Miro Gavran Kreontova Antigona drama

Zahvaljujem na suradnji Sofoklu, Anouilhu i Smoleu. M.G.

LICA: KREONT ANTIGONA

TAMNICA ANTIGONA: Ja sam Antigona. Bila sam sretna sve do jner, uivala sam u svome ludom ivotu, plesala, jahala, plivala... Moj ujak Kreont, kralj je ove zemlje. Ne mogu nikako proniknuti zato me je dao zatvoriti. Sve mi je glupo i nerazumljivo. Njegov odani general rekao je da e me ubiti za dva tjedna a ne znam ni zbog ega, nita nisam uinila, nikakvog suenja nije bilo, nikakvih razloga ne vidim. Sve je udno, strano, nerazumljivo. Sjedi tako u svojoj toploj sobi, gleda kroz prozor ulinu vrevu, razmilja o sutranjem plesu, pria sa sobaricama o najobinijim stvarima, ljepo ti je u stolici za ljuljanje kraj pei, i tek to pomisli kako je ovaj svijet predivan, na vratima odjekne energino kucanje, tajna policija upada u tvoj stan, hapse te i kau ti da e umrijeti za dva tjedna sve se rui, nita ti nije jasno. Neto veliko, nevidljivo protiv tebe je bespomona si. Pobjegla bi iz svoje koe, ali nema kamo, mijenjala bi se s obinim smrtnicima za njihov ivot, ali oni nee, u grlu ti je suho, osjea svoju nemo, u gru napree mozak i trai izlaz iz komara, ali ga ne nalazi, trai onu spasonosnu slamicu za koju se hvataju utopljenici, ali nema vie ni tih slamica toliko je ve davljenika umiralo na grkom moru da ni jedna nije ostala. Razmilja o tome kako bi bilo divno da nisi roena sad ne bi morala umrijeti, proklinje svoje roditelje i njihovu nepromiljenu ljubav, proklinje sudbinu i nevidljiiva krivca, eli da je sve samo ruan san, priziva buenje. Uzalud. Nemo, nemo, gorina i nemo. Preplavljuje te nemo i ti joj se preputa. Zato me je moj ujak Kreont dao zatvoriti, zato u umrijeti, zato sam u tamnici, zato, zato, zato? O boe, pomozi mi, ne ostavljaj me, oprosti mi to ti se nikada nisam molila, oprosti mi sve grijehe moga ivota i prui mi izbavljenje, moj boe. Molim te, boe, molim te, izbavi me iz ovog zla, molim te, moj boe. (Ulazi Kreont, pod rukom nosi dva teksta.) KREONT: Moli se bogu? ANTIGONA (Ne odgovara.) KREONT: Nema boga. Postoje samo kraljevi i nekraljevi. Boga ste izmislili vi nekraljevi. ANTIGONA: Zato ste me zatvorili, zato e me ubiti, zato u umrijeti? Ja nita nisam uinila. Reci mi zato e me ubiti. KREONT: Zato, zato samo pitanja ujem. Polako, saznat e, svako zato ima svoje zato, a najjae zato ima najjae zato, ne umire se sluajno. ANTIGONA: Ja nita nisam uinila. KREONT: Uinit e, ima vremena. ANTIGONA: Zar kazna dolazi prije krivice? KREONT: U svojim spisima o pravosuu uvijek sam se zalagao da presuda pretekne krivino djelo. ANTIGONA: Ali kako? Otkud moete znati tko smjera zlo! KREONT: Mi kraljevi vidimo budunost, jer je mi krojimo. ANTIGONA: Ali ja nikakvo zlo nisam namjeravala poiniti i neu, ja potujem vlast i zakone zemaljske, ja se pokoravam svim zakonima, ne diram u dravu, ne diram u kralja, ne diram u poredak, to vam ja smetam, pustite me na miru, ne diram u vas ne dirajte u mene, kako mogu biti kanjena, kad nita loe nisam uinila i nikada nita loe neu uiniti. KREONT: Jo si mlada i neke stvari su ti nerazumljive. ANTIGONA: Nita ne shvaam. KREONT: Shvatit e, polako, ima vremena, dodue ne previe, ali dovoljno. (utnja.) Uvijek sam volio razgovarati s ljudima koje sam osudio na smrt mirisali su na veliki strah i nita im nije bilo jasno. ANTIGONA: Ni meni nije jasno. KREONT: Znam. Polako, ne uri, stigla si do pred sam kraj. ANTIGONA: Nita loe nisam uinila. Zato u umrijeti? KREONT: Opet pitanje. Prilino si bezobzirna prema meni. Zamara me, a ve sam umoran. Ja, kralj ove zemlje, umoran sam, i doao sam s tobom malo popriati, izjadati se, da mi bude lake. Pred tobom ne moram glumiti snagu i odlunost, jer si ti skoro mrtva, a autoritet je potreban samo nad ivima. Mislio sam da e bar ti imati malo razumijevanja za moje probleme. ANTIGONA: Zar ete me zaista ubiti? KREONT: To je ve odlueno, zato stalno trai da ti se ponavlja presuda. ANTIGONA: Otkud presuda bez suenja? KREONT: Ne sitniari, formalnosti se lako urede. Ima jo dva tjedna pred sobom, ni to nije malo. (utnja.) Teak je kraljevski ivot, teak. Od kako sam postao kralj, ni jednu no nisam spavao, legnem u krevet i pravim se da spavam svi misle: kralj spava, kralj se odmara, ujutro se pred dvorjanima proteem i glumim zadovoljstvo, a iza sebe ostavljam munu no u kojoj sam se na svaki um trzao kao da najavljuje pobunu. Nikome ne vjerujem, nikoga ne volim, iscrpljen sam, a dravni poslovi se neumoljivo gomilaju, ne rijei li danas jedan problem sutra se iz njega izrode tri. Ne znam to je to praznik, ne znam ni za lov ni za odmor, nemam pravo na bolest svi ekaju