljudi, kod njih je sve najznaajnije i uopte nema gradacije. Roko ima pet kua, ali ga Crnogorci nisu preskoili".

Za korpus Leksikona autorica je odabrala deseterake zbirke (to znai da nisu ukljuene bugartice iz Bogiieve zbirke) objavljene (osim Erlangenskog rukopisa iz 18. stoljea) od polovice 19. stoljea do kraja prvoga desetljea 20. stoljea na srpskom i hrvatskom govornom podruju (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora). Kao dodatak Leksikonu objavljena je kompaktna ploa Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici (Beograd, 2004.), koja je isto tako prva u svojoj vrsti, a dodaje se Leksikonu kao komplementarno sredstvo za provjeru, npr. ekscerpcije pjesama. Inae se na ploi nalazi dvadesetjedna epska zbirka, a izostavljen je samo Erlangenski rukopis zbog problematine ortografije koja dosada jo nije razrijeena na zadovoljavajui nain.

Dakle, povijest gradova je povijest ratova, vojna povijest je uvijek ostvarenje neke ideologije, pa tako autorica spominje i preimenovanje gradova u duhu kulta linosti npr. Kardeljevo (Ploe), Rankovievo (prije toga i danas Kraljevo; a izvorno je ime mjesta bilo Karanovac, prema njegovu prvom vlasniku i osnivau) i tako dalje i tako blie u prolost. Tako u spomenutom razgovoru za Glas javnosti Mirjana Deteli podsjea da se "smrt na kapiji", kao stalni epski motiv, najee ostvaruje kao "realno" zakucavanje nekoga kopljem za gradska vrata. Ipak, autorica utvruje da je povijest gradova jedno a epska pria o gradovima ostaje prije svega knjievnost jer, npr. u epskoj se stvarnosti Beograd uvijek vezuje za brau Jakie, iako oni u njemu nikad nisu vladali. Osim toga, ve je u svojoj knjizi Urok i nevesta: poetika epske formule (Beograd, 1996.) autorica utvrdila kako o besmislenosti traenja istine, a prije svega povijesne istine, u epici svjedoe mnoge zapisane reakcije i pjevaa i publike na razbijanje povijesnoga "modela" (npr. Kraljevia Marka kao jugoslavenskoga Superstara, kako ga atribuirao Ivo ani).

Sasvim je sigurno da e navedeni Leksikon epskih gradova, koji se pritom moe smatrati vrlo detaljnom tablicom gradova s ojkonimima kao noseim pojmovima, koji obrauje ak 849 mjesta, s obzirom na to da je, kako istie autorica, raspored epskoga svijeta velik od Londona na zapadu do Azova na istoku i od Bea na sjeveru do Kaira na jugu, a na primjeru osam zbirki skupljenih u dvadesetdva toma (ukupno 1357 pjesama) epskih deseterakih pjesama, te koji po-red ope bibliografije i etiriju registara (I. Zemljopisna imena; II. Osobna imena; III. Imena naroda i drava; IV. Registar pojmova) donosi i dva posebna priloga (1. Tablini prikaz atribu-cije uz epske ojkonime i 2. spomenutu kompaktnu plou Gradovi u hrianskoj i muslimanskoj usmenoj epici iz 2004. godine), biti nezaobilazan prirunik u obradi epskoga materijala.

Suzana MARJANI