da posrnem, da napravim pogrean korak, svi bi htjeli ezlo. Radim 24 sata na dan, a zlobnici mi zamjeraju da troim previe za lovita, za konje, za kurve. ANTIGONA: Ja sam te uvijek potovala, kralju, ujae, Kreonte. KREONT: Potujemo one kojih se bojimo. ANTIGONA: Ja sam te potovala i prije nego io si postao kralj, potovala sam te dok je moj otac vladao. KREONT: Ne nasmijavaj me tada sam samoga sebe mrzio. Bio sam dvorska ulizica, glumio bezopasnost i pokornost. Dvorska luda me je utala nogom u stranjicu, a ja joj nisam smio vratiti, jer je tvoj otac vie volio ludu nego mene. Ali strpijenje se isplatilo, doekao sam svojih pet minuta i uinit u sve da od pet minuta napravim pedeset godina. ANTIGONA: Meni je potpuno svejedno hoe li vladati pet godina ili pet stoljea, meni je potpuno svejedno tko je na vlasti, potedi mi ivot, ja sam bezopasna. Jedino do ega mi je stalo to su zabave, jahanje, plivanje bezopasna sam. KREONT: Nitko nije bezopasan. Svi se mi u jednom periodu svoga ivota zadovoljavamo jahanjem, kockanjem i kurvama, a on da nam netko stane na ulj, boli nas, smije nam se, razbijesnimo se na njega, ali mu ne moemo nita, jer je jai od nas. Uz smijeak progutamo bol da shvatimo da se svijet dijeli na kraljeve i nekraljeve poelimo biti kraljevi, od tada nam jahanje nita ne znai. ANTIGONA: elim ivjeti, elim ivjeti. KREONT: Znam da me podanici mrze sretan sam zbog toga, da bi ljudi u svakom trenutku mislili na tebe, i da bi neto znaio u njihovom ivotu, moraju te ili voljeti ili mrziti, a ljubav je tako nestalna, zato sam se opredjelio za mrnju. ANTIGONA: Ja te ne mrzim. KREONT: Moj sin Hemon, tvoj zarunik, nestrpljivo eka moju smrt, znam da e ga strpljenje prije ili kasnije izdati, tad e pokuati ubrzati prirodne tokove. ANTIGONA: Hemon te voli. KREONT: Nitko ne voli kralja, a najmanje njegov sin. On i ne zna da osjetim sve njegove poglede na svome licu, poglede koji trae prve znake starosti i nemoi. Moj sin je moj najvei neprijatelj. Od kako sam postao kralj, ostao sam sam, ostao sam ak i bez ene. Ja uope ne spavam sa svojom enom. Bojim je se, znam da eli moju smrt, eli krunu. ANTIGONA: Umilja. KREONT: Ne umiljam, ve znam. Jednom kad sam presuivao u nekoj parnici oko zemlje, ona je rekla: Da sam ja kralj, presudila bih drugaije upamtio sam. ANTIGONA: To ne kazuje nita. KREONT: Meni i previe. I tvoja braa, Eteoklo i Polinik, ele moju smrt. Oni polau svoje pravo na prijestolje jo mjesec dana i Eteoklo e biti punoljetan, trait e krunu, a ja mu je neu dati. Neke se stvari ne dobivaju ve otimaju. ANTIGONA: Ti si bolestan, ujae, ti u svima vidi neprijatelja. KREONT: Ja i u tebi i u tvojoj sestri Izmeni vidim neprijatelja ti e se udati za moga sina, i bit e svjesna toga da u trenutku moje smrti moj sin postaje kralj, a ti kraljica, i eljet e moju smrt. ANTIGONA: Neu samo mi potedi ivot. KREONT: Odbaci svaku nadu tvoja sudbina je odluena. ANTIGONA: Zar nema milosti? KREONT: Nemam, kraljevi ne smiju biti milostivi. Milost je protuprirodna, milost smiju dijeliti samo bogovi. (utnja.) ANTIGONA: Zar je mogue da vie neu ivjeti, da nikada vie neu etati naim umama, jahati u zoru, toliko toga nikada vie neu dodirnuti. KREONT: ivot je surov ... ako nisi kralj. (utnja.) ANTIGONA: Moja e me braa osloboditi. KREONT: Prije sat vremena, oni su mi rekli da e ti njih osloboditi. ANTIGONA: ... Znai, i oni... KREONT: Da, i njih sam dao zatvoriti, i njih eka smrt. Odluio sam unititi sve svoje protivnike. ANTIGONA: Nee ti uspjeti, narod e se pobuniti kad vidi da se kralj upustio u klanje. KREONT: Narod je glup narod misli samo ono to ja elim, narod ita moje proglase i slua moje sveenike. (utnja.) ANTIGONA: A moja sestra? KREONT: Nju u potedjeti. Za kralja je loe kad ima mnogo moguih nasljednika, a jo je gore kad nema ni jednoga. Najbolje je kad ima samo jednog i to bezopasnog i glupog. Zato u vas sve pobiti, osim Izmene. ANTIGONA: Ubij Izmenu, a mene potedi nas dvije smo blizanke, po svemu smo iste, nitko nas ne razlikuje. KREONT: Niste iste. ANTIGONA: Kako nismo, liimo jedna na drugu kao jaje jajetu, to sam ja doivjela, doivjela je i ona, uvijek smo bile zajedno, ubij nju, a mene potedi. KREONT: Antigona, sve je ve odlueno ti e umrijeti. Izmena e ivjeti. ANTIGONA: Ali zato ja, mi smo iste, ljudi nas esto zamijene. KREONT: Vi niste iste. ANTIGONA: Kako nismo?! KREONT: Sjeti se, da li sam ikada tebe oslovio Izmeninim imenom ili Izmenu tvojim? ANTIGONA: Nisi. Zaista, samo si nas ti razlikovao, to mi je uvijek bilo udno. KREONT: Nema tu nita udno. Lako sam vas razlikovao, jer ste jako razliite. Ljudski strah mirie, ja sam jedan od rijetkih koji ima njuh za ljudski strah, svi ljudi ire miris straha oko sebe, ali ne jednakog intenziteta ti manje mirie na strah od Izmene, po mirisu sam vas razlikovao, ti si opasnija, zato u tebe ubiti, a Izmenu potedjeti.ANTIGONA: Vara se. KREONT: Kralj se nikada ne vara od svih vas Izmena me se najvie boji. Izmena je najbezopasnija i najgluplja. Antigona, ne zapoinji vie ragovor o ivotu, jer si ve mrtva. (utnja.) ANTIGONA: Kad je sve odlueno, kad sve mora biti tako kako kae, zato razgovara sa mnom. to uope eli od mene? KREONT: elim priati o tvojoj smrti. ANTIGONA: emu? KREONT: Sve smrti nisu iste. Nije svejedno kako ovjek umire, postoje smrti i smrti. ANTlGONA: eli me muiti? KREONT: Ne elim... ako pristane na suradnju. Ali, ne radi se o samome umiranju, ve o tome kako ga prikazati. ANTIGONA: Ne razumijem o kakvom prikazivanju govori. KREONT: Ti nisi rob, ti nisi obian graanin, ti si iz kraljevske porodice i za tobom e ostati pria, legenda o tvome umiranju. ANTIGONA: Potpuno mi je svejedno to u ljudi priati o meni, kad me ne bude. KREONT: Nikome nije svejedno. ANTIGONA: Meni je. KREONT: Nije, lae. Razmisli i vidjet e da nije... Antigona, jasno ti je da mora umrijeti, od tog umiranja, od te smrti, uzmi to moe vie, a ja ti zaista mnogo nudim. ANTIGONA: Ne razumijem o emu govori. KREONT: Polako, sve u ti objasniti. Samo me paljivo sluaj, ne prekidaj me. Ja moram ubiti tebe, tvoju brau, svoju enu i svoga sina. To je sve skupa pet leeva. Velika brojka za kraljevsku porodicu. Ako vas sve ubijem, bez ikakvog slubenog objanjenja, bez ikakvog suenja, narod e me smatrati svirepim vladarem, i brzo e doi do pobune. Ako, nasuprot tome, izmontiram najsavreniji proces, ili ako na najsavreniji nain umre pet lanova kraljevske obitelji, a kralj ne bude ni malo kriv to e biti loe, jer e izazvati sumnju zbog potpune kraljevske nevinosti narod zna da kralj nikada ne moe biti potpuno nevin ma to se desilo u dravi. Bilo je, dakle, nuno izbjei obje ove krajnosti. Zato sam napisao svojevrsnu dramu, u kojoj emo svi mi iz kraljevske obitelji odigrati svoje uloge. U toj drami tebi sam namijenio najuzvieniju i najherojskiju ulogu u povijesti ljudskog drutva i teatra, a samome sebi sam ulogu nesvjesnog tvrdoglavog negativca koji e na kraju ak patiti zbog vae smrti. Drama je tako napisana da po njoj ja koji u stvarnosti elim vau smrt, tu u predstavi, doivljavam je kao nesreu, oaloen sam: tugujem za vama. Naime, evo kako e se stvari odvijati: Eteokla i Polinika u tajnosti drim zatvorene kao tebe, a po gradu sam razglasio da je Polinik otiao u Arg i da skuplja vojsku protiv nas, takoer sam razglasio da je Eteoklo na vojnim vjebama i da se sprema za odbranu grada. Za tjedan dana na grad e napasti jedna potplaena banda, a svi e misliti da su to Polinikovi vojnici, dok opsada bude u toku, moja tajna policija e ubiti Eteokla i Polinika i njihove vrue leeve baciti meu zaraene vojske. Potplaena banda e se povui, na bojitu e ostati Eteoklovo i Polinikovo tijelo, jedan kraj drugoga, i svi e bez problema povjerovati u priu o tome da su se meu sobom poklali u dvoboju. Eteokla, branitelja grada, sahranit u sa najviim dravnim poastima i proglasit u 4 dana nacionalne alosti, a Polinikovo tijelo u ostaviti nepokopano na bojitu i zabraniu pod prijetnjom smrti, da ga se pokopa. Tada nastupa ti, ti e iz sestrinske ljubavi obaviti obred koji trae bogovi i simboliki sahraniti brata, tad te jedan moj policajac, preruen u straara, hapsi i dovodi pred mene, i tada e ti pred svim dvorjanima meni prkositi i govoriti kako su boanski zakoni iznad svijetovnih i kako se ne kaje to si prekrila moju naredbu i kako svijesno bez straha ide u smrt. Ja nareujem da te ivu zakopaju u grobnicu. Tebe tamo odvode. Ja se odjednom predomislim i odluim te spasiti, ali kasno sam se sjetiio, jer ti u meuvremenu izvri samoubojstvo. Moji policajci e ti dati bezbolni otrov. A zato to si se ti ubila, moj odvratni sin, a tvoj zarunik, ide svojevoljno u smrt za svojom ljubljenom zarunicom, tj. za tobom. im se on ubije, moja podla ena ubija se zbog gubitka svoga sina, a ja na kraju proklinjem svoju sudbinu i plaem za vama. (Nasmije se.) Zar nije savreno?! Oslobaam se petoro najopasnijih protivnika, a u oima naroda tek sam malo kriv i mnogo nesretan. ANTIGONA: Misli da e obmanuti cijelu zemlju? KREONT: Hou ja sam genije. ANTIGONA: Mora da si tu dramu jako dugo pisao. KREONT: I ne tako dugo, kao to se ini sve je ilo brzo im se javila inspiracija. ANTIGONA: Kamo sree da nije. KREONT: Zato? Ti u ovoj prii dobiva najvie postaje heroj, suprotstavlja se kralju i zbog viih ciljeva ide svojevoljno u smrt. ANTIGONA: Glupost. KREONT: Nije glupost. Svejedno mora umrijeti, zar nije bolje kao polubog nego kao obian smrtnik. ANTIGONA: Vie bih voljela Izmeninu ulogu. KREONT: I ja ni meni se moja ne svia, ali nitko ne moe dobiti i ovce i novce. Ovdje je tekst moje drame ili igre, zovi to kako hoe. Jedan primjerak za tebe, jedan za mene. (Prua Antigoni jedan primjerak, ona uzima.) ANTIGONA: Ipak, koliko sam mogla razabrati tvoje rijei, neke stvari su vrlo glupe, naivne. KREONT: Koje? ANTIGONA: Pa to, sa pokapanjem brata, to ti nitko nee povjerovati zato bih ja sahranjivala brata pobunjenika, zato bih tebi prkosila, kad od tvoje volje zavisi moj ivot? KREONT: Ti si heroj, i tvoje se misli formiraju po drugoj logici ti se rukovodi viim, plemenitijim ciljevima. ANTIGONA: Da, ali ja sam obina djevojka, koja je tek poela ivjeti, ja nisam toliko luda da zbog principa odbacim ivot. KREONT: Ti nisi obina djevojka ti si iznad svih ljudi, tebi e se diviti, o tebi e se iriti legende, pisati drame, postat e pojam, jednoga dana ljudi e izgovarajui rije Antigona, izgovarati mnogo vie od jednog imena. (Kratka utnja.) Prihvaa li ulogu? (Duga utnja.) ANTIGONA: to e biti ako odbijem? KREONT: Ako odbije: umrijet e odmah, ali ne kao heroj, i ne od bezbolnog otrova, ve u mukama, a ako pristane: ostaju ti jo dva tjedna ivota, dva tjedna za uvjebavanje uloge. (utnja.) Dakle? (utnja.) ANTIGONA: Pristajem. KREONT: Onda okreni dvadesetu stranicu, htio bih odmah probati jednu izuzetno vanu scenu. ANTIGONA (Okree dvadesetu stranicu.)KREONT: Trei red odozgo, od Da li elii neto vie. ANTIGONA: Aha. KREONT: Hajde, itaj. ANTIGONA (ita.): Da li eli neto vie nego moju smrt? KREONT (ita.): Ba nita vie. To je sve to zahtijevam. ANTIGONA (ita.): Pa emu onda krzma? Nikad, pa ni sad ni jedna tvoja rijeca nije nala put do srca mog, a niti moja k srcu tvom. Zar ikada ... KREONT: ekaj, ekaj. Ne moe tako govoriti. Ne moe rei tek tako Pa emu onda krzma to je previe blago, shvati: ti se meni suprotstavlja, ti me se ne boji, ti se ne boji smrti, tebi je jasno da ide do kraja, ti me prezire, jer si daleko iznad mene, ja sam mrav, a ti si heroj. Hajdemo iz poetka i ne zaboravi tko si. ANTIGONA (ita.): Da li eli neto vie nego moju smrt? KREONT (ita.): Ba nita vie. To je sve to zahtijevam. ANTIGONA (ita.): Pa emu onda krzma? Nikad, pa ni sad ni jedna tvoja rijeca nije nala put do srca mog, a niti moja k srcu tvom. Zar ikada bih mogla veu slavu ste od ove, to sahranih brata roenog? I svi bi ovi tu odobrili mi in. Kad jezika im ne bi sapinjao strah. A nasilnika vlada mnogu pozna slast, pa stoga rije i dijelo slobodno je njoj. KREONT (ita.): Ti sama tako misli od Tebanaca svih. ANTIGONA (ita.): I oni, ali ute mukom poniznim. KREONT (ita.): Odvajat se od sviju, zar te nije stid? ANTIGONA (ita.): Ni stid ni sram, kad svoja potuje se krv. KREONT: Dobro, dosta. Jasno mi je da na prvoj itaoj probi ne moe govoriti kako treba. Mora se uiviti u ovu ulogu, mora u sebi nai materijala za gradnju ovog karaktera. ANTIGONA: Sve mi je to glupo. KREONT: Kad proita tekst od poetka do kraja, promijenit e miljenje. Iz onoga to sam ti ja ispriao ne moe se nazrijeti sva umjetnika snaga i uvjerljiivost koju nose ovi likovi. im proita sve e ti se objasniti. I ne zaboravi da otpor koji prua Kreontu, tj. meni, nije otpor prema jednom ovjeku, nego prema vlasti, to je politiki in. ANTIGONA: Mene ne zanima politika. KREONT: Ali te zanima mo svi ljudi ele mo. Politikom dolaziimo do najvee moi. ANTIGONA: Meni se politika gadi. KREONT: Zaboravi sad svoje osjeaje, misli na ulogu, na Antigonu iz moje drame. Od svega je najvanije da se osjeti da govori iz uvjerenja, ti jesi mlada, ali tvoj pogled na ivot je izgraen na vrstim temeljima, ti si otjelovljenje boanskih zakona i zbog njih si spremna na sve. ANTIGONA: Bojim se da e biti neuvjerljivo. KREONT: Uini da ne bude. ANTIGONA: Kako? KREONT: Glumom i srcem. Odglumi dobro heroja i zaista e postati heroj. (utnja.) ANTIGONA: Trai previe od mene. KREONT: Ali ti i dajem mnogo. ANTIGONA: Daje mi smrt. KREONT: Smrt ti je dala sudbina u onome trenutku kad si se rodila u kraljevskoj porodici, a ja ti dajem slavu, herojsku ast, besmrtnost. (Uz osmjeh.) U pjesnikom smislu, naravno. Vie od toga nije dobio nitko na ovome svijetu. ANTIGONA: Govori kao da uiva u tome to e nas sve pobiti. KREONT: Vara se to nije krvniko uivanje. Ja nisam edan krvi, najvie bih volio da nikada nikoga ne moram ne samo ubiti, ve ni uhapsiti. Da ti kaem da mi se sve ovo gadi ne bi mi povjerovala, jer si u mom glasu osjetila titraj sree. I zaista: sretan sam. Sretan sam zbog dobro obavljenog posla, sretan sam to na najvjetiji nain, ubijajui druge, tjeram smrt od sebe. Sretan sam to u se osloboditi svojih neprijatelja i bar na kratko dahnuti duom od svega. Osjeam izvjesno zadovoljstvo zbog svoje lukavosti. U svijetu koji me okruuje sve se odvija po mojim planovima, po mojiim nacrtima, po mojim direktivama, a to je ono to sam cijeloga ivota prieljkivao: ne biti obini predmet kojim se drugi igraju, nego biti bog koji se igra drugima. ANTIGONA: Previe si ponosan na samoga sebe. I tat. KREONT: Ja sam samo kralj. Kralj koji voli ivot i kraljevanje. Kralj kome su se ivot i kraljevanje stopili u jedno, i koji se ne moe odrei kraljevanja, a da se ne odrekne ivota. Od dana kad sam stavio krunu na glavu pa do svoje smrti, ja sam tek obini igra na ici, u koga svi gledaju i iji pad svi prieljkuju. ANTIGONA: Zna lijepo priati o ivotu i o smrti, zato ti nije teko rijeima opravdati svoje zloine. A to to e nas pobiti to je zloin, jednako poniavajui za kralja kao za roba. KREONT: Zloin?... Zloin, zloin zaboravio sam znaenje te rijei, ekaj malo da se prisjetim... a da: zloin je svaki svjesni ili nesvjesni napad na vlast, ili samo pokuaj ili samo misao koja krije tu namjeru. ANTIGONA: S tobom se ne moe razgovarati kao s drugim ljudima. KREONT: Naravno ja se razlikujem od svih drugih ljudi: ne ivim poput njih, ne sanjam poput njih, ne mislim to i oni, ne radujem se stvarima koje njihov ivot uveseljavaju, i znam mnogo vie od svih. (utnja.) Dobro. Dogovorili smo se za dva tjedna nastupamo, ima dramu, itaj je i ui svoju ulogu napamet, za tjedan dana doi u na probu. ANTIGONA: Tek za tjedan. KREONT: Da, tek za tjedan dana onda emo uvjebati nae scene, sad je vano samo da naui tekst. Moji vjerni policajci e biti dobri prema tebi. I ja u svoju ulogu uvjebati. Vidimo se za sedam dana. (Kreont ode. Antigona je sama uzima dramu, okree prvu stranicu i u sebi poinje itati. Zatamnjenje.)

MEUSCENA (Izmeu prethodne i naredne scene, dok je pozornica u mraku, uje se glasna muzika. Na trenutke se muzika utia i tad se uje, takoer preko zvunika, Antigonin glas i ove reenice: Zbilo se to god, za asnu ja u stvar skonanje asno na... Uinih to, ne tajim, in je ovo moj. Jeka: Uinih to, ne tajim, in je ovo moj ... Da umrijet moram, to dobro znam, ali prije reda mrijet za korist smatram svoju i za blagodat... Tugovat neu nad sudbinom zlom zbog prerane mi smrti... Za ljubav samo na taj dooh svijet... emu onda krzma ... Otkupit u se smru. Jeka: Otkupit u se smru.)

TAMNICA (Antigona sjedi mirno i gleda pred sebe. Kraj nje je drama. Uzima dramu, prelistava je, zadri se na jednoj stranici, odloi tekst, die se i glumi. Glas joj je sabran, ni prejak ni preglasan, iz svake rijei, iz svakog pokreta, od sada pa do kraja nasluuje se mir, snaga i odlunost.) ANTIGONA: O grobnico, o brana lonice, ti dom pod zemljom iskopan i vjeno zatvoren za mene si, i u te sada polazim. Do svojih dragih idem, koji velik broj neprirodna je smrt otpremila u Had. Pa i ja, gle i od svih ponajgore mrem, u podzemlje se sputam prije no je red. No nadom ja se krijepim, da u ocu svom i majci pokojnoj zacijelo draga do. (Ulazi Kreont.)KREONT: Ui? ANTIGONA: Nauila sam. KREONT: Nadam se dobro. ANTIGONA: Moda i predobro. KREONT: Vidjet emo. ANTIGONA: Vidjet emo. (utnja.) KREONT: Prolo je tjedan dana. ANTIGONA: Neka je. KREONT: Tebi e proi jo samo jedan tjedan. ANTIGONA: Moda i nee. KREONT: Zato? (utnja.) Zanima li te kako je vani? ANTIGONA: Ne zanima me. KREONT: Ipak u ti rei: vani je sunce. Moj narod se sprema za lani rat s Polinikovom vojskom. Dvorjani i ne primjeuju da te nema, jer za tvoju sestru Izmenu misle da si ti. ANTIGONA: Bile smo sline, gotovo iste. KREONT: Zato bile? ANTIGONA: Zato jer vie nismo. KREONT: Kako mislii? (utnja.) ANTIGONA: Tvoja drama mi se svia, predivna je. Kako netko kao ti moe napraviti tako dobro umjetniko djelo? KREONT: To je posve namjenski tekst, nema tu umjetnosti. ANTIGONA: Ne, ovo nije obian tekst, ovo je prava drama, najbolja za koju znam, moja uloga je predivna, ni ostale nisu loe napisane. KREONT: Zna li je napamet? ANTIGONA: Znam je i vie nego napamet. Proteklih sedam noi gotovo nisam spavala, sve vrijeme sam provela nad tvojim rukopisom. Ima u njemu neto magino, neto uzvieno. Trebalo je da bude pisac, a ne politiar. KREONT: Svi pisci moje zemlje ale to nisu na mome mjestu. ANTIGONA: Primjetila sam da o ljudima uvijek sudi po sebi, zato se u mnogo emu vara. KREONT: Do sada se ni u emu nisam prevario. ANTIGONA: Ali e uskoro. KREONT: U emu? ANTIGONA: Saznat e kad bude kasno. (utnja. Gledaju se.) KREONT: Nita se u mojoj zemlji ne moe dogoditi, a da ja to ne saznam prije svih, moja tajna policija radi besprijekorno. ANTIGONA: Previe im vjeruje. KREONT: Nipoto. ANTIGONA: Kreonte, moe li se u ovako uvanu tamnicu unijeti boica s otrovom, ili neto slino? KREONT: Ne moe. ANTIGONA: Siguran si? Zaboravlja da su i tvoji tamniari ljudi sa svim slabostima. KREONT: Ti neto eli rei? ANTIGONA: Ja vie nita ne elim. (utnja.) KREONT: Da probamo? ANTIGONA: Moe. KREONT: Uzmi tekst. ANTIGONA: Nije potrebno. KREONT (Pogleda u svoj tekst.): Tradeset peta stranica od Neoplakanu i bez ... ANTIGONA (Prekine ga.): Znam. (utnja.) Neoplakanu i bez ikog svog neispraenu pjesmom svatovskom na pripremljen e sad me povest put. I nikad jadna neu vidjet ve tu svetu zjenu, jasni sunca sjaj. A nitko da bi suzom ijednom procvilio nad mojim udesom. KREONT: Da l prestao bi ikad plakat ljudski stvor kad znao bi da plaem moe izbje smrt. Odvedite je smjesta! I u grobni mrak zatvorite je, kako izdah zapovijed. Nek ostavljena od svih ivot svri svoj il zakopana iva ivi bude grob. I to... ANTIGONA: Stani, ujae. Oito je da si ti jedan od onih glupopametnih umjetnika koji nisu svjesni znaenja svoga djela. To kako si sad glumio ne slii niemu. Slabo je, papirnato, neuvjerljivo. KREONT: Zato? ANTIGONA: Shvati: ti nisi Kreont, ti si vlast, vlast mora imati snaniji glas. KREONT: Zar da se derem? ANTIGONA: Opet ne shvaa snaga i glasnoa nisu isto, postoji snaan apat, zna li to. Ali samo u pravih kraljeva. KREONT: to time hoe rei? (utnja.)ANTIGONA: I pazi Kreonte da ne bude jadniji nego u tekstu. KREONT: Znam ja kakav moram biti. ANTIGONA: Ti mora, a kralj si. KREONT: Moje moranje je po mojoj volji, nitko mi ga nije nametnuo. ANTIGONA: Zato govori ono u to ne vjeruje. Bar preda mnom nemoj vie glumiti. KREONT: Ja zaista sve radim po svojoj volji. ANTIGONA: Onda si bog. (utnja.) Reci mi... ali iskreno ... reci mi: jesi li sretan? KREONT: Kako misli? ANTIGONA: Jesi li sretan ili nisi sretan tako mislim. KREONT: Nisam razmiljao o tome, nemam vremena za gluposti. ANTIGONA: Srea nije glupost. KREONT: Sretan sam, zato ne bih bio najmoniji sam u cijelom kraljevstvu, znai i da sam najsretniji. ANTIGONA: Kako glupo razmilja o najobinijim stvarima kruna ti je pomutila vid, odvojila te od ljudi i ivota. S tobom je besmisleno razgovarati o srei, ili, na primjer, o ljubavi. O pojmovima o kojima moe priati sa svakim prosjakom u ovome gradu, kralj ti ne zna nita rei. Ako je tako, a tako je: nije li tuno biti kralj? KREONT: Kad gledam narod na ulicama i trgovima, kad gledam malu djecu i iznemogle starce i kad znam da svi oni u mojoj volji oditavaju svoju sudbinu, osjetim se tako monim i vanim kao nitko na ovome svijetu. ANTIGONA: Lae Kreonte. KREONT: Otkud ti to? ANTIGONA: Otud jer znam da u mislima svakog starca i djeteta sluti pobunu i svoju smrt. I osjea se nemonim, zato to ne moe pobiti cijeli jedan narod. A taj narod je po tvome sudu lo, jer ne misli tvojom glavom. KREONT: Moj narod misli mojom glavom, jer mora njome misliti, jer mu ja druge misli ne doputam. ANTIGONA: To su samo tvoje bolesne elje. Proizvod straha od tog istog naroda koji je triput mudriji nego to ti misli, i koji pred tobom glumi glupost, jer zna da se glupostima sve oprata. Boji se ti tog naroda, boji. KREONT: Moda, ali ne onoliko koliko on mene. ANTIGONA: Ne bih rekla jednom si mi napomenuo da od dana kad si stavio krunu na glavu ni jedne noi nisi zaspao. Od tebe je i san pobjegao a ti ljudi za koje tvrdi da te se boje, oni blaeno hru svake veeri u svojim malim sobicama koje im daju vie topline nego tebi cijelo kraljevstvo. KREONT: Ne slaem se s tobom. ANTIGONA: Ne slae se ti vie ni sa sobom. (utnja.) Ruan si, kralju, jako si ruan. Nekada si bio lijep. Sjeam se onoga dana kad si stavio krunu na glavu naglo si porunio. KREONT: Promijeni temu razgovora. ANTIGONA: Izboralo ti se lice u samo jednom danu. Pokreti su ti postali nezgrapni to je moda od toga to stalno osjea poglede ljudi na sebi, previe misli na te poglede, jer zna da trae znake kraljevske veliine u svakoj tvojoj kretnji zato si postao smijean kao stara kvoka. KREONT: Premorena si, neispavana, misli na smrt i govori gluposti. ANTIGONA: ak ti je i glas ruan. KREONT: Dosta je bilo estetike. ANTIGONA: Uvjerena sam da ni jedan tvoj podanik, uz najbolju volju, na tvome licu ne bi mogao nai ni najmanji trag ljepote jer ljepota bez dobrote ne moe ivjeti. KREONT: Tvoje rijei su besmislene, moji su njegovatelji jutros dobro obavili posao, vie sam nego zadovoljan svojim licem. (utnja.) ANTIGONA: I tako si ti sretan ovjek. Svata. Drugaije sam zamiljala sretne ljude. KREONT: A ti, jesi li ti sretna? ANTIGONA: Kad bih ti odgovonila iskreno, ne bi mi povjerovao, a kako ne elim lagati, ostat e bez odgovora. KREONT: Danas se ponaa vrlo udno, sva si u nekim zagonetkama izgleda da blizina smrti ve djeluje. ANTIGONA: Blizina smrti te dvije rijei lijepo zvue. KREONT: Mislio sam da e rei da su strane. ANTIGONA: Zavisi od toga kako ih slua. KREONT: Ti ih slua kao osuenik. ANTIGONA: To ti misli. KREONT: Opet si zagonetna. ANTIGONA: A ti si opet smijean izluuje te svaka nejasna misao. KREONT: To je profesionalna deformacija, i nita vie naime, mi kraljevi mrzimo nejasnou, u nejasnoi je zaetak nezadovoljstva, u nezadovoljstvu je zaetak snage, a u snazi je zaetak pobune. ANTIGONA: Lijepo si ovo rekao, ali nisi u pravu. Nije snaga zaetak pobune, pobuna se raa u glavama kraljeva. KREONT: Glupost! ANTIGONA: Ni najmanje. Ono to se dugo sanja, jednoga dana se i ostvari, a to vrijedi i za poeljne i za nepoeljne stvari. KREONT: Jesu li se tvoji snovi ostvarili?ANTIGONA: Ja sam odvie kratko sanjala. KREONT: Da si glupa kao tvoja sestra: mnogo bi due sanjala jo bi ivjela, poput nje. ANTIGONA: Ona ne ivi. KREONT: U kom smislu? ANTIGONA: U pravom smislu. KREONT: A ti, sad u tamnici, ivi li u pravom smislu? ANTIGONA: ... Da. Tek sad. KREONT: Glupost. ANTIGONA: Tebi je sve glupost to se ne rodi u tvojoj glavi. KREONT: Glupost je sve to se rodi bez kraljeve dozvole. ANTIGONA: Po tome je u tvojoj zemlji mnogo gluposti. KREONT: Ne bih rekao. ANTIGONA: Ja sam ve rekla. (Dugotrajna utnja.) Kreonte, to misli koliko e vladati? KREONT: Dugo. ANTIGONA: Koliko? KREONT: Jako dugo. ANTIGONA: Hoe da ti ja kaem koliko? KREONT: Otkud ti to moe znati? ANTIGONA: Kad se ovjek priblii smrti, postaje vidovit. KREONT: Ne zanimaju me vidovnjake prognoze, ne vjerujem u njih. ANTIGONA: Hoe da ti kaem koliko e dugo vladati? (utnja.) Hoe da ti kaem koliko e dugo vladati? KREONT: Koliko? ANTIGONA: Kratko. KREONT: Zato? ANTIGONA: Zato jer misli da e jako dugo. (utnja.) KREONT: Vani je predivno vrijeme. Sunce razdragano sija. U zraku lebdi miris mora. ANTIGONA: Tim istroenim pjesnikim rijeima nee me povrijediti. KREONT: Nije mi bila namjera. ANTIGONA: Bila je, bila, ali ti nije uspjelo. Rijeima me vie ne moe opei. Osim toga: dobro znam da sunce ako i sija, kralja ponajmanje grije. KREONT: Ali kralj je taj koji odreuje koga nee grijati. ANTIGONA: Jadna mu je to utjeha. (utnja.) KREONT: Jo malo i oslobodit u se svojih najveih protivnika. ANTIGONA: Sad si zagazio u ovu spletku, sad je kasno da se vrati nazad, ali e ubrzo shvatiti da si pogrijeio. Nas svoje stare protivniike poznavao si u duu, nita ti nismo mogli. Dok se navikne na nove neprijatelje, moglo bi biti kasno. KREONT: Na vrijeme u i njih ukloniti, i nove u na vrijeme ukloniti, i one iza novuh i tako sve do svoje prirodne smrti. ANTIGONA: Jednom e uraniti ili zakasniti, zakazat e jednom matematika, prei e granicu i nee se moi zaustaviti. Prije ili kasnije, uinit e pogrean korak. KREONT: Nemogue. Ja sam uvijek na oprezu. ANTIGONA: I drugi kraljevi su uvijek na oprezu, pa se ipak svi prevare. A i oni se nadaju da e vladati do kraja. Svi se vi opijete svojom snagom i u pijanstvu je izgubite. (utnja.) KREONT: Bit e najbolje da nastavimo s probom. ANTIGONA: Polako, Kreonte, probe moraju tei neusiljeno, inae predstava propadne. KREONT: Nee propasti tekst je dobar. ANTIGONA: Od glumaca sve zavisi. KREONT: Od reije. ANTIGONA: Da, od glumaca. (utnja.) Kraljevi moraju dobro poznavati ljude. KREONT: Ja ih poznajem. ANTIGONA: Onaj tko dobro poznaje ljude zna kakav ovjek postaje kad eka svoju smrt. KREONT: Postaje sve plaljiviji i plaljiviji. Tu nema mudrovanja, strah ga preplavi, strah od smrti.ANTIGONA: to misli, Kreonte, to se desi kad ovjek doe do posljednje granice straha, i kad je prekorai? KREONT: Onda se javi novi strah. ANTIGONA: Nisi u pravu, Kreonte. (Gledaju se i ute.) Okreni dvadesetu stranicu. (Kreont okrene, pogleda to je na dvadesetoj.) Da l eli neto vie nego moju smrt? KREONT: Ba nita vie. To je sve to zahtijevam. ANTIGONA: Pa emu onda krzma? Nikad, pa ni sad ni jedna tvoja rijeca nije nala put do srca mog, a niti moja k srcu tvom. Zar ikada bih mogla veu slavu ste od ove, to sahranih brata roenog? I svi bi ovi tu odobrili mi in, kad jezika im ne bi sapinjao strah. A nasilnika vlada mnogu pozna slast, pa stoga rije i djelo slobodno je njoj. KREONT: Ti sama tako misi od Tebanaca svih. ANTIGONA: I oni, ali ute mukom poniznim. KREONT: Odvajat se od sviju, zar te nije stid? ANTIGONA: Ni stid ni sram, kad svoja potuje se krv. KREONT: A nije l ista krv i onaj drugi brat? ANTIGONA: Dakako, iste majke, istog oca sin. KREONT: Tvoj bezboni bi in osudio i on. ANTIGONA: To ne vjerujem ja o bratu pokojnom. KREONT: Ti, potujui onog, ovom gazi ast. ANTIGONA: Ko brat je pao on, a ne ko neki rob. KREONT: No ovaj kao duman, onaj kao tit. ANTIGONA: A ipak isti zakon za sve trai Had. KREONT: Zar jednako za zlog kao i za estitog? ANTIGONA: A znamo li to bozi o svem misle tom? KREONT: I mrtvog dumanina mrzim srcem svim. ANTIGONA: A ja za ljubav samo na taj dooh svijet. KREONT: U podzemlju tad ljubi jednog i drugog, al' tu mi nee vladat za ivota mog. (ute i gledaju se.) Osjeam da sve ovo previe... previe snano izgovara, kao da su to zaista tvoja uvjerenja, ne zaboravi da si tek mlada djevojka, ti si sad govorila kao da nisi od ovoga svijeta, ponaa se kao polubog, a ipak si obian smrtnik. ANTIGONA: Nisam obian. KREONT: Ali ne moe govoriti kao da si potpuno osloboena straha, ti se boji smrtri kao i ostali svijet. ANTIGONA: Grijei, Kreonte uope ne shvaa Antigonu. KREONT: Misli li na dramu, ili...? (Antigona ne odgovara, gleda ga u oi, on obori pogled.) Moja koncepoija reije pretpostavlja da... ANTIGONA: Znam Kreonte, znam tvoju koncepciju reije, ne trudi se da je razlae ne pristajem na nju. KREONT: Antigona... ANTIGONA: Moju smrt nee reirati. KREONT: to time eli rei? ANTIGONA: Upravo to to si uo. (ute i gledaju se.) ivotinjo, nije ti dosta to me ubija, jo me i u svoju predstavu pokuava uvui, poniava me do kraja, ali pomrsit u ti raune odbijam suradnju. KREONT: Kako?! Ti mora glumiti! ANTIGONA: Neu, neu glumiti u tvojim prljavim spletkama, drama ti je dobra, ali neu dopustiti da je izvede uzalud si je pisao. (Izvadi iz rukava posve malu boicu s otrovom i pokae je prema Kreontu.) Pogledaj ovaj otrov, dobro pogledaj ovaj otrov, kad ga ispijem, minutu iza toga umrijet u. Ne pribliavaj mi se! Ako elim mogu ga sad popiti i od tvoje predstave nee biti nita. KREONT: Nemoj se aliti... ANTIGONA: uti i sluaj me, ne pribliavaj mi se, ispit u ga. KREONT: Nee se usuditi, ti si kukavica. ANTIGONA: Bila sam. KREONT: Jo uvijek si, nisi se mogla tako brzo promijenitii. ANTIGONA: Ne budi siguran ja nisam vie ona od prije tjedan dana, ja sam se pomirila sa smru, ti ne zna to znai pomiriti se sa smru, to je najvee blaenstvo koje samo rijetki doseu. KREONT: Ali ti... ANTIGONA: Ne prekidaj me, sluaj to u ti rei: ti si ivotinja, i ti uiva kad ti se kae da si ivotinja, ali ti si najmanja od svih ivotinja, ti si nizav, ti si pritisnut strahom sa svih strana, tvoj ivot se pretvorio u strahovanje, ti vie ne ivi, ti strahuje, i kad nas pobije sve, opet e se bojati i opet e ubijati i opet e se bojati, nikad nee biti miran, nikada spokojan, vi kraljevi dobivate najmanje od svih ivotnih radosti. KREONT: Mi uzimamo. ANTIGONA: Radost se ne uzima, srea se ne otima. Prije sam te mrzila, sad te alim. KREONT: Sebe ali. ANTIGONA: Zato? Ja sam dosegla najvie to smrtnik moe: ne bojim se smrti. Ljudi se ne dijele na kraljeve i na nekraljeve, ljudi se dijele na one koji se boje smrti i na one koji se ne boje. Tvoja drama mi je pomogla ... KREONT: To je obian tekst, samo rijei. ANTIGONA: To nisu obine rijei. KREONT: Ne vrijedi zbog tih rijei umrijeti prije roka, ostavi taj otrov, smrt te ionako eka, iskoristi ovaj tjedan to ti je preostao, dovest u ti najbolje momke iz grada da vodi ljubav s njima, ii e na jahanje, na plivanje, radit e to hoe, a na kraju e odglumiti pravoga heroja.ANTIGONA: Ne elim glumiti ne elim vie ivjeti, gadi mi se ovaj svijet u kome su sve drame napisane, gadi mi se svijet u kome su uloge davno podijeljene, sve ove prljave igre i obmane, sve je to tako zamorno, sve je to odvratno, shvati: da mi sad pokloni ivot, ja ga ne bih prihvatila, ne bih ga prihvatila, jer znam da je bezvrijedan, nekada sam bila slijepa i uivala u mraku, ali sad kad sam progledala: ne elim pristati na ovakav ivot. Vjeruj mi: veselim se smrti. KREONT: Ali, ja ti nudim jo sedam dana ivota. ANTIGONA: Kreonte, bijedni zaplaeni, ne prihvaam tih sedam dana ivota tih sedam dana mijenjam za osjeaj sree to u svojom smru unititi tvoju predstavu. (Antigona lagano prinosi ustima boicu s otrovom.) KREONT: Ne! ANTIGONA (Naglo ispije otrov.): Da, Kreonte, da za minutu u biti mrtva, bit u tamo gdje tvoje spletke ne doseu. Tvoje predstave nee biti, Kreonte. Nisi predvidio da u se ubiti. (utnja.) KREONT (Nasmije se.): Predvidio sam, sve sam predvidio tvoja sestra Izmena je ista kao ti ona e odglumiti tvoju ulogu, ona e na to prastati, jer voli ivjeti. Moje predstave nikada ne dolaze u pitanje, nikada. ANTIGONA: Gade! (Klone mrtva.) KREONT: Zbogom, nekralju. (Zavjesa)